po Alija

Kohen - prva aljia - 11 p’sukim (1,1-11)

Početni p’sukim D’varima jasno određuje vrijeme i mjesto. Cijela se knjiga odvija u Arvot Moav (posljednje taborište prije ulaska u Erec Jisrael) i započinje na Roš hodeš sivan posljednje godine lutanja.

Nekoliko mjesta koja se spominju u ovim p’sukim komentari ne smatraju stvarnim lokacijama, već aluzijama na događaje koji su se dogodili tijekom prethodnih 40 godina. Ti događaji obuhvaćaju Zlatno tele, Korahovu bunu, i nezadovoljstvo u vezi mane. Oni, te otvorena rasprava o "grijehu uhoda", dio su Mošeovog prijekora i upozorenja narodu. Moše također narodu govori i o pobjedama nad Emorejcima i Hešbonom. Ovo stoga da im pruži samopouzdanje pred poteškoćama s kojma će se suočiti prilikom ulaska u zemlju. Izrečena je prva od mnogih napomena o svrsi postojanja Židovske nacije – da žive po B-žjim zakonima u zemlji koju je B-g obećao njihovim precima.

Na šabat se prva alija završava jedan pasuk ranije, te taj pasuk postaje prvim pasukom sljedeće alije, kako bi se izbjeglo da drugi odjeljak započne riječju "Eiha".

U prvih pet p’sukim knjige D’varim, dolazi do svojevrsnog ponavljanja, kada se kaže da je Moše govorio narodu. Gaon iz Vilne i drugi ukazuju da se knjiga D’varim može podijeliti u 3 dijela:

"Ovo su stvari koje je Moše govorio čitavom Izraelu…" (pasuk 1). Ovo se odnosi na prve tri sedre u kojima imamo kratak, ali značenjem i zbivanjima prepun, opći pregled povijesti naroda do danas. Uz to, ove sedre sadrže i ponovni iskaz načela judaizma u obliku Aseret HaDibrot i prva dva dijela Šma. U početnom odjeljku D’varim također je iskazana i integralna veza između naroda i zemlje Izraela. Te sedre sadrže relativno manji broj micvot –one su "osnove židovstva", koje se razmatra sa "čitavim Izraelom".

Naredne tri sedre sadrže 170 micvot, najveći broj micvot na bilo kojem mjestu u Tori."…Moše govoraše Bnei Jisrael o svemu što im B-g zapovijedi" (pasuk 3). Nakon što je postavio osnove judaizma, Moše iznosi suštinu svakodnevnog života Židova – svakovrsne micvot, između Židova i B-ga, micvot o međuljudskim odnosima, micvot vezane uz Zemlju, opće micvot.

Posljednji dio u D’varim, zadnjih 5 sedri, sadrže relativno manji broj micvot, no sadrži temelj razumijevanja toga što to znači biti Židov. U ovim sedrama imamo opomenu protiv napuštanja Tore, ideje o slobodnoj volji, t’šuva, lanac tradicije. "…Moše započe tumačiti ovu Toru rekavši:" (pasuk 5).

Ova tri izraza – govorio, govoraše, tumačiti – možemo sagledati kao naznaku prakse razmatranja Tore "dva puta tekst i jednom targum (prijevod, parafraza)".

Moše kaže narodu da je bio došao do trenutka kada mu je bilo previše zamorno da sam vodi narod, te da je on (na B-žju zapovijed) odredio vođe plemena za suce narodu. Suce treba odabirati prema njihovom poznavanju Tore i drugim odgovarajućim kvalitetama. Zabranjeno je postaviti suca iz "pogrešnih razloga" (zbog bogatstva, karizme, veza, zastrašivanja). Suci moraju biti pravedni i nepristrani i ne smiju se bojati donošenja ispravnih presuda. Moše je zadržao ulogu konačnog autoriteta u teškim pitanjima. Još jednom je Erec Jisrael prikazan kao glavni fokus i narod je ohrabren da se ne boji onoga što je pred njim.

U vezi fraze u 1,16 – Čuje među vašom braćom i sudi pošteno – Gemara nas uči da sudac ne smije saslušati jednu stranu dok druga nije prisutna.

U istom pasuku, spominjanje obraćenika u kontekstu suđenja uči nas da preobraćenje na judaizam mora izvršiti beit din. Gemara kaže da ako nežidov odluči sam za sebe da je Židov, to se ne smatra preobraćenjem. Obavezan je beit din

Čini se da je dobra ideja suzdržati se (ili barem smanjiti unos) kave nekoliko dana prije posta. To će smanjiti žudnju našeg tijela i olakšati post. Uzmite si to na razmatranje.

Š’liši – treća alija – 17 p’sukim (1,22-38)

Moše potom za novi naraštaj prepričava epizodu o uhodama.

Teško je pretpostaviti da je s ciljem organizirano da se D’varim čita na šabat pred Tiš’a b’av, ali nije moguće zanemariti koliko je ova parša primjerena toj ulozi. Često se male Nicavim i Vajeleh razdvajaju, a velike Matot i Mas’ei kombiniraju kako bi "osigurale" da D’varim bude prije Tiš’a b’ava. Ne može (a i ne smije) promaći našoj pažnji, da u Paršat D’varim čitamo o grijehu uhoda. Mišna kaže da je jedna od tragedija koja je obilježila Tiš’a b’av proglas na štetu (punoljetnih muškaraca) "naraštaja pustinje". Sedra služi kao ukor zbog našeg lošeg odnosa prema Zemlji i ponedostatka naše opredijeljenosti za nju. Ovo je kao da nam B-g govori: "Ne nastavljajte putem tog naraštaja. Poništite učinak te strašne kazne slijedeći poziv Kaleva i Jehošue." Kada mi, Židovski narod današnjeg vremena, uspijemo ”popraviti“ negativne stavove i djela naraštaja uhoda, naraštaja čiji su grijesi doveli do uništenja Prvog Hrama, naraštaja čiji su neopravdana mržnja i lašon hara doveli do uništenja Drugog Hrama, tada ćemo biti počašćeni time da se radujemo izgradnji Trećeg Hrama, povratku Židova širom svijeta u ovu Zemlju i širenju vrednota Tore i privrženosti micvot. D’varim i njena poruka o značaju Erec Jisraela, te podsjećanje na B-žji strahoviti gnjev protiv onih koji ocrnjuju zemlju Izraelovu "savršen" je uvod u Tiš’a b’av. Zapanjujuće je, zar ne, koliko je ova poruka danas relevantna. "Evo, postavio sam Zemlju pred tebe; uđi i zaposjedni Zemlju…" Neka bismo zaslužili (a čak i ako ne zaslužujemo) da živimo u miru u čitavoj Zemlji Izraelovoj, zajedno sa cijelim narodom Izraelskim, prema Tori Izraela.

D’varim stalno iznova ponavlja da su meraglim bili u krivu. Oni su vjerovali da je čudesno okruženje pustinje bilo savršeni ambijent za život prema Tori. No, nije bilo tako. Moše nam više puta govori da je Erec Jisrael "stvarno" mjesto za narod Izraelski.

Zapazite također da su druga događanja iz prvih 40 godina, na koje se tek podsjeća frazom – Di Zahav, spomenutom u prvom pasuku D’varim, nama ukor za grijeh sa Zlatnim teletom. To je ono kako Raši kaže. Moše je na to ukazao, ali nije objašnjavao. Grijeh uhoda je drugačiji. Tu dobijamo kompletno izlaganje. (Ako to usporedimo s Mošeovim zapisom iz originalnog teksta pokazat će nam se neke zanimljive razlike.) Sasvim je jasno da je prvobitna svrha slanja ljudi u Zemlju bila da odrede koji je najbolji način da uđu u nju i koje bi gradove na granici bilo najbolje napasti. Isto je tako jasno da svrha nije bila da se odluči da li da se ide ili ne. Ovo je važan element grijeha uhoda i reakcije naroda na njihove riječi. Moše preuzima na sebe dio krivice uhoda, te izjavljuje da je on prihvatio prijedlog da se uhode pošalju. On objašnjava što se dogodilo kao posljedica izvještaja uhoda. Argumenti koje je iznio Moše (i Kalev i Jehošua) nisu uspjeli smiriti paniku u narodu. Kao rezultat toga, B-g je donio odredbu da niti jedan punoljetni muškarac (izuzev Kaleva i Jehošue) neće ući u Zemlju. Moše im kaže da je i njemu zabranjen ulaz u Zemlju. Jehošua će biti taj koji će od sada voditi narod.

Čini se kao da Moše kaže da je i on bio kažnjen zabranom ulaska u Zemlju zbog grijeha uhoda. Ali mi znamo da je "udaranje stijene umjesto da joj progovori" bilo ono zbog čega je kažnjen. Jedan komentar sugerira sljedeće: zbog bezosjećajne povike naraštaja iz pustinje, Hram je bio predodređen da bude uništen. Da je Moše Rabeinu ušao u Zemlju, Hram nikada ne bi bio razoren. Stoga je on zadržan van Zemlje tako da se može izvršiti puna mjera B-žje kazne za grijeh uhoda.

Također možemo vidjeti posebne osobine pravog vođe Židovskog naroda. Moše Rabeinu nije prepustio krivicu za grijeh uhoda narodu. On je preuzeo odgovornost.

Kratki dvar Tora iz Rašija (čiji je 919. jarcajt bio u nedjelju)

Moše Rabeinu nam kaže da mu se svidjela ideja da se pošalju meraglim Ovdje se podrazumijeva da se zamisao nije svidjela B-gu. To je također i zaključak komentara iz izvornog odjeljka o meraglim – Šlah l’ha anašim Vi pošaljite ljude, ako je to ono što želite. Meni se ne dopada (da tako kažemo) ta zamisao. Pa zašto je onda B-g dopustio Mošeu i narodu da pošalju meraglim?

Raši nam daje usporedbu. Osoba

A želi prodati svog magarca osobi

B. B upita može li obaviti "probnu vožnju". Svakako, kaže A. Pita B može li odvesti magarca u brda i tamo testirati njegove performanse?

Naravno, kaže A. Svaki upit osobe

B naišao je na potpuno slaganje oso- be A. Zašto? Zato da B shvati da A ništa ne skriva, da je magarac u dobrom stanju, i da bi B trebao prihvatiti ponudu bez da se gnjavi testiranjem magarca. Tako se isto, kaže Raši, B-g složio sa zahtjevom da se pošalju meraglim, nadajući se da će narod sam shvatiti kako to nije potrebno.

R’vi’i – četvrta alija – 9 p’sukim (1,39-2,1)

Dok Moše Rabeinu novoj generaciji priča što se dogodilo, on ih neprestano upozorava da ne ponavljaju pogreške svojih prethodnika. Upravo su ti ljudi ta nova generacija, oni za koju je prethodna bila zabrinuta. Uzvikivali su da će njihova djeca biti siročad. Ta ista djeca sada su oni koje će ući u Zemlju. Moše im također govori o tragičnim posljedicama pokušaja naroda da uđu u Zemlju protivno B-žjim željama. Bez B-žje pomoći neće ići – a uz Njegovu pomoć ne može neuspjeti. To je pouka od prije više od 3000 godina i to je pouka za danas.

Moše uspoređuje Emorejce s pčelama. Raši objašnjava da isto kao što pčela napadne i ubode, i to prouzroči njenu smrt, tako je i s nekima od naših neprijatelja.

Raši je zabilježio tradiciju da je narod Izraela proveo 19 godina – polovicu vremena svog lutanja – na jednom mjestu, u Kadešu. Stvarno lutanje je trajalo mnogo kraće od 40 godina. S druge strane, bilo je mjesta na kojima je narod proveo tek dan-dva.

Hamiši – peta alija – 29 p’sukim (2,2-30)

Narod se potom zaputio sjeverno i dobio upozorenje da ne ulaze u su- kob s narodom Esava, jer njima ta zemlja pripada kao nasljeđe. Jedino je dopuštena kupnja hrane i vode tijekom putovanja kroz Esavov teritorij. Moavov teritorij također im je bio zabranjen jer je on nasljeđe potomaka Lotovih. Različiti narodi su imenovani za različite zemlje u tom području. Lutanje je trajalo 38 godina, sve dok B-g nije naložio narodu da prijeđe na teritorij Amona i Moava, ali bez da ratuju tamo. I Edom i Amon/Moav ratovali su za svoju zemlju kao što će i Izrael uskoro.

Sihonu je ponuđen mir, no on je to odbio, te time otvorio put Izraelu da osvoji njegovu zemlju.

Navodi o nasljeđivanju potomaka Esava i Lota u ovom odjeljku izvor su Talmudu za koncept koji omogućuje nežidovu da nasljeđuje od svog oca.

G’matrija iz L’ora Shel Torah R. Yaakova Auerbacha z “l

U D’varim 2,25, rečeno nam je da će kao rezultat "početnih" pobjeda nad Emorejcima, drugi narodi čuti za njih i pobojati se naroda Izraela. Ta se ideja ponavlja u 28,10, točno prije Tohaha u Ki Tavo, gdje nam B-g kaže da ako ćemo ići Njegovim putevima, onda će narodi vidjeti da se zovemo B-žjim Imenom i bojati nas se. Ova fraza iz D’varim te pasuk u

Ki Tavo imaju istu g’matriju, 1879, koja je "slučajno" broj godina vladavine stranaca u Erec Jisraelu. Od godine uništenja drugog Beit HaMikdaša do posljednje godine britanskog mandata bilo je 1879. godina.

Šiši – šesta alija – 21 p’sukim (2,313,14)

Moše nastavlja svoje iznošenje pojedinostima pobjede nad Sihonom i njegovom zemljom. Og, kralj Bašana, također je poražen od Izraela. Moše opisuje osvojene zemlje koje su bile obećane plemenima Reuvena, Gada, i polovici Menašea.

Pobjede na istočnoj obali Jordana pomogle su izgraditi samopouzdanje Izraela prije teških vremena koja će nastupiti nakon prelaska Jordana u Erec Jisrael. Ovom novom naraštaju, djeci robova, bila je nužna višestruka priprema koju su im dale godine lutanja, kako bi mogli uspjeti u osvajanju i naseljavanju Zemlje.

Š’vi’i – sedma alija – 8 p’sukim (3,15-22)

Nastavlja se opis "Istočne obale" Zemlje. Moše ponavlja upute za 2½ plemena u vezi nastanjivanje njihovog teritorija. Tek nakon uspješnog osvajanja i nastanjivanja Zemlje Izrael, tim će ljudima biti dopušteno da se vrate svojim obiteljima i u svoje gradove. Moše je zapovijedio Jehošui da dobro upamti pobjede do današnjeg dana te da se ne plaši onoga što će se događati na drugoj strani rijeke.

Posljednja 3 p’sukim ponovo se čitaju za Maftir. Ta se čast obično daje rabinu šula ili istaknutom članu zajednice.