PLATNE KARTICE Demokrati i republikanci razbijaju duopol

PLATNE KARTICE

Demokrati i republikanci razbijaju duopol

Punoljetan stanovnik Lijepe naše ima barem 3 platne kartice u novčaniku. Korištenjem kartica (debitnih ili kreditnih) robu i usluge plaća skuplje čime financira kompleksan platni sustav koji povezuje potrošače, trgovce, banke i kartičarske kuće. Može li se razbiti globalna dominacija Vise i Mastercarda te tržište učiniti konkurentnijim, a time i jeftinijim?

Piše: dr. sc. Darko Horvatin1

Da Hrvati vole „plastični“ novac i rado „peglaju“ platne kartice poznata je činjenica i pritom se mnogo ne razlikuju od ostatka razvijenog svijeta. Ipak, podatak Hrvatske narodne banke da su naši sugrađani na koncu lipnja ove godine baratali s čak 8.139.940 platnih kartica (od čega je 6.406.027 debitnih kartica) malo iznenađuje. Ispada da svaki platno sposoban građanin raspolaže s barem tri platne kartice. U prvom polugodištu 2022. napravljeno je 289.941.817 transakcija ukupne vrijednosti od 98.925.213.369 kuna! Za korištenje kartica naplaćuje se naknada (niža kod debitnih, viša kod kreditnih) koja u konačnici poskupljuje robu ili uslugu za krajnjeg potrošača. Primjerice, naknada za Visa debitne kartice u Hrvatskoj kreće se između 0,20 posto i 0,30 posto, dok se naknada kod Visa kreditnih kartica kreće od 1,85 posto do 2,30 posto. Lako je zaključiti da se oko „plastičnog“ novca vrte astronomske naknade. Bilo bi logično da se u slučaju plaćanja u gotovini kupcima nudi određeni diskont (do visine naknade), ali to u pravilu nije tako. U svijetu platnih kartica dominiraju dva imena – Visa i Mastercard. Naknade za debitne kartice su stavljene pod kontrolu, dok kod kreditnih kartica to ide znatno teže. Na to, koliko je

1 Autor je znanstveni suradnik, predavač na Visokom učilištu EFFECTUS poduzetnički studiji i predsjednik uprave Hrvatskog mirovinskog investicijskog društva.

ovo ozbiljna problematikaupućuje irijetka zajednička inicijativa uglednih američkih senatora Dicka Durbina (demokrat) i Rogera Marshalla (republikanac) o određivanju najviše naknade za plaćanje kreditnim karticama. O tome, kao i o sve izvjesnijem razbijanju globalnog duopola Vise i Mastercarda, u nekoliko je navrata pisao tjednik The Economist, čiji se naglasci donose u nastavku.

Najprofitabilniji biznis

Kada govori o sustavu plaćanja kreditnim karticama, Matt Moore, vlasnik male trgovine biciklima u Georgetownu, blizu Washingtona, uspoređuje ga s Las Vegasom. Znaš da će ćeš izgubiti, pitanje je samo koliko. Sustav plaćanja u kojem izdavatelji kreditnih kartica i banke uzimaju (pre)visoku naknadu za provođenje i naplatu transakcija omražen je među trgovcima. Prema američkom Nacionalnom udruženju trgovaca, trgovci svake godine plate naknadu od preko 138 milijardi dolara, što im je nakon plaća drugi najviši trošak poslovanja. Od svih velikih ekonomija, najviše su naknade u SAD-u, čiji trošak nadmašuje one u Europi i Kini. Od toga najviše profitiraju dvije kompanije: Visa i Mastercard – koje provode više od tri četvrtine američkih transakcija kreditnim karticama, što ih čini najprofitabilnijim kompanijama u svijetu. Visa je lani ostvarila neto maržu od 51 posto, a Mastercard 46 posto. Rangiramo li (bez trustova za ulaganje u nekretnine) kompanije iz indeksa S&P500 prema prosječnoj neto profitnoj marži prošle godine, prije pet godina i prije jednog desetljeća, samo njih četiri bit će svaki put među top 20. Prve dvije su Intercontinental Exchange i CME Group, dok su druge dvije Visa i Mastercard. Na prvi pogled pozicije Vise i Mastercarda su neosvojive. Već dominantne, zadnjih su godina dobile dodatan vjetar u jedra rastom online trgovine kao jedne od posljedica pandemije Covid-19. Američki su potrošači u 2016. koristili debitne/kreditne kartice za 45 posto transakcija, da bi se taj postotak do 2021. povećao na 57 posto. Migracija iz „keša“ prema plaćanju „plastikom“ sve je veća i neizbježna kaže Craig Vosburg iz Mastercarda.

Konkurencijom protiv duopola

Ipak, naziru se dvije prijetnje. Prva dolazi iz Washingtona gdje se zakonodavci nadaju razbiti moćni duopol. Druga je virtualna. U Brazilu, Kini i Indoneziji plaćanja se sve više prebacuju na jeftine i pouzdane aplikacije poput Mercado Pago, Ant Group, Tencent i Grab. Nakon dugo vremena, dolaze novi igrači koji bi mogli uzdrmati američko tržište. To bi mogla biti dobra vijest za kupce i trgovce. Većina prihoda Vise i Mastercarda dolazi od naknada koje se obračunavaju kada kupac za plaćanje koristi debitnu ili kreditnu karticu. Europska unija limitirala je naknadu za kreditne kartice na 0,3 posto vrijednosti transakcije. Snažna konkurencija u Kini snizila je naknade koje naplaćuju WeChat i Alipay na samo 0,1 posto. U SAD-u debitne su kartice regulirane Durbinovim amandmanom, koji Fedu (američkoj

centralnoj banci) daje pravo određivanja maksimalne visine naknade, dok je u slučaju kreditnih kartica neregulirana i puno izdašnija, te se uobičajeno kreće oko 2 posto transakcije, a za neke premium nagradne kartice i do 3,5 posto. Naknade određuju kartičari, ali ih prikupljaju banke, koje zauzvrat dobivaju dio kolača čime financiraju povlastice (osiguranje, zračne milje i sl.) kako bi privukle nove klijente. Za pravo korištenja kartičarskih sustava banke njihovim vlasnicima isporučuju goleme naknade. Potrošači „peglaju“ kartice u zamjenu za bonus bodove, nesvjesni da plaćaju sami sebi.

Siromašni plaćaju skuplje

Prema radu koji je lani objavila Joanna Stavins (zaposlena u Fedu Boston) trgovci dižu cijene za 1,4% prevaljujući trošak naknada na krajnjeg kupca. Pritom najgore prolaza najsiromašniji jer se kartičarske naknade ugrađuju u finalne cijene, koje su iste bez obzira plaćali karticom ili gotovinom, kojom siromašniji građani većinom plaćaju. Brian Kelly, poznatiji kao „the point guy“ jer je razvio čitav biznis poticanjem ljudi na skupljanje bodova, smatra da ako kupac ne iskoristi svoje bodove financira tuđe. Kućanstva s godišnjim prihodom manjim od 25 tisuća dolara (četvrtina SAD-a) u prosjeku ne profitira od bonus shema – eventualno vrate ono što su kroz naknade platili. Tek onima koji zarađuju godišnje više od 135 tisuća dolara godišnje isplati se program nagrađivanja jer iskoriste više bodova nego što su platili naknada. Takve naknade služe za financiranje nekih pogodnosti, ne samo one vrste zaštite potrošača koju određuje regulatorni okvir. Europski regulatori osigurali su da se roba može vratiti (pogotovo oštećena) ili da avio kompanije putnicima kompenziraju

kašnjenje letova. U SAD-u kartičarske kuće nude kupcima mogućnost poništavanja transakcije ako neka roba nije isporučena u onakvom stanju kako je opisana prije prodaje. Kartičari koriste prihod od naknada i za održavanje platnog sustava sigurnim i pouzdanim. Ukratko, Amerikanci se kod zaštite potrošača više oslanjanju na tržišne mehanizme nego na zakonodavstvo i regulaciju.

Plaćanje u kešu jeftinije

Uz sve mane, kreditne kartice neće nestati jer sustav odlično radi, pouzdan je i potrošači ga vole. Ipak, sve su glasniji oni koji žele čiste račune. Primjerice, ako hotelski račun želite podmiriti kreditnom karticom – to će vas umjesto 100 koštati 103 dolara. Tako će potrošač svjesno platiti više, ali će zauzvrat dobiti nagradne bodove koje će naknadno iskoristiti. Takvo nešto je do sada bilo nezamislivo. U ugovorima s trgovcima, kartičarske kuće striktno su zabranjivale takve doplate. Sve do 2013. kada je kolektivna tužba natjerala Visu i Mastercard na prihvaćanje takvog dodatka na račun. Premda su danas ti dodaci legalni i dozvoljeni još ih uvijek nije lako iskoristiti jer trgovci najčešće uopće neznaju o kakvoj se vrsti kartice radi (obična, nagradna, …) te nemaju saznanja koji su troškovi obrade transakcije – sve dok ne prime mjesečni obračun od kartičarske kuće, zaključuje Joanna Stavins. Uvođenje sustava koji bi u obzir uzeo sve moguće kombinacije naknada i bonusa s tehnološke strane predstavljao bi noćnu moru, a bio bi neprikladan i za same kupce. Tipičan biznis koji primjenjuje doplate u slučaju plaćanja karticama su benzinske postaje ili javneuslugegdje korisnici nastoje otići kod jeftinijeg pružatelja usluga.

Ujedinjene konkurentske stranke

To u jednu ruku objašnjava interes zakonodavaca za kreditne kartice. Koncem lipnja ove godine Richard Durbin, isti demokratski senator koji je prije desetak godina inicirao regulaciju debitnih kartica, predstavio je nacrt zakona o konkurenciji kreditnih kartica. Pritom ne predlaže ograničenje najviše naknade, kao kod debitnih kartica, jer su troškovi kreditnih znatno varijabilniji i teže je pronaći pravu mjeru. Umjesto toga pokušat će se potaknuti konkurencija prekidom veza između kartičarskihmreža i banaka. Za sada kad banka izdaje kreditnu karticu, svaka transakcija tom karticom bit će obrađena kartičnom mrežom, kako propisuje banka, što znači da je banci zajamčena naknada koju odredi ta kompanija (najčešće Visa ili Mastercard). Ako Durbinov prijedlog bude usvojen banke će klijentima morati ponuditi barem dvije kartičarske mreže i to ne najveće već barem jednu manju. Pretpostavka je da će se one za klijente boriti nižim naknadama, a za očekivati je da će klijenti izabrati onu s nižim troškovima. Najveće kartičarske kompanije grčevito brane postojeći sistem, tvrdeći da kupci i trgovci profitiraju jer trgovcima garantira plaćanje dok kupce štiti od prijevara. Ono što čini prihvaćanje tog prijedloga izvjesnim je da iza njega stoji senator Durbin, najdugovječniji demokrat u američkom Senatu, ali

ga podupire i republikanski senator Roger Marshall. Taj moćan dvojac mogao bi progurati amandman uz veće promjene regulative, kao što je bio slučaj s debitnim karticama 2010.

Najveća prijetnja – Fintech

Čak i ako ti napori propadnu ili ne budu funkcionirali kako je zamišljeno, jedna veća nevolja prijeti kartičarskim divovima. Kao posljedica pandemije Covid-19, snažno je poraslo online trgovanje, od čega su najviše profitirali Visa i Mastercard. Kako fintech kompanije (inovativne tvrtke koje uz pomoć suvremene tehnologije kreiraju jeftinije i brže usluge kao alternativu za standardne financijske usluge) postaju sve snažnije, njihova odluka o vrsti plaćanja koje nude uvelike će utjecati na količinu novca koji će putovati kartičarskim mrežama. Stripe, velika kompanija koja se bavi platnom infrastrukturom radi na tome da trgovcima ponudi metodu plaćanja koja će im sniziti troškove. Trenutna opcija uključuje unos podataka o kartici, ali i mogućnost da se odabere usluga „kupi sada, plati kasnije“, (naknadno plaćanje bankovnim transferom) koju omogućuje švedski fintech Klarna Bank,izbacujući tako iz plaćanja kartičarske mreže. Tu bi se ubrzo mogao uključiti FedNow, sustav za transfer novca u realnom vremenom kojeg razvija Fed, koji bi trebao zaživjeti naredne godine, a s vremenom mogao bi uključivati digitalne valute centralnih banaka i kriptovalute. Ipak, konkurencija kartičarima neće napredovati željenom brzinom ako povlastice za vlasnike kreditnih kartica budu visoke. No, trgovci bi mogli ponuditi vlastite poticaje. Tako američki trgovac odjećom Everline kod online plaćanja potiče kupce na korištenje fintech aplikacije Catch koja povezuje bankovni račun kupca kroz drugi platni startup Plaid. Kao nagradu za izbjegavanje kartičarskih kuća (i njihovih naknada), Everline kupcima daje popust od pet posto na iznos kupnje. Catch se brzo širi i sve je prihvaćeniji kod online trgovaca. Najbolji dokaz da su kartičari prijetnju ozbiljno shvatili je pokušaj Vise da kupi Plaid. Ponuda je2020. iznosila 3,5 milijardi dolara, ali je u konačnici nije odobrila Komisija za zaštitu tržišnog natjecanja. To nam ipak nešto govori. Kuća od karata pažljivo sagrađena od dva platna giganta (Visa i Mastercard) je stabilna i trajna, ali ne i neuništiva.