Uvod

8.1. Uvod

Jedan od naj va žnijih dijelova odgojno -obrazovnog procesa je svakako ocjenjivanje pomoću kojeg se odre đuje razina postignuća promatrane osobe u savladavanju znanja,

vještina i kompetencija tijekom njegovog praćenja i vrednovanja. Treba znati da je „Praćenje

i vredn ovanje učenika staro zapravo onoliko koliko je stara i nastava “ (Turković, 1996.). Kroz

čitavu povijest praćenja i vrednovanja (u tom zatvorenom krugu), kvalificirane osobe

procjenjuju u kojoj mjeri su se ciljevi odgojno -obrazovnog rada odrazili na učeniko ve kognitivne sposobnosti te ujedn o procjenjuju i vlastitu uspješnost posredovanja kao uloge

učitelja i obrazlagatelja činjenica izme đu informacija i učenika koji primaju tu informaciju.

Cjelokupnim procesom tumačenja, praćenja i sustavnog ispitivanja, na stoji se prikupiti mnoštvo različ itih elemenata i informacija o promatranim osobama kako bi se objektivnim pristupom i realnim ocjenjivanjem moglo postići vrednovanje učenikovog napretka i

postignuća. Načine ocjenjivanja, svelo se na sustavno ocjenjivanje te praćenje kroz čitav vijek

učenikovog sustavnog učenja i izgra đivanja sposobnosti. Primjerice sustav no obrazovanje obuhvaća prije svega osnovnu školu, kojoj pripada najveći dio odgovornosti za podizanje

opće razine svjesnosti, znanja i kulture. Daljnjim sustavnim prelaskom iz osnovne šk ole u srednju u kojoj se proširuju spoznajni konteksti, koji se pokušavaju shvatiti drugim okvirima

spoznajne stvarnosti te naposl jetku visoke škole u kojoj se izoštrava naposljetku uro đena sposobnost i kompetentnost mladog čovjeka. Stoga sustav praćenja, provjeravanja i ocjenjivanja mora voditi računa o mogućnosti promatrane osobe, o njegovom stupnju razvoja,

osobitostima psihofizičkog razvoja te uva žavati objektivne prilike u kojima učenik živi i razmišlja. Svaka razina su stavnog obrazovanja, podrazumijeva primjeren način ocjenjivanja i

vo đenja evidencije o stjecanju znanja, kompetencije i vještina što zapravo daje pravu sliku da

je ocjenjivanje vrlo kompleksan i te žak posao jer se sastoji od „raznih funkcija i manifestacij a koje uvjetuju vrijednost učenikova rada “ (Turković, 1996.)

Osnovnoškolski princip ocjenjivanja, gdje se ocjenjuje savladavanje osnovnih

koncepata i razumijevanje istih, nije na istoj razini ocjenjivanja i procjene za razliku od srednje škole i visokog u čilišta. Ocjenjivanje je posljednja faza u pedagoškom postupku

praćenja i provjeravanja i usko je povezano za spoznaje o učeniku prikupljene upravo u tim

fazama. Primjena načina ispitivanja i ocjenjivanja, prilago đena odre đenoj sustavnoj razini napredovanj a učenika ili promatrane osobe, ne smije biti neugodna i stresna za učenike, kako

bi se izbjeglo pojavljivanje nelagode i straha te naposljetku otpora.