Uz 8.mart, travanjski pupoljak i svibanjski cvijet …

MIRJANA MAKSIMOVIĆ, vinoznalka

Međunarodna vinska ocjenjivačica, piše recenzije o vinu, više od 10 godina vodi udruženje Žene i vino Srbije. Organizira edukacije o vinu i o managementa, radila je na fakultetu te ima dve objavljene knjige iz toga područja. Radi doktorat o vinskom turizmu, već godinama savjetuje srpske turističke agencije.

Oženama i vinu se može raspravljati svih 365 dana u godini: teško da bi i jedan od njih, po datumu, bio pogrešan izbor. Ipak, ožujak je nekako poseban, ne samo zbog Klare Cetkin i nazovi praznika koji nas je robinjama načinio (prim. aut.), nego i zbog činjenice da je ovo mjesec u kojem se cijela priroda budi iz zimskoga sna. Vinova loza, kao boginja, žena, majka i kraljica suzom obavještava da je živa i spremna za rađanje. A znate i sami da svaki život započinje suzom. Prva ožujska suza, prvi travanjski pupoljak, pa prvi svibanjski cvijet, prvi lipanjski grozd, srpanjski šara, kolovoška berba… sve do prve čaše mladog vina kojom joj odajemo priznanje za minuli rad i puštamo na zasluženi odmor. Kada vino stigne u čašu, na scenu stupaju sommelieri, samo za štovateljice rodne ravnopravnosti, sommelijerke. Iskustva pokazuju da je još uvijek više muškaraca nego žena angažirano u svijetu vinskog biznisa, iako, kako se vjeruje, žene imaju bolju genetsku predispoziciju za bavljenje ovim poslom. Ovo stajalište donekle ima smisla, posebno ako uzmemo u obzir tradicionalnu podjelu muških i ženskih poslova još iz kamenog doba. Dok su muškarci išli u lov i dobavljali meso za hranu, žene su brale bilje i skupljale sjeme. One su tu hranu prvo mirisale pa lagano isprobavale ukus, pokušavajući otkriti je li biljka jestiva ili ne. Iskustvo ih je naučilo da je gorko često otrovno, pa odatle i činjenica da ovaj okus najkasnije usvajamo. Za razliku od njega, slatko i masno su okusi s kojima se rađamo i koje lako usvajamo od prvog dana. Zato je priroda odredila da majčino mlijeko bude masno i slatkasto, i zato se bebama prvo uvodi voće u prehranu. Iz istog razloga, kada počinjemo piti vina, najčešće biramo slatka, poluslatka ili polusuha vina. Primijetit ćete da vinski početnici oba spola često preferiraju vina od muškatnih sorti jer, čak i ako su u pitanju suha vina, dominantni cvjetni miris nas asocira na slatko. Obično se misli da su muškatna vina nekako više rezervirana za žene, ali empirijski je utvrđeno da spol s tim nema nikakve veze. S druge strane, stupanj razvijenosti čula okusa ima veliku ulogu. Zato mi ponekad u šali volimo reći da su muškarci koji vole muškatna vina, s određenom dozom slasti, oni muškarci koji su shvatili da su dovoljno odrasli da piju vino, ali realno nisu previše odmakli od majčinog mlijeka.

Šalu na stranu, među vinskim znalcima i profesionalcima danas ima mnogo žena, ali i muškaraca, te u ovoj sferi skoro da nema borbe između spolova. Kada su Srbija, ali i regija u pitanju, najvažnije je što su nam vina sve bolja, što se stalno potvrđuje visokim priznanjima na svjetskim ocjenjivanjima vina. Stoga, predlažemo da nam kao ženama, eto, date laganu prednost kada je mjesec ožujak u pitanju (ako već ne iz poštovanja, onda iz sažaljenja što nas je ova Klara Cetkin zeznula), a što se ostalog tiče, neka bude fer i logično, gdje god da ste na planeti, birajte lokalno!