HRANA I ENERGIJA Prijeti li nam plići tanjur?

HRANA I ENERGIJA

Prijeti li nam plići tanjur?

Proces proizvodnje hrane energetski je vrlo intenzivan, te je zbog visoke cijene energije jasno da će nam ove zime biti skuplji jelovnik. Pitanje je samo hoće li nam tanjur biti dovoljno pun jer proizvodnja uz tako visoke ulazne troškove za sve više proizvođača postaje neisplativa.

Piše: dr. sc. Darko Horvatin1

Starije generacije znaju što znači inflacija, nestašica energenata, redukcija električne energije, voženja par-nepar, manjak kave, šećera i mesa. Sve je to već viđeno i proživljeno. Nije baš ugodno, ali može se preživjeti. Novim generacijama, koje su odrasle u okruženju stabilnih cijena, obilja i mira, sve je to novo i nepoznato te izaziva strah i tjeskobu. Rijetko je tko vjerovao da ćemo se u tako kratkom roku, vratiti toliko unatrag. Kombinacija problema u opskrbnim lancima, koja je započela s pandemijom Covid-19, rata u Ukrajini, koji je gurnuo cijene energenata u neslućene visine te posljedične visoke inflacije (bez obzira na monetarne ili uzroke na strani ponude) mnoge je zemlje dovela na rub gladi s prijetnjom da to postane globalni problem. Europski farmeri i proizvođači hrane upozoravaju da nadolazeće zime možemo očekivati povremene nestašice i znatan rast cijena široke palete prehrambenih proizvoda, zbog čega apeliraju na pomoć vlasti u borbi protiv visokih troškova energije. Tvornice umjetnih gnojiva diljem Europe, pa tako niti naša Petrokemija, zbog visoke cijene glavnog energenta plina već mjesecima ne rade. Nestašice i visoke cijene repromaterijala, odrazit će se kako na sjetvu, tako i na buduću žetvu. Ima li nade da se trend pada cijena na globalnim robnim burzama uskoro prelije i na maloprodajne cijene ili nas očekuje hladna i gladna zima? O problematici sve skuplje hrane u svjetlu eksplozije cijene energenata u više navrata pisali su ugledni tjednik The Economist i dnevnik Financial Times, čiji se odjeci razmatraju u nastavku.

1 Autor je znanstveni suradnik, predavač na Visokom učilištu EFFECTUS poduzetnički studiji i predsjednik uprave Hrvatskog mirovinskog investicijskog društva.

Africi prijeti glad

Cijene osnovnih prehrambenih proizvoda (kruhe, riže i mesa) počele su rasti znatno ranije nego što su ruski tenkovi ušli u Ukrajinu. Ozbiljniji rast cijena hrane zabilježen je 2019. nakon izbijanja afričke svinjske kuge u najvećem svjetskom potrošaču svinjskog mesa – Kini. Naredne godine zbog pandemije Covid-19 izbila je pustoš u globalnim opskrbnim lancima, što je rezultiralo rastom troškove proizvodnje i transporta hrane. Putinov rat samo je dolio ulje na vatru zbog zabrinutosti da će Ukrajina i Rusija, važni proizvođači žitarica, uljarica i gnojiva, imati problema s održavanjem izvoza. Prema podacima UN-ove Organizacije za hranu i poljoprivredu (FAO), rast cijena hrane u drugom kvartalu ove godine bio je za više od dva postotna boda veći od opće stope inflacije u preko polovice od promatrane 203 zemlje. Pritom se najsiromašnije zemlje suočavaju s najvećim cjenovnim šokovima. Lani su potrošački troškovi hrane (mjereni cijenom određene košarice robe za različite zemlje) porasli 19% u Africi. Oslanjanje kontinenta na uvoz hrane i ovisnost o malom broju osnovnih namirnica potiču skokove cijena.

Hrana sve skuplja

U Aziji su cijene hrane porasle 24%, što je za 11 postotnih bodova više od opće stope inflacije. Glavni uzrok je u Libanonu, gdje su cijene hrane porasle više od četiri puta u protekloj godini. Zemlja uvozi većinu svoje hrane, a više od polovice žitarica dolazi iz Rusije i Ukrajine. Osim toga, eksplozija u luci Bejrut 2020. uništila je zalihe pšenice koje su bile pohranjene u silosima. Iznimka je Oceanija, koja uključuje Australiju i pacifičke otoke. Premda su cijene hrane u drugom tromjesečju prosječno porasle za 5,5 posto, opća inflacija u regiji bila je viša. Tamo cijene namještaja, stanovanja i prijevoza rastu brže od cijena hrane. I Europa se suočava s manjim jazom između troškova hrane i općeg porasta cijena od većine zemalja, zbog naglog rasta cijene energije, potaknute ruskim ratom u Ukrajini, što raspiruje inflaciju. Kako bi ublažili posljedice snažnog rasta cijene energenata i snizili troškove proizvodnje europski proizvođači hrane (uključujući i poljoprivrednike) traže od vlasti da poduzme sve što je moguće kako bi se snizili troškovi proizvodnje jer nas u protivnom ove zime očekuje nestašica i snažan rast cijena široke palete svakodnevnih prehrambenih proizvoda.

Neisplativa proizvodnja

Najutjecajniji akteri, sindikat poljoprivrednika koji djeluje u Europskoj uniji, CopaCogeca, te dva velika udruženja proizvođača hrane, FoodDrink Europe i PFP traže da se prehrambeni lanac izuzme od europskih planova za racionalizaciju energije pri čemu upozoravaju da su njihovi članovi već započeli zatvarati pogone i smanjivati proizvodnju hrane. U svom priopćenju uoči jednog od brojnih sastanaka

ministara energetike EU u Bruxellesu izjavili su da recentna povećanja cijena energije (ponajprije plina i električne energije), ugrožavaju kontinuitet proizvodnih ciklusa poljoprivredno-prehrambenih proizvoda, s posljedicama nemogućnosti nastavka isporuke osnovnih poljoprivrednih proizvoda, prehrambenih proizvoda i stočne hrane. Cijene energije porasle su ove godine zbog agresije Rusije na Ukrajinu, na što je Europska unija reagirala uvođenjem sankcija agresoru, da bi Rusija odgovorila smanjenjem dotoka plina u Europu. Ta igra živaca očekivano je izazvala strah od manjka energije kad se potražnja poveća u hladnijim zimskim mjesecima. Glavni tajnik Copa-Cogece, Pekka Pesonen, smatra da će se ove zime europski konzumenti suočiti s nečim što nikad prije nisu vidjeli – visokim cijenama i nestašicom voća i povrća. Najcrnji scenarij, o kojem nitko početkom godine nije niti sanjao, mogao bi imati dramatične posljedice. Energija se intenzivno koristi u čitavom procesu proizvodnje hrane – od gnojiva preko žetve do hlađenja. Rastom cijena naviše su pogođene mliječna i pekarska industrija, zato što su procesi poput pasterizacije i stvaranja mlijeka u prahu izuzetno energetski intenzivni.

Prazni staklenici

Prema podacima Europske komisije maslac je u ovoj godini poskupio za 80 posto (zaključno sa srpnjem), mlijeko u prahu preko 50 posto, dok je govedina skuplja za 28 posto. Sve više proizvođača voća i povrća već smanjuje zasade za narednu sezonu, a neki kažu da su im troškovi proizvodnje u stakleniku veći od potencijalnih prihoda. Tako u kompaniji Nordic Greens, najvećem švedskom uzgajivaču rajčica, kažu da zbog preskupe struje ove godine niti neće zasaditi zimski usjev. Čak i u Nizozemskoj, drugom najvećem izvozniku poljoprivrednih proizvoda u svijetu nakon SAD-a, sve više staklenika ostaje izvan funkcije jer im proizvodnja uz skupu struju nije financijski opravdana. Zbog toga će ove zime biti malo nizozemskih rajčica i krastavaca, a ono čega bude, bit će skupo. Proizvođači čiji su usjevi na otvorenom prostoru (primjerice jabuke) također planiraju smanjiti proizvodnju jer si ne mogu priuštiti skladištenje i čuvanje proizvoda u skupim hladnjačama. Zato ćemo imati veću sezonalnost kod nekih proizvoda koji nisu dostupni ili su vrlo skupi. Ministri energetike raspravljaju o prijedlogu Europske komisije da države članice uvedu poreze na ekstraprofit elektroenergetskih tvrtki i proizvođača fosilnih goriva, ali ti prihodi u najvećoj će se mjeri koristiti za pomoć kućanstvima a ne proizvođačima hrane.

Traktori vuku topove

Ukrajinska žuto-plava zastava podsjeća na plodna polja žita ispod modrog neba. Od 24. veljače o.g., kada je Rusija pokrenula masovnu invaziju na Ukrajinu nebo više nije plavo, već je od dima neprestanih bombardiranja sivo. Umjesto plugova, traktori vuku teško naoružanje, dok pomorska blokada (makar ublažena pod

pritiskom Ujedinjenih naroda) sprečava brže pražnjenje silosa te znatniji izvoz žitarica, pretežito u afričke zemlje koje su zbog toga dovedene na rub gladi. Pad proizvodnje uzrokovao je snažan rast cijena žitarica. Agencija Ujedinjenih naroda – Svjetski program za hranu – upozorava da je zbog toga minimalno 47 milijuna ljudi u riziku gladi. Najveći svjetski proizvođači pšenice su Kina (17 posto svjetske proizvodnje) i Indija (12,5 posto), dok je na trećem mjestu Rusija. I dok prve dvije zemlje najveći dio koriste za vlastite potrebe, Rusija je najveći izvoznik pšenice (pokriva oko 18 posto svjetskih potreba). Slijede SAD (16 posto), Kanada (14 posto), Francuska (10 posto). Ukrajina je peti najveći izvoznik pšenice koja pokriva oko sedam posto globalne trgovine tom žitaricom. Ta se zemlja s pravom smatra žitnicom Europe jer je čak 71 posto te zemlje pogodno za poljoprivredu.

Žitarica dovoljno

Ako izvoz ukrajinske pšenice i dalje bude otežan, a nastavak ratnih sukoba onemogući ozbiljniju proizvodnju, taj će manjak na svjetskom tržištu trebati nadoknaditi na nekom drugom području. Ipak, činjenica je da svijet već raspolaže s više nego dovoljno žitarica za ljudske potrebe! Problem je u tome što se 43 posto ili spaljuje kao biodizel ili se koristi za prehranu životinja, što je jednako šesterostrukoj proizvodnji žitarica Ukrajine i Rusije zajedno. Manje od pola svjetske proizvodnje žitarica koristi se za prehranu ljudi. Primjerice, pšenica je najvažnija žitarica koju uzgajaju dvije zemlje u sukobu. Prema podacima za 2019. (zadnji dostupni) Rusija i Ukrajina skupa su proizvele gotovo 103 milijuna tona, što je za 129 tona manje od količine kojom se hrane životinje. Dodatnih 22 milijuna tona prerađeno je u biogorivo. Druga najvažnija kultura, kukuruz, još je rjeđe na ljudskom meniju. Tek 13 posto globalne proizvodnje koristi se za hranu. Kako Rusija i Ukrajina proizvode zanemarive količine riže, samo 37 posto toga završi na tanjuru, što je ispod svjetskog prosjeka od 46 posto. Globalna proizvodnja žitarica se u protekom desetljeću povećala za 17 posto, premašujući porast stanovništva za šest posto. Ipak, prosječna potrošnja po stanovniku je ostala gotovo ista, što znači da ima onih kojima je previše, ali i onih, koji unatoč obilju žitarica i dalje gladuju.

Biseri pred svinje

Unatoč tome, korištenje žitarica u druge svrhe još se povećalo. Gotovo jedna desetina pretvorena je u biogorivo, koje se uglavnom koristi za pokretanje automobila. Ipak, najveći dio otišao je na prehranu životinja. U 2019. svinje su pojele 431 milijun tona žitarica, što je 45 posto više od toga što su pojeli stanovnici Kine. U razdoblju od 2010. do 2019. uporaba žitarica za prehranu životinja porasla je s 770 milijuna tona godišnje na 978 milijuna tona, što je posljedica smanjivanja svjetskih pašnjaka i povećanog apetita za mesom. Naravno, nisu svi nusproizvodi (poput ljuski kukuruznih zrna) pogodni za ljudsku prehranu. Osim toga, hranjenje životinja

žitaricama indirektno stvara hranu za ljude u obliku mlijeka, jaja i mesa. Ipak, taj je proces vrlo rasipan i neracionalan. Za svakih 100 kalorija žitarica koje pojede krava, tek se tri transformiraju u goveđe meso. Zajedno s ostalim krmnim usjevima i pašnjacima uzgoj životinja zauzima zemlju koja bi mogla proizvesti hranu za ljude. Kao odgovor na ratna zbivanja u Ukrajini, vlade promišljaju da se veći udio žitarica iskoristi za hranu. Njemačka i Belgija bi mogle smanjiti udio proizvodnje biogoriva, dok je Kina najavila da će strogo kontrolirati konverziju kukuruza u etanol. Ali kako rastu cijene energenata, Međunarodna energetska agencija predviđa u ovoj godini rast potražnje za biogorivom od pet posto.

Neizvjesna zima

Dugoročno gledano, jedini način na koji možemo izbjeći traženje kompromisa je da dobivamo što više energije iz drugih izvora – idealno iz obnovljivih izvora. Od toga bi profitirale buduće žetve, kojima prijete i klimatske promjene. Ipak, u kraćem je roku jedini lijek povećati korištenje žitarica za ljudsku prehranu na teret životinja. Ironično je da je jedan od najučinkovitijih načina za ublažavanje globalne nestašice žitarica, da ih ljudi sve više jedu, na uštrb mesa. Ipak, postoji nada da se rast cijena hrane bliži vrhuncu jer one koje plaćaju potrošači u najvećoj mjeri prate one na robnim tržištima, koje su u kontinuiranom padu. Brojke FAO-a, od početka listopada, pokazuju da su cijene u rujnu ostale 5,5% više nego godinu prije, dok je indeks pao za 14% u odnosu na svoj vrhunac u ožujku. To je nastavak trenda pada u srpnju i kolovozu. Ali može proći još nekoliko mjeseci dok se taj trend ne spusti do maloprodajnih cijena, što ćemo svi nervozno promatrati.