HRVATSKA TREBA JEDINSTVEN SAJAM HRANE Platforma za inovacije, izvor inspiracije i barometar trendova

HRVATSKA TREBA JEDINSTVEN SAJAM HRANE

Platforma za inovacije, izvor inspiracije i barometar trendova

Hrvatskoj je potreban jedinstven nastup poljoprivrednoprehrambenog sektora kako bi svoje potencijale što više približila svjetskim tržištima. Mnogobrojni lokalni, regionalni ili specijalizirani sajmovi i gospodarske izložbe (kojih imamo podosta) samo dopunjavaju široki okvir domaće proizvodnje, ali zakrivaju pravu sliku i stanje. Jedinstveni sajam hrane, nešto poput ANUGE u Koelnu ili SIAL-a u Parizu (ipak) postaju nužnost ako uopće imamo namjere da uđemo u ozbiljnu međunarodnu utakmicu za proširenim plasmanom. Jedinstveni Sajam je, prije svega, uvijek mjesto susreta prehrambene industrije. To je platforma za inovacije, izvor inspiracije i barometar trendova. Jedinstveni Sajam hrane može sigurno povećati našu prepoznatljivost i prisutnost na svjetskim tržištima i povoljno utjecati na usklađivanje trgovinske balance na tim područjima.

Piše: Ante Gavranović

Prema popisu sajmova koji imaju veze s poljoprivredom ili prehrambenom industrijom u Hrvatskoj se svake godine održava tridesetak što većih, što manjih sajmova i izložbi, počesto i s međunarodnim karakterom. Najviše je sajmova i izložbi vina, zatim suhomesnatih proizvoda, maslina, pojedinih vrsta voća i povrća. Vrijedne su i smotre najnovijih tehničkih i tehnoloških rješenja i opreme, kao i smotre uzgoja

govedarstva i svinjogojstva. Poneki od njih su se razvili u respektabilne sajamske priredbe i ispunjavaju osnovne ciljeve. Pokazalo se da pojedini regionalni sajmovi imaju utjecaj na povoljnija kretanja (Gudovec, Virovitica, Split i drugi). Ipak, sa šireg ekonomskog gledišta riječ je o sajmovima koji ne odražavaju spomenute potencijale i nisu dovoljni za povećanje ukupne prepoznatljivosti. Umrežavanje i važnost susreta licem u lice ponovno dobivaju na značenju. Pokazalo se da su osobni susreti najveći pokretač međunarodne zajednice sajmova. Pogotovo u ovom trenutku važnije je nego ikad da se gospodarstvenici okupljaju kako bi razgovarali i pronašli zajednički jezik i rješenja. Investicije služe kako bi se stvorili novi svjetovi iskustva i otvarala nova obzorja proizvodnje.

Zašto je potreban jedinstveni sajam hrane?

Hrvatska je značajan proizvođač hrane, iako se iz godine u godinu pogoršavaju izvozno-uvozne bilance. Pokrivenost uvoza kreće se oko 60 posto kad je riječ o poljoprivrednim i prehrambenim proizvodima. Velike površine poljoprivrednog zemljišta ostaju, nažalost, neobrađene, a zbog nedostatka potrebne infrastrukture ne koristimo u dostatnoj mjeri proizvodne potencijale i mogućnosti plasmana. Potpuno neopravdano, s obzirom na izrazito povoljne prirodne resurse i relativno velika ulaganja društva u razvoj ovog sektora. Međutim, bilanca izvoza i uvoza poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda očito pokazuje da realne potencijale ne koristimo na pravi način i da nemamo jasno zacrtanu strategiju razvoja i plasmana na tim područjima. Ulazak u Europsku uniju zaoštrio je te odnose, ponajprije zbog nedostatne kontrole uvoza, dampinških cijena stranih trgovačkih lanaca koji svjesno poništavaju prednosti domaće proizvodnje, ali i zbog premale prepoznatljivosti hrvatskih poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda na ostalim tržištima EU, pa I šire. Stoga je jedinstveni sajam hrane vrlo zahtjevan, ali i vrlo prilagodljiv alat za promicanje određenih vrijednosti na određenim područjima. Samim time, gotovo je idealan instrument za postizanje upravo tih ciljeva. Drugim riječima, glokalizacija je u stvari, prilagodba globalnih i međunarodnih proizvoda, u lokalne kontekste koje se koriste i prodaju. Ako je globalizacija bila zadužena za ekonomsku, pa i kulturnu homogenizaciju, glokalizacija je odgovor na nju: potiče autentično, pruža mogućnost identifikacije područja i njegovih materijalnih i kulturnih vrijednosti. U tom pogledu nacionalni sajmovi imaju trajnu vrijednost jer potiču raznolikost i time obogaćuju ne samo svoju užu sredinu već otvaraju i šire mogućnosti plasmana i utjecaja. U Hrvatskoj, gdje imamo relativno razvijen poljoprivredno-prehrambeni sektor, osjeća se sve naglašenije potreba za ozbiljnim, sveobuhvatnim sajmom koji bi objedinio svu ponudu, ali i potražnju hrvatske prehrambene industrije i trgovine kao nastavka u lancu distribucije. Jedinstveni SAJAM HRANE mogao bi prerasti u mjesto gdje se na nacionalnoj razini prezentiraju svi potencijali, upoznaje

konkurencija i napredak pojedine gospodarske cjeline na globalnoj razini, utvrđuje mjesto vrednovanja vlastitih mogućnosti i postaje mjesto upoznavanja potencijalnih partnera. Osnovna ideja je da se u Hrvatskoj (možda je Osijek, s obzirom na novi sajamski prostor i projekt koji objedinjava pet slavonskih županija najpogodnije mjesto za takvu inicijativu), organizira SAJAM HRANE i OPREME ZA POLJOPRIVREDU I PREHRAMBENU INDUSTRIJU. To bi, u malom, trebao biti spoj ANUGE i ANUGE FOODTEC. To bi, po mišljenju stručnjaka, bio veliki iskorak u razvoju i poticaj za jačanje svih segmenata prehrambene industrije na području Slavonije, ali i puno šire. ANUGA nam je u tom pogledu uzorna manifestacija. SAJAM HRANE trebao bi biti HRVATSKA ANUGA.

Izložbeni prostor Hrvatske na ANUGA 21 u organizaciji Hrvatske gospodarske komore

Zašto ANUGA? Anuga je najznačajniji trgovački sajam u industriji hrane i pića koji povezuje trgovce na malo, prehrambene usluge i ugostitelje iz cijelog svijeta. Anuga ima jasnu misiju: fizički okupiti industriju hrane i pića i osigurati forum za sastanke licem u lice, održavanje veza i izgradnju održivih poslovnih odnosa. Cijeli spektar prehrambenih proizvoda predstavljen je kroz 10 različitih integralnih sajmova/sajamskih cjelina koji se održavaju u okviru Anuga: Jedinstveni koncept sajma ključ je za postizanje cilja: deset sajmova pod jednim krovom pruža jasnu orijentaciju u pogledu trendova, povezuje ponudu i potražnju te nudi različita iskustva. To znači da bi se trebali okupiti SVI proizvođači, prezentirati zainteresiranim krugovima svoje realne i potencijalne mogućnosti, ući u bitku za veći plasma na razna trišta s količinama, kvalitetom i zajedničkim nastupom, gdje i dalje dolazi do izražaja individualni pristup, ali se demonstrira i zajednička snaga cijeloga sektora. Upravo to ZAJEDNIŠTVO je ono što nam ozbiljno nedostaje u borbi i nastojanjima za veći plasman.

Sedam ključnih trendova

Trenutno u industriji hrane i pića dominira ukupno sedam prehrambenih trendova. Kao najveći i vodeći svjetski sajam hrane, Anuga pokazuje snažan trend i orijentaciju prema budućnosti. To su: Alternativni protein kao zamjena za meso; čista prehrana bez genetskih promjena; grickalice u zamjenu za velike obroke; zdrava prehrana uz sve više alternativa pšenici, glutenu, laktozi ili fruktozi; hrana biljnoga porijekla; superhrana i drevne žitarice; održivo (proizvedeno ili pakirano).

Ključne teme

Trenutno u industriji hrane i pića dominiraju ukupno 4 fokusne teme s posebnim tržišnim značajem. Kao najveći i vodeći svjetski sajam hrane, Anuga je pokazala snažan trend i orijentaciju prema budućnosti. Istodobno, svojim poslovnim temama ukazuje na veliki poslovni potencijal prehrambene industrije. (Ne treba zaboraviti da je to u nas najsnažnija industrijska proizvodna grana s ogromnim potencijalom I mogućnostima proširenja.) HALAL. Halal proizvodi jedna su od ključnih tema. jer potražnja ne raste samo u istočnoj, već i u zapadnoj Europi. Koje namirnice smiju nositi Halal pečat? Koji su prehrambeni trendovi u odjeljku Halal proizvoda? KOŠER. Tržište košer proizvoda koji odgovaraju židovskim pravilima prehrane također se stalno širi. Taj se razvoj dodatno promiče jer je sve više ljudi koji žele jesti svjesnije ili imaju intoleranciju na laktozu odlučuje za košer proizvode. Gurmanska i posebna hrana. Kvaliteta hrane i pića od velikog je značaja za potrošače. Sve se češće odlučuju za vrhunske proizvode, delicije i visokokvalitetne

namirnice. Ova svijest o kvaliteti također je ključna tema svih budućih kretanja. To također uključuje proizvode s posebnom oznakom izvornosti ili zaštićenom oznakom zemljopisnog podrijetla, budući da danas potrošači pomno proučavaju sastojke proizvoda i odakle potječu. Vlastita marka. Privatne robne marke postaju sve relevantnije u trgovini stacionarnom hranom i pićima. Cijena i kvaliteta često su uvjerljivi argumenti koji vode privatne robne marke do uspjeha. Zbog toga mnogi nazivi robnih marki proširuju asortiman svojih proizvoda i koriste nove prehrambene trendove kako bi se obratili i vezali potrošače. U svakom slučaju, karakteristike svjetske potražnje možemo svesti na dva mega trenda. Mega trend: Održivost i Mega trend: Zdravlje. To znači rastuću potražnju za čistom prehranom, želju potrošača za zdravom hranom koja se priprema prirodno, ali i zainteresiranost kupaca za fokusiranu pozornicu za plasman proizvoda sa zdravstveno orijentiranom dodatnom pogodnošću.

Prednosti jedinstvenog nastupa

Kroz ciljane nastupe na tako zamišljenom jedinstvenom sajmu poljoprivrede i prehrambene industrije, organiziranom na način kako to čini ANUGA ili SIAL, olakšava se ukupan pristup domaćem tržištu te se time ostvaruju povoljnije tržišne pozicije poduzetnika. Ujedno jača se konkurencija, odnosno učvršćuje pozicija domaćih poduzetnika na inozemnim tržištima čime se omogućuje širenje poslovanja. Proizvodne i apsorpcijske mogućnosti pojedinog nacionalnog i regionalnog tržišta, te tehničko-tehnološke mogućnosti hrvatskih gospodarstvenika temeljno trebaju određivati ciljana tržišta na kojima je korisno prezentirati i promovirati nacionalne gospodarske potencijale. Ovo je važan čimbenik za planiranje nastupa na regionalnim sajmovima. Posebno su važni sajmovi i gospodarske izložbe koje se organiziraju na regionalnoj razini, s obzirom na to da je namjera organizatora takvih sajmova da se investitorima regije u kojoj se organizira promocija proizvoda i kompanija omogući detaljnije upoznavanje s proizvodima, tehnikama i procesima koji su od interesa za takvu regiju. Ne manje važno je da se prilikom nastupa na nacionalnom sajmu, uz prezentacije mogućnosti sektora, raspolaže i saznanjima o razvojnim potencijalima pojedine značajne tvrtke i pojedinog sektora u njegovim sastavnicama ili cjelini s temeljnim informacijama o programima razvoja, izgradnje i investicijskih projekata i potencijala. Zanimljiva su iskustva iz Njemačke, koja je vodeća svjetska zemlja u sajamskim aktivnostima. Sajmovi hrane dobro su posjećeni događaji. Ondje se proizvođači poznatih marki susreću s kupcima iz utjecajnih trgovačkih lanaca iz širokoga kruga zainteresiranih zemalja. Inovativne tvrtke i start-upovi obogaćuju sajamsku

ponudu i pronalaze kupce voljne investirati. Sajam je stoga uvijek mjesto susreta industrije. To je platforma za inovacije, izvor inspiracije i barometar trendova.

Hrvatski gastronomski aduti

Široj javnosti (gotovo) je nepoznato da ima 35 poljoprivredno-prehrambenih proizvoda koji su zaštićeni ili registrirani u EU s oznakom izvornosti ili zemljopisnog porijekla. Po broju zaštićenih proizvoda u prvih smo sedam zemalja Unije. Tu ogromnu prednost nedovoljno koristimo za širu promociju i plasman. Sajam hrane bi sigurno pridonio većoj prepoznatljivosti i interesu velikih robnih lanaca širom Europe da te proizvode imaju na svojim policama.

Povezivanje s turizmom

Uz to, Hrvatska ima pretpostavke za razvoj vrhunskoga turizma. Ima čisto more, predivnu razvijenu obalu, lijepe gradove. No, to imaju i Grci, Turci, Francuzi, Talijani i Španjolci – naši najveći konkurenti na Mediteranu. Gastronomska ponuda može učiniti potrebnu razliku. Sve navedene zemlje imaju izrazito razvijenu nacionalnu gastronomsku komponentu koja im se u svakoj prilici nameće – da slučajno ne bi zaboravili gdje su, što jedu i što piju. Zašto nikako ne uspijevamo uspostaviti čvrste gospodarske veze onoga što nazivamo „zelenom“ i „plavom“ magistralom. Konkretno, Slavonije i primorskih područja. Zašto ne pokušavamo prezentirati gostima svoja jela i pića? Zašto ne razvijamo ponos oko lokalnih i nacionalnih specijaliteta? Zašto klasteri određenih brandova domaćih specijaliteta, zajednički prikazani na jedinstvenom Sajmu hrane, ne bi bili naš trajni izazov? Njena osnovna podjela razlikuje više specifičnih regionalnih kuhinja Hrvatske: mediteransku s dalmatinskom, dubrovačkom, istarskom i primorskom, te kontinentalnu s ličkom, goranskom, zagorskom, međimurskom, podravskom i slavonskom. Polazna točka svih istraživanja ekonomskih učinaka turizma polazi od visine potrošnje. Prema istraživanjima Instituta za turizam u nas na prehranu otpada vrlo mali dio te potrošnje. Anketa TOMAS 2020 navodi da samo 6.6 posto turista ističe gastronomiju kao motiv dolaska u Hrvatsku Vrlo slabo stojimo i s udjelom potrošnje u trgovini odnosno na ostalim uslugama. Struktura potrošnje stranih gostiju pokazuje da oni (još uvijek) najviše troše na smještaj, dok su im troškovi hrane, prometa i zabave ipak u drugom planu. U razvijenim turističkim destinacijama odnos je proporcionalno obrnut: najviše se prihoduje upravo iz novih sadržaja, široke ponude robe široke potrošnje, uključivanja domaćih proizvođača u sve pore potražnje, odgovarajućom gastronomskom ponudom, obogaćivanjem kulturnih priredbi, većim vrednovanjem kulturne baštine i slično.

Hrvatska ima i neke brandove među specijalitetima koji imaju i međunarodni ugled, a koje treba dalje razvijati i afirmirati upravo kroz zajedničku gastronomsku ponudu, ali i na sajmovima. Tu nije riječ samo o pršutu, vjerojatno najpoznatijem hrvatskom proizvodu kad je riječ o stranim gostima koji dolaze ne samo na Jadran nego uopće u Hrvatsku. Hrvatski pršut, predstavljen kroz svoja četiri brenda (Dalmatinski, Drniški, Istarski i Krčki) jedan je od najatraktivnijih elemenata gastronomske baštine i kulturnog identiteta Hrvatske. Tradicija, autohtonost i kvaliteta potvrđene su certifikacijom i standardizacijom proizvodnje. Ali, takav imidž proizvoda morao bi se stvarati i od slavonskoga kulena, paškoga sira i još pokojega domaćeg proizvoda. Nikada nismo uspjeli stvoriti jedan ustaljeni tip lozovače. Koliko stranih gostiju uopće, recimo, poznaje rakiju od rogača, medovine, mirte i niza drugih specijaliteta? U našoj ponudi svijetu kao da zaboravljamo neke činjenice. Recimo, na The World Wine Awardsu (Decanter) smo 2009. dobili osam zlatnih medalja i ocijenili to izvanrednim uspjehom. Na podjeli medalja 2022. Hrvatska je dobila ukupno 170 medalja, od čega tri platinaste, 11 zlatnih, 68 srebrnih i 82 brončane, čime smo ušli u elitu svjetskih proizvođača vina. Ukupno smo do sada na tom prestižnom sajmu pokupili 314 medalja. Koristimo li uopće taj podatak? Jesmo li ga iskoristili za prošireni plasman? Ili, Sirana GLIGORA s Paga već godinama dobiva najviša priznanja na Global Cheese Awardsu, World Championsiph Awardsu, International Taste Awardsu i Great Taste Awardsu, najprestižnijim svjetskim sajmovima sireva.Izvoz je ipak samo sporadična pojava. Ili, Istra je već šest godina za redom proglašena kao najbolja svjetska regija za ekstra djevičanska ulja. U svakom slučaju, promjene su prisutne i vidljive, a počivaju na nacionalnom, autohtonom, organskom. No, sve to treba biti organizirano, nema spontanog izvoza. Što je s paškom i ličkom janjetinom? Koliko ljudi zna za čuvenu pašku sol? Imamo jedinstven slavonski med, međimursko meso ‘z tiblice, lički krumpir. Koliko su oni zastupljeni u hrvatskom izvozu? Koliko ljudi u nas zna, na primjer, za Ninski šokol, vrhunski specijalitet, a da o svijetu uopće ne govorimo? A nepoznavanje takvih primjera vrhunskih specijaliteta je podosta nedovoljno prisutno u našim izvoznim nastojanjima. Zaključno, Hrvatska još nije prihvatila ideju o favoriziranju vlastite gastronomije, iako je tradicijsko kulinarstvo simbol identiteta, a mnoga su hrvatska jela i zaštićena. Načine pripreme hrane i pića etnologija svrstava među simbole identiteta, s razlogom. Unatoč nastupima na nekim svjetskim sajmovima u organizaciji Hrvatske gospodarske i Obrtničke komore nismo (još) uspjeli nametnuti naše zaštićene proizvode i širem krugu korisnika. Oni su nažalost, bez obzira na prestižna međunarodna priznanja, potrošačima koji ne dolaze u Hrvatsku (ali vrlo često i njima), manje-više nepoznati. Sajam hrane s jedinstvenim nastupom mogao bi popuniti tu prazninu u promociji i plasmanu.