PODUZETNIČKI KUT GLEDANJA Rješenje uvijek postoji

PODUZETNIČKI KUT GLEDANJA

Rješenje uvijek postoji

Zagovornik sam ideje i prakse da svatko tko može ode na određeno vrijeme izvan zemlje u želji i nastojanju da stekne nova znanja, sa željom da se šire obrazuje, stječe nove vještine i, svakako dragocjeno novo iskustvo. Vrlo je korisno, čak i potrebno za neko vrijeme ići van; to je moja preporuka. Povratkom u zemlju takvi ljudi više obogaćuje naše tržište rada, unose više discipline u radne procese i – što je najvažnije – unose novi poduzetnički duh u okoštalo hrvatsko gospodarstvo.

Piše: Nikola Serdar1

Kako zaustaviti nepovoljne trendove u natalitetnoj i iseljeničkoj politici? Može li uvoz nadoknaditi izgubljenu radnu snagu. Hoćemo li i kako prihvatiti inozemne radnike? Kao poduzetnik uglavnom polazim od stanovišta da uvijek postoji rješenje. Koliko god u tom stavu ima naivnosti, hrabrost i isto toliko ima i odgovornosti jer takav stav podrazumijeva i više od same trenutačne odluke DA ili NE.

Pitanje demografije i iseljavanja u nas nije pitanje samo ovoga trenutka. Obje ove nemile pojave događaju se nama godinama i postaju naša svakodnevica. I nisam bas siguran da bi ove ili neke druge mjere mogle promijeniti tijek! Zagovornik sam ideje i prakse da svatko tko može ode na određeno vrijeme na rad izvan zemlje u želji i nastojanju da stekne nova znanja, sa željom da se šire obrazuje, stječe nove vještine i, svakako dragocjeno novo iskustvo. Vrlo je korisno,

1 Autor je poduzetnik, vlasnik tvornice žestokih pića NIMCRO i osnivač neprofitne marketing organizacije „Hrvatski gospodarski forum“.

čak i potrebno za neko vrijeme ići van, to je moja preporuka. Povratkom u zemlju takvi ljudi više obogaćuju naše tržište rada, unose više discipline u radne procese i – što je najvažnije – unose novi poduzetnički duh u okoštalo hrvatsko gospodarstvo.

Dobrodošlica „nomadima“

Što se događa s „nomadima“ koji se useljavaju u Hrvatsku, u kojoj trenutačno boravi 94.000 stranih radnika. Dovoljno je pogledati profil tih ljudi i brzo ćemo uočiti da se uistinu razlikuju od profila našeg čovjeka koji se iseljava. Jesmo li zaista spremni prihvatiti te ljude ne samo kao korisnu (i neophodnu) radnu snagu, nego I filozofiju njihovog načina života? U kojoj mjeri uspijevamo integrirati ih u naše običaje, kulturu? Bojim se da još nismo pripravni za takav iskorak, iako smo svjesni da nam je potreban contingent stranih radnika, jer će nam se inače urušiti zdravstveni I mirovinski sustav s ozbiljnim teškoćama za cjelokupno gospodarstvo. Hrvatska treba kontinuirano odgajati poduzetnike, ljude koji će mijenjati sliku nekog ruralnog kraja i osobno preuzeti na sebe teret izlaska iz apatije u kojoj se nalazi naše društvo. Izvanredan primjer su robotići iz Lovinca u Lici. Jedan čovjek je pokrenuo sekciju robotike i sada ti klinci (7-12 godina) osvajaju vrijedne nagrade. Moramo priznati da smo iz Like prije očekivali priču o tamburici dangubici, a ne o robotićima. Iz toga možemo izvući određene pouke. Puno je važnije da su upravo oni „novi most“ prema budućnosti. Bitno je da ovakve šanse ne smijemo propustiti! Pitanje je hoće li i kako RH nadoknaditi izgubljenu radnu snagu. Trebamo ciljano razvijati (turizam, poljoprivredu, IT itd.). No, da bismo u tome uspjeli trebaju nam ne dobri već vrhunski kadrovi.

Trebamo i kadrove s pet zvjezdica

Za visoko kvalitetne hotele i turizam kakav želimo trebamo i kadrove s 5 zvjezdica. Kako takvih uglavnom nemamo (ili ih imamo vrlo malo), trebali bismo takve kadrove animirati da dođu u RH. To bi sigurno pridonijelo kvaliteti naše turističke ponude. Za takav pristup, međutim, nema puno razumijevanja. Zanimljivo je, recimo, kako nitko ne komentira ili osuđuje tvrtku Rimac što već sad ima 35 posto kadrova koji nisu iz RH. Isto je tako s Infobipom ili još nekim progresivnim tvrtkama koje nešto znače i u svijetu. Zašto takvu praksu ne bismo primijenili I na drugim područjima? Kod proizvodnje hrane, u poljoprivredi ili prerađivačkoj industriji – a to su naši glavni resursi – nije pitanje koliko imaš zemlje ili raspoloživih proizvodnih kapaciteta – već prije svega koliko imaš znanja za stvaranje dodane vrijednosti, pa makar se radilo i o proizvodnji krumpira. I tu je odgovor na mnogobrojne problem I naše

dileme – znanje, obrazovanje, nove vještine su nam potrebne da bismo krenuli prema razvijenim zemljama. Nisam oduševljen našom glorifikacijom OPG-ova. Naravno da s nečim treba započeti, ali već nakon 4-5 godina treba donositi odluku hoće li to i dalje raditi 65 godišnjaci ili će to preuzeti njihovi obrazovani nasljednici koji maju veliku prednost što su odrasli u OPG okruženju. Na kraju moja prognoza budućih kretanja: Predstoje nam brojni veliki izazovi. Procesi s korištenjem EU sredstava dobro su došli jer nam daju šansu da raspoloživi kapital iskoristimo na racionalan i učinkovit način. No, na nama je da konačno krenemo u potrebne promjene u društvu (namjerno neću spominjati reforme), jer bez korjenitih promjena, prije svega u mentalitetu, neće biti velike ni dugoročne koristi. Dakle, u pitanju je naš čovjek, odnosno naša pomalo izgubljena percepcija sustava vrijednosti!