MALA ŠKOLA FOTOGRAFIJE P]PB}]oB}˛]BU}(.
HDR-FOTOGRAFIJA ]]}
Otkad se fotografija tehnološki konstituirala za širu, da ne kažem masovniju, upotrebu, imala je problem s osvjetljenjem. Bolje reći s različitim ekspozicijskim zonama unutar zahvaćenog kadra. Pa i danas, unatoč skoro savršenoj digitalnoj tehnologiji, postoji taj problem različite količine svjetla na pojedinim dijelovima scene koju fotografiramo. Iz toga proizlazi i praktičan problem kako postići vidljivost ili dobru tonsku gradaciju na rasvijetljenim i zasjenjenim dijelovima prizora. Teško, vrlo teško jednom snimkom. Rekoh jednom snimkom, a iz toga zaključujemo da ih moramo uraditi više kako bismo dobili pravilno eksponiran prizor i u sjeni i na rasvijetljenim dijelovima. Ovaj problem i njegovo rješenje bilo je uočeno sredinom XIX. stoljeća pa već od toga doba možemo govoriti o HDR-fotografiji. (HDR ‒ High Dynamic Range, prevedeno znači visoki dinamički raspon.)
Fotografija lijevo od ovoga teksta najbolji je primjer problema različitih ekspozicijskih zona u jednom kadru. Ovaj problemposebnojeizra$eni skoro je redovito prisutan kod fotografiranja otvorenih ambijenata za sunčana vremena. Ne pojavljuje se samo kod sunčanog vremena,većje prisutan i kod bilo kojih svjetlosnih uvjeta, a postupak rješavanja ovoga problema ‒ da dobijemo korektno eksponiranu fotografiju ‒ isti je ili sličan. U ovom slučaju to znači da nam trebaju biti vidljivi detalji prizora i na zasjenjenim i na rasvijetljenim dijelovima prizora,,to nije slučaj
