Svetost usred zajednice

Učenje Tore

"Ovo je Tora: kada čovjek umre u svom šatoru…" (Bamidbar 19,14)

Iako je tema ovog odjeljka ritualna nečistoća (tum'a) koja dolazi zbog kontakta s mrtvima, Talmud (Berahot 63b) daje homiletsko tumačenje vezano uz one koji su posvećeni učenju Tore:

"Odakle izvlačimo zaključak da je učenje Tore jedino istinsko onda kada se čovjek 'ubije' učeći ju? Iz stiha, 'Ovo je Tora – kada čovjek umre u svom šatoru (učenja Tore).' ''

Zašto učenje Tore zahtijeva takvu visoku razinu samopožrtvovnosti i predanja?

Svrha društva je da osigura normalne životne uvjete, bez većih teškoća, za svoje građane. Međutim, kako bi taj cilj bio postignut, moraju postojati neki pojedinci koji su voljni služiti društvu ponad svoje redovne dužnosti. Primjerice, vatrogasci, vojnici, policajci i druge sigurnosne službe moraju biti spremni raditi mnogo sati izvan redovnog radnog vremena i prihvatiti opasnost svojih poslova. Bez njiho- ve spremnosti da prihvate te teškoće, cijelo bi društvo trpjelo razne požare, nasilje, kriminal, ratove i druge prijetnje stabilnosti i sigurnosti društva.

Čuvanje duha naroda

Na isti način, pojedinci koji su spremni posvetiti svoje živote učenju Tore zapravo su čuvari cijelog židovskog naroda. Kao što vojnik ne može ispuniti svoju službu narodu bez spremnosti da se žrtvuje, tako se isto i učenjaci Tore moraju u potpunosti posvetiti svojoj misiji. Samo sa takvim predanim duhom oni mogu uspjeti u njegovanju duhovnog svjetla Izraela i obogaćivanju autentičnog unutarnjeg života naroda.

Dubina i širina znanja potrebnog za istinskog učenjaka Tore zahtijeva duge i intenzivne sate učenja. To mora doći na račun užitaka i opuštajućih aktivnosti koje su prihvatljive ostatku populacije. Samo prevladavanjem želje za ugodom i 'lakim životom' – i pokazivanjem voljnosti da 'ubiješ sebe' u šatorima Tore – ovi učenjaci mogu dokazati svoju sposobnost da vode narod u procesu postizanja duhovnih težnji. Čak i u času smrti

"Ovo je zakon Tore: kada čovjek umre u svom šatoru…" (Bamidbar 19,14)

Taj stih uvodi nas u zakon o nečistoći povezanoj sa doticajem s mrtvim tijelom. Ali mudraci iz toga izvlače važnu lekciju o srži Tore:

"Rabi Jonatan je rekao: Čovjek nikada ne smije izostajati iz Beit Midraša (kuće učenja) i učenja Tore – čak ni u času smrti. Jer je pisano, "Ovo je Tora: kada čovjek umre u svom šatoru." Čak i u času smrti, čovjek treba biti uključen u učenje Tore."“ (Šabat 83b)

Zašto mudraci uče da čovjek treba učiti Toru u svakoj situaciji – čak i na samrtnoj postelji?

Vječno svjetlo

Svako društvo ima svoje norme moralnog ponašanja. Primarna funkcija tih normi je da reguliraju zajednički život kako bi članovi društva pomagali jedni drugima, umjesto da jedni druge povređuju. Iz toga slijedi da su takve norme ponašanja potrebne jedino u slučaju kada je netko dio zajednice.

Netko bi Toru mogao smatrati jednostavno etičkim učenjem i, kao takva, ona bi bila relevantna samo tijekom čovjekova života. No, zapravo, Tora je više od moralne norme. Sva njena učenja, čak i ona koja reguliraju ponašanje u društvu, namijenjena su popravku društva na način koji i pojedinca i društvo priprema za vječni život.

Učenje Tore ostaje relevantno čak i tijekom čovjekovih posljednjih trenutaka života jer se u tim trenucima pojedinac priprema da napusti život u ovom svijetu i uđe u vječni život.

Obožavanje Peora

Nakon neuspješnih pokušaja da prokune izraelski narod, Bilaam je predložio drugi plan kojim bi naudio židovskom narodu. Savjetovao je da moapske i midjanske žene zavedu izraelske muškarce i navedu ih na obožavanje Baal Peora. Što je toliko podlo u idolatriji?

Izvor idolatrije je zapravo svet –čežnja za B-žjom blizinom. Međutim, neznanje i moralna iskvarenost sprečavaju tu blizinu jer odvajaju dušu od b-žanskog svjetla. Prevladavajuća želja za b-žanskom blizinom, unatoč moralnom padu, vodi u obožavanje idola. Umjesto da svoje duhovne težnje upotrijebimo kako bismo ispravili svoje nedostatke, mi ih deformiramo u čežnju za idolatrijom. Nesveta duhovna čežnja zajedno s nemoralnim i dekadentnim ponašanjem, proizvodi tu unutarnju ludost idolatrije. Umjesto da pokuša uzdići čovječanstvo i unaprijediti svoje želje, idolatrija nastoji iskriviti naše najprofinjenije čežnje u najgrublje fizičke aspekte. To je poruka prakse štovanja Peora.

Zajednice

Pobjeda nad idolatrijom

Veliko vijeće u Ezrino vrijeme pobijedilo je kušnju idolatrije na način da je generalno umanjilo duhovne čežnje u svijetu. Oni nisu zaista pobijedili idolatriju, ali su oslabili njenu primamljivost. Riječima Midraša, oni su kušnju idolatrije bacili u željezni kotao i zapečatili ga olovom, "tako da se ne čuje njeno dozivanje." U Talmudu je zabilježen (Sanhedrin 102b) san Rav Ašija, talmudskog mudraca iz petog stoljeća. U svom snu, Rav Aši je upitao idolopokloničkog kralja Menašea, 'Budući da si tako mudar, zašto štuješ idole?', a Menaše mu je odgovorio, 'Da si bio tamo, ti bi podigao skute svojih haljina i požurio za mnom.'

Međutim, pravi lijek za tu opasnu kušnju je veličina Tore. Najviši cilj Tore je pojava unutarnjeg svjetla u ljudskoj duši jer je b-žanska mudrost primjenjiva na sva područja koja duša može doseći – bilo da je riječ o mislima, emocijama, željama ili karakternim osobinama.

Čak i u današnje vrijeme, siromašno znanje Tore rezultira slabošću duha, slično duhovnoj tami uzrokovanoj idolatrijom. Svijet čeka otkupljenje kroz veličinu Tore. Tada će idolatrija biti uistinu pobijeđena, a ne samo zatvorena u zapečaćenom metalnom kotlu.

Slatki snovi

Jeste li ikada sanjali uznemirujući san, no niste ga se mogli sjetiti? Talmud preporuča izgovaranje sljedeće molitve dok kohanim blagoslivljaju narod:

"Gospodaru svijeta! Moji snovi i ja pripadamo Tebi. Ako su snovi dobri

– učvrsti ih da budu poput Josefovih. A ako moraju biti popravljeni –popravi ih poput gorkih voda koje je Moše učinio slatkima. Baš kao što si Bilaamova prokletstva promijenio u blagoslove, tako isto učini da svi moji snovi budu na dobro." (Berahot 55b)

Transformacija loših snova

Postoje dva načina na koja zle vijesti mogu biti transformirane u dobre. Prvi je način da sredstva ostanu uznemirujuća, no krajnji ishod je dobar. Primjer toga je prodaja Josefa u ropstvo te njegovo zatočeništvo u Egiptu. Razne su se stvari događale, stvarajući Josefu mnogo poteškoća. Ali krajnji rezultat – Josef je uzdignut i ima sposobnost providjeti hranu za godine gladi – bio je zasigurno najbolji mogući.

Međutim, čak je i impresivnije kada su i sredstva izmijenjena u pozitivna pa se krajnji ishod postiže kroz sredstva milosti. Primjer toga je tip transformacije koji se dogodio u slučaju s Bilaamom. B-g je mogao pustiti Bilaama da prokune Izrael, a potom promijeniti njegova prokletstva u blagoslove. No, umjesto toga, B-g je "stavio udicu u Bilaamova usta" – kako kaže Midraš opisujući B-žju potpunu kontrolu nad Bilaamovom moći govora – pa su tako iz njegovih usta izlazili blagoslovi. Tako su čak i sredstva – Bilaamova proročanstva – bila pozitivna.

Mi molimo da i naši snovi budu u potpunosti transformirani na dobro. Poput Bilaamovih 'prokletstava', mi želimo da i krajnji ishod, i sredstva, budu povoljni i dobri.

■

Prevela Anja Grabar

Berel Wein: