Zaključak

8.5. Zaključak

Ocjenjivanje je doista te žak i naporan posao jer je okupiran mnoštvom čimbenika koji

utječu na objektivno i racionalno vrednovanje. Dobra koncentracija i izoštrenost misli te

bilješke koje nastavnik vodi kao dokumentiran zapis u dnevnik, odvlače mogućnost

samovoljnog i do življajnog ocjen jivanja koje se temelji na subjektivnom do življaju. Dosadašnja sredstva i tehnike ocj enjivanja su prihvatljiva jer daju dosta dobre rezultate objektivnog ocjenjivanja, ali ipak postoji sumnja u njihovu vjerodostojnost. Ponekad ni kombinacije kao na primjer brojčano i opisno ocjenjivanje ne mogu biti dovoljno realan i

objektivan način ocjen jivanja, jer u njima postoji mnogo propusta koji umanjuju stvarnu vrijednost ocjena.

Ocjena je zapravo dogovorena oznaka za odre đenu kvalitetu znanja. Iako je dogovorena, nije vjerodostojna i dovoljno istra žena. Zasigurno postoje još mnogi propusti zbog kojih ocjena nije dovoljno relevantan pokazatelj učenikova znanja. Razni čimbenici koji dopiru iz

okoline ili su uvjetovani unutarnjim nemirom učenika ili nastavnika, preds tavljaju odgovarajuću prijetnju pred kojom pokleknu i svi realni objektivni faktori formaliziranih elemenata svake ocjene. Kao što je cilj svakog obrazovanja „razvoj cjelokupne djetetove

ličnosti s naglaskom na regulatorni i afektivno/emocionalni sustav “ (Vidović Vizek i sru.

2003.) i cilj ocjenjivanja bi trebao biti usmjeren na psihološko stanje učenika i karakterne crte

ličnosti. No s time bi se sam proces ocjenjivanja znatno produljio, što zahtjevi današnjice i

dinamičnost svijeta ne bi mogli dopustiti n i tolerirati. Svakako bi se trebalo zauzimati za pedagoški pluralizam kako kod nastavnih metoda tako i kod načina ocjenjivanja, s obzirom na

razdoblje razvitka, razdoblje i način nastave u osnovnoj školi i srednjoj školi preko razredne i

predmetne nastave, a tako đer i glede pojedinačnih predmeta. Kao što je već i istaknuto

„Nezadovoljstvo dokimološkim rješenjima uvjetuje sve sna žniju želju roditelja i učitelja da

stvore škole u kojima će školsko ocjenjivanje biti u skladu s humaniziranim i demokratskim

stilom komuniciranja i demokratskim školskim ozračjem “ (Matijević, 2004.) Na taj način bi

se stvorila ugodna klima u kojoj ne bi postojala zakidanja i „zatupljenost “ u sistemu

ocjenjivanja u kojem prevladavaju ocjene 3, 2 i 1 čime većina kompetentnih i sposobn ih mladih osoba bivaju „zarobljeni u sustavu od kojeg manje od 20% njih ima koristi “ (Glasser,

2001.).

Treba uzeti u obzir i pretpostavku da nije moguće stvoriti univerzalni sistem ocjenjivanja

bez ijedne mane t o jest ne postoji „čarobni štapić “ kojim će se riješiti svi problemi vezani uz

ocjenjivanje, ali individualnim prist upom subjektivnoj stvarnosti učenika i uva žavajući

raspolo živa sredstva ocjenjivanja, moguće je postići vjerodostojnu ocjenu učenikovih

kompetencija koja ni na koji način ne zakida učenika ili degradira njegovo samopouzdanje.

„Kao što nikad nitko nije stvorio model škole kojim će svi biti zadovoljni, tako, vjerojatno,

nikad nitko neće uspjeti definirati dokimološki model koji će zadovoljiti sv e zainteresirane subjekte, učenike, učitelje i roditelje. “ (Matijević, 2004.) Svakako bi u budućnosti trebalo

stvoriti ocjenjivanje „jedan na jedan “ gdje bi se moglo potpuno posvetiti učeniku, njegovom

karakteru, psihološkom stanju i sposobnosti. Mo žda bi se tek tada uspjeli izbjeći propusti i

nekozekventnosti izme đu ocjena. Isto je tako va žno da svi sudionici i krea tori odgojno obrazovnog procesa shvate tijesnu povezanost svih segmenata nastavnog kurikuluma, te da promjena u bilo kojem elementu toga slo ženog sustava nu žno uvjetuje i promjene u drugim elementima toga sus tava kao što je praćenje rada učenika i naposl jetku ocjenjivanje. Otvorenošću i spremnošću za inovacije te iskustvenom spoznajom, moguće je utvrditi

nelogičnosti i nedostatke dosadašnjih meto da i ljestvica ocjenjivanja. Vrednovanje, procjene i ocjenjivanje učenikova znanja će biti problem u neprestanom linearnom rastu, jer zahtjevi modernog društva najviše se obrušavaju na stečeno znanje i kompetentnost za buduću

društvenu ulogu i funkcioniran je društva.