HaRav Lord Jonathan Sacks:
Zašto biti Židov? Posljednjih dana svoga života Mojsije obnavlja savez između B-ga i Izraela. Čitava knjiga Devarim prikaz je saveza – kako je do njega došlo, njegovih uvjete i okolnosti, zašto je on u srži identiteta Izraela kao am kadoša, svetog naroda, i tako dalje. Sada nastupa trenutak samog obnavljanja, neka vrsta nacionalnog referenduma. Mojsije, međutim, pazi da ne ograniči svoje riječi na one koji su stvarno prisutni. Pred smrt, on želi osigurati da niti jedno buduće pokoljenje ne može reći: "Mojsije je učino ovaj zavjet s našim precima, ali ne i sa nama. Mi nismo dali svoj pristanak. Nas zavjet ne obavezuje." Da bi to spriječio on izgovara slijedeće riječi: I ne sklapam danas ovaj savez i ovu zakletvu samo s vama nego i sa svakim koji danas stoji ovdje s nama pred VJEČNIM, B-gom našim, i sa svakim koji danas nije ovdje s nama. (Pnz. 29,13-14) Kao što ističu komentatori, izraz "svaki koji danas nije ovdje" ne može se odnositi na Izraelce koji su živjeli u to doba, pa se zadesilo da su bili negdje drugdje. Na njih se to ne može odnositi jer je tamo bio sakupljen čitav narod. On jedino može označavati "naraštaje koji još nisu rođeni." Savez obavezuje sve Židove od tog dana do danas. Kao što Talmud kaže: mi smo svi mušba ve-omed me-har Si-nai, unaprijed zaprisegnuti od Sinaja (Joma 73b, Nedarim 8a). Pristajući da budu B-žji narod, podvrgnuti B-žjim zakonima, naši su preci obavezali i nas. Evo jedne od najosnovnijih činjenica u vezi judaizma. Izuzev onih koji su se preobratili na judaizam, mi ne izabiremo da budemo Židovi. Mi se rađamo kao Židovi. Postajemo punoljetni, odgovorni prema zakonima i odgovorni za svoje postupke, u dobi od dvanaest godina za stranica 20
djevojčice i trinaest godina za dječake. No mi smo dio saveza od rođenja. Bat ili Bar micva nisu "krizma." Oni ne uključuju nikakvo svojevoljno prihvaćanje Židovskog identiteta. Taj se izbor dogodio prije više od tri tisuće godina, kada je Mojsije rekao "I ne sklapam danas ovaj savez i ovu zakletvu samo s vama nego i sa… svakim koji danas nije ovdje s nama," što znači sa svim budućim generacijama, uključujući nas. Ali kako to može biti? Nesumnjivo je temeljni princip judaizma da nema obaveze bez pristanka. Kako možemo biti obvezni prema nekom sporazumu u kojem nismo imali udjela? Kako možemo biti podvrgnuti savezu na temelju odluke donesene davno ranije od naših davnih predaka? I učenjaci su, na kraju krajeva, postavili isto pitanje u vezi generacije iz pustinje u dane Mojsija, koji su doista bili tamo i dali svoj pristanak. Talmud nam je natuknuo da oni nisu u potpunosti imali slobodu reći Ne. "Sveti, da je blagosloven, držao je goru nad njima poput bureta i rekao: Ako kažete Da, sve će biti u redu, no ako kažete Ne, ovo će postati vaše groblje" (Šabat 88b). Na ovo je, R. Aha bar Jaakov rekao: "Ovo čini temeljni prigovor legitimnosti saveza." Talmud odvraća da mada sporazum nije bio u potpunosti slobodan u to doba, Židovi su svojevoljno potvrdili svoj identitet u dane Ahašvera, kao što donosi Knjiga o Esteri. Ovo nije mjesto da raspravljamo o tom odlomku, no osnovna poanta je jasna. Učenjaci su čvrsto vjerovali da sporazum mora biti svojevoljan da bi bio obavezujući. Pa ipak, mi nismo dali pristanak da budemo Židovi. Mi smo, većina od nas, rođeni kao Židovi. Mi nismo bili tamo u dane Mojsija kada je sporazum
sklopljen. Mi tada još nismo postojali. Kako nas onda može taj savez obvezivati? To nije nevažno pitanje. To je pitanje ka kojem su usmjerena sva ostala pitanja. Kako se može Židovski identitet prenijeti s roditelja na dijete? Da je Židovski identitet bio samo rasno ili etničko pitanje, mogli bismo to razumjeti. Od svojih roditelja nasljeđujemo mnogo toga – najočiglednije svoje gene. Ali biti Židov nije genetska okolnost, to je niz vjerskih obaveza. Postoji halahičko načelo: zakhin le-adam šelo befanav: "Možete dodijeliti dobrobit ■ drugome i bez njegovog znanja ili pristanka." I mada je biti Židov bez ikakve sumnje povlastica, ono je u neku ruku i obaveza, ograničavanje našeg raspona legitimnih odluka. Da nismo bili Židovi, mogli smo raditi na šabat, jesti nekošer hranu, i tako dalje. Vi možete dodijeliti prednost, ali ne i obavezu, nekome bez njegovog pristanka. Ukratko, ovo je pitanje nad pitanjima Židovskog identiteta. Kako možemo imati obavezu prema Židovskom zakonu, bez donošenja vlastite odluke, samo time što su se naši preci obavezali u naše ime? U mojoj knjizi "Radical Then, Radical Now" (Radikalno nekada, radikalno sada, u Americi objavljenoj pod naslovom "A Letter in the Scroll" – Slovo u svitku) istaknuo sam koliko je fascinantno istraživati kada i gdje je to pitanje bilo postavljano. Usprkos činjenice da o njemu sve ovisi, ono nije bilo često postavljano. Židovi uglavnom nisu postavljali to pitanje. Zašto biti Židov? Razlog je bio očit. Moji roditelji su Židovi. Moji djedovi i bake bili su Židovi. Stoga sam i ja Židov. Identitet je nešto što većina ljudi u većini razdoblja uzima zdravo za gotovo. DivrejTora
