VIŠESTRUKI GLOBALNI POREMEĆAJI Kakve posljedice prijete hrvatskom izvozu?

Mali ekonomski igrači ugroženiji nego veliki

Piše: prof. dr. sc. Marijana Ivanov1

Opsežno i oštro usporavanje globalne gospodarske aktivnosti, kriza troškova života, kriza dobavnih lanaca, energetska kriza, plinska kriza, ..., protekcionizam i antiglobalizam, ... ekonomski ratovi, ... – samo su neki od oblika krize koju trenutno prolazimo. Rast svjetskog BDP-a od 6% u 2021. će prema listopadskim procjenama MMF-a usporiti na 3,2% u 2022. i 2,7% u 2023. U pitanju je i dalje rast, ali po znatno nižim stopama od ranije očekivanih. Među razvijenim ekonomijama najniže stope rasta u 2023. očekuju se za europodručje svega 0,5% (odnosno 0,7% za EU) u usporebi s 1% u SAD-u odnosno 1,1% za sve razvijene ekonomije. Svjetski BDP tako opet spašavaju zemlje s tržištima u razvoju, prvenstveno brzorastuća Azija s očekivanjem stope rasta 4,9% u 2023., Bliski Istok i središnja Azija (3,7%) i Subsaharska Afrika (3,6%). Iz pozicije nama najvažnijih izvoznih tržišta nastavak nepovoljnih kretanja izvjestan je za Njemačku koja će prema projekcijama MMF-a ovu godinu završiti s prosječnim rastom 1,5%, a sljedeću uz pad od 0,3%. Stopa promjene BDP-a za Italiju procjenjuje se 3,2% u 2022. i -0,2% u 2023. Iako se rast susjedne Slovenje procjenjuje na 5,7% u 2022., usporavanje je izvjesno naredne godine uz rast od 1,7%. S druge strane članice EU izvan europodručja pod manjim su rizikom usporavanja pa se tako za Hrvatskuprocjenjuje rast od 5,9% u ovoj godini i 3,5% u narednoj godini. Procjene za Mađarsku su 5,7% u ovoj godini i 1,8% u narednoj. Pritom, zbog pada izvoza u Njemačku, projekcije su lošije za Poljsku 3,8% 2022. i 0,5% rasta u 2023.

1 Autorica je redovna profesorica na Ekonomskom fakultetu Zagreb i potpredsjednica

Udruge Hrvatski izvoznici.

7%

6%

5%

4%

3%

2% 6%

3,20%

2,70%

1%

0%

2021. 2022.f 2023.f

Izvor podataka: IMF, World Economic Outlook, listopad 2022. Izvor podataka: IMF, World Economic Outlook, listopad 2022.

Rast volumena svjetske trgovine robom procjenjuje se na razini 3,5% u 2022. (prema Slika: Stope rasta svjetskog BDP-a i projekcije MMF-a za 2023. (u %) procjeni WTO-a iz listopada 2022.), ali svega 1% u 2023. s obzirom na značajno usporavanje i promjenu trendova koje se bilježe već u drugoj polovici 2022., uz očekivanje i dalje široko rasprostranjene inflacije i ne skorog završetka plinske krize i drugih negativnih posljedica rata Rast volumena svjetske trgovine robom procjenjuje se na razini 3,5% u 2022. u Ukrajini. U najpesimističnijem scenariju za 2023. WEO ne isključuje pad svjetske trgovine robom za 2,8%. (Raspon mogućih scenarija promjena volumena svjetske trgovine robom u (prema procjeni WTO-a iz listopada 2022.), ali svega 1% u 2023. s obzirom na 2023. je širi nego inače i kreće se od -2,8% do +4,6%, odnosno u uvjetima neizvjesnosti i značajno usporavanje i promjenu trendova koje se bilježe već u drugoj polovici rastućih geopolitičkih rizika sve brojke treba uzeti s velikom dozom opreza.) 2022., uz očekivanje i dalje široko rasprostranjene inflacije i ne skorog završetka Slika: Volumen svjetske trgovine robom i projekcije za 2023. (indeks, 2015.=100) plinske krize i drugih negativnih posljedica rata u Ukrajini. U najpesimističnijem scenariju za 2023. WEO ne isključuje pad svjetske trgovine robom za 2,8%. (Raspon mogućih scenarija promjena volumena svjetske trgovine robom u 2023. je širi nego inače i kreće se od -2,8% do +4,6%, odnosno u uvjetima neizvjesnosti i rastućih geopolitičkih rizika sve brojke treba uzeti s velikom dozom opreza.)

Izvor: WTO i UNCTAD, WTO Secretariat estimates, listopad 2022., dostupno na: WTO | 2022 Press Releases -Izvor: WTO i UNCTAD, WTO Secretariat estimates, listopad 2022., dostupno na: WTO x 2022 Trade growth to slow sharply in 2023 as global economy faces strong headwinds - Press/909 Press Releases – Trade growth to slow sharply in 2023 as global economy faces strong headwinds Izvoznici su pred izazovom– Press/909 , jer globana potražnja za uvozom splašnjava usporedno s usporavanjem rasta globalnog BDP-a. U Europi se visoke cijene energije odražavaju na Slika: Volumen svjetske trgovine robom i projekcije za 2023. (indeks, 2015.=100) smanjenu količinsku potrošnju (životni standard) kućanstva i rastuće troškove proizvodnje, a ukrajinska kriza posebno je povećala cijene primarnih dobara – goriva, hrane i gnoji broj 3-4 :: studeni 2022.va.Zaoštravanje monetarne politike u SAD-u smanjuje kamatno osjetljivu potrošnju i investicije u području stanovanja, motornih vozila i fiksnh ulaganja. Covid pandemija i dalje izaziva povremene prekide proizvodnje i zastoje u brodskom transportu u Kini, a rast kinskog

Izvoznici su pred izazovom, jer globana potražnja za uvozom splašnjava usporedno s usporavanjem rasta globalnog BDP-a. U Europi se visoke cijene energije odražavaju na smanjenu količinsku potrošnju (životni standard) kućanstva i rastuće troškove proizvodnje, a ukrajinska kriza posebno je povećala cijene primarnih dobara – goriva, hrane i gnojiva. Zaoštravanje monetarne politike u SAD-u smanjuje kamatno osjetljivu potrošnju i investicije u području stanovanja, motornih vozila i fiksnh ulaganja. Covid pandemija i dalje izaziva povremene prekide proizvodnje i zastoje u brodskom transportu u Kini, a rast kinskog BDP-a usporava usporedno sa usporavanjem rasta BDP-a na izvoznim trištima. Prema RWI/ISL indeksu kontejnerske propusnosti, globalna stagnacija međunarodne trgovine robom je očita već gotovo dvije godine, iako su američke luke za prekrcaj robe dobrim djelom kompenzirale zastoje u Kini. Zemlje u razvoju suočavaju se s rizikom nestašica i rasta cijena hrane zbog rasta cijene gnojiva i energenata, kao i rizikom dužničke krize (cijene dolarskog i eurskog refinanciranja). Uvoz ruske regije (CIS) smanjen je za 22% u drugom kvartalu ove godine, a jedina regija koja 2022. bilježi ekspanziju izvoza i uvoza je Bliski Istok (rast izvoza za 15% i uvoza za 11%).

Izvor: WTO i UNCTAD, WTO Secretariat estimates, listopad 2022., dostupno na: WTO xIzvor: WTO i UNCTAD, WTO Secretariat estimates, listopad 2022., dostupno na: WTO | 2022 Press Releases 2022 Press Releases – Trade growth to slow sharply in 2023 as global economy faces strongheadwinds Trade growth to slow sharply in 2023 as global economy faces strongheadwinds - Press/909 – Press/909 Pokidani dobavni lanci Slika: RWI/ISL indeks globalne kontejnerske propusnosti (2015.=100) Globalni dobavni lanci pokidani su različitim uzrocima već gotovo tri godine, uključujući značajan pad svjetske trgovine robom u pandemijskoj 2020. te oporavak uz stagnaciju tijekom 2021. i 2022. (mjereno RWI/ISL indeksom globalne kontejnerske propusnosti).

Pokidani dobavni lanci Pokidani globalni dobavni lanci glavni su razlog razbuktavanja globalne inflacije koja je s prosječnih 4,7% u 2021. ubrzala na 8,8% tijekom 2022. Pritom sve svjetske regije ne pogađa Globalni dobavni lanci pokidani su različitim uzrocima već gotovo tri godine, inflacija istom dinamikom, ali jedna od najpogođenijih regija je Europska unija – najvažnije uključujući značajan pad svjetske trgovine robom u pandemijskoj 2020. te izvozno tržište za hrvatske proizvođače. oporavak uz stagnaciju tijekom 2021. i 2022. (mjereno RWI/ISL indeksom globalne kontejnerske propusnosti). Pokidani globalni dobavni lanci glavni su razlog Iako se prvenstveno radi o inflaciji na strani agregatne ponude, odgovor ekonomskih politika na inflaciju je uvijek isti: hlađenje potražnje. Dok su se nositelji monetarne i fiskalne politike tijekom pandemije doslovno natjecali koja će dati veći poticaj gospodarstvu, inflacija je dovela do naglog zaokreta uvjeta poslovanja poduzeća i karaktera ekonomskih politika na 74 perspektivekoji gospodarstvo nije spremno. Pandemijski fiskalni poticaji više ne poboljšavaju rezultate poslovanja poduzeća. Likvidnost poduzeća i izvoznika pod izazovom je: rastućih troškova poslovanja zbog većih cijena energenata, sirovina i rada; zbog troškova zarobljenog kapitala i

razbuktavanja globalne inflacije koja je s prosječnih 4,7% u 2021. ubrzala na 8,8% tijekom 2022. Pritom sve svjetske regije ne pogađa inflacija istom dinamikom, ali jedna od najpogođenijih regija je Europska unija – najvažnije izvozno tržište za hrvatske proizvođače. Iako se prvenstveno radi o inflaciji na strani agregatne ponude, odgovor ekonomskih politika na inflaciju je uvijek isti: hlađenje potražnje. Dok su se nositelji monetarne i fiskalne politike tijekom pandemije doslovno natjecali koja će dati veći poticaj gospodarstvu, inflacija je dovela do naglog zaokreta uvjeta poslovanja poduzeća i karaktera ekonomskih politika na koji gospodarstvo nije spremno. Pandemijski fiskalni poticaji više ne poboljšavaju rezultate poslovanja poduzeća. Likvidnost poduzeća i izvoznika pod izazovom je: rastućih troškova poslovanja zbog većih cijena energenata, sirovina i rada; zbog troškova zarobljenog kapitala i likvidnosti u robi koja u nekoj kineskoj luci čeka ukrcaj ili u američkoj luci iskrcaj; kao i pod rizikom nesigurnih i u narednom razdoblju izgledno nepovoljnjih i skupljih uvjeta financiranja. Središnje banke podižu referentne kamatne stope čime nastoje smanjiti inflacijska očekivanja javnosti, a iako to još uvijek nema učinke na pad likvidnosti banaka, banke stežu obruč kreditne aktivnosti zbog rizika prelijevanja krize poduzeća na kvarenje kreditnog portfelja pa opreznije ulaze u nove poslove. Kriza se tako širi iz sektora u sektor, a u slučaju stanovništva razbuktala inflacija smanjue realnu vrijednost raspoloživog dohotka prerastajući u krizu rastućih troškova života. Pri tome u većini ekonomija još uvijek nije u pitanju recesija, odnosno pad BDP-a i zaposlenosti. Čak štoviše potražnja za radom u mnogim sektorima i dalje ostaje nezadovoljena pa nominalna cijena (troškovi) rada raste. Neka nova terminologija vlada u ekonomiji. Pandemija je uvela pojam „zaključavanje ekonomije“ (lockdown), a aktualna kriza pojam „hlađenje ekonomije“. No najveći problem je što u pretkriznom razdoblju ni europska, ni svjetska ekonomija nisu bile u stanju prezagrijanosti koje bi dovelo do inflacije ili prirodnog usporavanja i pada potražnje. Globalna ekonomska aktivnost je jednostavnom riječju pokidana, a recepti koji se nude daleko su od mogućnosti rješavanjatekućih problema. Centralne banke gase inflaciju koju nisu izazvale, pa stoga ni same ne znaju što mogu očekivati kao rezultat, osim recesiju. Globalni čuvar financijske stabinosti, Međunarodni monetarni fond, kao rješenje ističe: „Strukturne reforme mogu dodatno poduprijeti borbu protiv inflacije poboljšanjem produktivnosti i ublažavanjem ograničenja opskrbe, dok je multilateralna suradnja nužna za ubrzanje prijelaza na zelenu energiju i sprječavanje fragmentacije.“ (WEO, listopad 2022) Možda je rečenica trebala glasiti: „Ono što nam treba je dublja, raznovrsnija i manje koncentrirana baza za globanu proizvodnju dobara i usluga.“ (Ngozi Okonjo, WTO) To bi umanjilo rizike pokidanih dobavnih lanaca (povećalo sigurnost opskrbe) i rizike za okoliš i klimatske promjene (posebno u zagađenim regijama brzorastućih ekonomija kod kojih je zelena tranzicija nužnost zbog zdravlja i ljudskog opstanka,

a ne primarno novi biznis s profitabilnim mogućnostima), ali se takva promjena treba događati prirodnim tržišnim silnicama a ne protekcionističkim mjerama i administrativnim ograničenjima koje razvijene ekonomije danas nameću.

Otežana provedba zelenih standarda

Iskreno govoreći – zelena energija, digitalizacija proizvodnih procesa u funkciji povećanja efikasnosti korištenja električne energije, električni automobili, zelena tranzicija i proizvođački standardi (ili penali) kojima se nastoji izbječi nepovoljne klimatske promjene i rizici za okoliš – ne bi ni došli toliko u fokus da zbog geopolitičkih nestabilnosti fosilna goriva nisu postala oskudna, neizvjesna i skupa. Nažalost stvarna briga za okoliš i klimatske promjene to nije inicirala, ali je postala opravdanje za niz mjera i troškova kojima se nastoji ubrzati zelena tranzicija, a cijenu plaćaju kako proizvođači (posebno izvoznici) tako i potrošači. Možda je sustav kupnje i trgovanja certifikatima za emisiju CO2 (EUA, EU karbonske dozvole) ispravan put da se energetski sektor, prerađivačku industriju i druge grane natjera na unapređenje proizvodnih procesa kojima će emisija stakleničkih plinova biti niža. S druge strane certifikati su postali profitabilno tržište za zaradu tržišnih špekulanata i rastući trošak za sve, a investicije koje poduzeća trebaju provesti kako bi u proizvodnji i izvozu zadovoljili zelene standarde događaju se u trenutku kada njihova provedba postaje teža i s aspekta financiranja skuplja (čak i uvažavajući zeleno centralno bankarstvo, npr. u praksi ECB-a od listopada ove godine i druge mogućnosti favoriziranja zelenog financiranja).

Izvor. Tradingeconomics Slika: Cijene EU karbonskih dozvola

Administrativne mjere kojima se usvajaju i donose proizvođački standardi su kvazi tržišna mjera koja uvijek ima i određena obilježja fine protekcionističke politike. Standardi su naravno pozitivno usmjereni, njima se podiže kvaliteta proizvoda i zadovoljstvo potrošača, povećava sigurnost proizvoda i podiže se ljestvica moralne svijesti i osjetljivosti proizvođača i potrošača prema različitim rizicima, pa tako i rizicima za zdravlje, okoliš i klimatske promjene. Međutim, dok su standardi prihvatljivi oblik barijera i protekcionizma, svijet se danas suočava s daleko ozbiljnijim prijetnjama sloboda međunarodne trgovine u protekcionizmu opasne retorike antiglobalističkih namjera. Protekcionizam velikih i protekcionizam malih ne znače isto. Protekcionizam ozbiljnih dimenzija nije ideja koju na lokalnoj sceni zagovaraju mali – mala gospodarstva poput Hrvatskog, jer miš teško može savladati mačku. Kad Amerika zagovara protekcionizam uglavnom je u pitanju ekonomski rat protiv sve nadmočnije Kine. I jasno da se ljuti, jer SAD ima ogromni trgovinski deficit i snažan odljev kapitala u brzorastuće ekonomije pa je njegova globalna ekonomska superiornost već odavno više mitnegoaktualna stvarnost. Amerika načelno može supstituirati velik dio uvoza iz Kine (dok takve mogućnosti mnoge zemlje nemaju), samo što će troškovi proizvodnje biti znatno veći, a profiti vlasnika kapitala manji. Proizvodi će za potrošaće biti manje cijenovno dostupni pa time i realna vrijednost raspoloživih dohodaka još manja, uz povećani rizik nezadovoljstva birača zbog pogoršanja životnog standarda. No, trebat će uvesti znatno više inozemne radne snage s adekvatnim znanjima i vještinama za industriju 4.0 što znači drugačiju strukturu imigranata u SAD od one aktualne, kao i drugačiju strukturu kvalifikacja domicilnog stanovništva koje je danas dominantno usmjereno na uslužne djelatnosti s relativno niskim kvalifikacijama i niskom produktivnošču. Međutim, novi val kvalificiranih ekonomskih imigranata povlači i pitanje rizika socijalnih nemira zbog strahovanja ljudi od gubitka radnih mjesta, iako političke ideje i izjave o vraćanju proizvodnje u SAD najčešće znače „davanje posla Amerikancima“ jer je visok trgovinski deficit dokaz da im ga Kinezi, Indijci, Latinoamerikanci, Njemci i drugi uzimaju.

Sveobuhvatne pandemijske posljedice

SAD je velika i još uvijek prilično samodostatna ekonomija pa je – uz vraćanje kapitala u SAD, nova ulaganja i jačanje ljudskog kapital – protekcionizam za njih možda i provediva ideja. Drugo je pitanje jesu li štete globalizacije za SAD zaista veće od koristi, ili je zadržavanje statusa quo i dalje najbolje rješenje. Protekcionizam je uvijek više priča za javnost, za „male ljude“, obične građane nezadovoljne ekonomskom, osobnom i/ili političkom situacijom za koju je uvijek najlakše okriviti druge, a ne spoznati i lječiti vlastite slabosti. Većina ljudi „boluje“ od takozvanog vanjskog lokusa kontrole – za sve su im krivi drugi pa je onda najlakše

fokus problema skrenuti na neki vanjski faktor utjecaja, a ne na stvarne probleme prekomjerne administracije, broja agencija i birokracije, prevelikih imovinskih i dohodovnih razlika u društvu, problem koncentracije kapitala u rukama manjine, monetarne manevre Feda i inflaciju koja kontinuirano „jede“ realnu vrijednost plaća i nadnica ili opsesiju hranjenje ega globalne superiornosti SAD-a kroz skupu i tehnološki naprednuoružanui vojnu snagu te političare i vladine agencije sa moćima djelovanjapoput svjetskog mirotvorca, velikog brata koji sve prati, sve znai svuda može intervenirati jer je lumen ili Superman bez kojeg niti jedan problem na svijetu ne bi bio riješen. Nekad se je SAD isticao kao glavni svjetski protagonist ere globalizacije i liberalizacije, koja i dalje traje, ali nakon 2007. više ništa nije isto jer svaki zastoj ekonomske aktivnosti prati rast zagovornika ideja protekcionizma, samodostatnosti i antiglobalizacije. Pritom ekonomski protekcionizam i zagovaranje samodostatnosti ne staje na tradicionalnoj ideji vraćanja domicinog kapitala i barijera robnog uvoza radi smanjenja trgovinskog deficita i zaštite ekonomskih interesa zemlje i radnih mjesta u SAD-u, nego ima daleko širu geopolitičku notu blokovske podjele svijeta na: 1) SAD i njegove demokratske sfere utjecaja (Kanada, Meksiko, Europska Unija, Ausralija, Japan, Južna Koreja, ...) i 2) Kinu i njene autokratske sfere utjecaja (Rusija, Sjeverna Koreja, ...). Rizik širenja protekcionizma u SAD-u stoga postaje rizik širenja protekcionizma i u Europi i cijelom svijetu, a ako svi počnu ograničavati uvoz rezultat je drastičan pad svjetske trgovine, koji za sve zajedno znači niži BDP, niži životni standard i povećani rizik političkih i međudržavnih sukoba. Nakon pandemijskog pada koji je pogodio izvoz i uvoz svih regija, unatoč svim mjerama fiskalne i monetarne politike regija Sjeverne Amerike nije uspjela vratiti volumen izvoza na razinu iz 2019., dok je uvoz nastavio rasti ubrzanom dinamikom. Slično vrijedi i za Europu iako je uvoz rastao sporije zbog slabog oporavka europodručja od svih kriznih epizoda koje ga pogađaju još od 2008. do danas. Njemačka recesija uzrokovana nestašicama i visokom cijenom plina, nestašicama nabavke čipova i drugih komponenti iz Azije, znače dalekosežnije posljedice za europsko gospodarstvo i izvoznike iz svih članica, a posebno za automobilsku industriju (koja je između ostalog pogođena i penalima za proizvodnju benzinaca i dizlaša i nužnošću ubrzanog prelaska na električna vozila), jer su mnoge druge članice EU uključujući i Hrvatsku svoj izvoz fokusirale na komponente za njemačku industriju i njen daljnji izvoz u SAD, Kinu i druge regije unutar i izvan EU. Pritom Europa daleko bolje stoji po stupnju složenosti izvoza na tržišta izvan EU pa bez obzira na ustrajano niske stope rasta BDP-a daleko više hvata korak u tehnološkom napretku u usporedbi s SAD-om.

Izvor: WTO i UNCTAD, WTO Secretariat estimates, listopad 2022., dostupno na: WTO x 2022 Izvor: WTO i UNCTAD, WTO Secretariat estimates, listopad 2022., dostupno na: WTO | 2022 Press Releases Press Releases – Trade growth to slow sharply in 2023 as global economy faces strong headwinds Trade growth to slow sharply in 2023 as global economy faces strong headwinds - Press/909 – Press/909 Slika: Izvoz i uvoz roba po regijama i projekcije WEO za 2023. (indeksi, 2019.=100) Uz ogroman trgovinski deficit, bez protekcionizma SAD teško može zadržati/ vratiti svoju gospodarsku i tehnološku nadmoć na globalnoj razini i u usporedbi s ekspanzijom Kine.Prema stupnju složenosti SAD uvozi strojeve, postrojenja, električnu i elektroničku Uz ogroman trgovinski deficit, bez protekcionizma SAD teško može zadržati/ opremu, vozila, mineralna goriva i farmaceutske proizvode, dok na strani izvoza najveći vratiti svoju gospodarsku i tehnološku nadmoć na globalnoj razini i u usporedbi pojedinačni udio imaju mineralna goriva a tek potom proizvodi višeg stupnja složenosti. U s ekspanzijom Kine. Prema stupnju složenosti SAD uvozi strojeve, postrojenja, slučaju Kine najveći udio izvoza odnosi se upravo na električnu i elektroničku opremu te električnu i elektroničku opremu, vozila, mineralna goriva i farmaceutske proizvode, potom strojeve i postrojenja. Kinesku tehnološku nadmoć i ovisnost razvijenih i drugih dok na strani izvoza najveći pojedinačni udio imaju mineralna goriva a tek potom ekonomija o uvozu iz Kine stoga je danas teško izbječi. proizvodi višeg stupnja složenosti. U slučaju Kine najveći udio izvoza odnosi se Kad je u pitanju robni uvoz, trn u oku SAD-a nije samo Kina (najveći izvoznik na tržište SAD-a), upravo na električnu i elektroničku opremu te potom strojeve i postrojenja. Kinesku nego ponekad i Europska unija (drugi najveći izvoznik), a u okviru Unije prvenstveno tehnološku nadmoć i ovisnost razvijenih i drugih ekonomija o uvozu iz Kine stoga Njemačka kao najače izvozno gospodarstvo europodručja, s izvozom na američko tržište na je danas teško izbječi. razini sličnoj kao i Japan, ali tek na razini trećine vrijednosti izvoza koje na američkom tržištu Kad je u pitanju robni uvoz, trn u oku SAD-a nije samo Kina (najveći izvoznik na tržište ostvaruju pojedinačno Meksiko i Kanada. Možda Njemačka stoga nije toliko važna SAD-u SAD-a), nego ponekad i Europska unija (drugi najveći izvoznik), a u okviru Unije koliko je SAD najveće pojedinačno tržište za njemački izvoz i industriju. Drugo najveće prvenstveno Njemačka kao najače izvozno gospodarstvo europodručja, s izvozom izvozno tržište za Njemačku je Kina, a potom Francuska, Nizozemska, Poljska i redom druge na američko tržište na razini sličnoj kao i Japan, ali tek na razini trećine vrijednosti članice EU pri čemu izvoz unutar EU značajno premašuje izvoz u SAD i Kinu. S druge strane izvoza koje na američkom tržištu ostvaruju pojedinačno Meksiko i Kanada. Možda njemački uvoz iz Kine dvostruko je veći nego iz SAD-a, pri čemu je povijesno najveći skok Njemačka stoga nije toliko važna SAD-u koliko je SAD najveće pojedinačno tržište uvoza Njemačke iz Kine zabilježen 2021. godine, za čak 30%. Rat u Ukrajini zbog sankcija za njemački izvoz i industriju. Drugo najveće izvozno tržište za Njemačku je Kina, a potom Francuska, Nizozemska, Poljska i redom druge članice EU pri čemu izvoz unutar EU značajno premašuje izvoz u SAD i Kinu. S druge strane njemački uvoz iz Kine dvostruko je veći nego iz SAD-a, pri čemu je povijesno najveći skok uvoza Njemačke iz Kine zabilježen 2021. godine, za čak 30%. Rat u Ukrajini zbog sankcija Rusiji i interesnih poveznica Kine i Rusije trenutno ne ide u prilog daljnoj ekspanziji kineskog izvoza u Njemačku i ostala europska tržišta, ali ga ne može ni zaustaviti.

Što znače pokidani dobavni lanci uvoza elektroničke opreme i drugih proizvoda iz Kine prilično snažno smo osijetili u razdoblju tijekom i nakon pandemije, odnosno osjećamo ih i danas jer svako malo neki lokalni lockdown onemogućuje utovar tereta i isplovljavanje brodova iz kineskih luka, a kad nije to u pitanju onda čekamo slobodne brodove koji nisu u američkim lukama pa zastojima u funkcioniranju globalnih dobavnih lanaca nikad kraja. Dok su nam proizvođači automobila prije nudili što više elektronike, apetiti su najednom srozani na što manje elektronike. Ali razlog nije bila ušteda vlasnika vozila na odlascima na servis, nego nestašica čipova i drugih komponenti zbog ograničenja mogućnosti uvoza iz Kine.

Lančana reakcija plinske krize

Slično usko grlo moglo bi se uskoro pojaviti i u slučaju baterija za električna vozila koja u Europi postaju sve traženija roba i na koje su se fokusirale različite politike državnih i EU potpora, ali pitanje je u kojoj mjeri će europski proizvođači baterija uspjeti zadovoljiti potražnju i koliko će EU još više biti ovisna o uvozu iz Kine, Južne Koreje, Japana i generalno s azijskih tržišta, ali i geopolitički ovisiti o azijskom kapitalu koji je glavni investor u europske tvornice za proizvodnju baterija. Jačanje protekcionizma i blokovske podjele svijeta značio bi ograničenja i za jedno i drugo i put u nestašicu, sa nepovoljnim utjecajem na europsku automobilsku industriju koja se sve više fokusira na električna vozila, a priča o vodikovoj ekonomiji i vozilima s pogonom na vodik ionako je pala u vodu onog dana kad je počeo rat u Ukrajini transformiran u plinski rat EU/Njemačke s Rusijom i „prijateljski“ plinski savez EU/ Njemačke s SAD-om s volatilnom a povremeno i astronomskom cijenom plina. A bez jeftine i stabilne cijeneplina do daljneg nema ni vodikove ekonomije. Možda je Njemačka uspjela riješiti problem ovisnosti o ruskom plinu. Pitanje je jasno i cijene supstitucije drugim izvorima, kao i kolateralnih žrtvi na strani sektora industrije i kućanstva, odnosno gubitka realne vrijednosti bogatstva stanovništva u uvjetima inflacije i neto-gubitaka poduzeća zbog rasta troškova proizvodnje. Međutim, plinska kriza u Europi najočitiji je pokazatelj kako barijere slobodnog toka roba i usluga mogu izazvati čitav niz lančanih negativnih posljedica za ekonomiju i životni standard građana. Barijere protoka roba i usluga vode do rasta i nepredvidivosti cijena, ograničavaju mogućnosti planiranja i odgađaju investicije, dok potrošači plaćaju daleko više nego što je potrebno. Barijere prije ili kasnije rezultiraju nestašicama, a ukupne štete za sve strane su znatno veće od koristi koje jedna stana eventualno nastoji postići. Ekonomska povijest to je već više puta pokazala, jer nastojanje svih da smanje uvoz i povećaju samodostatnost (kao i zatvaranje u blokove unutar kojih je trgovina slobodna) znače smanjivanje opsega svjetske trgovine, manju efikasnost proizvodnje i korištenja resursa – s učincima na pad svjetskog BDP-a. Protekcionizam je igra velikih i geopolitičko nadmetanje u kojem stradavaju mali. A male ekonomije poput Hrvatske nemogu si priuštiti taj luksuz. Domaća tržišta su premala, a prednosti ekonomije obujma se mogu postići jedino kroz izvoz odnosno

širenje na druga tržišta. No kad veliki zaigraju igru, problem malih (proizvođača i izvoznika u malim gospodarstvima) je što nemaju financijske zalihe da prebrode i opstanu u teškim vremenima. Ili još gorje kada trebaju „izabrati stranu“, jer kad jednu stranu izaberu propuštaju mogućnosti na drugim stranama i izlažu se riziku zavisnosti o ekonomskim kretanjima i političkim utjecajima na strani koju su izbrali.