MLADI, DEPOPULACIJA I SOCIOEKONOMSKA NESIGURNOST Budući nositelji razvoja Hrvatske odrastaju u socioekonomskoj nesigurnosti

Piše: Ivan Majstorić, mag. geog., bacc. oec.1

Mladi se tijekom odrastanja susreću s brojnim izazovima. Proces preuzimanja trajnih društvenih uloga koji prati njihovo odrastanje pod utjecajem je, s jedne strane, individualnih težnja i nastojanja da se ostvare u odabranim društvenim ulogama te, s druge strane, društva u kojem žive, odnosno očekivanja da uspješno usvoje društvene vrijednosti i ponašanja kojima će doprinijeti društvenoj stabilnosti i kontinuitetu te povećanju razvojnih i drugih kapaciteta društva (Gvozdanović i dr., 2019). Polazeći od toga, zbog razumijevanje potreba, problema i potencijala mladih važno je istaknuti da svaka nova generacija mladih sazrijeva u općim društvenim uvjetima koji se znatno razlikuju od onih u kojima su odrastale ranije generacije (SDUDM, 2022a). Nove tehnologije koje su na raspolaganju svakoj idućoj generaciji mladih mijenjaju njihov dosadašnji način života, otvaraju brojne mogućnosti i pokreću nove trendove. Stoga dinamični društveni, ekonomski i politički procesi izravno utječu na njihove živote i tranziciju u odraslu dob. Pritom su posebno izazovna razdoblja ekonomskih kriza, pandemija, prirodnih katastrofa, ratova i dr. Odrastanje mladih u Hrvatskoj posljednjih desetak godina bilo je obilježeno upravo takvim pojavama, prvenstveno recesijom od 2009. do 2015. i pandemije koja traje od 2020. čije posljedice imaju globalne razmjere. Tome se može dodati rat u Ukrajini 2022. čije će se posljedice neizravno odraziti na živote mladih u Hrvatskoj. Također, neizostavne su poplave 2014. i potresi 2020. čije su posljedice, iako regionalnih razmjera, utjecale na živote brojnih mladih. U skladu s tim, stvaranje poticajnog okruženje za razvoj potencijala mladih radi podizanja kvalitete njihovog života i

1 Autor je voditelj projekta „Mreža 2050 – Demografija, od izazova do odgovora“ u

Svjetskom savezu mladih Hrvatska i koordinator Radne skupine za mlade u ruralnim i udaljenim područjima Savjeta za mlade Vlade Republike Hrvatske.

njihove optimalne društvene integracije, što je cilj Nacionalnog programa za mlade, neophodno je zbog dugoročne dobrobiti za društvo i ekonomiju. Cilj ovog rada je analizirati promjenu broja i udjela mladih po županijama prema zadnjem popisu stanovništva, njihov položaj u društvu i ulogu u budućem razvoju Hrvatske u uvjetima depopulacije i socioekonomske nesigurnosti. Svrha rada je osvijestiti važnost prepoznavanja potencijala mladih i ulaganja u kvalitetu njihova života zbog neizbježne depopulacije i demografskog starenja. Zbog manje istraženosti ove tematike, valja napomenuti da ovaj tekst predstavlja polazište za buduća promišljanja i istraživanja o temama mladih i demografskih izazova..

Depopulacija

Činjenica da ekonomski, socijalni, zdravstveni, obrazovni, prostorni, povijesnopolitički, socio-psihološki i drugi čimbenici tijekom nekog razdoblja djeluju na razvoj stanovništva pojedine zemlje (Wertheimer-Baletić, 2017), trebala bi u središte javnih politika pojedine države staviti upravo mlade budući da će oni u budućnosti biti roditelji, zaposlenici, porezni obveznici, potrošači i općenito nositelji razvoja i napretka društva. Objašnjenje takve tvrdnje leži u dubokoj i široko rasprostranjenoj depopulaciji Hrvatske koja ugrožava sve aspekte funkcioniranja socijalne države, ekonomije i tržišta rada. Neće svi današnji mladi živjeti u Hrvatskoj i istodobno postati roditelji, no većina njih to ipak želi2. Zato trebaju postojati kvalitetni životni uvjeti te poticajna okolina koja će ih podržati da to i ostvare. Doduše, takve težnje moguće je problematizirati sljedećim pitanjem: Kako su ranije generacije uspjele živjeti, raditi i postati roditelji usprkos životnim neprilikama? Prirodno smanjenje stanovništva (više živorođenih od umrlih) znatno je pod utjecajem ekonomsko-socijalnih, psiholoških i kulturoloških čimbenika, dok je negativni migracijski saldo (više iseljenih od doseljenih) pretežno pod utjecajem čimbenika društveno-ekonomskog razvoja (Wertheimer-Baletić, 2017). Zbog toga je stanovništvo Hrvatske, kao i stanovništvo u zapadnoeuropskim zemljama, dulje od šest desetljeća obilježeno glavnim demografskim procesima; depopulacijom i starenjem stanovništva, odnosno smanjivanjem stope porasta ukupnog broja stanovnika (Wertheimer-Baletić, 2017). Demografski procesi razlikuju se po smjeru i intenzitetu pa se Hrvatska danas nalazi među europskim zemljama s najlošijim

2 Što se tiče iseljavanja, rezultati istraživanja koje je Institut za društvena istraživanja proveo tijekom siječnja, veljače i ožujka 2018. na reprezentativnom uzorku od 1500 mladih u dobi od 14 do 29 godine pokazuje da 63,0 % mladih ne namjerava iseliti iz Hrvatske (IDIZ, 2019). Kada je u pitanju želja za imanjem djece, rezultati istraživanja koje je proveo

Svjetski savez mladih Hrvatska tijekom rujna, listopada, studenog i prosinca 2021. na prigodnom uzorku od 660 mladih u dobi od 18 do 30 godina pokazuju da svega 11,7 % mladih ne želi imati djecu (SSMH, 2022).

demografskim pokazateljima, a posebno se ističu nizak fertilitet, demografsko starenje i iseljavanje3 (Ivanda, 2017). Naposljetku, demografski trendovi povlače za sobom mnoge društvene i ekonomske izazove: manje potencijalnih poreznih obveznika znači i manje prihoda središnje države za uzdržavano stanovništvo; manjak radne snage mogao bi smanjiti ionako loš životni standard umirovljenika; manji broj stanovnika smanjuje osobnu potrošnju zbog čega slabi ekonomski rast; manje živorođenih utjecat će i na manji broj učenika, odnosno smanjenje broja nastavnika, profesora itd. (Čipin i Međimurec, 2017).

Broj i udio mladih po županijama

Mladi u Hrvatskoj su osobe od navršenih 15 do 30 godina života. Međutim, granice određivanja nisu jedinstvene. Suglasje je postignuto oko određivanja donje granice na 15. godinu života, dok se gornja granica najčešće zaustavlja na 30. godini, ali s tendencijom pomicanja granice do 35. godine života. Podizanje mladosti je, između ostalog, uvjetovano produženjem prosječnog životnog vijeka stanovništva i duljim zadržavanjem sve većeg broja mladih u obrazovnom sustavu (Bušljeta Tonković i Puđak, 2021). Ove definicije valja razlikovati od demografskih. Naime, demografska teorija mladim stanovništvom smatra osobe u dobi do 14. ili 19. godine života (Nejašmić, 2005). Prema trenutno4 dostupnim podacima Državnog zavoda za statistiku, rezultati popisa stanovništva govore da u Hrvatskoj živi 618.054 mladih u dobi od 15 do 29 godina, što je 15,9 % od ukupnog stanovništva Hrvatske. Za usporedbu, najviši udio mladih imaju Požeško-slavonska (17,1 %; 10.994), Brodsko-posavska (17,0 %; 22.244), Splitsko-dalmatinska (17,0 %; 72.350) i Vukovarsko-srijemska županija (16,9 %; 24.371) (DZS, 2022a). Udio mladih manji od nacionalnog prosjeka imaju Sisačko-moslavačka (15,3 %; 21.446), Ličko-senjska (15,0 %; 6.433), Šibensko-kninska (14,9 %; 14.353), Karlovačka (14,2 %; 16.003), Primorsko-goranska (13,5 %; 36.094) i Istarska županija (13,5 %; 26.475) (DZS, 2022a). Iako među županijama postoje razlike u udjelu mladih u ukupnom stanovništvu, u svim županijama je udio mladih poprilično nizak.

3 U Hrvatskoj je posljednjih deset godina u kontinuitetu prisutan veći broj umrlih od živorođenih (prirodno smanjenje stanovništva) i veći broj iseljenih od doseljenih (mehaničko smanjenje stanovništva), što rezultira ukupnim smanjenjem stanovništva koje je potvrđeno nedavno objavljenim rezultatima popisa stanovništva. 4 Državni zavod za statistiku još uvijek obrađuje podatke prikupljene popisom stanovništva.

Dosad su objavljeni podaci za popisane osobe, kućanstva i stambene jedinice po županijama, gradovima, općinama, naseljima i gradskih četvrtima Grada Zagreba te stanovništvo prema starosti i spolu po županijama (DZS, 2022a).

Izvor: DZS, 2022b

Slika 1. Udio mladih u dobi 15-29 godina u ukupnom stanovništvu Hrvatske po županijama 2021. (%)

Prethodno potvrđuje usporedba s podacima iz ranijih popisa stanovništva. Premda se metodologija popisivanja stanovništva s vremenom mijenja, za potrebe ovog rada dovoljno je istaknuti promjenu postotnih udjela mladih u dobi 15-29 godina između popisa 2001. i 2021. Naime, popisom 2001. u Hrvatskoj je utvrđen broj od 898.734 mladih u dobi 15-29 godina odnosno 20,3 % ukupnog stanovništva. Prema tome, u navedenom razdoblju broj mladih u toj dobi smanjen je za čak 280.680 odnosno 4,4 %. S jedne strane, zanimljivo je primijetiti da najveći relativni pad bilježe ekonomski razvijeniji dijelovi Hrvatske, posebice Istarska (-6,6 %) i Primorsko-goranska županija (-6,5 %) (DZS, 2022a; 2022b). Objašnjenje za to svakako leži u dobnoj strukturi tih županija, što može biti vezano i uz povoljna prirodno-geografska obilježja prostora koji su važan čimbenik kvalitete života starijeg stanovništva. Nadalje, vidljivo je da manji relativni pad imaju županije koje su posljednjih godina imale značajnu emigraciju, posebice slavonske županije. Štoviše, najmanji relativni pad ima Ličko-senjska županija (-1,9 %) (DZS, 2022a; 2022b). Objašnjenje za to također je vezano uz dobnu strukturu stanovništva tih dijelova Hrvatske. Na primjeru slavonskih županija valja imati na umu povoljniju dobnu strukturu stanovništva, što je u suprotnosti od Ličko-senjske županije koja je demografski ispražnjena desetljećima prije. U uvjetima depopulacije i starenja stanovništva, takvo stanje predstavlja poseban razvojni izazov Hrvatske. Ponajviše to vrijedi za slabije razvijene dijelove Hrvatske

Izvor: DZS, 2022a; 2022b

Slika 2. Promjena udjela mladih u dobi 15-29 godina u ukupnom stanovništvu Hrvatske po županijama između popisa 2001. 2021. (%)

među kojima su velikim dijelom ruralna područja. To će se izravno odraziti na bioreprodukcijske, obrazovne i radne potencijalne, što će nesumnjivo zahtjevati reformiranje (pa i redefiniranje) javnih sustava utemeljenih na međugenercijskoj solidarnosti. Osim toga, imajući na umu smjerove unutarnje migracije (prema Zagrebu i makroregionalnim središtama), mnoge županije će uslijed manjka mogućnosti za obrazovanje i zapošljavanje ostati bez ljudskog kapitala koji je potreban za ekonomski rast i razvoj te ukupni društveni napredak.

Izazovi odrastanja i povezanost s depopulacijom

Početkom druge polovice prošlog stoljeća prijelazno razdoblje iz djetinjstva u odraslu dob u većini industrijaliziranih zemalja uglavnom su obilježavala tri ključna životna događaja: završetak školovanja, zapošljavanje i zasnivanje obitelji. Ti događaji su se najčešće odvijali brzo, jedan za drugim, prije 25. godine života. Međutim, od sedamdesetih godina dolazi do pojave novih demografskih ponašanja, poput kohabitacije, samačkog života, života bez djece i izvanbračnog roditeljstva, koja

postaju sve češća i prihvaćenija, čime je proces tranzicije u odraslu dob postao složeniji nego ranije. Zbog svega toga se promijenila i kronologija važnih životnih događaja. Završetak formalnog obrazovanja, pronalazak plaćenog posla, odlazak iz roditeljskog doma u vlastiti stambeni prostor, sklapanje braka i roditeljstvo se odgađaju za kasniju dob i počinju se odvijati nestandardnim redoslijedom (Čipin i Međimurec, 2021). Općenito, današnje mlade generacije, za razliku od ranijih, žive i odrastaju u uvjetima veće socioekonomske nesigurnosti. To je ponajviše prisutno u zemljama južne Europe u kojima veliki broj mladih zbog otežanog rješavanja stambenog pitanja, nesigurnih radnih uvjeta i produljenog obrazovanja živi s roditeljima čak i u tridesetim godinama života. Stoga odgoda životnih događaja poput završetka školovanja, zapošljavanja i zasnivanja obitelji izravno može dovesti do neostvarenja fertilnih namjera i povećanja udjela ljudi bez djece (Čipin i Međimurec, 2021). Najnoviji podaci Eurostata potvrđuju da mladi u Hrvatskoj napuštaju roditeljski dom tek s 33. godine (33,3). Jedino mladi u Portugalu roditeljski dom napuštaju kasnije (33,6). To je u suprotnosti s mladima u Sjevernoj i Zapadnoj Europi gdje se roditeljski dom napušta puno ranije (primjerice u Finskoj s 21,2 ili Belgiji s 23,3) (Eurostat, 2021). Navedeno se može objasniti utjecajem jačih međugeneracijskih obiteljskih veza i slabije individualističke kulture u zemljama Južne Europe naspram zemalja Sjeverne i Zapadne Europe (Čipin i Međimurec, 2021). Dakle, odgovor na pitanje s početka teksta (Kako su ranije generacije uspjele živjeti, raditi i postati roditelji usprkos životnim neprilikama?) može se sažeti u današnjem načinu života i rada svojstvenom po socioekonomskoj nesigurnosti, prvenstveno vezanoj uz nesigurno tržište rada. Istraživanja potvrđuju da je to uzrokovano globalizacijskim procesima i tehnološkim promjenama koje su nastupile zadnjih desetljeća (Čipin i Međimurec, 2021). Zbog svega toga se i javlja potreba za kvalitetnom obrazovnom, stambenom i obiteljskom politikom, kao i politikom zapošljavanja, ponajviše jer izravno utječu na migraciju i fertilitet. U konačnici, kasnije osamostaljivanje mladih u uvjetima depopulacije (njihovog manjeg broja i udjela) dovodi u pitanje njihov utjecaj na javne politike, odnosno uspješnost daljnjeg suočavanja mladih s socioekonomskom nesigurnosti. Ako je sve veći udio starijeg stanovništva, to znači i da će izbori vjerojatnije presuditi u smjeru onih političkih opcija koje su usmjerene na javne politike za starije stanovništvo. Zato se, uz kvalitetne javne politike, javlja potreba za većim angažmanom mladih u zajednici te njihovom većom političkom participacijom. Tko može, dakle, poboljšati položaj mladih i percepciju o njima u društvu ako neće oni sami?

Uloga u budućem razvoju zemlje

Nedavno provedeno istraživanje Svjetskog saveza mladih Hrvatska pokazalo je da 58 % ispitanih mladih uvijek glasuje na parlamentarnim izborima, 65% uvijek glasuje na predsjedničkim, a 60% uvijek glasuje na lokalnim izborima, dok se udio

Izvor: Eurostat, 2021

Slika 3. Dob napuštanja roditeljskog doma u 2021. (%)

onih koji nikada ne glasuje kreće od 7 do 9% ovisno o vrsti izbora (SSMH, 2022). Budući da je navedeno istraživanje provedeno na nereprezentativnom uzorku, za usporedbu može poslužiti istraživanje Instituta za društvena istraživanja koje je pokazalo da bi 47% mladih, da se izbori održavaju danas (odnosi se na trenutak provođenja istraživanja), izašlo i glasovalo. Osim toga, isto istraživanje je pokazalo da se 56% mladih potpuno ili uglavnom slaže s tvrdnjom da je dužnost svakog građanina u demokraciji da glasuje na izborima (IDIZ, 2019). U svakom slučaju, pozitivno je što dio mladih glasuje i da su svjesni važnosti političke participacije, no slaba spremnost izlaska na izbore ne može biti zadovoljavajuća za budućnost hrvatske demokracije. Važnost veće političke participacije mladih je i mogući utjecaj na odluku o iseljavanju iz Hrvatske. Rezultati istraživanja Svjetskog saveza mladih Hrvatska su pokazali da je statistički značajna razlika u želji za iseljavanjem ovisno o tome koliko često sudionici glasuju na izborima. Preciznije, na primjeru parlamentarnih izbora vidljivo je da najveću želju za iseljavanjem imaju oni mladi koji rijetko glasuju ili nikad ne glasuju. S druge strane, najmanju želju za iseljavanjem imaju oni koji najčešće ili uvijek glasuju (SSMH, 2022). Isto istraživanje pokazalo je značaj djelovanja mladih u udrugama, političkim strankama, kulturno-umjetničkim društvima i vjerskim zajednicama u prilog

demografskoj revitalizaciji. Tako ispitanici koji su članovi pojedine udruge, između ostalog, u prosjeku žele više djece od onih koji to nisu te želju za iseljavanjem procjenjuju nižom od onih koji nisu članovi udruga. Nadalje, ispitanici koji su članovi neke političke stranke u prosjeku žele manje iseliti od onih koji to nisu. Što se tiče članstva u kulturno-umjetničkom društvu, ispitanici koji su članovi istih vjerojatnost iseljavanja procjenjuju statistički značajno višom, što je svakako povezano s perspektivom mladih u ruralnim područjima. Kada je riječ o ispitanicima koji su pripadnici određene vjerske zajednice u prosjeku žele više djece od onih koji to nisu, žele imati prvo dijete u prosjeku ranije od onih koji nisu članovi vjerske zajednice. Također, oni želju za iseljavanjem procjenjuju nižom od onih koji ne pripadaju vjerskoj zajednici, ali i procjenjuju da je manja vjerojatnost iseljavanja od onih koji nisu članovi vjerske zajednice (SSMH, 2022). Na temelju rezultata istraživanja može se zaključiti da društveni angažman i politička participacija mladih mogu imati izravan utjecaj na demografske trendove. Dakako, njihove želje se ne moraju ostvariti, što uglavnom pokazuju objektivni pokazatelji, ali to još jednom potvrđuje važnost kvalitetne javne politike i poticajnog okruženja u kojem će se mladi moći ostvariti i doprinijeti zajednici. Jedan od mogućih oblika društvenog angažmana i političke participacije, pored navedenih, je i djelovanje mladih u Savjetu za mlade, međuresornom savjetodavnom tijelu Vlade Republike Hrvatske sa zadaćom sudjelovanja u razvoju javne politike za mlade (SDUDM, 2022b), kao i savjetima mladih regionalne i lokalne razine, savjetodavnim tijelima koja promiču i zagovaraju prava, potrebe i interese mladih na lokalnoj i područnoj (regionalnoj) razini (SDUDM, 2022c) Usprkos zakonskoj obvezi osnivanja, većina jedinica lokalne i regionalne samouprave danas nema osnovan Savjet mladih (SDUDM, 2021). Ipak, nadolazeće izmjene i dopune Zakona o savjetima mladih, kao i dugo očekivani Nacionalni program za mlade5 trebali utkati put boljim prilikama i većim mogućnostima za mlade, poboljšanju njihovog položaja i općoj dobrobiti za društvo.

Potreba za kvalitetnim javnim politika i poticajnim okruženjem

Budućnost Hrvatske neizvjesna je zbog činjenice da se depopulacija i starenje stanovništva odražavaju na sve aspekte života. K tome treba uzeti u obzir da današnji mladi odrastaju u socioekonomskoj nesigurnosti. Oni su danas sve duže u sustavu obrazovanja, kasnije ulaze na tržište rade i teže se osamostaljuju od roditelja. Sve navedeno navodi na zaključak da je mlade potrebno što prije prepoznati kao buduće nositelje razvoja Hrvatske te ih ispravno usmjeriti prema preuzimanju društvenih uloga. Na kraju, nositelji državne, regionalne i lokalne vlasti nužno će

5 Strateški dokument za područje mladih zadnji put je donesen za razdoblje 2014. – 2017. (SDUDM, 2022d)

trebati osmisliti kvalitetne javne politike i stvoriti poticajno okruženje da bi zadržali mlade u Hrvatskoj kako bi oni na tim temeljima zaista mogli ostvarili svoj puni potencijal i doprinijeti razvoju zemlje.

Literatura

Bušljeta Tonković, A., Puđak, J., 2021: Organizacije mladih i za mlade u ruralnoj Hrvatskoj: Studija slučaja Ličko-senjske i Zadarske županije. Elaborat. Čipin, I., i Međimurec, P., 2017: Fertilitet i obiteljska politika u Hrvatskoj, Političke analize, 8(31), str. 3-9. Čipin, I., i Međimurec, P., 2021: Kako su odrastale europske generacije? Demografski i socioekonomski događaji povezani s tranzicijom u odraslu dob u Europi, Revija za sociologiju, 51(3), str. 461-493. Gvozdanović, A., Ilišin, V., Adamović, M., Potočnik, D., Baketa, N., Kovačić, M., 2019: Istraživanje mladih u Hrvatskoj 2018./2019.. Zagreb, Friedrich Ebertt Stiftung. Ivanda, K., 2017: Demografija Hrvatske: stanje, zablude i perspektive, Političke analize 8 (31), 10-15. Nejašmić, I., 2005: Demogeografija: stanovništvo u prostornim odnosima i procesima, Školska knjiga, Zagreb. Wertheimer-Baletić, A., 2017: Demografski procesi u Hrvatskoj i u zapadnoeuropskim zemljama – razlike, sličnosti i specifičnosti, Rad Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Razred za društvene znanosti, (529=52), str. 1-28. Izvori

Državni zavod za statistiku (DZS), 2022: Prvi rezultati Popisa 2021., https://popis2021.hr/ Državni zavod za statistiku (DZS), 2022: Arhiva, Popis stanovništva 2001, https://web.dzs. hr/arhiva.htm Eurostat, 2021, Age of young people leaving their parental household, https://ec.europa.eu/ eurostat/statistics-explained/index.php?oldid=494351#Geographical_differences Središnji državni ured za demografiju i mlade (SDUDM), 2021: Izvješća o savjetima mladih, https://demografijaimladi.gov.hr/UserDocsImages/Broshure/Godi%C5%A1nje%20 izvje%C5%A1%C4%87e%20o%20pra%C4%87enju%20provedbe%20Zakona%20 o%20savjetima%20mladih%20u%202020.%20godini.pdf Središnji državni ured za demografiju i mlade (SDUDM), 2022: Mladi, https:// demografijaimladi.gov.hr/mladi-5987/5987 Središnji državni ured za demografiju i mlade (SDUDM), 2022: Nacionalni program za mlade, https://demografijaimladi.gov.hr/istaknute-teme/mladi-4064/nacionalniprogram-za-mlade-4072/4072 Središnji državni ured za demografiju i mlade (SDUDM), 2022: Savjeti mladih, https:// demografijaimladi.gov.hr/istaknute-teme/mladi-4064/savjeti-mladih-4069/4069 Središnji državni ured za demografiju i mlade (SDUDM), 2022: Savjet za mlade VRH, https:// demografijaimladi.gov.hr/istaknute-teme/mladi-4064/savjet-za-mlade-vrh/4068 Svjetski savez mladih Hrvatska (SSMH), 2022: Motivacija mladih za migracijom i zasnivanjem obitelji, https://issuu.com/wyacroatia/docs/ssmh_motivacija_mladih_ za_migracijom_i_zasnivanjem