malvazija ISTARSKA

Malvazija istarska pripada velikoj skupini sorata Sredozemlja (najmanje petnaestak različitih kultivara) koje u svom imenu nose naziv malvazija. U većini slučajeva osim imena nemaju ništa zajedničko, te su i dalje zanimljiva tema istraživanja u različitim područjima, ponajprije vinogradarstvu, genetici, ali i povijesti. Najviše malvazija nalazimo u Italiji i Španjolskoj, ali i mi imamo čak tri - osim istarske, u malvazije ubrajamo i malvasiju dubrovačku i maraštinu (rukatac). Sinonim malvasije dubrovačke je malvasia delle Lipari, a maraštine malvasia del Chianti. Istarska malvazija naziva se još malvazija, malvazija bijela, malvasia istriana, malvasia, Istarska malvazija, istrian Malvasia, Malvasia d’Istria, Malvasia bianca (izvor: Zelena knjiga -hrvatske izvorne sorte vinove loze) Izvornost malvazije istarske potvrđuju i povijesni podaci jer se tradicionalno uzgaja u cijeloj Istri (i u slovenskom i talijanskom dijelu poluotoka), odakle se proširila u druge krajeve. Danas se može naći još u talijanskoj sjeveroistočnoj pokrajini Furlaniji, gdjegod u drugim dijelovima Italije i Hrvatske (npr. u Kutjevu je ima 1.23 ha).

Malvazija istarska druga je najrasprostranjenija hrvatska bijela sorta grožđa, nakon graševine: prema recentnim podatcima agencije APPRRR ima je 1556,91 ha. Najviše vinograda je u Zapadnoj Istri (1187,51ha), u Centralnoj Istri ima 295,97 ha, a u Istočnoj 64,55ha.

Od malvazije istarske proizvode se i pjenušci, a pogodna je i za desertna vina.

Malvazija istarska je u vinogradu vrlo zahvalna sorta. Dobre je i stalne rodnosti, često joj se prinosi reduciraju. Nije preosjetljiva na bolesti, niti je zahtjevna u vinogradu. Pašu joj različita tla i klimatska područja, pa je nalazimo i u crvenoj (crvenice, terre rosse) i bijeloj (flišna tla) Istri ( a ima je i na crnoj i sivoj zemlji!). Može dati različite kategorije vinaod stolnog do vrhunskog vina, što ovisi o lokalitetu te prinosima i cilju proizvodnje. Prva vrhunska (čuvena) malvazija koja je još u bivšoj državi stekla tu kategoriju dolazila je s položaja u okolici Buja (Sv. Lucija i Contarini).

Svježa vina malvazije istarske najčešće su žutozelene do slamnatožute boje, s blagim zelenim odsjajem. Osnovna je sortna aromatska karakteristika diskretan miris bagremova cvijeta. Okus je svjež i skladan, voćni, srednje visokih alkohola. Najčešće se (po) pije mlada (jednogodišnje do dvogodišnje vino), ali neke malvazije dobro podnose i dozrijevanje od nekoliko godina, kada se čuvaju u drvenim bačvama (najčešće hrastovim i bagremovim). Okusom su zrele malvazija punije, s mirisom lješnjaka i badema, vanilije iz drveta (ovisno o tehnologiji i vremenu dozrijevanja). Od malvazije istarske proizvode se i pjenušci, a pogodna je i za desertna vina. Katkad se grožđe kombinira i s drugom sortama, ali većinom su na tržištu monosortna vina.

Iz povijesti

Prvi pisani podaci o uzgoju malvazije istarske u Istri potječu iz 1891. godine, kad su proizvođači vina iz Istre predstavili malvaziju istarsku na izložbi vina u Zagrebu. Uz to, uzgoj malvazije na sjevernom Jadranu (današnji hrvatski, slovenski i talijanski dio) ima višestoljetnu tradiciju, što je i dokumentirano u povijesnim spisima, ali budući da postoji više sorata koje nose naziv malvasia, teško je utvrditi o kojoj je točno sorti riječ. Pretpostavka je da je na sadašnjem teritoriju uzgoja malvazije istarske i tada bila riječ o toj sorti budući da se ostale malvazije danas ne uzgajaju na tom području i nisu se uzgajale u bliskoj prošlosti. Prvi ampelografski opis malvazije iz Istre objavljuje Libutti 1913. godine u časopisu L’Istria Agricola pod imenom Malvasia bianca, čiji opis odgovara upravo malvaziji istarskoj. (izvor: Zelena knjiga - hrvatske izvorne sorte vinove loze).