Mirsad Goran Todorovac: „Sistemski Danger-O-Meter“

Mirsad Goran Todorovac

SISTEMSKI DANGER-O-METER

Jurij je zadovoljan stajao pred svojim novim izumom. To je bilo “to”. To je bilo “ovo”. To je bilo “sve”: konačna solucija, karika koja nedostaje, rješenje kvadrature kruga... malen uređaj koji će njegovoj Partiji pomoći u rješavanju svih domovinskih problema i u ponovnom zadobivanju premoći nad Zapadom. Bio je to mjerač opasnosti sustava neka osoba ili stvar opasna za Partiju. I činila je upravo to, na 16 decimalnih mjesta. Uspjelo je.

"Kad već govorimo o preciznosti", izgovarao je, spremajući i kopiju uređaja u džep prije odlaska na testiranje. On će danas svoj izum predstaviti Glavnom odboru i tu ne smije doći do propusta. Greška u nečemu sličnom ovome bila bi neoprostiva sramota za njega i za sve uzvanike.

„Da je drug Staljin imao moj Danger-O-Meter, znao bi tko je uistinu opasan za Partiju pa se ne bi događale nepravedne osude. Domovina bi zadržala znanstvenike koji su, zbog namještaljki zlonamjernih ljudi i neprijatelja, greškom bili pogubljeni ili poslani u Sibir", razmišljao je Jurij. "Komunistički sustav je bolji od tog trulog izrabljivačkog kapitalizma. S ovom napravom mogao bih to i dokazati."

"Bok, Jurij!"

"Zdravstvuj!" odgovorio je.

“Vidim da si izumio novi uređaj.”

"Hoćeš li mi pomoći da ga testiram?"

“To je moj posao.“

Jurij i Nepoznati izađu iz stana pa zajedno pođu u grad. Na velikom zidnom posteru ugledaju sliku osobe za koju se sumnjalo da radi za mafiju.

"U redu je, možeš ga koristiti", promrmlja Nepoznati.

Juriju je postalo neugodno. Stranac je točno znao što on radi. Mora da je bio agent tajne službe. Ali Agencija zna da je Jurij pouzdan i vjeran načelima Partije. Problema, dakle, ne bi trebalo biti. Usmjerio je uređaj prema slici. Dioda je crveno zasvijetlila, a zaslon je, na Jurijevo iznenađenje, od maksimalnih 12 pokazao 7,6. Očekivao je da će mafijaš biti daleko veća opasnost za Partiju. On zatim uperi Danger-O-Meter u slučajnog prolaznika. Na zaslonu uređaja zasvijetle brojke 4.6. Trebalo bi ga, dakle, preciznije konfigurirati. A opet, osoba koja je prolazila mogla je biti i manje važan strani špijun. Danger-O-Meter nije mogao pogriješiti. Ili je mogao? Što ako je postojao kvar u siliciju? Ili mana poznata kao Pentium divide bug? Bespomoćno je pogledao Nepoznatog. Ovaj mu se učinio dobronamjernim.

“Tomu služi testiranje. Zar ne, Jurij?” Jurij je kimnuo.

"Ali to ovdje nije problem. Uređaj radi ispravno do zadnje decimale. I vaši neuralni putometri rade ispravno" , nastavio je. Nije bilo odgovora.

Jurij uperi uređaj u radnika. Činio mu se kao dobar partijski materijal.

"8.6!? Iznenađujuće! Nije iznenađujuće. Mafijaš će šutjeti, a ovaj radnik će za sedam godina vidjeti film s crnog tržišta koji će ga učiniti sanjarem o slobodama. Posumnjat će u vodstvo stranke i početi željeti ono što nazivaju pokvarenom demokracijom."

"Jesi li ti špijun?" povikao je Jurij, ali iza njega nije bilo nikoga. "Mora da umišljam... od nesanice", pomislio je.

Krenuo je dalje. Zraka Danger-O-Metera prešla je preko lica djeteta. Zapištalo je. "10.2". Dječak je otišao, ni ne sumnjajući da je bio predmetom provjere.

“Ovo dijete bi moglo biti od velike koristi za Partiju, ali joj se nikad neće pridružiti. Previše je nesklono autoritetima. Naučit će nešto o Zapadu i počet će to željeti."

Jurij se osvrnuo. Nije bilo nikoga.

„Dječaka možeš prijaviti vlastima kao potencijalnu opasnost i zaraditi na njemu dragocjene bodove kod rukovodstva. Oni bi, zatim, mogli odobriti tvoj program. Provjera djetetove prošlosti prokazat će ga opasnim, čak i standardnim postupcima."

Jurij je bio nevoljan. Dijete je imalo samo dvanaest godina. To nije bilo nešto što je imao na umu. Da je bila riječ o mafijašu s ovolikom razinom opasnosti, ne bi oklijevao.

Danger-O-Meter je zatreptao. "10.3". Učiteljica. Mlada žena s idealima koji nisu ostvarivi pod vlašću Partije kakva ona jest. Njeni snovi bi zahtijevali promjenu sustava ili - što je još gore - personalne promjene u vrhovima vlasti.

Ponovno treptaj.

Golub.

„Golubovi se mogu uvježbati da prenose poruke, Jurij. Mogu služiti neprijateljskoj propagandi."

Jurij je opet stajao bespomoćan. Sumnjao je: u uređaj, u sebe i, što je još gore, u Partiju.

Uperio je napravu prema sebi. "12.0". Maksimum. Pištala je i treptala kao luda.

"Ima li problema, druže?" upitao ga je naizgled konzervativan policajac.

“Ne, sve je u redu.”

"Ali zašto pišti?"

"Ne... to je harašo."

"Što to ovdje piše? Danger-O-Meter? Ovo je opasno. Bolje da nazovem zapovjednika."

Jurij je stajao pred partijskom komisijom. Znojio se. Imao je dobar razlog za to.

„Ne razumijemo matematiku koja stoji iza ovog uređaja, niti bi nas bilo briga ako i radi... ali očito je neispravan. Pišti na sve. Tko god uperi ovaj 'Danger-OMeter čak i na vlastiti odraz u ogledalu, zaslon pokaže "12.0". A to je, slučajno, i maksimum", rekao je agent ismijavajući Jurija, da bi zatim dodao: "Jesmo li svi mi opasni za Partiju, druže Jurij?"

Jurij je stajao i gledao u pod.

"Čekaj malo", rekao je agent. Uperio je Danger-O-Meter prema sebi, a onda prema svojim kolegama... "2,6", rekao je. "2,9 ... 1,8... Sašenko, ti si najpouzdaniji od nas trojice. Najpouzdanije uništavaš votku, kako od nje netko ne bi nastradao, zar ne!? Ha, ha ha!"

Sašenka je stajao u čudu.

Tada su se tri agenta pogledala. Kimnuli su. Usmjerili su uređaj prema ogledalu. "12.0" ... Sjeli su.

Jurij se ponovno osjećao sigurnim. Nitko nikada neće izraditi Danger-O-Meter prema njegovim skicama. Išao je svojim uobičajenim putevima. Ništa mu nije izgledalo sumnjivo. Uperio je uređaj u gomilu. Brojke su rasle, idući gore pa

dolje. Pričekao je dok na nekom momku nisu dosegnule maksimum. Zatim ga je proprovjerio i kopijom uređaja. Sad je bio siguran da je taj momak najopasnija osoba za Partiju u gomili. Počeo mu se približavati.

"Oprostite, koliko je sati?" upitao ga je.

Najopasniji čovjek na ulici okrenuo se i nasmiješio:

“Očekivali smo Vas... mjesecima.”

Na ulicama Londona Jurij se konačno osjećao slobodnim da duboko udahne zrak. Znao je što mora učiniti. Uzeo je Danger-O-Meter i postavio ga na tračnicu. Zatim i rezervni uređaj. Gledao je kako ih kotači vlaka mrve u neprepoznatljivu masu. Pritom je razmišljao:

“Je li najveća opasnost za Partiju bila odraz zaslona Danger-O-Metera ili je to bilo... obično, jednostavno zrcalo?”

Petra Kožar

LJUBAV KAO SUDBINA