KAKO ZADRŽATI MLADE NARAŠTAJE U HRVATSKOJ Ključno uspostavljanje financijske stabilnosti u Hrvatskoj

Nove hrvatske generacije nerijetko su pod jačim pritiskom nego njihovi vršnjaci u ostatku Europe.

Piše: Karlo Ressler1

Nove europske generacije žive u svijetu neizvjesnosti, prepunom novih izazova i širokih društvenih, gospodarskih te geopolitičkih promjena. Njihova dubina, intenzitet i sveobuhvatnost, što uključuje i suočavanje s klimatskim promjenama, digitalnu revoluciju, ali i ubrzanu demografsku tranziciju, kod brojnih mladih razumljivo uzrokuju nesigurnost, strah i egzistencijalnu zabrinutost. Prijeti li svijetu nuklearni sukob? Koje će biti posljedice klimatskih promjena? Kako su se globalna zatvaranja bez presedana uzrokovana pandemijom odrazila na živote onih na kojima počiva budućnost Europe? Kako je odrastati i socijalizirati se u digitaliziranom svijetu? Kako sačuvati vjeru u bivanje „svoj na svome“ te zasnovati obitelj u depopulacijskim područjima gdje mnogi mladi napuštaju svoje domove u potrazi za boljim prilikama i višom kvalitetom života? To nisu samo neka daleka društvena pitanja za dugoročno promišljanje, nego izazovi koji imaju svoje konkretne trenutne posljedice na živote mladih diljem Europe, uključujući i našu Hrvatsku.

Konkurentni u inovacijama

Nove hrvatske generacije nerijetko su i pod većim pritiskom nego njihovi vršnjaci u ostatku Europe. Potraga za kvalitetnim radnom mjestom, poticajnim životnim okruženjem, ostvarivanje financijske neovisnosti i otežano stambeno osamostaljivanje, teme su s kojima se nove hrvatske generacije svakodnevno suočavaju. Međutim, kao što su i starije generacije pokazale nevjerojatnu snagu u danima stvaranja naše države, nove generacije pokazuju da također posjeduju snagu – snagu inovacije, povezivanja i natjecanja s najboljima u svijetu. U brojnim područjima inovacija, novih

1 Autor je zastupnik u Europskom parlamentu i glavni pregovarač Parlamenta za europski proračun 2022.

tehnologija ili poduzetništva, upravo zahvaljujući novim hrvatskim generacijama, proizvodi i usluge iz Hrvatske su konkurentni i natječu se ravnopravno, rame uz rame, na globalnom tržištu. Stoga, pravo pitanje našeg vremena nije „mogu li hrvatski mladi doprinijeti uspjehu Hrvatske?“, nego „kako ih kao država i društvo možemo sustavno i institucionalno osnažiti kako bi u što većem broju postigli upravo ono što žele i znaju, na svoju i dobrobit cjelokupne Hrvatske?“. Tri desetljeća od međunarodnog priznanja ostvarili smosvoje temeljne strateške ciljeve. Vratili smo se ondje gdje društveno i civilizacijski pripadamo. Članica smo Europske unije i Sjevernoatlantskog obrambenog saveza, najsnažnijeg vojnopolitičkog saveza u povijesti. Uvodimo euro kao službenu valutu, a uskoro ulazimo i u najveći prostor slobodnog kretanja na svijetu – Schengen. Povezivanjem Hrvatske Pelješkim mostom i izgradnjom najvažnijeg energetskog projekta na jugoistoku Europe – LNG terminala na otoku Krku, pokazali smo što možemo kada djelujemo inteligentno, ustrajno i zajedno.

Snažna ekonomska mobilnost

Istodobno, u okolnostima velikog globalnog preslagivanja karata i svijeta koji se pred našim očima ubrzano mijenja, više nego ikada prije potrebni sunam dugoročna vizija, strateški društveni cilj i nacionalni dogovor o temeljnim razvojnim pitanjima Hrvatske. Kao relativno mala zemlja, možemo biti poprilično fleksibilni, što je danas nužno kako bismo se suočili s najvećim tehnološkim, demografskim, klimatskim i društvenim izazovima našeg vremena. Moramo imati odvažnosti, vremena i fokusa kako bismo se mogli odmaknuti od dnevne politike i sitnih ideoloških kavgi te dubinski, strateški i dugoročno promisliti o smjeru, položaju i ciljevima Hrvatske u desetljeću pred nama. Kako gospodarski i institucionalno osnažiti Hrvatsku? Kako pametno provesti digitalnu i zelenu tranziciju? Ova pitanja nedvosmisleno su isprepletenas time kako zadržati nove hrvatske generacije u Hrvatskoj.

Figura G-1. Izvor: DZS

Službeni podaci o iseljavanju jasno pokazuju kako povećana stopa iseljavanja u Hrvatskoj korelira s ulaskom Hrvatske u EU. Ta opservacijai nije toliko iznenađujuća.

Unazad desetljeće Hrvatska je bila razmjerno siromašnija zemlja od ostalih zemalja EU, a ulasku u EU prethodila je jedna od najvećih financijskih kriza u svijetu: velika recesija 2008. godine, koja je u našoj zemlji bila dublja i dugotrajnija nego u većini Europe. Stoga može biti razumljivo da su mladi Hrvati iskoristili pridruživanje Europskoj uniji kao priliku za traženje bolje ekonomske dobrobiti u inozemstvu, što je povećalo injihovu ekonomsku mobilnost.

Figura G-5. Izvor: DZS

Kako pokazuju prošlogodišnjuslužbeni podaci, taj trend u jednom obimutraje i danas. Od ukupnog broja iseljenih od oko 40.000 na godinu, i dalje najviše iseljavaju mladi, radnosposobni Hrvatiizmeđu 20 i 39 godina starosti. Isto tako, očito je da su njihove ciljane zemlje bogatije europske zemlje poput Švicarske, Austrije i Njemačke koja je u 2021. primila gotovo polovicu hrvatskih iseljenika. Ipak, čini se da je vrhunac iseljavanja iza nas (2017.), a da uz pad iseljavanja, značajni porast useljavanja dovodi do toga da je migracijski saldo proteklih godina gotovo na nuli.

Figura G-2. Izvor: DZS

Jedna od temeljnih vrijednosti Europske unije je sloboda kretanja i slobodna odluka o tome gdje će osoba živjeti i raditi. Ipak, ono što koristi pojedincu, u intenzivnijem

i izrazito brojnom scenariju može i predstavlja izazov državi i naciji. Visoka razina iseljavanja mladog, obrazovanog stanovništva, bez ikakve dvojbe, predstavlja ozbiljnu prepreku i ograničavajući faktor razvoja. Jedan od značajnih poticatelja takvog iseljavanja mladih i faktor od prioritetne važnosti je svakako i hrvatska regionalna nejednakost. Zbog toga je za Hrvatsku ključno, uz nastavak razvoja sveobuhvatnih mjera obiteljske i demografske politike, pametnokorištenje sredstava izeuropskih fondova za osnaživanje gospodarstva i stvaranje boljih uvjeta za život u svim njenim dijelovima. Poseban naglasakmora se staviti nakrajeve koji su izloženi ozbiljnim demografskim problemima, kao i područjima zahvaćenima industrijskom tranzicijom. To izričito naglašava i Ugovor o funkcioniranju Europske unije.

Neujednačena europska demografska tranzicija

Demografske promjene, što uključuje i iseljavanje mladog stanovništva, su na prijedlog Hrvatske prvi puta uvrštene i u prioritete nove Europske komisije kroz poseban portfelj za koji je zadužena potpredsjednica Dubravka Šuica. U širem kontekstu, negativni demografski trendovi vjerojatno su najzanemareniji europski izazov koji već sada izravno utječe na mnoge aspekte svakodnevnog života i rada i to osobito u najugroženijim regijama. Nadalje, udio europskog stanovništva u svjetskoj populacijiubrzano pada – još 1960. iznosio je gotovo 14 posto, danas je dvostruko manji, na ispod 7 posto, a uz predviđanja još većeg pada i depopulaciju osobito ruralnih krajeva. Nadalje, geografski neujednačena demografska tranzicija negativno utječe i na smanjivanje gospodarskih i društvenih razlika i zato Europa takve trendove više ne smije ignorirati. Potrebno je kroz europski proračun jošjasnije prepoznatida je radi kohezije i istinskeravnopravnosti europskim instrumentima imperativna zadaća još snažnije podržati demografski ugrožene dijelove Europe. Suzbijanje nejednakosti među različitim europskim regijama i državama članicama neodvojivo je isprepleteno sa smanjivanjem iseljavanja i demografskim populacijskim politikama u širem smislu. U takvom kontekstu, Hrvatska ima jedinstvenu, generacijsku priliku iskoristiti preko 25 milijardi eura bespovratnih europskih sredstava za osnaživanje i svoju modernizaciju. Zahvaljujući uspješnim pregovorima, sada imamo na raspolaganju rekordan investicijski paketza osuvremenjivanje i strateški gospodarski rast, što je prilika za digitalizaciju, zelenu tranziciju i pomoć u izgradnji Hrvatske nove generacije. Od ukupnog paketa, 6,3 milijarde eura dolazi iz Instrumenta za oporavak i otpornost EU-a u Nacionalnom planu za oporavak i otpornost (NPOO), reformskom planu usmjerenom na strateška ulaganja koja su planirana za razdoblje od 2021. do 2026. Značajne investicije predviđene su u strateškim područjima kao što su gospodarstvo, tržište rada, zdravstvo, ali i javna uprava, pravosuđe i obnova zgrada. U gospodarstvu, sredstva iz NPOO-a bit će usmjerena u poduzetničke projekte, energetiku, vodno gospodarstvo, poljoprivredu i turizam.

Jamstvo opstanka mladih obitelji

U visokotehnološkoj eri u kojoj živimo poljoprivreda kao djelatnost sama po sebi nije dostatna za blagostanje nacije, ali ona nigdje i ni u kojem slučaju ne smije biti zanemarena. Prirodna i zdrava domaća hrana, kao i obiteljska poljoprivredna proizvodnja, u mnogim dijelovima Europe nažalostpostaju luksuz. Istodobno, sve je veća svijest da se pitanje hrane ne može uzimati zdravo za gotovo. Proizvodnja hrane i poljoprivreda zato moraju ostati strateške grane. To je ujedno i jamstvo opstanka mladih obitelji u ruralnim dijelovima Hrvatske te jamstvo raspolaganja strateškim resursom – hranom – u vremenima velike nestabilnosti i nesigurnosti. Nadalje, brži razvoj visokih tehnologija i strateška digitalizacija bit će imperativ za hrvatski razvoj u desetljeću pred nama. Digitalizacija koja je usmjerena na gospodarstvo, uključujući i poljoprivredu, nije samo tehnička prilika, već perspektivno tehničko rješenje za gospodarske i društvene izazove. U vrijeme kada digitalna ekonomija raste višestruko puta brže od ostatka gospodarstva, digitalizacija nije pitanje izbora nego nužnosti ako želimo biti gospodarski relevantni. S druge strane, digitalizacija javnih usluga štedi vrijeme i povećava transparentnost. Tehnologiju treba koristiti kao alat koji će poboljšati našu kvalitetu obrazovanja i radnog okruženja, što će zauzvrat kreirati gospodarske prilike i podići kvalitetu života. To je jedan od načina osuvremenjivanjakojim možemo zadržati mlade hrvatske naraštaje u Hrvatskoj. Nove hrvatske i europske generacije najteže su pogođene najnovijim globalnim ekonomskim i društvenim promjenama. U postpandemijskom razdoblju moramo se potpuno usredotočiti na pružanje pomoći u pitanjima financijske i socijalne sigurnosti svima onima na kojima počiva budućnost našeg kontinenta: pomoć pri uspostavljanju financijske stabilnosti, stvaranjem uvjeta da osnuju vlastite obitelji te uravnoteže svoj radni život s onim obiteljskim. I kod ovih ciljeva, europski fondovi, osobito Europski socijalni fond, mogu biti od posebne važnosti.

Samodostatnost, ali ne izolacija

Koncept gospodarske samodostatnosti nije nov, ali se u javnom diskursu kao potencijalni smjer tzv. strateške autonomije popularizirao proteklih godina. Ideja iza koncepta je učinkovito korištenje domaćih odnosno europskih resursa, što je nedvojbeno važan strateški cilj. Istovremeno, samodostatnost nije i ne smije postati samoizolacijom. Nijedna nacija u ljudskoj povijesti nije postigla blagostanje protekcionističkim i antiglobalističkim politikama jer su one uvijek istovremeno štetne za proizvođače i potrošače. Na europskoj razini, pobjeda Donalda Trumpa na američkim predsjedničkim izborima 2016., iskustvo pandemije, a onda i rata na europskom kontinentu i globalnog strateškog konflikta, pojačala je pitanja o tome koliko se Europa može pouzdati u svoje vlastite snage. Sve češće se počelo propitivati oslanjamo

li se previše na druge u području obrane, sigurnosti i proizvodnje hrane, čipova, lijekova ili medicinske opreme. Ovisimo li pretjerano o neizvjesnim okolnostima i nepouzdanim globalnim akterima u vrijeme globalne neizvjesnosti? Trebamo li povećati svoju „europsku suverenost“ ili „stratešku autonomiju“? Takve ideje svakako potiču međusobnu suradnju i integraciju u brojnim područjima koja je nužna, osobito u području obrane, sigurnosti i energetike. Koncept strateške autonomije, međutim, je još uvijek daleko od samorazumljivog budući da ne postoji precizno suglasje ili definicija oko punog sadržaja takve ambicije. Zbog toga je sadržaj takvog koncepta potrebno gledati po pojedinim područjima, uvažavajući u prosudbi kompleksnost i međuovisnost globalnih tržišta, primjerice u području čipova ili lijekova. Za manje države je posebno očito da je potpuna samodostatnost nemoguća. Stoga se nameće pitanje kakvom obliku strateške autonomije ili gospodarske samodostatnosti Hrvatska treba težiti. Načelo je jasno: povećana samodostatnost mora u svakom trenutku, u danom političko-ekonomskom kontekstu, donositi korist hrvatskim odnosno europskim građanima. Europa se mora osloniti na vlastito znanje, vlastite resurse i vlastitu okretnost. Za Hrvatsku, kao malu, otvorenu i euriziranu ekonomiju, to je još izraženije. Zadnje što si možemo priuštiti, međutim, jest zatvaranje u sebe.

Sve agresivniji globalni akteri

Živimo u vrijeme izraženih geopolitičkih trenja i sukoba. Postaje sve jasnije da se naš europski kontinent, premda još uvijek najbolje mjesto za život na svijetu, nalazi sve stješnjenijim između sve snažnijih i sve agresivnijih globalnih aktera. Da bismo se oduprli takvoj, po Europu isključujućoj globalnoj paradigmi, moramo osnažiti svoju stratešku suverenost – gospodarsku, tehnološku, sigurnosnu i pravnu. Za to nam je potreban povratak zdravorazumskim politikama, odbacivanje moralnih ucjena i ideoloških pokusa. Istodobno, to ne smije značiti zatvaranje i poticanje gospodarske nekonkurentnosti. Ovo se direktno tiče svih nas – dužnosnika, političara, gospodarstvenika, inovatora, vojnika, novinara, aktivista, kao i nacionalnih država i europskog kontinenta kao takvog, uključujući i Hrvatsku. U ovakvim vremenima, više nego ikadtrebamo branitivrijednosti nacionalnog zajedništva, društvenog blagostanja iinzistirati na osobnojodgovornosti. Više nego ikad, trebamo braniti sve hrvatske generacijeod jeftinog populizma i ideološkog razjedinjenja te se umjesto toga znanjem boriti za nacionalne interese Hrvatske. Naša je zajednička dužnost boriti se za državu u kojoj mlađe generacije neće morati bježati pred ovim izazovima, već na raspolaganju imati sve alate i mogućnost iznova izboriti blagostanje i sreću za sebe i svoje obitelji u svojoj domovini.

Grafikoni: Državni zavod za statistiku (DZS). (2022, Srpanj 22). STAN-2022-2-1 Migracija stanovništva Republike Hrvatske u 2021. https://podaci.dzs.hr/2022/hr/29030