Godina
Što
Glas šofara 4
Početi iznova 6
Tešuva-kut gledanja 8
Puhanje u šofar 14
Tajni ključ 16
Pouke Roš Hašane 18
Zašto biti Židov? 20
Tešuva na Roš H. 22
Budite nova osoba 24
Vrijeme za penziju 29
Zohar 32
Seder Roš hašana 34
Tašlih 36
Pozdravi i čestitke mogu biti molitve.
Kada nekome zaželimo nešto dobro, mi zapravo upućujemo B gu molitvu da ga blagoslovi svime što je dobro.
Tijekom godine, dok smo zaokupljeni svojim poslovima i društvenim obave zama, postoji opasnost da počnemo na sve oko sebe gledati kao na konkurenciju i povjerujemo da zaradu ili prestiž možemo
postići dokazivanjem sebe, pa i kroz na srtanje na druge.
U predvečerje Roš hašane, dok stojimo pred B žjim sudom, može nam sinuti is tina da nije naše dokazivanje ono što nam donosi bogatstvo ili slavu, i da će se zbiti samo ono što B g zapovijedi. Tada se mo žemo prestati natjecati s drugima i odno siti se prema svojim bližnjima s više suos jećajnosti i ljubaznosti. Naši pozdravi i čestitke tada će biti iskreni i mogu doista biti molitva.
Rabbi Abraham Twerski:
Ključna komponenta pripreme za Roš Hašanu je traženje oprosta od svake osobe kojoj smo moguće uči nili nešto nažao tijekom protekle godine. Godinu želimo, u najvećoj mogućoj mjeri, započeti čistog raču na i bez da itko gaji nezado voljstvo prema nama. Isto tako i mi bismo trebali brzo oprostiti onima koji su nama učinili nepravdu.
Mnogi ljudi imaju običaj nakon podneva prije Roš Hašane otići u mikve. Mikve, koja imaju moć da očiste od određenih vrsta duhovnih nečistoća, mogu biti važan dio pro cesa tešuve.
Neki imaju običaj posjetiti groblje dan prije Roš Hašane i moliti se na grobovima pravednika. Naravno da se ne molimo "pravednicima", već samo B gu koji čuje naše molitve po zasluzi pravednih.
Jutro prije Roš Hašane vršimo "hatarat nedarim" poništavanje zavjeta. Jezikom Tore, izgovoriti nešto jednostavno poput "odbijam jesti slatkiše" zakonski se može sma trati zavjetom. Stoga, pred Roš Hašanu, poništavamo sve zavjete, bilo da smo ih dali hotimično ili ne. To se čini tako da stanemo pred trojicu odraslih muškaraca i zatra žimo da budemo oslobođeni od svojih zavjeta. Cjelovit tekst možete pronaći u Siduru ili Mahzoru za Roš Hašanu.
Blagdanski obrokTijekom Visokih blagdana koristi se okrugla hala koja simbolizira puninu i dovršenost. Nakon što kažemo blagoslov "Hamoci", uobi čajeno je kruh umočiti u med što simbolizira našu molitvu za slatku novu godinu.
Zatim, nakon što pojedete kruh, uzmite jabuku i umočite je u med. Učinite blagoslov nad jabukom (jer "Hamoci" ne uključuje jabuku) i po jedite komadić jabuke. Zatim recite:
"Neka bi bila volja Tvoja, o B že, da nas obnoviš za dobru i slatku novu godinu." (OC 583)
Zašto tražimo i "dobru" i "slatku" godinu? Ne uključuje li riječ "dobro" automatski i "slatku"? Judaizam uči da je sve što se događa na dobro. Sve je to dio B žanske volje. Čak i stvari koje u našim očima mogu izgledati "loše", zapravo su "dobre". Stoga tražimo da godina osim da bude dobra bude i "otkriveno" dobra odnosno takva da i nama ima "sladak" okus.
Na Roš Hašanu u Blagoslovu na kon jela dodajemo odlomak "Ja'ale vejavo".
Na Roš Hašanu jedemo hranu koja simbolizira dobre stvari kojima se nadamo u narednoj godini. Razmišljamo što te vrste hrane sim boliziraju i povezujemo se s Izvo rom svih dobrih stvari. Evo popisa simbolične hrane iz Talmuda, koju se obično jede na Roš Hašanu. (Hrana i njeno značenje napisani su velikim slovima.)
• Nakon što pojedete PORILUK ili KUPUS, recite: "Neka bi bila vo lja Tvoja, o B že, da naši neprija telji budu ODSJEČENI."
• Nakon što pojedete CIKLU recite: "Neka bi bila volja Tvoja, o B že, da naši protivnici budu UKLO
NJENI."
• Nakon što pojedete DATULJE, recite: "Neka bi bila volja Tvoja, o B že, da naši neprijatelji budu DOKRAJČENI."
■
• Nakon što pojedete BUĆU, recite: "Neka bi bila volja Tvoja, o B že, da naše izrečena presuda bude PODERANA i neka se naše za sluge PROGLASE pred Tobom."
• Nakon što pojedete ŠIPAK, reci te: "Neka bi bila volja Tvoja, o B že, da se naše zasluge uveća vaju poput zrna ŠIPKA."
• Nakon što jedete od GLAVE ovce ili ribe, recite: "Neka bi bila volja Tvoja, o B že, da budemo kao GLAVA, a ne kao rep.
Molitve na Roš Hašanu
Budući da na Roš Hašanu ima toliko jedinstvenih molitava, kori stimo poseban molitvenik koji se naziva "Mahzor".
U "Amida" i "Kidušu" za Roš Ha šanu, izgovaramo frazu "Jom terua". Međutim, ako Roš Hašana padne na Šabat, umjesto toga kažemo "Zihron terua". (Ako je netko nehotice kazao pogrešan izraz, ne mora ponavljati molitvu.)
Molba "Avinu Malkeinu" trebala bi se reći na Roš Hašanu, osim kada se Roš Hašana i Šabat poklope, jer se na Šabat ne kazuju molbe. Ako
Roš Hašana padne u petak, u Minhi se ne govori "Avinu Malkeinu".
Zastor na Aron hakodešu zamijeni se bijelim.
Tijekom Visokih praznika zastor na Aron hakodešu zamijeni se bije lim, što simbolizira da će naše "gre ške biti izbijeljene poput snijega".
"Amida" u Musafu sadrži tri pose bna blagoslova: "Malhiot" (slavlje nje B ga Kralja), "Zihronot" (tražimo B ga da se sjeti zasluga naših pre daka) i "Šofrot" (značaj šofara).
Hazana (kantora) za Visoke pra znike ne bi trebalo birati samo pre ma njegovom vokalnom talentu. U idealnom slučaju, on bi trebao biti stariji od 30 godina, biti bogoboja zan, učen u Tori, ponizan i oženjen. Da ne bi došlo do svađe u zajednici, hazan mlađi od 30 godina koji po sjeduje druge kvalifikacije, može služiti.
Budući da je upitno treba li blago slov "Še'hehianu" izgovoriti drugog dana Roš Hašane, običaj je jesti no vo voće ili odjenuti novi odjevni predmet i reći "Še'hehianu" nad njim.
Šofar
Osnovna micva Roš Hašane je čuti šofar.
Šofar koji se koristi na Roš Hašanu trebao bi biti zakrivljeni ovnujski rog, duži od deset centimetra. Dopušteno je koristiti šofar životinje koja nije obredno zaklana.
Minimalna obaveza Tore je čuti devet trubljenja. Međutim, s obzi rom da nije jasno da li bi zvuk trebao biti poput plača (ševarim), jecaja (terua) ili njihove kombinacija (ševarim terua), mi pušemo sva tri zvuka a prije svakog prethodi i iza njega slijedi nerazlomljeni trubni glas, tekija. Po tri od svake grupe rezultira s ukupno 30 oglašavanja trube, što uklanja svaku nedoumicu o tome je li zapovijed Tore ispu njena.
Šofar se smatra duhovnom budili com koja nas budi iz sna.
Šofar treba puhati danju. Svatko bi trebao stajati i imati nakanu da se ispunjava njegova obveza.
Prije puhanja izgovaraju se dva blagoslova: "Da se čuje zvuk šofara" i "Še'hehianu". Jednom kad se bla goslovi kažu, nije dopušteno govo riti sve do kraja puhanja šofara.
Žena možda puhati u šofar za se be nakon što kaže blagoslov. (Kod sefarda žene ne kažu blagoslov.) Dijete koje je dovoljno staro da ga se može podučavati o micvot mora čuti šofara.
Šofar se ne puše kad Roš Hašana padne na Šabat.
Tijekom hazanovog ponavljanja "Amide" u Musafu puše se dodatnih 30 puhanja u različitim kombina cijama.
Običaj je da se na kraju službe pu še 40 dodatnih zvukova, što nas dovodi do ukupno 100 oglašavanja trube.
Uobičajeno je da se posljednja trubni glas, koji se naziva "Tekia gedola", produlji.
Ostali običaji
Uobičajeno je pozdraviti druge s: "Lešana tova ketiva vihatima tova." To znači: "Za dobru godinu Neka biste biti zapisani i zapečaćeni za dobro (u Knjigu života)."
Treba nastojati da se ne spava ili ide u besciljne šetnje na dan Roš Hašane. (Arizal dopušta da se popodne odrijema.)
Preporučljivo je izbjegavati bračne odnose, osim ako Roš Hašana pa dne u noći kada je supruga uronila u mikve.
Ako Bris mila padne na Roš Ha šanu, trebalo bi ga izvršiti između čitanja Tore i puhanja šofara.
Tašlih
Molitva "Tašlih" izgovara se prvog
popodneva Roš Hašane, pored ba zena s vodom, u kojem, po moguć nosti, ima riba. Ova molitva je sim bolično uklanjanje naših pogrešaka. Svakako, mi se ne "oslobađamo svo jih grijeha" istresanjem svojih dže pova židovski pristup je duboko preispitivanje samoga sebe i preda nost promjeni. Zapravo, cijela ideja "Tašliha" djelomično ima za cilj sje ćati se Midraša koji kaže da je Abra ham, kad je išao na Akeda (veziva nje Izaka), prošao kroz vodu koja mu je sezala do vrata.
Ako Roš Hašana padne na Šabat, "Tašlih" se radi drugog dana. Ako "Tašlih" nije rečen na samu Roš Ha šanu, može ga se reći bilo kada tijekom Deset dana tešuve.
Oboje, i bazen vode i riba su sim bolični. U talmudskoj literaturi Tora je predstavljena kao voda. Kao što riba ne može živjeti bez vode, tako ni Židov ne može živjeti bez Tore.
Također, činjenica da se ribi nikad ne zatvaraju oči podsjeća nas da se i B žje oči (da tako kažem) nikad ne zatvaraju; On zna za svaki naš potez.
Ovo je tekst "Tašliha":
Tko je poput Tebe, B že, koji trpiš bezakonje i praštaš grijehe ostatka baštine svoje. On ne ostaje gnjevan dovijeka jer želi činiti dobro. On će nam ponovo iskazati milosrđe, On će odagnati bezakonja naša, te ćeš Ti sve grijehe njihove baciti u dubinu mora.
Dat ćeš istinu Jakovu, dobrotu Abrahamu kao što si se zakleo našim praocima od davnina.
Iz tjesnaca/U tjeskobi vapio sam G spodu, usliša me u prostranosti B g. Vječni je sa mnom, ne bojim se, što može da mi učini čovjek? Vječni mi je na pomoć, vidjet ću poništene dušmane svoje. Bolje je osloniti se na Vječnog nego uzdati se u čo vjeka. Bolje je osloniti se na Vječnog, nego uzdati se u knezove.
Mnogi čitaju i psalme 33 i 130.
(nastavak s 2. stranice) Rabbi Shraga Simmons: Što je Roš Hašana?Jedna od anomalija koju su istak nuli komentatori u vezi s Roš Haša nom je da se Roš Hašana nigdje u Tori ne spominje u vezi s Jom Ha din/Danom suda; Sveto pismo go vori samo o Jom Terua/ Danu pu hanja šofara. Jedino kroz usmenu predaju naših učenjaka znamo da na obljetnicu Svemira njegov Stvo ritelj radi inventuru i vrši izdvajanja i raspodjelu za narednu godinu. Za što se Tora naizgled na sebi nesvoj stven način trudi prikriti koncept Suda? I zašto je upravo tema šofara ta koja dobiva golemu pozornost u opisu kojim Tora opisuje taj dan, dok je, zapravo, zvuk šofara tek mali, ali vrlo važan sastavni dio opće strukture Roš Hašane?
U knjizi Nehemije (pogl. 8) nalazi mo opis drevne Roš Hašane: Tad se skupi sav narod kao jedan čovjek na trg koji je pred Vodenim vratima i zatražiše Ezru, pisara, da donese Mošeov svitak Tore, koji je Hašem bio zapovijedio Izraelu. I ta ko Ezra Kohen iznese Toru pred zbor ljudi... prvog dana sedmoga mjeseca. Čitao je iz nje ... od prvog svjetla do podneva, a uši svih ljudi pozorno su slušale svitak Tore. Či tali su iz svitka, iz B žje Tore, jasno, shvaćajući koliko je mudro; oni su pomagali ljudima da razumiju što se čita. Tada su Nehemija, Ezra pi sar i Leviti koji su pomagali ljudima da razumiju, rekli svem narodu koji je plakao dok je slušao riječi To re "Današnji dan je svet Hašemu, B gu vašem; ne tugujte i ne plačite. Idite i jedite bogatu hranu i pijte slatka pića, i pošaljite dio onima koji se nisu pripremili jer danas je svet dan našem B gu. Ne budite tužni zadovoljstvo Hašema vaša je sna ga!"
Kad su ljudi slušali dok im se čita la riječ Hašema, obuzeli su ih osje ćaji kajanja i manjkavosti i počeli su plakati. Na prvi pogled ovo bi se či nilo najprikladnijim i hvalevrijed nim nečim čemu bismo svi mogli težiti na najozbiljniji i najintrospek tivniji dan. No bili su ukoreni. Umjesto toga, bilo im je rečeno da jedu raskošne obroke, jer "zadovolj stvo Hašema je njihova snaga." Pre ostaje nam da se zapitamo što je doista Hašemovo zadovoljstvo iz kojega su oni trebali crpsti snagu ako ne njihova iskrena reakcija na slušanje Tore?
Tur (Orach Chaim 581) opisuje pripremu Židova za Dan suda: Uobičajeno je da osoba koja zna da će joj se suditi, odijeva crnu odjeću, pušta bradu da neuredno raste i ne reže nokte. [Ona to čini zato jer su je shrvale brige i strahovi] jer ne zna ishod svog suđenja. Ipak [prije Roš Hašane] mi to ne činimo. Mi odijevamo bijelu odjeću, šišamo kosu i režemo nokte. Na Roš Haša nu jedemo, pijemo i sretni smo, jer znamo da će Svemogući s nama učiniti čuda ...
Zašto ne stojimo drhteći pred mo ćnim Jom ha dinom, umjesto da juri mo okolo na frizuru i pripremamo raskošne obroke? Što je izvor našeg uvjerenja da ćemo zaslužiti dobru presudu tim više što Danu suda pristupamo s prividnom nonšalan tnošću?
Sveti Zohar (vidi Tikkunei Zohar 22a u vezi s Jom Kipurom) kritizira one koji vape na Dan suda moleći se za svoje potrebe. "Daj! Daj!" plaču oni, "poput psa koji moli za hranu." Što je toliko pogrešno ako, prepo znajući ozbiljnost i važnost dana
donošenja presude, preklinjemo za svoje potrebe?
Možda ćemo moći razumjeti is pravan pristup Roš Hašani kroz usporedbu:
Veliki i moćni kralj dao je da se objavi da će određenog dana propu tovati kroz jedan grad. Za vrijeme svog boravka u tom mjestu stano vnike će počastiti audijencijom tije kom koje će učiniti kraljevsko obra ćanje. Potom će zaprimati molbe i prošnje svojih podanika. Oni koji su to željeli trebali su pripremiti svoje zahtjeve na najkvalitetnijem perga mentu, na kojem su trebali napisati što traže od kralja i zašto smatraju da bi velikodušni kralj trebao ispu niti njihove želje. Mogli su zatražiti najviše tri stvari.
Stanovnici grada užurbano su se pripremali za doček kralja. Nara vno, bilo je i mnogo uzbuđenja zbog prilike za privatnom audijencijom i mogućnošću da im sam kralj ispuni njihove dugo sanjane snove. Kralj je stigao uz mnogo pompe i ceremo nija i bio je impresioniran rasko šnim pripremama koje su učinjene za njega. Nakon što je održao kraljevsko obraćanje, ispred njega se stvorio golem red. Svaka je osoba u ruci držala pažljivo ispisani perga ment da ga preda kralju, s nadom da će joj se snovi ostvariti.
Kralj je doista bio velikodušan i počastio je svoje podanike udovolja vajući svim razumnim zahtjevima. Jedan po jedan ljudi su dolazili te svi odlazili iz kraljeve prisutnosti sa izrazom zadovoljstva onoga kome su se snovi ostvarili na svom licu.
Cijelo vrijeme kralj je promatrao jednu usamljenu sluškinja koja je
Rabbi Eliyahu Hoffmann:stajala straga u palači, skromno pro matrajući zbivanja, ali nije stala u red. Čak i sada, jer je red već bio sasvim na kraju, ona još uvijek nije stala u red. Zaintrigiran, kralj ju je pozvao pred sebe.
"Reci mi", rekao je, "zašto tamo mirno stojiš, dok svi tvoji sumješta ni dolaze i odlaze, svaki od njih is punjenih želja na najdarežljiviji mogući način?" Zar ne vjeruješ da mogu ispuniti tvoje želje?"
"O, ne", naglo je rekla kralju. "Jed nostavno se radi o ovome dakle ja jednostavno nisam imala vreme na pripremiti pergament sa svojim zahtjevima. Vidite, kad sam čula da će kralj doći u posjet, to me odmah zaokupiralo da se pobrinem da sve bude spremno za primanje kralja. Trebalo je sašiti draperije, istkati prostirke, očistiti podove, pomesti i uglačati… Bilo je toliko toga što je trebalo učiniti da grad bude spre man za kraljev dolazak, i ja sam bila toliko zauzeta time da jednostavno nisam stigla pripremiti svoj popis želja. Danas, dok sam stajala pred kraljem, shvatila sam da je već pre kasno. Umjesto toga, odlučila sam provesti vrijeme u nazočnosti vaše visosti, dok je on darežljivo postu pao sa svojim podanicima."
Kraljevo lice sada je blistalo sjajem koji je zadivio jednostavnu sluški nju. "Moja najdraža djevo", rekao je kralj, "ako postoji itko tko zaista za služuje da mu se ispune želje, to si sigurno ti koja si moju čast stavili ispred svega drugoga. Neću te mu čiti da te zapitam, jer u tvojoj skro mnosti tvoji bi zahtjevi vjerojatno bili sasvim jednostavni. Umjesto to ga, dat ću ti blagoslove moje ruke kraljevske ruke. Ne sumnjam da će ti udovoljiti više od tvojih najsmje lijih snova."
U tjednima i danima prije Roš Ha šane, Židovi su zauzeti čišćenjem (tešuva čisti grijehe) i pripremanjem sebe za primanje Kralja nad kralje vima. Iako je naravno Hašem naš kralj čitave godine, na Roš Hašanu njegov suverenitet naglašava činje nica da on upravo na taj dan sjedi na Prijestolju i sudi svijetu. Upravo na Roš Hašanu Hašem kaže, "Za zovite preda mnom glasom šofara da pokažete da Me prihvaćate kao svog Kralja (Mišna Roš Hašana 4,5)", poput kralja koji ulazi u palaču dok se trube oglašuju.
Tora naglašava temu Roš Hašane kao dana oglašavanja šofara i uma njuje aspekt suda, kako bi nas osta vila usredotočenima. Priroda čovje ka kojem se sudi je da postaje zao kupljen sam sobom; um mu je pro žet mislima o tome što može učiniti da bi sebi osigurao povoljnu presu du. Ili, ako osjeća da nema nade, pada u samosažaljenje i prestaje mu biti stalo. Bilo kako bilo, on razmi šlja samo o sebi, i time propušta poantu toga dana. Naš fokus na Roš Hašanu ne bi trebao biti na tome
"što mi imamo od toga" i "kako će ovo ispasti za mene", već na prihva ćanju Hašema kao našeg kralja i da mu budemo najbolje sluge što možemo.
Zato, kada su ljudi počeli tugovati i plakati, rečeno im je da prestanu. Dobro je što ih je čitanje Tore pobu dilo, ali Navi (Prorok) ih je usmjerio da to uzbuđenje uzmu i iskoriste ga za proslavu dana kada je Hašem stvorio svijet, postajući time njegov Kralj i na koji On svake godine ob navlja svoj zakup.
Čime će oni zaslužiti dobru presu du? Zašto smo toliko samouvjereni da će presuda biti povoljna ako se odjenemo u svoju najfiniju odjeću i, kao što Zohar sugerira, dan prove demo slaveći, a ne dodvoravanjem pred Hašemom da bi nam oprostio naše grijehe i ispunio naše želje? To nije zato što oholo vjerujemo da to zaslužujemo, već zbog onoga što ra dimo. Dok Hašem sjeda na svoje prijestolje da sudi svijetu, On nas pronalazi u sinagogama kako slu šamo šofar i izgovaramo molitve čiji je fokus da prihvatimo Hašema kao svog kralja i molimo se da jednog dana i čitav svijet prepozna njegovu vlast. Previše smo "zauzeti" da bi smo si uopće uzeli vremena da raz mislimo gdje se mi uklapamo u tu sliku i što Hašem sprema za nas.
Kada On to vidi, Hašemovo lice zablista i nema sumnje da je sve svoje vjerne sluge upisao u Knjigu života i pravednika da bi oni uistinu mogli zaslužiti još jednu godinu zdravlja i blagostanja. I On im daje blagoslove mnogo brojnije i izda šnije nego što su ikada mogli pomi sliti da zatraže.
Želim svim čitateljima Kesiva ve’hasima tova be sifran šel cadikim
(nastavak s 4. stranice) Rabbi Eliyahu Hoffmann: Glas šofara koji se ne čuje
Blagdan Roš Hašane u sebi nosi jedan paradoks. S jedne strane, po dučava nas se da je Roš Hašana dan suda za čovječanstvo. Pravednicima se daje još jedna godina života, zli budu uništeni, a onim prosječnima se daje da do Jom Kipura poprave svoje putove i zasluže još jednu go dinu (Talmud Roš Hašana 16b).
Trebali bismo preklinjati B ga za još jednu godinu života u nadi da možemo utjecati na poboljšanje naše presude. Sazvan je B žji sud. Naše su knjige otvorene. Ovo nam je ve lika šansa da molimo za život.
Ipak, ako pogledamo liturgiju za Roš Hašanu, takvih molitava goto vo u potpunosti nedostaje. Dan pro vodimo proglašavajući B ga kraljem i žudimo za danom kada će cijelo čovječanstvo to prepoznati. Koliko god ove molitve bile predivne i na dahnjujuće, čini se da su gotovo promašile poantu ovog dana. Go tovo da i ne tražimo za sebe dobru godinu! Zašto izgleda da naše mo litve tako slabo odražavaju ono što se događa na Nebu?
Početi iznova
Na Roš Hašanu radimo nešto pu no bitnije od tog jednostavnog pre klinjanja B ga za život. Mi iznova započinjemo svoj odnos s Njim. Od bacujemo svoju prošlost i počinje mo iznova. Ne tražimo od B ga da nam oprosti i daruje život usprkos našoj ne baš sjajnoj prošlosti. Sve to ignoriramo i započinjemo potpuno ispočetka na današnji dan, dan rođenja svijeta.
Kako to činimo? Tako da sebe i
svoj odnos s B gom iznova defini ramo. B ga proglašavamo kraljem nad svemirom kao i kraljem nad nama. Poistovjećujemo se sa svr hom svijeta da će čitavo čovječan stvo na kraju prepoznati to i posve titi se B gu. Želimo biti dio te misije; želimo da B g bude kralj. Poistovjećivanje sa svrhom
Roš Hašana je više nego samo dan Suda. Ona je dan svođenja računa. B g je svijet stvorio s namjerom. Svake godine na rođendan svijeta, B g preispituje stanje svijeta kako bi utvrdio je li se približio ili se odma knuo od te svrhe.
Svrha svijeta je da čovječanstvo prepozna B ga i učini svijet odra zom njegove slave. B g prosuđuje svakog od nas na Roš Hašanu ne samo na temelju naših djela, već na osnovu toga koliko smo bili dio te velike misije. Identificirajući se i
moleći za otkrivanje B žjeg kraljev stva, mi pokazujemo da želimo biti dio svrhe svijeta. Mi ponovno po krećemo svoj odnos s B gom i pre dajemo se Njemu. Istina, možda ni smo bili savršeni prošle godine, ali znamo za što se sprema svijet i želimo biti dio toga. Želimo još je dnu godinu života. Želimo svijet učiniti boljim.
Kako odbaciti prošlost i započeti iznova? Šofar nam pokazuje put. Šofar je vrlo jednostavan instru ment, proizvodi samo najosnovnije tonove. Prema Talmudu, njegov grubi i isprekidani zvuk predstavlja zvuk plača (Roš Hašana 33b).
Plakanje dolazi iz same dubine duše čovjeka. To nije glas našeg in telekta objašnjavanje tko smo i što želimo od B ga ove godine. To je slom i plač poziv B gu iz najkraj
Rabbi Dovid Rosenfeld:nje dubine našeg srca.
Plakanje dolazi iz dubine naše duše, dijela nas koji nije okaljan našim grijesima i manama.
Plač probija kroz sve naše vanjske slojeve intelekt, apatiju i sofistici ranost. To je poziv iz onog dijela naše duše koji je daleko ispod svega toga iz dijela nas koji nikada nije bio okaljan našim grijesima i mana ma. Na taj način dolazimo u doticaj s onim što stvarno jesmo ispod sve ga toga. Šofar nas uči da se identifi ciramo s našim istinskim ja i da odatle zavapimo B gu. Izvana mo žda nismo bili savršeni. Ali duboko u sebi na nivou naše unutarnje biti i dalje smo isti oni B žji sluge koji smo oduvijek i bili.
Kad šofar zaplače, mi plačemo s njime samo kad bismo čuli njegov poziv. Posižemo za B gom tako da posegnemo u sebe u onaj najuda ljeniji dio naše duše, koji nije oka ljan prethodnim greškama. Na toj razini možemo ponovno postati jedno s B gom. Možemo se povezati
s B gom i sa sobom u potpunosti i bez inhibicije. Jer, ispod svega na razini poziva šofara još uvijek smo čisti. (Pogledajte ArtScroll Roš Hašana, str. 35 39.)
No, zar svoje grijehe iz prošlosti samo pometemo pod tepih, pretva rajući se da smo čiste, neokaljane duše? Što se dogodilo s tom prtlja gom koju svi mi nosimo?
Odgovor demonstrira pravu lje potu Roš Hašane. Ne zaboravljamo. Radimo nešto mnogo dublje. Mi se podižemo iznad naše vlastite per spektive. Umjesto da se brinemo o svojoj presudi, o tome kakvu će nam godinu B g dati, mi gledamo iza toga i razmišljamo o B gu. Mi objavljujemo našu duboku čežnju da svijet prepozna B ga kao kralja. Želimo da cijelo čovječanstvo prizna i posveti se B gu.
Umjesto da brinemo o svojoj vlastitoj sudbini, mi ustajemo i izjavljujemo da jedino do čega nam je stalo jest B g.
B g nam danas sudi i odlučuje ho ćemo li dobiti još jednu godinu ži vota. Ali mi sve to zaboravljamo i kažemo jedno: "B že, stalo nam je do Tvoje časti. Želimo da se Tvoje Ime proslavi među ljudima." To je istinski znak odnosa s B gom! Osta vili smo vlastite brige po strani činjenicu da su doslovce naši vlastiti životi u pitanju na ovaj dan suda i gledamo prema B gu. Izjavljujemo da ono što nam je zaista važno jest On i Njegova čast, a ne naše osobne sudbine. B g je sve što je važno. I s tako veličanstvenim pristupom mi možemo započeti naš cjelokupni odnos s B gom iznova. Mi živimo za Njega i B gu ništa ne može biti dragocjenije od toga.
Svakako, ima i više od toga. Ako se doista poistovjetimo s B žjom misijom i tako duboko želimo da se Njegovo Ime uzvisi, imamo nešto što moramo napraviti. Tijekom pro tekle godine napravili smo pogre ške. A Jom Kipur će biti dan u ko jem ćemo ih ispraviti. I našim djeli ma ćemo živjeti u skladu s novoot krivenom predanosti B gu.
Na Jom Kipur ćemo preispitati svoj život i osigurati da živimo u skladu s našim uzvišenim idealima. Ali na Roš Hašanu činimo samo jedno. Zaklinjemo se na vjernost. Iz javljujemo da živimo za B ga, da smo Njegovi. A B g će zauzvrat ra do i s ljubavlju sakupiti svoje odane sluge.
Neka bismo svi dobili godinu života, zdravlja, sreće i produkti vnosti.
(nastavak s 6. stranice) Rabbi Dovid Rosenfeld: Početi iznova na Roš HašanuKad sve to, blagoslov i proklet stvo, što iznesoh preda te, dođe na tebe, i ti [konačno] uzmeš to k srcu, među svim narodima u ko je te B g razasuo, vratit ćete se Vječnom, B gu svome i slušat ćete Njegov glas…ti i djeca tvoja iz svega srca i iz sve duše svoje.
Vječni, B g tvoj, vratit će te iz egzila i smilovati se nad tobom.
On će te skupiti između svih naroda, među koje te razasuo… Vječni, B g tvoj, obrezat će srce tebi i potomcima tvojim, da ljubiš Vječnog, B ga svojega, iz sveg srca svog i iz sve duše svoje. (Ponovljeni zakon 30,1 6)
Poznat kao parša Ha tešuva, gornji odlomak Tore je najdetaljniji opis procesa napuštanja grijeha i poka janja. Neki ljudi imaju običaj svako dnevno čitati ovaj odjeljak i popra titi ga posebnom molitvom da nam Hašem pomogne da postignemo ra zinu tešuva šleima/potpunog poka janja.
Postavlja se pitanje: Početak od jeljka nagovještava da je tešuva po stupak kojeg mi moramo poduzeti. Nakon što budemo podvrgnuti do voljnoj kazni od strane naših grije ha, shvatit ćemo da kriviti možemo ovo: "a ti ćeš se vratiti Vječnom, B gu svome, i poslušati Njegov glas ..." No, kasnije u odjeljku, Tora go vori o tome kako Vječni "obrezuje naša srca" što podrazumijeva da zapravo nismo mi ti koji se vraćamo Vječnom, već je On taj koji uklanja duhovne prepreke koje nas spre čavaju da mu se približimo. Tako đer: Ako Vječni, recimo to tako, "ob reže naša srca" što smo to mi za pravo postigli?
Ranije u knjizi Devarim (Pnz 4,25 29) Tora također opisuje proces tešuve:
Kad ... učinite zlo u očima Vje čnog, B ga vašega, i rasrdite ga. Danas postavljam Nebo i Zemlju da svjedoče protiv vas zasigur no ćete brzo iščeznuti iz Zemlje.. ... Vječni će vas raspršiti među narode... Odatle ćete tražiti Vje čnog, B ga svojega, i naći ćete ga, ako Ga budete tražili svim srcem svojim i svom dušom svojom.
Ponovo imamo čovjeka koji je ini cirao tešuvu, ali ovdje se ne spomi nje da je Vječni "obrezao naša srca", što možda podrazumijeva da cijeli proces ovisi o nama. Međutim, Tora opisuje kulminaciju tešuve kao "pro nalaženje Vječnog". Izraz "naći" podrazumijeva nešto što je netko slučajno pronašao tj. čovjek je na to naišao sasvim slučajno. Zar ne bi bilo prikladnije reći da će čovjek "doseći" ili "postići" određeni nivo tešuve, umjesto "naći ga"?
U oba odlomka Tora izražava ka ko tešuva zahtijeva traženje "svim svojim srcem i svom svojom du šom". U prvom se odlomku ta for mulacija spominje dva puta, jednom kada opisuje našu tešuvu, a jednom kada opisuje stanje nakon što je Vje
čni obrezao naša srca, "Vječni, B g tvoj, obrezat će srce tvoje i srce djece tvoje, da ljubiš Vječnog, B ga svoga svim srcem svojim i svom dušom svojom." Čini se nepotrebnim što Tora dodaje ove posljednje riječi. Vječni je savršen, i takvi su svi nje govi postupci. Ako On obreže naša srca i približi nas Sebi, očito će u tome biti neki vid savršenstva i slu žit ćemo Mu svim svojim srcem i dušom. Takve su riječi potrebne samo kada se opisuje što zahtjeva tešuva koju smo mi inicirali.
Ono što proizlazi iz svih ovih pita nja, kaže sveti Yismach Moshe, jest da je tešuva proces koji mi započi njemo, ali ga ne dovršavamo. Jeste li kada vidjeli snažnog muškarca kako se dugo vremena muči otvoriti po klopac čvrsto zatvorene staklenke, a onda, nakon što na kraju odustane, dođe malo dijete i s lakoćom ga ot vori? "Gdje je bio problem?"
Naravno, svi znamo što se zapra vo dogodilo. Svojim naporom sna žni je muškarac olabavio poklopac upravo toliko a da nije bio svje stan toga da je bilo potrebno još sasvim malo.
Rabbi Eliyahu Hoffmann:Nije savršena usporedba, ali po služit će za ilustraciju naše poante. Vječni ne očekuje od nas da ikada dosegnemo razinu tešuva šleima. On nas samo testira, uvijek iznova, da vidi koliko smo ozbiljni u tome i hoćemo li odustati kad postane teško. Nije pitanje koliko daleko možemo stići, već koliko dugo možemo ustrajati i može li naša odluka da se promijenimo čvrsto stajati čak i kad se suoči s teškim kušnjama i poteškoćama. On to ovako kaže, "[tijekom cijelog proce sa tešuve] doživljavamo brojne us pone i padove. Kad Vječni osjeti da smo se dovoljno borili, On obrezuje naša srca. Tada promjena [koju je izvršila tešuva] postaje trajna.
Kada netko pokušava prestati pušiti on često prolazi kroz mnoge faze, ponekad misli kako je pobije dio svoju ovisnost, da bi odjednom ponovo počeo žudjeti za njom. U tim trenucima on se osjeća kao da su svi njegovi prethodni napori bili uzaludni, kao da ništa nije posti gao, i da je njegova žudnja i želja jednako snažna. Ponekad ga ova frustracija navede da odustane.
Ali ako čvrsto ostane pri svojoj odluci i bori se protiv svoje želje iznova i iznova, iako mu se čini da nije ništa postigao, u nekom će se trenutku dogoditi nešto neobično. Proći će dan, tjedan i mjesec tijekom kojih će shvatiti da mu se nije poja vila nikakva ozbiljna žudnja. Raz mišljajući unatrag, neće mu biti jasno kada se i kako se to dogodilo. Jedan tjedan stvari su bile teške kao i uvijek, a sljedećeg gotovo je, kao da nikad nije ni počeo pušiti.
kao jo jo, klackanje gore dolje. Po nekad si zamislimo da postižemo nešto, i tada, često bez ikakvog upo zorenja, vratimo se tamo odakle smo krenuli. Može nam se čak činiti da smo nazadovali. Pitamo se zašto se uopće trudimo. Blaženstvo ne znanja nekako nam se čini privla čnijim od ovog emocionalnog vr tuljka koji izgleda kao da ide u krug i nigdje brzo ne stiže.
Ovakvi osjećaji često nas navedu da odustanemo od tog proces. Za ključujemo da jednostavno nismo sposobni za to. Mnogo je boli pove zano s vrlo napornim trudom bez napredovanja.
No, kad bismo se samo sjetili da je u tome naš test. Doći će vrijeme pod uvjetom da ustrajemo kad ćemo iznenada opaziti promjenu. Ne tek malu promjenu, već ogro mnu. Sine nam da mida (osobina) koja nam je stvarala toliko problema više nije problem. Ono što se još nedavno činilo tako teškim, sada se čini beznačajnim. (To ne znači da smijemo spustiti svoj gard ali do nekle, naša borba da prevladamo naše nedostatke pretrpjela je pro mjenu paradigme; sada su tu druge bitke koje treba voditi.)
Pokušati mijenjati loše karakterne osobine vrlo je slično iskustvo. Naš se napredak ne može mjeriti čak ni sitnim koracima naprijed; više je (nastavak s 8. stranice) Rabbi Eliyahu Hoffmann: Tešuva - promjena kuta gledanja
Prema tome, objašnjava on, postoji
koncept "vratit ćete se" što znači boriti se za to. A kad se budete do voljno dugo mučili i hrvali s time, tada će vam "Vječni obrezati vaša srca" i doživjet ćete promjenu kuta gledanja na stvari. To je sve pod uvjetom, kao što stih predviđa, da ste prvo učinili sve što ste mogli, "svim svojim srcem i svom svojom dušom".
Zato Tora kulminaciju tešuve nazi va "otkrićem". Možda ste uložili mnogo truda u tu borbu, ali na kra ju odjednom "otkrijete" da ste posta li nova osoba, a da nikada niste pot puno shvatili kada i kako je došlo do te stvarne promjene.
Da je tešuva postupan, dosljedan proces, korak po korak (nešto po put dijete, kod koje možete vidjeti kako ti kilogrami polako nestaju), bila bi to relativno jednostavna mi cva. Vječni nije učinio stvari tako laganima. Umjesto toga, borimo se naslijepo. Međutim, budite uvjereni da ćemo jednog dana, bez upozore nja unaprijed, dobiti Nebesku po moć i sav će se taj trud itekako is platiti.
Neka bi vam bila k’siva ve hasima tova.
1. alija 4 p'sukim 21,1 21,4
B g je održao obećanje i Sara rađa Jichaka.
Levi
2. alija 8 p'sukim 21,5 12
Avrahamu je bilo 100 godina kad se rodio Jichak. Obrezuje ga s 8 dana starosti.
Jichak odrasta i Sara zamjećuje po tencijalni negativni utjecaj koji bi mogao na njega imati Jišmael, pa traži od Avrahama da otjera njega i njegovu majku Hagar. Šliši
3. alija 9 p'sukim 21,13 21
Avraham to čini tek kad mu B g kaže da posluša Saru. Hagar i Ji šmael su na rubu smrti u pustinji, ali Jišmaelove molitve su uslišane i oni su spašeni. Jedan anđeo uvjera va Hagar da će preživjeti. Hagar po slije ženi Jišmaela za ženu iz zemlje egipatske.
Kad su se Hagar i Jišmael molili B gu, B g je čuo "mladićev glas"; Raši kaže kako iz toga učimo da je najsnažnija molitva u korist nekog bolesnika, upravo molitva tog bole snika osobno.
R'vi'i
4. alija 6 p'sukim 21,22 27
Avimeleh i njegov zapovjednik Pihol (zvan Fihol zbog pravila o dikduku) sklapaju pakt s Avraha mom. Pakt ima veze s bunarima koje je Avraham iskopao, a sluge Avimelehove ukrale, vraćanjem tih bunara i Avimelehovim priznanjem
da bunari stvarno pripadaju Avra hamu.
Hamiši
5. alija 7 p'sukim 21,28 34
Grad Be'er Ševa dobiva svoje ime od dvostrukog značenja 7 ovaca korištenih kao znak saveza i me đusobno date zakletve.
Avraham sadi "ešel" u Be'er Ševi.
Osim što je vrst stabla, riječ ešel se smatra akronimom hebrejske riječi za hranu, piće i konačište (ili hrana spavanje i pratnja) što ostaje sim bolom gostoprimstva za sva vre mena.
Drugi dan Roš hašane Kohen, Levi, Šliši, R'vi'i 1,2,3,4. alija 19 p'sukim 22,1 19
To je dio o vezivanju Jichaka akedat Jichak.
Iako nitko od Avrahamovih poto maka (mi, židovski narod) nikad neće biti stavljen na kušnju na tako drastičan način, mi crpimo ogro mnu inspiraciju iz tog dijela Tore. To je dio naše baštine i, još više, dio
naše suštine. Svatko od nas doži vljava različite izazove kroz život. To isto se odnosi i na nas kao narod. Neka nas uvijek vodi duboka pre danost Tori i židovskim vrijed nostima.
Akedat Jichak je naša osobna iska znica. Ona definira tko smo ... čak i kada je naše vlastito ponašanje u su protnosti sa standardima Tore. Sto jimo pred B gom na dan suda na Roš Hašanu, i pušemo u šofar na pravljen od ovnujskog roga. Tra žimo od B ga da se sjeti Akedat Ji chak i smiluje se njegovoj djeci (pre mda ponekad ona to ne zaslužuju).
Hamiši
5. alija 5 p'sukim 22,20 24
Paraša završava spominjanjem Rivkinog rođenja što je poveznica sa sljedećom fazom razvitka juda izma.
Maftir, oba dana Roš hašane Maftir 27 p’sukim 29,1 6)
Roš hašana je ovdje nazvana Jom t’rua. Njezin Musaf također se već otprije ubraja u micve (Emor), no micva puhanja u šofar se ubraja ovdje. Budući da je Roš hašana ta kođer i Roš hodeš tišri, prinose se dvostruki musafim
Tora ne kaže: Puhat ćeš u šofar Ona nam kaže da trebamo imati Jom t’ru’a na prvi tišreja. O tome što to znači, Gemara nas uči koristeći g’zeira šava (paralelno izvođenje) za jovel je jedna od nekolicine micvot koje Tora zapovijeda na in direktan način.
Prvi dan Roš hašane KohenKako da razumijemo Hašemov na log da se žrtvuje Jichaka i Avraha movu voljnu suglasnost?
• Kako može moralni B g, koji kasnije u Tori osuđuje uboj stvo i izjavljuje da je žrtva djeteta gnusna, zahtijevati od Avrahama da ubije svoje di jete? Zašto se Avraham slo žio bez da je imalo propitivao taj nalog, kao što to činio ka da mu je Hašem otkrio svoju namjeru da uništi Sodomu?
• Za raspravu: Koji je ispravan način da se postupi kada lju dske predodžbe o moralno sti, ili čak sam etički sustav Tore, dođu u sukob s B žan skom naredbom? Da vam je Hašem rekao, danas, da žr tvujete voljenu osobu, što bi ste učinili?
Kritiziranje naših Avot (praotaca)
Do koje mjere trebamo gledati na svoje pretke kao na savršene uzore
dostojne oponašanja, reinterpretira jući svaku priču koje baca sjenu na njihovu reputaciju, i kada je po šteno kritizirati njihove postupke i prepoznati da su i oni imali ljudske mane? Uzmite priču o protjerivanju Hagar i Jišmaela kao ogledni pri mjer da istražite to pitanje.
• Kakav bi to morao biti zločin koji bi opravdao protjerivanje vlastitog sina?
• Kako treba shvatiti Jišmaelov קעחצ" "? Je li moguće da bi pravedna Sara bila spremna otjerati Jišmaela zbog beza zlenog smijeha? S druge stra ne, je li moguće da bi sin ko jeg je Avraham odgajao mo gao počiniti zločine tako stra šne da bi takva kazna bila opravdana?
Usporedite Tanaim u Berešit Raba, koji brane Saru ocrta vajući jednog posebno zlog Jišmaela, s R. Avraham Sa bom koji je osuđuje (unatoč tome što Hašem podržava njezinu odluku!)
• Kad se molimo, koliko naših riječi treba posvetiti našim individualnim potrebama, a koliko potrebama cijelog na roda? Kakva bi trebala biti ravnoteža između slavljenja i molbe? Ovo su neka od pita nja koja postavlja Hanina molitva u Šemuel I 2. Ko mentatori raspravljaju je li to pjesma zahvalnosti što je do bila dijete ili molitva molbe koja je usredotočena na po trebe naroda u cjelini. Koje gledište vam se čini uvjerlji vijim?
• Jedna od žarišnih točaka Roš Hašane je tema vlasti i kralje vanja Hašema, kako je izraže no u odlomku עמע ל moli tve Amida. Međutim, prakti čno, što to znači priznati Ha šema za svog kralja? Hanina molitva sugerira da to prije svega uključuje prepoznava nje da je "שׁמִא״הַבְגִמ״ַחֹ ְב״אֹל" od nosno, da je sve u B žjim rukama.
■
Šulhan Aruh ("postavljeni stol") skup je onih područja halahe židovskog vjerskog prava koja su danas primjenjiva. Sastavio ga je Rabi Yosef Karo iz Safeda (Izrael) otprilike 1560. godine, i postao je općeprihvaćen kao mjerodavan nakon što ga je Rabi Moshe Isserls iz Krakova (Poljska) oko 1570. godine nadopunio napomenama (poznatim kao Mapa "stolnjak") iznoseći pravorijeke kojih se drže aškenaski Židovi.
Poglavlje 41 Roš hašana (Nova godina)
Uobičajeno je da se nakon jutarnje službe u mjesecu elulu zatrubi u rog (ŠOFAR), a noću ustaje i govori SE LIHOS tijekom (dijela) tog mjeseca; vidi 581,1. Uobičajeno je postiti u ne ke od ovih dana, osobito dan prije ROŠ HA ŠANE; vidi 581,2. U rog se ne puše, a TAHANUN se ne govori na taj dan (581,3); ostale običaje toga dana vidjeti 581,4. Osoba koja vodi SELIHOS i službe na ROŠ HA ŠA NU i JOM KIPUR treba biti učena, pravedna i prihvatljiva za skupšti nu; vidjeti 581,1.
Tijekom deset dana od ROŠ HA ŠANE do JOM KIPURA, završeci trećeg i jedanaestog blagoslova ŠE MONE ESRE mijenjaju se u "Sveti Kralj" i "Kralj Suda" (582,1 3), a od lomci o (Knjizi) Životu se dodaju u prva dva i posljednja dva blagoslo va (vidi 582,5). Tijekom tog razdo blja osoba bi trebala izrecitirati broj ne SELIHOS i ispovijedi; vidi 602,1 Zabrane se ne smiju nametati niti se davati zavjeti (602,1). Osoba bi tre bala biti posebno oprezna u pogle du vjerskih obreda, te bi se trebala uključiti u samoispitivanje i pokaja nje (603,1). Neki imaju običaj reciti rati AMIDU na ROŠ HA ŠANU i JOM KIPUR u pognutom položaju (vidi 582,4) i da se čuje (vidi 582,9). HALEL se ne kazuje, ali se kazuje
"Oče naš, Kralju naš", osim na šabat (584,1).
Na ROŠ HA ŠANA je običaj po zdravljati ljude sa željom da budu upisani za dobru godinu (582,9); je sti hranu koja simbolizira slatkoću i pozitivne ideje (vidi 583,1 2); ne spavati danju (593,2); i kazati stih ... "i bacaš sve njihove grijehe u mor ske dubine" pored vode (583,2). O tekstu AMIDE vidi 582,6 8; o KIDU ŠU vidi 600,2; o čitanju iz Tore i Pro roka vidi 584,2 i 601,1; u vezi obrezi vanja vidi 584,4. Jutarnja služba pro dužava se do podneva recitiranjem mnogih PIJUTIM; vidi 584,1. ROŠ HA ŠANA se drži dva dana čak i u zemlji Izrael; vidi 600,1 2 i 601,2
Osoba koja puše u ŠOFAR (vidi 585,3 4; 589,1 7; 592,4) na ROŠ HA ŠANU stoji na BIMI (585,1) i izgova ra blagoslove "... Koji nam je nare dio da čujemo zvuk ŠOFARA" i "... Koji nas je održao na životu ..." (585, 2; 600,3). Ako je moguće, ŠOFAR treba usmjeriti prema gore i puhati s desnom stranom ustiju, a svaki zvuk treba imenovati prije nego što ga se puše; vidi 585,2. Može se kori stiti bilo koji šuplji rog košer životi nje, osim krave, ali poželjniji je savi jeni ovnujski rog (586,1). Nije odre đeno kako ŠOFAR zvuči (586,6), ali mora se puhati u njega ustima koja su u dodiru s njegovim užim krajem (586,12.19; 590,9). Mora se puhati s namjerom i zvuk se mora čuti izra vno; vidi 587,1 3 i 589,8 9. Za ostale zahtjeve u vezi ŠOFARA vidi 586,2
5.7 11.13 18.20 22; u vezi čišćenja vidi 586,23.
ŠOFAR se puše za vrijeme dana (588,1) i ne puše se na šabat (588,5). Prvi puta se puše između čitanja Tore i službe MUSAF; vidi 585,2 i 590,9. Osnovni zahtjev je ispuhati tri zavijajuća zvuka, svakom prethodi i nakon njega slijedi jednostavan ("ra vni") zvuk; ali zbog toga što defini cija zavijajućeg zvuka nije sigurna, uobičajeno je puhati tri različite verzije ove sheme (vidi 585,2; 588,2 4; 590, 1 2). O duljinama i razmaku između zvukova vidi 590,3 6; u vezi pogrešaka u redoslijedu vidi 590,7 9
MUSAF AMIDA ne smije se reći prije završetka trećeg sata u danu; vidi 591,8. Sastoji se od devet blago slova; u vezi njihovog teksta vidi 591,1 3.7. Tri srednja blagoslova sa drže po deset stihova u kojima se spominje (redom) B žje Kraljevstvo, Njegovo sjećanje i ŠOFAR; vidi 591, 4 6. Kad voditelj ponovi MUSAF, puše se ŠOFAR na kraju svakog od ova tri blagoslova; vidi 592,1 2. Mo ra se puhati čak i ako se ne kažu blagoslovi, i obrnuto ako je moguće; vidi 593,1 2 i 595,1. Jedna osoba mo že kazati blagoslove ili puhati ŠO FAR za drugu; vidi 594,1. O običaju puhanja dodatnih glasova nakon MUSAFA vidi 596,1. Ne bi smjelo biti prekida između blagoslova za ŠOFAR i završetka puhanja; vidi 592,3. O postu na ROŠ HA ŠANA vidi 597, 1 3; u vezi popodnevne slu žbe vidi 598,1 ■
Rabbi Jack Abramowitz: to će biti dan trubljenja u trube 405. Glasno trubljenje!: Obaveza da se čuje šofar na Roš hašanu s 4. stranice) Rav Kook: Unutarnja crta dobrote Rabbi Dr. Azriel Rosenfeld:Nakon mjeseca tišrija, prvog mje seca u godini, slijedi mjesec hešvan, kojeg uobičajeno nazivamo "marhe švan". Najčešće objašnjenje prefiksa "mar", što znači "gorko", je da on aludira na "običnost" ovog mjeseca. Hešvan je jedan od rijetkih mjeseci židovskog kalendara u kojem nema nikakvih blagdana ili posebnih pri goda, pa je zbog toga "gorak" ili be zukusan. Prefiks "mar" dodajemo kao opis "bezukusnosti" ovog mje seca.
Drugi tvrde da riječ "mar" u ovom kontekstu označava kapljice vode. Na primjer, prorok Ješajahu izjavlju je da su svi narodi na zemlji u B ž jim očima poput "mar mi'dli" "kapi u kanti" (Ješajahu 40,15). Nazivu o vog mjeseca dodamo riječ "mar" jer nas uvodi u sezonu kiša, kada s ne ba počinju padati kapi vode.
mu se pomiču". Riječ "marhešvan" bi, dakle, mogla aludirati na činje nicu da se tijekom ovog mjeseca na še "usne pomiču", gotovo automat ski govoreći i pjevajući napjeve iz molitvi Visokih blagdana. Tokom elula i tišrija bezbroj puta izgova ramo molitve poput "Va'ja'abor", "Anenu", "Hašem Hu Ha'Elokim" i "Hašem Meleh". Sasvim je prirodno
Ovo je vrijeme za punjenje baterija, da bismo mogli duhovno nastaviti napredovati u nadolazećoj godini. Nadahnuće koje možemo dobiti tijekom ovih tjedana elula i blag dana u tišriju ima moć da utječe na nas i dovede do promjene koja će ostati dijelom nas tijekom cijele godine.
Imati dobro srce je važno, ali to je samo jedan od organa u tijelu.
da naše usne nastave šaputati ove molitve u tjednima nakon Jamim nora'ima (Dana strahopoštovanja), u mjesecu marhešvanu, i zato ovaj mjesec nazivamo izrazom koji alu dira na šaputanje naših usana.
Ovo pokazuje da je cilj Jamim no ra'im da ostave trajan utjecaj na tjedne i mjesece koji će uslijediti.
Postoji, međutim, još jedno mogu će objašnjenje riječi "marhešvan", o kojem vrijedi razmišljati već sada, čitav mjesec dana prije početka mar hešvana. U Gemari u različitim kon tekstima nalazimo aramejski izraz, "merahašin sefate", što znači, "usne ■
Svaki posao ima svoju "sezonu", period intenzivnih trgovinskih ak tivnosti i prodaje. Sezone su ključne za posao i često donose veći dio za rade. S obzirom na naše vjerske obi čaje, za nas je ovo naša "sezona". Ovo su kritični tjedni za "posao" duhovnog rasta. "Dobit", dobivena od Jamim nora'im, pružit će našem "poslu" značajan poticaj koji bi mo gao potrajati čitave naredne godine. Kao što se vlasnik tvrtke trudi is koristiti svoju "sezonu" tako da os tvari što veću zaradu, tako isto i mi moramo osigurati da ne izgubimo prilike koje pruža sezona Visokih blagdana i u potpunosti iskoristiti ovu priliku da se približimo B gu i "napunimo naše baterije" za nare dnu godinu.
■
Rabbi Eli J. Mansour: Punjenje baterija
Jedna od najvažnijih micvos Roš Hašane je biblijska zapovijed da se puše u šofar. Iako je značaj ove mi cve detaljno izložen Rav Sa'adiah Gaon nabraja deset različitih razlo ga za puhanje šofara još uvijek mnogi nisu upoznati s osnovnim postupcima: koliko oglašavanja se oglašava, koliko dugi ili kratki zvu ci moraju biti, itd. Dok tokea (onaj koji puše u šofar) i makri (onaj koji upućuje tokeu koje oglašavanje treba puhati) moraju biti temeljito upuće ni u ove kompleksne zakone bu dući da oni odlučuju je li određeno oglašavanje bilo nevaljano i mora li se ponoviti još uvijek je važno da čitava zajednica ima određen stu panj poznavanja općih zakona koji uređuju ovu micvu
Osnovna micva
Biblijska zapovijed je da se na Roš Hašanu pušu tri niza oglašavanja. Niz oglašavanje znači da jednom terua zvuku prethodi, i poslije njega slijedi po jedno oglašavanje tekija Tako je ukupan zbroj oglašavanja koje je čovjek obavezan čuti na Roš Hašanu devet šest tekija i tri zvuka terua
Zvuk tekije bio je uvijek dobro de finiran i o njemu se slažu svi autori teti to je dugačak, ravan (bez pre kida ili stanke) glas oglašavanja. Zvuk terua, međutim, nije bio dobro shvaćen i rabini nisu bili sigurni ka ko bi točno trebao zvučati. Talmud opisuje tri mogućnosti:
1. Tri kratka, ravna glasa što obično nazivamo ševarim;
2. Devet vrlo kratkih, staccato oglašavanja što obično nazi
vamo terua;
3. Kombinacija oba gore navedena zvuka spoj ševarim terua
Kako bi udovoljili svim gore nave denim mišljenjima, rabini su usta novili da se tri skupine tekijos pušu na tri različita načina, izmjenjujući terua glas u svakom nizu. Tako tri puta pušemo tekija ševarim terua tekija (TaŠRaT); tekija ševarim tekija (TaŠaT) tri puta; i tekija terua tekija (TaRaT) tri puta. To ukupno uk ljučuje gotovo trideset različitih oglašavanja: osamnaest tekija, tri ševarim terua, tri ševarim i tri terua Ovo je minimalan broj oglašavanje koje svaki odrasli muškarac mora čuti na Roš Hašanu. Oni se nazivaju tekios demjušav, jer je zajednici dopušteno da sjedi dok ih se puše. U praksi je, međutim, gotovo op ćeprihvaćeno da se stoji tijekom ovih tekija
[Osoba koja se nalazi u teškom stanju (na primjer, pacijent u bolni ci) i nije u mogućnosti čuti (ili pu hati) trideset oglašavanje, trebala bi nastojati čuti (ili puhati) deset zvu kova: jedan TaŠRaT, jedan TaŠaT i jedan TaRaT. Međutim, nad tim
oglašavanjima se ne kaže blagoslov]
Pored ovih biblijski zahtijevanih oglašavanja, mi ih pušemo još se damdeset. Dodatnih trideset se pu šu tijekom Musafa, po deset nakon dijelova Malhijos, Zihronos i Šofa ros u Šemone Esre. Svaki odrasli muškarac je rabinski obvezan puha ti ili čuti ova oglašavanja na svojim određenim mjestima tijekom službe Musaf. Oni se nazivaju tekios deme umad, budući da treba stajati dok ih se puše.
■
Konačno, uobičajeno je da se još četrdeset oglašavanja oglasi za uku pno stotinu zvukova. Iako se ovaj običaj temelji na nekoliko ranih iz vora i gotovo je općeprihvaćen, po stoje različite prakse u vezi toga kada se točno puše. Općenito, ova oglašavanja pušu se pred kraj, kao i nakon službe Musaf, i treba se suz držati od govora sve dok svih sto tinu oglašavanja ne budu oglašena. Koliko dugo treba trajati svako od oglašavanja?
Duljina tekije, prije i poslije ševarim ili terua, mora biti njamanje jednako dugačka koliko i ševarim ili terua koji je prate. Dakle, budući da je po trebno oko dvije do tri sekunde za
Rabbi Doniel Neustadt:puhanje ševarim ili terua, tekija prije i poslije mora biti dugačka najmanje dvije do tri sekunde. Budući da je za puhanje kombiniranog zvuka ševa rim terua potrebno više vremena, tekija koja prethodi tim glasovima i koja slijedi nakon njih mora biti i duža. U većini zajednica uzima se oko četiri ili pet sekundi za svaku od ovih tekijos Makri je odgovoran da pazi na vrijeme.
[Važno je zapamtiti da se svaka tekija mora čuti u cijelosti, bez ob zira koliko vremena trajala. Ako se, na primjer, tekija puše sedam seku ndi, što je puno duže nego što je po trebno, zajednica mora saslušati či tavih sedam sekundi. Mora se paziti da ne počnete govoriti Jehi racon sve dok se oglašavanje ne završi.]
Terua čini najmanje devet kratkih glasova (zvučnih signala), mada ih u praksi bude mnogo više kada se puše terua. Između tih kratkih zvu čnih signala ne smije se udahnuti; oni moraju ići uzastopno.
Svaki šever trebao bi trajati oko tri terua signala. Bediavad šever je važeći čak i ako traje samo dva signala, pod uvjetom da su sva tri ševarim toliko dugački. Ne smije se udahnu ti između svakog ševera; mora ih se puhati uzastopno. Ševarim terua kako ga se puše?
Postoje dva gledišta kako puhati kombinaciju ševarim terua. Neka mi šljenja drže da se između njih ne smije udahnuti, pa čak bediavad, je dan udah između njih čini oglaša vanje ništavnim. Drugi smatraju da bi trebalo uzeti dah između ševarim i terua [pod uvjetom da udah traje manje od sekunde]. Običaj u većini
zajednica je da se radi na oba nači na; tekijos prije Musafa pušu se bez daha između ševarim terua, dok se tekijos za vrijeme i nakon Musafa pušu s pauzom za uzimanje daha između ševarim terua Pogreške prilikom puhanja
U osnovi postoje dvije vrste po grešaka koje tokea može učiniti dok puše šofar. Najčešća je da tokea po kušava, ali ne uspijeva proizvesti pravi zvuk. Opće je pravilo da tokea ignorira neuspjeli pokušaj, uzme dah i pokuša ponovo.
Druga vrsta pogreške je da tokea pravilno puše oglašavanje, ali pogri ješi u redoslijedu i puše pogrešno oglašavanje, npr. umjesto ševarim on pomisli da je na redu tekija, ili umje sto terua misli da je vrijeme za ševa rim. U tom slučaju nije dovoljno sa mo zanemariti pogrešno oglašava nje; umjesto toga, tokea mora pono viti tekiju kojom započeo ovaj niz tekijos
Kada se tekija mora ponoviti, red je da makri obavijesti zajednicu (udaranjem po bimi, itsl.), tako da se slušatelji ne bi izgubili u praćenju redoslijeda oglašavanja zvukova.
Dodatni hidurim
Budući da postoje različita gledi šta i/ili razina strogosti koji se od nose na različite aspekte tekijas ha šofara, onaj tko želi biti posebno de taljan u ovoj micvi može puhati (ili čuti) dodatna puhanja nakon što Musaf završi kako bi udovoljio svim mišljenjima. To uključuje slje deće hidurim:
1. Postoji nekoliko načina puha nja zvuka ševarim; dok neki pušu kratka, ravna oglašavanja, drugi rade malo oscilirajuća oglaša vanja (tu u tu).
2. Prema nekim mišljenjima, za lehathila, nijedan šever ne smije biti dulji od dva kratka signala.
3. Prema nekim mišljenjima, kada se oglašava zvuk ševarim terua, između ne smije biti nika kvog prekida (čak ni da se uzme dah); posljednji šever mora prije ći izravno u terua
4. Neki autoriteti inzistiraju na tome da zvuk bude ravan i jasan od početka do kraja, bez fluktuacije tona za čitavo vrijeme oglašavanja.
(nastavak s 14. stranice) Rabbi Doniel Neustadt: Osnovno razumijevanje tekijos
Avos D’ Rebbi Nosson pripovjeda da je jednom veliki R. Johanan Ben Zakaj pošao iz Jerušalajima, a R. Je hošua mu se pridružio.
Dok su prolazili pored Bejs Ha Mikdaša koji je ležao u ruševinama, R. Jehošua je uzviknuo, "Jao nama, jer mjesto na kojem su naše averos bile opraštane leži u ruševinama."
R. Johanan mu je odgovorio, "Sine moj, nemoj biti uznemiren. Mi ima mo nešto drugo, jednako djelotvorno, što će nam donijeti kapara, pomi renje. To su djela heseda i cedaka (mi lodar) kao što je rečeno (Hoše’a, 6, 6), 'Jer je meni milost mila, a ne žrtva.’"
Poruka koju nam iznosi ova pripovijest zapravo je vrlo duboka. R. Jehošua je govorio o ruševinama Bejs HaMikdaša koji je bio srce i srž našeg života. On je bio makom keduša prožet svetošću mjesto na kojem je Šehina, B žanska prisutnost, pre bivala. Avoda koju su vršili kohanim; dnevno prinošenje korbanos koje je pružalo jedinstvenu priliku svakoj osobi; posebne službe Kohen Gadola na Jom Kipur u Kodeš Kodašim kojima je vršio pomirenje za čitav Židovski narod; svečanosti Simhas Bejs Ha šoe’va; pjesme Levita; prinošenje bi kurim, okupljanje na Šaloš Regalim sve je to nestalo s uništenjem Svetog Hrama.
Bejs HaMikdaš je predstavljao ono posljednje mjesto na kojem smo mo gli osjećati bliskost s Vječnim, pa ipak se veliki R. Jehošua koncentrirao na gubitak prilike za pomire njem. Zašto?
Odgovor glasi da su duhovno na dahnuće, avoda, i mogućnost da se približimo Vječnom, koje je pružalo postojanje Bejs HaMikdaša bile prednosti koje smo uživali. Aspekt kapara, uza sve to uključuje pitanje života i smrti. R. Jehošua bio je zabrinut u vezi obaveze za pomirenjem koju svaki pojedinac u Klal Jisroelu ima. Pasuk nam kaže (Koheles 7,20), "pa ipak nema čovjeka na zemlji tako pravedna, koji bi činio samo dobro i nikad ne bi sagriješio." Bez obzira na to, mi shvaćamo da nam je u ovom trenutku potrebno oproštenje za prijestupe koje smo počinili tije kom godine.
U selihos mi tražimo od Vječnog: "Sjeti se danas zbog nas Saveza Trinaest [značajki]," što nas pod sjeća da će nas taj priziv osposobiti da sa suđenja izađemo kao dobit nici.
I doista, Talmud (Roš Hašana 17b), kaže da je Vječni rekao Mošeu Ra benu: Kadgod Klal Jisroel sagriješi, nek' izvrše ovu službu predamnom i Ja ću im dati oproštenje. Talmud
■
navodi pasuk u Šemos (34,6), "I pro đe Vječni pred Mošeom Rabenu i proglasi [Trinaest značajki]", a R. Johanan je rekao da kada one ne bi bile zapisane u samom tekstu ne bi nam bilo moguće izjaviti ovako ne što. To nas uči da se Vječni ogrnuo svojim plaštom poput hazana i po kazao Mošeu redoslijed molitava.
Sefer Me’ein HaMoed spominje da smo u prošlosti molili s Trinaest značajki, a ipak nam godina nije bila ispunjena radošću. Zašto? On raz jašnjava da postoji tajni, magični ključ koji olakšava izlijevanje Trina est značajki, a što se najbolje može ilustrirati na ovaj način.
Neka je siromašna udovica imala jednog jedinog sina kojeg je vrlo voljela. Njih su dvoje živjeli u ta kvoj bijedi da je dječak već u ranoj mladosti počeo svakodnevno na uli cama tražiti posao. Kada ne bi us pio, prosio bi kako bi mogao doni jeti nešto hrane na stol. Bojao se jedino toga da se ne razboli. Tada ne bi mogao zaraditi ništa novaca, niti bi imao novca da ode kod liječnika.
Rabbi Dovid Goldwasser: Tajni ključJednog hladnog kišnog dana, kada nije mogao pronaći nikakav posao, počeo je kucati na vrata tražeći mi lostinju. Pokucao je na vrata imuć nog, no škrtog, čovjeka koji mu je zlovoljno rekao: "Mlad čovjek po put tebe bi trebao raditi, a ne sku pljati milostinju."
Dječak je ponizno odvratio: "Tra žio sam posao ali me nitko nije htio zaposliti."
Bogataš se htio zabaviti pa mu je rekao: "U redu, ja ću te zaposliti. Ako budeš čitave noći stajao do grla u vodi uz rub rijeke, dat ću ti deset zlatnika."
Mladić je pristao i vratio se kući da kaže svojoj majci za dogovor koji je sklopio. Žena se razumljivo zabri nula za zdravlje svoga sina. Vani je bilo vrlo hladno i dječak se mogao teško razboljeti. Bilo kako bilo, sin ju je uvjerio da njihovo preživljava nje ovisi o tom novcu.
Majka se preko volje složila s time i otpratila ga do obale rijeke. Dok se on pripremao da uđe u vodu, žena je sakupila nešto granja da zapali vatru, koju je doduše ubrzo ugasio snažan vjetar. Škrtac se isto spustio do rijeke, umotan u težak topli ka put, kako bi se uvjerio da se dječak
drži njihovog dogovora.
Ujutro, nakon što je čitave noći stajao u mrzloj rijeci, mladić je iza šao iz vode, obukao svoj kaput i po kucao na vrata doma onog bogatog čovjeka.
"Što želiš u ovako rano jutro?" za režao je bogataš.
"Došao sam po svojih deset zlatni ka," rekao je mladić.
Škrtac mu je bahato odvratio: "Ništa nećeš dobiti. Nisi se držao dogovora. Tvoja majka je zapalila vatru da te grije. To baš nije bilo pametno!"
Užasnut, mladić je smjesta otrčao seoskom sucu i ispričao svoju ne sretnu priču. Sudac je pozvao boga taša koji je samouvjereno odgovorio na poziv, smatrajući da ima valjan razlog kojeg se neće moći pobiti.
Nakon što je saslušao obje strane, sudac je naložio svom poslužitelju da donese vode za kavu. "Uzet će mo pauzu da zakuhamo vodu i po pijemo kavu, i onda ću iznijeti svoju presudu," objavio je sudac. Poslu žitelj je, kako i treba, stavio lonac s vodom pored vatre.
Petnaest minuta kasnije voda još nije bila zakuhala. Nestrpljiv, bo
gataš je počeo grditi čovjeka: "Ova se voda nikada neće zagrijati. Ako želiš da voda zakipi moraš je staviti nad vatru, a ne pored nje."
"Tako je to?" rekao je sudac. "A ti misliš da je slabašna vatrica na pi jesku zagrijala čovjeka koji je stajao do grla uronjen u ledenoj vodi čita ve noći?"
"Ne samo da presuđujem da ćeš mu dati deset zlatnika koje si mu obećao, već udvostručujem tu svotu zbog muke kojoj si ga izložio," na pomenuo je sudac.
Trinaest značajki zrake su svjetla i topline, ali njihova moć djeluje sa mo na onu osobu koja ih prihvaća. Nakon što je Židovski narod sagri ješio sa Zlatnim teletom, činilo se da je sve izgubljeno. No Vječni je ipak obećao Klal Jisroelu da će "vršenje službe Trinaest značajki," ne samo njihovo izgovaranje, uvijek uroditi blagoslovom i izbavljenjem. To je definirano u Talmudu (Šabos 133b): "Budite poput Njega: Kao što je On milostiv i milosrdan, tako budite i vi milostivi i milosrdni," ili (Šabos 151b), "Onome koji je milosrdan prema drugima, Nebesa iskazuju milosrđe."
Naši učenjaci pišu da obično nije dopušteno na jom tov iznositi molbe Vječnom, čime bi se onemogućila molitva Trinaest značajki. Objašnja va se, međutim, da mi ne tražimo Vječnog izravno za oproštenje, već zapravo izražavamo svoje shvaća nje da čovjek i pokajanje mo že postići ugledajući se u puteve Vječnog.
(nastavak s 16. stranice) Rabbi Dovid Goldwasser: Tajni ključ
Pred nama je 5783. godina. Kao i kod svake Nove godine, svakog no vog početka, svakog novorođenog djeteta i pokrenutog projekta mi u nju polažemo velike nade i očekiva nja. Nadamo se i molimo se za novu godinu spokojstva i mira, uspjeha i zdravlja, i našeg emocionalnog i du hovnog rasta. Većina od nas već je i prije gajila mnoge takve nade i, isti ni za volju, nisu baš sve nove godi ne ispunile naša očekivanja i nade.
No, to nas ne smije spriječiti da se nadamo kako će ova nova godina ispuniti naša velika očekivanja. Je dna od tajnih prednosti naše prosla ve dolaska nove godine na Roš ha šanu je poklon koji dobivamo: okre ćemo novu stranicu u svojoj knjizi života. Dočekujući novu godinu iz javljujemo: "Neka kraju dođu nesre će prošle godine, i sada nek' zapo čnu blagoslovi nove godine."
Sposobnost da se prebrodi prijaš nje nevolje i neuspjehe, i krene dalje u životu jedan je od bitnih sastojaka Židovskog života, života koji je us mjeren ka svetosti i vječnosti. Kralj Salomon nas uči u Izrekama: "Pra vedan čovjek može pasti sedam pu ta, ali on ustaje!" I pravedni i manje pravedni padaju. To je stanje u ko jem se ljudi nalaze krhko, nedoslje
dno i nesavršeno.
Međutim, pravedna se osoba uvi jek podiže i kreće s novim poče tkom. On ili ona odbija potonuti u potištenost stanja u kojem se na šao/la, dok oni koji nisu pravedni na kraju više ne pokušavajte sami sebe podići iz vlastite jame očaja i grijeha. Ova snažna poruka defini cije pravednosti, i njene različitosti od zla, jedna je od glavnih pouka Roš hašane i dolaska nove godine.
Druga važna pouka koju nas uči početak nove godine je vrednovanje samog vremena. Dolazak nove go dine dramatično usmjerava naše umove na razmišljanje kako vrijeme brzo prolazi. Pa kao da je to bilo jučer, kada je došla nova 5782. godi na! Gdje li su nestali njeni dani i kako je tako brzo prošla?
Naš učitelj Moše u svojoj je moli tvi, kao što je zabilježeno u Psalmi ma, skrušeno prokomentirao da i sam život brzo proleti. I uistinu je tako. Vrijeme je nezamjenjivi ele ment ljudskog postojanja. Ono ima jedinstvenu i samo sebi svojstvenu vrijednost. Vrijeme je najmoćniji alat dostupan ljudima za postizanje ci ljeva i samoostvarenje. Ono je isu više dragocjeno da bi ga se namjer no potratilo.
Nije na nama da riješimo sve pro bleme, sredimo sve situacije, ispuni mo sve uzvišene ciljeve za svog ži vota. Nemamo na raspolaganju do voljno godina da sve to ostvarimo. Ipak rabini su nas podučili da nas to ne oslobađa naših obaveza da to na stojimo učiniti. Shvaćajući ograniče nja koje nam vrijeme nameće, te ko risteći se vremenom koje smo dobili za vlastiti duhovni i emocionalni napredak, za izgradnju života i dru štva u skladu s Torom, te za poma ganje, podršku i osnaživanje naših bližnjih Židova, mi svijetom širimo poruke koje donosi dolazak nove godine. Nova godina je pravovre meni podsjetnik na vrijednosti sa mog vremena.
■
Dolazak nove godine također nas uči i kako je sve u životu neizvjesno. Naš je suvremeni svijet proizveo ši roko polje stručnjaka za svaki vid postojanja na ovoj planeti. Ipak, bez obzira na to koliko nam se činilo da znamo i koliko nam jasnu buduć nost zacrtali naši stručnjaci, mi stal no bivamo zavedeni događajima koji ne samo da su nepredvidivi već su u mnogo slučajeva i nezamislivi.
Mi uvijek bivamo primorani da pokleknemo zbog svog oholog sve znanja i poniženi onime još nepoz
DivrejTora Rabbi Berel Wein:natim i nepredviđenim. Nova nas godina tjera da se bavimo svojim dušama i našim Stvoriteljem. Ona priznaje, da se tako izrazim, svepri sutnu B žju ruku koja upravlja na šim osobnim i javnim životom. I o pet, ona ukazuje na jednu te istu pojavu, naše nemoći, a također i na še odgovornosti. Bez B ga čovječan stvo je osuđeno na prazninu i ništa vilo. No, bez ljudskih nastojanja i ostvarenja, B žje će djelo stvaranja ostati kao mrtvorođeno dijete, pra zno i pusto.
Nova Godina naglašava ovo B ža nsko partnerstvo između Stvoritelja i Njegovih stvorenja, između onog što je sveto i vječno, i onog što je nu žno svjetovno i obično. Dok otpo činje nova godina mi, da tako ka žem, predajemo svoj godišnji izvje štaj o ovom partnerstvu svom vje čnom partneru. Neka nova godina bude godina blagoslova za sav Iz rael, pojedinačno i kolektivno.
Naučiti kako gubiti
Nedavno sam pročitao članak u kojem se našao intervju s poznatim i nadarenim igračem američkog bej zbola. Većina sportaša kada ih pita ju ili intervjuiraju za medije gotovo poput robota odgovara klišejima i lijepim frazama, koje apsolutno ni šta ne znače. Ovog su sportaša u in tervjuu upitali koju je značajnu do brobit stekao svojom karijerom u bejzbolu. Umjesto uobičajenog od govora o timskoj suradnji, posta vljanju ciljeva, fer natjecanju i dru gim takvim plemenitim idejama, ovaj je sportaš odgovorio da je, na kon 15 godina profesionalne bej zbolske karijere, najveća lekcija koju je naučio bila kako gubiti.
Većina ljudi očekuje da postoji ne ka čarobna formula koja će ih nau čiti kako da pobjeđuju. Međutim, u životu, kao i u bejzbolu, zapravo se uči o tome kako gubiti tako da čo
vjek na kraju, u ukupnoj perspek tivi igre života, može pobijediti. Od naše najranije dobi mi uistinu treni ramo kako gubiti. Bez obzira koliko dijete bilo razmaženo, ono će se sve jedno suočiti s brojnim situacijama gubitka i uskraćivanja, kod kuće, u školi i na igri.
U mojim djetinjim danima, sjećam se da je najveća uvreda koju se mo glo dobiti od svojih kolega u razre du ili suigrača bila da ne znaš gubi ti. Nekako, duboko u nama postoji svijest, pa čak i želja da se gubi ple menito i pošteno. Zapravo, čitava ljudska psihologija objavljivanja onoga što se smatra moralnom po bjedom temelji se na ideji da je mno go puta izgubiti važnije i vrednije od pobjede.
U dugoj povijesti, židovski narod svakako bi se prije mogao ubrojati u gubitnike, nego u pobjednike. Nije dan narod nije imao tako tešku i bolnu povijest kao Židovi. Većinu svoje povijesti proveo je prognan iz svoje domovine i raspršen diljem svijeta. Progon i diskriminacija, si romaštvo i stalna nesigurnost bili su sudbina koju su Židovi prihvatili. Ipak, židovski narod je ostao neo bjašnjivo optimističan u vezi svoje konačne budućnosti i ostao najutje cajniji u pitanjima i evoluciji civili
zacije. Iako nismo pobijedili u mate rijalnom i teritorijalnom smislu, mi smo se smatrali pobjednicima na području duha i ljudskog napretka.
Igrači bejzbola ne uspijevaju u 65 do 75 posto slučajeva. Ipak, njihov uspjeh je kada iz tog iskustva nauče zašto nisu uspjeli i što mogu učiniti kako bi pokušali ispraviti taj neus pjeh koji igru čini tako fascinan tnom i dramatičnom.
Izraelski proroci uvijek naglaša vaju propuste židovskog naroda i upozoravaju ih da preispitaju te ne uspjehe i uče iz njih. Ako ćemo se baviti samo svojim pobjedama i tri jumfima to će nas dovest samo do toga da postanemo arogantni, oholi i na kraju do najvećih razočaranja i obmana. Kroz riječi proroka Izraela nalazimo detalje naših nedostataka i naših promašenih napora, tako da te pogreške ne ponavljamo u bu dućnosti.
Jedna od velikih pouka u gubljenju je sposobnost da uvidimo i prihva timo činjenicu da smo izgubili. Na taj način, mi krećemo dalje i pravi mo potrebne prilagodbe kako ne bismo postali serijski gubitnici.
Gmar hatima tova
(nastavak s 18. stranice) Rabbi Berel Wein: Pouke Roš hašanePosljednjih dana svoga života Moj sije obnavlja savez između B ga i Iz raela. Čitava knjiga Devarim prikaz je saveza kako je došlo do njega, njegovih uvjeta i okolnosti, zašto je on u srži identiteta Izraela kao am kadoša, svetog naroda, i tako dalje. Sada nastupa trenutak samog ob navljanja, neka vrsta nacionalnog referenduma.
Mojsije, međutim, pazi da ne og raniči svoje riječi na one koji su stvarno prisutni. Pred smrt, on želi osigurati da niti jedno buduće po koljenje ne može reći: "Mojsije je učino ovaj zavjet s našim precima, ali ne i sa nama. Mi nismo dali svoj pristanak. Nas zavjet ne obavezuje." Da bi to spriječio on izgovara slije deće riječi: I ne sklapam danas ovaj sa vez i ovu zakletvu samo s vama nego i sa svakim koji danas stoji ovdje s nama pred VJEČNIM, B gom našim, i sa sva kim koji danas nije ovdje s nama. (Pnz. 29,13 14)
Kao što ističu komentatori, izraz "svaki koji danas nije ovdje" ne može se odnositi na Izraelce koji su živjeli u to doba, pa se zadesilo da su bili negdje drugdje. Na njih se to ne može odnositi jer je tamo bio okupljen čitav narod. On jedino mo že označavati "naraštaje koji još ni su rođeni." Savez obavezuje sve Židove od toga dana do danas. Kao što Talmud kaže: mi smo svi mušba ve omed me har Si nai, unaprijed za prisegnuti od Sinaja (Joma 73b, Ne darim 8a). Pristajući da budu B žji narod, podvrgnuti B žjim zakoni ma, naši su preci obavezali i nas. Evo jedne od najosnovnijih činje nica u vezi judaizma. Izuzev onih koji su se preobratili na judaizam, mi ne izabiremo da budemo Židovi. Mi se rađamo kao Židovi. Postaje mo punoljetni, odgovorni prema za konima i odgovorni za svoje postu pke, u dobi od dvanaest godina za
djevojčice i trinaest godina za dječa ke. No mi smo dio saveza od rođe nja. Bat ili Bar micva nisu "krizma." Oni ne uključuju nikakvo svojevolj no prihvaćanje Židovskog identi teta. Taj se izbor dogodio prije više od tri tisuće godina, kada je Mojsije rekao "I ne sklapam danas ovaj savez i ovu zakletvu samo s vama nego i sa… svakim koji danas nije ovdje s nama," što znači sa svim budućim gene racijama, uključujući nas.
Ali kako to može biti? Nesumnjivo je temeljni princip judaizma da ne ma obaveze bez pristanka. Kako možemo biti obvezni prema nekom sporazumu u kojem nismo imali udjela? Kako možemo biti podvrg nuti savezu na temelju odluke do nesene davno ranije od naših da vnih predaka?
I učenjaci su, na kraju krajeva, po stavili isto pitanje u vezi generacije iz pustinje u dane Mojsija, koji su doista bili tamo i dali svoj pristanak. Talmud nam je natuknuo da oni nisu u potpunosti imali slobodu reći Ne. "Sveti, da je blagosloven, držao je goru nad njima poput bureta i rekao: Ako kažete Da, sve će biti u redu, no ako kažete Ne, ovo će postati vaše groblje" (Šabat 88b). Na ovo je, R. Aha bar Jaakov rekao: "Ovo čini temeljni prigovor legitim nosti saveza." Talmud odvraća da mada sporazum nije bio u potpu nosti slobodan u to doba, Židovi su svojevoljno potvrdili svoj identitet u dane Ahašvera, kao što donosi Knjiga o Esteri.
Ovo nije mjesto da raspravljamo o tom odlomku, no osnovna poanta je jasna. Učenjaci su čvrsto vjerovali da sporazum mora biti svojevoljan da bi bio obavezujući. Pa ipak, mi nismo dali pristanak da budemo Židovi. Mi smo, većina od nas, ro đeni kao Židovi. Mi nismo bili tamo u dane Mojsija kada je sporazum
sklopljen. Mi tada još nismo posto jali. Kako nas onda može taj savez obvezivati?
To nije nevažno pitanje. To je pi tanje ka kojem su usmjerena sva os tala pitanja. Kako se može Židovski identitet prenijeti s roditelja na di jete? Da je Židovski identitet bio samo rasno ili etničko pitanje, mogli bismo to razumjeti. Od svojih rodi telja nasljeđujemo mnogo toga najočiglednije svoje gene. Ali biti Židov nije genetska okolnost, to je niz vjerskih obaveza. Postoji hala hičko načelo: zakhin le adam šelo be fanav: "Možete dodijeliti dobrobit drugome i bez njegovog znanja ili pristanka." I mada je biti Židov bez ikakve sumnje povlastica, ono je u neku ruku i obaveza, ograničavanje našeg raspona legitimnih odluka.
Da nismo bili Židovi, mogli smo raditi na šabat, jesti nekošer hranu, i tako dalje. Vi možete dodijeliti prednost, ali ne i obavezu, nekome bez njegovog pristanka.
Ukratko, ovo je pitanje nad pita njima Židovskog identiteta. Kako možemo imati obavezu prema Ži dovskom zakonu, bez donošenja vlastite odluke, samo time što su se naši preci obavezali u naše ime?
U mojoj knjizi "Radical Then, Ra dical Now" (Radikalno nekada, radi kalno i sada, u Americi objavljenoj pod naslovom "A Letter in the Scroll" Slovo u svitku) istaknuo sam koliko je fascinantno istraživati ka da i gdje je to pitanje bilo posta vljano. Usprkos činjenice da o nje mu sve ovisi, ono nije bilo često postavljano. Židovi uglavnom nisu postavljali to pitanje. Zašto biti Ži dov? Razlog je bio očit. Moji rodi telji su Židovi. Moji djedovi i bake bili su Židovi. Stoga sam i ja Židov. Identitet je nešto što većina ljudi u većini razdoblja uzima zdravo za gotovo.
Rabbi Lord Jonathan Sacks zt”l: Zašto biti Židov?No, međutim, ono se postavljalo tijekom babilonskog izgnanstva. Prorok Ezekiel Kaže: "ono što vam je na umu nikada se neće dogoditi po misao: ‘Hajde da budemo poput drugih naroda, poput plemena svijeta, i klanja mo se drvu i kamenu.’" (Ez. 20,32) Ovo je prvi nagovještaj da se Židovi aktivno nastoje odreći svog identi teta.
To se ponovo dogodilo u rabinsko doba. Poznato nam je da su u dru gom stoljeću prije naše ere postojali Židovi koji su bili helenizirani, koji su htjeli biti Grci umjesto Židovi. Bilo je i drugih koji su za rimske vladavine težili da postanu Rim ljani. Neki su se čak podvrgnuli operaciji poznatoj kao epispazam ka ko bi poništili učinke obrezivanja (na hebrejskom je to poznato kao mešukhim) da bi tako prikrili činje nicu da su Židovi.
Treći se puta to dogodilo u Špa njolskoj u petnaestom stoljeću. Tu nalazimo dva biblijska komentatora, R. Isaac Arama i R. Isaac Abarbane la, kako postavljaju upravo ono pitanje koje smo i mi postavili, kako zavjet može danas obvezivati Ži dove. Razlog zbog kojega su ga oni postavili, a raniji komentatori nisu, bio je to što je u njihovo vrijeme između 1391. i 1492. postojao og roman pritisak na španjolske Žido ve da pređu na kršćanstvo, te je go tovo trećina njih to bila i učinila (na hebrejskom ih se naziva anusim, na španjolski conversos, te pogrdno marranos, "svinja"). Pitanje "Zašto ostati Židovom?" bilo je zbiljsko. Odgovori su bili različiti u različita vremena. Ezekielov odgovor bio je netaktičan: "Tako Ja živ bio, objavljuje Vječni B g, doista ću moćnom šakom i rukom ispruženom, i gnjevom izlivenim Ja biti kralj nad vama." Drugim rije čima, Židovi mogu pokušati izbjeći svoju sudbinu, no neće uspjeti. Čak i protiv vlastite volje znat će se za njih da su Židovi. Tragično je što se
to upravo dogodilo za vrijeme dviju velikih asimilacija, u Španjolskoj u petnaestom stoljeću, te Europi tije kom devetnaestog i dvadesetog stoljeća. U oba ova slučaja rasni antisemitizam se odupro tome, te su Židovi i nadalje bili progonjeni.
Naši su učenjaci na mističan način dali odgovor na ovo pitanje. Rekli su da su čak i duše Židova nerođe nih u to vrijeme bile prisutne na Sinaju i potvrdile zavjet (Izlazak Raba 28,6). Drugim riječima, svaki Židov/ka dao je svoj pristanak u dane Mošea, čak i ako tada još nije bio rođen. Demistificirajući ovo, možda su učenjaci mislili da u sa mom središtu svog srca čak i najasi miliraniji Židov zna da je on ili ona još uvijek Židov. Izgleda da je to bio slučaj s ličnostima poput Heinricha Heinea i Benjamina Disraelija, koji su živjeli kao kršćani ali su često pi sali i razmišljali kao Židovi.
Španjolski komentatori iz petnae stog stoljeća smatrali su ovaj odgo vor problematičnim. Kao što je Ara ma rekao, mi smo, svaki od nas, i ti jelo i duša. Kako je onda opravda no reći da su naše duše bile prisutne na Sinaju? Kako duša može obveza ti tijelo? Naravno, duša pristaje na savez. Duhovno, biti Židov je pri vilegija, a privilegiju možete neko me dodijeliti i bez njegovog pristan ka. No što se tijela tiče, zavjet je op terećenje. On uključuje sve vrste ograničenja tjelesnih užitaka. Stoga, ako su duše budućih generacija bile prisutne no ne i njihova tijela, to ne bi predstavljalo pristanak.
Radikalno nekada, radikalno i sada je moj odgovor na to pitanje. No mo žda postoji i jednostavniji odgovor. Mi nismo slobodnom voljom dali svoj pristanak za svaku obavezu koju imamo. Postoje obveze koje nastaju rođenjem. Klasični primjer je prijestolonasljednik. Biti nasljed nikom prijestolja podrazumijeva niz dužnosti i život kojim se služi dru gima. Moguće je zanemariti te du žnosti. U krajnjem slučaju moguće je čak i da kralj abdicira. No nitko ne izabire da bude kraljevske krvi. To je sudbina, udes, do kojeg dolazi rođenjem.
Narod za kojega je sam B g rekao: "Dijete moje, moj prvenac, Izrael" (Izl 4,22) zna da je član kraljevske obi telji. To može biti privilegija. To može biti teret. To može biti oboje. Čudnovata je zabluda u poslijepro svjetiteljsko doba pomišljati da su jedine značajne stvari u vezi nas one koje sami izabiremo. Jer istina je da neke od najvažnijih činjenica o na ma samima mi nismo odabrali. Ni smo odabrali da budemo rođeni. Nismo odabrali svoje roditelje. Ni smo odabrali vrijeme i mjesto svog rođenja. Pa ipak svaka od tih stvari ima utjecaj na to tko smo i što smo pozvani učiniti.
Mi smo dio priče koja je započela davno prije nego li smo rođeni, i nastavit će se još dugo nakon nas, te pitanje za sve nas glasi: hoćemo li nastaviti priču? Nade stotine gene racija naših predaka počivaju na na šoj spremnosti da to učinimo. Duboko u našoj kolektivnoj svijesti i dalje odjekuju Mošeove riječi: "I ne sklapam danas ovaj savez i ovu zakletvu samo s vama nego i sa… svakim koji danas nije ovdje s nama." Mi smo dio te priče. Mi je možemo živjeti. Mi je se možemo odreći. No to je odluka koju ne mo žemo izbjeći i koja sa sobom nosi nesagledive posljedice. Budućnost saveza počiva na nama.
(nastavak s 20. stranice) Rabbi Lord Jonathan Sacks zt”l: Zašto biti Židov?Glavna tema mjeseca elula i razdo blja Visokih blagdana je tešuva po kajanje i povratak B gu. No ako pre gledamo molitve za Roš Hašanu, u njima nema spomena o grijehu ili po kajanju. Ne izgovaramo niti jednu molitvu ispovijedanja grijeha, niti da jemo kakva obećanja da ćemo se po praviti. Umjesto toga, molitve za Roš Hašanu bave se potpuno drugačijom temom: čitav svijet prihvaća B žji su verenitet. Kako se ta težnja uklapa u općenitu temu ovog razdoblja tešuve?
Prije puhanja u šofar na Roš Hašanu, mi molimo slijedeće retke iz Psalama: "Iz tjesnaca svojih zazvao sam B ga. On mi odgovori, i postavi me u široko prostranstvo." (Psalmi 118,5)
nama samima, koji nas guše. No, uz B žju pomoć mi možemo pobjeći u "ši roka prostranstva." Osjećaj da smo zatočeni se ublažava i naš se emocio nalni stres smanjuje.
Ovo širenje od uskog do prostranog također je i dobar fizički opis glavnog predmeta micve za Roš Hašanu šofara, koji se malo pomalo širi od uskog usnika do širokog otvora.
Rav Kook, međutim, nije objašnja vao to širenje od uzanog do širokog u psihološkom smislu. Umjesto toga, on je to uspoređivao s kontrastom izme đu prat i klal, pojedinca i kolektiva. Postoje uski, osobni problemi pojedin ca. A postoje i šire, opće brige zaje dnice i naroda.
Redak počinje s uzanim tjesnacima, a završava širokim prostranstvima. Što su ti tjesnaci? To su naši uznemi reni osjećaji neuspjeha i razočaranja u ■
Tešuva se odvija na mnogo razina. Svi mi nastojimo ispraviti svoje vla stite mane i propuste. Nacija također vrši tešuvu kada se vraća na svoju po stojbinu, obnavlja svoj jezik, kulturu i vjerovanje. A čitav svijet ide naprijed kada uči prepoznati B žju moralnu vladavinu i Njegov suverenitet.
Šofar, svojim oblikom koji se postu pno širi, metafora je ovih sve širih krugova pokajanja i duhovnog na pretka. No, redoslijed je od velikog značaja. Naša pojedinačna tešuva mora se dogoditi prije univerzalne tešuve klala. Tijekom mjeseca elula, zaokupljeni smo ispravljanjem svojih osobnih mana i pogrešaka. No na Roš Hašanu naš se vidokrug širi. Mi če znemo za tešuvom Židovskog naroda i konačnim popravljanjem čitavog svemira. Mi težimo "da usavršimo svijet pod vladavinom Svemogućeg, kada će cijelo čovječanstvo zazvati Tvoje Ime" (iz molitve Alejnu u Musa fu na Roš Hašanu). Od uzanih tje snaca osobnih ograničenja, mi malo po malo dolazimo do širokih pro stranstava univerzalnog savršenstva.
"Strah B žji produ žava dane, dok su godine zlih prekra tke." (Izreke 10,27)
niti godine nisu dovoljne da joj do nesu ispunjenje njezinih planova.
Rabbi Samson Raphael Hirsch ovako komentira gore navedeni redak: "B gobojazan čovjek živi na razini dana, dok osoba koja ne drži zakon živi na razini godine; pa ipak,
Trud b gobojaznog čovjeka, njegovo vjerno poštivanje b žanskih zapo vijedi, može se uspješno ostvariti svakog pojedinog dana. Svaki dan kojeg je proživio vjerno poštujući Toru, za njega je dobitak. Kada je to ostvario, on to može upisati u kalendar svog života on nije živio uzalud. On broji dane, a ne godine."
"Međutim, osoba koja ne drži do zakona, nalazi vrijednost svog ži vota samo stjecanjem izvana. Takve
dobiti svoju punu vrijednost stječu izložene zrakama svjetovnog sunca, i potrebne su godine da bi se razvile. Dani, stoga, nemaju važnosti za oso bu koja ne drži do zakona; ona broji samo godine. Ali niti godine nisu dovoljne da joj donesu ostvarenje njenih bujajućih osobnih težnji."
Otpočnimo živjeti novu godinu svakoga dana vjernim poštivanjem b žanske volje.
Neka vas B g blagoslovi zdrav ljem, napretkom i istinski sretnom novom godinom.
Je li svemir živ? Mudraci drže da on pulsira duho vnom energijom. Taj "puls" je ritam B žanske životne sile koja neprekidno nanovo stvara sve postojeće. Mudraci o tome govore kao o protoku energije koja potječe od B ga koji je beskrajem udaljen od tog istog svemira. Duhovna energija napaja životom sve što se u njemu nalazi gala ksije, solarni sistem, naš planet Zemlju, svaku životinju ili pticu, svaki list i svako sićušno zrnce pijeska sve ih održava na životu.
Ovo hasidsko učenje pomaže nam da shvatimo kon cept Roš hašane, Nove godine. Životna sila nije stalno i nepromjenjivo strujanje; ona je pulsiranje. Tako na Roš hašanu, godišnjicu Stvaranja, od B ga prema svijetu do lazi do novog prodora životne sile. Mudraci nam kazuju da svake nove godine to dolazi s više razine svetosti od prethodnog. U okvirima duhovnosti to znači da je svaka godina istinski "nova". Nove su mogućnosti, nova neis tražena sredstva.
Koja je uloga Židova u tom procesu?
Židovsko učenje nam kaže da je svrha postojanja
duhovne prirode: stvoriti u ovom našem svijetu B gu prebivalište. To znači: učiniti da svaki detalj života bude izraz i odraz B žje svetosti. Na židovskom narodu je odgovornost da pokuša to ostvariti. Učenja Tore uput stvo su Židovima, a naposljetku i čitavom čovječanstvu, kako živjeti, a da to življenje bude izraz dobrote i sve tosti.
Roš hašana je doba kad se svaki Židov prisjeća tog zadatka. Okrećemo se B gu s dubokim osjećajima u sebi i iznova mu se obvezujemo. Mi ćemo biti njegov narod, a On će biti naš B g. U novom svijetu Nove godine, nasto jat ćemo izvršiti naš sveti zadatak. Istodobno tražimo od B ga da nam dâ sve što nam treba kako bismo to izvršili u veselju i sreći.
Neka strujanje novog života ove Roš hašane donese mir, med i mlijeko, zdravlje i napredak čitavom židov skom narodu u Izraelu i diljem svijeta. I neka blagostanje židovskog naroda donese mir i veselje čitavom čovječan stvu, čime će se ispuniti posljednji cilj Stvaranja.
Prevela Dolores Bettini Dani i godine Tema moje knjige "Living Each Day" naglašava važnost življenja dan po dan. Dr. Tali Loewenthal: Rabbi dr. Abraham J. Twerski: Rastimo svakoga danaJom HaDin, Dan Suda, brzo se približava. To je velik i strašan dan. I iskreno, pisati o tome je teška i strašna odgovornost. Kako pisati, nadahnjivati, podizati, o onome što je istovremeno veličanstveno i za strašujuće pogotovo kad sam i ja jedva spreman?
Dakle, tražio sam što reći. I tada mi je rabin Label Lam poslao vlastiti Dvar Torah koji je pripremio za cir kularno slanje DvarTore, i podsjetio me na sljedeće:
"Na Roš Hašanu, Glavu godine, u liturgiji se uopće ne spominju prije stupi iz prošlosti. Niti se od nas ne traži da donesmo odluke za buduć nost. Naši učenjaci kažu nam da se u trenutku kada se oglasi šofar, vrši velika smotra vojske i nutrina srca je otvorena za pregled."
Na neki način ovaj mi je odlomak bio zraka pojašnjenja. Možda sam shvatio da ono što mi trebamo uči niti ono što ja trebam učiniti na kraju krajeva i nije tako teško.
Teško je "učiniti tešuvu", vratiti se B gu i napustiti prekršaje, posebno nakon što su nam postali navikom. Morate raditi na tome da se svaka promjena na bolje ne preokrene na trag, kako bi ste osigurali da se stari obrasci ne vrate. To je zastrašujuće! Kako mogu obećati B gu, kako mo gu obećati i sam sebi, da su ti dani prošli?
To nije Avoda, služba, posao, za Roš Hašanu.
Na Roš Hašanu u Tori čitamo da je B g dao Sari sina Jichaka. Kad je Sara vidjela Jišmaela, Avrahamova i
Hagarinog sina kako se "igra" s njim, rekla je Avrahamu da mora otjerati Jišmaela iz njihove kuće. B g je rekao Avrahamu da mora po slušati Saru i Hagar i Jišmael su bili odstranjeni.
Kakve su to bile igre koje je Jišma el "igrao?" Prema Midrašu, počinio je teške grijehe idolopoklonstva, preljuba i ubojstva. Drugo objašnje nje je da se pretvarao da se igra s Jichakom, ali ga je namjeravao pro bosti strijelama kako bi bio jedini Avrahamov sin.
Ipak, kada su Hagar i Jišmael oti šli u pustinju i ostali bez vode, Ha gar je napustila svoje dijete da ga ne bi gledala kako umire on se poka jao. Požalio je zbog onoga što je uči nio.
I anđeo B žji došao je k Hagar i rekao: "Ne boj se, jer je B g čuo dje tetov glas, kakav je sada."
kvog kakav je sada i spasit će mu život.
Imat ćemo puno posla. Morat će mo se pobrinuti da se naše samopo boljšanje ne pretvori u tip "novogo dišnjih odluka" poput onih u šali sekularne zajednice da se prekinu već 2. siječnja.
Ali to danas nije naš posao. Naš je posao jednostavno osigurati da kad dođe naš red, kada nas B g pogleda na Dan suda, da ono što vidi bude netko tko je predan da čini ispravne stvari.
Ne znam kako ću to učiniti Ne znam kako ću uspjeti "novoga me ne" pretvoriti u trajnu promjenu. Ali danas se neću brinuti zbog toga. Danas ću jednostavno biti ta nova osoba.
Je li to zastrašujuće? Naravno. Ali također je i izuzetno uzbudljivo.
Neka bismo svi odmah bili upi
DivrejTora Rabbi Yaakov Menken: Budite nova osobaPokaži prstom na sebe. Na što si pokazao? Jesi li ti određeni dio tije la? Tko si ti? Ovo je jedno od najjed nostavnijih, ali najsofisticiranijih pi tanja koje si čovjek može postaviti, a Nova je godina sjajno vrijeme za po četak.
Središnja zapovijed Roš Hašane i biblijski naziv םוֹמד ָעהתּ je bit koja predstavlja dan oglašavanja terua (Bamidbar 29,1; Vajikra 23,24). U definiranju pojma terua, koji proiz lazi iz šofara, Talmud (Roš Hašana 33b) ga prevodi kao jevava, jecanje ili uzdisanje. Ovo je izvedeno iz pri če u Šoftim (5,28), u kojoj je pogan ski vojskovođa po imenu Sisera kre nuo u rat s Izraelcima te bio pora žen i ubijen. Siserina majka je gle dala kroz prozor, čekajući sinovljev povratak, i plakala (vatejabev). To safot (Roš Hašana 33b) citira običaj da se na Roš Hašana oglasi ukupno 100 puhanja u šofar koji se poduda raju sa 100 krikova koje je ona ispu stila dok je uzaludno čekala svog sina.
Razlog zbog kojeg je ona jecala či ni se očitim zamislite da čekate voljenu osobu i ne znate hoće li se ikada vratiti. Sjećam se kad nas je moj brat nazvao iz vojske da nam
javi kako će nekoliko dana biti bez telefona. Sjećam se kada sam tražio izgubljeno dijete iz naše zajednice zajedno s tisućama drugih. Užasan je to osjećaj.
U nemogućnosti učiniti bilo što po pitanju povratka svog sina, Siserina majka ispusti grleni krik jer je to sve što može učiniti. To je onaj slomljeni zvuk šofara, molba iz očaja koja se že da se probije u nebo tražeći pozi tivan ishod.
Možda u ovoj priči postoji još ne što što zadire u samu srž onoga što šofar predstavlja. Nikada nam nije rečeno ime Siserine majke. Nikada nam nije rečeno što je radila ili ka kva je osoba bila. Umjesto toga, ona se spominje samo po asocijaciji, što možda sugerira da ona nema istin ski neovisan identitet izuzev njezine povezanosti sa sinom. Stoga, kada izgubi sina, ona gubi jedini osjećaj identiteta koji je ikada poznavala i plače od bola.
Ona metaforički gleda kroz prozor i ne vidi svog sina s druge strane. Ona vidi proziran odraz sebe. Ja ko jeg nije u potpunosti prepoznavala izvan konteksta svog sina. Kad bi smo pokušali dotaknuti svoj odraz u vodi, on bi se izgubio, i ako bi
smo posegnuli za odrazom u pro zoru, on uvijek ostaje nedostižan. Odraz je jednostavno prazna, nema terijalna slika. Ovo simbolizira per cepciju Siserine majke o sebi bez njenog sina. Nju je uvijek definirao netko drugi i pomisao da će to izgu biti bila je zastrašujuća.
Većinu ljudi definira nešto drugo umjesto njihove suštine. Netko tko je uspješan u sportu, glazbi ili umje tnosti može biti definiran tim talen tom umjesto da to bude samo jedan izraz onoga što on jest. Kad to izgu bi, često dolazi do egzistencijalne krize tko sam ja sada? Sjećam se bliskog prijatelja koji je bio fanta stičan nogometaš prije nego što je ozlijedio nogu i više nije mogao igrati. Suočio se s velikim pitanjem što sad? Netko drugi čiji se iden titet temelji na drugoj osobi suočava se s istim pitanjem kada se ta veza prekine.
Mi se često klasificiramo prema poslu ili tituli ili vezi s rođakom. Međutim, ako je naš unutarnji iden titet izgrađen na nečem vanjskom, na nas duboko utječe kad se to vanj sko promijeni. Ovo jedinstveno ra zdoblje političke neizvjesnosti, Co vida 19 i drugih globalnih nestabil nosti natjeralo je mnoge da preispi taju osnovne pretpostavke, što će nedvojbeno iznuditi drugačiju Roš Hašanu.
Vapaj šofara, poput onog Siserine majke, poziva nas da se zapitamo tko mi zapravo jesmo što nas čini takvima kakvi jesmo i kako ćemo se u Novoj godini usredotočiti na ono što pridonosi osobi kakvi doista že limo biti. Više od trenutnog odraza koji je Siserina majka vidjela, izgra dimo identitet koji je opipljiv, sadr žajan i goleme vrijednosti. Tako mo žemo cijeniti tko smo i znati tko že limo postati.
Šana tova
Rabbi Benji Levy:Jedna od prepreka na putu prema duhovnosti je nevoljkost mnogih ljudi da svjesno razmišljaju o sebi. Razlog za to postao mi je jasan kada sam otišao u lječilište da bih izliječio svoju kroničnu bol u donjem dijelu leđa.
Prvog dana u toplicama smjestili su me u hidromasažnu kadu u ma loj kabini. Bilo je to čisto blaženstvo. Vladao je mir i nije bilo ničega što bi taj mir narušilo. Nakon otprilike pet ili šest vrlo ugodnih minuta, izašao sam iz hidromasažne kade, govoreći bolničaru koliko je ovo bilo opušta juće. Na moje zaprepaštenje, rekao je: "Još ne možete izaći, gospodine. Tretman zahtijeva da u kadi osta nete 25 minuta."
Vratio sam se u kadu, ali ne i u doživljaj ugode. Svaka minuta trajala je bolnu vječnost i nakon pet minuta više nisam mogao izdržati. Prilikom mog drugog izlaska, bolni čar me obavijestio da ako ne obavim potrebnih 25 minuta tretmana, ne mogu nastaviti sa sljedećom fazom tretmana.
Kasnije sam razmišljao o tome što je bilo neugodno u tome. Bio sam siguran da je moja neugoda bila po sljedica neprekidnog pritiska moje prakse: puna čekaonica hitne ambulante, prijem slučajeva 24 sata dne vno, psihijatrijska bolnica za akutna stanja s 300 kreveta za koju sam bio odgovoran. Sada sam bio privremeno oslobođen ovih silnih pritisaka, no više od pet minuta mira izgle dalo mi je nepodnošljivo. Zašto?
Vješti smo u skretanju pažnje, u zabavi na ovaj ili onaj način, ali mnogi od nas ne mogu se istinski opustiti. Zabavljamo se čitanjem, gledanjem televizije, čavrljanjem s nekim, slušanjem glazbe itd. Ali biti zabavljen znači biti preusmjeren. Usmjeravanjem pozornosti na te aktivnosti odvraćamo pažnju od svega, pa tako i od sebe. Kad se otklone sve digresije, ostajemo sami sa sobom, prisiljeni na izravan kon-
takt s vlastitom osobnošću i manama karaktera koje nas muče. I tu leži poteškoća.
Bio sam potpuno sam, u apsolutnom jedinstvu sa samim sobom. Kad netko ostane sam u sobi s ne kim tko mu se ne sviđa, to može biti vrlo neugodan doživljaj i čovjek je dva čeka da pobjegne od tamo. Što mi se na meni samom nije sviđalo? Zašto nisam mogao podnijeti biti u prisutnosti sa samim sobom?
Pretpostavljao sam da mora da imam neke karakterne osobine kojih bih se najradije odrekao, ali čije po stojanje mogu ignorirati sve dok me ometaju razne vanjske preokupacije i podražaji. Kako sam ustrajao u svojoj introspekciji, otkrio sam da sam ljubomorna osoba, koja često nastoji impresionirati ljude. Imao sam iskušenja i porive za koje sam mislio da bi trebali biti strani istin ski moralnoj osobi. Zaključio sam da bi me ljudi vjerojatno odbacili kada bi ikada otkrili kakve emocije postoje ispod ove fasade koju poka zujem svijetu. I kako bih uopće mogao zaslužiti blagoslove od B ga ako sam uistinu nedostojna osoba?
Tijekom ovog prilično depresi vnog tijeka preispitivanja samog sebe, naišao sam na odlomak u Talmudu koji mi je omogućio da dobijem drugačiju perspektivu. Talmud objašnjava (Šabat 89a) da su nam razne biblijske zapovijedi o ponaša nju dane upravo zato što u osnovi
mi imamo životinjsko tijelo, podložno svim instinktima i nagonima životinjskog svijeta. Mi se razlikujemo po tome što možemo postati go spodari nad tim pobudama. Drugim riječima, otkriće životinjskih osobina u meni nije bilo razlog da sebe smatram "lošom" osobom.
Malo istraživanja s mojim pacijentima potvrdilo je moju hipotezu: mnogi ljudi doista nisu u stanju po dnositi sami sebe jer gaje osjećaje negativnosti u vezi samih sebe. Nji hova nelagoda sa samim sobom može biti toliko velika da koriste razne taktike, neke od njih su prili čno drastične, kako bi pobjegli ili zanijekali svoj identitet onakvim kakvim ga doživljavaju.
Ovi ljudi su zapravo fini, kompetentni i simpatični ljudi. Problem je u tome što umjesto da sebe vide onakvima kakvi uistinu jesu, oni na neki način razvijaju iskrivljenu sliku o sebi, a upravo ta iskrivljena slika za koju oni pretpostavljaju da je stvarna slika o njima postaje im nepodnošljiva.
Duhovnost se odnosi na ono što je jedinstveno u ljudima i na to kako oni svladavaju svoje životinjske in stinkte. To traži valjanu i točnu svijest o sebi koja može biti iskrivljena negativnim zabludama o sebi. Da bi duhovnost mogla prožeti čovjeka, njegovi aspekti ljudskosti moraju se promatrati realno i poštivati.
Rabbi dr. Abraham J. Twerski: Naučite voljeti sebe
novi
Jednoga dana dođe neki čovjek rebu Menahemu Mendelu iz Kocka i zamoli ga za savjet: "Rebe, prije nekoliko dana mi se u snu pojavio moj pokojni otac i rekao mi da ja uskoro trebam po stati rebe."
Rebe ga mirno saluša i ne odgovori ništa. Čovjek je ne ko vrijeme čekao, pa se zahvali i izađe. Prošlo je neko liko dana i čovjek se opet vrati po savjet: "Rebe, isti se san ponovio tri dana za redom, pa sam pomislio da trebam ozbiljnije shvatiti očev savjet."
Rebe je strpljivo sačekao da čovjek završi, a onda, ne mogavši se više suzdržati, prasne u smijeh. Čovjek nije očekivao takvu reakciju, pa ga upita: "Zaista ne mogu razumijeti što je toliko smiješno u mojim snovima?"
Rebe mu sada objasni: "Da se tvoj otac pojavio u sno vima tri stotine ljudi i rekao im istu stvar, ja bih tvoje riječi shvatio jako ozbiljno. Ali da ti sam sanjaš kako trebaš postati rebe, ne shvaćam niti najmanje ozbiljno."
amislite da ste čitav život proživjeli u tamnom tunelu. Živjeli su tako i vaši roditelji, bake i djedovi, kao i njihovi roditelji, prije njih. Navikli ste na tamu i razvili potrebne vještine za opstanak. Živite takvim životom, ponekad posrćući u mraku, zatim pronalazeći nekako svoj put. U potpunosti ste se pomirili s činjenicom da je život takav i da će takav ostati u budućnosti. Međutim, vi ste čuli, ili ste čitali u nekim starim knjigama da su u neka davna vremena vaši preci živjeli na potpuno drugačijim, dobro osvijetljenim mjestima. Čuli ste da uistinu negdje na kraju tog tunela postoji svjetlo i da ne morate proživjeti čitav svoj život u tami. I pored svega toga, vi ste nekako skeptični na koncu, ta je tama jedini život koji poznajete. Nakon što su tolike generacije proživjele u tom tunelu, možete li vjerovati nekoj staroj priči o mogućem životu izvan tunela? Pored toga, vi ste naučili kako živjeti u tami, kako se osjećati ugodno u mraku, pa zašto bi se onda izlagali riziku promjene?
Pa ipak, nešto u vama upozorava vas kako tama i nije najbolja za život. Bez obzira koliko da ste se navikli, još uvijek osjećate neki nemir i nesigurnost. Shvaćate da, premda tama može biti dio života, ona nije sam život.
I dok posrćući tražimo svoj put kroz život, svi se mi pitamo hoćemo li ikada pronaći istinsku sreću. Hoćemo li ikada u sebi pronaći mir i živjeti život ispunjen smislom, ili smo osuđeni na život ispunjen strahom i zbunjenošću? Hoće li uistinu ispravnost i dobrota prevagnuti? U suprotnom, kako ćemo sebi i svojoj djeci opravdati potrebu da se držimo moralnih i etičkih principa? Naposljetku, premda ljudska priroda žudi za višim smislom, čemu sav trud oko čestitog života, ako on ne donosi željene rezultate? Odgovor na sva ta pitanja možemo pronaći u jednoj riječi: otkupljenje. Otkupljenje je svjetlo na kraju tunela. To znači da nam B g kazuje kako će razlog zbog kojega je stvorio svemir biti ostvaren da će dobro prevladati i da naši životi mogu biti ispunjeni smislom. Otkupljenje je sastavni dio B žjeg plana, te sastavni dio ljudskog života. Naši bi životi, u nedostatku otkupljenja, uistinu bili besmisleni beskrajna tama tunela, uz minimalnu svjesnost o alternativnom postojanju i bez nade da ikada budemo obasjani svjetlom. ~
Menachem Mendel Schneerson
Bisere sakupio i preveo Nenad Vasiljević
Na pragu smo Roš haša ne, dana suda na kojem nas se pažljivo preispituje, procjenjuje, i zatim upisuje za dobru godinu (na dajmo se), i sve to u manje vremena nego što je trebalo da pročitate ovu re čenicu.
Roš hašana traje dva dana ne zato što B gu treba toliko vremena da odgonetne što da učini za vas ili zato što je toliko vremena potrebno nekim ljudima da dovrše izno šenje svoje liste želja i molbi. Ona traje toliko dugo da vam dade vre mena da dobro razmislite: Što trebam promijeniti i kako ću to učiniti? Mnogi ljudi misle da u vrijeme Roš hašane postoji korelacija između toga koliko su bili dobri (ili obećali da će biti dobri) i s koliko će ih dobara B g obasuti.
Ovdje se ne radi o tome. Blagostanje se često do djeljuju zlikovcima, ali se uskraćuje cadikim. Kada bi posljedice ponašanja čov jeka bile očite, ne bi bilo slobodne volje i Stvaranje ne bi poslužilo svojoj svrsi. Ali, skrećem s teme.
Svi mi moramo pobolj šati svoje ponašanje, govor i stavove. Trebali bismo produbiti našu vjeru i povjerenje u B ga, našu vjeru u sve što je kadoš (sveto) i druge naše reli gijske osjećaje. Ali to su umnogome samo simptomi. Da bismo ostvarili du gotrajnu tešuvu (povratak B gu), moramo dokučiti što nedostaje u temelju
stvari.
U nekom povijesnom trenutku, B g je predvidio da će biti neizmjerno po nosan na Židovski narod. Predvidio je da će biti ne izmjerno ponosan na sva kog pojedinog Židova, uključujući vas, dragi Židovski čitatelji. On je ta kođer predvidio da će biti neizmjerno ponosan na svaki vaš djelić, svakog dana. Sav taj predviđeni B žji ponos na Židove te melj je Stvaranja. Temelj, korijen, problema je da je B g to naslutio, ali mi nismo!
Kad napravimo inventuru svog života, vidimo što treba ispraviti: priča nje u šulu, konzumiranje hrane koja nije košer, tra ćenje vremena, plaćanje kamata na kredit, nepošti vanje svojih roditelja i još mnogo toga drugoga. Sto ga pokušavamo pronaći strategije da svoja usta dr žimo zatvorenima, da bu demo manje rastreseni i više učinkoviti, itd. Me đutim, korijen našeg neuspjeha u pogledu Ži-
dovstva je to što nismo svjesni da se B g toliko ja ko želi ponositi nama koje je stvorio na svijetu i na stavlja nas stvarati!
Naša svjesnost o tome raste kada postavljamo pi tanja poput: "Da li svađa s mojim bračnim partnerom ili susjedima potiče da B g bude ponosan na mene?" "Je li moja nemarnost u držanju šabata i prouča vanju Tore ponos koji je predvidio?" Razmišljanje o tome da li vaše ponaša nje ili stav čine B ga ponosnim na vas ili ne, samo po sebi čini B ga ponosnim!
Ali to nije sve. Budući da je B g ponosan na Židovski narod, danas po stoji Sjeverna Amerika, Južna Amerika i Azija, ga laksije i sve što se u njima nalazi, sve postoji.
Zbog B žjeg ponosa na ponašanje nekog Židova danas postoji djelić dana šnjice.
Zahvaljujući B žjem po nosu na drugog Židova, blagi povjetarac će pu-
hnuti negdje u Zemlji Izrael. Jeste li to shvatili? Zbog B žjeg ponosa na vas danas, sada postoji neki aspekt stvaranja. A zbog ponosa sutra neki će aspekti postojati sutra.
Evo još dobrih vijesti. Budući da djelić stvaranja postoji zahvaljujući Židovskom ponosu koji vi ostvarujete, B g "ostva ruje" vas. Budući da On želi biti ponosan, On vas želi blagosloviti zdravljem i blagostanjem danas, sutra i tijekom cijele godine. Zato ispravite temelj, ko rijen i izazovite ponos, tada će vaši zahtjevi biti opravdaniji.
Reb Noson budi kod nas svijest o jednom temelj nom pitanju. Sav B žji la tentni ponos na nas Židove, kao nacije i kao pojedinaca, ovisi o šalomu (miru). Šalom započinje s cedakom (dobrotvornim davanjem), što uključuje davanje milostinje, posuđivanje novca bez kamata, vršenje usluga drugima, pošteno, časno i pristojno poslovanje, te spremnost na odricanje od naplate nečijeg duga da bi se očuvao mir.
Tikatevu v'teihatemu altera haim tovim u'l'šalom b'sifran šel cadikim!
Neka bi vi i vaši dragi bili odmah upisani i za pečaćeni za dobar život i mir u Knjigu Cadikim!
Prevela Tamar Buchwald
Jednom prilikom sam razgovarao s jednim vrlo uspješnim poslovnim čo vjekom. Rekao sam mu da kada bi rasprodao svoju imovinu čak i u upola njene stvarne vrijednosti, mogao bi dobiti gotovo milijardu funti, te bi uz 0.5% kamate, mogao ga rantirano zarađivati 4 5 milijuna funti godišnje. Ja ne bih mogao potrošiti taj novac u godinu dana čak i kad bih se potrudio. Pa zašto on onda ostaje u biznisu?!
Znao sam odgovor prije nego li mi ga je rekao, ali toliko mi je neprijatan da sam morao pitati, čisto za slučaj da nisam bio u pra vu. Razmislite na trenu tak, što biste vi rekli kako je glasio odgovor?
Odgovor je bio, sasvim jednostavno, da kada bi prodao svoj biznis, ne bi se imao čime baviti.
Sada razmislite o tome na trenutak. Ne bi se imao čime baviti………
Ustaje rano ujutro, od lazi u ured, koristi svoj um, svoju energiju, svoju strastvenost, svoj trud, svoje vrijeme, svoje mo gućnosti za što? Da može zaraditi novac? On već
ima novaca. Da bi bio us pješan? On već jest uspje šan. Ne. On čini sve to jer inače ne bi imao ništa za raditi.
Kakva je to vrsta života?
ove prostrane planete? Nema li predivnih ideja kojima treba podučiti djecu, unuke, bilo koga tko hoće saslušati? Zar ne postoji oko nas čitavo
golfa (ili bridža onda kada više niste u stanju udariti lopticu)?
Roš hašana je prema Židovskom kalendaru, Dan Suda. Više nego li je to vrijeme da nam B g su di, to je vrijeme da prosu dimo sami sebe. Što želi mo od naredne godine?
Svakako da možemo više od toga da živimo da bi smo radili kao ‘uspješni’ ljudi. Naravno da u svi jetu kakav je naš ima toliko mnogo toga što mo žemo učiniti a da ima smisla. Pa zašto onda trošiti toliko svog vre mena na ono što nema smisla?
Da li je naš svijet doista toliko lišen smisla?
Zar nema gladi i bolesti protiv kojih se treba boriti u Africi, prašuma za spa siti u Južnoj Americi i siromašnih ljudi kojima treba pomoći širom svi jeta? Zar nema ogromnih zaliha mudrosti koje treba objelodaniti i istražiti? Nema li ljepote koju treba doživjeti u svatkom kutku
čovječanstvo pojedinaca koje treba voljeti i cijeniti da ne govorimo o onima koji su nam najbliži i najdraži?
Zar za njega stvarno nema ničega čime bi se mogao baviti? Da li uisti nu živimo u tako ispra znom svijetu da je jedini način na koji možemo provesti svoje vrijeme za rađivanje novca ili igranje
Predlažem vam da za ovu Roš hašanu odlučite da u nadolazećoj godini provedete više vremena s obitelji, više vremena u davanju drugima, više vremena u stjecanju mu drosti, više vremena na duhovne težnje. To su stvari koje su važne u životu. Nemojte ih poti snuti u stranu kako biste radili stvari koje, ako će mo biti okrutno iskreni, samo popunjavaju praz ninu između rođenja i smrti.
Rabbi Shaul Rosenblatt: Neka bi vam židovska Nova godina donijela mnogo radosnih događaja na koje ćete moći prigovaratiDruga mišna u traktatu Roš Hašana uči: "Na Roš Hašanu svi koji su došli na svijet prolaze pred Njim (da pri me presudu) kao bnei maron" (kada se prebrajaju ovce). Međutim, Ge mara tamo navodi mišljenje "Čovje ku se sudi svakodnevno" [Roš Haša na 16a]. Na prvi pogled, ova su dva mišljenja u suprotnosti. Očito, Suđe nje se događa ili jednom godišnje ili na dnevnoj bazi. Čini se da se ova dva mišljenja međusobno isključuju.
Rav Eizele Charif pokušava pomi riti ove tvrdnje uvođenjem koncepta da u stvarnosti postoje dvije vrste suđenja. Na početku godine čovjeku je određeno da ima određene mo gućnosti, određeni status, i određe ne fizičke i materijalne karakteri stike. Status quo za narednu godinu se određuje na Roš Hašanu. Među tim, ova "osnovna odrednica" može se mijenjati na bolje ili na gore ovisno o postupcima date osobe tije
kom godine.
Međutim, kada mi pristupamo no vogodišnjem sudu, ne postoji status quo. Mi ne dolazimo Svemogućem uz pretpostavku zasnovanu na vje rojatnosti onog što je bilo (hazaka d'm'ikara). Mi ne ulazimo na Suđe nje na Roš Hašanu s mišlju "do sada sam bio živ, pa ću ostati na životu i slijedeće godine; bio sam zdrav i imućan do sada, pa će se sve tako nastaviti unedogled tijekom nare dne godine". Ovo nije ispravan stav na Roš Hašanu.
Tijekom godine, ono što nam je do dijeljeno i naš budžet već su odre đeni. U budžet nam je dodijeljena određena suma novca, i zdravlja, i uspjeha u našim poslovnim akti vnostima i mi nastavljamo trošiti od tog određenog budžeta, iako se taj budžet može povećati ili smanjiti u sklopu parametara "Čovjeku se sudi svakodnevno". Međutim, kada do
đe suđenje za novu godinu na Roš Hašanu, nema ničega što je unapri jed zadato.
Rav Pam jednom je rekao komen tar na Molitve pokajnice koje govo rimo u Selihos prije i tijekom Jomim noraim (Strašnih dana): "Kao siro masi i prosjaci mi dolazimo pred Tebe, kucajući na Tvoja vrata." Ovo se može jednostavno rastumačiti da smo mi siromasi jer nemamo do voljno dobrih djela u našu korist. Međutim, Rav Pam kaže da se ovo treba tumačiti doslovno kada se pojavimo pred Svemogućim na Roš Hašanu mi smo bez novčića. Što to znači da smo bez novčića? Ja imam novaca na banci, imam dionice, imam kuću i imam ostalu imovinu! Što to znači, "Ja sam siromah"?
■
Rav Pam objašnjava da to znači da ništa nije unaprijed predodređeno. Mi počinjemo iznova. Nema nika kvih "hazaka". "Do sada ste bili zdra vi, no danas se donosi nova presuda u vezi toga što će se događati danas i u narednoj godini." "Do sada ste bili uspješni. Danas se izriče nova Presuda."
Razlog zbog kojeg mi ne drhtimo pred Jom HaDin je to što nam je vr lo teško uistinu povjerovati u tu ide ju. Ako netko ima 50 godina, on za ključuje da je već prolazio kroz sve to i stvari su uvijek ostajale relati vno stabilne. On pretpostavlja: "Vi di, upravo sam bio na liječničkom pregledu i doktor mi je rekao da sam sasvim dobro." "Svojim poslom
Rabbi Yissocher Frand:ili profesijom se bavim već 30 go dina; neku godinu mi ide malo bo lje, a neku malo slabije, no uvijek sam imao stalan prihod. Kako to misliš da možda neću imati parnasa slijedeće godine?" Skloni smo pret postaviti da na Dan Suda dolazimo sa čvrstim status quo u našu korist. To nije točno. Vrlo nam je teško usvojiti ovaj koncept no status quo nije zagarantiran.
Ako razmišljamo o stvarima koje smo vidjeli i čuli tijekom protekle godine, postat će nam apsolutno ja sno kako se život u trenutku može promijeniti. Ljudi bivaju odneseni prirodnim nepogodama, kada ih iz nenada napusti sreća, neočekivanim dijagnozama, i nepredvidivim poli tičkim promjenama. Te izneneadne promjene vlastitog zdravlja ili sreće
ili statusa najšokantnije su stvari koje se mogu nekome dogoditi. Jučer je sve bilo predivno. Preko noći stvari se mogu toliko promijeniti da osoba više nije u stanju funkcionirati. No, takve se stvari uistinu događaju. To je Dan Suda na Roš Hašanu. Ne može se pretpostaviti status quo. Ne možemo se uljuljkati u lažni osjećaj sigurnosti da pošto smo bili zdravi, dovoljno imu ćni i mudri do sada, da će se vjerojatno sve tako i nastaviti.
Na Roš Hašana otpadaju sve oklade. Poput siromaha, bez novčića, mi kucamo na Tvoja vrata. To je zbilja. Zbog toga je Din na Roš Hašana toliko stra šan i jeziv.
Pripovijest o Hani sadrži pouku toliko vitalnu i vezanu uz glavnu poruku Roš hašane, da ne samo da je čitamo u Haftari na prvi dan Roš hašane, već je i cijela molitva Musaf oformljena oko devet spominjanja B žjeg imena u Haninoj molitvi. Što je toliko važno u tom događaju da glavnu molitvu Roš hašane zasniva mo na Haninoj molitvi?
Analiziramo li Haninu molitvu otkrit ćemo da ona naglašava da je u životu sreća promjenjiva. Hana nam kaže: "..dok neplodna rađa sed
moro djece, ona s mnogo djece ostaje bez njih (2,5)".
Ona govori o sebi, kako je nekada bila neplodna, a druga je žena nje nog muža, Pnina, imala mnogo dje ce. Ali Hana sada ima sedmoro dje ce, i svaki puta kada bi joj se rodilo dijete, Pnina bi izgubila jedno.
B g čini neke ljude siromašnima, a druge bogatima. On ponižava uz nosite i ponizne uzvisuje. Sreća se stalno mijenja.
Hana nas upozorava i kaže (2,3): "Al Tarbu t'dabru gevoha gevoha..." [[Vi koji ste moćni ne govorite ba hato] "...Kešes Giborim hatim, v'nih salim ozru hajil" [jer možete pasti a ne moćni će biti opasani snagom] (2,4)".
Ovo je Hanina poruka Židov skom narodu na Roš hašanu: Život je toliko nestalan. Blaga su toliko krhka. Roš hašana je nevjerojatno zastrašujuć dan!
(nastavak s 30. stranice) Rabbi Yissocher Frand: Jedinstvenost presude na Roš Hašana
Roš hašana se slavi prva dva dana hebrejskog mjeseca tišreja (Vage), i prema hebrejskom kalendaru ona označava početak godine. Roš haša na i dani koji slijede sve do Jom ki pura okončavaju period koji započinje početkom mjeseca elula (Dje vice), u kojem ljudi prolaze kroz sa mopreispitivanje i traže oprost za svoja djela počinjena tijekom pret hodne godine. Prema Židovskoj tra diciji, na ovaj dan Stvoritelji sudi svim ljudima za sva njihova djela i odlučuje o svemu što će im se dogo diti u narednih godinu dana, i zbog toga je dobio ime: "Dan suda".
Roš hašana se spominje u Bibliji u Levitskom zakoniku 23,23 25:
"I reče Vječni Mojsiju: "Govori djeci Izraelovoj i reci im:' Sedmoga mjeseca, prvoga dana u mjesecu, neka vam bude sveti odmor, spomen proglašen glasom trube, sveti saziv. Nećete raditi nika kvog težačkog posla; a prinijet ćeš žrtvu paljenicu Vječnome."
Mudraci, blagoslovljena bila uspomena na njih, na izraz "Teru'a spomena" gledali su kao na naredbu da se puše u šofar (rog ovna) da bi se probudilo i osvijestilo ljude da na prave pokajanje. Odavde je Roš ha šana dobila svoje drugo ime "Dan Teru'e (puhanja u šofar)".
Običaj je u večeri Roš hašane imati obrok i jesti hranu koja je simboli čna za narednu godinu i želje veza ne uz nju, izražene u posebnim bla goslovima koje koristimo da blago slovimo tu hranu. Na primjer, običaj je da se jede glava ribe ili janjeta (i blagoslovi se da budemo glava, a ne rep), jabuka s medom (i blagoslovi se da nam godina bude dobra i slatka), šipak (i blagoslovi se da naših zasluga bude obilje poput broja sje menki nara), cikla (i blagoslovi se da nestane naših neprijatelja) i tako
dalje.
Roš hašana prema kabali
Hebrejski kalendar je duhovni ka lendar koji se temelji na mudrosti Biblije. Drevni mudraci koji su do vršili kalendar bili su slavni kaba listi prema kojima svaki praznik predstavlja vrata u vremenu koja nam omogućuju ulazak u višu dimenziju, i iz kojih možemo crpsti blagostanje i blagoslove, te pobolj šati našu stvarnost.
Roš hašana se također naziva i "Da nom suda", stoga je važno razumjeti unutarnje značenje tog pojma. "Sud" ili "presuda" znači zaustavljanje ili
beski sud, već svemir funkcionira po principu uzroka i posljedice. To znači: pozitivno djelovanje će stvo riti pozitivne posljedice i obratno. Prema tome ljudi imaju moć da uni šte ili da izgrade, da privuku svjetlo i blagostanje u svoj život ili da ostanu u mraku.
zadršku, no to se može razumjeti u oba smjera. On može biti blokiranje i prekidanje, na primjer, negativni anđeli koje smo stvorili svojim po stupcima, riječima i mislima, postali su naši tužioci na Roš hašanu i tije kom cijele godine, te sprečavaju da dobro ispuni naše živote. Ili on mo že biti pozitivan sud, na primjer: kada dolazimo do razine duhovne svijesti, što znači da smo naučili od goditi, zaustaviti, blokirati i poništiti negativne osjećaje, sebičnost i nedostatak osjetljivosti u sebi, te da smo ih pretvorili u pozitivnu energiju. Bez sile donošenja presude ne ćemo biti u stanju napredovati i po boljšavati se.
Prema mudrosti kabale, Stvoritelj je beskonačan i jedino što On želi je dobrobit za njegova živa bića. Bu dućnost svih ljudi ne određuje ne-
Na početku nove godine svaka osoba od izvora stvaranja dobiva be skrajno blagostanje i obilje za nare dnu godinu. Nagovještaj toga mo žemo naći u riječi "Berešit" (U poče tku ... Postanak 1,1) prvoj riječi u Knjizi Postanka, koja se sastoji od istih slova kao riječi "prvi dan tišre ja" (alef betišrej hebrejski datum Roš hašane). Zohar objašnjava da se na ovaj dan svijet vraća u prvobitno stanje u kakvom je bio na dan stva ranja. To je radi toga da bi nam se dala prilika da sebe obnovimo i os vježimo. To je na neki način slično prirodnom cikličkom obnavljanju i promjenama godišnjih doba.
■
Da bismo mogli izvući svo blagosta nje za narednu godinu i dovesti svjetlo u naše živote, mi trebamo napraviti neki prostor za to i ukloniti tamu iznutra. Ova tama se naziva Satanom. Prema kabali, svaka osoba nosi mnoštvo "negativnih anđela" koje je stvorila negativnim djelima i mislima. Ti anđeli koje smo sami stvorili su Satan (satan je hebrejska, biblijska, riječ koja znači "onaj koji smeta"), koji sprečava i zadržava blagostanje da ne uđe u naše živote. Budući da smo ga mi sami stvorili, samo mi imamo mogućnost da ga poništimo i odstranimo. Pripreme za Roš hašanu, molitve za taj blagdan i puhanje u šofar imaju svrhu da uklone Satana iz naših života. Pripreme za Roš hašanu
Tešuva značenje tog pojma je vra ćanje natrag, što znači vratiti se se bi. Duša čovjeka je iskra Stvoritelja; stoga je ona u svojoj suštini dobra.
Rabbi Shaul Youdkevitch, Live Kabbalah:Zato, jedino što mi moramo učiniti je da se vratimo svom "stvarnom ja" koje je u nama. To će Svjetlosti Stvo ritelja omogućiti da nas ispuni svim svojim sjajem tijekom dana Roš ha šane. Drugo objašnjenje prema ka bali je da naše negativne misli i po stupci u našim životima stvaraju lo še anđele, anđele tame. Tešuva je meditativna tehnika vraćanja u vre menu (šiva) do onih neugodnih trenutaka u kojima su stvoreni ti anđe li, ponovnog puštanja našeg filma i korištenjem mentalnog postupka "izrezivanja" i "zamjene" mračnih trenutaka s onim svijetlima. Čišće njem duše i mijenjanjem naše naravi i temperamenta mi uklanjamo te mračne anđele iz našeg života odu zimajući im moć kojom smo ih na hranili u trenutku njihova nastanka. Ovaj proces nas osposobljava da do đemo do točke ispravljanja naše du še i dovedemo je do potpunosti (ti kuna).
Oprost (seliha) hebrejska slova sa meh, lamed, het imaju numeričku vri jednost 98, koja ima vrijednost kao i riječi Ca (čist, pročišćen). Stoga nam opraštanje omogućuje da čistimo i pročistimo dušu, i da se oslobodimo iz okova mržnje i ljubomore. Blagdanski rituali (micvot alati)
Molitva Riječi molitvi za blagdan napisali su kabalisti davnih naraštaja. Ove drevne molitve imaju moć da našu svijest uzdignu u više sfere gdje se možemo povezati sa silama koje će nam pomoći da poboljšamo, čistimo i pročistimo našu sudbinu od sveg zla.
Šofar U Zoharu, Levitski zakonik, redak 67, zapisano je da je Stvoritelj rekao Izraelcima da se ne boje jer On stoji na ulazu ... i traži ih da mu daju snagu, a čime? Šofarom. Šofar je instrument napravljen od Jichakovog ovna. Na dan Roš haša ne Jichaka je njegov otac stavio na žrtvenik. Jichaka, kojega se smatra
da je božanska kola Sefire Gevura (lijeva kolona, želja za primanjem i presudom), vezao je Abraham, kola Sefire Heseda bezuvjetne ljubavi i davanja. Vezivanje Jichaka simbo lizira osobu koja uzima sudbinu u svoje ruke, žrtvuje svoju presudu i veže ju koristeći ljubav i dijeljenje, postupak koji omogućuje otvaranje života blagostanju, blaženstvu i sre ći. Puhanje šofara ima moć, kada znamo prave meditacije, vezivanja presude i uklanjanja iste od nas. Na ravno, postoji potreba za povezva njem tešuve i oprosta uz čin puhanja šofara, kao nužan uvjet za uspjeh.
O molitvi i puhanju u šofar u Zoharu je zapisano:
Sjedili su rabin Elazar i rabin Aba. Rabin Elazar je rekao, ja sam vidio da je moj otac, na dan Roš hašane (hebrejske Nove godine) i na Jom kipur, odbijao slušati molitvu čovjeka, osim ako s njim prethodno nije proveo tri dana da ga očisti. Kao što je rabin Šimon znao reći, molitvom čovjeka kojeg sam očistio, svijet je okajan. Još je stroži bio kod puhanja u šofar, jer on nije prihvaćao puha nje u šofar čovjeka koji nije znao pu hati u skladu s meditacijom o taj nom značenju puhanja. (Zohar, Vajikra, stih 302).
Poništenje zavjeta
Obred se obično radi zadnjeg dana u godini prije početka praznika. Prema kabali, obećanja, zavjeti koje je čovjek dao a nije ih ispunio mogu zapriječiti njegov duhovni rast i blo kirati povezivanje njegove duše sa svjetlom Stvoritelja. Ovaj obred bi nas trebao osloboditi tih spona. Ob red se odvija u prisutnosti trojice muškaraca, koji služe kao sud, a tekst se čita pred njima najavljujući poništenje zavjeta.
Posebna jela za praznik
Na Roš hašanu postoje običaji da se jede određenu hranu ili jela u dvije noći blagdana, na početku prazni čkog obroka. Ova se hrana naziva "znakovima", a tu su i posebni bla goslovi prije svake od njih, da bismo zaželjeli sebi dobru godinu.
Tašlih
Običaj je u popodnevnim satima pr vog dana praznika otići na rijeku, na obalu mora ili bilo koje drugo mjesto na kojem ima vode i kazati molitvu "Tašlih". Prema kabali svrha je ovog običaja da se izbace negati vne sile koje smo nakupili.
Prevela Tamar Buchwald (nastavak sa 32. strane) Rabbi Shaul Youdkevitch: Roš hašanaVečernji obrok za Roš Hašanu mo že uključivati i drevni običaj da se jede simbolička hrana, jedan mini Seder, ako želite. Obitelji će kušati (ili barem to imati kao želju za No vu godinu) raznoliku hranu čiji nas naziv, oblik ili boje podsjećaju na naše najveće želje za Novu godinu.
Taj je običaj vezan za početak go dine doba u kojem se nada miješa sa zabrinutošću. Veliki blagdani Dani strahopočitanja (Jamim noraim) dani su presude "Tko će živjeti a tko umrijeti? Tko će se obogatiti a tko će pasti u siromaštvo Ali oni su također i dobri dani (Jontef Jom tov) za raskošnu proslavu za stolom, kad kupujemo novu odjeću za cijelu obitelj da je nose na Roš Hašanu.
Od vremena Talmuda hrana na blagdanskom stolu se transformi rala u neformalne simbole naših no vogodišnjih želja. Najpoznatije su jabuke umočene u med, koje simbo liziraju slatku godinu. Ipak, čak nam i najobičnije povrće, sezonsko voće i razne namirnice daju priliku
da odagnamo svoje strahove i izra zimo naše najdublje nade, kao i pri liku da se poigramo riječima u vezi njihovih imena na bilo kojem lokal nom jeziku.
U med se obično umače hala ko ja je obično okruglog oblika poput uspinjućeg kružnog stubišta (da se prisjetimo kako se ljudi penju ili spuštaju po ljestvama B gom odre đene sudbine). Okrugli kruh tako đer predstavlja i kruženje vremena.
Postoje i drugi blagdanski motivi, kao što je okruživanje hale vijencem od cvijeća ili drugim dekoracijama da bi se podsjetili krunidbe B žan skog Kralja na Roš Hašanu. Nakon izricanja blagoslova nad kruhom, hamoci, svi zažele jedan drugom: Neka bi bila B žja volja da se za nas obnovi dobra i slatka godina.
Umakanje kruha prilikom svakog objeda često se nastavlja od Roš Ha šane sve do kraja Sukota. Židovske žene iz Poljske i južne Rusije običa vaju postavljati med u četiri ugla kuće za sreću. (Danas bi slatkiši mo
gli poslužiti u tu svrhu).
Neke obitelji kupuju posebno vo će ili povrće, upravo ono kojem je sada sezona, ono koje se nije jelo najmanje godinu dana, i blagoslove ga druge noći Roš Hašane. Ovaj obi čaj također može biti vezan za Seder Roš Hašane, no on ima značaj i za židovski zakon. Jer nije jasno na temelju čega mi kažemo Šehehijanu blagoslov koji je rezerviran za novu hranu ili predmet ili početak novog blagdana baš na drugu noć Roš Hašane. Dodavanjem novog voća, svatko ima nepobitan razlog za kazivanje Šehehijanu baš na drugu noć.
Seder za Roš Hašanu pronalazi svoje najraniji pisani izvor u osebuj nom meniju čije simboličko znače nje nije otkriveno:
Za dobro znamenje na Roš Haša nu svatko bi trebao uvesti naviku da jede tikve [kao npr. bundeve], grahorice [kao što su npr. mahune], špinat i datulje." (Talmud TB Keritot 6a)
■
Noam Zion:Tijekom elula i Dana Visokih blagdana, dobivamo dar tešuve, povratka nama samima, našim voljenima i B gu. U židovskom kalendaru nema povoljnijeg vremena od ovog sada da bismo popeglali neizbježne nabore u na šim srcima i popravili ono rasporeno u našim dušama što nam otima mogućnost da izrazimo svoju prirodnu duhovnu ljepotu.
Sljedećih 16 uputa su učinkovit način da se otisnete u proces povratka svojoj najdubljoj biti i svom najvećem potencijalu.
Pronađite mirno vrijeme i mjesto, uzmite bilježnicu i olovku, možda stavite neku laganu glazbu i počnite pisa ti u svoj dnevnik svoje odgovore na ove upute. U prvih osam pitanja susrest ćete sa svojim istinskim ja, iz ne posredne blizine i osobno. Pristupit ćete najdubljim sno vima i željama za sebe u idućoj godini i pronalaženju jedinstvene ljepote vaše duše.
Nakon što ste se dotakli svoju suštine, bit ćete u stanju ispitati koja to područja prekrivaju ovo autentično ja i više znanje. Samospoznaja je moć.
Neka biste bili blagosloveni B žanskom pomoći u vašoj potrazi za dubljom vezom i istinski dobrom i slatkom novom godinom.
Povezivanje sa svojim istinskim ja
1. Navedite neke od vaših najvećih darova i resursa koje vam je Vječni dao.
2. Što najviše želite za narednu godinu?
3. Za što ste zahvalni u svom životu upravo sada/ prošle godine?
4. Navedite neke od značajnih prekretnica, doga đaja, otkrića, postignuća itd. iz protekle godine. (godine koju razmatrate)
5. Kada ste se, sve u svemu, osjećali najviše živima?
6. Navedite neke od najvećih problema koje ste imali prošle godine. (Kada ste se osjećali najviše otu đeni od svog istinskog ja?)
7. U kojim ste područjima najviše sazreli?
8. Navedite neke od vaših najvećih spoznaja koje sada imate, a koje u toj mjeri niste imali prošle godine?
1. Navedite neka od glavnih područja vaših prio riteta koja traže da im posvetite pažnju.
2. Kako biste mogli bolje iskoristili svoje B gom dane darove da donesete veće svjetlo svijetu?
3. Koja vas ponašanja sprečavaju da budete najbolje ja koje možete? Što možete učiniti kako biste sma njili i uklonili ta ponašanja?
4. Kada bi postojala jedna osobina koju biste željeli promijeniti kako biste bili uravnoteženija osoba, koja bi to osobina bila? Možete li smisliti način da sebe dovedete do bolje ravnoteže u ovom podru čju?
5. Koje misli koje vam se stalno vraćaju, zbog kojih se osjećate ustrašeno, tjeskobno, usamljeno, depre sivno ili samotno? Koje bi više duhovno produ ktivne misli bilo dobro imati u tim trenucima?
6. Navedite jedno područje u vašem odnosu s B gom koje biste se željeli poboljšati. Koji je praktičan korak kojim možete raditi na tome?
7. Navedite jedno područje u vašim međuljudskim odnosima koje biste željeli poboljšati. Kako može te primijeniti tu promjenu kroz jednu sitnicu koju možete dosljedno raditi?
8. Navedite jedno područje u vašem odnosu sa samim sobom koje biste željeli poboljšati. Kako možete početi raditi na tome?
Tašlih NIJE čarobni, neki hokus pokus način da se oslobodite grije ha. To jednostavno, ne ide tako jed nostavno. Potrebno je učiniti iskre nu tešuvu, moliti se Vječnom, kazati Vidui, a ako ima grijeha u među ljudskim odnosima (što je neizbje žno), čovjek mora udobrovoljiti one koje je povrijedio i primiti njihovo oproštenje da bi njegova t'šuva us pjela. Ne može čovjek jednostavno otići na obalu, kazati par p'sukim, baciti nekoliko mrvica u vodu i oti ći čiste savjesti bez teškog, stvar nog pokajanja. U stvari, u različitim periodima povijesti i na raznim mje stima na svijetu bilo je rabanim koji su u svojim zajednicama zabranili tašlih kako se ljudi ne bi opustili u odnosu na glavne izazove Jamim no ra'im t'šuve, molitve i cedaka.
Postoje i oni koje uopće nisu spo minjali običaj tašliha u svojim spi sima, s obzirom da se ne pojavljuje u Talmudu ili drugim ranijim izvo rima. Na primjer, običaj Gaona iz Vilne bio je da ne radi tašlih. Ipak, tašlih je široko rasprostranjen min hag (običaj, op.pr.) u većini židov skih zajednica diljem svijeta.
Ako netko nije mogao kazati tašlih na Roš Hašana, može ga reći tije kom Aseret j'mei tešuva, ili čak na kon njih, sve do Hošana Raba.
Vodeći odlomak u tašlihu daje nam podrijetlo njegovog imena i vjerojatno izvorno porijeklo samog običaja. Drugi pasuk (Mihej 7,19) govori o B gu, koji u Svojoj milosti, "baca naše grijehe u dubine mora". Ovo je cilj naše tešuve da se tako is kreno pokajamo, da će B g potpuno izbrisati naše grijehe.
Kraljevi Izraelovi bili su pomazi vani na obali rijeke. Voda je simbol
života, Tore i kontinuiteta. Na Roš Hašana, kada slavimo krunidbu Kralja nad kraljevima, odlazimo do rijeke (ili neke druge vodene povr šine) kao podsjetnik na ovu glavnu temu dana.
Midraš nam govori da je Satan dobio B žje dopuštenje da pokuša odvratiti Avrahama Avinu da ne ode na Har HaMorija s Jichakom. On je Avrahamu na put postavio rijeku, ali Avraham je bio toliko od lučan da izvrši B žju zapovijed, da je zakoračio ravno u vodu. Ništa ga nije moglo zaustaviti. Rijeka je pos tala simbolom posvećenosti B gu. Na Roš Hašanu, godišnjicu Akede (vezivanja Jichaka, op.pr.), odlazi mo na obalu rijeke i "podsjećamo" B ga (nazovimo to tako), i sebe sa me, na posvećenost našeg praoca Avrahama, te da se tom visokom razinom predanosti ponovno opre dijelimo za Toru i micvot
Postoji kabalistička analogija iz među glavnih p'sukima tašliha i Tri naest božanskih atributa. Ova ideja dodaje značaju kazivanju tašliha,
zbog moći pozivanja Jud Gimel Midot. Oni su neophodni za Slihot i tšuvu i vezani su za biblijske doga đaje u razdoblju elula, Roš Hašane i Jom Kipura.
Tekst za tašlih razlikuje se od mah zora do mahzora. Primjereno je do puniti redovne tekstove tašliha svo jim vlastitim molitvama. Na Roš Hašanu, kada značajnu količinu vremena provodimo u šulu u mo litvi, ne kažemo "što je dovoljno, dovoljno je". Nakon svečanog ručka odlazimo svojim domovima da mo limo između molitava. Ali ne idemo u Beit Kneset. Umjesto toga, odla zimo do vodenih površina, u priro du (na godišnjicu njezina stvaranja), gdje se B žja Prisutnost također tre ba snažno osjetiti, i uživamo u Nje govu veličanstvu, i ponovno se zavjetujemo da ćemo Mu služiti.
Mudro se koristite tašlihom Učinite ga smislenim dijelom vaše Roš Hašane, i neka neke od ovdje predstavljenih ideja obogate to is kustvo. U nekim je zajednicama tašlih veliki društveni događaj. Iako
(nastavak s 36. stranice) Torah Tidbits: Što nije i što jest Tašlih
on sam po sebi nije loša stvar, ljudi moraju "biti na najvišoj razini ponašanja za Roš Hašana", da tako kažemo.
Jedna verzija tekstova za tašlih:
• Mihej 7, 18 20;
• Psalam 118, 5 9,
• Psalam, 33;
• Izaija 11,9;
• Psalam 24;
• dio iz Musafa za Šaloš rega lim: Kralju milosrdni, smiluj nam se...;
• Izaija, 54,17;
• Izaija 11,9;
• Psalam 130;
• Psalam 121;
• Psalam 119,99 (ovaj stih se ponavlja 7 puta);
■
Mali Židovski kalendar tišri rujan/listopad 2022. rujan listopad/ elul tišri svijeće (Zagreb) havdala paraša/blagdan
25 ned 29 18:30
Erev Roš hašana
26 pon 1 19:28 Roš hašana
27 ut 2 19:26 Roš hašana 2. dan
28 sr 3 5:57 19:00 Com Gedalja
1 šab 6 18:20 19:19 Šabat šuva/Vajeleh
4 ut 9 18:12 Erev Jom kipur
5 sr 10 19:11 Jom kipur
7 pet 12 18:07
8 šab 13 19:05 Ha'azinu
9 ned 14 18:03 Erev Sukot
10 pon 15 19:01 Sukot
11 ut 16 19:00 Sukot 2. dan
14 pet 19 17:54
15 šab 20 18:53 Sukot 6. dan
16 ned 21 17:50 Hošana raba
17 pon 22 18:49 Šmini aceret
18 ut 23 18:47 Simhat Tora
21 pet 26 17:42
22 šab 27 18:41 Berešit
Jerusalem Post Hala nikada nije samo još jedna vrsta kruha ona je kategorija za sebe.
.
Za mene Šabat ne može biti sa vršen ako ne pripremim domaću halu. Hala je za mene poput kra ljice koja se izdiže iznad sve osta le divne hrane za šabat i blagda ne. Smještena je na sredini stola, položena na srebrni pladanj ili posebnu dasku za rezanje, i čeka da u njoj uživaju svi prisutni. Hala može biti velika i prozračna, sa zlatno smeđim humcima prekri venim sjemenkama sezama. Hala nikada nije samo još jedna vrsta kruha ona je kategorija za sebe.
Hala se ručno plete i oblikuje, pa svaka ispada drugačija. Ponekad im je tekstura drugačija, okus po boljšan, a oblik potpuno izmije njen. Svatko tko peče halu ima drugačiji stil i talent. Nekada su samo religiozne obitelji pravile domaću halu, ali to više nije slu čaj. U današnje vrijeme poznato je da mnogi ljudi koji se kod kuće ne drže strogih pravila šabata svakog petka pripremaju vrlo ukusne hale.
Neke su hale napravljene od ve likog broja traka, i postoji mnogo tehnika, tajni i detaljnih uputa koje možete naučiti gledajući YouTube video zapise i čitajući blogove.
Sada kada su Roš Hašana i drugi blagdani u tišreju pred vratima, pomislila sam da bi ovo bio sa vršen trenutak da vas upoznam sa Sarit Novik, autoricom bloga "Miss Petel". Nedavno sam joj se pridružila u njenom domu u Tel Avivu, gdje je iz svog hladnjaka uzela tri različite vrste tijesta ko je je pripremila dan ranije. Opšir no smo razgovarale o kvascu, te hnikama i posebnim okusima dok smo mijesile i vagale tijesto, razvlačile ga valjkom, plele trake i premazivale ih jajem te posipa vale sezamom po vrhu.
Ispostavilo se da Sarit već 20 go dina radi kao softverski inžinjer, a posljednjih 10 godina razmišlja o tome da se okuša u nečem dru gom, možda povezanom s kuha njem i pečenjem.
Njena ljubav prema kuhanju za počela je nakon što se udala za svog supruga Nira. Kad im se ro dio prvi sin, Sarit je krenula u kre ativni svijet i počela plesti igra čke, pregače i mobitele. Kad je njezin sin navršio godinu dana, odlučila je za tu priliku pripremiti posebnu tortu. To je bio trenu tak kada se službeno zaljubila u kuhinju, točnije, rad sa svojim mi
kserom, pečenjem poslastica i čitanjem blogova o pečenju.
Kad joj se rodila kćer, odlučila je stvoriti vlastiti blog i stranicu na Instagramu. Estetika i stajling bili su joj izuzetno važni pa je počela fotografirati svoje kreacije.
Kao autodidakt doživjela je bro jne uspone i padove, uključujući nekoliko kolosalnih neuspjeha, sve dok nije stigla do savršene verzije koju je smatrala vrije dnom da je fotografira u svom domu.
Prije tri godine Sarit je dala ot kaz na ugodnom hi tech poslu kako bi se mogla potpuno usre dotočiti na svoj blog Miss Petel.
"Od tog dana svako se jutro bu dim s uzbuđenjem što ću se ba viti svim tim zabavnim bojama i mješavinama ukusa koje stvaram s maslacem, vrhnjem i brašnom. Moj mikser radi cijeli dan i svi se moji susjedi smatraju blagoslove nima što su postali moji degusta tori. Nikada, u čitavom svom ži votu, nisam bila ovako sretna ."
Osim svog bloga, Sarit nudi i ra dionice fotografiranja s pame tnim telefonima koje održava sa svojim kolegom i nadarenim fo tografom Danom Levom.
Ispod ćete pronaći Saritin omi ljeni recept za blagdanske hale baš na vrijeme za Roš Hašanu. Šana tova!
Napomena: Recepti zahtijevaju mjerenje sastojaka u gramima, pa je najbolje koristiti vagu za hranu.
ROŠ HAŠANA HALA
Za 2 srednje hale ili puno malih.
½ kg brašna, prosijanog
1 žlica suhog kvasca
4 žlice meda
¼ šalice ulja
1 žlica soli
240 g (1 šalica) vode
Prijedlog za posluživanje: Dodajte nekoliko jabuka (prema broju hala)
Za posipanje odozgo:
½ šalice bademovih listića ¼ šalice kristala šećera (koji se neće rastopiti za vrijeme peče nja) med za podlijevanje
Punjenje od jabuka: 20 g margarina
5 jabuka, oguljenih, uklonjene jezgre i narezanih na kocke
1 žličica kukuruznog brašna 50 g listića badema
1 žličica ekstrakta vanilije ili sjemenke iz 1 mahune vanilije ¼ šalice šećera
Za odozgo: Tanko narezani komadići jabu ke, premazani limunovim so kom ¼ šalice sjemenki sezama
Premaz:
1 ili 2 žumanjka, razrijeđena s malo vode
Brašno i kvasac dodajte u posu du električnog miksera s nasta vkom za tijesto i miješajte. Do dajte med, ulje, sol i vodu. Mije šajte na srednjoj brzini 10 minuta dok se dobro ne izmiješa. Tijesto treba biti mekano i pomalo ljep ljivo. Po potrebi možete dodati malo vode ili brašna. Pokrijte po sudu i pustite da odstoji dok tije sto ne udvostruči volumen.
Pojedinačne hale: Odvojite tije sto na onoliko komada koliko že lite. Svaki komad razvaljajte u tri trake, a zatim ih ispletite u halu. Rasporedite hale na tepsiju i u sredinu tepsije stavite malu jabu ku, a hale okolo nje. Premažite razrijeđenim žumanjkom i pusti te da se diže 15 minuta. Dodajte listiće badema i kristale šećera. Pecite u prethodno zagrijanoj pećnici na 170°C 30 minuta dok ne postanu zlatno smeđe. Ne posredno prije posluživanja pre lijte ih medom.
Hala savijače: Dodajte sve sa stojke za punjenje u tavu i kuhaj
te 15 minuta dok komadići jabu ke ne omekšaju. Razvaljajte tije sto u debeli sloj. U sredinu tijesta dodajte red nadjeva i zarolajte. Zatim, smotajte u dugačku savi jaču. Dodajte kriške jabuka u na bore između slojeva savijače. Premažite žumanjkom i pustite da se diže 15 minuta. Pospite sje menkama sezama i pecite 30 mi nuta u pećnici koju ste pretho dno zagrijali na 170°C dok ne po stanu zlatno smeđe.
Razina težine: srednje teška.
Vrijeme: 2,5 sata.
Status: parve
PEREC HALA
Za 4 hale
500 g bijelog brašna, prosijanog
5 g suhog kvasca
20 g šećera
1 jaje
1 žlica meda 60 g omekšanog maslaca 10 g soli
¾ šalice (200 ml) mlijeka, so bne temperature
Premaz:
1 žumanjak pomiješan sa 1 žlicom mlijeka
Za odozgo:
¼ šalice sjemenki sezama
Dodajte brašno i kvasac u po sudu električnog miksera s na stavkom za tijesto. Dodajte še ćer i promiješajte. Zatim dodajte jaje, med, maslac i mlijeko i mije šajte na srednjoj brzini 10 minu ta. Ako je tijesto previše ljepljivo, dodajte još malo brašna. Ako je presuho, dodajte još malo mlije ka. Pokrijte i pustite da tijesto naraste dok ne udvostruči volu men.
Tijesto razdvojite na četiri dijela. Zatim razdijelite svaki dio na tri duge trake i upletite ih. Uzmite krajeve svake hale i razvaljajte je u dugačku traku, a zatim je uvijte s krajem druge hale, tako da sve četiri zajedno čine oblik pereca (vidi sliku). Stavite halu na te psiju i premažite jajem. Pustite ih da se dižu još 15 minuta, a zatim pecite 25 30 minuta u pećnici koja je prethodno zagrijana na 170°C dok ne postanu zlatno smeđe.
Razina težine: srednja.
Vrijeme: 2 sata.
Status: mliječno.
Na engleski prevela Hannah Hochner