OKRUTNI VLASTODRŠCI

I koji omalovažavaju ono što je u kratkotrajnom premijerskom mandatu pokušao učiniti Mario Draghi, jačajući i autoritet Italije u NATO-u i Europskoj uniji. Neizvjesno je kako će se ponašati ekipa koju će predstaviti nova premijerka, ali ne bi trebalo smetnuti s uma da će joj jedan od oslonaca biti vječni Silvio Berlusconi koji već desetljećima paradira talijanskom političkom i ekonomskom scenom, tj. medijski tajkun koji je više od 12 puta pred sudom bio optužen za prevaru, lažno računovodstvo i podmićivanje. Prije dva i pol desetljeća The Economist je njegove poslovne marifetluke na naslovnici sažeo u efektan i ciničan komentar, nazvavši ga – Burlesconi, što uvjerljivo odražava njegovo poslovanje. U svakom slučaju čovječanstvo može i dalje računati s desničarskim, ljevičarskim i svakojakim drugim ekstremizmom, od razbuktavanja rata protiv Ukrajinaca do vraćanja na scenu Donalda Trumpa, vjerojatnog povratnika u Bijelu kuću, s novopečenom talijanskom premijerkom i bez nje.

U knjizi Lažljivi diktatori izdavača Princeton University Press, Sergej Guriev i Daniel Treisman razmatraju moderne metode autokratskih zlouporaba vlasti.

Rusija nije izvršila invaziju na Ukrajinu. Ukrajina bombardira svoje gradove. Njezin predsjednik Židov, zapravo je nacist. Diktatori su uvijek izgovarali takve izmišljotine, tako najnovije kremaljske laži imaju presedane. Diktatori su često pribjegavali teroru pa ono što Vladimir Putin čini građanima Ukrajine nije novost. Ali promijenila se ravnoteža između laganja i ubijanja, tvrde autori nove fascinirajuće knjige. Za većinu modernih autokrata laganje je važnije. U knjizi „Lažljivi diktatori“ Sergej Guriev, ruski ekonomist koji živi u izgnanstvu i Daniel Treisman, politički znanstvenik, opisuju kako je došlo do te promjene. Većim dijelom 20. stoljeća despoti su bili razmetljivo nasilni. Hitler, Staljin i Mao ubili su milijune osoba. Nešto blaži monstrumi kakav je bio kongoanski tiranin Mobutu Sese Seko, vješali su ministre svojih vlada na javnim mjestima. Cilj je bio zastrašiti ljude i učiniti ih pokornima. Autori razlikuju takve zastrašivačke diktatore

od diktatora koji iskrivljuju informacije. Potonji ubijaju manje ljudi, a poriču da su i to učinili. Takvi su danas češći. Među autokratima koji su se domogli vlasti 1960-ih otprilike četvrtina je ubila više od 100 disidenata na godinu. Među onima koji su došli na vlast u 21. stoljeću takvih je manje od 10%. Lažljivi diktatori smatraju sebe demokratima. Održavaju višestranačke izbore i rijetko tvrde da su osvojili više od 90% glasova, što je bila ustaljena praksa za nedemokratske silnike 1960-ih, 1970-ih i 1980-ih. Manje su izravno varali i prekrajali su izborna područja u vlastitu korist. Viktor Orban, jedan od vodećih mahera, u parlamentarnim izborima 2018. pretvorio je manje od polovice izbornih glasova za vlastitu stranku u dvije trećine. Praktički ga je nemoguće svrgnuti kao što su potvrdili i nedavni izbori u Mađarskoj.

Nesmiljena zastrašivanja

Propaganda zastrašivačkih diktatora bila je primitivna i nesmiljena. Staljinove liste bile su postavljene na 38 planinskih vrhova u središnjoj Aziji. Bilo je proizvedeno toliko značaka s Maovim likom da je nedostajalo aluminija zrakoplovnoj industriji. Nerijetko je bilo potpuno apsurdnih postupaka. Mussolini i Kim Jong Il navodno su mogli izazvati kišu ili se teleportirati. Takvi apsurdi i sami su bili oružje, pokazujući „sposobnost režima da prisili ljude da ponavljaju besmislice.“ Lažljivi diktatori vole projicirati sliku vlastite svemoći. Nursultan Nazarbajev običavao je obratiti se Kozacima iza hrpe papira, obećavajući im bolje materijalne prilike i kritizirajući svoje ministre zato što ne služe bolje javnosti. Lažljivi diktatori rijetko imaju suvislu ideologiju i služe se humorom kako bi sebe prikazali kao plemenite osobe, a protivnike kao nevaljalce. Cenzura pod vlašću zastrašujućih diktatora bila je potpuna. Kada je neki nepoželjan članak dospio u poljoprivredne novine u Sovjetskom savezu, „cenzori su krenuli u hajku kako bi se domogli svakog prodanog primjerka uključujući 50 komada koji su poslužili kao zamjena za zidne tapete i 12 iskorištenih kao toaletni papir.“ Nasuprot tomu lažljivi diktatori nastojali su da nekoliko primjeraka nepoželjnih intelektualnih disidentskih tiskovina s niskom nakladom preživi, kao tobožnji dokaz da uvažavaju slobodu govora. Istodobno, nepristranim medijima se

onemogućuje djelovanje nametanjem nezakonitih poreza kako bi ih kupili predsjednikovi prijatelji. Kritičare onemogućuju parnicama zbog klevete ili ih globe zbog širenja „lažnih vijesti.“ Bivši ekvadorski predsjednik Raffael Correa isforsirao je da se s weba uklone dokumentarci, optužujući da se koristi njegova fotografija bez odobrenja. Autoritativni lideri koji manipuliraju umjesto da cenzuriraju medije često su popularniji nego demokratski koji se autentično suočavaju sa slobodnim tiskom. Cilj je lažljivoga diktatora da prikaže kako tobože dopušta političku konkurenciju, a zapravo je onemogućuje u praksi. Umjesto da kriminalizira neslaganje s vlašću, on konkurente otpravlja u zatvor zbog nepolitičkoga kriminala u obliku prevare ili silovanja koji nisu počinili. Kadšto ih dadu zatvoriti na kraće vrijeme, pa ne postaju mučenici, ali učestalo kako ne bi mogli djelovati kontinuirano. Umjesto da zabrani oporbene političke stranke, takav nasilnik uvlači ih u birokratske igre, parnice, stečajeve i globe. Neiscrpne su metode zagorčavanja života disidentima, od pritiska korištenjem vojske do kompromitirajućih lažnih tekstova na internetu.

Prividni optimizam

U neku ruku argumenti autora knjige su i optimistični. Politička ubojstva su u padu, zahvaljujući snažnijem pritisku javnosti. Ljudi su obrazovaniji i očekuju odgovornije ponašanje vlasti. Kao što kaže bivši singapurski lider Lee Kuan Yew: „Naprosto je nemoguće tražiti od visoko obrazovane radne snage da prestane misliti nakon što ode iz tvornice.“ Zato se lažljivi diktatori toliko trude da bi u javnosti kotirali kao demokrati. Guriev i Treisman sugeriraju politiku „suparničkog angažmana.“ Slobodni svijet morao bi brže prepoznavati znakove koji ukazuju da lideri prisvajaju moć koja im ne pripada ili da zanemaruju i podcjenjuju institucije. Nužno je provoditi demokratizaciju u diktatorskim sustavima jer ekonomski i društveni napredak može pojačati zahtjeve za slobodom. Nažalost, arsenal prijevara vrlo je djelotvoran u održavanju na vlasti zloćudnih lidera, što je možda objašnjenje zašto je demokracija u uzmaku u proteklih desetak godina. Kada se takvi lideri dugo održe na vlasti često postanu nasilniji. Putin je možda manje brutalan od Staljina, ali u trećem desetljeću vladavine prelazi s „riječi na nedjela“, tj. od varanja na strah. Xi Jinping koji također ne pokazuje znakove odlaska u mirovinu, pretvorio je Kinu u zemlju gdje vlast motri na ponašanje građana. To je aspekt represije u 21. stoljeću koji u ovoj inače izvrsnoj knjizi nije adekvatno istražen. U mnogim zemljama ljudi ne vjeruju svojim vladarima niti se od njih skrivaju.

Cijeli sadržaj ove publikacije može se vidjeti na: http://issuu.com/st-1-2015-online/docs/perspektive-3-4-2022 1-2-2022: http://issuu.com/st-1-2015-online/docs/perspektive-1-2-2022 3-4-2021: http://issuu.com/st-1-2015-online/docs/perspektive-3-4-2021 1-2-2021: http://issuu.com/st-1-2015-online/docs/perspektive-1-2-2021 3-4-2020: http://issuu.com/st-1-2015-online/docs/perspektive-3-4-2020 1-2-2020: http://issuu.com/st-1-2015-online/docs/perspektive-1-2-2020 3-4-2019: http://issuu.com/st-1-2015-online/docs/perspektive-3-4-2019 1-2-2019: http://issuu.com/st-1-2015-online/docs/perspektive-1-2-2019 3-4-2018: http://issuu.com/st-1-2015-online/docs/perspektive-3-4-2018 2-2018: http://issuu.com/st-1-2015-online/docs/perspektive_2_2018 1-2018: http://issuu.com/st-1-2015-online/docs/perspektive_1_2018 3-2017: http://issuu.com/st-1-2015-online/docs/perspektive-3-2017 2-2017: http://issuu.com/st-1-2015-online/docs/perspektive-2-2017 1-2017: http://issuu.com/st-1-2015-online/docs/perspektive-1-2017 4-2016: http://issuu.com/st-1-2015-online/docs/perspektive-4-2016 3-2016: http://issuu.com/st-1-2015-online/docs/perspektive-3-2016 2-2016: http://issuu.com/st-1-2015-online/docs/perspektive-2-2016 1-2016: http://issuu.com/st-1-2015-online/docs/perspektive-1-2016 4-2015: http://issuu.com/st-1-2015-online/docs/perspektive-4-2015 3-2015: http://issuu.com/st-1-2015-online/docs/perspektive-3-2015 2-2015: http://issuu.com/st-1-2015-online/docs/perspektive-2-2015 1-2015: http://issuu.com/st-1-2015-online/docs/perspektive-1-2015