I Mojsije je vezan uz sudbinu svog naraštaja

Niz nesreća koja su zadesile Židovski narod u Sinajskoj pustinji, kao što nam je zapisano u prethodnim paršijot knjige Bamidbar, svoj vrhunac dosižu u ovotjednoj parši. Nebo objavljuje da ni Mošeu, ni Aharonu niti Mirjam - čitavom rukovodstvu Židovskog naroda – neće biti dopušteno da uđe u zemlju Izraelovu.

Način na koji se tretira Moše, našem ograničenom ljudskom razumijevanju ovih pitanja čini se prilično oštrim, a s gledišta njegovog naizgled manjeg prekršaja, kada je udario stijenu umjesto da joj progovori. Zbog ovog problema, neki od komentatora i učenjaka - Rambam i Abarbanel na primjer - tvrde da je do kazne došlo zbog toga što su nakupljeni prijašnji manji prekršaji svoj vrhunac doživjeli Mošeovim udaranjem stijene – bila je to kap koja je prelila čašu.

Međutim, većina se komentatora ipak usredotočuje na to da pokuša stvar objasniti u svjetlu tvrdnje u samoj Tori, da je Mošeova kazna bila zbog jednog jedinog incidenta, kada je udario stijenu umjesto da slijedi B-žju uputu da joj progovori.

Kako god to bilo, sa svom svojom čudesnom složenošću i poteškoćama, poanta je da Židovski narod neće uživati u Mošeovoj prisutnosti i vodstvu kada se otputi na svoj zadatak izgradnje nacije nakon ulasku u zemlju Izraelsku. Čitava Židovska povijest, zapravo čitava svjetska povijest, bila bi drugačija da je Moše poveo Izrael u njegovu obećanu zemlju. Ali nije tako bilo suđeno.

Mislim da među mnogim lekcijama i detaljima koji su prisutni u ovoj lekciji Tore postoji jedna koja nosi veliku važnost za razumijevanje obrasca same Židovske povijesti. A to je lekcija da je vođa, bez obzira koliko velik bio kao pojedinac - čak i ako je to Moše koji se može, da tako kažemo, B-gu obraćati izravno i kad god poželi - još uvijek samo proizvod svog vremena i okolnosti.

Ako Mošeov naraštaj, generacija koja izašla iz Egipta i stajala podno Sinaja da primi Toru neće ući u zemlju Izraelovu, onda ni sam Moše neće ući. Vođa je vezan uz sudbinu i zbivanja njegove generacije i vremena. Veliki vođa jednog vremena nije nužno i veliki vođa u nekom drugom vremenu.

Talmud ovo ističe na mnogo različitih načina: "Jiftah je veliki vođa svoje generacije kao što je Šmuel bio veliki vođa za svoje vrijeme" Pojedinačno gledano, njih dvojica ne mogu biti u istoj ravni niti razini duhovne veličine, no Šmuel nije bio podoban za vođu Jiftahovog naraštaja, isto kao što Jiftah nije bio prava osoba da vodi Šmuelov naraštaj.

Moše je neraskidivo vezan uz svoj naraštaj i ne može ući u zemlju Izraelovu. Rabini nas također uče: "Vlast nad narodom u jedno doba ni za debljinu vlasi ne zadire u vladavinu nad narodom sljedeće generacije." Ove ideje i aksiomi obvezivali su i Mošea, i spriječili ga da uđu u zemlju Izrael bez obzira na njegovu duhovnu veličinu i kvalitete.

Zapamtite Balakovu ulogu

Tora je od velike važnosti kod