4-06 - Divrej Tora - Hukat Balak 5783

Divrej Tora

Divrej Tora

Moabski kralj želi biti snažniji, pa zašto umjesto da jednostavno zatraži blagoslov za Moavce nalaže Bilaamu da prokuneŽidove?

Postoje dva načina za napredovanje u ovom svijetu: jedan je da izgrađujete sebe. No to zahtijeva naporan rad i disciplinu. Drugi način je umanjitidruge.

Sve smo to već vidjeli: jedan član upravljačkog tima smatra da ne dobiva dovoljno priznanja, pa omalovažava postignuća drugihčime se čini da sebe uzdiže u usporedbi s njima.

Zanimljivo, ta ista dinamika može biti u korijenu antisemitizma. Prije nego što je dana Tora, ljudi su svoje živote gradili na subjektivnom konceptu dobra i zla. Ali na brdu Sinaj postalo je jasno da postoji jedan B-g koji postavlja moralna mjerila za čovječanstvo.

Time su Židovi postali gromobran za one koji su se protivili ovoj moralnoj poruci.

Zli je Hitler iznio ovaj razlog za progon Židova: "Oslobađam čovječanstvo od stega savjesti i morala.".

Moše je upućen u zakone o crvenoj junici, čiji pepeo čisti osobu koja se onečistila dolaskom u kontakt s mrtvim tijelom.

Nakon 40 godina putovanja kroz pustinju, narod Izraela stiže u pustinju Zin. Mirjam umire, a narod žeđa za vodom. B-g kaže Mošeu da progovori stijeni i naredi joj da dâ vodu. Moše se razgnjevi na buntovne Izraelce te udari po stijeni. Voda poteče, no Mošeu B-g kaže da niti on, ni Aron neće ući u Obećanu zemlju.

Aron umire na Har Haharu, a na mjestu velikog svećenika ga nasljeđuje njegov sin Elazar. Zmije otrovnice napadnu logor Izraelaca nakon još jedne erupcije nezadovoljstva, u kojoj su ljudi "govorili protiv B-ga i Mošea"; B-g naloži Mošeu da na visoku motku stavi bakrenu zmiju, i svi koji se zagledaju prema nebu bit će izliječeni. Narod pjeva pjesmu u čast čudesnog vrela koje im je davalo vodu u pustinji.

Moše povede narod u bitke protiv Emorejskih kraljeva Sihona i Oga (koji

su htjeli spriječiti da Izrael prijeđe preko njihovog teritorija) te oni osvoje njihove zemlje, koje leže istočno od Jordana.

Balak, kralj Moaba, poziva proroka Bala'ama da prokune izraelski narod. Nakon prvotnog odbijanja, Balak šalje drugu grupu pregovarača te Bala'am dobija dopuštenje da ode. Međutim, B-g to uvjetuje time da Bala'am može govoriti samo B-ž-je riječi.

Misiju gotovo da je spriječila njegova magarica koja je opazila anđela kojeg je B-g poslao da prepriječi put Bala'amu. Tri puta, u tri različite prilike, Bala'am je pokušao prokleti izraelski narod, ali svaki puta je ishod bio - blagoslov. Bala'amovo proročanstvo sadrži i kraj dana i dolazak Mesije.

Narod je podlegao čarima Moapkinja i dopustio da ga se namami na klanjanje idolu Peoru. Kad je jedan izraelski dužnosnik javno uveo midjansku princezu u svoj šator, Pinhas ih je oboje ubio i tako zaustavio pošast koja je harala među narodom.

Prevela Dolores Bettini

Godina 16 Broj 37 Broj 37 Zagreb, šabat 1. srpnja 2023. - 12. tamuza 5783. http://twitter.com/DivrejTora

Divrej Tora, B’’H, priprema i uređuje: Vatroslav Ivanuša

(Bamidbar 19,1-25,9)

Rabbi Shraga Simmons Torah Bytes

B’’H

OU Israel's Torah Tidbits Alija po Alija

Kohen – prva alija – 28 p’sukim (19,1-20,6)

Gotovo čitava ova alija bavi se temom para aduma. (Ova 22 p’sukim iz pogl. 19 su i Maftir za Šabat Paršat Para.) Ova micva obuhvaća uzimanje junice crvene dlake (junica se čak i zbog dvije crne dlake proglašava nepodesnom), bez ikakve mane (dakle, da je podesna za prinošenje na žrtveniku) te da nije nosila jaram, niti teret za potrebe ljudi. (Ako je na leđima nosila nešto za svoje potrebe, npr. deku kako je muhe ne bi napadale – još uvijek je se može uzeti.) Elazar ben Aharon bio je zadužen za pripremu ove prve para aduma

"A B-g progovori Mošeu i Aharonu rekavši… daber (ti Moše, ne obojica, dabru) djeci Izraelovoj…" Jedino je Moše mogao govoriti narodu u vezi para aduma, koja je pomirenje za grijeh sa zlatnim teletom. Aharon je također bio uključen u epizodu sa zlatnim teletom. On nije iznio tu micvu narodu, niti je pripremao para aduma, već je to činio njegov sin. Pa ipak, pasuk kaže da je B-g govorio obojici, Mošeu i Aharonu. Možda se u ovome nalazi osobni ukor Aharonu… A možda i nešto posve suprotno.

Raši kaže da je za pomoćnika Kohen

gadola micva da se brine oko para aduma, iako to može činiti svaki kohen. U tome što Aharon obavlja taj posao komentari uočavaju simboliku: baš kao što krava čini pomirenje (recimo to tako) za svoje mlado, tako i sin čini pomirenje za svog oca koji je u određenoj mjeri bio uključen u događaj sa zlatnim teletom.

"Uzmi para aduma t’mima " T’mima obično znači bez mane, po-

dobna za žrtvenik. Međutim, ovdje iza riječi t’mima slijedi izraz "koja nema mum (nedostatka)", što čini pridjev t’mima suvišnim. Zato učimo da t’mima u ovom kontekstu opisuje aduma, i ukazuje na to da postoji zahtjev da joj dlaka bude potpuno crvena. Bez t’mima, krava koja je "đinđi" mogla bi biti prihvatljiva, čak i ako ima nešto dlake koja nije crvene boje. Međutim to nije tako, zbog riječi t’mima

Za razliku od svih korbanot u Mikdašu koje je trebalo donijeti "unutra", crvena se junica kolje i priprema "izvan". Ona nije korban, ali ima funkciju sličnu korbanu (među ostalim, pomirenje). Nakon što junica bude zaklana, spali je se u cijelosti (nešto je njene krvi prethodno bilo poškropljeno prema Mikdašu).

Čitav proces za para aduma (uključujući ono što je bačeno u vatru, pepeo koji je sakupljen i način na koji se izrađuje pripravak) čini jednu pozitivnu micvu koja je do sada bila izvršena devet puta. Sljedeći (deseti) puta to će biti u vrijeme Mošijaha.

Osoba koja dođe u doticaj s mrtvim tijelom smatra se obredno nečistom za period od sedam dana. "Pripravak Para aduma" treba poškropiti prema kontaminiranoj osobi trećeg i sedmog dana. Bez tog postupka, stanje obredne nečistoće trajno ostaje. Od izuzetne je važnosti uzdržati se od ulaženja u Mikdaš za vrijeme dok je čovjek nečist.

Namjerno kršenje kažnjava se (s Nebesa nametnutom) smrću.

S gledišta micvi

Danas, kada nema Beit HaMikdaša, postoji (najmanje) tri proširenja propisa o obrednoj nečistoći zbog mrtvaca.

(1) Kohen još uvijek mora izbjegavati doticaj s mrtvim tijelom (osim kod svojih bliskih rođaka za koje sjedi šiva), čak i ako je već "tame"

(2) Na Har HaBajit nije nam dopušteno stupiti na ona mjesta na kojima je stajao (ili je moguće da je stajao) Beit HaMikdaš i njegovo dvorište.

(3) Neki od darova kohenu (poput t’ruma, t’rumat maaser, hala) ne daju se kohenu, ali se "odlažu" u skladu s alternativnih halahičkim procedurama, zbog tum’a kako kohena, potencijalnog primaoca, tako i samog dara.

Zapazite da postoje darovi kohenu koji ne predstavljaju problem u vezi tame, i njih se i danas daje (npr. Pidjon haben).

Brojni oblici obredne nečistoće zahtijevaju uranjanje u mikve, i to je sve. Mikve vrši svaka osoba sama za sebe. No kod obredne nečistoće zbog dolaska u doticaj s mrtvim tijelom nije tako. Mikve su dio procesa očišćenja, no jednako je tako to i voda očišćenja. I to se ne može učiniti samostalno. Mora biti uključena još jedna osoba. Razmislite malo o tome što to znači.

Tora daje sažet prikaz procedura u vezi para aduma

Zapazite da su napitku dodani cedrova grančica i izop, kao i kod spaljivanja para aduma. Komentari posebno značenje vide u tome što je

cedar visoko stablo, a izop niski grm.

Dvojaka priroda napitka para aduma (da čisti nečistoga i onečišćuje obredno čistoga) broji se kao zasebna micva. (Neki povlače paralelu s određenim lijekovima koji mogu izliječiti bolesnog čovjeka, ali zdravi bi se od njih razbolio. Para aduma je jedan od naših duhovnih lijekova.)

Sljedeća tema kojom se Tora bavi je smrt Miriam u pustinji Cin, u mjesecu nisanu (10. nisana). Narod nije imao vode (midrašim govore o Miriaminom vrelu koje je čudom pratilo narod tijekom njihova lutanja. To je vrelo nestalo nakon smrti Miriam, jer smo zbog njezinih zasluga – budući da je ona pazila na Mošea pored rijeke – imali vrelo.) Narod se ogorčen žali Mošeu i Aharonu. (Običaj da se prazne spremnici vode u sobi u kojoj je netko umro dolazi od ovog niza navoda: "…i Miriam umrije …i ne bješe vode…"

Levi – druga alija – 15 p’sukim (20,7-21)

Kao odgovor na to, B-g kaže Mošeu neka uzme štap, okupi narod, te da on (Moše) i Aharon imaju pred narodom progovoriti stijeni, i iz stijene će poteći voda za potrebe naroda i njihovih stada. Moše okuplja narod i upozorava ih da će biti svjedoci još jednog B-žjeg čuda. On podiže svoj štap i dva puta udara stijenu – i iz nje obilno poteče voda.

B-g se "razljuti" na Mošea i Aharona što su propustili mogućnost da posvete B-žje Ime tako što će narod vidjeti da je voda potekla iz stijene nakon što joj je samo bilo rečeno. (Narod je već prethodno vidio kako voda krene iz stijene nakon što je udario po njoj.) B-g objavljuje da ni Moše niti Aharon neće odvesti na-

rod u zemlju Izrael. (Zbog toga što je i Aharon uključen u ovu odluku, podrazumijeva se da ga se ne smatra odgovornim za bilo kakvo sudjelovanje kod zlatnog teleta – što je potrebno razjasniti. Raši kaže da nam Tora govori da bi Moše i Aharon ušli u Erec Jisrael, da nije bilo ovog, i samo ovog grijeha. Zanimljivo je da Moše osobno kazuje narodu (u D’varim) da na njemu leži određena odgovornost za grijeh s uhodama. S druge strane, Aharon se smatra odgovornim u tom slučaju, mada je Moše bio onaj "koji je donosio odluke".)

B-žja odluka u vezi Mošea i Aharona čini se izuzetno strogom. Komentatori ukazuju na to kao na primjer koliko B-g strogo sudi one najveće u našem narodu.

Zapažanje…

Primijetite da stijena poteče vodom čak iako joj Moše nije progovorio, kao što je B-g bio rekao. Postoje (možda) dvije mogućnosti zašto je tako bilo.

(1) Ovime je izbjegnut hilul Hašem do kojega bi došlo da se čudo nije dogodilo.

(2) Moše Rabeinu je bio na tako uzvišenoj razini da je mogao kontrolirati i usmjeravati prirodu (u okviru određenih granica). On je već prethodno bio udario po stijeni da dobije vodu; ovo sada je nešto što je on u stanju učiniti.

(3) Drugi pogled na mogućnost da dođe do hilul Hašem (1) je da je B-g htio izbjeći da Moše bude ponižen. Narod je doživljavao da su B-g i Moše u velikoj mjeri bili, da to tako nazovemo, partneri. Kod mora, narod je povjerovao u "Hašema i Mošea Njegovog slugu". Nasuprot tome, njihovo pomanjkanje vjere se

navodi kao njihovo gunđanje protiv B-ga i protiv Mošea. Ovo je jedini puta da se koristi izraz u’v’Moše

Moše šalje glasnike narodu Edoma, koji prepričavaju kratku povijest Izraela i zatraže pravo da prođu kroz edomsku zemlju. Zahtjev bude odbijen. I drugi pokušaj da dobiju privolu također je oštro odbijen. Narod Izraela mijenja smjer svog putovanja kako bi izbjegao sukob s Edomom (na B-žju zapovijed).

U svom zahtjevu da prođu kroz edomsko područje, Mošeovi glasnici izjavljuju da narod "neće piti vode iz vrela". Raši kaže da bismo očekivali od Tore da kaže "vode iz spremnika". Raši objašnjava da je Edom posjedovao spremnike – a mi smo imali čudesno vrelo (kao i manu za hranu). Ono što smo mi ponudili Edomu bilo je da zarade od toga što će nam prodavati hranu i vodu. Nama nije bila potrebna njihova hrana ni piće, no to je bila ponuda koju je bilo ispravno iznijeti. Raši veli da kada odsjedamo u konačištu, trebamo jesti obroke koje konačište nudi, umjesto da jedemo hranu koju smo donijeli sa sobom. Time se povećava dobit hotelijera.

Šliši – treća alija – 28 p’sukim (20,22-21,20)

Narod putuje od Kadeša do Hor HaHar. Tamo će Aharon umrijeti. Moše sa sobom na goru uzima Aharona i Elazara, te se tamo odjeća Kohen gadola prenosi s Aharona na njegovog sina i nasljednika. Sav narod 30 dana žaluje zbog Aharonove smrti. Komentari ističu da je Aharonova smrt imala neke elemente kojih nije bilo prilikom Mošeove smrti. Kada vidimo da njegov sin nastavlja njegovim stopama, i da ga sav narod voli, to daje posebnu dimenziju punini Aharonova života.

(nastavak s 2. stranice) OU Israel's Torah Tidbits: Alija po Alija

Midraš kaže da su nebeski oblaci koji su štitili narod, otišli nakon Aharonove smrti.

Sada možemo vidjeti da je svako čudo u Midbaru bilo povezano s jednim od naših vođa: s Mošeom mana, s Aharonom oblaci, a s Miriam vrelo.

Ovo ih je učinilo izloženima napadu Emorejaca. Izrael se napadu uspješno odupro. Narod se zatim, umoran od svojih dugotrajnih putovanja, još jednom žali B-gu i Mošeu. Njihova žalopojka u sebi nosi ogromno nepoštovanje prema B-žjem čudu mane. Za to su bili kažnjeni napadom "vatrenih" (otrovnih) zmija koje su ugrizle mnogo ljudi, i prouzročile brojne smrti. Narod se pokajao i tražio Mošea da se moli B-gu da ih poštedi toga. B-g je rekao Mošeu da od bakra (bakar je izabrao Moše, i to je bila igra riječi) načini zmiju i nasadi je na vrh štapa, tako da bi svatko tko bi je pogledao (odnosno upravio svoje oči i srce B-gu) preživio. (Vrlo je vjerojatno da je medicinski znak – kaducej, tzv. Eskulapov štap – zasnovan na ovoj epizodi iz Biblije.)

Mišna je u P’sahim (4,9) zabilježila različite stvari koje je Hizkijahu HaMeleh učinio, i za njih bio pohvaljen ili ne. On je uništio bakrenu zmiju i učenjaci odobravaju njegov čin. Narod ju je zloupotrebljavao i nije je razumio.

Narod nastavlja svoje putovanje, i stiže u mjesto poznato kao "Vrelo" To je bio još jedan značajan događaj povezan s vodom. S fizičke točke gledišta, voda je daleko najvrednija "roba" lutalačkog naroda. Na duhovnoj razini, voda predstavlja Toru i sam život. Zabilježena je "Pjesma o Vrelu", kratka ali predivna pjesma koja naglašava koliko je voda dragocjena. Njene riječi prepune su simbolike i aluzija.

R’vi’i – četvrta alija – 27 p’sukim (21,21-22,12)

Dok se Izrael približava zemlji Emorejaca, izneseni su zahtjevi za pravo na prolaz. Ne samo da su ti zahtjevi odbijeni, već Emorejci šalju vojsku ususret Izraelu. Izrael u potpunosti pobjeđuje kralja Sihona, te osvaja zemlju Emorejaca i Hešbona. Daljnje bitke rezultiraju s još više Emorejske zemlje. Og, kralj Bašana, ta-

kođer bude poražen, kao što je B-g obećao.

Ovo je verbalno prikladno da bude uvodna riječ.

Važno je primijetiti da vojna moć Izraela nije apsolutna, niti su njihove vojne mogućnosti neograničene. Izrael se bori protiv onih za koje im B-g kaže da se s njima sukobi, i ne upuštamo se u borbu s bilo kime za koga nam B-g zabranjuje. Sasvim je nebitno da li je Edom snažniji ili slabiji od Emorejaca. Mi se nismo upustili u bitku s ovim posljednjima, niti izbjegli borbu s prvospomenutima iz vojnih razloga. B-g je Onaj koji vodi glavnu riječ. Ovo uvijek moramo imati na umu, a pomoglo bi kada bi to znali i naši neprijatelji. Ironično je da se čini kako naši neprijatelji ponekad vjeruju u B-žju ulogu u tim stvarima, dok mi pokatkad izgleda da tvrdoglavo odbijamo Njegovu ulogu.

Raši objašnjava zašto je B-g morao reći Mošeu da se ne boji zaratiti s Ogom. Og je bio jedini koji je preživio potop (pored Noaha i onih koji su bili s njime), i on je bio taj koji je rekao Avrahamu da je njegov nećak Lot zarobljen. Možda je stekao dovoljno zasluga da se odupre Izraelcima. B-g je rekao Mošeu da ne brine.

Vojne pobjede Izraela u Midbaru, pred kraj razdoblja lutanja, imale su velik značaj za moral naroda, u trenutku kada su pred njima bile još godine mnogih bitaka nakon prelaska rijeke Jordan u Erec Jisrael. U Midbaru, oni su dobili priliku iskusiti B-žja obećanja i moć.

Završni pasuk parše Hukat nam kaže da je Izrael putovao i stigao u Arvot Moav – to je njihova posljednja stanica prije ulaska u Erec Jisrael

(nastavak s 3. stranice) OU Israel's Torah Tidbits: Alija po alija

(nastavak s 4. stranice) OU Israel's Torah Tidbits: Alija po alija

Primijetite značaj prethodne rečenice. Četiri preostale sedre u Bamidbar i svih 11 sedri u D’varim još se nalaze pred nama, a mi smo već u Arvot Moav. Mas’ej će nam dati kratak siže lutanja, no sa završetkom Hukata, mi smo stigli na prag Erec Jisraela. Sjetite se da smo još tamo u Mikec napustili Zemlju i otišli u Egipat. Sada se pripremamo za povratak.

Balak nije bio toliko moćan kralj kao neki od njegovih susjeda u regiji. Poraz drugih kraljeva unio je strah u Balakovo srce, i bilo mu je jasno da bi bilo uzaludno povesti konvencionalni rat protiv Izraela. Njegov je plan bio (nakon što je ispitao situaciju) da unajmi Bil’ama da prokune narod Izraela. S tom svrhom, Balak šalje delegaciju Bil’amu u Midjan. Bil’am poziva izaslanike da provedu noć kod njega tako da mu (Bil’amu) B-g može govoriti. B-g se doista "ukazuje" Bil’amu i pita ga tko su ti ljudi. Bil’am priopći B-gu, te On upozori Bil’ama da ne ode s delegacijom, niti da prokune narod, zato što su "oni blagosloveni".

Zapazite: način na koji je uređena parša Balak vrlo je jednostavan… i vrlo rječit. Od samog početka sedre, pa sve do epizode s Bil’amom, sve je jedna zatvorena parša Parša s’tuma obično znači da je sadržaj parše na neki način nastavak prijašnje parše. I, zapravo, epizodu s Balakom-Bil’amom možemo sagledati kao još jednu bitku – bitku koje u tom trenutku nismo bili svjesni, bitku koja se "vodila" na drugačiji način – no svejedeno bila je to bitka. Završni odlomak sedre – epizoda s b’not Moav – je parša za sebe, i konkretno, otvorena parša Parša p’tuha uobičajeno znači "nova tema". I tako i jest.

Kako to da Balak, zakleti neprijatelj

Izraela, kotira tako da ima sedru nazvanu svojim imenom? Komentari nude mišljenje da je Balak bio "iskreni neprijatelj" Izraela. Njegov se antagonizam temeljio na njegovom strahu od Izraela, njegove su namjere i postupci bili potpuno jasni. Tijekom povijesti opsjedali su nas razni neprijatelji koji su se skrivali iza osmijeha, maske prijateljstva, ili stiska ruke na travnjaku Bijele kuće, a pokušavali su nam zabiti nož u leđa. Dragi ujak/djed Lavan, vjerojatno je najveći primjer "potajnog" neprijatelja. Balakova izravna mržnja je nešto što možemo poštovati. (Zanimljivo je da se Bil'ama povezuje s Lavanom.)

Komentari ističu da su Moav i Midjan bili ljuti neprijatelji. Ipak, ostavili su po strani ono u čemu se nisu slagali i ujedinili se za borbu protiv Izraela. To pokazuje moć antisemitizma na ovom svijetu. No to nas mora podučiti još jednu lekciju. Da i mi moramo biti spremni ostaviti po strani ono što razdvaja židovski narod na segmente, tako da se protiv zajedničkog neprijatelja možemo boriti većom snagom. Ovo ne znači da moramo zanemariti, prijeći preko ili oprostiti te razlike. Ali moramo znati kada trebamo naše vjersko-svjetovne sukobe ostaviti po strani, kako bismo bili ujedinjeni protiv zajedničkih neprijatelja Židovskog naroda. Moramo međusobno surađivati – aškenazim i sfaradim, nacionalno religiozni i haredi, ljevica i desnica, religiozni i sekularni da ojačamo naš položaj

protiv onih koji bi od nas uzimali dijelove Erec Jisraela, dijelili našu prijestolnicu, doveli u opasnost naše živote.

Hamiši – peta alija – 26 p’sukim (22,13-38)

Ujutro, Bil’am (nevoljko) otpušta Balakove glasnike odbijajući njihovu ponudu. Balak šalje još veće i prestižnije izaslanstvo Bil’amu, nudeći mu velike časti i bogatstva samo ako Bil’am prihvati ono što Balak traži. Bil’am ponovo odbija, no svjedno poziva delegaciju da provede noć kod njega. Ovog puta B-g dopušta Bil’amu da se pridruži Moavcima, no upozorava ga da ne čini ništa osim onoga što mu B-g kaže. (Komentari iz toga izvlače ideju: "Kamo tko stremi, tamo će ga se i odvesti" – poslovično "uže kojim će samog sebe objesiti".)

Zašto je Bil’ama trebalo kazniti za to što je pošao s Balakovom delegacijom kada mu je B-g to odobrio? Svakako da se čovjeka drži odgovornim za kršenje B-žjih zabrana, no jesmo li odgovorni i za stvari koje nisu konkretno zabranjene, ali je razumno pretpostaviti da B-g ne želi da ih činimo? Odgovor je da. To je jedan od koncepata koje uistinu izvodimo iz epizode s Bil’amom. Tora nam daje vrlo jasnu ideju o tome što Hašem od nas želi. Mnoge se grijehe vrlo jasno imenuje – u stvari, kaže se da "nitko neće biti kažnjen sve dok nije izričito upozoren". Ipak, upozoreni smo da će se B-g razljutiti, recimo to tako, ako činimo stvari za koje znamo (trebamo znati) da su protivne Njegovim željama. Ovo je stvar koja postoji i u međuljudskim odnosima. Roditelji, na primjer, očekuju od djece da se ponašaju na određeni način, bez da im se to izričito kaže. Mi nismo programirani roboti, mi smo ljudska

bića koja imaju sposobnost promišljanja.

Čitamo li Humaš plošno, stječe se dojam da je Bil’am uistinu B-žji čovjek koji jedino želi činiti ono što B-g želi da čini. Tradicija ga opisuje drugačije, kao onoga koji zna da je u potpunosti kontroliran od B-ga, no na svakom se koraku pokušava boriti protiv toga. Kakav li je to udarac po Bil’amov ego, da narodi o njemu imaju tako visoko mišljenje, a svjestan je da B-g odlučuje o svemu.

Bil’am se ujutro budi, osamari (sam samcat) svoju magaricu, i odlazi s Moavskim službenicima. (U pasuku se sugerira da je Bil’am otišao s velikom dozom oduševljenja "nadajući se" da će prokleti narod Izraela. Usporedite to s Avrahamovim entuzijazmom u vezi Akeda.) B-g je "ljut" na Bil’ama što ide (iako je to On dopustio) te šalje anđela, pokušavajući ga odvratiti od toga da nastavi put. Tora govori da je u tri zasebne prilike - simbolički u sve užim prolazima - magarica vidjela anđela koji blokira put, ali Bil’am to ne vidi. Bil’am tuče magaricu svaki puta, sve dok joj B-g ne da moć govora, te ona kori Bil’ama za njegove postupke. Tada B-g dopušta Bil’amu da vidi anđela, te Bil’am uviđa svoj

grijeh. On predlaže da se vrati, no anđeo mu dopusti da nastavi put, uz upozorenje da ne kaže ništa za što nije "ovlašten"

(U Pirkei Avot se spominje da su "usta magarice" bila jedno od 10 posebnih stvari koje su bile stvorene netom prije nego li je B-g počinuo od daljeg stvaranja na prvi šabat Stvaranja.)

Balak izlazi ususret Bil’amu, koji Balaku kaže da nema moć postupati vlastitim silama i mora reći samo ono što B-g "stavi u njegova usta". (U ovome je značaj "usta magarice" – naime da je B-g Onaj koji daje dar govora; nitko ne bi trebao biti ohol zbog svoje uobičajene sposobnost da se dobro izražava, misli uzvišene misli ili je u stanju pojmiti duhovne ideje.)

Omiljeno oružje naroda svijeta je mač. "Oružje" Židovskog naroda je "moć govora" (molitva, divrej Tora, ljubazne riječi, itd.). Bil’am bahato stavlja "svoje oružje" po strani i nastoji nauditi Židovskom narodu njegovim (našim) vlastitim oružjem. B-g se, nazovimo to tako, suprotstavio Bil’amu njegovim oružjem kojega se odrekao – anđelovim isukanim mačem. I na posljetku,

kaže nam Tora, Bil’am je pao od mača. – Raši

Jedna misao. Od početka Š’mot kada smo započeli svoje postajanje nacijom, pa kroz čitavu Toru, sve što se zbiva događa se nama. Paršat Balak (do zadnjeg odlomka) jedinstvena je po tome što mi zapravo nismo uključeni. Balak šalje po Bil’ama; oni nas zajedno promatraju, grade žrtvenike, prinose žrtve – mi smo potpuno nesvjesni onoga što se događalo. Paršat Balak je čisto Mošeovo proročanstvo.

Šiši – šesta alija – 29 p’sukim (22,39-23,26)

Balak povodom toga prinosi žrtve, a Bil’am daje nalog da se podigne 7 žrtvenika za posebne žrtve.

(Sve što se čini je vrlo značajno – tj. Tora bilježi da su naša 3 praoca prinijela 7 korbanot u različita doba. Bil’am se ponadao da će "ponišiti" efekt tih žrtava pred B-žjim očima prinoseći osobno 7 vlastitih žrtava.)

Nakon meditacije, Bil’am "govori" o narodu Izraela. On ih ne proklinje, već umjesto toga predivnim riječima opisuje jedinstvenost Izraela. Balak je uznemiren, ali Bil’am ga podsjeća da on (Bil’am) može prenijeti samo ono što B-g želi da prenese.

Ako smo mi jedinstveni među narodima svijeta, to je zbog Tore i naše predanosti Tori, a ne nešto genetski, ili slučajnost uvjetovana našim rođenjem. Mi moramo očuvati tu jedinstvenost tako da ostanemo odani Tori, vjerni Hašemu, i različiti od drugih naroda.

Balak odvodi Bil’ama na mjesto odakle se pruža drugačiji pogled, nadajući se da će ovaj puta moći prokleti narod. I ponovo bude podignuto sedam žrtvenika, te prinesene

(nastavak s 5. stranice) OU Israel's Torah Tidbits: Alija po alija

(nastavak s 6. stranice) OU Israel's Torah Tidbits: Alija po alija

žrtve. Bil’am ponovo meditira i potom izriče veličanstveni opis Izraelskog naroda. Balak kaže svoje a Bil’am ponovo objašnjava koja su njegova ograničenja. (Teško je to za nekoga tko se smatra oličenjem arogancije.)

Raši kaže da je Balak izabrao Roš HaPisga kao mjesto s kojega bi Bil’am mogao uspjeti prokleti narod, jer je predvidio da će Moše umrijeti na tom mjestu. Raši iznosi tvrdnju da je Balak znao o tom mjestu, no Bil’am nije – da je Balak bio darovitiji prorok.

A Bil’am reče Balaku, sagradi mi "s ovime" sedam žrtvenika i pripremi mi "s ovime" sedam bikova i sedam ovnova. (23,1 & 29)

S ovim, ba’ze. Učili smo da su svi proroci Izraela prorokovali sa ko, osim Mošea koji je prorokovao sa ze. Bil’am se držao kao da je na Mošeovoj razini i stalno se nabacivao sa ze. B-g kaže Bil’amu, vrati se Balaku, i ovako – ko – ćeš govoriti. Bil’am nakon toga shvaća poruku i prebacuje se na ko kada razgovara s Balakom.

Naš "protuotrov" za žrtvenike i žrtve Balaka&Bil’ama nalazimo u Bamidbar 29,16 & 25. I jednog jarca kao hatat… što je izjednačeno po g’matriji (2823).

Š’vi’i – sedma alija – 38 p’sukim (23,27-25,9)

Balak predlaže još jedno mjesto s kojega mogu promatrati Izrael; možda će B-g dopustiti da ih se prokune. Bil’am ponovo zatraži da se podigne sedam žrtvenika, te da se po jedan bik i jedan ovan prinesu na svakome od njih. Ovog puta, Bil’am ne meditira na svoj uobičajeni način, jer očekuje da će rezultati biti isti, dakle, da će blagoslovi prokuljati iz

njega – a on doista želi prokleti Izrael.

Balak odvodi Bil’ama na Roš HaP’or. Budući da je u viđenju vidio da će Izrael uskoro pasti na P’oru, Balak pogrešno pretpostavi da će proklinjanje s tog mjesta proći s uspjehom (Raši).

Targum Onkelos navodi da je Bil’am "podsjetio" B-ga na zlatno tele, tako da bi On dopustio da narod bude pod kletvom. Međutim, kada je ugledao mnoštvo utaboreno na tako poseban način, obuzeo ga je "Ruah HaKodeš" te je blagoslovio izraelski narod po treći puta. Balaku je sada "bilo dosta", oštro se obratio Bil’amu, i "poslao ga da se spakira"

Prije nego li Bil’am ode od Balaka, Bil’am prorokuje o drugim narodima u regiji. Bil’amov je posljednji savjet, pošto su propali njegovi pokušaji da prokune narod, da se narod navede na idolopokonstvo i nemoralno ponašanje što će okrenuti B-ga protiv njih. Taj plan upali, te 24.000 ljudi pogine u pomoru poslije orgijskih svetkovina Baal Pe’ora. Tek odvažan čin Pinhasa ben Elazara ben Aharona HaKohena u obrani B-žje časti, zaustavi razorni pomor.

Ovu završnu pouku sedre moramo i mi danas dobro naučiti. Ono što su Balak i Bil’am otkrili je da kada je Izrael u B-žjoj milosti, on će biti nepobjediv za sve napade izvana. Niti jedan narod ne može uspjeti protiv Izraela, kada smo "u dobrim odno-

sima" s B-gom. Međutim, ako, izazovemo B-žji gnjev, tako da budemo nevjerni B-gu, zanemarimo li Toru i micvot, tada smo izuzetno ranjivi pred svojim neprijateljima. Oni čak ne moraju ni povesti borbu protiv nas – mi smo u stanju, ne daj B-že, uništiti sami sebe. To je uistinu bilo tako prije više od 3.000 godina; i nije ništa manje stvarno danas.

Na jednoj razini, Paršat Balak je krajnje jednostavna i neposredna, s izuzetno snažnom porukom – upravo zbog te jednostavnosti. Kroz 95 p’sukim, osjećamo B-žju zaštitu dok Balak i Bil’am doživljavaju neuspjeh za neuspjehom, koji gotovo da izgledaju komično. Gemara kaže da je Bil’am u nekim stvarima bio moćniji od Mošea Rabeinu, pa kada se on bio uključio, B-g je obraćao posebnu pozornost našoj zaštiti. U tih 95 p’sukim, mi pucamo od ponosa zbog zlovoljnog divljenja jedinstvenom narodu koje je Bil’am iznosio. A onda dolazi posljednjih 9 p’sukim sedre. Bil’am se vratio kući. Balak također. Nema više nikakve opasnosti. Paf! Mi smo to sami učinili. B-g nas je zaštitio od Bil’ama dajući mu riječi koje će govoriti. Ne dopuštajući mu da govori sam od sebe. A mi smo se onda odvratili i izdali B-ga. Samo 24.000 smrtno stradalih, zbog odvažnog čina Pinhasa. Sidra nam viče svoju poruku. Sve što je potrebno da učinimo je da je poslušamo.

Posljednja 3 p’sukim se ponovo čitaju kao Maftir.

Primijetite na kojem mjestu se prekida epizoda s Pinhasom između sedri. Zimri i Kozbi još nisu imenovani, B-žja reakcija slijedi narednog tjedna. Tek – pomor je zaustavljen!

Rabbi Jack Abramowitz:

Tarjag - 613 zapovijedi

397. Još nikada nisam vidio crvenu kravu ...: Obaveza da se provede postupak para aduma

... uzet ćete si potpuno crvenu kravu ... (Brojevi 19,2)

Kao što smo bili govorili, postojale su različite vrste obredne nečistoće, i različita pravila ovisno o vrsti. "Otac otaca" obredne nečistoće bila je nečistoća uzrokovana kontaktom s pokojnikom. (Taj je izraz sličan talmudskom nazivu za leš, "avi avos hatuma", "otac očeva nečistoće".) Kao posebni, ekstremni oblik obredne nečistoće, nečistoća izazvana lešom zahtijevala je podjednako jedinstvenu metodu očišćenja. To je podrazumijevalo uporabu para aduma, crvene junice.

Para aduma bila je crvena krava - nije smjela imati ni dvije crne ili bijele dlake - stara najmanje tri godine i nikada nije smjela nositi jaram. Crvena krava bila je spaljena i njezin se pepeo koristio u procesu pročišćenja.

Odlomak Tore u kojem se govori o crvenoj junici zove se Hukas, od riječi hok. (Rimuje se sa "čok", ali započinje guturalnim h, kao u imenu "Bach".) Hok je zakon koji nema jasno, logično, ljudsko objašnjenje. Ne ubijati ili ne krasti logični su zakoni koje su usvojila sve društva. Ne jesti zajedno meso i mlijeko je hok. Činimo to zato jer nam je to B-g rekao. Tek iza toga, tražimo pouke koje možemo izvesti iz hoka, ali one nisu zakoni koje bi ljudi donijeli. Para aduma je najistaknutiji primjer hoka. Stoga se nećemo pokušati baviti njezinim temeljnim razlozima.

Velika misterija para aduma bila je da, dok je pepeo čistio one koje je snašao najintenzivniji oblik nečistoće, on je istodobno prenosio određen stupanj nečistoće oni-

Sefer Hamicvot Hakacar

ma koji su sudjelovali u procesu čišćenja. Kaže se da je to zbunilo čak i kralja Salomona, najmudrijeg od svih ljudi. U Propovjedniku 7,23 napisao je: "Rekao sam da ću stjecati mudrost, ali ona je daleko od mene." Kaže se da se ovaj stih odnosi na to da čak ni Salomon nije bio u stanju razotkriti tajnu para aduma. (Veliki učenjaci su istaknuli da mnoge stvari u prirodi mogu imati različite učinke ovisno o tome na što se primjenjuju. Stavite jaje na vatru i ono postane kruto, stavite komad leda na vatru i rezultat je sasvim drugačiji Zašto je čokolada hrana za ljude, a otrov za pse? Naravno, ovo nam samo govori da fenomen para aduma nije bez presedana, ali ne i zašto se to događa.)

Prema Mišni u traktatu Para (3,5), bilo je ukupno devet crvenih junica od momenta kada je Mojsiju bila zapovijeđena ova micva, pa sve do uništenja Drugog hrama.

Ova micva vrijedi u Izraelu, kada je na snazi služba u Hramu. U Mišni ona je predmet traktata Para. Kodificirana je u Mišne Tora u Hilhos Para Aduma. Ova je micva 113. od 248 pozitivnih micvi u Rambamovom Sefer HaMicvosu.

398. Nestalo, ali ne i zaboravljeno: Obaveza da se izvrši zakone o nečistoći pokojnika

Ovo je zakon o onome koji umre u šatoru ... (Brojevi 19,14)

399. Jedno prskanje na dan: Obaveza da se izvrši zakone o škropljenju vodom

... onaj, koji je poškropio vodom očišćenja, mora oprati odjeću ... (Brojevi 19,21)

Zapovijedi koje se danas mogu poštivati

kako ih je sakupio Hafec Hajim

Pozitivne zapovijedi

19. Pozitivna je zapovijed proglasiti šabat svetim, riječima

kao što Pismo kaže, Sjećaj se dana šabata da ti bude svet (Š'mot 20,8); a učenjaci, blagosloveno bilo sjećanje na njih, rekoše (Sifra, B'hukotai 1; Rambam, Jad, H. šabat xxix 1): Posvetite ga riječima – prilikom njegova dolaska, kidušem (blagoslovom proglašenja svetim), a njegov odlazak havdalom (blagoslovom odjeljivanja). To je zakon učenjaka, da se izgovori kiduš nad vinom ili nad kruhom; a isto je tako zakon učenjaka da se kaže havdala, na njegovom odlasku, nad vinom ili nekim drugim pićem koje je prihvaćeno kao piće na tom području. Zabranjeno je bilo što okusiti prije kiduša ili havdale

Putem proroka su nam zapovijeđene dvije [daljnje] micvot, to jest da uživamo i da ga počastimo. Jer Pismo kaže, i nazoveš šabat milinom, sveti dan Vječnoga časnim (Ješa'jahu 58,13). Počast mu se odaje tako da se umije svoje lice i ruke toplom vodom, i odjene čistu odjeću. Čini ga se

milinom time što se uzima hranu i piće u kojem se uživa. Ima obaveza da se jede tri obroka na šabat; i što više netko potroši za šabat, to je vredniji hvale [no u skladu sa svojim mogućnostima]. Svatko tko čini šabat milinom dobit će neizmjernu baštinu, i dat će mu se ono što mu srce želi; i bit će izbavljen od služenja stranim silama.

Micva je, također, i postaviti stol za obrok nakon odlaska šabata, mada nije potrebno više od veličine masline za obrok "ispraćaja kraljice Šabat"

Ramban (rabin Moše ben Nahman, Nahmanid) piše da je dio pozitivne zapovijedi, sjećanja na dan, sjećati se šabata svakoga dana. Stoga, kada netko spomene dan u tjednu on treba reći "prvi dan šabata, drugi dan šabata" , i tako dalje. Tako je i kod drugih stvari, ako ima priliku nabaviti nešto dobro, treba to namijeniti za šabat, i izričito reći, "Ovo je za šabat"

Na snazi je na svakom mjestu, u svako doba, kako za muškarce tako i za žene.

AlHaTorah.org:

Teme za razmatranje uz šabatni stol

Veliki proroci: poslušni ili neovisni?

Koji je prorok na višoj razini: onaj koji jednostavno slijedi B-žanske zapovijedi ili onaj koji poduzme inicijativu bez prethodne konzultacije s Hašemom?

• U pokušaju da razotkrije grijeh Mošea i Aharona u Mei Meriva, R. Y Albo ukazuje da su oni trčali do Šatora sastanka da bi se konzultirali s Hašemom, a nisu odmah ugušili mrmljanje naroda pozivajući čudo na vlastitu ruku. On tvrdi da je uzrok tome bio nedostatak vjere u jedno od središnjih načela Tore, prorokovu moć da djeluje van okvira prirodnog.

• Što u tekstu podržava ovu sugestiju? Slažete li se da je odlazak u Šator sastanka bio sporan? Kada je konzultacija prikladan odgovor na krizu? Kada je bolje preuzeti stvari u svoje ruke?

• Može li prorok doista učiniti čudo sam od sebe? Koji primjeri iz Tanaha mogu to sugerirati? Jesu li svi proroci jednaki u tom pogledu?

Vjeruje li Tora u magiju?

Da li riječi laika mogu utjecati na

blagoslov ili prokletstvo? Postoje li uistinu na svijetu čarobnjačke moći? Ako da, jesu li takva djela neovisna od Hašemove volje?

• Što nam o tome sugerira Tora u cjelini, a posebice paraša Balak? Ako Hašem nije želio da djecu Izraelovu zadesi zlo, zašto je uopće bilo važno hoće li Bilam o njima govoriti pozitivno ili negativno? Da li bi njegova prokletsva imala ikakav učinak?

• Zabranjuje li Tora čarobnjačke prakse i vračanje zbog toga što su to besmislice? Ili su zabranjeni i pored (ili možda zbog) njihove djelotvornosti? Usporedite mišljenja Ibn Ezre i Rambana u vezi s tim pitanjima.

• Za daljnje učenje: Pogledajte kakav je odnos različitih pristupa komentatora našoj priči u odnosu na to kako oni razumiju druge pripovijesti koje se bave prakticiranjem vračanja, poput oživljavanja Šemuela (proroka Samuela, op.ur.)

Živjeti sam: Blagoslov ili prokletstvo?

Bilam blagosilje narod, " ָ ָבְל״םָ״ ֶד

". To se često prevodi kao: "Evo, to je narod koji će živjeti sam i neće se računati među narode." Međutim, u čemu je blagoslov da se živi sam?

• Netziv čita Bilamove riječi kao upozorenje protiv asimilacije. Kada narod živi sam, onda su oni ֹּכְשִמ " ", sposobni živjeti [u miru i dostojanstvu]. Međutim, kada stupaju u interakciju s םִמוֹגַּב" ", a zatim " אֹּל בָשַחְ ִמ ", oni se ne smatraju va

• Slažete li se? Izaziva li asimilacija progonstvo ili ga spriječava? Općenito, promovira li Tora odnos izolacije od okolnih kultura ili politiku uključivanja u vanjski svijet? Koji je pravi balans između ovo dvoje?

• Potražite riječ ָ ָב " " u popisu pojmova. Koja druga značenja ili konotacije može imati ova riječ? Kako se to može primijeniti na naš stih?

Odnosi između Židova i ne-Židova Rabinski midrašim stvaraju poveznicu između Jitroa i Bilama, smještajući ih obojicu na faronov dvor, te da su bili upućeni u njegovu odluku da porobi židovski narod. I dok je Bilam prikazan kao začetnik Izraelskog ropstva, Jitro je opisan kako ne želi sudjelovati u tom planu. Što bi u biblijskom tekstu moglo potaknuti takav prikaz?

• Usporedite i uočite razlike između ta dva protagonista. Kako se svaki od njih odnosi prema Izraelskom narodu? I kako se zauzvrat postupa prema svakome od njih?

• Kakvu poruku o odnosima Židova i ne-Židova možemo naučiti iz te usporedbe?

Prevela Tamar Buchwald

Rav Kook:

Svetost usred zajednice

Učenje Tore

"Ovo je Tora: kada čovjek umre u svom šatoru…" (Bamidbar 19,14)

Iako je tema ovog odjeljka ritualna nečistoća (tum'a) koja dolazi zbog kontakta s mrtvima, Talmud (Berahot 63b) daje homiletsko tumačenje vezano uz one koji su posvećeni učenju Tore:

"Odakle izvlačimo zaključak da je učenje Tore jedino istinsko onda kada se čovjek 'ubije' učeći ju? Iz stiha, 'Ovo je Tora – kada čovjek umre u svom šatoru (učenja Tore).' ''

Zašto učenje Tore zahtijeva takvu visoku razinu samopožrtvovnosti i predanja?

Svrha društva je da osigura normalne životne uvjete, bez većih teškoća, za svoje građane. Međutim, kako bi taj cilj bio postignut, moraju postojati neki pojedinci koji su voljni služiti društvu ponad svoje redovne dužnosti. Primjerice, vatrogasci, vojnici, policajci i druge sigurnosne službe moraju biti spremni raditi mnogo sati izvan redovnog radnog vremena i prihvatiti opasnost svojih poslova. Bez njiho-

ve spremnosti da prihvate te teškoće, cijelo bi društvo trpjelo razne požare, nasilje, kriminal, ratove i druge prijetnje stabilnosti i sigurnosti društva.

Čuvanje duha naroda

Na isti način, pojedinci koji su spremni posvetiti svoje živote učenju Tore zapravo su čuvari cijelog židovskog naroda. Kao što vojnik ne može ispuniti svoju službu narodu bez spremnosti da se žrtvuje, tako se isto i učenjaci Tore moraju u potpunosti posvetiti svojoj misiji. Samo sa takvim predanim duhom oni mogu uspjeti u njegovanju duhovnog svjetla Izraela i obogaćivanju autentičnog unutarnjeg života naroda.

Dubina i širina znanja potrebnog za istinskog učenjaka Tore zahtijeva duge i intenzivne sate učenja. To mora doći na račun užitaka i opuštajućih aktivnosti koje su prihvatljive ostatku populacije. Samo prevladavanjem želje za ugodom i 'lakim životom' – i pokazivanjem voljnosti da 'ubiješ sebe' u šatorima Tore – ovi učenjaci mogu dokazati svoju sposobnost da vode narod u

procesu postizanja duhovnih težnji. Čak i u času smrti

"Ovo je zakon Tore: kada čovjek umre u svom šatoru…" (Bamidbar 19,14)

Taj stih uvodi nas u zakon o nečistoći povezanoj sa doticajem s mrtvim tijelom. Ali mudraci iz toga izvlače važnu lekciju o srži Tore:

"Rabi Jonatan je rekao: Čovjek nikada ne smije izostajati iz Beit Midraša (kuće učenja) i učenja Tore – čak ni u času smrti. Jer je pisano, "Ovo je Tora: kada čovjek umre u svom šatoru." Čak i u času smrti, čovjek treba biti uključen u učenje Tore."“ (Šabat 83b)

Zašto mudraci uče da čovjek treba učiti Toru u svakoj situaciji – čak i na samrtnoj postelji?

Vječno svjetlo

Svako društvo ima svoje norme moralnog ponašanja. Primarna funkcija tih normi je da reguliraju zajednički život kako bi članovi društva pomagali jedni drugima, umjesto da jedni druge povređuju. Iz toga slijedi da su takve norme ponašanja potrebne jedino u slučaju kada je netko dio zajednice.

Netko bi Toru mogao smatrati jednostavno etičkim učenjem i, kao takva, ona bi bila relevantna samo tijekom čovjekova života. No, zapravo, Tora je više od moralne norme. Sva njena učenja, čak i ona koja reguliraju ponašanje u društvu, namijenjena su popravku društva na način koji i pojedinca i društvo priprema za vječni život.

Učenje Tore ostaje relevantno čak i tijekom čovjekovih posljednjih trenutaka života jer se u tim trenucima pojedinac priprema da napusti život u ovom svijetu i uđe u vječni život.

Obožavanje Peora

Nakon neuspješnih pokušaja da prokune izraelski narod, Bilaam je predložio drugi plan kojim bi naudio židovskom narodu. Savjetovao je da moapske i midjanske žene zavedu izraelske muškarce i navedu ih na obožavanje Baal Peora. Što je toliko podlo u idolatriji?

Izvor idolatrije je zapravo svet –čežnja za B-žjom blizinom. Međutim, neznanje i moralna iskvarenost sprečavaju tu blizinu jer odvajaju dušu od b-žanskog svjetla. Prevladavajuća želja za b-žanskom blizinom, unatoč moralnom padu, vodi u obožavanje idola. Umjesto da svoje duhovne težnje upotrijebimo kako bismo ispravili svoje nedostatke, mi ih deformiramo u čežnju za idolatrijom. Nesveta duhovna čežnja zajedno s nemoralnim i dekadentnim ponašanjem, proizvodi tu unutarnju ludost idolatrije. Umjesto da pokuša uzdići čovječanstvo i unaprijediti svoje želje, idolatrija nastoji iskriviti naše najprofinjenije čežnje u najgrublje fizičke aspekte. To je poruka prakse štovanja Peora.

zajednice

Pobjeda nad idolatrijom

Veliko vijeće u Ezrino vrijeme pobijedilo je kušnju idolatrije na način da je generalno umanjilo duhovne čežnje u svijetu. Oni nisu zaista pobijedili idolatriju, ali su oslabili njenu primamljivost. Riječima Midraša, oni su kušnju idolatrije bacili u željezni kotao i zapečatili ga olovom, "tako da se ne čuje njeno dozivanje." U Talmudu je zabilježen (Sanhedrin 102b) san Rav Ašija, talmudskog mudraca iz petog stoljeća. U svom snu, Rav Aši je upitao idolopokloničkog kralja Menašea, 'Budući da si tako mudar, zašto štuješ idole?', a Menaše mu je odgovorio, 'Da si bio tamo, ti bi podigao skute svojih haljina i požurio za mnom.'

Međutim, pravi lijek za tu opasnu kušnju je veličina Tore. Najviši cilj Tore je pojava unutarnjeg svjetla u ljudskoj duši jer je b-žanska mudrost primjenjiva na sva područja koja duša može doseći – bilo da je riječ o mislima, emocijama, željama ili karakternim osobinama.

Čak i u današnje vrijeme, siromašno znanje Tore rezultira slabošću duha, slično duhovnoj tami uzrokovanoj idolatrijom. Svijet čeka otkupljenje kroz veličinu Tore. Tada će idolatrija biti uistinu pobijeđena, a ne samo zatvorena u zapečaćenom metalnom kotlu.

Slatki snovi

Jeste li ikada sanjali uznemirujući san, no niste ga se mogli sjetiti? Talmud preporuča izgovaranje sljedeće molitve dok kohanim blagoslivljaju narod:

"Gospodaru svijeta! Moji snovi i ja pripadamo Tebi. Ako su snovi dobri

– učvrsti ih da budu poput Josefovih. A ako moraju biti popravljeni –popravi ih poput gorkih voda koje je Moše učinio slatkima. Baš kao što si Bilaamova prokletstva promijenio u blagoslove, tako isto učini da svi moji snovi budu na dobro." (Berahot 55b)

Transformacija loših snova

Postoje dva načina na koja zle vijesti mogu biti transformirane u dobre. Prvi je način da sredstva ostanu uznemirujuća, no krajnji ishod je dobar. Primjer toga je prodaja Josefa u ropstvo te njegovo zatočeništvo u Egiptu. Razne su se stvari događale, stvarajući Josefu mnogo poteškoća. Ali krajnji rezultat – Josef je uzdignut i ima sposobnost providjeti hranu za godine gladi – bio je zasigurno najbolji mogući.

Međutim, čak je i impresivnije kada su i sredstva izmijenjena u pozitivna pa se krajnji ishod postiže kroz sredstva milosti. Primjer toga je tip transformacije koji se dogodio u slučaju s Bilaamom. B-g je mogao pustiti Bilaama da prokune Izrael, a potom promijeniti njegova prokletstva u blagoslove. No, umjesto toga, B-g je "stavio udicu u Bilaamova usta" – kako kaže Midraš opisujući B-žju potpunu kontrolu nad Bilaamovom moći govora – pa su tako iz njegovih usta izlazili blagoslovi. Tako su čak i sredstva – Bilaamova proročanstva – bila pozitivna.

Mi molimo da i naši snovi budu u potpunosti transformirani na dobro. Poput Bilaamovih 'prokletstava', mi želimo da i krajnji ishod, i sredstva, budu povoljni i dobri.

■

Prevela Anja Grabar

(nastavak s 10. stranice) Rav Kook: Svetost usred

Berel Wein:

I Mojsije je vezan uz sudbinu svog naraštaja

Niz nesreća koja su zadesile Židovski narod u Sinajskoj pustinji, kao što nam je zapisano u prethodnim paršijot knjige Bamidbar, svoj vrhunac dosižu u ovotjednoj parši. Nebo objavljuje da ni Mošeu, ni Aharonu niti Mirjam - čitavom rukovodstvu Židovskog naroda – neće biti dopušteno da uđe u zemlju Izraelovu.

Način na koji se tretira Moše, našem ograničenom ljudskom razumijevanju ovih pitanja čini se prilično oštrim, a s gledišta njegovog naizgled manjeg prekršaja, kada je udario stijenu umjesto da joj progovori. Zbog ovog problema, neki od komentatora i učenjaka - Rambam i Abarbanel na primjer - tvrde da je do kazne došlo zbog toga što su nakupljeni prijašnji manji prekršaji svoj vrhunac doživjeli Mošeovim udaranjem stijene – bila je to kap koja je prelila čašu.

Međutim, većina se komentatora ipak usredotočuje na to da pokuša stvar objasniti u svjetlu tvrdnje u samoj Tori, da je Mošeova kazna bila zbog jednog jedinog incidenta,

kada je udario stijenu umjesto da slijedi B-žju uputu da joj progovori.

Kako god to bilo, sa svom svojom čudesnom složenošću i poteškoćama, poanta je da Židovski narod neće uživati u Mošeovoj prisutnosti i vodstvu kada se otputi na svoj zadatak izgradnje nacije nakon ulasku u zemlju Izraelsku. Čitava Židovska povijest, zapravo čitava svjetska povijest, bila bi drugačija da je Moše poveo Izrael u njegovu obećanu zemlju. Ali nije tako bilo suđeno.

Mislim da među mnogim lekcijama i detaljima koji su prisutni u ovoj lekciji Tore postoji jedna koja nosi veliku važnost za razumijevanje obrasca same Židovske povijesti. A to je lekcija da je vođa, bez obzira koliko velik bio kao pojedinac - čak i ako je to Moše koji se može, da tako kažemo, B-gu obraćati izravno i kad god poželi - još uvijek samo proizvod svog vremena i okolnosti.

Ako Mošeov naraštaj, generacija koja izašla iz Egipta i stajala podno Sinaja da primi Toru neće ući u zemlju Izraelovu, onda ni sam Moše

neće ući. Vođa je vezan uz sudbinu i zbivanja njegove generacije i vremena. Veliki vođa jednog vremena nije nužno i veliki vođa u nekom drugom vremenu.

Talmud ovo ističe na mnogo različitih načina: "Jiftah je veliki vođa svoje generacije kao što je Šmuel bio veliki vođa za svoje vrijeme" Pojedinačno gledano, njih dvojica ne mogu biti u istoj ravni niti razini duhovne veličine, no Šmuel nije bio podoban za vođu Jiftahovog naraštaja, isto kao što Jiftah nije bio prava osoba da vodi Šmuelov naraštaj.

Moše je neraskidivo vezan uz svoj naraštaj i ne može ući u zemlju Izraelovu. Rabini nas također uče: "Vlast nad narodom u jedno doba ni za debljinu vlasi ne zadire u vladavinu nad narodom sljedeće generacije." Ove ideje i aksiomi obvezivali su i Mošea, i spriječili ga da uđu u zemlju Izrael bez obzira na njegovu duhovnu veličinu i kvalitete.

Zapamtite Balakovu ulogu

Tora je od velike važnosti kod

Rabbi

s 12.

Rabbi Berel Wein: I Mojsije je vezan uz sudbinu svog naraštaja

svih aktualnih događaja. Ona nije povijesna knjiga, već knjiga o čovječanstvu - njegovoj veličini i zloći, mudrosti i kreativnosti, sitničavosti i gluposti. Ovotjedna parša dopušta da je se čita u kontekstu našeg današnjeg svijeta, a možda, i najakutnije, u odnosu Židovskog naroda i države Izrael prema njihovim protivnicima i svijetu općenito.

Židovski je narod pod Mošeovim vodstvom vodio niz ratova protiv neprijatelja - Amaleka, Emorejaca, Kanaanaca, kralja Bašana, itd. - i izlazio kao pobjednik u svim tim fizičkim sukobima. Kralj Moaba, Balak, bojeći se ponovno suočiti izravno s Izraelom u otvorenoj bitki, smišlja novu strategiju kojom će uništiti Židovsku naciju. Unajmljuje medijskog stručnjaka, Bilaama, da provede javnu kampanju protiv prava Židovskog naroda na postojanje. Način na koji on razmišlja je da iako ih se ne može poraziti u ratu, može ih se prokleti u očima svijeta.

Smjestimo li Bilaama u naše okolnosti i vrijeme, on je UN, Povjerenstvo za ljudska prava, Europska unija, oni koji krše blokade, nevladine organizacije, aktivisti za ljudska prava, te književni i akademski svijet. Balak je sretan što može financirati Bilaamove naporeNovu Balak fondaciju. Bilaamova proza i poezija po svojoj su ljepoti bez premca u Tori. On je junak intelektualne kreme, savjetnik kraljeva i vladara, priznati stručnjak, mada, u stvarnosti, nije ništa više od prazne ljušture.

Balak je uvjeren da ako se Židovski narod ne može osvojiti i uništiti izravnom agresijom, onda će to mo-

ći učiniti putem prijevare, laži, demoniziranja i deligitimiranja. Bilaam je oružje koje je Balak odabrao za borbu protiv Mošea i Izraela.

G-spod intervenira u Balakov plan. Što se Balaka tiče, Bilaam se pokazuje potpuno nepouzdanim. Bilaam pruža Balaku savjete o tome kako midjanske i moavske žene mogu Židove navesti na grijeh i time na njih navući Nebeski gnjev. Židovskom je narodu Bilaam nanio štetu, no njegov glavni cilj, uništenje Izraela, spriječila je B-žanska naredba.

Uvrede postaju pohvale, a zloću njegovih misli Moše i Izrael nekako pretvaraju u medalju časti i tako je zapisano u Tori. Balakova obećavajuća zavjera nije uspjela postići svoj cilj, te na kraju on, njegov narod i Bilaam na sebe navlače samo smrt i uništenje.

Uništavanje judaizma i Židovskog naroda vjekovni je cilj mnogih Balaka i Bilaama. Oni postoje i danas, i nadalje naporno rade na provedbi svojih pokvarenih planova. Ipak, nekako u dubini svoje duše znamo da će se prokletstva pretvo-

riti u blagoslov i da će se neprijateljstvo na kraju povući i ispariti. Neka bismo imali prednost da suvremene riječi današnjih Bilaama preobrazimo u riječi blagoslova upravo onako kako se bilo dogodilo negdašnjem Bilaamu.

Dakle, iako je Bilaam glavni negativac u ovotjednoj parši, ne bismo smjeli samo tako prijeći preko podle Balakove uloge u događajima koji su u njoj opisani. Jer Balak je pokretač cijele te zavjere da se prokune i uništi Židovski narod. On financira Bilaama i najuporniji je u ostvarivanju svog zločinačkog cilj. Čak i kada Bilaam očito zapadne u očaj u vezi uspješnosti svoje misije, i o tome obavijesti Balaka, Balak svejedno inzistira da on i dalje nastavi, jer možda će ipak moći prokleti Izraelski narod. U Židovskoj povijesti često nailazimo na taj scenarij, da oni iza kulisa uporno potiču mase na uništenje Židova, dok sami ostaju na svetoj udaljenosti iza njih, potičući ih, ali na neki način ne sudjelujući očito u tom ubojitom divljanju.

Kad je netko ispunjen mržnjom poput Bilaama, taj ne može djelovati samostalno. Njemu je potrebna financijska i društvena potporu kako bi izvršio ono najgore što planira. Bilaama su na kraju ubili upravo oni ljudi koje je pokušao uništiti. No Balak uvijek i nadalje živi kako bi ponovno pokušao dovesti do uništenja Židovske nacije. Balak se nikada ne miri s idejom da mu G-spod ne dopušta da izvrši svoj cilj. Njegova upornost u mržnji i pokvarenom ponašanju pravi je znak njegovog identiteta.

Šabat šalom

(nastavak

stranice)

Rabbi Yissocher Frand:

Počeci su važni

Parša Hukat bavi se zakonima o crvenoj junici (para aduma). "Dovedi ju (junicu) pred svećenika Elazara; on će ju izvesti izvan tabora i netko će ju zaklati u njegovoj prisutnosti."

(Bamidbar 19,3). Para aduma morala je biti zaklana poput ostalih žrtvenih životinja. Nakon toga bila bi spaljena te bi se sakupio njen pepeo. Proces očišćenja od tumat met (nečistoće koja je bila rezultat doticaja sa mrtvima) uključivao je škropljenje onečišćene osobe vodom pomiješanom s tim pepelom.

Danas, u odsutnosti pepela crvene junice, svi imamo status tame met. Ramban piše u ovotjednoj parši, "Nećemo se moći očistiti od tumat met sve do dolaska našeg pravednog Mašiaha, neka bi došao brzo za naših dana."

Targum Jonatan daje jako zanimljiv komentar na gornji stih "i netko će ju zaklati u njegovoj prisutnosti".

Piše da kohen, prije no što se junica spali, mora provjeriti da li životinja

nije pretrpjela nijedno od 18 fizičkih stanja koja bi uzrokovala da bude smatrana nečistom. Mišna (Hulin 3,1) nabraja 18 vrsta modrica, nedostataka, bolesti i ozljeda zbog kojih je životinja bila smatrana nečistom. Danas, osim što provjeravamo ima li životinja rupe u plućima, ne provjeravamo ostale fizičke bolesti navedene u Mišni. Oslanjamo se na halahički princip većine kako bismo pretpostavili da je životinja košer (ukoliko nema nikakvih problema sa plućima).

Komentar Jonatana ben Uziela izgleda problematično jer Talmud kaže upravo suprotno. Zapravo, Gemara (Hulin 11a) izvodi halahički princip oslanjanja na većinu iz činjenice da se upravo tako određivao košer status zaklane crvene junice! To je, međutim, u suprotnosti sa Targum Jonatanom koji kaže da se u slučaju crvene junice nisu oslanjali na većinu (rov), već su provjeravali svih 18 bolesti!

U jednoj knjizi pročitao sam da to nije kontradikcija. Targum Jonatan ben Uziel samo kaže da kada su zaklali prvu crvenu junicu u pustinji, morali su provjeriti svih 18 treifos, no u nadolazećim generacijama kada su klali crvene junice, oslanjali su se na princip većine (rov). Gemara u traktatu Hulin govori o tim crvenim junicama u drugim generacijama, a Targum govori samo o onoj prvoj crvenoj junici koja je bila zaklana pred svećenikom Elazarom.

Međutim, koja je razlika?

Značenje učenja Targuma Jonatana ben Uziela vrlo je duboko. Zašto su prvu crvenu junicu morali u potpunosti provjeriti kako bi bili sigurni da je 100% košer? Zato što su počeci vrlo važni. Prvi puta kada netko nešto čini, postavljaju se temelji za sva buduća ponavljanja te radnje. Iz tog razloga, primjerice, Tora kaže da kada se čovjek oženi, on treba biti slobodan godinu dana 'kako bi uveselio svoju ženu' (Devorim 24,5). Zato je čest običaj – a mislim da je i dobar – da mnogi ljudi (čak i ako nemaju namjeru duži period posvetiti intenzivnom učenju) započinju brak, barem prvu godinu, na način da suprug godinu dana uči u Kolelu. Počeci su važni.

Počeci su vrlo važni. Oni su temelj za sve ono što slijedi – bio to početak braka, početak života sa micvot, ili početak obreda s para aduma. Štogod bilo u pitanju, počeci su uvijek važni i prema njima se trebamo tako odnositi.

Ne želimo ni tvoj med, ni tvoj žalac

Na kraju parše, kada je Bilaam do-

kazao svoj neuspjeh u proklinjanju, pokušao je spasiti stvar dajući Balaku vrijedan savjet: "Slušaj, Balak, ovo nije uspjelo. Međutim, ja mrzim Židove jednako kao i ti. Dat ću ti jedan savjet. Njihov B-g mrzi promiskuitet. Bilo bi vrijedno pokušati uzrokovati da padnu u bezakonje i razuzdanost. Skupi midjanske djevojke i neka zavedu židovske muškarce. Vidjet ćeš da će to razgnjeviti njihovog B-ga do te mjere da će ih snaći pošast!" I tako je i bilo.

Možemo se pitati, zašto je Bilaam mislio da će taj plan uspjeti? Talmud kaže da tijekom cijelog perioda ropstva, nijedna židovska žena nije bila nevjerna svom mužu. Seksualni nemoral zasigurno nije bio slabost židovskog naroda. Kako je on odjednom imao takav neobičan plan? Zašto je očekivao da će to uspjeti? Još je problematičnije pitanje – zašto je to uistinu uspjelo? Kako je cijeli taj masovni javni nemoral zahvatio sveti narod? Kako se to dogodilo?

Činjenica je da se to dogodilo zbog Bilaamovog "blagoslova". Onaj tko prima blagoslov mora biti vrlo oprezan u vezi s time tko taj blagoslov daje. Blagoslov mora biti izrečen punog srca (b'tov ajin). Onaj tko daje blagoslov mora ga dati s namjerom da uistinu pomogne osobi koja prima blagoslov. Hazal opisuju Bilaama kao 'cor ajin' – zlog duha, jadnog čovjeka kojemu je na pameti samo njegova osobna dobrobit i bogatstvo. Blagoslov takvog čovjeka više je prokletstvo, nego blagoslov.

Bilaam je vidio Klal Jisrael i rekao, "Kako su divni šatori tvoji, Jakove" – to je najpoznatiji Bilaamov blagoslov. Hazal ističu što se to Bilaama toliko dojmilo kod izraelskih šatora:

On je vidio da su ulazi u šatore okrenuti jedni od drugih. On je vidio ogromno poštovanje privatnosti i dostojanstva (cnius) koje je postojalo unutar naroda. On im daje blagoslov: "Vi ste sjajni. Vi čuvate dostojanstvo. Vi ste pažljivi oko seksualnog ponašanja. Vi ne zavirujete u ono što se događa u susjednom šatoru. Vi ste predivni." Međutim, ta braha bila je zlonamjerna. Bio je to zlokobni blagoslov. On je bio osmišljen da podigne njihovu razinu samopouzdanja i samozadovoljstva do točke na kojoj su mislili da su imuni od kušnji koje bi zavodljivost i seksualna privlačnost mogli imati na njih. Samozadovoljstvo dolazi prije pada.

Kada su židovski muškarci vidjeli midjanske djevojke, njihova je normalna reakcija trebala biti "Moramo

ostati podalje od ovoga. Ne znamo što se može dogoditi." Međutim, nešto se promijenilo u njihovim glavama i šaputalo im, "Zašto da se brinemo? Mi smo pravedni Židovi! Mi smo iznad takvih niskih kušnji!" I što se tada dogodilo? Bilaam je bio uspješan u podizanju razine njihovog samozadovoljstva do te mjere da su oni zaista posrnuli i to jako posrnuli.

Braha koju je dao Bilaam, "Kako su divni šatori tvoji, Jakove" imala je u sebi zlu namjeru. Uzrokovala je da padnu u grijeh arajosa. O takvim situacijama hazal kažu, "Ni od tvog meda, ni od tvog žalca". Zadrži svoje blagoslove za sebe. Oni nisu vrijedni cijene koju bismo za njih platili. Ne želimo ni tvoj med, ni tvoj žalac.

(nastavak s 14. stranice) Rabbi Yissocher Frand: Počeci su važni

Prevela Anja Grabar

Rabbi Shaul Rosenblatt:

Mudrost uvijek pobjeđuje razum

Volim ovu paršu. Započinje ritualom sa crvenom junicom – žrtvom koja je povezana sa duhovnom nečistoćom uzrokovanom doticajem s mrtvim tijelom. Iako je to izazovno za razumjeti, nije nelogično. Taj ritual obiluje značenjem, no to je van opsega ovog davara.

Mirjam umire pa nema vode. Židovi odmah mijenjaju svoj karakter i počinju se žaliti. Moše izvodi vodu iz stijene, ali čineći to, njegova mala, ali značajna greška, uzrokuje to da neće ući u zemlju Kanaan. Židovski narod se sada žali zbog mane. (Samo Židovi se mogu žaliti na hranu koja je imala okus onoga što si poželio, a stizala ti je svakog dana na kućni prag!) Zmije napadaju tabor, ali su zaustavljene Mošeovom pravovremenom intervencijom. Aharon umire i židovski narod nailazi na razne neprijateljske narode koje pobjeđuje. Nijednom u Tori židovski narod nije započeo borbu samoinicijativno.

Kada Aharon umire u ovotjednoj parši, Tora kaže da je 'cijeli židovski narod oplakivao njegovu smrt'. Za razliku od toga, kada Moše umire na kraju Tore, pisano je: 'židovski narod je oplakivao njegovu smrt'. To što u drugom slučaju nedostaje riječ 'cijeli', nije slučajno. Rabini nam kažu da su postojali mnogi ljudi koji Mošeovu smrt nisu oplakivali jednako kao Aharonovu.

Od svih mogućih razloga, jedan mi se čini vjerojatnim. Aharon je bio

dio vodstva židovskog naroda; međutim, Moše je bio onaj koji je na kraju preuzimao odgovornost za sve važne odluke – kako one popu-

posao. B-g dozvoljava Bilaamu da ide sa Balakom, ali Bilaam upozorava Balaka da će on govoriti samo ono što mu B-g dopusti govoriti. Tri puta Bilaam pokušava baciti prokletstvo na židovski narod, a B-g umjesto prokletstva tri puta stavlja proročki blagoslov u njegova usta. Njegova su proroštva jedan od najljepših dijelova cijele Tore. Priča je u cjelini zaista vrijedna čitanja.

Koliko često ljudski intelekt u potpunosti nadglasa i sruši ljudsku mudrost?

Bilaam je savršen primjer. B-g mu kaže da ne ide i ne baca prokletstvo na židovski narod. To je B-žji glas, a on je prorok pa stoga zna da mu B-g govori. Kako može i dalje inzistirati na tome da ode?

larne, tako i one koje to nisu bile.

Nažalost, zbog ljudske prirode, mana vodstva je da kada stvari ne idu savršeno, ti ćeš biti kriv za sve. Kada, pak, stvari idu savršeno vrlo vjerojatno nećeš.

Bilaam, Moabac, prima razinu proroštva jednaku Mošeovoj. On je intrigantan lik – vođen pohlepom za časti, arogantan, željan novca i narcisoidan. Stvari se baš pretjerano i ne mijenjaju.

Balak, kralj Moaba, uvidi da konvencionalno oružje ne djeluje pa odlučuje unajmiti Bilaama da prokune židovski narod. Bilaam prihvaća

Može zato jer želi novac, želi čast, želi moć. A ovo je put da dobije sve to. Sigurno je racionalizirao situaciju, unatoč njegovom osjećaju koji mu je govorio da ostane. Ono što je znao bilo je istisnuto onim što je želio i, ono što je učinio, običnom promatraču izgleda ludo.

Ali to je stoga što smo mi neutralni i objektivni u vezi s Bilaamom. Mi nismo u njegovoj koži.

I možda uopće ne primjećujemo da je on prototip naših vlastitih životnih iskustava.

Šabat šalom

■

Prevela Anja Grabar

Rabbi Shlomo Riskin:

Naša povijesna misija

"Kako su lijepi šatori (domovi) tvoji, Jakove" (Brojevi 24,5)

Na kraju Petoknjižja, što je ujedno i kraj Mojsijevog fizičkog postojanja na zemlji, biblijski tekst bilježi: "Nikada se više u Izraelu nije pojavio prorok poput Mojsija, koga je G-spod poznavao "licem u lice" (Pnz 34,10). Naši mudraci komentiraju, "Nikada se takav prorok nije pojavio među Izraelcima, ali se među narodima svijeta takav prorok pojavio - Balam, sin Beorov" (Yalkut Shimoni 966 ad loc). Ova zapanjujuća tvrdnja ukazuje na to da Balam ne samo da je imao dar b-žanskog proricanja, već da ga se čak može usporediti s Mojsijem! A ako je zadatak proroka da ljudima prenesu B-žje riječi, moramo ozbiljno shvatiti riječi proroka Balama i učiti iz njih.

Ove retke pišem u vrijeme kada je u zapadnjačkom društvu obitelj kao institucija jako oslabljena, kada obiteljska okupljanja kod mnogih karakteriziraju "njegova" djeca, "njezina" djeca i "njihova" djeca, kada se sve više parova odlučuje da nema djece i kad se sve više i više pojedinaca odlučuje da uopće ne stupe u brak! A ove retke pišem kao odu Židovskoj ljubavi i Židovskoj obitelji, kao znak počasti mojoj voljenoj supruzi.

Zašto obitelj? To je institucija koja ograničava nečiji izbor seksualnih partnera i daje djecu koja iziskuju puno vremena, energije i izdataka, a zauzvrat često daju bol srca (kao što je rekao jedan europski profesor, imamo minus nula porast stanovništva jer ne podnosimo ništa što stvara buku i prljavštinu i što ne možemo kontrolirati).

vašim pramajkama i praocima."

B-g je Abrahamu povjerio da postane veliki narod i blagoslov svijetu (Postanak 12,3); Abraham će zapovjediti svojoj djeci i domaćinstvu (povijesnoj obitelji) da vrše samilosnu pravednost (ibid. 18,18-19), pri čemu će svaka izraelska generacija zapovijediti to sljedećoj sve dok naposljetku ne uspijemo kada svi narodi prihvate B-ga morala i mira (Iz 2,2-4). Svoj identitet i misiju dobivamo od svojih predaka i ostajemo optimistični i u nadi zbog svog potomstva.

Mi smo duboko ukorijenjeni u našoj prošlost i vrlo odgovorni za svoju budućnost; svatko od nas je zlatna karika u vječnom lancu bivanja; svi mi činimo presudni dio velike Nedovršene simfonije, Izraela. Sve prošle generacije u nama žive; mi živimo u svim budućim naraštajima. Naziv na jidišu za unuke je ein'íkel, kombinacija dvije hebrejske riječi, ein kul, nema uništenja! Mi smo naša unučad i naši unuci su mi.

Jedna od najranijih B-žjih prosudbi, neposredno prije stvaranja Eve, glasi: "Za ljudsko biće nije dobro da bude samo" (Postanak 2,18). "Samo" prije svega znači socijalno usamljeno; ljudsko biće, kojem je dodijeljen dio B-ga s visina, ima sposobnost i osnovnu potrebu da posegne dalje od sebe, prema "drugome", komunicirajući s njime i iz ljubavi (Postanak 2,7, Targum ad loc). I "samo" također označava egzistencijalnu samoću, to što smo ograničeni na naša vlastita tijela s njihovim ograničenjima, te naš smrtni strah pred trenutkom kada će taj pojedinačni entitet, koji je "ja", prestati postojati.

I zašto djeca? Balam vidi da će Izrael u konačnici pobijediti; naša suosjećajna pravednost trijumfirat će nad Amalekovim okrutnim grabljenjem moći (Brojevi 24,17-20). Balaam prorokuje: "Vidim s početaka stjenovitih planina, i gledam s bregovitih ravnica" (ibid. 23,9), što Raši tumači, "Ja vidim da su vaše podrijetlo i korijeni čvrsto ukorijenjeni u

U židovskoj ljubavi, braku i djeci, mi sebe dajemo svom životnom partneru, mi sebe dajemo našoj prošlosti i našoj budućnosti, a ono što primamo je B-žje obećanje da Izrael kao narod nikada neće biti uništen, veliku zaslugu za sudjelovanja u povijesnoj misiji usavršavanja svijeta. Naš b-gomdani zadatak je da palicu predamo našoj djeci, našim učenicima i ljudima s kojima dođemo u doticaj na tom putu. A naše sinagoge, naše akademije za učenje, pa čak i naš Sveti Hram prenose te tradicije koje su potekle iz doma Abrahama i Izraela, koje su naši preci ostavili u nasljeđe djeci Izraelovoj i za koje znamo da sadrže putokaz prema budućem izbavljenju.

Šabat šalom

Doista, u sinagogama širom svijeta, tisućama godina, svakodnevne molitve počinju Balamovim riječima: "Kako su lijepi šatori (domovi) tvoji, Jakove, Svetinja tvoja – mjesta učenja, Izraele." Očigledno je da je i sam Balam ostao nadahnut kada je "vidio kako Izraelci stanuju sukladno svojim plemenima" (ibid. 24,2); Raši, naš najistaknutiji komentator, objašnjava da je Balama posebno dirnuo njihov čedan obiteljski život, "da vrata i prozori nijednog od domova nisu bili okrenuti ulazu i prozoru drugog." A Izraelci su tu jedinstvenu odliku svog obiteljskog života, svetost svojih domova, unijeli i u institucije svoje nacije: naš Hram je Beit HaMidraš, dom svetosti, naša sinagoga je Beit Hakneset, dom "okupljanja" na molitvu i proslave praznika (nacionalno zajedništvo), naše mjesto za učenje, beit hamidraš, je dom akademskog raščlanjivanja. Što to čini obiteljski dom tako bitnim za Židovski život? Kakve veze ima obiteljski dom s našim nacionalnim institucijama? ■

Prevela Tamar Buchwald

Ozer Bergman, Breslov Research Institute: Midraš

Jednom je neki nežidov postavio

Rebe Johananu ben Zakaiu sljedeće pitanje. "Neke od stvari koje vi Židovi radite izgledaju kao vudu magija. Uzmete kravu i spalite ju, sameljete je i skupite njen pepeo. Ako netko od vas postane tamei (obredno nečist) zbog toga što je došao u doticaj s mrtvim tijelom, poprskate ga s dvije - tri kapi i kažete mu: "U redu je. Sada si tahor (obredno čist).'"

Rebe Johanan ben Zakai ga je upitao: "Jeste li ikada bili depresivni?"

"Ne."

"Jeste li se ikad bavili s nekime tko je bio depresivan?"

"Da."

"I što ste učinili za njega?"

"Zapalili smo malo tamjana u bolesnikovoj sobi i malo poprskali tamjanskom vodom da se soba ispuni parom. To ga je izliječilo."

"Poslušajte što ste rekli!" rekao je Rebe Johanan ben Zakai.

"To je nalik tome ka-da je netko tamei. 'I ja ću ukloniti (lažne) proroke i tamei duh' (Zaharija 13,2). Mi ga poškropimo [pepelom crvene junice] i ono nestane."

Nakon što je nežidov otišao, njegovi su ga učenici upitali: "Rabi, mogli ste mu udovoljiti površnim odgovorom. Što nam imate reći?"

Odgovorio je: "Kunem vam se! Niti tijelo ne čini tamei, niti vode i pepeo čiste! To je b-žanska odredba Kralja nad kraljevima, Svetog, blagosloven bio."

(Izvedeno iz Midrash Tanchuma, Chukat # 8)

Jedna od poruka ovog Midraša je da nam mnogi od jednostavnih me-

hanizama svakodnevnog života mogu dati naslutiti na koji način B-žanska volja djeluje na duhovnim osnovama Stvaranja. Čini se da je odgovor koji je Rebe Johanan ben Zakai dao svojim studentima bio samo završni stadij duge rasprave s kojom nismo upoznati. Rebe Johanan ben Zakai govori im – a i namada se u jednom trenutku ispitivanje mora završiti, nema više nijednog "Zašto?" za upitati. To je upravo tako kako jest, baš onako kako je B-g želio da to bude.

A to je, u određenom smislu, odgovor na pitanje o smrti i odgovor na pitanje zašto dobrohotni B-g dopušta patnju i zlo. U nekom trenutku - i za svakoga od nas taj je trenutak različit - moramo se jednostavno osloniti na vjerovanje da će Njegov način djelovanja biti djelotvoran. Lažni proroci i zlo jednog će dana biti uklonjeni i svijet će biti mnogo bolji. Neka bi do toga došlo brzo i uskoro. Amen.

AGutn Shabbos!Šabat šalom!

■

Prevela Tamar Buchwald

Besplatni darovi

... ponesite dar za vicekralja - malo balzama, malo meda, smole od gume, pistacije i badema. (Berešit 43,11)

Suštinu dara određuju pošiljatelj, primaoc i prigoda. Kao egipatski vicekralj, Josef je bio jedan od najpoznatijih ljudi na svijetu - naposljetku, njegova je ideja sve spasila od umiranja od gladi. Na njega se, očito, nije moglo utjecati novcem, tako da skupi dar nije bio neophodan. Mali dar probranih stvari bio je primjeren.

Danas se dar obično smatra "lijepom gestom", ali to nije uvijek bilo tako. U doba Gemare bilo je uobičajeno da gost na vjenčanju pošalje novac obitelji koja je priređivala vjenčanje da pomogne namiriti troškove. Taj se novac nazivao "šošbinajot" i zapravo nije u potpunosti bio "dar". Primatelj je bio dužan vratiti isti iznos ako ga je darovatelj zauzvrat pozvao na vjenčanje. Taj se običaj toliko učvrstio da ako primatelj nije uzvratio na isti način mogao je biti pozvan na beit din Danas nemamo takav običaj; no ipak je prikladno da gost donese dar za vjenčanje.

Reuven, koji je imao kćer, često je slao darove Šimonu, koji je imao si-

možda imao na umu šiduh (ženidbu), i da je to je bio razlog zbog kojeg je slao darove. Šimon nije bio zainteresiran za to vjenčanje, pa je o darovima raspravio s Ravom. Rav je rekao da je možda Reuvenova namjera bila jedino da pomogne Šimonu, koji je bio siromašan, i u tom mu je slučaju dopušteno zadržati darove. Međutim, ako se Reuven ikada raspitivao kod Šimona o njegovu sinu, Šimon mu mora reći da on neće dopustiti brak između njihove djece i ne smije navesti Reuvena da pomisli kako on razmišlja o toj ideji, jer bi to predstavljalo prijevaru.

Ako poštom primimo knjigu, jesmo li je obavezni vratiti ili se knjiga smatra darom? Odgovor ovisi o tome tko je pošiljatelj. Ako je knjigu poslao izdavač ili neka organizacija sa zahtjevom da ju kupimo, onda je nismo dužni vratiti, niti je potrebno da pošaljemo donaciju. Plaćanje poštarine i vraćanje knjige može biti

pak smatra činom poviše onoga što zakon traži. Međutim ako odlučimo ne vratiti knjigu, ne možemo ju koristiti bez da za nju platimo. Ako je prošlo godinu dana otkako nam je knjiga poslana, a tijekom tog vremena nije bilo obavijesti od pošiljatelja, slobodni smo pretpostaviti da pošiljatelj više neće tražiti knjigu, te je možemo smatrati svojom i koristiti ju. Ako je pak sam pisac poslao knjigu, možemo pretpostaviti da je to dar i da ju je autor poslao u nadi da će primatelj zauzvrat poslati donaciju. U tom slučaju možemo se odmah njome koristiti, čak i ako nemamo namjeru poslati donaciju.

Prevela Tamar Buchwald

Rabbi Daniel Travis:

TJEDNI ZOHAR:

Paraša (priča) Ḥukat uči nas tajni pravog uspjeha i daje nam silu da odaberemo stvarnost umjesto iluzije. Započinje s poznatim propisom koji se naziva "Pepeo crvene junice". On je poznat jer je postao simbolom tajanstvenih i nelogičnih pitanja koje Tora krije iza svojih priča i propisa. Sljedeća je priča poznati događaj u kojem Moše udara stijenu i iz nje poteče voda za cijelu naciju - no nažalost, B-g je Mošeu rekao da stijeni govori, a ne da je udari. Nadalje možemo čitati o smrti Arona, a potom o tome kako Izraelci opet prigovaraju, jadikuju te su kao odgovor na to kažnjeni pomorom od zmija. Kada su molili za oprost i iscjeljenje Moše im napravi poznatu bakrenu zmiju koja kasnije postaje međunarodni simbol iscjeljenja i medicine.

Pa, što je Crvena junica? Kada se netko želi očistiti od nečistoće zbog doticaja s mrtvacem, što je najveća nečistoća, on ode svećeniku koji za pročišćavanje koristi pepeo crvene junice koja nikada nije bila pod jarmom.

Zohar nas uči da sve ima duhovni smisao i da naših pet osjetila ne razumiju sve. To je slično "teoriji kaosa" u modernoj matematici koja je temelj za objašnjenje mnogih fenomena u svemiru. Prema toj teoriji, mnogi od kozmičkih kaotičnih procedura zapravo su jedan veliki red koji mi nismo u stanju razumjeti.

Zohar također objašnjava da je razlika između zlih ljudi i onih koji slijede put istine, put Drva života, odanost, ljubav i jedinstvo koje su iste frekvencije kao i Stvoritelj, koji je suština dijeljenja i beskrajne svjetlosti i ljubavi. Znači, mi se moramo povezati s frekvencijom beskonačnog toka ukoliko se želimo pripojiti na tok života koji beskonačno teče

od Stvoritelja.

Hukat se obično čita u mjesecu tamuzu čiji je horoskopski znak rak. Znak raka je poznat po svojoj velikoj osjetljivosti i bit je naše paraše usmjeriti tu osjetljivost na dijeljenje i davanje drugima - lijek za nečistoću i priključenje na Drvo života.

Parša (priča) Balak je o iscjeljivanju i zaštiti, kao i druge parašot u mjesecu tamuzu. U ovoj paraši možemo pronaći tajnu za istinsko iscjeljenje i za uspješno suočavanje s izazovima s kojima se susrećemo.

Balak, sin Ciporov, kralj Moaba, čije kraljevstvo graniči s Amorejcima, vidio je da je narod Izraela porazio Amorejce. Osjetivši se ugroženim, on nastoji pronaći način da porazi Izrael pa zatraži savjet od starješina Midjana, koji su mu, prema nekim komentarima, rekli da se moć Mojsija nalazi u njegovom glasu, u magijama koje izvodi, čime je i nadvladao faraona, a pomoću toga će i sada pobijediti. Balak nato pošalje glasnike Bilamu, vraču velikom koliko i Moše (u svijetu nečistoće), pokušavajući iskoristi njegove talente u svoju korist. Priča o

Balaku nije nepravedna prema bilo čemu što naša mašta može izmaštati o ratovima između dobrih i zlih čarobnjaka. No ipak, niti Moše ni Izraelci nisu u ovu priču, svjesno uključeni.

Kada su Balakovi glasnici došli Bileamu, Bileam im odgovara da, nakon što se posavjetovao s B-gom, ne može udovoljiti njihovim željama. Balak ustraje pa šalje druge glasnike, obećavajući Bileamu veliku čast i bogatstvo. Bileam se ponovo savjetuje s B-gom, i onda kreće na put. I mi radimo isto. Često se puta u životu susretnemo s problemom, za kojeg nam je već bilo jasno dano kako da gledamo na njega. Duboko u sebi znamo da je smjer kojim smo krenuli pogrešan, ali novac i slava ne daju nam mira, pa mi malo po malo nađemo "logičan" način da izbjelimo ono što je očito i nedvojbeno nečisto.

Paraša Balak nas uči da je način kako da se zaštitimo od negativnosti uključivanje u pozitivnosti, usredotočenje na ono što želimo, a ne na ono što ne želimo, drugim riječima da rastjeramo, tamu uranjanjem u svjetlo.

Prevela Tamar Buchwald

Rabbi Shaul Youdkevitch, Live Kabbalah:

Biseri hasidske mudrosti

Molitva

Došao jednom Magidu iz Mezriča hasid da ga upita za savjet. Kako živi u malom selu, a dnevne obaveze su brojne, nikako nema priliku moliti u sinagogi Zato on već duže vrijeme razmišlja da se preseli u grad.

a neki način, svi smo mi odlutali od sebe samih. Rođenje je početak putovanja duše koja je poslana iz svojeg b-žanskog izvora da živi u neprirodnom okruženju, materijalnom svijetu. I zato cijeli život žudimo da budemo sjedinjeni sa svojom istinskom biti. Mi tragamo za svojom dušom, za B-žjom iskrom u nama samima. Mi žudimo da se opet povežemo sa svojim izvorom.

Mnogi od nas ne shvaćaju da je ono što zovemo ljubavlju zapravo potraga za B-gom. Neodgodiva potreba koju izražavamo kad kažemo da trebamo nekoga da se brine o nama, trebamo prisnost, zapravo je potreba da prerastemo naše fizičko biće i povežemo se s dušom. I tako, na neki način, ljubav prema drugoj osobi treba biti ista kao ljubav prema B-gu i obrnuto. Osoba koja može voljeti B-ga, a ne može voljeti drugo ljudsko biće, zapravo ne voli ni B-ga. Isto tako, osoba koja voli drugu osobu, ali ne voli B-ga, na koncu će otkriti da je ono što naziva ljubavlju uvjetovano i sebično, što znači da uopće nije ljubav.

Magid ga sasluša i reče mu: "Ako poslušaš moj savjet, život na selu bit će ti jednako dobar kao i život u gradu. Evo što trebaš učiniti: kad u tvoje selo dođe gost, prvo ga pozdravi i blagoslovi sa šalom. Tada ga upitaj je li gladan i ponudi mu da jede. Nakon toga, pripremi za njega postelju. A kada bude na odlasku, daj mu nešto novaca, isprati ga dio puta i oprosti se od njega sa šalom i željama za sretan put. Ovakvo je ponašanje u očima Stvoritelja jednako vrijedno kao i molitva u sinagogi." ■

ije dobro za čovjeka da bude sam, jer tako ne može vidjeti svoje greške. Promatrajući ono što ne voli kod drugih, on može prepoznati svoje greške, kao u ogledalu. On ne bi imao prilike vidjeti greške svog prijatelja, kada nesvjesno, barem u maloj mjeri, ne bi griješio na isti način.

Isto tako, ako čovjeka ometaju u molitvi i učenju bučni susjedi, to je znak s neba da se njegova pažnja okreće u pogrešnom smjeru, pa mora početi iz početka, uz odgovarajuću usmjerenost na ono što radi u tom trenutku.

Bisere sakupio i preveo Nenad Vasiljević

Baal Šem Tov ■

R. Menachem Mendel Schneerson ■

Učinkovit život

Sendvič generacija

Što je to "sendvič generacija"?

Mendy i Rikki živjeli su nekoliko stotina milja udaljeni od Rikkine majke, Shaindel, koja je trebala brinuti o svojoj staroj majci koja je bila udovica. Rikkina baka živjela je sama i mogla se snalaziti, ali bila je fizički slaba i imala je manjih mentalnih problema. Rikkina majka odlazila bi u bakinu kuću svakog jutra i večeri, provjerila je li ona uzela sve lijekove, osigurala da su hladnjak i ostava dobro zatvoreni i provjerila jesu li računi plaćeni. Jednom ili dvaput tjedno, Shaindel bi povela svoju majku u dućan. Na taj način, stara žena nije trebala napuštati svoj dom u kojem je živjela četrdeset godina i seliti u neku ustanovu koja pruža pomoć starijim osobama.

Nakon rođenja drugog djeteta, Rikki je patila od ozbiljne postporođajne depresije. Nije bila sposobna brinuti o novorođenčetu niti o svom 2-godišnjem djetetu. Mendy nije mogao ostaviti svoj posao kako bi preuzeo brigu o djeci. Rikki je očajno trebala svoju majku koja je bila razdijeljena između dvije osobe koje je voljela. Shaindel nije mogla biti na oba mjesta istovremeno i morala je izdržati intenzivnu frustraciju zbog svoje bespomoćnosti u želji da pomogne i svom roditelju i svom djetetu.

Izraz "sendvič generacija" odnosi se na odrasle koji imaju mladu, adolescentnu djecu ili djecu mlađe odrasle dobi za koje moraju brinuti, a također imaju i starije roditelje koji u manjoj ili većoj mjeri zahtijevaju njihovu pažnju.

Zašto je to danas postalo podru-

čje brige više nego u prošlosti?

Danas imamo prednosti suvremenih medicinskih čuda. Prije pojave antibiotika, prosječna očekivana životna dob u SAD u bila je ispod 50 godina! Sada se ona približava broju 80 i raste. Širenje imunizacije i bolje higijene doprinijelo je tom divnom fenomenu. Postotak starije populacije je u progresivnom porastu. Nažalost, uspjeh u liječenju nekih bolesti uzrokovanih starenjem nije održao korak s time. Jedna od najrazornijih je Alzheimerova bolest kojom su zahvaćene čovjekove mentalne sposobnosti. Parkinsonova bolest, emfizem, artritis i srčane bolesti također, u većoj ili manjoj mjeri, sprečavaju optimalno funkcioniranje. Posljedično, postoji povećan broj slučajeva starijih osoba sa raznim vrstama ograničenja.

Čak i ako su fizički i mentalno u snazi, mnogi stariji ljudi umirovljeni su s posla, i mnogi od njih nemaju druge interese i aktivnosti kojima bi se zaokupili.

Nažalost, u poodmakloj dobi,

mnogi ljudi su udovci i udovice, a mnogi su izgubili i nekolicinu svojih bliskih prijatelja. Tako da među starijima postoji veća društvena izoliranost. Mnogi stariji ljudi žive od stalnog prihoda koji možda nije dovoljan čak ni da pokrije njihove osnovne potrebe, a kamoli neke od ugoda koje su si mogli priuštiti u godinama kad su bili zaposleni.

Svi ti faktori, u raznim kombinacijama, rezultiraju većim brojem slučajeva depresije među starijima. Dok mlađi ljudi dobro reagiraju na antidepresive i psihoterapiju, kod starijih to ne mora biti tako.

Pogoršanje zdravlja kod starijih ljudi može rezultirati time da im je potrebna određena mjera pomoći od strane njihove djece, od minimalne uključenosti do potpune brige. Njihova djeca vjerojatno mogu biti u svojim 40-ima ili 50-ima i još uvijek brinuti o svojoj djeci. Osim toga, nije neuobičajeno da se oni bore i sa nekim teškoćama koje se pojavljuju u srednjim godinama.

Iako statistike ne moraju biti točne, procjenjuje se da se 25 milijuna Amerikanaca nalazi u situaciji u kojoj pružaju neku razinu brige starijim članovima obitelji dok također brinu i o djeci koja su ovisna o njima.

Bez sumnje, vrijeme, energija i novac su ograničeni. Sa obvezama prema roditeljima i prema svom potomstvu, djeca starijih ljudi mogu se naći pod stresom u pokušajima da služe jednima i drugima. Odatle taj izraz, "sendvič generacija."

Rabbi dr. Abraham J Twerski:

Prilagođavanje pritiscima sendvič generacije zahtijeva razumijevanje potreba, kako fizičkih tako i psihičkih, svih triju uključenih skupina: mlađe djece i adolescenata, odraslih ljudi između 35 i 55 godina te odraslih starijih od 65 godina. Postoje također i halahičke posljedice.

Vrlo često, nema problema, jer su stariji roditelji zdravi, i u slučajevima kada im je potrebna briga, ona im se može prikladno pružiti bez da ovise o svojoj djeci. U mnogo situacija, blagodat je za obitelj kada se stariji roditelj doseli k njima. U tim slučajevima, nema potrebe za savjetima ili smjernicama. Međutim, ako postoje problemi, važno je da članovi obitelji budu spremni nositi se s njima.

Što se više razumiju svi faktori, lakše će se biti prilagoditi sve češćem fenomenu sendvič generacije.

Staranje o mlađoj strani sendviča

Potrebe mlađe djece

Hajde da najprije ispitamo jednu stranu "sendviča": potrebe djece za koju roditelji srednjih godina trebaju brinuti. U većini obitelji, djeca su fizički i emocionalno stabilna. Ako roditelji moraju posvetiti svoje vrijeme brizi za svoje vlastite roditelje, djeca to mogu razumjeti. I

sama djeca mogu pomoći u brizi oko baka i djedova, i to može doprinijeti njihovom zdravom sazrijevanju. Međutim, mogu postojati periodi kada dijete treba dodatnu pozornost, i moguće je da briga roditelja za njihove roditelje rezultira stresom.

Kako bismo bolje shvatili različite probleme sendvič generacije, pomoći će nam razumijevanje veze roditelj-dijete. Obje strane "sendviča" uključuju vezu roditelj-dijete.

Osim osnovnih potreba hrane, odjeće i zaklona, djeca imaju emocionalne potrebe koje su temeljne za njihovo zdravlje i njihove osnovne fizičke potrebe. Djeca se moraju osjećati voljeno i sigurno kako bi odrasla zdravo.

Kao što smo već primijetili, roditeljstvo je odgovornost na puno radno vrijeme, i ono se ne može prepustiti školi. Čak i u idealnim situacijama, postoji dovoljno stvari koje zaokupljaju vrijeme i energiju roditelja, a koje mogu utjecati na pažnju koju oni posvećuju svojoj djeci. Kada se tome nadoda da roditelji moraju brinuti o svojim roditeljima, dječji osjećaji zakinutosti mogu biti značajni.

Ako su roditelji mlađe djece pod velikim pritiskom zbog teškoća koje imaju u borbi sa problemima starijih roditelja, njihovo strpljenje može biti iscrpljeno pa mogu neprikladno odgovarati na ponašanje svoje djece.

Očigledno, kada su djeca bolesna, ona zahtijevaju još veću pažnju. Kad sve to zbrojimo, jasno je da je briga za mlađu djecu u najmanju ruku posao na puno radno vrijeme, i očigledno je da dodavanje brige i odgovornosti za starije roditelje može ponekad biti izazovno. To je istina, ali realnost može čovjeka ostaviti bez mnogo opcija i svaki mali dostupni savjet može biti od pomoći.

Prevela Anja Grabar

(nastavak s 22. stranice) Rabbi dr. Abraham J Twerski: Učinkovit život

Alan Morinis:

Srce smješteno u umu musarsko učenje kako transformirati svoj život

Voljeti prijekore

Ohev et tohehot

Ukori mudroga i voljet će te.

Izreke 9,18

OVA METODA transformacije navedena je u množini – "prijekore" –a ne u jednini. Neki tumači kažu da bismo iz toga trebali razumjeti da postoje trenuci kada je čovjeku potreban prijekor, a postoje i prilike u kojima čovjek treba iznijeti poruku s namjerom da pomogne nekome da krene pravim putem. Ali, naša zadaća nije samo da primamo ili dajemo ukore. Mi trebamo "voljeti prijekor", nešto što možemo razumjeti i primijeniti u oba smjera.

Nije dovoljno biti "otvoren za prijekor." Moramo shvatiti kako je vrijednost prijekora nezamjenjiva, pa da na svaki djelić odbljeska kojeg dobijemo gledamo kao na dragocjeni dar. Trebamo ga voljeti jer je toliko dobar po nas.

I trebamo drugima pružiti svoju povratnu informaciju (eng: feedback) isključivo s ljubavlju. Ljubav je onaj tajni sastojak koji omogućava da kritiku iznesemo na način koji će omogućiti da je se čuje. Prijekor može biti djelotvoran samo onda kada čovjek mrzi grijeh ali voli grešnika. Bez ljubavi to nije ukor već vrijeđanje.

Što se tiče povratne informacije koju primamo, ona nam je potrebna,

i najčešće je ne volimo dobiti. Potrebna nam je zato što smo svi mi majstori samozavaravanja, pa nam tako jedino povratna informacija drugih daje preciznije tumačenje stanja naših midot onako kako ih drugi doživljavaju. A mi je mrzimo dobivati jer nismo skromni. Kada nam netko govori o nekom našem nedostatku ili o načinu na koji smo nešto promašili, ego skoči u našu obranu. To nije strategija koja omogućava napredak.

Zapazite da ova metoda ne traži od nas da volite onoga tko vam daje ukor, niti da volite primati tu vrstu povratne informacije, već samo da volite sam prijekor. Vrlo se lako usmjeriti na (i kriviti) glasnika, i pronaći zamjerku jer je povratna informacija bila iznesena na ovaj ili onaj način. Ovdje nas se upućuje da izbjegavamo takva preusmjeravanja. Pomno obratite pažnju jedino na poruku i na ono što nas ona treba naučiti o nama samima. To je ono što je dragocjeno.

Dok sam radio kao filmski produ-

cent, često sam morao piscima davati feedback na njihove scenarije. Tipičan bi se scenarist opirao svakom pitanju ili sugestiji, no jedan je scenarist imao sasvim drugačiji pristup. Kadgod bi mu netko dao feedback on bi ga prihvatio s entuzijazmom i popratio riječima: "Samo daj! Daj da ispadnem dobar!" Ono na što nas ovo učenje poziva da kažemo kao odgovor na prijekor malo je drugačije: "Samo daj! Daj da budem dobar/ra!"

Rabbeinu Yonah iz Gerone u osnovi je isto to rekao u trinaestom stoljeću:

Pažljivo slušaj, prepusti se, i vrati se u pokajanju kada te opominju učenjaci i oni koji te kritiziraju. Svaku riječ kritike uzmi srcu, bez izuzetka. Kada to učiniš, u trenutku ćeš iz tame izbiti na svjetlo. Jer ako slušaš i usvajaš..., pokaješ se i uzmeš srcu riječi onih koji te kritiziraju...tvoje će pokajanje djelovati i ti ćeš postati sasvim druga osoba. Zato se potrudi pronaći one koji će te kritizirati i uči od svakoga koji će te poučiti.

Naravno, nije svaka povratna informacija ispravna. Onaj koji vas kori može biti obmanut ili čak zloban. Čak i tada trebate pročešljati njihove riječi da vidite ima li u njima nešto što vam zvuči kao istina u vezi vas što možete prihvatiti i raditi na tome.

Osim što trebate voljeti prijekor koji dobijate, morate biti pažljivi s

time kako iznosite svoju vlastitu povratnu informaciju. Da, dužnost je da iznesete svoje mišljenje kako biste ispravili puteve drugih, kao što Tora ističe rekavši: "Svakako ćeš ukoriti." Ali kraj stiha je "i nećeš nositi grijeha zbog njega." Grijeh o kojem je ovdje riječ vrlo lako može nastati time što ste povrijedili drugoga, čak i ako ste mu pokušavali pomoći.

Problem koji ovdje susrećemo nije nov. U Talmudu je Rabi Tarfon, koji je živio oko prvog stoljeća naše ere, citiran kako kaže: "U ovom naraštaju nema nikoga tko bi bio u stanju dati prijekor." Njegov suvremenik, Rabi Elazar ben Azarja, nadodao je: "U ovom naraštaju nema nikoga tko bi bio u stanju prihvatiti prijekor."

Rabi Akiva je na to rekao: "U ovom naraštaju nema nikoga tko bi znao kojim riječima treba iznijeti prijekor." Izgleda da se nije puno toga promijenilo u zadnji 1500 godina.

Unatoč tome, vidimo izuzetan primjer prijekora s ljubavlju u priči koju je Rav Wolbe prenio od Rabbi Yechezkela Sarne (1890-1969.), koji je bio prisutan kada se učitelj Rav Wolbea, Rabbi Yerucham Levovitz susreo sa svojim vlastitim učiteljem, Alterom iz Slobodke. Na tom susretu, Alter je strogo kritizirao Rav Yeruchama zbog načina na koji je postupao sa svojim učenicima. Rav Yerucham je šutke slušao i nije odgovarao. Rav Sarna je bio siguran da se Rav Yerucham nakon ovakve dobrodošlice neće tako skoro vratiti. Na njegovo iznenađenje Rav Yerucham se vratio već sutradan. Ovaj put, Alter je kritzirao Rav Yeruchama još oštrije. Tu i tamo bi Rav Ye-

rucham zatražio Altera da pojasni točnu nakanu koju ima u vezi određene točke, ali nije uopće reagirao na strogu kritiku. Sada je Rav Sarna bio sasvim siguran da se Rav Yerucham neće vratiti – ali ponovno je bio u krivu! Rav Yerucham vratio se sutradan da bi razgovarao s Alterom i ponovo je bio oštro kritiziran. I to se ponavljalo cijeli tjedan!

Da ne biste pomislili da se Alter iz Slobodke okomio na mladog učenika, ovo se odvijalo u vrijeme kada je Rav Yerucham već bio mašgijah (duhovni vođa) stotinama učenika u Mirskoj ješivi. Njegovo vladanje bilo je takvo da je mogao biti oličenje snage i vođe dok je vodio učenike, dok je u isto vrijeme bio u stanju podnijeti prijekor svog učitelja. On je bio primjer onoga što je Rabbi Yisrael Salanter jednom napisao svom učeniku Rav Itzeleu Petersburgu, da ponekad mora biti "junak među junacima" (gever b'gvurin), čvrste volje i sposoban zauzeti se za ono što vjeruje, bez obzira na posljedice. U druga vremena, međutim, on mora biti poput mladića (ca'ir jamim) koji sluša i prihvaća kritike drugih.

Priča u Tori kako Mojsija kritizira njegov tast, Jitro, modelira obje strane ove pouke. "Zašto sjediš sam, a svi ovi ljudi stoje pored tebe od jutra do večeri?" pita Jitro. "Ta stvar koju radiš nije dobra... Sada poslušaj što ću ti reći, dat ću ti savjet i neka B-g bude s tobom." Jitro, stranac, ukorio je vođu čitavog naroda i učinio to sa željom da "B-g bude s tobom," pokazujući svoju ljubav. I

zamislite si kakva je skromnost Mojsiju bila potrebna da sasluša što nje-

gov tast ima za reći! Rezultat ovog prijekora danog na pravi način i dragovoljno primljenog bio je da je "Mojsije poslušao što mu je rekao njegov tast i učino sve što je rekao."

Ako ste skloni izbjegavati prijekore, obratite pažnju na ono što je Rabi Jehuda Hanasi (135-217. n.e.) naučavao u Talmudu: "Koji je pravi put kojim čovjek treba ići? Treba voljeti ukor, jer u trenucima kada se na svijetu pojavi ukor, dragost dolazi na svijet, dobrota i blagoslov dolaze na svijet."

PRAKSA

U nekom momentu ovih dana vjerojatno ćete vidjeti ili čuti kako netko čini nešto nedolično. Možete osjetiti pobudu da skrenete pogled na drugu stranu ili da jednostavno ostanete šutjeti, no u duhu ove lekcije trebate se obavezati da ćete im dati svoj ukor (mada bi feedback - povratna informacija, bio prihvatljivija riječ u današnje vrijeme).

Međutim, prije nego li to učinite, provjerite sami sa sobom da budete sigurni da postupate iz ljubavi, da će vaše riječi biti izgovorene s ljubavlju, i da ste daleko od ljutnje i osuđivanja. Ako su to uvjeti koje niste u stanju zadovoljiti, onda nije pravi moment da date svoj feedback. Radite više na preispitivanju svojih osjećaja sve dok ne budete spremni povezati se da svog prijatelja, kolegu ili člana obitelji preusmjerite s ljubavlju.

A ako se dogodi da netko vama da korektivni feedback, primite ga s ljubavlju i zahvalnošću i uzmite ga srcu.

(nastavak s 24. stranice) Alan Morinis: Srce smješteno u umu

TEHNOLOGIJA

U tjedan dana Intel najavio tri ogromne investicije u proizvodnju čipova, dvije su u

Lider,19.6.2023.

Američki proizvođač čipova Intel potpisao je sporazum s izraelskom vladom o izgradnji tvornice za proizvodnju čipova u Kiryat Gatu uz ulaganje od 25 milijardi dolara, objavio je Times of Israel.

Izraelski premijer Benjamin Netanyahu rekao je da je Intelova investicija ‘bez presedana‘ u Izraelu i da će ići prema izgradnji tvornice za proizvodnju čipova koja će koristiti najnapredniju tehnologiju na svijetu. U 2019. Intel je već vodio razgovore o ulaganju od oko deset milijardi dolara u izgradnju tvornice čipova Kiryat Gat.

- To je najveća investicija ikada u Izraelu. Ovo je izraz velikog povjerenja u izraelsko gospodarstvo i točno odražava snagu slobodne ekonomije koju smo ovdje izgradili i tehnološke ekonomije koju ovdje razvijamo - rekao je Netanyahu na tjednoj sjednici vlade u nedjelju.

Najava je objavljena nakon što je između Intela i Ministarstva financija postignut načelni dogovor o investicijskim planovima. Kao dio sporazuma, Intel će platiti poreznu stopu od 7,5 posto, u odnosu na pet posto koliko proizvođač čipova danas plaća državi, navodi se u priopćenju Ministarstva financija.

Osim toga, dogovoreno je da će Intel dobiti državnu potporu u iznosu od 12,8 posto iznosa ulaganja prema Zakonu o poticanju kapitalnih ulaganja (ECIL).

Očekuje se da će se tvornica Kiryat Gat otvoriti do 2027. i ostati u pogonu najmanje do 2035., zapošljavajući tisuće radnika s plaćama višim od prosjeka, priopćilo je ministarstvo.

Otkako je ušao u Izrael 1974., Intel je uložio više od 17 milijardi dolara u zemlji i zapošljava 11.700 zaposlenika u svoja tri centra za istraživanje i razvoj u Haifi, Petah Tikvi i Jeruzalemu, kao i u svom proizvodnom pogonu u Kiryat Gatu. In

tel kaže da je trenutno odgovoran za stvaranje neizravnih radnih mjesta za približno 42.000 radnika u Izraelu.

- Izrael je globalno središte tehničkih talenata i inovacija i jedan od Intelovih značajnih globalnih proizvodnih i istraživačko-razvojnih centara. Naša namjera da proširimo proizvodne kapacitete u Izraelu vođena je našom predanošću ispunjavanju budućih proizvodnih potreba i podržavanju Intelove IDM 2.0 strategije, a mi cijenimo stalnu potporu izraelske vlade - stoji u priopćenju tvrtke.

Netanyahu nastavlja s reformom pravosuđa unatoč

HRT,18.6.2023.

Izraelski premijer Benjamin Netanyahu namjerava nastaviti s kontroverznom reorganizacijom pravosuđa unatoč tomu što već mjesecima u Izraelu traju veliki ulični prosvjedi izraelskih građana koji se, bez obzira na to kojoj političkoj opciji pripadaju, ne slažu s politikom koju vodi premijer. Barem ne s dijelom vezanim uz reformu pravosuđa.

Izraelski premijer Benjamin Netanyahu je danas na sastanku vlade u Jeruzalemu optužio oporbu da odugovlači s pregovorima u kojima kao posrednik sudjeluje predsjed-

nik Isaac Herzog. Rekao je da istaknuti oporbeni političari Yair Lapid i Benny Gantz nikad nisu kanili pronaći zajednički jezik s vladom.

- Zato ćemo se okupiti ovaj tjedan i poduzeti praktične korake. To će biti učinjeno u skladu s mandatom koji smo dobili, a odnosi se na promjene u pravosuđu, rekao je Netanyahu govoreći o prošlogodišnjoj izbornoj pobjedi.

Čelnik oporbe Lapid upozorio je da će Netanyahuova odluka zadati smrtni udarac gospodarstvu, ugroziti sigurnost i dovesti do velikih razmirica među Izraelcima.

Netanyahu je u ožujku rekao da će odgoditi plan reforme pravosuđa za nekoliko tjedana zbog prosvjeda i sve češćih radničkih štrajkova. U mjesecima koji su uslijedili pregovori između vlade i oporbe nisu rezultirali kompromisnim sporazumom.

Oporbeni zastupnici u srijedu su poručili da će pregovore nastaviti tek kad se završi sa sastavljanjem tijela koje imenuje suce - Povjerenstva za izbor sudaca.

Imenovanje sudaca u središtu je reforme koju forsira desničarska i vjerski konzervativna vlada.

Netanyahuova koalicija nastoji namjerno oslabiti ovlasti Vrhovnog suda, optužujući ga za pretjerano miješanje u politiku. Među ostalim, vlada bi dobila veće ovlasti kada je posrijedi imenovanje sudaca, a parlament bi mogao poništiti odluke Vrhovnog suda jednostavnom većinom.

Kritičari taj potez vide kao opasnost za izraelsku demokraciju i upozoravaju na moguću nacionalnu krizu.

U subotu navečer deseci tisuća građana prosvjedovali su protiv najavljenih planova već 24. tjedan zaredom.

Izrael će sve nove nestambene zgrade pokriti solarnim panelima

Klix.ba,21.6.2023.

Izrael ima značajne energetske ambicije pa je naređeno da sve nove nestambene zgrade moraju imati krovne solarne panele, koji će pomoći državi da ostvari svoje ciljeve, a koji se odnose na obnovljivu energiju. Namjera je zadovoljiti brzo rastuću potrebu stanovništva za električnom energijom.

Iako Izrael ima dovoljno sunčeve svjetlosti, njegov obim je premali da bi se mogao oslanjati na tradicionalne fotonaponske elektrane koje intenzivno koriste zemljište. Energija vjetra i hidroenergija također nisu opcije za naciju.

Ron Elfer, prvi čovjek odjela za održivu energiju pri Ministarstvu energetike, rekao je za Reuters da Izrael značajno ovisi o suncu kao obnovljivom izvoru, ali da nedostaje zemljište za solarne farme.

Zbog toga zemlja zaostaje za planiranim ostvarivanjem svog ambicioznog cilja da dobija 30 posto električne energije iz obnovljivih izvora do 2030. godine.

"Moramo napraviti neke dramatične korake", poručio je Eifer.

Ti koraci podrazumijevaju naređenje vlade koje će stupiti na

snagu za 180 dana, a prema kojim sve nove nestambene zgrade trebaju biti opremljene solarnim panelima na krovovima. Prošlog mjeseca je usvojen prijedlog za donošenje državnog budžeta.

Izrael je već dokazao da ovakve inicijative mogu uspjeti. Prije deset godina je vlada od stanovništva zatražila da koristi bojlere na solarno napajanje, a danas takvi bojleri štete 8 posto električne energije.

Nažalost, većina izraelskih komercijalnih solarnih polja izgrađena je u južnoj pustinji Negev, daleko od najvećih i najnaseljenijih gradova.

"Pored gubitka električne energije u tranzitu s velikih udaljenosti do centra zemlje, važno je održavati otvorene prostore. Ne možete samo pokriti cijelu pustinju solarnim panelima. Zbog toga nam treba više solarne energije tamo gdje postoji veća potražnja za električnom energijom, a koja se dobija od solarnih panela postavljenim na krovovima i koji imaju dvostruku namjenu", kazao je Eifer.

On je dodao da bi oko 60 posto novih panela imalo dvostruku namjenu, koristili bi se kao krovovi, a uz to bi proizvodili energiju.