ŽIVOT U STRAHU NIJE VRIJEDAN ŽIVLJENJA

piše: MARIJA VUKELIĆ foto: privatna arhiva SAZNAJ VIŠE...

prepreka i nametanje sebe kao profesionalca u ovom poslu?

Mirjana: Uvijek sam se oslanjala samo i isključivo na svoje znanje, vještine i profesionalnost u radu. Nikada kao udruga nismo ulazili u sukobe i klanove. Od samog početka naša poslovna filozofija je bila

“Ako imaš nešto lijepo za reći - reci, a ako nemaš - šuti.”. Samo tako možemo postati, biti i ostati značajan faktor u ovom poslu. Pokazalo se da je to bila dobra strategija, jer više od desetljeća kasnije još uvijek smo tu, družimo se, radimo i darujemo aktivan doprinos popularizaciji srpskog vina u regiji i mnogo šire.

Marija: Kako balansirate između osobnih obveza i svih složenih procesa u poslu kao što je proizvodnja vina, marketinga, distribucije itd?

Mirjana: Smatram da je biti žena i vinarka u isto vrijeme vrlo zahtjevno i iziskuje puno truda, odricanja i prije svega - puno dobre organizacije. Sretna je okolnost što se mi kao udruga ne bavimo proizvodnjom grožđa i vina, a ni prodajom i marketingom. Taj dio posla smatram uvjerljivo najzahtjevnijim, najvažnijim i kao takav - zahtijeva najviše truda. Kad vino stigne u bocu, ono dobije ime i etiketu, a mi tek tada stupamo na scenu. Taj dio posla je puno kreativniji i manje odgovoran - ali ne beznačajan. U početku smo organizirali mala vinska događanja, kao što su radionice i degustacije. Pisali smo recenzije vina, bavili se copy- writingom za razne potrebe vinara, popularizirali srpsko vino u medijima itd. Okušali smo se i u organizaciji festivala vina i sličnih događaja, ali toga sada u Srbiji ima stvarno puno. Zadnjih godina često dajemo usluge savjetovanja iz područja vina medijima kao i putničkim agencijama koje se bave vinom i receptivnim turizmom. Mislim da upravo sada tu možemo dati značajan doprinos, ali kako je s poslom svaki proizvod ili u našem slučaju usluga ima svoj životni ciklus, mislim da ćemo se razvijati u smjeru upravljanja znanjem / knowledge management /

Marija: Koja je vaša filozofija kada je vino u pitanju i kako se to odražava na posao kojim se bavite?

Mirjana: Latinska izreka kaže “u vinu je istina”. Kao netko tko cijeni istinu, kakva god ona bila, u svim sferama života, smatram da vino mora biti onakvo kakvim ga je godina dala. Uživam u kušanju vina različitih berbi i otkrivanju tajni njegova nastanka. Trudim se biti temeljita u svom poslu, dosljedna i točna. Ne volim makinacije, kako u proizvodnji vina tako i u svakodnevnom životu i poslu.

Marija: Koliko je obrazovanje važno u životu i u vinskoj industriji?

Mirjana: Iskreno, ne znam postoji li išta važnije u životu od obrazovanja, bilo ono formalno ili ne. Godinama radim kao sveučilišna predavačica i uvijek nastojim studentima nametnuti stajalište da obrazovanje ne završava s diplomom bilo kojeg fakulteta ili škole. Kada je obrazovanje u pitanju, jedino što je bitno je da svoju znatiželju zadržimo u sebi i uživamo u tome kao i na procesu otkrivanja i stjecanja novih znanja. U vremenu kada se cjelokupno svjetsko znanje udvostručuje iz godine u godinu, svijest o potrebi cjeloživotnog učenja postaje najveći prioritet.

Marija: Jeste li zadovoljni formalnim obrazovanjem koje se može steći u obrazovnim institucijama u Srbiji?

Mirjana: Kad je vino u pitanju, definitivno ne. Mislim da je najveći nedostatak ove industrije to što ni na jednom fakultetu nema smjera vinarstvo. Studenti Tehnološk- og fakulteta stječu zvanje tehnolog mikrobioloških procesa i znaju od svega pomalo, ništa puno. Ovo možda i ne bi bio toliki problem da postoji sljedeća diploma, tipa specijalizacija ili magisterij, a to bi od tih stude nata stvorilo vinske tehnologe tj. enologe. Takve studije trebale bi obuhvatiti sve od vinograda do boce, što nažalost teško ulazi u zadane okvire tj. ograničeni su raznim aktima u obrazovanju. Dobra vijest je da oni koji se žele specijalizirati za teorijska i stručna znanja iz enologije moraju znanje tražiti u inozemstvu, a kada u tome uspiju, doživotno ostaju predani profesionalci. Sjećam se da smo jednom, prije 10-15 godina pokušali akreditirati studij agrobiznisa na nekom od fakulteta za menadžment, ali je Ministarstvo prosvjete smatralo da za to nema potrebe. O toj odluci razmišljam i danas, jer je to apsolutna glupost...

Marija: Što smatrate svojim najvećim dosadašnjim uspjehom u svijetu vina?

Mirjana: Već davne 2005. godine objavila sam knjigu „Timski rad u novom tisućljeću“. Neke od ideja iznesenih u toj knjizi i danas se smatraju prilično revolucionarnima. Ipak sam uspjela razviti svoj koncept wine team buildinga koji uspješno provodim posljednjih godina, uglavnom za zaposlenike stranih kompanija koje posluju u Srbiji. I ja sam ponosna na svoje projekte vinskog turizma pod nazivom “Carigradska vinska cesta”, a sve je započelo neposredno prije covid krize. Projekt sada ponovno izaziva interes stranaca koji žele upoznati Balkan i njegovu gastronomiju.

Marija: Koliko je važno umrežavanje žena u vinskoj industriji?

Mirjana: Mislim da je povezanost žena iznimno važna u svemu, pa tako i u vinarstvu, i na tome treba više raditi. U usporedbi s razdobljem prije desetak i više godina, sada je puno više utjecajnih ljudi i žena u vinskoj industriji, a sljedeći logičan korak za nas je međusobno povezivanje i suradnja. Kada je regija u pitanju, posebno mi je zanimljiva Bugarska, gdje više od 50% industrije čine žene, što je sigurno najveći postotak u Europi, ako ne iu svijetu.

Mislite li da su žene u vinskom biznisu dovoljno vidljive i treba li više pažnje posvetiti ženama u ovom

Vidljive su zadnjih godina, ali mislim da mogu biti utjecajnije jer su sve do jedne jako inspirativne i kao takve trebaju biti vidljivije.

Da vas netko pita, što biste najviše voljeli promijeniti (u smislu poboljšanja) u vinskom sektoru?

Mirjana: Obrazovanje. Daleko više pažnje posvetila bih sektoru sveučilišnog obrazovanja, ali i dodatnom obrazovanju. Nedostaje nam i malo najnovije tehnologije u proizvodnji vina, pogotovo u segmentu finalizacija tj. linija za punjenje itd.

Marija: Što biste savjetovali mladim ženama koje žele ući u vinski biznis?

Mirjana: Najvažnije je biti što spremniji za posao u koji ulazite. Međutim, kako god ste spremni, iznenade nas neplanirani događaji. Spremnost na promjene, prilagođavanje i stalno poboljšanje postaje od egzistencijalne važnosti. Treba biti spreman na izazove pa čak i zahvalan na njima. Brod je siguran u luci, jer je izgrađen da izdrži i najjaču oluju. Izazovi, privatni i poslovni, postoje - oni nas čine boljima i ne treba ih se bojati. U ovaj posao treba ući hrabro, ustrajati u trudu, ali i uživati u njemu i plodovima rada. Život koji se živi u strahu nije vrijedan življenja.