Razredna kohezija

očekivanja od nastave 152 . 153

Uvjeti življenja u obitelji

Vrlo je va žan stav roditelja o obavezama koje dijete ima u školi. Va žno je kako roditelj sudjeluje u djetetovom odgoju i učenju , kakav je njihov sustav vrijednosti koje dijete preuzima, koliko su zainteresirani za djetetove školske obveze, koliko mu poma žu u učenju i

pisanju domaćih zadaća, koliko ga potiču da se zanimaju i poštuju znanje koje stječe u školi te

na koji način uravn otežuju zahtjeve, uloge i potrebe djeteta unutar obiteljskog doma. 154

Izvanškolske aktivnosti

Izvanškolske aktivnosti su dobre i često po željne, ali kada se dogodi da roditelji upisuju dijete u brojne škole izvan redovite – škola stranih jezika, glazbena škola, sport i slično – sve sa željom da mu se "pru ži što više", dolazi do preopterećenja nastavom jer se poha đanjem tih drugih škola, uz redovitu nastavu, ote žava učenje i pisanje domaćih zadaća. 155

7.3.5.Razredna kohezija

Va žna dimenzija razrednog ozr ačja su i me đusobni odnosi samih učenika – uspješan socijalni

razvoj pretpostavlja da svaki učenik uspostavi odnose s drugim učenicima u razredu i da se osjeća

pripadnikom razreda kao grupe. Kohezivnost razrednog odjela podrazumijeva zajedničko djelovanje u okviru zajedničkog cilja, koji se temelji na me đusobnoj interakciji 156 . Unutar jednog

razrednog odjela postoje različiti učenici sa različitim načinima i modelima ponašanja, ali svi oni,

tako različiti, su zajedno izlo ženi istim školskim i drugim problem ima koji zahtijevaju suradnju, me đusobnu pomoć, uva žavanje i podr žavanje prilikom rješavanja. Učenici se trebaju osjećati

sigurnima i prihvaćenima kako bi mogli prihvaćati i kako bi mogli razvijati odnos s drugima te

kako bi se mogli uključiti i sudjelovat i u zajedničkom životu i radu u razrednom odjelu. Procesi u razredu trebaju biti organizirani tako da se razvija samopoštovanje kod svakog učenika. Me đutim, razredna kohezija mo že nastati i iz otpora prema nastavniku ako učenici procijene da je nastavnik

pretjerano strog, neobjektivan i slično.

152Kyriacou [9: 120] 153Jurčid đ8: 198+; Kyriacou đ9: 121+; Vizek Vidovid, Rijavec, Vlahovid -Štetid, Miljkovid đ14: 449+ 154Jurčid đ8: 198+; Kyriacou đ9: 111+ 155Jurčid đ8: 198+ 156Jurčid đ8: 199+ - 124 -

U kohezivnom razredu učenik mo že naučiti živjeti s ostalima, u maloj i ograničenoj

zajednici koja mu istodobno pru ža sigurnost i samopoštovanje, a osnovana je na načelima povjerenja i sigurnosti, odgovornosti, me đusobnog poštovanja i suradnj e. 157U razredu mo že doći i do sukoba me đu učenicima i to zbog različitosti (socio -ekonomski status, brojčani

omjer spolova, prosječna inteligencija, predznanje, razina značajnih sposobnosti, stavovi

prema učenju, nastavi i školi i slično) – učenik u razred nom odjelu dolazi u kontakt s vršnjacima koji su mu dodijeljeni i na čiji izbor nije mogao utjecati 158 . U kohezivnom razreduse svi ti sukobi mirno rješavaju gdje učenici koriste stečene vještine komunikacije. 159

Na nastavniku je da potiče učenike da razv ijaju razredno prijateljstvo, suradnju i uzajamno povjerenje jer oni imaju središnju va žnost u razrednoj povezanosti. Nastavnik mo že poticati kohezivnost razreda zadajući zadatke koji zahtijevaju suradnju, a smanjuju natjecanje

na najmanju moguću mjeru (ia ko, postoji i mišljenje da je želja pojedinca da bude bolji snažno poticajno sredstvo pa se nastavnici njime koriste za postizanje jačeg zalaganja 160 ).

Prijateljstvo, suradnja i uzajamno povjerenje se posti žu me đusobnim razgovorima i zajedničkim aktivnosti ma. Nastavnik mora poticati i prosocijalno ponašanje, mora pomoći

svakom učeniku da se identificira sa razredom kao cjelinom, te mora izbjegavati favoriziranje

nekih učenika, a svaljivati svu krivicu uvijek na iste učenike. Tako đer je potrebno raditi na uzajamnom poštovanju – u razrednom odjelu u kojemu se učenici dogovaraju o razrednim pravilima koja imaju ulogu uspostave mira i reda, prevladava ugodno i podržavajuće razredno ozračje obilježeno uzajamnim poštovanjem 161 . U takvom ozračju učenici postaju

odgovorni za vlastito ponašanje i učenje te poma žu onima koji imaju teškoća, mijenjaju sebe,

razvijaju znanje o tome što je odgovorno, a što neodgovorno ponašanje, razvijaju znanje o

tome što je osobna, a što razredna odgovornost i koja je razlika izme đu njih (razredna je odgovornost vrsta odgovornosti koju učenici imaju jedni prema drugima, a osobna je odgovornost ona koju učenik ima za vlastiti život i rad u razrednoj zajednici 162), razvijaju samodisciplinu i samoučenje – rade na sebi za kolektiv. 163

157 Andrilovid, Čudina đ1: 135+; Bošnjak, Vrgoč đ3: 71+; Čudina -Obradovid, Težak đ5: 22+; Jurčid đ8: 199, 200+ 158Jurčid đ8: 199+ 159Čudina -Obradovid, Težak đ5: 22+ 160Andrilovid, Čudina đ1: 142+ 161Jurčid đ8: 203+ 162Jurčid đ8: 203+ 163Jurčid đ8: 200, 203+; Vizek Vidovid, Rija vec, Vlahovid -Štetid, Miljkovid đ14: 276+ - 125 -

Izvor razredne kohezije su motivi učenika koji se odnose na učenikovo poistovjećivanje s razrednim odjelom, zalaganje za ostvarivanje zajedničkoga rada, prihvaćanje razreda te prihvaćanje pravila ponašanja. Učinci razredne kohezije se odnose na uključenost učenika u razredne odnose, na snagu razreda da zadrži učenike, na njegovu moć utjecaja na pojedince, na sudjelovanje učenika u zajedničkim nastavnim aktivnostima te na osjeća je sigurnosti i pripadanja razredu. U visoko kohezivnim razredima učenici se dobro poznaju, nema

sukobljenih pojedinaca, a ako do sukoba i do đe, on se konstruktivno rješava. Zatim, ne

postoje podgrupe, učenici su u prijateljskim odnosima i poma žu si me đusobno, vole raditi zajedno i spremni su ulo žiti trud i napor kako bi se postigli zajednički ciljevi. 164

7.3.6. Strah od školskog neuspjeha

Učenici često osjećaju strah zbog mogućeg do življaja neuspjeha – kod nekih učenika je

strah jači, kod nekih slabiji. T aj strah na učenike djeluje stresno pa ih vrlo često blokira u

predočenju stečenog znanja i sposobnosti, stvara napetost te osjećaj potištenosti i uplašenosti.

Svaki učenik različito podnosi i trpi strah od školskog neuspjeha. 165

Kako bi se učeniku pomogl o da što više svlada strah, prilikom ispitivanja i ocjenjivanja

se ne smije uzimati u obzir samo njegovo znanje i trenutno reproduciranje tog znanja. Potrebno je u obzir uzeti i niz drugih čimbenika kao što su radne navike, interes, zalaganje, sposobnosti učenika, ulaganje napora, motiviranost, marljivost, uvjeti učenja i slično.

Učenicima je ocjena va žna jer ona na neki način odre đuje status u razredu – učenici se žele potvrditi pred drugima dobrim ocjenama i žele izbjeći poni žavanja, vrije đanja ili ismija vanja od strane suučenika zbog slabe ocjene ili zbog reakcije i emocionalne neotpornosti na

ispitivanje. 166

Na strah od školskog neuspjeha utječu i roditelji ako imaju previsoka očekivanja i ako ne

uzimaju u obzir djetetove mogućnosti. Kada dijete ne uspi je ostvariti ono što njegovi roditelji

od njega očekuju, dobiju ni žu ocjenu od očekivane, često nastupaju represivne mjere –

prijetnje, zabrane, kazne, ucjene i slično. Takvo ponašanje roditelja čini učenike nezadovoljnima školom, nesigurnima u idućim usme nim, pisanim provjerama znanja ili bilo kojim aktivnostima koje nastavnik ocjenjuje. Rezultat svega je učenikov osjećaj nezaštićenosti

te povećanje straha od školskog neuspjeha. 167

164Jurčid đ8: 204+; Vizek Vidovid, Rijavec, Vlahovid -Štetid, Miljkovid đ14:276+ 165Jurčid đ8: 204+ 166Jurčid đ8: 204, 205+ 167Jurčid đ8: 205+ - 126 -

7.4.Izgled i sastav razreda

Na razredno ozračje utječu i neka obilje žja koja nisu dio samog nastavnog sata. To su 168 :

opći izgled razreda

sastav razreda

Opći izgled razreda

U opći izgled razreda se ubraja izme đu ostalog i raspored klupa, izgled nastavnika i učenika i slično. Izgled nastavnika poručuje učenicima koliko se brinu i koliko pozornosti

obraćaju vanjštini. S druge strane, nastavnici moraju inzis tirati na tome da učenici na nastavu

dolaze pripremljeni sa svim potrebnim priborom, da ne smiju ostavljati torbe na klupama, da ne smiju nositi kapute i jakne u učionici i slično – za ta pravila koja postavlja nastavnik je izrazito va žno da budu uhodana v eć na početku školske godine kako se ne bi otezalo s

početkom sata. 169

Sastav razreda

Sastav razreda podrazumijeva broj učenika u razredu, te je li razred sastavljen od učenika

od miješanih sposobnosti, miješane dobi, miješanog uspjeha i slično. Razred k oji je sastavljen prema uspjehu učenika utječe na očekivanja učenika o sebi, ali, utječe i na očekivanja

nastavnika o njima. Prilikom sastavljanja takvog razreda je bitno pobrinuti se da ostali razredi koje se naziva "prosječnima" ili "ispodprosječnima" ne budu obeshrabreni, te da zbog toga ne posti žu slabiji rezultat nego što bi inače mogli. 170

Iz tog razloga je bolje rješenje miješani razred koji šalje poruku da su svi učenici jednako

va žni bez obzira na društveni stale ž, etničko podrijetlo, darovitost u čenika ili postotak

učenika s problemima u učenju. U svrhu razvijanja pozitivnog razrednog ozračja u takvom

razredu je od velike va žnosti da nastavnik ima umijeće za razvijanje uzajamnog poštovanja i

razumijevanja (i kod sebe i kod učenika) uzimajući u obz ir sastav cijelog razreda. 171

Važan aspekt nastavnikovog umijeća u uspostavi pozitivnog razrednog ozračja je njegova osjetljivost na kontekst svojeg ponašanja i kako ono djeluje na tip učenika od kojih je sastavljen odre đen razred. 172

168Kyriacou [9: 120] 169Kyriacou [9: 122, 123] 170Bošnjak, Vrgoč đ3: 41+; Kyriacou đ9: 123+ 171Kyriacou [9: 123] 172Kyriacou [9: 124] -127 -

7.5.Komunikacija

Riječ komunikacija dolazi od latinskih riječi communicare(učiniti općim, učiniti zajedničkim) t e communicatio ( obavijest, priopćenje, povezanost, povezivanje). 173

Komuniciranje se shvaća kao prijenos obavijesti (poruka) ili informacija – komuniciranje podrazumijeva postojanje poruke (informacije) i aktivnost osobe kojoj je poruka namijenjena, odnos no postojanje informacije i interakcije 174. Komuniciranje označava izmjenu poruka

(verbalnih ili neverbalnih) izme đu dviju ili više osoba, odnosno proces odašiljanja, prenošenja

i primanja poruka, signala i informacija, te me đusobno utjecanje ljudi upotreb om simboličkih

sredstava. 175

Odgojno -obrazovna komunikacija se javlja kao interakcija dviju ili više osoba u

organiziranom odgojno -obrazovnom procesu, s ciljem prenošenja odgojno -obrazovnih poruka i utjecaja na ponašanje tih osoba. Svaka interakcija započ inje namjerom da se ostvari rezultat, a uspješna interakcija ima sljedeća obilje žja176 :

svaka osoba osjeća da je se poštuje i pravedno s njom postupa

obje osobe postižu poželjne rezultate

svaka osoba doživljava osjećaj potpunosti ili dovršenosti interakc ije

Najva žniji faktori u odgojno -obrazovnom komuniciranju su 177 :

izvor obavijesti

obavijest

kanali za prijenos obavijesti

primatelj obavijesti

173Stevanovid đ13: 256+ 174Matijevid đ10: 44+ 175Stevanovid đ13: 256+ 176Jensen đ7: 146+; Matijevid đ10: 4 4+ 177Matijevid đ10: 47+ -128 -

Karakteristike uspješne komunikacije su 178 :

razumijevanje

zadovoljstvo

utjecaj na stavove

oplemenjivanje odnosa

izazivanje akcije

Slika 5: Komuniciranje je proces prenošenja i primanja informacija

Prenošenje informacija u nastavi se zasniva isključivo na komuniciranju. Na jednoj strani

je izvor informacija (nastavnik) koji šalje informaciju, a na drugoj strani primatelj informacija

(učenik) koji tu informaciju prima. Izvor inf ormacija polazi od odre đenih namjera, osjećaja,

ona iskazuje verbalno i neverbalno ponašanje, koje zapa ža primatelj informacija koji informaciju do življava, interpretira i vrednuje. 179

Informacija se prenosi znakovima koji moraju nešto značiti ako se želiostvariti komunikacija. Kada se govori o odgojno -obrazovnom procesu, nastavnik je taj koji sadr žaje koje želi prenijeti učenicima treba pretvoriti u znakove, npr. u usmenom izlaganju nastavnik

sadr žaj pretvara u govor (niz riječi). Komunikacija nije moguć a ako pošiljatelj i primatelj

poruke ne razumiju istu vrstu znakova – zbog toga se tokom komunikacije provodi kodiranje i dekodiranje znakova te, iako pošiljatelj i primatelj često nemaju isti repertoar znakova, često

posjeduju odre đenu zajedničku količinu znakova koja omogućuje komuniciranje.

Pridruživanje repertoara znakova pošiljatelja i primatelja zove se kod. 180

178Bratanid đ4: 100, 101+ 179Stevanovid đ13: 256+ 180Bratanid đ4: 77+; Matijevid đ10: 47+ -129 -

Kada poruka do đe do primatelja, ona će izazvati neki efekt, odnosno, primatelj će je

obraditi i analizirati. Učenik vrši dekodiranje slušajući nastavnika, odnosno, nastavnikov

govor u svojoj svijesti pretvara u sadr žaj te nastavnikovim riječima pridaje značenje – što veća podudarnost postoji izme đu nastavnikovog i učenikovog značenja, tim je postignuto njihovo bolje me đusobno razumijevanje 181. Va žno je napomenuti kako ista poruka kod različitih primatelja izaziva različite efekte. Za komunikaciju se ka že da je uspješna ako su poruku odnosno informaciju na isti način protumačili i onaj koji poruku šalje i onaj koji poruku prima. 182

Izme đu nastavnika i učenika u toku nastavnog procesa je najčešće verbalna interakcija –

65 -75% svih govornih interakcija čini govor nastavnika, dok učenik uglavnom ima pasivnu

ulogu. Učenicima na taj način nije dopuštena inicijativa, te se ne uzimaju u obzir ideje i

mišljenja učenika. U svrhu boljih rezultata učenja, korisnija je upotreba oblika komunikacije

koji stimulira inicijativu učenika, ka o što su diskusija i seminari, te koji će učenicima dopustiti

veću aktivnost i zainteresiranost za nastavu. 183

U svrhu uspostavljanja pozitivnog razrednog ozračja potrebno je poticati učeničku

samosvijest. Najvažniji utjecaj na učeničku samosvijest u razr edu ima nastavnikova komunikacija s učenicima 184 . Komentari nastavnika trebaju biti pozitivni, poticajni, ohrabrujući, pohvalni i opuštajući, a ne negativni, podrugljivi, strogi, napadački, nametljivi i

stresni – na taj način će se uvelike potaknuti učenič ka samosvijest. Pritom je va žno da nastavnik vodi aktivnu komunikaciju sa svojim učenicima, što znači da: 185

nastavnik treba minimalno govoriti

nastavnik mora pridavati punu pažnju onome što učenik govori

nastavnik mora potvrditi ono što čuje

nastavnik mora slušati s osjećajem te potražiti odgovore kako mogu pomoći

Prilikom komunikacije je potrebno pripaziti i na govor tijela jer i on pokazuje učenicima što o njima nastavnik misli, kroz neverbalne poruke (komunikaciju): pogled i gledanje u oči, držanjei položaj tijela, kretanje, pokreti, prostorna bliskost, dodir, vanjski izgled, izraz lica i

181Bratanid đ4: 77+ 182Bratanid đ4: 101+; Matijevid đ10: 48+ 183Andrilovid, Čudina đ1: 135+ 184Kyriacou [9: 118] 185Itkovid đ6: 340+; Kyriacou đ9: 118+ -130 -

ton glasa. 186

Nastavnik treba znati razgovarati s učenicima i postići da ga učenici slušaju – on je savjetnik svojim učenicima. Neki od savjeta koji se daju da bi se pritom povećala

djelotvornost su 187 :

nastavnik se treba osjećati dobro zbog toga što je nastavnik svojim učenicima te treba pomoći svojim učenicima da se i oni dobro osjećaju jer su njegovi učenici

nastavnik nikada ne smije kriviti svoje učenike za svoje probleme, niti ih smije osu đivati zbog vlastitih neuspjeha ili razočar enja

nastavnik treba naći način da bude osjetljiv na učenikove osjećaje i treba dopustiti učeniku da iskaže svoje emocije bilo da se slaže ili ne slaže s nekim nastavnikovim postupkom

nastavnik treba pokazivati razumijevanje za mišljenje učenika i treba uvijek tražiti mišljenje učenika

nastavnik smije izraziti ljutnju, ali ne smije nanositi nepravdu učenicima

nastavnik treba poštovati potrebe svojih učenika te treba obratiti pažnju na svakog učenika

nastavnik mora učiti učenike odgovornosti, radnim nav ikama, brižljivosti i urednosti

nastavnik mora znati prepoznati kad učenik ima probleme (koliko god mu se mali učinili), mora ih pronaći i otkriti što muči učenika te mora naučiti slušati probleme svojih učenika i prekinuti svaku praksu razgovora s učenic ima koja nije davala rezultate

nastavnik treba razgovarati s učenikom o rješenju problema te ga mora pitati što je poduzeo da ga riješi – ako učenikovo rješenje nije pomoglo i riješilo problem, potrebno je da nastavnik iz svog iskustva proba naći i predlo žiti rješenje, a ako niti to ne pomaže, nastavnik treba razgovarati s kolegama ili stručnjacima za koje misli da mogu pomoći, ali pritom mora paziti na povjerljivost

186Kyriacou đ9: 118+; Stevanovid đ13: 256+ 187Itkovid đ6: 338, 339+ -131 -

nastavnik nikako ne smije čekati s poduzimanjem akcije – problemi se rješavaju onda kada nastanu, a ako se suviše čeka, problem će se učvrstiti i možda ga više neće biti moguće zajednički niti raspraviti niti riješiti . U nastavi je naj dominantnija interpersonalna komunikacija ( interakcija ili me đusobno djelovanje dviju ili više osoba licem u lice, uz mogućnost trenutačnog (za razliku od odgo đenog) dobivanja povratnih informacija 188), bila ona verbalna ili neverbalna, a

koja se u didakti čkom smislu odre đuje kao interakcija izme đu nastavnika i učenika,

učenika i učenika te nastavnika i nastavnika, gdje jedna osoba prenosi odgojno obrazovne sadržaje drugim osobama s ciljem mijenjanja njihova ponašanja . Interpersonalna komunikacija mo že bitipersonalna i nepersonalna – personalna komunikacija je direktna interakcija dviju ili više osoba, dok je nepersonalna

komunikacija ona u kojoj posreduje neki medij 189. Komunikacija mora biti nenasilna te se svi potencijalni sukobi trebaju rješavati nenasi lno. Tako đer, u svakoj se nastavi nastoji osigurati dvosmjerna komunikacija, odnosno, komunikacija u kojoj je osigurana povratna veza izme đu pošiljatelja informacija i primatelja. 190

U nastavi se najviše izmjenjuju verbalna i neverbalna komunikacija – uz verbalnu teče i neverbalna komunikacija 191 , odnosno, neverbalna poruka može zamijeniti verbalnu, može joj dati veću snagu, ali jednako tako joj može i proturječiti kada nastavnikov izgled ili geste ne prate značenje verbalne poruke 192. U verbalnoj komunika ciji seporuke prenose riječima, slikama, znakovima ili simbolima , dok se u neverbalnoj komunikaciji prenose bez govornih ili odre đenih vizualnih znakova 193. Verbalna komunikacija je prikladnija kada se govori o objektima, drugim ljudima, dok je neverbalna komunikacija prikladnija za izra žavanje emocija. U tablici 1 su prikazane funkcije verbalne i neverbalne komunikacije. 194

188Reardon [12: 20] 189Bognar, Matijevid đ2: 363+; Matijevid đ10: 46, 79+ 190Bognar, Matijevid đ2: 362, 366, 367, 370+; Bratanid đ4: 83+; Matijevid đ10: 45, 47, 79+ 191Bratanid đ4: 90+; Itkovid đ6: 30+ 192Bratanid đ4: 90+; Itkovid đ6: 31+ 193Bognar, Matijevid đ2: 364+; Bratanid đ4: 92+; Matijevid đ10: 47+ 194Bratanid đ4: 90+; Itkovid đ6: 31+ - 132 -

FUNKCIJE

VERBALNE KOMUNIKACIJE NEVERBALNE KOMUNIKACIJE

informiranje o objektivnom (zbivanja, izražavanje emocija stanja, predmeti) izražavanje uzajamnih stavova

informiranje o subjektivnom (emocije, prezentiranje vlastitih osobina stavovi, vrijednosti) praćenje, podrška i dopuna verbalne

iznošenje idejakomunikacije zamjena za verbalnu komunikaciju

konvencionalno izražavanje

Tablica 1: Funkcije verbalne i neverbalne komunikacije

Neki od razloga za korištenje neverbalne komunikacije su 195 :

neverbalnim znakovima je ponekad moguće bolje izraziti neku pojavu nego verbalnim znacima

neverbalno izražavanje je često snažnije sredstvo izražavanja

neverbalni znakovi manje su kontrolirani, pa otvorenije govore o osobi koja ih manifestira

neverbaln i znakovi omogućavaju da se stavovi ne izraze tako eksplicitno kao kada ih izrečemo riječima

neverbalna komunikacija osim verbalne predstavlja još jedan dopunski kanal uzajamnog informiranja

195Bratanid đ4: 94+ -133 -

Kada se govori o komunikaciji, moguće je navesti još neke vrste – intrapersonalna komunikacija ("razgovor sa samim sobom"), jednosmjerna komunikacija (u kojoj učenici ne

mogu priopćiti kako su razumijeli poruku), nasilna komunikacija (prepoznatljiva po vikanju, prijetnji, uporabi izraza koji vrije đaju, pozivanju na nastavnikov autoritet, te u iznimnim slučajevima i po prisili), autoritarna komunikacija (gdje se spontane namjere i želje djece najčešće ne uzimaju u obzir, a njihovo se vladanje stalno ko ntrolira), masovna komunikacija (koja je usmjerena na široku i heterogenu publiku i poruke se prenose javno i dostupne su i

onima koji nisu uključeni u organizirani odgojno -obrazovni proces) te telekomunikacija (koja predstavlja me đusobno komuniciranje dvi ju ili više osoba, koje se ne nalaze u istoj prostoriji

ili na istome mjestu, a koja je dominantna u nastavi na daljinu). 196

7.6. Zaključak

Da bi nastavnik mogao postići pozitivno razredno ozračje, mora imati neke od sljedećih osobina 197 :

samopoštovanje, samopouzdanje i sigurnost

da cijeni i prihvaća druge

da je spreman razvijati se, mijenjati se, učiti i istraživati

da je otvoren za tu đa motrišta

da upravlja svojim životom i neposrednom okolinom

češće izražava spremnost da bude prilagodljiv te da sv oje oblike utjecaja uskla đuje s postojećom situacijom (fleksibilnost)

pokazuje sposobnost da percipira i doživljava učenika s njegove točke gledišta (empatičnost)

stil podučavanja prilago đava vlastitoj ličnosti (personaliziran stil)

voljan je unositi in ovacije u svoj rad i pronalaziti nova rješenja, u odre đenom smislu eksperimentirati (kreativnost)

vješt je u postavljanju pitanja (komunikativnost)

dobro poznaje svoj predmet i područja koja su s njim povezana (stručnost)

196Bognar, Matijevid đ2: 362, 366, 367, 369, 370+; Matijevid đ10: 45, 47+ 197Bratanid đ4: 114+; Čudina -Obradovid, Težak đ5: 26+ - 134 -

priprema se za ispite (savjesnost)

učenicima pomaže u učenju (odgovornost)

razmišlja o stavovima koji se cijene (osjetlj ivost)

u podučavanju koristi razgovor protkan veselošću i humorom (ležernost)

Taj nastavnik prema učenicima treba pokazivati 198 :

otvorenost i iskrenost

poštovanje djeteta kao osobe

empatičko razumijevanje

Izgradnja odnosa izme đu nastavnika i učenika je dugotrajni proces koji se mo že uništiti u

samo par sekundi. Zbog toga je potrebno taj odnos graditi i temeljiti na uzajamnom poštovanju i razumijevanju – učenici često nisu spremni za učenje dok ne stvore dobar odnos

s nastavnikom jer im je va žno kolikoje nastavniku stalo do njih. Neki od načina stvaranja

pozitivnog razrednog ozračja koje utječe na razvoj samopoštovanja kod učenika te

poboljšanje njihovih me đusobnih odnosa su 199 :

učenike treba prihvatiti onakvima kakvi jesu – svi su učenici vrijedni i tu su da uče

svaka sposobnost i vještina ima svoju vrijednost te se kao takva mora vrednovati –postoji više puteva do uspjeha, a ne samo jedan

potrebno je izbjegavati natjecanja sa svrhom tko je najbolji i to pogotovo u situacijama u kojima priliku za p objedu imaju samo najsposobniji učenici

nikad se učeniku ne smije reći da je za nešto glup, nesposoban i da mu nešto ne ide jer to onda implicira da će u tome uvijek biti loš, što je rijetko istina

potrebno je naglašavati i apsolutno uradak, ali i indivi dualni napredak svakog učenika

nastavnici ne smiju umjetno izjednačavati učenike te moraju izbjegavati nepotrebno pravljenje razlika, hvaliti napredovanje, a ne sposobnosti, te moraju vrednovati sve vrste vještina – pohvale i nagrade moraju biti usmjerene na trud, a ne na sposobnosti

Nastavnik je taj koji treba pokazati da je stručan te da mu je stalo do napretka učenika.

198Čudina -Obradovid, Težak đ5: 26+ 199Bošnjak, Vrgoč đ3: 71+; Jensen đ7: 118, 148, 303+; Kyriacou đ9: 113+ - 135 -

Učenik mora osjetiti da mo že slobodno izraziti svoje mišljenje te da to mišljenje nastavnik

poštuje. Da bi to postigao, nastavnik mora poticati učenika na izra žavanje vlastitog mišljenja,

pohvaljivati inicijativu učenika te koristiti i razvijati mi sao i ideje učenika. Tako đer, nastavnik mora pokazati kako razumije i cijeni učenikovo stajalište o mnogim pitanjima i iskustvima i to

školskim, društvenim i osobnim. Ono što nastavnik misli o učeniku utječe na njegove šanse za

uspjeh. 200

Da bi se usposta vilo pozitivno razredno ozračje, poštovanje i razumijevanje treba biti

obostrano – nastavnikovo poštovanje za učenike bi učenici trebali uzvratiti poštovanjem za

njega, a nastavnikovo razumijevanje za njihova stajališta njihovim razumijevanjem za

njegova. Potrebno je ostvariti dobar odnos izme đu nastavnika i učenika koji ne isključuje

konfliktne situacije već stvara mogućnost pojavljivanja konflikata. U takvom odnosu se

konfliktne situacije rješavaju na adekvatan način, naglašavanjem bolje komunikacije, te se zapravo učenike osposobljava za rješavanje konfliktnih situacija u životu. U tim konfliktnim situacijama nastavnik treba omogućiti učeniku da izrazi svoje mišljenje i nikako ne smije

svojim ponašanjem kod učenika stvarati dojam da je on uvijek u pravu – bez uzajamnog povjerenja nema pravog i istinskog me đuljudskog odnosa. 201

Nastavnik je uzor učeniku koji oponašajući nastavnika usvaja interakcijske i

komunikacijske modele ponašanja. Zbog toga nastavnik treba biti dobar primjer učenicima te

treba primjen jivati one oblike ponašanja koje bi učenik mogao oponašati i na taj način

usvajati pozitivne modele socijalnog opho đenja. 202

U razredu nastavnik komunicira sa čitavim razredom kao grupom i sa pojedinim

učenicima. Sama komunikacija ovisi o ličnosti nastavn ika, nastavnom sadr žaju, strukturi nastavnog sata, ličnostima učenika, duhu grupe i slično. Što je potpunija komunikacija to su

bolji interpersonalni odnosi i učinkovitiji su rezultati nastavnog rada. Uspješnost i

djelotvornost nastavnika ovisi više o kval iteti uspostavljenih odnosa s učenicima, a manje o

poznavanju nastavnog predmeta. 203

U nastavi je va žna koliko verbalna toliko i neverbalna komunikacija. Svaku nastavnikovu verbalnu poruku treba prenijeti i njegov pogled, izraz lica, polo žaj tijela i gest e – svi ti neverbalni znakovi imaju odre đeno značenje za učenike. Neverbalni znakovi mogu

200Bratanid đ4: 116+; Jensen đ7: 122+; Kyriacou đ9: 113, 1 14] 201Bratanid đ4: 100, 117+; Čudina -Obradovid, Težak đ5: 178+; Kyriacou đ9: 114+ 202Bratanid đ4: 121+; Kyriacou đ9: 115+ 203Bratanid đ4: 83, 114+; Stevanovid đ13: 256+ - 136 -

dopunjavati sadr žaj verbalne komunikacije, ali mogu biti i samostalan način saopćavanja. Na

nastavniku je da ovlada svojom neverbalnom komunikacijom koja je najčešć e nenamjerna, ali, moguće ju je osvijestiti i namjerno neverbalne znakove koristiti u komuniciranju s

učenicima. 204

Odnos izme đu nastavnika i učenika utječe na život učenika i više nego što poneki

nastavnici to očekuju. Nastavnik je taj koji oblikuje pozi tivno razredno ozračje u kojem se

učenici osjećaju kao kompetentne osobe sposobne za učenje. Iako su nastavnikova očekivanja

visoka, učenici se moraju osjećati sigurnima te im se ne smije ugro žavati njihova emocionalna sigurnost i samopoštovanje. U takvom ozračju, učenici će prihvaćati intelektualne izazove bez

straha od kritike zbog mogućih pogrešaka. Rezultat će biti stvaranje pozitivne slike o sebi što

je va žno za emocionalni razvoj svakog učenika. 205

204Bratanid đ4: 75, 92, 93, 95+; Čudina -Obradovid, Težak đ5: 178+; Jensen đ7: 117+ 205Bošnjak, Vrgoč đ3: 70, 71+; Jensen đ7: 145+ - 137 -

7.7.Literatura

[1].Andrilović, V.; Čudina, M. (1985) Psihologija odgoja i obrazovanja 3,

Psihologija učenja i nastave. Školska knjiga, Zagreb

[2].Bognar, L.; Matijević, M. (2005) Didaktika. Školska knjiga, Zagreb

[3].Bošnjak, B.; Vrgoč, H. (1997) Školsko i razredno -nastavno ozračje – put prema kvalitetnijoj hrvatskoj školi i nastavi: zbornik stručno -znanstvenog sku pa.

Hrvatski pedagoško -knji ževni zbor, Zagreb

[4].Bratanić, M. (1991) Mikropedagogija = interakcijsko -komunikacijski aspekt odgoja: priručnik za studente i nastavnike. Školska knjiga, Zagreb

[5].Čudina -Obradović, M.; Te žak, D. (1995) Mirotvorni razred: priručnik za učitelje o mirotvornom odgoju. Znamen, Zagreb

[6].Itković, Z. (1997) Opća metodika nastave. Knji ževni krug, Split

[7].Jensen, E. (2003) Super -nastava: nastavne strategije za kvalitetnu školu i uspješno učenje. Educa, Zagreb

[8].Jurčić, M. (2012) Pedagoške kompe tencije suvremenog učitelja. Recedo, Zagreb

[9].Kyriacou, C. (2001) Temeljna nastavna umijeća. Educa, Zagreb

[10].Matijević, M. D. (1985) Suvremena organizacija obrazovanja odraslih: individualne razlike i obrazovanje na daljinu. Školske novine, Zagreb

[11].Neill, S. (1994) Neverbalna komunikacija u razredu. Educa, Zagreb

[12].Reardon, K. K. (1998) Interpersonalna komunikacija: gdje se misli susreću.

Alinea, Zagreb

[13].Stevanović, M. (2001) Didaktika. Express digitalni tisak, Rijeka

[14].Vizek Vidović, V.; Rijavec, M.; Vlahović -Štetić, V.; Miljković, D. (2003)

Psihologija obrazovanja. IEP: VERN, Zagreb

POGLAVLJE 8: OCJENJIVANJE ZNANJA Sažetak

Rad je namijenjen za razradu koncepata ocjenjivanja kao rezultata vrednovanja znanj a i bilje ženja razine sposobnosti, kao pokazatelja učenikovog napredovanja u razumijevanju i

primjeni odgovarajućih koncepata znanj a na realnu situaciju. Ocjenjivanje predstavlja vrlo slo žen proces vrednovanja znanja te pridavanja odre đene va žnosti putem o cjena kao ljestvice pokazatelja uspješnosti. U radusu prikazani i opisani brojni čimbenici koji mogu utjecati na

kvalitetu ocjenjivanja i doslovno „zamagliti “ objektivnost kao osnovni element u postupku

ocjenjivanja. Samovoljno i do življajno ocjenjivanje mo že biti vrlo veliki neprijatelj objektivnom dono šenju odluka i procjeni učenikova znanja. Dosadašnje ocjene donekle

zadovoljavaju razinu objektivnosti iako ponekad nije moguće jasno utvrditi koji su čimbenici i situacije utjecale na stvaranje takve ocjen e. Stoga se u radu spominje i primjenjuje moderno ocjenjivanje to jest kombinacija ocjenjivanja kao brojčano i opisno ocjenjivanje putem kojih

se mogu prikazati i pozitivni i negativni čimbenici koji su utjecali na stvaranje slike i prilike

ocjene.

Ključ ne riječi

Kreativno znanje, operativno znanje, ocje njivanje znanja, čimbenici koji utječu

naocjenu, brojčano ocjenjivanje, opisno ocjenjivanje, skale ocjena od 1 do 5.