Počeci su važni

Parša Hukat bavi se zakonima o crvenoj junici (para aduma). "Dovedi ju (junicu) pred svećenika Elazara; on će ju izvesti izvan tabora i netko će ju zaklati u njegovoj prisutnosti."

(Bamidbar 19,3). Para aduma morala je biti zaklana poput ostalih žrtvenih životinja. Nakon toga bila bi spaljena te bi se sakupio njen pepeo. Proces očišćenja od tumat met (nečistoće koja je bila rezultat doticaja sa mrtvima) uključivao je škropljenje onečišćene osobe vodom pomiješanom s tim pepelom.

Danas, u odsutnosti pepela crvene junice, svi imamo status tame met. Ramban piše u ovotjednoj parši, "Nećemo se moći očistiti od tumat met sve do dolaska našeg pravednog Mašiaha, neka bi došao brzo za naših dana."

Targum Jonatan daje jako zanimljiv komentar na gornji stih "i netko će ju zaklati u njegovoj prisutnosti".

Piše da kohen, prije no što se junica spali, mora provjeriti da li životinja nije pretrpjela nijedno od 18 fizičkih stanja koja bi uzrokovala da bude smatrana nečistom. Mišna (Hulin 3,1) nabraja 18 vrsta modrica, nedostataka, bolesti i ozljeda zbog kojih je životinja bila smatrana nečistom. Danas, osim što provjeravamo ima li životinja rupe u plućima, ne provjeravamo ostale fizičke bolesti navedene u Mišni. Oslanjamo se na halahički princip većine kako bismo pretpostavili da je životinja košer (ukoliko nema nikakvih problema sa plućima).

Komentar Jonatana ben Uziela izgleda problematično jer Talmud kaže upravo suprotno. Zapravo, Gemara (Hulin 11a) izvodi halahički princip oslanjanja na većinu iz činjenice da se upravo tako određivao košer status zaklane crvene junice! To je, međutim, u suprotnosti sa Targum Jonatanom koji kaže da se u slučaju crvene junice nisu oslanjali na većinu (rov), već su provjeravali svih 18 bolesti!

U jednoj knjizi pročitao sam da to nije kontradikcija. Targum Jonatan ben Uziel samo kaže da kada su zaklali prvu crvenu junicu u pustinji, morali su provjeriti svih 18 treifos, no u nadolazećim generacijama kada su klali crvene junice, oslanjali su se na princip većine (rov). Gemara u traktatu Hulin govori o tim crvenim junicama u drugim generacijama, a Targum govori samo o onoj prvoj crvenoj junici koja je bila zaklana pred svećenikom Elazarom.

Međutim, koja je razlika?

Značenje učenja Targuma Jonatana ben Uziela vrlo je duboko. Zašto su prvu crvenu junicu morali u potpunosti provjeriti kako bi bili sigurni da je 100% košer? Zato što su počeci vrlo važni. Prvi puta kada netko nešto čini, postavljaju se temelji za sva buduća ponavljanja te radnje. Iz tog razloga, primjerice, Tora kaže da kada se čovjek oženi, on treba biti slobodan godinu dana 'kako bi uveselio svoju ženu' (Devorim 24,5). Zato je čest običaj – a mislim da je i dobar – da mnogi ljudi (čak i ako nemaju namjeru duži period posvetiti intenzivnom učenju) započinju brak, barem prvu godinu, na način da suprug godinu dana uči u Kolelu. Počeci su važni.

Počeci su vrlo važni. Oni su temelj za sve ono što slijedi – bio to početak braka, početak života sa micvot, ili početak obreda s para aduma. Štogod bilo u pitanju, počeci su uvijek važni i prema njima se trebamo tako odnositi.

Ne želimo ni tvoj med, ni tvoj žalac

Na kraju parše, kada je Bilaam do- kazao svoj neuspjeh u proklinjanju, pokušao je spasiti stvar dajući Balaku vrijedan savjet: "Slušaj, Balak, ovo nije uspjelo. Međutim, ja mrzim Židove jednako kao i ti. Dat ću ti jedan savjet. Njihov B-g mrzi promiskuitet. Bilo bi vrijedno pokušati uzrokovati da padnu u bezakonje i razuzdanost. Skupi midjanske djevojke i neka zavedu židovske muškarce. Vidjet ćeš da će to razgnjeviti njihovog B-ga do te mjere da će ih snaći pošast!" I tako je i bilo.

Možemo se pitati, zašto je Bilaam mislio da će taj plan uspjeti? Talmud kaže da tijekom cijelog perioda ropstva, nijedna židovska žena nije bila nevjerna svom mužu. Seksualni nemoral zasigurno nije bio slabost židovskog naroda. Kako je on odjednom imao takav neobičan plan? Zašto je očekivao da će to uspjeti? Još je problematičnije pitanje – zašto je to uistinu uspjelo? Kako je cijeli taj masovni javni nemoral zahvatio sveti narod? Kako se to dogodilo?

Činjenica je da se to dogodilo zbog Bilaamovog "blagoslova". Onaj tko prima blagoslov mora biti vrlo oprezan u vezi s time tko taj blagoslov daje. Blagoslov mora biti izrečen punog srca (b'tov ajin). Onaj tko daje blagoslov mora ga dati s namjerom da uistinu pomogne osobi koja prima blagoslov. Hazal opisuju Bilaama kao 'cor ajin' – zlog duha, jadnog čovjeka kojemu je na pameti samo njegova osobna dobrobit i bogatstvo. Blagoslov takvog čovjeka više je prokletstvo, nego blagoslov.

Bilaam je vidio Klal Jisrael i rekao, "Kako su divni šatori tvoji, Jakove" – to je najpoznatiji Bilaamov blagoslov. Hazal ističu što se to Bilaama toliko dojmilo kod izraelskih šatora:

On je vidio da su ulazi u šatore okrenuti jedni od drugih. On je vidio ogromno poštovanje privatnosti i dostojanstva (cnius) koje je postojalo unutar naroda. On im daje blagoslov: "Vi ste sjajni. Vi čuvate dostojanstvo. Vi ste pažljivi oko seksualnog ponašanja. Vi ne zavirujete u ono što se događa u susjednom šatoru. Vi ste predivni." Međutim, ta braha bila je zlonamjerna. Bio je to zlokobni blagoslov. On je bio osmišljen da podigne njihovu razinu samopouzdanja i samozadovoljstva do točke na kojoj su mislili da su imuni od kušnji koje bi zavodljivost i seksualna privlačnost mogli imati na njih. Samozadovoljstvo dolazi prije pada.

Kada su židovski muškarci vidjeli midjanske djevojke, njihova je normalna reakcija trebala biti "Moramo ostati podalje od ovoga. Ne znamo što se može dogoditi." Međutim, nešto se promijenilo u njihovim glavama i šaputalo im, "Zašto da se brinemo? Mi smo pravedni Židovi! Mi smo iznad takvih niskih kušnji!" I što se tada dogodilo? Bilaam je bio uspješan u podizanju razine njihovog samozadovoljstva do te mjere da su oni zaista posrnuli i to jako posrnuli.

Braha koju je dao Bilaam, "Kako su divni šatori tvoji, Jakove" imala je u sebi zlu namjeru. Uzrokovala je da padnu u grijeh arajosa. O takvim situacijama hazal kažu, "Ni od tvog meda, ni od tvog žalca". Zadrži svoje blagoslove za sebe. Oni nisu vrijedni cijene koju bismo za njih platili. Ne želimo ni tvoj med, ni tvoj žalac.

Rabbi Shaul Rosenblatt: