>>>putopis
Turska
Od Zagreba do Zagreba
Negdje u Srbiji
Kako svaka priča jednog četrdeset i plus godišnjaka, i ova počinje konstatacijom: “Došlo je vrijeme da kupim motor.” Dakle, kupio sam ga i položio A kategoriju. Odvozio sam dvije sezone po Hrvatskoj, doživio više lijepoga, manje ružnog te mi je, sigurnom u sebe, jednog hladnog jutra u siječnju palo na pamet: Idemo do Turske motorom Tekst i foto: Vicko Pervan
N
akon što se moja najdraža složila, pozvao sam i prijatelje s kojima idemo na sva veća putovanja te počeo planirati put. Bilo je tu raznih ruta, kilometri su se penjali do 5.000 u 8-9 dana. U međuvremenu sam predložio još jednom prijatelju da ide s nama, a on jednom svom, a taj njegov nekom svom... i tu sam zaustavio priču i vratio je na početak... Sve u svemu, od mogućih 5 motora na naplatnim kućicama Ivanja Reka ostali smo samo žena i ja. Moj put, moj plan, moja najdraža sa mnom – što će mi više? Djecu, psa i papigu čuvaju roditelji, a argumenti kojima su neki od potencijalnih suputnika objašnjavali zašto ne idu mogli bi ući u anale i dobrano nadilaze sva srednjoškolska muljanja roditeljima i profesorima Ujutro stavljam kofere na motor i 20 min ih ne mogu zakopčati. Sav u znoju - što od muke, što od bije-
126
MOTO PULS
sa - konačno ih postavljam i krećemo. Polako se uštimavamo, pa nakon suzbijanja sumnji i par kavica uz put stižemo do granice. Peace of cake. Carinik pita kamo ćemo. “Do Istanbula.” Kao da takvih kao mi sreće stotine dnevno, on kimne glavom i mahne rukom - prolazi. Prođosmo i nastavljamo prema Beogradu... Namjeravali smo proći kroz Beograd, no malo kasnimo, pa idemo obilaznicom da bude brže. Obilaznica stvarno obilazi Beograd, ali uskom kaldrmom gdje se radi i kopa svakih 500 m, a Beograd je širok. I tako nakon pola sata - sat dolazimo ponovo na autocestu. Ako vas netko pita, mineralna je kisela (mada piše mineralna), drumarina je cestarina, a ako sretnete Partizanove Grobare u restoranu gdje jedete, naš savjet je: polako i nehajno put pod noge... I tako za nekih desetak sati vožnje, razgledavanja i odmaranja na 30°C (pogotovo u Starom fijakeru pred Pirotom, gdje ako prolazite obavezno zamolite gazdu da vam ponudi svoju odličnu orahovicu) polako stižemo do
br. 139/1.-2./2014.
prve točke našeg puta: Dimitrovgrad, hotela Amfora, gdje sam prethodno (jedino tu) rezervirao sobu. Dočekuje nas ljubazni konobar i „ustanovljuje“ da je situacija malo komplikovana, jer su im se neki gosti zadržali dan duže i da ima 1,2 km dalje depadansa hotela, gde će da nas odvede, ako želimo i gde može da ostavimo motocikl i zovemo ga, pa će da dođe po nas, ili može sami da cirkulišemo. Izabrali smo cirkulisanje. Za minutu evo ga opet, kaže: “Ja ću sa belim Passatom (upire prstom u Jetta 91. god.) ispred vas do depadanse.” Smjestili smo se u depadansu (u prijevodu: vjerojatno vlasnikovu kuću pretvorenu u par soba s krevetima i kupaonicom). No, sve je uredno i čisto, a motor je na sigurnom u dvorištu. Cirkulisanjem dolazimo nazad u hotel na večeru: dimljene vešalice, iskošteni batak, domaće kobasice, pečena papika, urnebes salata, Jelen pivo... Dan bolje nije mogao završiti. Buđenje. Spakirani cirkulišemo na doručak u hotel, podmirujemo račun i pokret prema Bugarskoj. Danas je
cilj doći do Istanbula u neko razumno vrijeme i naći hotel. Imam ih par popisanih, a prvi mi je Angels hotel, no dobio sam mnoštvo svakakvih informacija. Vidjet ćemo. Još par riječi o hotelu Amfora u Dimitrovgradu. Ako prolazite ovim dijelom svijeta, toplo preporučujemo ovaj hotel: osoblje je ljubazno, hrana je ukusna, čisto je, imaju garaže za motore i cijene su umjerene. Nakon kraće vožnje ulazimo u Bugarsku. Na granici problem. Putovnice, moja i ženina, nisu iste. Objašnjavam bugarskom graničnom policajcu da su različite zato što je moja putovnica starija, a on će na to: pa razlika je samo godinu dana u izdavanju. No comment, čekam da shvati i provjeri. U međuvremenu su se skupili bugarski carinici i potegnuo se razgovor o kubikaži motora, snazi, cijeni, kamo putujemo... Bugarska je zanimljiva postkomunistička zemlja, s lijepom prirodom, na prvi pogled vrlo siromašna s gomilom urušenih tvornica, silosa, parkinga s mnoštvom ostavljenih Zilova (krasni „kamiončići“, benzin-
