Naša povijesna misija

"Kako su lijepi šatori (domovi) tvoji, Jakove" (Brojevi 24,5) vašim pramajkama i praocima."

Na kraju Petoknjižja, što je ujedno i kraj Mojsijevog fizičkog postojanja na zemlji, biblijski tekst bilježi: "Nikada se više u Izraelu nije pojavio prorok poput Mojsija, koga je G-spod poznavao "licem u lice" (Pnz 34,10). Naši mudraci komentiraju, "Nikada se takav prorok nije pojavio među Izraelcima, ali se među narodima svijeta takav prorok pojavio - Balam, sin Beorov" (Yalkut Shimoni 966 ad loc). Ova zapanjujuća tvrdnja ukazuje na to da Balam ne samo da je imao dar b-žanskog proricanja, već da ga se čak može usporediti s Mojsijem! A ako je zadatak proroka da ljudima prenesu B-žje riječi, moramo ozbiljno shvatiti riječi proroka Balama i učiti iz njih.

Ove retke pišem u vrijeme kada je u zapadnjačkom društvu obitelj kao institucija jako oslabljena, kada obiteljska okupljanja kod mnogih karakteriziraju "njegova" djeca, "njezina" djeca i "njihova" djeca, kada se sve više parova odlučuje da nema djece i kad se sve više i više pojedinaca odlučuje da uopće ne stupe u brak! A ove retke pišem kao odu Židovskoj ljubavi i Židovskoj obitelji, kao znak počasti mojoj voljenoj supruzi.

Zašto obitelj? To je institucija koja ograničava nečiji izbor seksualnih partnera i daje djecu koja iziskuju puno vremena, energije i izdataka, a zauzvrat često daju bol srca (kao što je rekao jedan europski profesor, imamo minus nula porast stanovništva jer ne podnosimo ništa što stvara buku i prljavštinu i što ne možemo kontrolirati).

B-g je Abrahamu povjerio da postane veliki narod i blagoslov svijetu (Postanak 12,3); Abraham će zapovjediti svojoj djeci i domaćinstvu (povijesnoj obitelji) da vrše samilosnu pravednost (ibid. 18,18-19), pri čemu će svaka izraelska generacija zapovijediti to sljedećoj sve dok naposljetku ne uspijemo kada svi narodi prihvate B-ga morala i mira (Iz 2,2-4). Svoj identitet i misiju dobivamo od svojih predaka i ostajemo optimistični i u nadi zbog svog potomstva.

Mi smo duboko ukorijenjeni u našoj prošlost i vrlo odgovorni za svoju budućnost; svatko od nas je zlatna karika u vječnom lancu bivanja; svi mi činimo presudni dio velike Nedovršene simfonije, Izraela. Sve prošle generacije u nama žive; mi živimo u svim budućim naraštajima. Naziv na jidišu za unuke je ein'íkel, kombinacija dvije hebrejske riječi, ein kul, nema uništenja! Mi smo naša unučad i naši unuci su mi.

Jedna od najranijih B-žjih prosudbi, neposredno prije stvaranja Eve, glasi: "Za ljudsko biće nije dobro da bude samo" (Postanak 2,18). "Samo" prije svega znači socijalno usamljeno; ljudsko biće, kojem je dodijeljen dio B-ga s visina, ima sposobnost i osnovnu potrebu da posegne dalje od sebe, prema "drugome", komunicirajući s njime i iz ljubavi (Postanak 2,7, Targum ad loc). I "samo" također označava egzistencijalnu samoću, to što smo ograničeni na naša vlastita tijela s njihovim ograničenjima, te naš smrtni strah pred trenutkom kada će taj pojedinačni entitet, koji je "ja", prestati postojati.

I zašto djeca? Balam vidi da će Izrael u konačnici pobijediti; naša suosjećajna pravednost trijumfirat će nad Amalekovim okrutnim grabljenjem moći (Brojevi 24,17-20). Balaam prorokuje: "Vidim s početaka stjenovitih planina, i gledam s bregovitih ravnica" (ibid. 23,9), što Raši tumači, "Ja vidim da su vaše podrijetlo i korijeni čvrsto ukorijenjeni u

U židovskoj ljubavi, braku i djeci, mi sebe dajemo svom životnom partneru, mi sebe dajemo našoj prošlosti i našoj budućnosti, a ono što primamo je B-žje obećanje da Izrael kao narod nikada neće biti uništen, veliku zaslugu za sudjelovanja u povijesnoj misiji usavršavanja svijeta. Naš b-gomdani zadatak je da palicu predamo našoj djeci, našim učenicima i ljudima s kojima dođemo u doticaj na tom putu. A naše sinagoge, naše akademije za učenje, pa čak i naš Sveti Hram prenose te tradicije koje su potekle iz doma Abrahama i Izraela, koje su naši preci ostavili u nasljeđe djeci Izraelovoj i za koje znamo da sadrže putokaz prema budućem izbavljenju.

Šabat šalom

Doista, u sinagogama širom svijeta, tisućama godina, svakodnevne molitve počinju Balamovim riječima: "Kako su lijepi šatori (domovi) tvoji, Jakove, Svetinja tvoja – mjesta učenja, Izraele." Očigledno je da je i sam Balam ostao nadahnut kada je "vidio kako Izraelci stanuju sukladno svojim plemenima" (ibid. 24,2); Raši, naš najistaknutiji komentator, objašnjava da je Balama posebno dirnuo njihov čedan obiteljski život, "da vrata i prozori nijednog od domova nisu bili okrenuti ulazu i prozoru drugog." A Izraelci su tu jedinstvenu odliku svog obiteljskog života, svetost svojih domova, unijeli i u institucije svoje nacije: naš Hram je Beit HaMidraš, dom svetosti, naša sinagoga je Beit Hakneset, dom "okupljanja" na molitvu i proslave praznika (nacionalno zajedništvo), naše mjesto za učenje, beit hamidraš, je dom akademskog raščlanjivanja. Što to čini obiteljski dom tako bitnim za Židovski život? Kakve veze ima obiteljski dom s našim nacionalnim institucijama? ■

Prevela Tamar Buchwald

Ozer Bergman, Breslov Research Institute: Midraš

Jednom je neki nežidov postavio

Rebe Johananu ben Zakaiu sljedeće pitanje. "Neke od stvari koje vi Židovi radite izgledaju kao vudu magija. Uzmete kravu i spalite ju, sameljete je i skupite njen pepeo. Ako netko od vas postane tamei (obredno nečist) zbog toga što je došao u doticaj s mrtvim tijelom, poprskate ga s dvije - tri kapi i kažete mu: "U redu je. Sada si tahor (obredno čist).'"

Rebe Johanan ben Zakai ga je upitao: "Jeste li ikada bili depresivni?"

"Ne."

"Jeste li se ikad bavili s nekime tko je bio depresivan?"

"Da."

"I što ste učinili za njega?"

"Zapalili smo malo tamjana u bolesnikovoj sobi i malo poprskali tamjanskom vodom da se soba ispuni parom. To ga je izliječilo."

"Poslušajte što ste rekli!" rekao je Rebe Johanan ben Zakai.

"To je nalik tome ka-da je netko tamei. 'I ja ću ukloniti (lažne) proroke i tamei duh' (Zaharija 13,2). Mi ga poškropimo [pepelom crvene junice] i ono nestane."

Nakon što je nežidov otišao, njegovi su ga učenici upitali: "Rabi, mogli ste mu udovoljiti površnim odgovorom. Što nam imate reći?"

Odgovorio je: "Kunem vam se! Niti tijelo ne čini tamei, niti vode i pepeo čiste! To je b-žanska odredba Kralja nad kraljevima, Svetog, blagosloven bio."

(Izvedeno iz Midrash Tanchuma, Chukat # 8)

Jedna od poruka ovog Midraša je da nam mnogi od jednostavnih me- hanizama svakodnevnog života mogu dati naslutiti na koji način B-žanska volja djeluje na duhovnim osnovama Stvaranja. Čini se da je odgovor koji je Rebe Johanan ben Zakai dao svojim studentima bio samo završni stadij duge rasprave s kojom nismo upoznati. Rebe Johanan ben Zakai govori im – a i namada se u jednom trenutku ispitivanje mora završiti, nema više nijednog "Zašto?" za upitati. To je upravo tako kako jest, baš onako kako je B-g želio da to bude.

A to je, u određenom smislu, odgovor na pitanje o smrti i odgovor na pitanje zašto dobrohotni B-g dopušta patnju i zlo. U nekom trenutku - i za svakoga od nas taj je trenutak različit - moramo se jednostavno osloniti na vjerovanje da će Njegov način djelovanja biti djelotvoran. Lažni proroci i zlo jednog će dana biti uklonjeni i svijet će biti mnogo bolji. Neka bi do toga došlo brzo i uskoro. Amen.

AGutn Shabbos!Šabat šalom!

■

Prevela Tamar Buchwald