POTOMCI HRVATSKIH ISELJENIKA KAO DEMOGRAFSKI POTENCIJAL I NJIHOVA PERCEPCIJA HRVATSKE Realni optimizam, uz uočavanje minusa

Poteškoće smatraju privremenim i otklonjivim, a za razliku od voditelja spremniji su na rizik.

Piše: prof. dr. sc. Božo Skoko1

Hrvatska je izrazito iseljenička zemlja, a jedna od velikih zabluda na početku samostalnosti bila je kako će se iseljenici, nakon desetljeća provedenih u inozemstvu, početi masovnije vraćati u domovinu. Međutim, čak i oni koji su se optimistično vratili iz uređenih društava u domovinu tijekom prvog desetljeća teško su se navikavali na hrvatsku stvarnost, neučinkovitu administraciju i pravosuđe, te ispolitiziranost javnog života. Tako smo svjedočili i razočarenjima, pa i ponovnim odlascima u emigraciju. Koliko god emotivno iščekivali neovisnu i slobodnu Hrvatsku i svesrdno materijalno podržavali njezinu obranu i obnovu, donošenje odluke o preseljenju bilo je sve teže tim iseljenicima starije generacije, ne samo zbog straha od snalaženja u novim hrvatskim okolnostima, već i zbog objektivnih obiteljskih obveza, vezanosti za unuke i navike života u inozemstvu... No, posljednja dva desetljeća se počeo događati trend o kojem se nedovoljno izvještavalo. A to je činjenica da se na preseljenje jednostavnije odlučuju pripadnici druge i treće generacije hrvatskih iseljenika, koji su rođeni u tuđem svijetu, nisu opterećeni povijesnim stereotipa, koji su pokretljiviji, te koji više koriste prednosti umreženog svijeta i globalizacije. Tako, dok svakodnevno slušamo kako mladi iz Hrvatske odlaze u inozemstvo u potrazi za boljim životom te se počinjemo i sami utapati u beznađu i uzimati zdravo za gotovo priče kako u našoj zemlji nema baš nikakve perspektive, gotovo potpuno nam promiče činjenica kako se ne zaustavlja trend useljavanja stranaca i mladih potomaka hrvatskih iseljenika,

1 Autor je redoviti profesor strateškog komuniciranja na Fakultetu političkih znanosti

Sveučilišta u Zagrebu.

rođenih i odgojenih u bogatom i razvijenom svijetu. Dok novi val iseljenika sreću traži u Irskoj, Njemačkoj ili Kanadi, oni napuštaju dobro plaćene poslove po Torontu, New Yorku, Sydneyu i Londonu i žele živjeti u Hrvatskoj. Čime se to oni vode, kako doživljavaju Hrvatsku i što vide u njoj, a mi ne vidimo? – logična su pitanja, a kako bismo na njih dobili odgovor proveo sam istraživanje među pripadnicima drugog i trećeg naraštaja Hrvata iz dijaspore te među strancima, koji su se odlučili živjeti u Hrvatskoj. Tako smo, koristeći znanstvenu metodu dubinskog intervjua, intervjuirali dvadeset i jednog useljenika kako bismo istražili imidž Hrvatske iz njihove perspektive, odnosno razloge njihova preseljenja u domovinu svojih roditelja, a rezultati su (u koautorstvu s Adrianom Beljom, koji je i sam useljenik iz Kanade) objavljeni u zborniku Hrvatska izvan domovine II. (Skoko i Beljo, 2017.).

Očevi i djeca

Središnji cilj istraživanja bilo je utvrditi kakvu su sliku ranije stvarali o Hrvatskoj zahvaljujući utjecaju svojih roditelja i rođaka, a kako ju percipiraju danas, na temelju vlastitog iskustva. Bilo nam je važno otkriti njihovu percepciju prednosti i nedostataka života i rada u Hrvatskoj, te ju usporediti s percepcijom stranaca, koji su doselili u Hrvatsku, a koji nam služe kao svojevrsni korektiv istraživanja. Pošli smo od pretpostavke kako pripadnici drugog i trećeg naraštaja hrvatskih iseljenika, Hrvatsku doživljavaju više racionalno, nego emocionalno, objektivnije sagledavaju njezine mogućnosti jer imaju iskustvo života i rada u različitim državama. Također naša je pretpostavka bila da su manje opterećeni povijesno-ideološkim podjelama od svojih roditelja te da su se odlučili na život u Hrvatskoj na temelju vlastitih interesa. To im daje mogućnost kvalitetnije procjene imidža Hrvatske, i od domicilnog stanovništva, i od njihovih roditelja – iseljenika i povratnika. S druge strane, za razliku od stranaca koji su se odlučili živjeti u Hrvatskoj i s kojima dijele mnogobrojne sličnosti, ipak su povezaniji s Hrvatskom i njezinim identitetom.

Dvostruko iskustvo

„Povratnici imaju životno iskustvo u obje države; oni retrospektivno procjenjuju svoje živote u novoj i staroj domovini, uspoređujući obje države, prisjećajući se svojih romantiziranih ideja ili sjećanja svojeg djetinjstva, odnosno svoje domovine u kojoj nikada prije nisu živjeli“ (Kilinc, 2014: 3). Vertovec (2005, prema Kilinc, 2014: 14) podsjeća kako druga generacija ima „iseljeničku svijest“, koja je stvorena u okruženju „obiteljskih priča“. Oni svoju generaciju nazivaju „izgubljenom“ generacijom i generacijom „između“; osjećaju da su zapeli između svijeta svojih roditelja, gdje se isprepliću tradicionalne prakse i sjećanja, te „prostora dijaspore“, gdje stalno nanovo redefiniraju svoje hibridne identitete. (Kilinc, 2014: 14) Zbog toga nam se čine kao iznimno zanimljiv izvor saznanja o prednostima i nedostacima Hrvatske.

Imidž Hrvatske iz njihove perspektive istraživali smo na temelju polu-strukturiranih intervjua. Ukupno je intervjuiran 21 ispitanik – 15 mladih useljenika, hrvatskoga podrijetla (SAD, Kanada, Australija, Argentina, Njemačka, Velika Britanija; Švedska, Južnoafrička Republika) te 6 useljenika, stranaca (SAD, Velika Britanija, Austrija). Iako je uzorak bio namjeran potvrdila se teza Jean-Pierre Cassarina (2004), koji je analizirao mogućnosti povratka kod druge generacije. Naime, teorija društvenih mreža vidi povratnu migraciju kao rezultat aktivnosti koje se razvijaju unutar socijalnog područja migranta, uključujući njegovu obitelj i rodbinske veza sa zemljom podrijetla. Ako su te veze snažne i pozitivne povratak je izgledniji; ako je migrant (druge generacije) društveno i emocionalno odsječen od svoje matične države, povratak je manje vjerojatan. Svi ispitanici su uspješno održavali veze s hrvatskom zajednicom i rođacima u domovini. Kod stranaca koji su sudjelovali u istraživanju motivi useljenja su bili različiti – neki su zbog ženidbe/udaje doselili u Hrvatsku, drugi su doselili zbog posla pa su procijenili Hrvatsku idealnom za stalni boravak, a treći su je izabrali na temelju prednosti za život, u komparaciji s drugim državama.

Zašto je Hrvatska njihov izbor i kako ju percipiraju?

Prvi dio intervjua bio je fokusiran na razloge – zašto su se doselili u Hrvatsku, odnosno u kojoj mjeri su presudili emocionalni, a u kojoj racionalni razlozi. Istraživanje je pokazalo kako je dio sugovornika, koji su doselili devedesetih godina, došao zbog obiteljskog preseljenja. Smatraju da su se njihovi roditelji vodili emocionalnim razlozima, a oni nisu imali izbora. Kasniji doseljenici i oni koji su došli individualno uglavnom su se vodili racionalnim razlozima, kao i useljenici – stranci. Izdvajamo neke upečatljive odgovore.  Moj otac se silno želio vratiti u Hrvatsku kao umirovljenik. Ja sam imao 19 godina kad smo se vratili i mnoštvo pitanja o svojoj budućnosti i bio sam nesiguran. (Paul, Kanada)  U trenutku kad je Hrvatska postala dio EU-a shvatio sam da svoj posao mogu voditi iz Hrvatske gdje su troškovi života i poslovanja znatno manji. (Stjepan, JAR)  Nakon rata sam počeo dolaziti na ljetovanje u Hrvatsku i sanjati o selidbi ovamo. Dakle, sve je počelo zbog pretežno emocionalnih razloga, ali sam nakon završetka faksa u Torontu pokrenuo i racionalne korake koji su bile temelji realnog života u Hrvatskoj; upisao sam se na postdiplomski studij u Zagrebu i počeo istraživati teren za mogućnosti bavljenja poslom kojim se bavila moja obitelj u Kanadi od 1988. Ti koraci su bili uspješni, a konačna odluka je pala kad sam upoznao svoju buduću suprugu u Zagrebu u 2005. (Mike, Kanada)  Oduvijek mi se ovdje sviđalo. Sanjala sam da ću baš tu podizati svoju djecu. Roditelji su me podržavali u tome. (Vida, Australija)

 Moji su roditelji cijeli život govorili o tome kako se trebamo vratiti u Hrvatsku, a kad sam jednog dana odlučio odseliti u Hrvatsku imali su stotinu razloga zašto još nije vrijeme. Međutim, procijenio sam da ovdje lakše mogu uspjeti zbog posla kojim se bavim i zahvaljujući ranijem iskustvu, znanju jezika i životopisu dobio sam odličan posao u velikoj banci. Zadovoljan sam što danas živim u Europi. (Josip, Australija)  Kao rođeni Amerikanac iz Philadelphije nikada nisam ni sanjao da bih mogao živjeti u Hrvatskoj. Slučajno sam se našao ovdje i shvatio da je ovo idealna zemlja u kojoj bi mogao živjeti i podizati obitelj. Zagreb mi je grad po mjeri. Svjestan sam svih prednosti koje Hrvatska ima, unatoč gospodarskim poteškoćama s kojima se susreće. (Joe, SAD)  Došao sam raditi za austrijsku tvrtku, ali sam se zaljubio u ovu zemlju i odlučio ostati. (Markus, Austrija) Drugi dio intervjua se odnosio na prednosti života u Hrvatskoj. Među odgovorima prevladavaju hrvatski način života, sigurnost, ali i ljepote zemlje. Međutim, pojavljuju se i argumenti poput kvalitete obrazovnog i zdravstvenog sustava, cijene života, poslovnih mogućnosti i sl.  Osjećam prirodnu pripadnost ovom društvu. Mogu se kvalitetnije posvetiti slobodnom vremenu u odnosu na prije. Što se posla tiče nema većih razlika. (Pavo, Australija)  Klima je puno bolja nego u Kanadi. Sve je prilagođenije obiteljskom načinu života i puno sigurnije za djecu. (Paul, Kanada)  Tempo života je normalniji, radno vrijeme je kraće, a godišnji odmor je duži. (Anna, Kanada)  Hrvatska je sigurna zemlja, skrb za djecu je dobro organizirana, život je daleko manje stresan nego u drugim državama, a ljudi imaju puno više vremena jedni za druge. (Marija, Kanada)  Hrvatska ima sasvim drugačiji stil života nego SAD. Tamo se cijeni rad, a ne odmor. Hrvati znaju uživati u slobodnom vremenu. S ovim stilom života lakše je imati bliske prijatelje. (Romana, SAD)  Prirodne ljepote su nevjerojatne. Kao da živite u nacionalnom parku. (Ivan, SAD)  Niski troškovi života u usporedbi s drugim europskim gradovima te niska cijena obrazovanja na državnim sveučilištima. (Stjepan, JAR)  Hrvatska je smještena u srce Europe. Sve nam je blizu. Pogotovo ako radite međunarodni business. (Paola, Argentina)  Teško je poštenim radom u Hrvatskoj zaraditi milijune ali ako pristojno radite možete imati visoku kvalitetu života. Tu mislim na odličnu klimu, zdravu hranu,

kvalitetno provedeno slobodno vrijeme, dobro obrazovanje za djecu… (Ana, Velika Britanija)  U Njemačkoj je konkurencija postala nemoguća. Ovdje sam s manje truda napravila još bolji posao. (Dijana, Njemačka)  U Švedskoj uopće nisam imao vremena za obitelj i prijatelje, ovdje se živi daleko sporije i kvalitetnije. (Jens, Švedska)  Hrvatska je izrazito socijalna država. U početku me fasciniralo kako je sve besplatno – bolnice, škole… U Americi sam sve te usluge morao plaćati cijelo bogatsvo. (Joseph, SAD)  Ovdje su snažne obiteljske veze, svi se druže i međusobno pomažu. Bake i djedovi redovito čuvaju unuke. Svi su gostoljubivi. (Mark, Velika Britanija)  Najvažnija mi je klima, jer sam u Kanadi imao praktički 8 mjeseci zime. Blizina Jadrana i velikih europskih destinacija je velika prednost. Za Kanađane su to egzotične i skupe destinacije, a mi do Beča, Budimpešte, Milana i drugih idemo automobilom. Provodim malo vremena u autu jer mi je sve blizu. U Kanadi je sve udaljeno, a u autu sam svaki dan provodio između 3 i 4 sata. Zbog toga se ljudi rijetko viđaju s obitelji i prijateljima, pogotovo za zimskih mjeseci. Prednost su i sitnice koje i ne zamjećujemo. U Kanadi nema pješačkih zona, kave se kupuju kroz ’drive’ prozore i piju se u vožnji. To su sve sitni detalji, ali kad se zbroje, dođeš do zaključka da je kvaliteta života bolja u Hrvatskoj (naravno ako imaš od čega živjeti, imaš svoju firmu ili poštenu plaću).  Kao poduzetnik mislim da u nezrelom gospodarstvu kao što je hrvatsko ima više prilika nego u zrelom gospodarstvu u Torontu. Tamo, što god da pokreneš, ima već takvih desetak ili stotine firmi. U Hrvatskoj je teže za pokrenuti firmu, ali nagrada može biti znatno veća zbog nedostatka konkurencije. (Mike, Kanada)

Otvorenost i prema nedostatcima

Sugovornici su bili prilično otvoreni i kad su nedostaci života u Hrvatskoj. Najčešće navode razloge s kojima se i inače susrećemo, od neučinkovitosti državnih službi do loših uvjeta poslovanja. Međutim, kod hrvatskog mentaliteta smeta ih ovisnost o državi, kukanje, jal i sl. što je dobrim dijelom nasljeđe naše prošlosti, koju nisu imali priliku iskusiti. Budući da se pojedine tvrdnje redovito ponavljaju kod različitih sugovornika navodimo ih bez imena sugovornika po učestalosti: Državne institucije su pretjerano birokratske i nefleksibilne; Porezi su previsoki; Ljudi vrlo teško mogu do vlastitog stana i posla te osamostaliti se; Ima puno korupcije; Plaće su upola manje nego u zemlji odakle sam došao; Etičnost u poslu je na niskim granama; Jako je teško pokrenuti mali posao; Država se petlja u sve, umjesto da podrži poduzetničku inicijativu; Društvena klima je previše pesimistična; Previše se gubi dragocjenog vremena na administraciju; Državne institucije ne služe građanima, već

su same sebi svrha; Kukanje je nacionalni sport u Hrvatskoj; Ljudi nemaju inicijative i spremnosti na rizik; Nema prilika za napredovanje kao u Americi; Previše je sve statično; Ovdje su velike društvene nejednakosti i nepravedna raspodjela moći i dobara… Uistinu odlična dijagnoza hrvatskoga društva! Mladi poduzetnik koji je doselio iz Kanade najveći problem vidi u pravosuđu: „Po meni je najveći problem pravosuđe u Hrvatskoj. Srećom nisam do sada imao previše dodira sa sudom, ali u jednom jedinom slučaju gdje mi je susjed uzurpirao zajednički prostor, osjetio sam tešku neučinkovitost tog sustava. Ljepše je za živjeti ako imaš od čega, ali ako imaš, ne možeš toliko uživati kad vidiš siromaštvo oko sebe, pogotovo u Slavoniji, Lici i ostalim bivšim ratnim zonama.“ (Mike, Kanada) Zanimljivo je kako su neki svjesni mogućih uzroka društvene i gospodarske krize: „Previše je ostalo socijalističkog mentaliteta. Hrvati moraju shvatiti da su već godinama u kapitalizmu i mijenjati svoje institucije, administraciju i mentalitet.“ (Joseph, SAD) Središnji dio razgovora se odnosio na razlike u percepciji Hrvatske – na temelju priča roditelja i rodbine i vlastitog iskustva. Upravo u tom pitanju se vidi velika razlike između slike njihovih roditelja, uz koju su odrastali i njihove percepcije Hrvatske te velik emocionalni i subjektivni utjecaj njihovih roditelja u stvaranju slike o Hrvatskoj.  Kad su me roditelji tjerali da učim o Hrvatskoj, to me nije zanimalo, a danas sam otkrivam njezino bogatstvo. (Ivan, SAD)  Očekivala sam prilično zaostalu zemlju, a iznenadila sam se kad sam vidjela moderne gradove, autoceste i infrastrukturu. (Paola, Argentina)  Hrvatsku sam oduvijek doživljavao kao zemlju s puno prirodnih ljepota i bogate povijesti. (Pavo, Australija)  Hrvatsku sam doživljavao samo kroz političke teme. (Paul, Kanada)  Percepcija je bila da bi Hrvatska bila idealna kad ne bi postojala Jugoslavija, ali se nije puno toga promijenilo otkako je propala Jugoslavija. (Ana, Kanada)  Prve asocijacije na Hrvatsku su bile folklor i Crkva, onda sam shvatila da Hrvatska ima i puno toga modernoga. (Dijana, Njemačka)  Očekivala sam ovdje puno više domoljublja i poštovanja vlastitog naroda i identiteta. (Vida, Australija)  Hrvatsku sam kao dijete upoznavala samo kroz priče iz Drugog svjetskog rata i o tragičnoj sudbini moje obitelji. Kad sam prvi put stigla ovamo osamdesetih Hrvatsku sam doživljavala isključivo turistički i odmah mi se činila kao idealno mjesto za život – srdačni ljudi, savršeno vrijeme, prekrasni gradovi i sela i sve što vam treba da bi stvarno uživali u životu. A kad sam 2000. doselila osjećala sam se kao „persona non grata“, „outsider“. Ubijala me komplicirana i ridikulozna birokracija. Osjećala sam se potpuno nekompetentna za bilo što. (Marija, Kanada)  Mislio sam da su u Hrvatskoj daleko prisutnije posljedice rata. (Mark, Velika Britanija)

 Nisam znao da je Hrvatska po kulturi toliko slična zapadnim državama. (Jens, Švedska)  Hrvati uopće nisu svjesni da je njihov način života najveća vrijednost i „najazarazniji“ dio Hrvatske. (Ana, Velika Britanija)  U pričama i mislima roditelja dok se još nismo doselili, Hrvatska je bila idealna država za život i rad samo da se oslobodi okova Jugoslavije i da se uvede demokratski sustav te da hrvatski narod preuzme svoju sudbinu u svoje ruke. U stvarnosti, iako je lijepa država za život i rad, neke se stvari jednostavno nisu promijenile preko noći s osamostaljenjem i s demokracijom (npr. korupcija i mentalitet ljudi – još uvijek je važnije koga poznaješ, nego vlastita znanja i vještine). (Stjepan, JAR)  Moji su roditelji otišli krajem 60-tih godina iz siromašnog ličkog sela. Priče o Hrvatskoj su bile duhovite, pretežno pozitivne. Obitelj, vjera, i domovina su bile glavne teme. Zbog toga me iznenadio veliki postotak Hrvata koji imaju mržnju prema ljudima koji njeguju te vrijednosti, ili u najmanju ruku gledaju na njih kao primitivce. (Mike, Kanada) Temeljem svega iznesenoga, pokušali smo fokusirati razgovor na najveće komparativne prednosti Hrvatske u odnosu na druge europske države ili državu iz koje dolaze, upravo kako bismo subjektivne elemente imidža Hrvatske pokušali zamijeniti racionalnima. Izneseni odgovori nam mogu pomoći u kreiranju novog brenda Hrvatske, odnosno njezine promocije u svijetu.  Dobar i jeftin sustav skrbi za djecu (vrtići i škole), sigurno okruženje za njihovo odarstanje. (Marija, Kanada)  Tempo života je po mjeri čovjeka. (Ana, Kanada)  Hrvatska je idealno mjesto zbog kvalitete života, klime, prirodnih ljepota i pozicije u Europi, ali nije lako pokrenuti posao. (Paul, Kanada)  Ovo je zemlja velikih mogućnosti za poslovanje u odnosu na europske države gdje su mogućnosti iscrpljene. (Pavo, Australija)  Ovdje je moguće na poslu steći prave prijatelje što je kod nas na zapadu nemoguće. (Mark, Velika Britanija)  Sve važne europske metropole su na sat ili dva leta, a Hrvatska je opet sačuvala autentičnost kakvu je teško naći u svijetu. (Joseph, SAD)  Ovdje možete živjeti, raditi i istodobno uživati u životu, što mi je drugdje bilo nemoguće. (Ivan, SAD)  Sigurnost, relativno niski troškovi života. (Stjepan, JAR)  Većina mojih prijatelja u Kanadi su također Hrvati druge generacije. Ukratko, ja živim njihov san. Kad bi im netko pružio poslovnu priliku pa makar to bilo za trećinu manja plaća, većina bi došla bez previše razmišljanja. (Mike, Kanada)

 U vrijeme globalizacije više nije važno gdje imaš ured, jer iz Zagreba mogu raditi za bilo koju svjetsku korporaciju. Zato razmišljam o sadržajima koji se nude izvan posla, za mene i obitelj, a Hrvatska je odlično mjesto za život u Europi. (Markus, Austrija)  Hrvatska je sigurna, lijepa i socijalno osjetljiva. Još je ekološki očuvana, jede se zdravo i uspjeli smo sačuvati neke vrijednosti o kojima sam slušala od roditelja, a u Australiji su se davno izgubile. (Vida, Australija)

Neopterećeni roditeljskim dvojbama

Očito je kako su mladi u dijaspori svoju prvu percepciju o Hrvatskoj stvorili u obitelji. Često je ona bila opterećena slikom i emocionalnim odnosom njihovih roditelja prema tadašnjoj jugoslavenskoj državi. Naime, iz nje su najčešće odlazili zbog političkih razloga i(li) teške socijalne situacije te su bili svjesni kršenja ljudskih prava i jednoumlja koje je promovirala. Istodobno je to bio i svojevrsni žal za rodnom grudom i zavičajem, te stalna nada i iščekivanje u pogledu stvaranja samostalne i suverene hrvatske države, koja je mnogima od njih bila preduvjet za život u domovini. Međutim, nakon demokratskih promjena i raspada Jugoslavije, dio iseljenika se odlučio za povratak bez zadrške, dok je drugi dio (koji je idealizirao samostalnu hrvatsku državu) postao razočaran ili je zadržao svojevrsnu skeptičnost i prema državnim institucijama i stanju u zemlji i nakon stvaranja hrvatske države. Treći dio je nastavio živjeti u nadi povratka, ali to nije bilo moguće zbog posla, obiteljskih veza i sl. U odnosu na njih mladi su mogli bez opterećenja i puno slobodnije birati svoju budućnost te su često pokazivali više odlučnosti pa i avanturizma u pogledu povratka i(li) useljenja. Neki od njih su učinili čak i ono što se njihovi roditelji nisu usudili. Pritom su itekako bile važne veze s domovinom koje su razvijali od rođenja u obiteljskom ozračju, te su dvojni identitet pretvorili u prednost života u globalizaciji. Nekima su baš roditelji usadili ljubav prema domovini i želju za povratkom (useljenjem), a neki su se kroz stalne kontakte s domovinom, na temelju interesa, odlučili za život u Hrvatskoj. Danas sami istražuju i otkrivaju domovinu svojih roditelja. U tom odnosu dakako ima i emocionalnog pristupa, ali ipak prevladavaju racionalne prosudbe prednosti i nedostataka u odnosu na zemlju rođenja ili odrastanja. Ako analiziramo razloge života u Hrvatskoj, onda vidimo kako je mladima posebno važna kvaliteta života i često su za nju spremni žrtvovati i zaradu. Imidž Hrvatske iz njihove perspektive govori o lijepoj zemlji po mjeri čovjeka, koja je odlično pozicionirana u Europi i čije tržište se tek razvija i nije zasićeno, ali i čija je državna administracija obilježena socijalističkim mentalitetom i ima mnogobrojne prepreke za poslovanje.

Mladi druge i treće generacije po svojim razmišljanjima i stajalištima o Hrvatskoj prilično su slični useljenicima strancima. Oni su optimisti koji navedene poteškoće smatraju privremenima i otklonjivima. Za razliku od svojih roditelja oni su spremniji na rizik, avanturu, pa i davanje dodatne šanse Hrvatskoj. Čak su realniji u sagledavanju prilika, mogućnosti i nedostataka, te nisu opterećeni ideološkim podjelama iz prošlosti, iako su itekako svjesni teškog bremena socijalističkog nasljeđa. Možemo pretpostaviti kako je među njihovim roditeljima bilo više idealiziranja Hrvatske pa su time i razočaranja veća.

Izniman demografski potencijal

Imajući u vidu kako su doselili iz razvijenijih dijelova svijeta, kojemu teže mnogobrojni naši mladi u potrazi za boljim životnim standardom, te da su globalno umreženi, s pravom možemo reći kako mladi useljenici mogu biti idealni promotori Hrvatske i njezina nova veza sa svijetom budući da odašilju sasvim novu sliku Hrvatske, lišenu bilo kakvih pretjerivanja, ali činjenično točnu. Nažalost, vrlo često prednosti koje navode, mi u domovini smo kadri omalovažavati ili nedovoljno isticati, vjerujući kako je uvijek negdje drugdje bolje. Pripadnici druge i treće generacije hrvatskih iseljenika, odnosno njihovih potomaka, kao i mladi talentirani useljenici stranci, izniman su demografski potencijal, kojim bi se hrvatska država trebala ozbiljnije pozabaviti, a isto tako mogu biti suvremeni globalni promotori zemlje. Kako kvaliteta života u Hrvatskoj nije subjektivna kategorija ispitanika, već je prepoznata i kod relevantnih institucija te može biti dodatni motiv useljavanja svjedoči sve relevantniji američki indeks Best Countries, koje provodi U.S. News2. Poredak država na njihovoj godišnjoj ljestvici temelji se na globalnoj percepciji država, s posebnim naglaskom na niz kvalitativnih karakteristika, koje mogu potaknuti na trgovinu, putovanja i ulaganja te izravno utjecati na nacionalno gospodarstvo. Istraživanjem su zahvaćene 73 države, a anketira se više od 20 tisuća ljudi iz cijelog svijeta. Metodologiju su razvili BAV Group i The Wharton School sa Sveučilišta Pennsylvania, u suradnji sa U.S. News & World Report. Svaka zemlja se promatra kroz 65 različitih atributa, koje smatraju važnima za uspjeh moderne države te sukladno mišljenjima ispitanika svaka država se boduju prema tim kategorijama. Sukladno tome, poredak za 2020. izgleda ovako (top 20): Švicarska, Kanada, Japan, Njemačka, Australija, Velika Britanija, SAD, Švedska, Nizozemska, Norveška, Novi Zeland, Francuska, Danska, Finska, Kina, Singapur, Italija, Austrija, Španjolska i Južna Koreja. Hrvatska je 2019. bila na 36., a 2020. na 44 mjestu. Primjera radi, Hrvatska je ovako rangirana prema pojedinim kategorijama 2020.: doživljaj, 19. (prijateljska, zabavna, srdačna, dobra klima, lijepa, privlačna…), građanska prava, 25. (razina ljudskih prava, briga za okoliš, jednakost, prava manjina, religijske

2 „Overall Best Countries Ranking“, https://www.usnews.com/news/best-countries/overallrankings (preuzeto 1. svibnja 2020.)

slobode, napredna, poštuje pravo vlasništva, pouzdane institucije, dobra raspodjela političke moći…), kvaliteta života, 29. (kvalitetno i pristupačno tržište rada, politička i ekonomska stabilnost, sigurnost, ugodno okruženje, primjereno za obitelj, dobar javni sustav obrazovanja, visoka razina zdravstvene zaštite i kvalitetne medicinske usluge…), otvorenost za posao, 37. (birokracija, jeftini troškovi proizvodnje, razina korupcije, razina prihvatljivosti poreznih nameta, razina transparentnosti djelovanja vladinih institucija…), kulturni utjecaj, 34. (globalni utjecaj nacionalne kulture, prepoznatljivi i značajni kulturni doprinosi u smislu industrije zabave, moderna, prestižna i trendovska zemlja, razina sreće…), baština, 35. (dostupnost, ima bogatu povijest, ima kvalitetnu gastronomiju, brojnost kulturnih atrakcija…), poduzetništvo, 37. (povezanost s ostatkom svijeta, obrazovano stanovništvo, poduzetnost, inovativnost, dostupnost kapitala, kvalificirana radna snaga, tehnološka ekspertiza, transparentne poslovne prakse, razvijena infrastruktura, razina pravne zaštite i funkcioniranja pravosuđa…). Uvjetno govoreći najlošije stoji u kategorijama pokretač / kreator trendova – 54. (različitost, profiliranost (osobnost), dinamičnost, jedinstvenost…) te moć, 67. (globalni utjecaj, snaga političkog i gospodarskog liderstva, razina međunarodne umreženosti, razina vojne moći, meka moć…). Dakle, kad su u pitanju doživljaj, razina ljudskih prava i kvaliteta života, Hrvatska se ubraja među vodećih 30 zemalja svijeta. Predstoji joj poboljšati ulagačke mogućnosti, otvorenost za posao i globalni utjecaj kako bi bila još atraktivnija za useljavanje. No, kao što smo vidjeli među mladim useljenicima Hrvatska već sada ima useljeničke adute, koje nažalost nije dovoljno osvijestila, a još ih manje promovira i pretvara u strateški alat privlačenja mladih i talentiranih ljudi.

Literatura

Bravo, V. (2014). The Importance of Diaspora Communities as Key Publics for National Governments Around the World. U: Golan, G., Yang, S., Kinsey, D. (ur.), International Public Relations and Public Diplomacy (279-296). New York, NY: Peter Lang. Cassarino, J.P. (2004). Theorising return migration: a revisited conceptual approach to return migrants. International Journal on Multicultural Societies, 6(2), 253-279. Kilinc, N. (2014). Second-Generation Turkish-Germans Return ’Home’: Gendered Narratives of (Re-)negotiated Identities, Working Paper No. 78, Sussex: University of Sussex, Sussex Centre for Migration Research. Preuzeto s: https://www.sussex.ac.uk/webteam/gateway/file. php?name=mwp78.pdf&site=252, 20.8.2016. „Overall Best Countries Ranking“, https://www.usnews.com/news/best-countries/overall-

rankings (preuzeto 1. svibnja 2020.) Skoko, B. i Beljo, A. (2017.) Imidž Hrvatske iz perspektive drugog i trećeg naraštaja hrvatskih iseljenika – povratnika i useljenika u Hrvatsku, Hrvatska izvan domovine II – Zbornik radova predstavljenih na Drugom hrvatskom iseljeničkom kongresu u Šibeniku 1. – 3. srpnja 2016. (Sopta, Marin; Lemić, Vlatka; Korade, Mijo; Rogić, Ivan i Perić Kaselj, Marina, ur.), Centar za istraživanje hrvatskog iseljeništva, Zagreb, str. 401. – 408.