Kako se promijenio naš putnik? Natalia Krešić Lončar

Mindset shift u turizmu

Kako se promijenio naš putnik?

piše: Natalia Krešić Lončar konzultantica u turizmu i zagovornica promišljenog turizma, autorica bloga odmornazadatku.com

Ustaljeni načini poslovanja sa statičnim predikcijama više ne drže vodu. Novonastalo stanje zahtijeva budno osluškivanje trendova i stvarnih potreba korisnika, u svrhu donošenja pravovremenih i odgovarajućih poslovnih odluka, a ne samo kao puko marketinško kreiranje i osvježavanje strategije radi diferencijacije na tržištu. Ovo je prije svega jedinstvena prilika. Nekima je prilika za rebranding, nekima za zaokret, nekima za preusmjeravanje na druga tržišta i nove partnere. Nekima je prilika da se riješe onoga što nije bilo dobro.

Ugodno je čitati retke o turizmu na datum kad je jedna od najneizvjesnijih turističkih sezona iza nas. Odrađena, uspješna, iznenađujuća i dinamična. U normalnim okolnostima bismo upravo takvu i priželjkivali. Tko se turizmom bavi, u to je ušao upravo radi dinamike, volje za radom i kreativnosti. Međutim, ovo razdoblje kroz koje smo prošli, svi mi zaposleni u turizmu, oni ovisni o njemu kao prehrambenom lancu, ali i kao putnici, bilo je zbilja teško. Od trenutka 2020. kad nismo znali hoće li biti više ičega, od zdravlja do posla, tko se usudio misliti o putovanjima. U tom trenutku su nam naši opustjeli objekti i destinacije slale virtualne razglednice i bildale optimizam – iskreno, više sebi nego svojim vjernim pratiteljima. I dok nam se temperatura zraka rijetko gdje diže više iznad 30, realnost proviruje u našu svijest: virus opet nije nigdje otišao, nije se izgubio i pustio nas na miru. Imali smo svoj break, a sad smo opet tu, gdje smo na proljeće stali - u pandemiji. Stoga, iznova se moramo suočiti s time da (od)sada tako živimo i tim novo-starim uvjetima se moramo prilagoditi, a srećom prilagodba uključuje, ipak, i nešto putovanja.

Pandemija kao vrata novoj kreativnosti

Suludo je bilo misliti da će pandemija uzrokovati da putovanja više zbilja ne bude, tj. da budu svedena na toliko malu mjeru da se cijeli sektor poljulja i izgubi svoju poziciju. Ono što se jest dogodilo, i dalje se događa, jest da neki načini putovanja postaju manje poželjni, dok se paralelno pojavljuje interes za drugim formama provođenja slobodnog vremena. Letovi s puno presjedanja, kruzeri, grupni aranžmani, pa donekle i čest urbani/city break turizam, su u padu, dok lokalni, outdoor, individualni i digitalno-nomadski načini putovanja su u porastu. Turizam je upravo pandemijom dobio priliku za zaokret. Često do nas dopiru ambiciozni naslovi poput turizam se rađa, turizam sebe regenerira, ali i one oko sebe. Tu mu moramo naći glavnu ulogu: sukreiramo putovanja, izlete i doživljaj u destinaciji koji ostavljaju traga u umu putnika. Upravo su to putovanja koja se pamte, to su ona koja vrijede i to su ona od kojih se živi, jer ih treba znati putniku približiti, prodati i konačno dostojno naplatiti. Povijesna promjena uslijed pandemije, osim negativnosti same bolesti, nije nužno loša. Mislim da svjedočimo općem preslagivanju. Ustaljeni načini poslovanja sa statičnim predikcijama više ne drže vodu. Novonastalo stanje zahtijeva budno osluškivanje trendova i stvarnih potreba korisnika, u svrhu donošenja pravovremenih i odgovarajućih poslovnih odluka, a ne samo kao puko marketinško kreiranje i osvježavanje strategije radi diferencijacije na tržištu. Spomenuto preslagivanje se svima događa, tako da je jedini način pokušati ga sustići, razumjeti i pripremiti se na njega. Ovo je prije svega jedinstvena prilika. Nekima je prilika za rebranding, nekima za zaokret, nekima za preusmjeravanje na druga tržišta i nove partnere. Nekima je prilika da se riješe onoga što nije bilo dobro.

Kako ući u glavu putnika današnjice i to iskoristiti u svom poslu? Sad je već jasno da nam je pandemija donijela nove zaključke koji nas guraju k tome da svoje poslovne odluke i strategije moramo izbalansirati s nastalim promjenama. Ali kako biti siguran da je ono za što se odlučimo ispravno? Najlakše je voditi se pravom srži turizma, a to je čovjek i njegova priroda. Da čovjek nema ugrađen osjećaj za istraživanjem, radoznalost i potrebu za odmorom i razvojem, ne bi putovanja niti bilo, zar ne? Taj isti čovjek je kao osoba na početku pandemije u tren oka naizgled bio okružen s mnogo restrikcija i osjećao se kao da ništa ne smije raditi, niti gdje otići, ali je ipak dobio i jednu novu dimenziju fleksibilnosti. Kada smo mogli zamisliti da smo zaposleni u državnoj firmi i radimo od doma, ili da se trajno iselimo iz ureda i sa svoje dvije-tri aplikacije odrađujemo nesmetano svoj posao s plaže?

Vodeći trendovi

Mnogi trendovi koji su proizašli iz pandemije su već otprije ozbiljno započeli. Mislim da je nakon cijele jedne ere fascinacije razvojem digitalizacije i društvenih mreža, došao trenutak povratka jednostavnosti, blizini, onome bitnome i onome što ima smisla. Stoga je bitno shvatiti promjenu koja se dogodila u glavama naših gostiju, da se približimo toj osobi koja nakon lockdowna konačno kreće na odmor. Taj je odmor ove godine toj osobi jako važan, jer je izrastao iz čiste stvarne potrebe za odmorom, odmakom, pokretom, obnavljanjem energije i želje za novim - suprotnosti onome u čemu su netom mjesecima živjeli - statičnosti, zabrinutosti, strahu, ali i dosadi.

Uz sigurnost koja uvjereno drži poziciju najaktualnijeg trenda, tu je smislenost tj. kvaliteta provedenog vremena te održivost - trag kojeg ostavljamo tijekom i poslije putovanja. Krovni trend je ozbiljno promišljanje o održivosti načina života koji smo dosada njegovali. Možda to nije tako jako izraženo kod nas, ali u inozemstvu su urbane sredine izgubile na privlačnosti, izlazak u prirodu i aktivnosti koje ispunjavaju i iscjeljuju su te koje se cijene. Mnoge vrijednosti koje sad izlaze

Trendovi u industriji putovanja i stilu života, Izvor: vlastiti dizajn

kao sve bitnije u stvari jesu uparene s osnovnim načelima održivog razvoja, što nam je samo pokazatelj da je općenito ovo što se događa i pozitivno i da se toj promjeni treba prikloniti.

Promjena koncepta slobodnog vremena Silom prilika način i stil života se promijenio za mnoge od nas. Ono što smo prije nazivali slobodnim vremenom, kod mnogih je dobilo drugo značenje. U pravilu smo za vrijeme slobodnog vremena boravili doma, odmarali se od obaveza i neprestanog života u žurbi i letu. Usprkos povratku na radna mjesta i ponovnom pokretu, iako uvjetovanome svakim danom drugim pravilima, i dalje postoji mogućnost lockadown-a za koju sada znamo da postoji. Ta nam mogućnost kao prijetnja odzvanja pri svakom našem planiranju. Slobodno vrijeme se stoga svelo na nešto vrlo jednostavno - samo je potrebno izaći, pomaknuti se, doživjeti nešto novo upravo radi toga što sutra opet ne znamo što će nam biti ograničeno i dozvoljeno. Ova dimenzija nesigurnosti je okidač za čovjeka da konačno počinje primjenjivati carpe diem u stvarnosti. Floskula je preko noći postala pravilo, želje za izlaskom iz besciljne ubrzanosti stila života su sada postale primjenjive. Odmor je kao koncept postao vredniji nego prije, jer smo dugo bili prikraćeni za ono na što smo bili ranije navikli. Bila je potrebna samo jedna klimava godina uskraćenosti od pogodnosti na koje se moderan čovjek brzo naučio, pa da ove godine već svjedočimo doslovnom boom-u za odmore.

Ne tako davno bi redovna praksa bila da par dana prije nego što nam je palo na pamet negdje „zapaliti“ kupujemo kartu jednim klikom, pa čak i bez puno promišljanja gdje točno idemo. Bilo je bitno da idemo, da konzumiramo, da ne propustimo vikend.

Ljeto 2021.

Sumanuti volumen automobila i putnika koji je ovog ljeta zaposjeo naše ceste i plaže govori nešto: želja za pomakom i odmakom nikad nije bila jača!

U silnim brojevima kojima smo trenutno informirani kao rezultatima sezone, možemo lako izgubiti kompas. Mi ne primamo paxeve (osobe po turističkom žargonu), niti baratamo depozitima i alotmanima. Mi u biti baratamo tuđim godišnjim odmorom, njegovom ušteđevinom, njegovom investicijom i njegovim emocijama vezanima za to putovanje. Nadama i željama, idejama i raspoloženjem. Koja odgovornost! Jesmo li joj dorasli? Ipak, ovo ljeto je bilo samo jedan trzaj, jedan val zadovoljenja potreba za kretanjem, jedno instant rješenje koje je bilo prolongirano još od prošle godine i proljeća i normalno je da će se to jako brzo ispuhati. Po povratku doma nakon odmora na plaži, u prirodi, toliko željenom prelasku granice, može nam se svima dogoditi osjećaj kao da se ništa nije dogodilo niti popravilo, jer ćemo se ipak suočiti sa svime što smo nakratko ostavili doma: neizvjesnost, novi radni ritam i navike, nove odnose i potrebe. Ostaje bitno ono što živimo svaki dan, a putovanje je samo nadogradnja kojom imamo šansu izbalansirati ono što nam inače nedostaje.

Sloboda je novi luksuz Putnik današnjice je imao vremena razmisliti i sad zna malo bolje što želi. Mislim da nadolazi vrijeme kad će se sve više cijeniti osnovne vrijednosti za koje mnogi podsvjesno znamo da su one prave: s kim provodim vrijeme, kako trošim novac, je li to brzo i konzumeristički nepromišljeno ili ipak imam potrebu malo bolje izračunati gdje trošim moje vrijedne minute odmora i odmaka. Više ih ne trošim, i u tome je bit, nego ih posvećujem sebi, svojima, svom zdravlju, svojem balansu i ozdravljenju. Osim promjene na vazi vrijednosnog sustava, tu je i zanimljivo novo poimanje luksuza. Jednoznačnost luksuza koji je ranije poimao potrošnju, skupoću, ekskluzivnost, sad zamjenjuje zaokret sa stvari na one teže dokučive koncepte poput emocija, doživljaja i slobode. Iz perspektive nekoga tko primjerice vodi hotel, zar nije puno jednostavnije ulagati u vrhunske materijale i skupi inventar nego osmisliti rješenje za luksuz slobode i oslobađanje emocija! Za takve projekte nam treba i dizajn, i psihologija i inovativnost - drugim riječima jedan stručni mashup čijim bismo

Airbnb, jedan od najboljih svjetskih „osluškivača“ trendova, izvor: airbnb.com

rješenjima pokazali gostu da smo promišljali što mu treba i kako mu se prilagoditi.

Ovu osobu, našeg promijenjenog putnika željnog slobode i putovanja, mi želimo dočekati, zar ne? Ako si pravovremeno rasvijetlimo što mu treba, uskočit ćemo na vlak promjene koji nas je svakako zahvatio, a naš je izbor ili pustiti da nas nosi ili zasjesti na čelo kolone i trudom i promišljanjem predvoditi započete trendove u svojoj branši. Ako nas bude samo nosio, možda nas negdje putem i izgubi. To ipak ne bismo trebali dozvoliti. 5. Komunikacija – Informiranost kadra i klijenata

TOP 5 ZA ODMAK U NAŠOJ BLIZINI

1. Nebesa, Slovenija 2. Summer Salt Yoga, Vis 3. Kameni Dvori, Konavle 4. Lyra, Plitvice 5. Divota, Split

TOP 5 AKTIVNOSTI ZA NAPUŠTANJE KOMFORA

1. Via Ferrata Hvar – od kušanja vina u spilji do adrenalinskih vidika

2. Biokovo Skywalk – suočavanje sa strahom od visine iliti božanski pogled 3. Ćiro biking trail – putem napuštenih tračnica od Dubrovnika do Sarajeva 4. Paragliding na Ivanščici – uzlet sa zmajeve gore 5. Nevidio kanjoning – kanjon na južnom toku rijeke Tare PRIMJERI IZ PRAKSE

Slow Life Movement u pandemiji

Vinarije i ritual vina

Pokret Slow Life (spori život) je kao opozicija ponajprije fast food-u, ali i popratnom načinu životu začet još davne 1986. kad se izvjesni Carlo Petrini usprotivio otvaranju prvog McDonald’s-a u Rimu, i to na Španjolskim stepenicama. Nije to uspio odgoditi zauvijek, ali jest postigao to da je McDonald’s u Rimu ostao (u strogom centru doduše) od tada u crno-bijelo-sivim bojama kako ne bi oskvrnuo baštinu svijeta kojom je okružen. Znamo koliko su Rimljani i vino povezani – i na našim vinorodnim područjima su nebrojeni nalazi rimskog života, gdje se često spominju amfore. Koliko je dug, znači, način života gdje je vino pratilo čovjeka, uveseljavalo mu obrok i začinjavalo dan, omogućavalo opuštanje uz ugodne trenutke samotne kontemplacije ili druženja s pri-

Edivo vinarija

TOP 5 MJERA ZA PRIMJENU U POSLU

1. Sigurnost – prevencija zaraze 2. Zdravstvena organizacija - jednostavnost u testiranjima itd. 3. Fleksibilnost – booking, planiranje 4. Inovativnost– prepoznavanje potreba i inovativna rješenja

jateljima. Sagledavajući taj suživot čovjeka i vinove loze, tu naviku uzgoja, brige te upornosti u izradi samog vina, više nego očito je koliko je vinski ritual, od proizvodnje do konzumacije, oprečan bilo čemu ubrzanome.

Upravo čaša vina usporava samo trajanje večere, upravo kušanje kapljice usporava naizgled brzu kilometražu nekim krajem ukoliko zastanemo u jednu od vinarija i samim tim činom produljimo svoje putovanje, ali otputujemo dalje, kroz svoja osjetila, svoje sjećanje i upoznavanje naizgled nepoznatih mjestašaca. Vino je naš lijek za ubrzani ritam i upravo ovim preokretom u životima ljudi diljem planete dobilo je pozitivan predznak i priliku za dobivanje na svojoj važnosti, za dobivanje pažnje novih osoba koje do prije ove prisilne stanke nisu ni imale priliku upustiti se u avanturu otkrivanja vina. Nije stoga začudo da se na našim prostorima vinarije bude zadnjih godina uslijed već zahuktanih trendova usporavanja, doživljaja i širenja ponude upravo u tom smislu. Tako je i vinarija Edivo s Pelješca, osmislila izranjanje amfora s vinom za goste. Proces je pod prismotrom službenog ronioca, gosti mogu izroniti sebi bocu ili amforu s vinom koje je odležalo na dnu mora minimalno godinu i pol. Goste oduševljava upravo ta vrijednost vremena koja je vinu dalo posebnu važnost, jer je vizualno očigledno da je vrijeme okovalo ovu bocu ili amforu školjkama, pijeskom i ostalim morskim naslagama. Koji divan primjer uloženog vremena u vrijednost ove vrijedne kapljice s dna mora! Kao nastavak, uz vino neizostavno ide i hrana. Interesantan je u tom smslu primjer slow-food vlaka iz Švicarske, Treno Gottardo, koji je uspostavila tamošnja kompanija koja upravlja vlakovima. Ovaj vlak sada prometuje tračnicama koje se više ne koriste, jer je obližnji tunel učinio ovaj pravac nepo-

Edivo vinarija https://pixabay.com/photos/jump-water-rope-swing-lake-summer-1209647/

trebnim. Međutim, vlak služi upravo tome da ne ide od točke A do B, nego da putnicima pruži priliku da se sporo voze predivnim vidicima, da uživaju u hrani te da se sami poslužuju vinom i pivom lokalnih proizvođača. Imamo li mi tračnica ili pravaca koji se više ne koriste? Sjetimo se samo Ćiro Biking Trail-a, koji se nanova rađa kroz uspješan projekt biking tura koje objedinjuju južne terene naše regije od Konavala do Sarajeva), promiču „život bez granica“, jedan toliko potreban obnavljajući koncept za ovaj prostor.

Ideje koje zahtijevaju vremena, ali traju Može se učiniti da što god pogledamo možemo proglasiti slow-life, možda čak da se to i samo po sebi razumije. Međutim, da bi neka ideja zasjala i uspjela, treba je itekako dobro uobličiti i organizirati da bi zaživjela. Da se nadogradim na hranu i vino, tu je i prostor u kojem boravimo i kroz koji se krećemo. Poznat je, primjerice, rad dizajnera i umjetnika Borisa Kajmaka koji je oblikovao Kuću Kamena u Novigradu upravo sa ciljem da oni koji u njoj borave uspore svoj život. Možda zvuči apstraktno, ali po svjedočanstvima sada već redovno rasprodanih termina u ovoj kući, koncept je uspješan. Kroz uređenje, mirise, sjene, poziciju, uspomene, cilj je da se gosti ove kuće uklope u sanjiv način života Novigrada, a ne da, kao u velikoj većini slučajeva, uzurpiraju miran način života mjesta i time ga neminovno preoblikuju. Autor na svojoj stranici ovu kuću zove „domom sporog života“. Ovo su neke od ideja u kojima zbilja možemo naći inspiraciju, ali i motivaciju i vjeru da će dobro pripremljen projekt, koji osluškuje vrijeme u kojem se nalazi, sigurno naći put do svog klijenta. Upravo sada je naše novo ključno vrijeme u kojemu trebamo reagirati na trendove koje je pandemija donijela, ali i stare koje je ubrzala, te su sada zahvatili masovno veću populaciju putnika - upravo onog putnika kojeg moramo htjeti upoznati! ST