DUGOROČNI STRATEŠKI CILJ Udruživanje – jedina razvojna šansa

To bi trebao biti strateški cilj

Piše: Zvjezdana Blažić1

Jačanje horizontalne i vertikalne integracije između poljoprivrednih proizvođača te između poljoprivrede i prehrambeno prerađivačke industrije jedna je od najznačajnijih pretpostavki da Hrvatska poveća poljoprivrednu proizvodnju, vrijednost poljoprivredne proizvodnje, dohodak poljoprivrednih proizvođača. Od proizvođača osnovnih sirovina treba postati zemlja koja proizvodi proizvode veće dodane vrijednosti kao što su voće i povrće, meso, maslinovo ulje, vino i prerađeni poljoprivredni proizvodi, a prehrambena industrija treba imati sirovinsku bazu u domaćoj proizvodnji. Udruživanje poljoprivrednika trebao bi biti strateški cilj hrvatske poljoprivredne politike budući da povezivanje proizvođača, poglavito malih gospodarstava, koja svojim količinama i tehnologijom proizvodnje nisu konkurentna na tržištu, predstavlja razuman i racionalan pristup rješavanju problematike održivosti poljoprivredne proizvodnje i ravnopravnijeg nastupa na tržištu.

Više od 85% malih poljoprivrednika

Hrvatska ima nešto više od 170.000 poljoprivrednih gospodarstva od kojih su preko 85% mala gospodarstva po vrijednosti svoje proizvodnje. Uglavnom su to mala obiteljska poljoprivredna gospodarstva koja djeluju neovisno jedni od drugih. Nasuprot tome, daleko je veća koncentracija i među prerađivačima i među trgovcima. Ova asimetrija pregovaračkih pozicija otežava poljoprivrednicima obranu njihovih interesa u pregovorima s drugim sudionicima u opskrbnom lancu. Najveći broj čak 140.000 otpada na obiteljska poljoprivredna gospodarstva (OPG), a od 2019. uveden je i novi oblik organiziranja poljoprivrednika, samoopskrbna poljoprivredna gospodarstva kojih je gotovo 23.000. Registrirano je i 2416

1 Autorica je savjetnica u području poljoprivrede i prerađivačke industrije.

obrta, 3285 trgovačkih društava, 359 zadruga te 219 ostalih. Za samoopskrbna poljoprivredna gospodarstva je karakteristično da svoju djelatnost obavljaju za zadovoljenje potreba svoje obitelji, a svoje proizvode ne plasiraju na tržište. Promatrajući od 2007. godine Hrvatska bilježi stalni pad broja poljoprivrednih gospodarstava. Prosječna veličina poljoprivrednog gospodarstva povećala se sa 5,6 ha na 11, 6 ha, dok je ukupna poljoprivredna površina povećana s 1,21 milijuna ha u 2005. na 1,55 milijuna ha u 2016. (najviše vidljivo u površinama trajnih travnjaka). Mala i srednja poljoprivredna gospodarstva u Hrvatskoj su pod velikim pritiskom prilagodbe promjenama, koje nam je u prvom redu donijelo otvoreno EU tržište, na kojem postoji velika konkurencija proizvođača svih vrsta proizvoda koji pod vrlo povoljnim uvjetima dolaze i na naše tržište. Velika poljoprivredna gospodarstva su se ipak lakše prilagodila ovim novim uvjetima. Standardni ekonomski rezultati naših poljoprivrednih proizvođača, od pristupanja u EU značajno je pao za sve vrste poljoprivrednih gospodarstava od 2 do 50 ha, proizvodnja je ostala konstantna za poljoprivredna gospodarstva s manje od 2 ha te se znatno povećala za gospodarstva veća od 50 ha. Broj poljoprivrednih gospodarstava s ekonomskom veličinom do 100.000 eura, također je značajno smanjen iako je taj pad bio značajno manji za srednje velika poljoprivredna gospodarstva veličine između 25.000 i 100.000 EUR, pokazuju podaci iz Strateškog plana zajedničke poljoprivredne politike za Republiku Hrvatsku od 2023. do 2027. godine. Na temelju podataka o prosječnoj veličini i strukturi gospodarstava prema razredima korištenja poljoprivrednih površina i razredima ekonomske veličine jasno je da su poljoprivredna gospodarstva relativno mala, što onda doprinosi znatno manjoj konkurentnosti na tržištu.

Produktivnost na 30% prosjeka EU-a

Hrvatski poljoprivredni sektor zaostaje u konkurentnosti i produktivnosti. Produktivnost rada hrvatske poljoprivrede iznosi 30,5 posto prosjeka EU-a i iznosi samo 6.107 EUR/AWU*. U 2019 godini je Hrvatska bila na dnu EU čiji je prosjek 20.120 EUR/ AWU. Njemačka ima produktivnost radne snage u poljoprivredi od 44.489 EUR/ AWU, a Nizozemska čak 71.235 EUR/AWU. Radi pojašnjenja * mjerna jedinica AWU (annual work unit je godišnja je radna jedinica – sati rada po osobi godišnje). Poznati oblici udruživanja na našim prostorima nekada su bile zadruge. Danas, kako možemo vidjeti iz strukture hrvatskih poljoprivrednih gospodarstva, zadruga čine samo 0,2 posto svih PG. Najpoznatije su zadruge u sektoru vinogradarstva u Dalmaciji i na dalmatinskim otocima koje imaju dugu tradiciju ali je zadrugarstvo prisutno i u Slavoniji, naročito Osječko baranjskoj i Vukovarsko srijemskoj županiji. Zadrugarstvo se na hrvatskim prostorima počelo razvijati pod utjecajem zadružne prakse, koja je dolazila iz Europe. Naročito početkom 20. stoljeća zadrugarstvo je postalo veoma snažan gospodarski sustav. U tom vremenu na području današnje Hrvatske djelovalo je više od 1500 zadruga s oko 250.000 zadrugara.

Zadrugarstvo je u prošlom stoljeću imalo velikih oscilacija, a nakon hrvatskog osamostaljenja zadružno zakonodavstvo je često mijenjano i nije na adekvatan način riješeno pitanje funkcioniranja poljoprivrednih zadruga. Zadruga se formalno definira kao specifičan gospodarski subjekt, koji se zasniva na međunarodnim zadružnim načelima (dobrovoljnom i otvorenom članstvu, demokratskom nadzoru članstva i dr.), ali se ta načela podrobnije i jasnije ne razrađuju pa je i njihova primjena u praksi izostala. Takvo je zakonodavstvo utjecalo na kontinuirano slabljenje ekonomske moći poljoprivrednih zadruga. Podaci Hrvatskog saveza zadruga pokazuju da smo 2009 godine imali 679 poljoprivrednih zadruga, a krajem 2021 godine samo 359 (prema podacima APPRRR). Sve je to utjecalo na smanjenje poljoprivredne proizvodnje, na sporiji razvoj ruralnog područja, a time i na procesa depopulacije svih ruralnih područja.

Veća moć pregovaranja

Na nivou Europske unije prepoznata je već davno potreba za udruživanjem poljoprivrednih proizvođača i njihovo jačanje kako bi dobili veću moć pregovaranja na tržištu prodaje, ali i na tržištu nabave poljoprivrednih inputa te učinkovitiju proizvodnju, kroz bolji pristup tehničkom znanju, te mehanizmima upravljanja rizicima. Europska unije je u sustavu reguliranja organizacije tržišta poljoprivrednih proizvoda razvila jedinstveno zakonodavstvo o proizvođačkim organizacijama ( dalje PO) koje mogu imati različite pravne oblike od trgovačkih društva, zadruga, udruga ali je bitno da su njihovi članovi poljoprivredni proizvođači i da oni kontroliraju poslovanje tih PO. Cilj PO je organizacije proizvođača koji svojim udruženim djelovanjem mogu igrati korisnu ulogu u koncentriranju ponude, u poboljšanju marketinga, planiranju i prilagodbi proizvodnje potražnji, optimiziranju troškova proizvodnje i stabilizaciji proizvođačkih cijena, provođenju istraživanja, promicanju najbolje prakse i pružanju tehničke pomoći, upravljanju nusproizvodima i alate za upravljanje rizicima dostupni svojim članovima, čime doprinose jačanju položaja proizvođača u prehrambenom lancu. EU priznaje posebnu ulogu koju imaju PO, kao rezultat toga mogu zatražiti priznanje od zemlje članice EU u kojoj imaju sjedište. Da bi PO bila priznata mora proći složenu proceduru priznanja od strane ministarstva poljoprivrede. Nakon formalnog priznanja PO ostvaruje mogućnost financiranja svojih djelatnosti iz EU sredstava, odnosno fonda za ruralni razvoj koji je mogao iznositi i do 100.000 eura godišnje za funkcioniranje same PO. Značajno je da priznate proizvođačke organizacije također mogu imati koristi od određenih odstupanja od pravila tržišnog natjecanja EU-a (mogućnost dogovora oko cijena i zaključenja posebne vrste ugovora sa svojim kupcima). Kada se analizira samo struktura lanca vrijednosti u poljoprivrednim proizvodima možemo lako zaključiti zašto je nužno udruživanje poljoprivrednih proizvođača. Na

razini EU ima oko 11 milijuna poljoprivrednih proizvođača, dok na tržištu otkupa poljoprivrednih proizvoda dominira nekolicina velikih prehrambenih industrija koje generiraju 90% prometa. Također nekolicina velikih trgovačkih multinacionalnih lanca dominira na tržištu maloprodaje na kojem se nalazi gotovo 500 milijuna potrošača. Horizontalna suradnja može pomoći da se uravnoteži takva snažna asimetrija moći između sudionika na tržištu. Udruživanje u proizvođačke organizacije jamči postizanje ekonomski isplative proizvodnje pojedinog proizvođača, čemu u prilog ide i veliki broj primjera uspješnog poslovanja proizvođačkih organizacija u Europskoj uniji.

U EU 3.400 proizvođačkih organizacija

U EU postoji oko 3.400 priznatih proizvođačkih organizacija. Samo tri države članice nemaju nijednu priznatu PO (Estonija, Litva, Luksemburg). U udruživanju u PO prednjače najjače europske poljoprivredne zemlje Francuska i Njemačka. Francuska ima 721 priznatu proizvođačku organizaciju, a Njemačka 683, slijede Španjolska (679), Italija (577), Poljska (239), Grčka (224) i Portugal (119). Ostalih 67 PO su raspodijeljen među 17 država članica. Proizvođačke organizacije u EU dominiraju uglavnom u tri sektora: voće i povrće, mlijeko i mliječni proizvodi i ostali sektori. Voće i povrće ima najviše priznatih proizvođačkih organizacija. U uvjetima tako velike potpore udruživanju u EU i te PO su relativno male. U 2017. u sektoru voća i povrća samo je 6% (107 od 1659) svih priznatih proizvođačkih organizacija imalo promet veći od 50 milijuna eura, dok je 7% imalo promet manji od 500 tisuća eura. Poduzeća s prometom do 50 milijuna eura smatraju se malim i srednjim (SME), a ona s prometom do 2 milijuna eura mikro poduzećima. Većina priznatih proizvođačkih tvrtki nisu veće od malih i srednjih poduzeća, a mnoge se čak ne bi kvalificirale ni kao mala poduzeća. Ali u Italiji 10 PO i Francuskoj 9 PO prijavilo je promet veći od 100 milijuna eura godišnje. Interesantno je da je udio proizvođača u najuspješnijim proizvodnim područjima koji su članovi priznatih proizvođačkih organizacija puno veći od odgovarajućih nacionalnih prosjeka. Primjerice, u Francuskoj 90% proizvođača rajčice u Bretanji članovi su priznatih proizvođačkih organizacija, a 75% proizvođača jabuka na jugozapadu Francuske su članovi PO, dok je nacionalni prosjek za sektor voća i povrća 50%. U Poljskoj 40% proizvođača jabuka u Sandomierzu i GrojeckoWareckomsu članovi priznatih proizvođačkih organizacija, dok je nacionalni prosjek manji od 15%. Koncentracija opskrbe preko priznatih PO veća je u vrhunskim proizvodnim područjima nego drugdje. Poznate su PO u Italiji posebice u Južnom Tirolu regiji koja je najpoznatija po proizvodnji jabuka u kojoj se proizvede 15% ukupne proizvodnje jabuka u EU. Milijun tona jabuka proizvede 8.000 obiteljskih gospodarstava na 19.000 hektara voćnjaka. U svijetu su postali prepoznatljivi po gustoj mreži proizvođačkih klastera u kojima se sve temelji na međusobnom povjerenju, razmjeni informacija, podjeli

znanja. Povezivanje voćara tijekom vremena ovdje je dovedeno do savršenstva i funkcionira na platformi LINSA – mreži koja održava poljoprivredu, uključuje proizvođače, zadruge i udruge, provodi istraživanja, pruža savjetodavne usluge, odnosno u koju su uključene sve zainteresirane strane. „Jabučne“ zadruge danas čine oko 95% svih proizvođača ove provincije. U njima se odluke donose prema jasnom načelu, jedan član, jedan glas, bez obzira je li riječ o vlasniku manjeg ili većeg voćnjaka. Uzgajivače predstavljaju dvije marketinške zadruge VI.P i VOG koje pakiraju i prodaju oko 98% tirolskih jabuka. U njima se donose ključne odluke od toga koje će se sorte jabuka uzgajati, na kojoj podlozi – do toga kako će se ponašati u slučaju opasnosti od vremenskih nepogoda poput tuče, pa sve do podjele i korištenja strojeva i mehanizacije kako bi se smanjili troškovi proizvodnje.

Sporost udruživanja

U Hrvatskoj udruživanje ide jako sporo. Otpor udruživanju je snažno prisutan, a mogli bi reći da je iracionalan. Naši proizvođači često putuju u inozemstvo na studijska putovanja i puni su pohvala dobroj organizaciji poljoprivrednika na području Italije, Austrije ili Bavarske u kojima su proizvođači uglavnom udruženi i takvi izlaze na tržište. Ali doma se ne želi slijediti takva praksa. Službeni podaci pokazuju da je u Hrvatskoj, krajem 2021. godine, djelovale 22 priznate proizvođačke organizacije iz 9 sektora proizvodnje koje okupljaju tek oko 700 članova što je 0,4% od ukupnog broj PG. Priznate proizvođačke organizacije djeluju u 10 županija smještenih u kontinentalnoj Hrvatskoj. One prednjači u sektoru voća i povrća u kojem su trenutno priznate četiri PO, a i u proizvodnji krumpira također djeluju četiri priznate proizvođačke organizacije. Zatim slijede sektori žitarica, mlijeka i mliječnih proizvoda te govedine i teletine koji su zastupljeni s po tri proizvođačke organizacije po sektoru. Ima PO i u sektoru vina, proizvodnji svinjetine i piletine. U tijeku je postupak priznavanja još nekih PO; proizvođačke organizacije u sektoru vina, koja okuplja proizvođače s područja tri dalmatinske županije: Dubrovačkoneretvanske, Splitsko-dalmatinske i Zadarske županije, te je u visokoj fazi pripreme još jedna PO u sektoru voća i povrća. Samo je nekoliko PO u Hrvatskoj, kvalitetno tržišno orijentirano i to naročito u sektoru voće i povrća. Posebno se izdvaja PO Jabuka HR koja je respektabilni faktor na tržištu Hrvatske te koristi sve instrumente koji su kroz zakonodavstvo EU-a i nacionalne programe dostupni. Proizvodi njenih članova su certificirane i sustavom Dokazana kvaliteta Hrvatska te se kao rijetki proizvodi mogu naći na našem tržištu označeni naljepnicom „Dokazana kvaliteta“. S ciljem snažnijeg poticanja udruživanja Vlada RH je na sjednici 10. lipnja 2020. usvojila Nacionalnu strategiju za održive operativne programe proizvođačkih

organizacija u sektoru voća i povrća za razdoblje 2021. – 2023. Riječ je o trogodišnjem programu čiji se ciljevi postižu provedbom odobrenih operativnih programa priznatih proizvođačkih organizacija, a ciljevi se postižu uspješnom provedbom mjera, a mjere uspješnom provedbom prihvatljivih aktivnosti. Uspješnost provedbe operativnih programa i Nacionalne strategije mjeri se indikatorima, a provedba programa sufinancira se sredstvima iz Europskog fonda za jamstva u poljoprivredi te sredstvima Državnog proračuna Republike Hrvatske. Takav operativni program ima za sada samo PO jabuka HR. Temeljem Operativnog programa jačanja tržišnog kapaciteta sektora voća i povrća za razdoblje od 2021. do 2026. te sredstava iz Nacionalnog plana oporavka i otpornosti Ministarstvo poljoprivrede objavilo je ove godine javni poziv za izgradnju objekata logističko-distributivnih centara za voće i povrće. Ministarstvo poljoprivrede je iskazalo jasno strateško opredjeljenje (što je sukladno zahtjevima EK) da se ponudu malih poljoprivrednih gospodarstava kroz organizacije proizvođača mora objediniti te poticati udruživanja, suradnje te razmjene iskustava i znanja te unaprijediti položaj poljoprivrednika u sektoru voća i povrća.

Potpore najkvalitetnijim proizvođačima

Na javni poziv mogu se javiti samo PO organizacije koje su priznate u sektoru voća i povrća, gospodarski subjekti i jedinice područne (regionalne) i/ili lokalne samouprave. Proizvođačke organizacije mogu se samostalno javiti na natječaj, a mogu i u suradnji s drugim gospodarskim subjektima pa i s jedinicama lokalne samouprave (uglavnom Županije). Ozbiljnost namjere poticanja daljnjeg udruživanja i davanja stvarne potpore proizvođačkim organizacijama ministarstvo poljoprivrede će najbolje iskazati provođenjem ovog natječaja dajući prednost, prioritet i svu administrativnu podršku baš proizvođačkim organizacijama i pravim tržišnim proizvođačima koji su svoje poduzetničke ideje i poslovanje prilagodili zahtjevima tržišta i koji posluju na tržišnim osnovama. Do sada se ulaganja u hladnjače i distributivne centra i druge logističke kapacitete u vlasništvu države ili JLS nije pokazalo rentabilnim te su uglavnom takvi centri više služili uvoznim tvrtkama nego domaćim proizvođačima. U slučaju PO oni će najbolje znati štiti svoje interese na tržištu, a da im za to nije potrebno upravljanje poduzeća koja su u državnom vlasništvu. (Negativni primjer imamo u regionalnim veletržnicama kojima upravljaju i dalje JLS a koje već niz godina posluju sa gubitkom) Tako da na ovom natječaju moramo tražiti punu konkretnu i prioritetnu potporu PO kao nosiocima izgradnje logističkih centara za voće i povrća. A to će svakako biti ohrabrenje i drugim proizvođačima da se udruže i tako osiguraju svoj snažniji položaj na tržištu te stabilnost svog poslovanja, a time i poduzetničkog dohotka.