5-01 - Divrej Tora - Dvarim 5783

Divrej Tora

Divrej Tora

Paraša D’varim

Torah Bytes

Priča se o rabinu Chaimu Volozhinu, koji je došao cijenjenom Gaonu iz Vilne s inovativnom idejom na dobrobit židovskog naroda. Rabin Chaim je s velikim entuzijazmom objasnio svoj novi projekt. Ali Gaon iz Vilne ga je odbio, rekavši da to nije dobra ideja.

Nepokoleban, rabin Chaim se vratio nekoliko dana kasnije i - s velikim uzbuđenjem i živošću - ponovno objasnio novi projekt. No opet, Gaon iz Vilne je rekao da to nije dobra ideja.

Nekoliko mjeseci kasnije, nakon što je još razmišljao o tome, rabin Chaim odlučio je pokušati ponovno. Ovog puta, Gaon iz Vilne dao je svesrdno odobrenje. I objasnio je: "Kada započinjete bilo kakav novi projekt, pripazite da vas ne obuzme 'nekontrolirani entuzijazam'." To je znak da je ideja impulzivna i da još nije dovoljno sazrela."

Ovo je također dobro načelo za roditeljstvo. Recimo da vam dotrči kći i kaže: "Mama! Mama! Želim naučiti svirati klavir! Hajdemo u dućan da mi kupiš novi klavir! Odmah!"

Sve smo to već vidjeli - nakon što splasne početni entuzijazam, klavir skuplja prašinu. Bolje je da roditelj kaže: "Pričekaj, draga, još nekoliko tjedana. Ako još uvijek budeš oduševljena klavirom, tada možemo razgovarati o tome. U međuvremenu, možda možeš posuditi nečiji sintesajzer da vidiš koliko ti se sviđa."

To je dobro načelo da se po njemu živi. Jer kao što učimo od uhoda, stav u ranoj fazi nagovještava konačni ishod.

(D’varim 1,1-3,22)

Moše 1. švata (37 dana prije smrti) započne ponavljati Toru okupljenom izraelskom narodu. Osvrnuo se na sve što se dogodilo i na zakone koje su dobili na četrdesetogodišnjem putovanju od Egipta preko Sinaja, pa do Obećane zemlje. Grdi narod zbog njihovih mana i nepravde i zapovjeda im da čuvaju Toru i da se pridržavaju zapovijedi u zemlji koju im je B-g dao u trajnu baštinu, a u koju će ući poslije njegove smrti.

Moše se prisjeća imenovanja sudaca i sudskih vijeća, što mu je olakšalo nositi se s odmjeravanjem pravde narodu.

Prisjeća se podučavanja naroda riječi B-žjoj, putovanja od Sinaja kroz veliku

strašnu pustinju; slanja špijuna i prezira naroda prema Obećanoj zemlji, zbog čega je B-g odredio da generacija onih koji su izašli iz Egipta mora umrijeti u pustinji. "I na mene je," reče Moše, "zbog vas B-g bio ljut i rekao: Ni ti nećeš ući tamo."

Moše prepričava i neke skorije događaje: odbijanje naroda Moaba i Amona da dopuste Izraelcima prelazak preko njihove zemlje; ratove s emoričanskim kraljevima Sihonom i Ogom. Moše poručuje svome nasljedniku Jošui koji će uvesti narod u Zemlju i povesti ih u bitke za njezino osvajanje: "Ne boj se jer G-spod B-g tvoj, on će se za tebe boriti."

2023. - 4. ava 5783. http://twitter.com/DivrejTora

Prevela Dolores Bettini

Rabbi Shraga Simmons

B’’H

OU Israel's Torah Tidbits Alija

po Alija

Kohen - prva aljia - 11 p’sukim (1,1-11)

Početni p’sukim D’varima jasno određuje vrijeme i mjesto. Cijela se knjiga odvija u Arvot Moav (posljednje taborište prije ulaska u Erec Jisrael) i započinje na Roš hodeš sivan posljednje godine lutanja.

Nekoliko mjesta koja se spominju u ovim p’sukim komentari ne smatraju stvarnim lokacijama, već aluzijama na događaje koji su se dogodili tijekom prethodnih 40 godina. Ti događaji obuhvaćaju Zlatno tele, Korahovu bunu, i nezadovoljstvo u vezi mane. Oni, te otvorena rasprava o "grijehu uhoda", dio su Mošeovog prijekora i upozorenja narodu. Moše također narodu govori i o pobjedama nad Emorejcima i Hešbonom. Ovo stoga da im pruži samopouzdanje pred poteškoćama s kojma će se suočiti prilikom ulaska u zemlju. Izrečena je prva od mnogih napomena o svrsi postojanja Židovske nacije – da žive po B-žjim zakonima u zemlji koju je B-g obećao njihovim precima.

Na šabat se prva alija završava jedan pasuk ranije, te taj pasuk postaje prvim pasukom sljedeće alije, kako bi se izbjeglo da drugi odjeljak započne riječju "Eiha".

U prvih pet p’sukim knjige D’varim, dolazi do svojevrsnog ponavljanja, kada se kaže da je Moše govorio narodu. Gaon iz Vilne i drugi ukazuju da se knjiga D’varim može podijeliti u 3 dijela:

"Ovo su stvari koje je Moše govorio čitavom Izraelu…" (pasuk 1). Ovo se odnosi na prve tri sedre u kojima imamo kratak, ali značenjem

i zbivanjima prepun, opći pregled povijesti naroda do danas. Uz to, ove sedre sadrže i ponovni iskaz načela judaizma u obliku Aseret HaDibrot i prva dva dijela Šma. U početnom odjeljku D’varim također je iskazana i integralna veza između naroda i zemlje Izraela. Te sedre sadrže relativno manji broj micvot –one su "osnove židovstva", koje se razmatra sa "čitavim Izraelom".

Naredne tri sedre sadrže 170 micvot, najveći broj micvot na bilo kojem mjestu u Tori."…Moše govoraše Bnei Jisrael o svemu što im B-g zapovijedi" (pasuk 3). Nakon što je postavio osnove judaizma, Moše iznosi suštinu svakodnevnog života Židova – svakovrsne micvot, između Židova i B-ga, micvot o međuljudskim odnosima, micvot vezane uz Zemlju, opće micvot.

Posljednji dio u D’varim, zadnjih 5 sedri, sadrže relativno manji broj micvot, no sadrži temelj razumijevanja toga što to znači biti Židov. U ovim sedrama imamo opomenu protiv napuštanja Tore, ideje o slobodnoj volji, t’šuva, lanac tradicije. "…Moše započe tumačiti ovu Toru rekavši:" (pasuk 5).

Ova tri izraza – govorio, govoraše, tumačiti – možemo sagledati kao naznaku prakse razmatranja Tore "dva puta tekst i jednom targum (prijevod, parafraza)".

Moše kaže narodu da je bio došao do trenutka kada mu je bilo previše zamorno da sam vodi narod, te da je on (na B-žju zapovijed) odredio vođe plemena za suce narodu. Suce treba odabirati prema njihovom poznavanju Tore i drugim odgovarajućim kvalitetama. Zabranjeno je postaviti suca iz "pogrešnih razloga" (zbog bogatstva, karizme, veza, zastrašivanja). Suci moraju biti pravedni i nepristrani i ne smiju se bojati donošenja ispravnih presuda. Moše je zadržao ulogu konačnog autoriteta u teškim pitanjima. Još jednom je Erec Jisrael prikazan kao glavni fokus i narod je ohrabren da se ne boji onoga što je pred njim.

U vezi fraze u 1,16 – Čuje među vašom braćom i sudi pošteno – Gemara nas uči da sudac ne smije saslušati jednu stranu dok druga nije prisutna.

U istom pasuku, spominjanje obraćenika u kontekstu suđenja uči nas da preobraćenje na judaizam mora izvršiti beit din. Gemara kaže da ako nežidov odluči sam za sebe da je Židov, to se ne smatra preobraćenjem. Obavezan je beit din

Čini se da je dobra ideja suzdržati se (ili barem smanjiti unos) kave nekoliko dana prije posta. To će smanjiti žudnju našeg tijela i olakšati post. Uzmite si to na razmatranje.

Š’liši – treća alija – 17 p’sukim (1,22-38)

Moše potom za novi naraštaj prepričava epizodu o uhodama.

Levi – druga alija – 10 p’sukim (1,12-21)

Teško je pretpostaviti da je s ciljem organizirano da se D’varim čita na šabat pred Tiš’a b’av, ali nije moguće zanemariti koliko je ova parša primjerena toj ulozi. Često se male Nicavim i Vajeleh razdvajaju, a velike Matot i Mas’ei kombiniraju kako bi "osigurale" da D’varim bude prije Tiš’a b’ava. Ne može (a i ne smije) promaći našoj pažnji, da u Paršat D’varim čitamo o grijehu uhoda. Mišna kaže da je jedna od tragedija koja je obilježila Tiš’a b’av proglas na štetu (punoljetnih muškaraca) "naraštaja pustinje". Sedra služi kao ukor zbog našeg lošeg odnosa prema Zemlji i ponedostatka naše opredijeljenosti za nju. Ovo je kao da nam B-g govori: "Ne nastavljajte putem tog naraštaja. Poništite učinak te strašne kazne slijedeći poziv Kaleva i Jehošue." Kada mi, Židovski narod današnjeg vremena, uspijemo ”popraviti“ negativne stavove i djela naraštaja uhoda, naraštaja čiji su grijesi doveli do uništenja Prvog Hrama, naraštaja čiji su neopravdana mržnja i lašon hara doveli do uništenja Drugog Hrama, tada ćemo biti počašćeni time da se radujemo izgradnji Trećeg Hrama, povratku Židova širom svijeta u ovu Zemlju i širenju vrednota Tore i privrženosti micvot. D’varim i njena poruka o značaju Erec Jisraela, te podsjećanje na B-žji strahoviti gnjev protiv onih koji ocrnjuju zemlju Izraelovu "savršen" je uvod u Tiš’a b’av. Zapanjujuće je, zar ne, koliko je ova poruka danas relevantna. "Evo, postavio sam Zemlju pred tebe; uđi i zaposjedni Zemlju…" Neka bismo zaslužili (a čak i ako ne zaslužujemo) da živimo u miru u čitavoj Zemlji Izraelovoj, zajedno sa cijelim narodom Izraelskim, prema Tori Izraela.

D’varim stalno iznova ponavlja da su meraglim bili u krivu. Oni su vjerovali da je čudesno okruženje pustinje bilo savršeni ambijent za život prema Tori. No, nije bilo tako. Moše nam više puta govori da je Erec Jisrael "stvarno" mjesto za narod Izraelski.

Zapazite također da su druga događanja iz prvih 40 godina, na koje se tek podsjeća frazom – Di Zahav, spomenutom u prvom pasuku D’varim, nama ukor za grijeh sa Zlatnim teletom. To je ono kako Raši kaže. Moše je na to ukazao, ali nije objašnjavao. Grijeh uhoda je drugačiji. Tu dobijamo kompletno izlaganje. (Ako to usporedimo s Mošeovim zapisom iz originalnog teksta pokazat će nam se neke zanimljive razlike.) Sasvim je jasno da je prvobitna svrha slanja ljudi u Zemlju bila da odrede koji je najbolji način da uđu u nju i koje bi gradove na granici bilo najbolje napasti. Isto je tako jasno da svrha nije bila da se odluči da li da se ide ili ne. Ovo je važan element grijeha uhoda i reakcije naroda na njihove riječi. Moše preuzima na sebe dio krivice uhoda, te izjavljuje da je on prihvatio prijedlog da se uhode pošalju. On objašnjava što se dogodilo kao posljedica izvještaja uhoda. Argumenti koje je iznio Moše (i Kalev i Jehošua) nisu uspjeli smiriti paniku u narodu. Kao rezultat toga, B-g je donio odredbu da niti jedan punoljetni muškarac (izuzev Kaleva i Jehošue)

neće ući u Zemlju. Moše im kaže da je i njemu zabranjen ulaz u Zemlju. Jehošua će biti taj koji će od sada voditi narod.

Čini se kao da Moše kaže da je i on bio kažnjen zabranom ulaska u Zemlju zbog grijeha uhoda. Ali mi znamo da je "udaranje stijene umjesto da joj progovori" bilo ono zbog čega je kažnjen. Jedan komentar sugerira sljedeće: zbog bezosjećajne povike naraštaja iz pustinje, Hram je bio predodređen da bude uništen. Da je Moše Rabeinu ušao u Zemlju, Hram nikada ne bi bio razoren. Stoga je on zadržan van Zemlje tako da se može izvršiti puna mjera B-žje kazne za grijeh uhoda.

Također možemo vidjeti posebne osobine pravog vođe Židovskog naroda. Moše Rabeinu nije prepustio krivicu za grijeh uhoda narodu. On je preuzeo odgovornost.

Kratki dvar Tora iz Rašija (čiji je 919. jarcajt bio u nedjelju)

Moše Rabeinu nam kaže da mu se svidjela ideja da se pošalju meraglim Ovdje se podrazumijeva da se zamisao nije svidjela B-gu. To je također i zaključak komentara iz izvornog odjeljka o meraglim – Šlah l’ha anašim Vi pošaljite ljude, ako je to ono što želite. Meni se ne dopada (da tako kažemo) ta zamisao. Pa zašto je onda B-g dopustio Mošeu i narodu da pošalju meraglim?

Raši nam daje usporedbu. Osoba

A želi prodati svog magarca osobi

B. B upita može li obaviti "probnu vožnju". Svakako, kaže A. Pita B može li odvesti magarca u brda i tamo testirati njegove performanse?

Naravno, kaže A. Svaki upit osobe

B naišao je na potpuno slaganje oso-

(nastavak s 2. stranice) OU Israel's Torah Tidbits: Alija po Alija

be A. Zašto? Zato da B shvati da A ništa ne skriva, da je magarac u dobrom stanju, i da bi B trebao prihvatiti ponudu bez da se gnjavi testiranjem magarca. Tako se isto, kaže Raši, B-g složio sa zahtjevom da se pošalju meraglim, nadajući se da će narod sam shvatiti kako to nije potrebno.

R’vi’i – četvrta alija – 9 p’sukim (1,39-2,1)

Dok Moše Rabeinu novoj generaciji priča što se dogodilo, on ih neprestano upozorava da ne ponavljaju pogreške svojih prethodnika. Upravo su ti ljudi ta nova generacija, oni za koju je prethodna bila zabrinuta. Uzvikivali su da će njihova djeca biti siročad. Ta ista djeca sada su oni koje će ući u Zemlju. Moše im također govori o tragičnim posljedicama pokušaja naroda da uđu u Zemlju protivno B-žjim željama. Bez B-žje pomoći neće ići – a uz Njegovu pomoć ne može neuspjeti. To je pouka od prije više od 3000 godina i to je pouka za danas.

Moše uspoređuje Emorejce s pčelama. Raši objašnjava da isto kao što pčela napadne i ubode, i to prouzroči njenu smrt, tako je i s nekima od naših neprijatelja.

Raši je zabilježio tradiciju da je narod Izraela proveo 19 godina – polovicu vremena svog lutanja – na jednom mjestu, u Kadešu. Stvarno lutanje je trajalo mnogo kraće od 40 godina. S druge strane, bilo je mjesta na kojima je narod proveo tek dan-dva.

Hamiši – peta alija – 29 p’sukim (2,2-30)

Narod se potom zaputio sjeverno i dobio upozorenje da ne ulaze u su-

kob s narodom Esava, jer njima ta zemlja pripada kao nasljeđe. Jedino je dopuštena kupnja hrane i vode tijekom putovanja kroz Esavov teritorij. Moavov teritorij također im je bio zabranjen jer je on nasljeđe potomaka Lotovih. Različiti narodi su imenovani za različite zemlje u tom području. Lutanje je trajalo 38 godina, sve dok B-g nije naložio narodu da prijeđe na teritorij Amona i Moava, ali bez da ratuju tamo. I Edom i Amon/Moav ratovali su za svoju zemlju kao što će i Izrael uskoro.

Sihonu je ponuđen mir, no on je to odbio, te time otvorio put Izraelu da osvoji njegovu zemlju.

Navodi o nasljeđivanju potomaka Esava i Lota u ovom odjeljku izvor su Talmudu za koncept koji omogućuje nežidovu da nasljeđuje od svog oca.

G’matrija iz L’ora Shel Torah R. Yaakova Auerbacha z “l

U D’varim 2,25, rečeno nam je da će kao rezultat "početnih" pobjeda nad Emorejcima, drugi narodi čuti za njih i pobojati se naroda Izraela. Ta se ideja ponavlja u 28,10, točno prije Tohaha u Ki Tavo, gdje nam B-g kaže da ako ćemo ići Njegovim putevima, onda će narodi vidjeti da se zovemo B-žjim Imenom i bojati nas se. Ova fraza iz D’varim te pasuk u

Ki Tavo imaju istu g’matriju, 1879, koja je "slučajno" broj godina vladavine stranaca u Erec Jisraelu. Od godine uništenja drugog Beit HaMikdaša do posljednje godine britanskog mandata bilo je 1879. godina.

Šiši – šesta alija – 21 p’sukim (2,313,14)

Moše nastavlja svoje iznošenje pojedinostima pobjede nad Sihonom i njegovom zemljom. Og, kralj Bašana, također je poražen od Izraela. Moše opisuje osvojene zemlje koje su bile obećane plemenima Reuvena, Gada, i polovici Menašea.

Pobjede na istočnoj obali Jordana pomogle su izgraditi samopouzdanje Izraela prije teških vremena koja će nastupiti nakon prelaska Jordana u Erec Jisrael. Ovom novom naraštaju, djeci robova, bila je nužna višestruka priprema koju su im dale godine lutanja, kako bi mogli uspjeti u osvajanju i naseljavanju Zemlje.

Š’vi’i – sedma alija – 8 p’sukim (3,15-22)

Nastavlja se opis "Istočne obale" Zemlje. Moše ponavlja upute za 2½ plemena u vezi nastanjivanje njihovog teritorija. Tek nakon uspješnog osvajanja i nastanjivanja Zemlje Izrael, tim će ljudima biti dopušteno da se vrate svojim obiteljima i u svoje gradove. Moše je zapovijedio Jehošui da dobro upamti pobjede do današnjeg dana te da se ne plaši onoga što će se događati na drugoj strani rijeke.

Posljednja 3 p’sukim ponovo se čitaju za Maftir. Ta se čast obično daje rabinu šula ili istaknutom članu zajednice.

(nastavak s 3. stranice) OU Israel's Torah Tidbits: Alija po alija

Haftara za Šabat Hazon

Šabat pred Tiša be'av se naziva Šabat cHazon – Šabat predskazanja –pošto čitamo odlomak haftare iz proročanstva Izaije (1,1-27), kao posljednjeg od "tri tužna" čitanja.

Rabi Mendel Hirsch ističe da prorok ne oplakuje zbog toga što je Bet Ha-Mikdaš (Hram u Jeruzalemu) bio uništen; on plače zbog uzroka koji su u osnovi doveli do njegovog uništenja. . .

Ova godišnja pouka mora poslužiti da usmjeri naše nacionalno žalovanje za Tiša be'av ne ka prošlosti, već k sadašnjosti.

Nije dovoljno plakati nad ogromnim gubitkom koji je naš narod pretrpio uništenjem naše Zemlje, našeg Svetog grada, i našeg Svetog Hrama. Mi moramo iskoristiti svoje žalovanje da ono bude način kojim ćemo potaknuti preispitivanje naših današnjih osjećaja, misli i djela.

Što smo učinili da uklonimo stavove i običaje koji su prije više tisuća godina otposlali naše pretke u egzil – ne jednom, već dvaput? .

Na koji način smo popravili naš pristup božanskoj službi kao načinu života, života posvećenog dužnosti, a ne njezinom nadomjestku?

Jesu li naše verbalne žrtve, poput životinjskih žrtava koje opisuje prorok, tek površni rituali, nikada istinski proživljene, nikada izgovorene iz srca, već samo našim usnama i od nas tek prema van?

I, kako Rabi Hirsch kaže, "da li je naša suvremena Židovska svakodnevnica toliko snažno prožeta Židovskim duhom, tako ispunjena Židovskim načinom razmišljanja, poznavanjem sveobuhvatnih i dubokih sadržaja Tore da može stvoriti dostojno okruženje da se B-žji hram podigne u našoj sredini? Ne zjapi li jaz između Izraela i njegovog B-ga možda jače nego ikada?"

(Izaija 1,1-27)

Izaija prenosi Židovima b-žansku viziju koju je imao, kažnjavanje stanovnika Jude i Jeruzalema jer su se pobunili protiv B-ga. Predbacuje im što ponavljaju greške i ne odriču se svojih grešnih puteva čak i nakon što su ukoreni i kažnjeni. "Jao grešnome narodu, ljudima punim nepravednosti, zla sjemena, iskvarene djece. Odrekli su se B-ga; izazvali Svetog Jedinog." Koristeći se teškim riječima, uspoređuje židovske vođe s vladarima Sodome i Gomore. B-g pokazuje svoje nezadovoljstvo prema žrtvama koje mu prinose jer odišu poganskim običajima. "Kako je po-

stala bludnica, utvrda vjernih; nekada puna pravde i pravednici su je nastanjivali, a sad je grad ubojica ..."

Izaija zatim blažim riječima hrabri narod da se iskreno pokaje i da se odnosi pravedno i blagonaklono prema siromašnima, siročadi i udovicama. Za njihovu poslušnost obećaje im najbolju zemlju. "Pokažu li se tvoji grijesi grimiznima, postat će bijeli kao snijeg; pocrvene li kao grimiz, postat će kao runo." Haftara završava obećanjem da će B-g naposljetku opet postaviti suce i vođe Izraela kad se "Cion iskupi pravdom, a okajnici pravednošću." .

Prevela Dolores Bettini

Rabbi Jack Abramowitz:

Tarjag - 613 zapovijedi

414. Pao na pravosudnom ispitu tri puta: Zabrana imenovanja neprikladnih sudaca

Nećeš činiti usluge čovjeku kojemu se sudi ... (Ponovljeni zakon 1,17)

Čovjek može biti imenovan u Sanhedrin jedino ako je znalac Tore. Dobar izgled, fizička snaga i osobno bogatstvo nisu dovoljne kvalitete koje bi opravdale takvo naimenovanje. To vrijedi čak i u slučaju kada se radi o vrlo učenom čovjeku u drugim područjima poput matematike, prirodnih znanosti ili filozofije.

Pored znanja Tore, član Sanhedrina mora biti besprijekornog karaktera. On ne bi imao nikakav autoritet kada bi bio prisno upoznat sa zakonima Tore, ali se ne bi po njima vladao. Ako bi sudac imao neki upadljivi nedostatak, oni koje bi ispravljao jednostavno bi mu odgovorili neka se najprije pogleda u ogledalo.

Talmud u Sanhedrin (7b) uspoređuje postavljanje neprikladnog suca s postavljanjem idola da ga se štuje. Jeruzalemski Talmud kaže da ako je sudac kupio svoje imenovanje, nije dopušteno iskazivati mu poštovanje (kako je kodificirano u Mišne Tora Hilhos Sanhedrin 3,9).

Razlog za tu micvu jest da naočit, bogati fizičar može biti pametan i može biti dobronamjeran, ali ako nije učen u Tori, nedostaje mu neophodno oruđe da sudi narodu. On može iznijeti ono što se po njegovom osobnom mišljenju čini pravednim prosudbama, ali bez potpunog razumijevanja sudske prakse koju je B-g dao, on će neizbježno u svojim presudama činiti pogreške.

Talmudu se o njoj raspravlja u traktatima Sanhedrin (7b) i Avoda Zara (52a). Ova je micva kodificiran u Šulhan Aruhu u Hošen Mišpat 8. Ona je 284. od 365 negativnih micvos u Rambamovom Sefer HaMicvosu i 64. od 194 negativnih micvos koje se danas mogu poštivati u Sefer HaMicvos HaKacar Chofetz Chaima.

415. Zastrašivanje: Zabrana prijetnji sucu tijekom suđenja

... nećete drhtati zbog bilo koje osobe ... (Ponovljeni zakon 1,17)

Od suca se tražilo da sve slučajeve sudi pravedno. U cilju toga, nije mu bilo dopušteno da poklekne pred zastrašivanjem. Ako zli, nasilni optuženik prijeti sucu tjelesnom povredom ili financijskom štetom, sucu nije dopušteno da se pokoleba u svojoj presudi.

Sucu je dopušteno da se povuče iz predmeta prije no što sasluša svjedočenje parničnih strana. Jednom kad ih je čuo, dužan je obaviti svoju dužnost do kraja.

Razlog za tu micvu istovjetan je onome što smo prethodno rekli u vezi potrebe za poštenim pravnim sustavom kako bi se civilno društvo moglo održati. Baš kao što se sudac ne smije odvratiti primanjem mita (micva #83), on isto tako ne smije popustiti pred iznudom.

Ova micva vrijedi u sva vremena i na svim mjestima. U ■

Ova micva vrijedi u sva vremena i na svim mjestima. U Talmudu se o njoj raspravlja u traktatu Sanhedrin (6b, et al.). Ova je micva kodificiran u Šulhan Aruhu u Hošen Mišpat 12. Ona je 276, od 365 negativnih micvos u Rambamovom Sefer HaMicvosu i 72. od 194 negativnih micvos koje se danas mogu poštivati u Sefer HaMicvos HaKacar Chofetz Chaima.

Sefer Hamicvot Hakacar

kako ih je sakupio Hafec Hajim

Negativne zapovijedi

51. Negativna je zapovijed ne nanijeti patnju bilo kojoj udovici ili djetetu bez roditelja

kao što Pismo kaže, Nećeš nanijeti bol bio kojoj udovici ili siročetu (Š'mot 22,21). Čak i ako su imućni, čak i prema udovici kralja, ili njegovoj djeci koja su ostala bez oca, nužno je postupati s poštovanjem. Čovjek ne smije prouzročiti žalost ili bol njihovog srca grubim riječima. Mora više štiti njihovu imovinu od svoje vlastite. Ako ih bilo tko razgnjevi ili im ražalosti srce, a svakako ako ih udari ili opsuje, on krši zabranu; a njegova je kazna izričito propisana u

Tori: Raspalit će se gnjev moj, i dat ću vas pobiti mačem, tako da vaše žene postanu udovice, a djeca vaša sirote (Š'mot 22,23)

Kada je dijete bez oca ili bez majke, ono se naziva siročetom, sve dok ne odraste i pobrine se samo za sve svoje potrebe, kao drugi odrasli ljudi. Dopušteno ih je profiniti u učenju Tore ili nekog zanata, voditi ih poštenim i pristojnim putem. No i pored toga čovjek treba voditi brigu da ih odgaja polagano [strpljivo] s ljubaznošću i suosjećanjem.

Ovo je na snazi na svakom mjestu i u svakom trenutku, kako za muškarca tako i za ženu. ■

Zapovijedi koje se danas mogu poštivati

AlHaTorah.org:

Teme za razmatranje uz šabatni stol

Izvorna "Posljednja poduka"

Većina ljudi prolazi kroz život ne znajući kada će umrijeti. Međutim, Moše je imao tu sreću i nesreću da posjeduje to predznanje, i iskoristio ga je da pripremi narod kojeg napušta.

• U Mošeovom prvom govoru (Devarim 1-3), on se osvrće na neke dijelove povijesti naroda. S kojom to svrhom on čini? Da ih opomene, kako tvrdi Ramban, ili da ih ohrabri, kako daje naslutiti R. Hirsch?

• Mošeov glavni govor je, za razliku od prethodnog (Devarim 4-26), pravne prirode. Jesu li to bili novi zakoni koje je on po prvi puta uveo u toj četrdesetoj godini, ili su već bili prethodno dani i sada ih je samo osvježio?

Zašto su upravo ti zakoni odabrani da ih se sada iznese? Usporedite Rašbama i Ibn Ezru.

• Koliki dio Mošeovog govora čine njegove vlastite riječi, a koliko riječi Hašema? Govorenje u prvom licu sugerira da je Moše napisao Sefer Devarim

מפ ע צ " ". Je li to teološki problematično predložiti? Postoji li možda razlika između povjesnih i pravnih dijelova Mošeovih riječi?

• Konačno, koliko je dugo trajao period u kojem je Moše iznosio svoj oproštajni govor? Knjiga započinje na prvi ševata, ali je nejasno kada je Moše umro. Dok većina prihvaća da je umro 7. adara, drugi sugeriraju da se njegova smrt dogodila pa možda i čitavih mjesec dana ranije. Koji dokazi postoje za bilo koje od ovih stajališta?

Kako bi to moglo promijeniti naš gledanje na Mošeov govor (ili na druge biblijske priče)?

Pogledajte raspravu u Radakovom komentaru na Jehošuu.

Put kojim su išle uhode i kleveta

Jesu li špijuni stvarno putovali iz pustinje Zin sve do sjeverne granice

Izraela, procjenjujući glavne gradove, utvrde te zemlje i izvore vode na putu, a zatim se vratili Mošeu, sve u roku od četrdeset dana?

Dok Raši tvrdi da je posebna B-žan-

ska providnoste ubrzala brzinu hoda uhoda i omogućila im da istraže cijelu zemlju, Netziv tvrdi da su špijuni izviđali u parovima podijelivši zemlju između sebe. S druge strane neki suvremeni znanstvenici sugeriraju da su špijuni izviđali samo južnu regiju zemlje, jer ona je bila predviđena kao njihova ulazna točka u zemlju i prva faza njezina osvajanja.

• Koji stihovi podržavaju svako gledište? Koje od njih je teško za razumjeti?

• Kako različita gledišta rasvjetljavaju grupnu prirodu grijeha uhoda? Kako bi naša procjena uhoda mogla biti drugačija ukoliko je Hevron bio jedini grad koji su razgledali, a ne samo jedno od mjesta na kojima su bili? Kakve bi posljedice moglo imati ako su samo jedan ili dva špijuna susreli divove, odnosno ako su ih svi susreli?

Mošeovi pomoćnici

Prvi događaj koji Moše odabire da o njemu priča u svom govoru u Devarim 1 je njegovo angažiranje vođa da mu pomognu u "nošenju tereta" nacije. Međutim, nije jasno o kojoj epizodi Moše govori. Da li je to primjena Jitrovog savjeta u Šemot 18, imenovanje starješina u Bemidbaru 11 ili neka kombinacija.

• Kakav je odnos između imenovanja u Šemot i Bemidbaru?

Da li ovi opisi opisuju dva različita događaja ili govore o jednom događaju iz različitih perspektiva? Ako je Moše već imenovao suradnike u Šemot, zašto bi mu trebali drugi u Bemidbar? Naposljetku, koji aspekti Mošeovog prepričavanja u Devarim odgovaraju svakom od događaja?

• Ono što Jitro, u Šemot, sugerira su potrebne kvalifikacije za suce? O kojim kvalifikacijama Moše govori u Devarim? Ka-

kve veze imaju jedne s drugima? Koliko bi im bio sličan vaš vlastiti popis? Je li Moše uspio pronaći ljude sa svim tim kvalitetama?

• Što su "vladari nad tisućama, stotinama, pedesetoro i desetoro"? Radi li se o broju ljudi nad kojima bi svaka grupa sudaca trebala vladati? Ako je tako, matematički će izračuni dati brojku od 78.600 sudaca za populaciju od samo 600.000 ljudi, što bi stvorilo vrlo obimnu birokraciju. Postoje li drugi načini na koje ovi pojmovi mogu razumjeti?

Otvrdnuta srca

Devarim 2 bilježi da Sihon nije dopustio Izraelcima da prođu kroz njegovu zemlju jer "Hašem je otvrdnuo njegov duh i učinio da mu se srce zainati". Stih sugerira da je Hašem izmanipulirao Sihona tako da bi izazvao njegov poraz od ruku Izraelaca.

• Što ova epizoda sugerira o čovjekovoj slobodnoj volji? Postoje li okolnosti u kojima Hašem izabire da prijeđe preko tog načela. Ako Hašem zaista oduzme nekome slobodan izbor kako On može osobu smatrati odgovornom za njene postupke?

• Ima mnogo događaja koje Tanah pripisuje Hašemu i kaže "bila je to ruka B-žja" ili slično. Jesu li svi ti slučajevi natprirodna čuda ili su se ona mogla dogoditi kroz prirodni poredak stvari? Ako je ovo potonje, zašto se ove slučajeve opisuje kao Hašemovo djelovanje?

• Najpoznatiji primjer Hašemovog otvrdnjavanja srca je slučaj faraona i Egipćana. Možete li se dosjetiti primjera suvremenih "faraona" koji se na sličan način odbijaju predati kada se nađu suočeni s očitim porazom, i znaju da će time dovesti do uništenja ili patnje njihovih naroda? Šta navodi te suvremene ličnosti da "otvrdnu svoja srca"? Mogu li se karakteri otvrdlog srca objasniti na sličan način?

Prevela Tamar Buchwald

Trgovac i kralj

Knjiga Ponovljenog zakona u osnovi je zbir Mošeovih oproštajnih govora koje je uputio židovskom narodu dok su se oni pripremali za ulazak u zemlju Izrael. Elokvencija, strast i ritam Mošeovog govora oduzimaju dah. Moramo se zapitati: je li to isti onaj čovjek koji je tvrdio da je "težak na riječima i jeziku" (Šemot 4,10)?

Mudraci su bili svjesni tog pitanja. Midraš (Devarim Raba 1,7) nudi sljedeću usporedbu kako bi objasnio da je elokventnost relativna stvar:

"To je poput čovjeka koji prodaje ljubičastu tkaninu i viče, 'Ljubičasta tkanina na prodaju'.

Čuvši njegov glas, kralj ga je pozvao i upitao: 'Što to prodaješ?'

'Ništa, Vaša Visosti.'

'Ali, prije nego sam te pozvao čuo sam da vičeš, 'Ljubičasta tkanina na prodaju,' a sada kažeš, 'Ništa.' Što se promijenilo?'

'Oh, da! Ja prodajem ljubičastu tkaninu. Ali po Vašim standardima, to je ništa', odgovorio je trgovac."

Midraš zaključuje da se ista ta ideja može primijeniti na Mošea i njegove govorničke sposobnosti. Kada je stajao pred B-gom, Stvori-

teljem dara govora, Moše je rekao, "Ja nisam čovjek od govora" (Šemot 4,10). No, kada je govorio židovskom narodu, Tora bilježi: "Ovo su riječi koje je Moše govorio." Tko može biti prorok?

Kako bismo ispravno razumjeli Mošeovu tvrdnju da posjeduje inferiorne govorne sposobnosti, moramo ispitati osnovno pitanje vezano uz prirodu proroka i proroštava.

U Mišne Tora, Majmonides opisuje potrebne karakterne osobine i intelektualne kvalifikacije za proroka. On zatim piše:

"Onaj tko se usavršio u svim ovim osobinama i tko je savršenog zdravlja – kada uđe u pardes (tj. kada uči ezoteričnu mudrost) i kada je približen tim uzvišenim i apstraktnim pitanjima… proročki duh će odmah sići na njega." (Jesodei HaTora 7,2)

Izgleda da ovaj opis indicira da je proroštvo isključivo funkcija moralne i duhovne pripreme pojedinca. Jednom kada čovjek dosegne potrebnu duhovnu razinu, on automatski zaslužuje proroštvo.

Međutim, Majmonides kasnije piše da se oni koji teže dosezanju proroštva nazivaju "sinovi proroštva" (vidi 2. Kraljeva 2,15). Unatoč nji-

hovom intenzivnom trudu, oni još uvijek nisu punopravni proroci. "Čak i ako oni usmjeravaju svoje umove, moguće je da će ih Šehina inspirirati, a moguće je i da neće" (isto 7,5). Ova tvrdnja ukazuje na to da postizanje proroštva nije ovisno samo o nečijoj inicijativi ili trudu. Čak i onima koji su postigli prikladnu duhovnu razinu, nije zajamčeno da će primiti proroštvo.

Kako možemo pomiriti te dvije naizgled oprečne tvrdnje?

Prirodno ili natprirodno?

Mnogi aspekti duhovne stvarnosti paralelni su sa fizičkim svijetom. Primjećujemo da fizičkim svijetom vladaju uglavnom zakoni prirode i fizike. Samo u pojedinim prigodama, B-žja providnost krši zakone prirode. Isto vrijedi i za skrivene resurse duše. Postoje generalna pravila koja upravljaju tim funkcijama. No, postoje i situacije koje nadilaze prirodne procese duše.

Stoga možemo pitanje preoblikovati ovako: je li proroštvo duhovni talent koji prirodno pripada onima koji se za njega prikladno pripreme? Ili ono spada u kategoriju natprirodnog te je ovisno o B-žjoj volji za to vrijeme te o Njegovom izboru da usavrši svijet putem proročkih poruka?

Rav Kook: Moše govori!

Ruah HaKodeš i Nevu'a

Kako bismo razriješili tu dilemu, moramo razlikovati dvije vrste proroštva. Prvo je unutarnje otkrivenje u nečijim mislima, koje nazivamo ruah hakodeš. To je prirodno postignuto b-žansko znanje, rezultat plemenitosti duše i njene usmjerenosti ka uzvišenim stvarima. Ta je razina proroštva prirodni talent koji B-g uspostavlja u duši.

Međutim, postoji i druga vrsta proroštva. To je nevu'a, od riječi 'niv', što znači 'izraz' ili 'izjava'. Nevu'a je proročko iskustvo koje nadilazi misli te je konkretizirano u slovima i riječima. Taj oblik proroštva nije prirodni talent duše. On odražava čudesnu povezanost između fizičke i duhovne stvarnosti, natprirodni fenomen B-žje volje koja proroku zapovijeda da svijetu prenese neku određenu poruku.

Sada možemo razriješiti kontradikciju u Majmonidesovim pisanjima. Kada je napisao da prorok automatski postiže proroštvo, Majmonides je mislio na proročki uvid ruah hakodeša. Iz njegovog opisa, jasno je da govori o proroštvu koje je iskustvo uma:

"Njegove su misli neprestano usmjerena ka svetome. One su usmjerene prema B-žjem tronu kako bi uhvatile one svete i čiste slike i razumjele B-žju mudrost (u svim aspektima stvaranja)."

S druge strane, kada Majmonides govori o nevu'a, on piše da čak i ako prorok usmjerava svoj um, on neće nužno primiti proroštvo od B-ga. Taj oblik proroštva ovisan je o B-žjoj volji, a ne o prirodnom talentu duše.

Mošeova pogreška

Sada možemo bolje razumjeti Mošeovu tvrdnju da on nije "čovjek od govora." Moše je zasigurno bio svjestan svog proročkog statusa. Majmonides nas uči da prorok "prepo-

znaje da nije više ono što je nekad bio, već da je uzdignut iznad razine drugih mudrih pojedinaca." Moše je bio svjestan svoje duhovne razine –ali samo kao onaj tko je zavrijedio ruah hakodeš, proročko stanje uma. On je pretpostavljao da bi veća razina nevu'a bila jednako prepoznatljiva od strane onog tko ju je zaslužio. Budući da Moše nije osjećao tu razinu proroštva u sebi, on je tvrdio da nije "čovjek od govora" – tj., da nije onaj koji je zaslužio iznijeti proroštvo riječima.

Međutim, Mošeovo prosuđivanje bilo je pogrešno. Unutarnje misaono proroštvo je prirodni talent duše i rezultat je prorokovih duhovnih napora; stoga je prorok svjestan kada zasluži ruah hakodeš. S druge strane, vanjsko proroštvo – nevu'a, ovisno je o B-žjoj volji i Njegovom određenom vremenu za to. Prva razina usporediva je sa zakonima prirode u svijetu, dok je druga poput natprirodnih čuda koja se događaju u posebnim prigodama. Stoga nevu'a ne odražava unutarnje kvalitete prorokove duše.

Sada je jasniji B-žji odgovor Mošeu. "Tko je čovjeku dao usta?... Tko ga čini slijepim? Nisam li to Ja, G-spod?" (Šemot 4,11) Svijet ima dvije strane – prirodnu i natprirodnu. Usta su dio prirodne stvarnosti, dok je sljepoća posebno stanje. Oboje, kaže B-g Mošeu, dolazi od Mene. Kao što si ti postigao prirodnu razinu ruah hakodeša, jednako je tako Moja volja da primiš i natprirodnu razinu nevu'a.

Proročka priroda knjige Devarim

Jedno pitanje za kraj: zašto midraš razjašnjava Mošeove govorne sposobnosti samo u knjizi Ponovljenog zakona (Devarim)? Odgovor na to pitanje nalazi se u razlici između proročke prirode te knjige nasuprot ostalih Mošeovih knjiga.

Obično se nevu'a događa ovako: prorok najprije čuje B-žju poruku, zatim ga ispuni B-žji Duh i on prenosi ono što je čuo. Međutim, Mošeovo proroštvo bilo je potpuno drugačije. Šehina je "govorila kroz njegovo grlo," čak i kada je on govorio ljudima. Moše je bio poput usta za B-žju prisutnost.

Kao rezultat toga, prve četiri knjige Tore ne demonstriraju Mošeove govorne talente. S druge strane, knjiga Devarim odražava Mošeove talente jednako kao što druge proročke knjige raznih proroka odražavaju svaka svoj individualni stil govora.

Da nije knjige Devarim, mi bismo mogli ozbiljno shvatiti Mošeovu tvrdnju da je bio "težak na riječima i na jeziku." No nakon čitanja elokventnih govora u sefer Devarim, mi shvaćamo da je Moše zapravo mislio na svoje proročke sposobnosti. Moše je smatrao da nije zavrijedio verbalnu nevu'a. Međutim, u pogledu običnog govora, Moše je bio "težak u govoru" samo u usporedbi sa Kraljem svemira.

■

Prevela Anja Grabar

(nastavak

s 8. stranice) Rav Kook: Moše govori!

Eiha - kako je to moguće?

Prepoznavanje sramote

Pred nama je nekoliko dana oplakivanja zbog pada Jeruzalema i uništenja Hramova. Ovaj šabat koji prethodi danu žalosti, Tiša b'avu, tradicionalno je poznat kao Šabat Hazon. Ime potječe od početne riječi haftare iz knjige proroka Ješajahua koja se na taj šabat čita u sinagogi.

Sama riječ "hazon" znači vizija ili proročanstvo. Sama riječ je neutralna. Ona može označavati pozitivnu i optimistički poletnu viziju ili može biti nemilosrdno predviđanje teških događaja kao što je predstavljeno u ovom Ješajahuovom proročanstvu.

Stoga, sama riječ "hazon" predstavlja stalno prisutni izbor s kojim su ljudi suočeni čitavog svog života. Na koji način ćemo sagledati svoju budućnost? Hoće li to biti jedan bolji svijet unatoč svim sadašnjim teškoćama ili smo zauvijek osuđeni na ponavljanje neuspjeha, razočaranja i tragedija?

Tora i židovska tradicija od nas zahtijevaju da imamo "hazon" - viziju naše budućnosti, cilj i odredište na našem putovanju kao ljudi. No, izbor vrste "hazona" koji ćemo imati za budućnost, kao i uvijek, u potpunosti je prepušten nama na

odluku.

Obrazovanje bez istodobne vizije prazno je traženje činjenica. Obrazovanje bez odgovarajuće i konstruktivne vizije - poput onog Staljinovog Sovjetskog Saveza i drugih čisto sekularnih standarda školovanja koji u židovskom svijetu postoje čak i danas - uništava više nego što izgrađuje i osuđuje generacije na pogreške i poraze.

To je u suštini poruka proroka Ješajahua u ovotjednoj haftari. Loš vid za vrijeme upravljanja automobilom je smrtonosni recept za katastrofu. Loša vizija u ciljevima i prioritetima nacije i prilikom vođenja naroda još je mnogo opasnija.

Riječi proroka osuđuju društvene nedaće njegovog vremena i društva – korumpiranost vlade, ekonomsku nepravdu i nedostatak društvene pravde. No, to su problemi koji haraju svim ljudskim društvima još od drevnih vremena, a prisutni su također i u našem današnjem svijetu i društvu.

Tako bi, na prvi pogled, netko mogao zaključiti da prorok stavlja pred narod nemoguće zahtjeve, budući da ljudsko ponašanje i društvene interakcije nikad neće moći u pot-

punosti eliminirati ove probleme. A mi smo svjesni toga da Tora nikada od ljudi ne traži nemoguće. Pa, koja je onda svrha prorokove kritike i oštrih osuda? Što je ono što on uistinu traži od nas pogrešivih smrtnih bića?

Vjerujem da on od nas zahtijeva da barem prepoznamo nedostatke u našem društvu. Možda ih nećemo moći u potpunosti ispraviti, ali barem ćemo znati da postoje. Nikada ne smijemo dozvoliti apatiji da prevlada naše bolje porive i zaustavi našu neprekidnu potragu za poboljšanjem društvene strukture.

Prorok traži od nas da budemo neumorni u pokušajima da poboljšamo društvene uvjete u svijetu u kojem živimo, čak i ako već na samom početku znamo da je potpun uspjeh van naših ljudskih mogućnosti. Prihvaćanjem naših društvenih nedostataka bez imalo mrmljanja i žaljenja, mi postajemo suučesnici u našoj konačnoj propasti.

Chofetz Chaim navodno je rekao da je ono što ga je potaklo da napiše svoje monumentalno djelo o zlu ogovaranja i lašon hara, to što je primijetio da ljudi koji sudjeluju u takvoj vrsti razgovora više ne po-

Rabbi Berel Wein:

kazuju ni najmanji znak žaljenja zbog svojih riječi. Lašon hara je postao društveno prihvatljiv i više nema osjećaja sramote prisutnog zbog sudjelovanja u takvoj vrsti ponašanja.

Sramota je sjajno oružje za dobro i kada nestane iz našeg društva, kada osobni interes i pohlepa postanu legitimni, tada nas prorok upozorava na nadolazeću propast. Političari osramoćeni svojim prijašnjim ponašanjem ponovno se kandidiraju za pozicije vođa, kao da je služenje zatvorske kazne ili to što su morali dati ostavku na svoje položaje, u potpunosti očistilo njihovu prošlost.

Društvo koje ne poznaje osjećaj srama i čiji vođe nikada ne prepoznaju moralnu iskvarenost svog prethodnog ponašanja, osuđeno je na bolest pristranosti, korupcije i nepravde koja će ga mučiti svo vrijeme njegova postojanja. Prorok traži od nas da, čak i ako ne možemo ispraviti sve bolesti i sve pogreške, budemo barem posramljeni što takve bolesti i pogreške postoje unutar našeg društva.

Prepoznavanje i osjećaj srama služe kao osnova za moguće poboljšanje koje je potrebno u društvenim stavovima i ponašanju društva. Tada će se u potpunosti ispuniti prorokovo optimistično predviđanje da će "Cion biti otkupljen kroz pravdu i oni koji mu se vrate naći će otkupljenje kroz pravednost."

Devarim

U ovotjednoj parši započinje Mošeov dug i lijep oproštajni govor. To je možda najosobniji dio naše svete Tore, jer on u potpunosti razotkriva ljudskost i osjećaje samoga Mošea. Njegove frustracije s ljudima koji su predodređeni i ispunjeni svetošću, a

naizgled uvijek izbjegavaju tu sudbinu sasvim su očite u njegovim riječima. Njegov povik "eiha" - kako to može biti? - prema midrašu, preteča je onog najvećeg "eiha" zbog kojega plačemo i tugujemo na Tiša beav

Nije to tek stres vođe što zadaje bol Mošeu, mada je to svakako dio njegovog tereta. Neumorno zanovijetanje i nezahvalnost Izraela prema svojim blagoslovima i svom jedinstvenom odnosu s B-gom je ono što kod njega izaziva osjećaj turobne tuge i neminovnih nevolja. Moše će u knjizi Dvarim navesti: "Znam da ćete nakon moje smrti, u budućnosti, odlutati s puta Tore i klanjati se drugim bogovima. Užasne stvari će vas tada snaći, sve do dana dok ne stigne konačno otkupljenje."

To je bol roditelja koji savršeno dobro zna koju grešku dijete čini radeći nešto, a ne može ništa učiniti da zaustavi katastrofe koja će mu se dogoditi. Mošeov oproštajni govor, dakle, nije samo jedan prošli događaj, već zapravo podsjetnik na naše slabosti tijekom naše povijesti a isto tako i u današnje vrijeme. "Eiha"kako je to moguće? - riječ je koja se danas dobro uklapa u Židovski svijet.

Moše cilja na dvije glavne mane

karaktera koje leže u korijenu Židovske slabosti i nezadovoljstva. To su nezahvalnost i nedostatak samopoštovanja. Nezahvalnost je spomenuta mnogo puta u Tori. Prigovori na manu, vodu, zemlju Izraelovu, čak i Izlazak iz egipatskog ropstva vrlo su brojni u Tori. Cijeli četrdesetgodišnji čudesni boravak u Sinajskoj pustinji jedan je dugi niz pritužbi i nezahvalnosti.

Rabini iznose definiciju da biti bogat znači biti zadovoljan. Prema tome, u našem svijetu postoji, relativno malo istinski bogatih ljudi. Nezahvalnost utječe na odnose u obiteli, poslovne poduhvate i opću psihičku dobrobit pojedinaca i društva. Nedostatak samopouzdanja također je vrlo rasprostranjen u Židovskom društvu. U svijetu u kojem druge vjere imaju stotine milijuna pristaša, judaizam je, što se broja tiče, najmanja od svih vjera.

Moše nam je u Knjizi Dvarim rekao da će to biti tako - "jer ste po broju najmanji od svih naroda." Ali unutarnja snaga Židova uvijek leži u njegovom dubokom uvjerenju da je svet i poseban, da je od B-ga odabran za vječnu misiju u ovom svijetu. Posljednjih godina to vjerovanje u sebe i našu misiju ugrozila je sekularizacija, to što Židovi ne poznaju judaizam i štetan utjecaj okruženja kojim vlada hedonizam i slobodno ponašanje.

Mošeove riječi stoga stoje kao glasni poklič da stupimo u borbu protiv ta dva zla koja nas slabe i ugrožavaju naš opstanak i napredak. Ovo doba godine tjera nas da Mošeove riječi i poruke poslušamo još pažljivije. To je put ka konačnoj utjesi i izbavljenju.

Prijevod: Anja Grabar / V. Ivanuša

(nastavak s 10. stranice) Rabbi Berel Wein: Eiha - kako je to moguće?

Rabbi Yissocher Frand:

Sitne usluge

I naložio sam vašim sucima u to vrijeme rekavši: 'Slušajte među svojom braćom i sudite pravedno između čovjeka i njegova brata ili onog s kime se parniči. Nećete iskazivati pristranost pri suđenju; maloga kao i velikoga saslušavat ćete…" (1,16)

Moše Rabenu prepričava kako je upozorio tada novopostavljene suce da ne iskazuju bilo kakvu pristranost kojom bi mogli iskriviti ishode slučajeva kojima predsjedaju.

Tema koja se u Tori stalno iznova javlja je da će osobni razlozi, a posebno oni u formi mita, utjecati na suca da na jednu stranku gleda s više naklonosti nego na drugu.

Talmud (Kesubos 105b) uči da mito ne mora nužno doći u obliku novca. Čak i naizgled neznatan razgovor može djelovati na način na koji netko vidi stvari. Talmud objašnjava da, na primjer, čak i kada se sucu kaže nešto lijepo to može biti neki oblik mita koji će pomutiti njegovu presudu.

Talmud ide dalje i nabraja nekoli-

ko Amorajim koji su se izuzeli iz sudskog postupka nakon što su primili usluge koje bismo mi teško okarakterizirali kao mito.

Amora Shmuel je imao problema prelazeći klimavi most. Netko mu je pružio ruku i pomogao mu prijeći most. Shmuel je upitao tog čovjek što ga je dovelo na most, a čovjek je odgovorio da ima zakazano ročište u Shmuelovom beis dinu. Shmuel se izuzeo od suđenja u ovom procesu zbog bojazni da bi ga pomoć koju je primio od ovog čovjeka mogla navesti da podsvjesno poželi da ovaj čovjek dobije spor i nehotice izvitoperi postupak da bi se to dogodilo.

Jednako tako, Ameimar je sjedio u beis dinu, kadli mu na glavu doleti pero. Neki je čovjek došao i uklonio pero. Kada je Ameimaru rekao da je tamo zato da bi iznio svoj slučaj, Ameimar se izuzeo od saslušavanja tog slučaja.

Mar Ukva je imao slučaj da je netko pred njim pljunuo, a druga je osoba prišla i prekrila pljuvačku. Ta

druga osoba imala je zakazano ročište na kojem je Mar Ukva trebao biti sudac, pa je on sam sebe izuzeo.

Zadnji primjer naveden u Talmudu je primjer o zakupcu Rav Šmuela bar Josea, koji bi redovito svakog petka donosio Rav Šmuelu bar Joseu njegov dio uroda. Jednog tjedna, zakupac je morao biti u gradu u četvrtak zbog financijskih razloga, pa je odlučio donijeti urod dan ranije. Rav Šmuel bar Jose se izuzeo od rješavanja slučaja zakupca da na njega ne bi utjecalo to što je urod dobio dan ranije.

Rav Pam se pita: Jesu li Amoraim bili toliko prevrtljivi da bi i najmanja usluga mogla utjecati na njihovu presudu? Možete li zamisliti dajana kako pogrešno presuđuje u nekom slučaju zato što mu je netko pomogao da prijeđe ulicu ili mu je očistio šešir? Ne bi li Amora trebao imati više povjerenja u samog sebe umjesto da pretpostavi da će biti pristran iz tako trivijalnih razloga?

Rav Pam odgovara da se ova Gemara ne bavi toliko sudačkim integritetom ili štetnom naravi mita koliko domašajem hakaras hatov (zahvalnosti) koju trebamo imati prema onima koji nam čine usluge.

Ovi Amoraim nisu bili prevrtljivi; oni su usluge ljudi uzimali mnogo ozbiljnije nego što to mi činimo. Za nas bi takve usluge mogle biti toliko beznačajne da ih ne bismo svojim radarom niti registrirali. No ljudi koji su si u zadatak uzeli da više cijene ono što drugi za njih čine smatrali su ta "sitna" dobročinstva dostojnima tolike zahvalnosti da bi to moglo iskriviti njihovu presudu.

Rav Pam ide i dalje pokazujući koliko od problema današnjeg društva proizlazi iz nedostatka hakaras

(nastavak s 12. stranice) Rabbi Yissocher Frand: Sitne

hatov

Muževi uzimaju "male" usluge koje za njih čine njihove supruge zdravo za gotovo, a i žene uzimaju usluge svojih muževa zdravo za gotovo. Svatko očekuje od one druge strane da obavi kućanske poslove i zadaće zato što je to "njegov (ili njezin) posao."

Svaki bi supružnik trebao uzimati usluge jednako ozbiljno kao što su to činili Amoraim, kaže Rav Pam, i onda bismo imali mnogo više sretnih, stabilnih brakova, u kojima bi svatko imao osjećaj da ga se cijeni za sve ono što čini.

Isto vrijedi i za odnos između poslodavca i zaposlenika, i praktički za svaki drugi odnos. Kada bi ljudi gledali što to drugi čini za njih umjesto da to smatraju bogomdanim pravom, mnogo bi se bolje slagali.

Možda je najuvjerljiviji primjer kojeg Rav Pam nudi stav koji ljudi pokazuju prema ješivos, Bais Yaakovima (ortodoksnim Židovskim osnovnim i srednjim školama za djevojčice iz religioznih obitelji), i školama. Kada bi svršeni učenici i roditelji imali odgovarajući hakaras hatov prema ustanovama koje su obrazovale njih ili njihovu djecu, oni bi davali izdašne, stalne darove tim školama, pa se naše mosdos (privatne Židovske škole) ne bi nalazile u jadnom stanju financijskog kraha u kojem se nalaze. No previše puta je prisutan stav: "Platio sam svoju školarinu. Učinio sam svoje. Sada vi učinite vaš posao. I ne dodijavajte mi više!"

A ljudi koji su istinski makir tov ne samo da cijene dobre stvari koje drugi za njih učine; oni smatraju i da duguju zahvalnost onima koji su ih povrijedili na takav način da im je to na kraju pomoglo.

Dok je Rav Kook još živio u Euro-

usluge

pi, svoja ljeta bi provodio na baltičkoj obali u Latviji, zajedno sa mnogo drugih europskih rabanim.

Odmaralište je jednu od soba namijenilo za molitvenu službu. Jedne večeri, Rav Reuven Zelig Bengis je imao jarcajt, no bilo je tek devetoro ljudi u tom improviziranom šulu. Jedan od njih devetorice izašao je van da potraži desetoga, i u blizini pronašao jednog čovjeka. Međutim, ono što on nije shvatio bilo je da je drugi čovjek koji je imao jarcajt okupio točno desetoricu ljudi ispred njihove sobe, i da je čovjek kojega je pozvao da se pridruži minjanu Rav Bengisa bio potreban za ovaj drugi minjan.

Čovjek koji je organizirao minjan pred njihovim vratima uletio je u prostoriju i počeo vikati sipajući uvrede na Rav Bengisa.

Rav Kook je bio dobro poznat po svojoj velikoj ljubavi prema svakom Židovu, no ovo je bilo prevršilo mjeru čak i za Rav Kooka. Otišao je do čovjeka koji je grdio Rav Bengis i pljusnuo ga po licu zato što je vrijeđao talmid hahama

Taj se čovjek toliko razbjesnio na Rav Kooka da ga je odlučio tužiti svjetovnom sudu zbog napada. Nastao je metež. Nekoliko je ljudi tražilo Rav Kooka da se ispriča kako bi se tu sve završilo, no Rav Kook je to odbio. "Kad bi se radilo o mojoj časti, ispričao bih se," objasnio je. "No Rav Bengis je bio osramoćen. Nije mi žao što sam ošamario tog čovjeka kako bih obranio čast talmid hahama. Neka me slobodno dâ na sud!"

Par dana kasnije, čovjek je promijenio mišljenje. Došao je k Rav Kooku, ispričao se, i rekao da ge neće dati na sud.

Mnogo godina činilo se da je pri-

ča tu završila.

Međutim, godinama kasnije, Rav Kook je posjetio Sjedinjene Države. Pristupio mu je upravo onaj čovjek kojega je godinama ranije ošamario u odmaralištu.

"Dugujem Ravu veliku zahvalnost," uskliknuo je čovjek, vadeći zlatni sat iz svog džepa i pružajući ga Rav Kooku.

Objasnio je da mu je, nakon što ga je Rav Kook ošamario, život u Europi postao nepodnošljiv. Došao je na loš glas kao onaj koji je vikao na Rav Bengisa i kojega je ošamario Rav Kook. Kada više nije mogao podnositi tu sramotu, odlučio je napusiti Europu i otići u Ameriku gdje ga nitko ne zna. U Americi se obogatio, na koncu postavši milijunašem. On je smatrao da je sreća koju je imao rezultat pljuske Rav Kooka, pa je želio Ravu dati dar kojim će izraziti svoju zahvalnost.

Teško je osjećati zahvalnost za pljusku posred lica, bila ona stvarna ili simbolična. Ali trebali bismo naučiti barem to da budemo zahvalni poput Amoraim onima koji nam čine usluge.

Na toj razini hakaras hatov nije bio ograničen na talmudsku generaciju. Chofetz Chaim, koji je živio prije manje od sto godina, bio je kohen i nije mogao ići na sprovode. Ali kada je preminula žena koja je jednom darovala prozor ješivi u Radinu a mi ovdje ne govorimo o umjetničkom vitraju on je izdaleka pratio lijes čitavim putem do groblja u znak zahvalnosti za njezinu donaciju.

Kada bismo cijenili usluge koje drugi za nas čine koliko god one male bile svijet bi bio daleko bolji!

Rabbi Shaul Rosenblatt:

Da li vam to treba ili to želite?

Ovaj tjedan započinjemo s posljednjom od Pet knjiga Mojsijevih. Ponovljeni zakon, što je naš naziv za Devarim, koje na hebrejski znači ‘riječi’, je govor kojeg je Mojsije održao prije svoje smrti. Mojsije ponavlja povijest 40-godišnjeg lutanja pustinjom i kori ih kako bi Židovski narod učio iz svojih pogrešaka. Rabini kažu da je dobro da čovjek prije svoje smrti ukori one do kojih mu je stalo. Oni se tada ne osjećaju ugroženo i mnogo će spremnije prihvatiti ukore.

Malo me muči to kako često puta ljudi koriste riječ ‘trebam’, a posebno moja djeca. ‘Trebaju mi’ nove cipele, ‘trebam’ haljinu; ‘trebam’ svoju sobu. Ja kažem svojoj djeci da ako želite reći da vam treba vode, da vam treba kisika, da vam je potrebna toplina, onda se mogu složiti. Ali treba ti haljina kada već imaš tri? Možda želiš haljinu, možda ti se prohtjela haljina, ali svakako ne ‘trebaš’ haljinu!

Ovime nisam tek sitničav oko značenja riječi. Riječi imaju moć, i kada sebe čujem kako kažem da ‘trebam’ nešto, time u svojim mislima predanost tome postaje konkretnijom. Ako pak, s druge strane, kažem i shvatim da ja to zapravo želim ili čeznem za time, ležernije ću pristupiti tome hoću li to dobiti ili ne.

Kada Tora ovaj tjedan govori o sucima, ona im kaže da ne budu nepošteni jer, ‘presuda pripada B-gu’. Raši, srednjevjekovni komentator objašnjava da se B-g brine da svatko

ima upravo ono što mu je potrebno. Zato ako ti, kao sudac, na nepošten način uzmeš nešto od neke osobe onda će se B-g morati pobrinuti da ta osoba to dobije natrag na neki način. Tvoje nepoštenje kao suca tjera B-ga, da to tako kažemo, da mora više raditi, kako bi svoj svijet vratio u ravnotežu.

Za mene je ovo predivna ideja Židovske filozofije. B-g neprestano žonglira s ravnotežom u svijetu kako bi osigurao da svatko od nas ima

nutku, sve su poredane onako kako treba da bi nam život bio upravo onakav kakav nam treba biti. Meni ne ‘treba’ ništa više od onoga što već imam.

Sjajno je gledati na svijet na takav način jer to znači da umjesto da se neprestano batrgamo da ostanemo na površini života, mi zapravo možemo zaplivati prema svom cilju. Kao što bi nam Maslow rekao, kada smatramo da imamo mnogo nezadovoljenih ‘potreba’, teško nam se fokusirati na bilo što drugo. Zabavljeni smo gašenjem požara umjesto da se bavimo rastom i napredovanjem. Međutim, kada znamo da je ono što sada imamo upravo ono što nam je potrebno, možemo se fokusirati na posao koji je pred nama –da budemo partneri s B-gom u stvaranju boljeg svijeta.

upravo ono što mu je potrebno, i upravo onda kada mu je to potrebno. Može biti da ima stvari koje nemamo, a željeli bismo ih imati, i koje bi obogatile naše živote. Ali za sve stvari koje su nam potrebne već se netko pobrinuo. Onako kako su stvari postavljene u bilo kojem tre-

Kao i kod moje djece, toliko toga što nam ‘treba’ je samo preuveličavanje našeg vlastitog razmišljanja. Sigurno je, uvijek nam je potrebno mnogo manje nego što mislimo da nam je potrebno. I ako, poput mene, želite otići sve do kraja dokle judaizam ide, znate da nam zapravo ništa nije potrebno – jer naše će potrebe uvijek biti namirene. Pa čak i kada drugi učine sve što mogu da to onemoguće, B-g će začas naš svijet ponovo dovesti u ravnotežu. Za mene spoznaja da će moje potrebe uvijek biti namirene znači da mogu misliti van okvira sebe samoga i umjesto toga razmišljati kako najbolje mogu doprinijeti životima drugih.■

Rabbi Shlomo Riskin:

Srce čovječanstva

Neposredno prije zaključenja sporazuma u Camp Davidu 1978. godine, američki predsjednik Jimmy Carter je premijeru Menachemu Beginu predao pismo zbog kojeg je izraelski vođa problijedio i žurno ga vratio vođi slobodnog svijeta, nepotpisanog. "Ali ja nisam tražio da se odreknete Jeruzalema", kazao je zaprepašteni američki predsjednik. "Samo sam vas tražio da ga stavite na pregovarački stol."

Begin je odgovorio u svom karakterističnom pjesničkom stilu: "Dvije tisuće godina mi Židovi smo na svakoj svadbenoj ceremoniji govorili retke iz psalma kralja Davida: 'Ako te zaboravim, Jeruzaleme, neka mi se osuši desnica moja: Neka se moj jezik zalijepi za nepce usta mojih, ako te ne bih držao vrh svake radosti svoje!'"

"Ali zar židovstvo ne kaže da se morate odreći dijela tijela kako biste spasili cijeli organizam?" usprotivio se Carter. "Da", uzvratio je Begin, "ali ne ako je taj dio nečije srce. Nijedno ljudsko biće ne može živjeti bez srca. Jeruzalem je srce Izraela i srce Židovskog naroda."

U ovo doba godine, u vrijeme Tiša beava, posebno smo svjesni razornog utjecaja uništenja srca našeg naroda 586. godine prije nove ere i 70. godine nove ere. Imajući to u vidu, važno je napomenuti da Tiša beavu uvijek neposredno prethodi biblijska paraša Devarim (početak knjige Ponovljenog zakona). Koji je značaj ovog redoslijeda u kalendaru?

Prvo, postoji lingvistička povezanost između paraše Devarim i Tiša beava. U našoj biblijskoj paraši Mojsije izražava svoju ozlojeđenost Židovskim narodom: "Kako (eiha)

mogu podnositi vašu svadljivost, vaše terete i vaše sporove?!" Kako bi se naglasila pojava riječi "eiha", ovaj se stih javno pjeva istim onim mučnim recitativom kao i kod Svitka Plača Jeremijinog (Megilat Eiha), koji se čita u večernjim satima Tiša beava.

Krenemo li korak dublje, ta lingvistička povezanost ukazuje na grijeh koji je doveo do prvog i drugog uništenja Jeruzalema i dugog progonstva koje je uslijedilo nakon toga: unutarnji sukobi Židovskog naroda. Naši su mudraci ovu svadljivost i prgavost definirali kao "sinat hinam", bezrazložnu mržnju. A budući da je "svaka generacija koja ne izgradi [Hram] kao da ga je uništila" [Jeruzalem Talmud, Joma 1, 1], bolno je očito da mi imamo puno prostora za poboljšanje.

Unatoč ovom zastrašujućem izazovu, on nam daje nadu da znamo da je Jeruzalem, za čijim uništenjem trenutno tugujemo i osjećamo ga, također grad iz kojeg će jednog dana doći izbavljenje čovječanstva. Jeruzalem, jednom paradigmatski simbol razaranja i poraza, postat će simbol ponovnog ujedinjenja i obnove.

Izaija, iznoseći svoju viziju izbavljenja u haftari na šabat odmah nakon Tiša beava, poziva: "Tješite, tješite ("Nahamu nahamu"), moj narod, govorite o Srcu-Jeruzalemu ("levJerušalajim"), i zazivajte ga; njegovo se vrijeme (izgnanstvo) završilo, njegovi je grijeh oprošten" [40,1–2].

Imajte na umu da prorok grad naziva Srce-Jeruzalem, složenom imenicom ("govorite o Srcu-Jeruzalemu"); "srce" je ono što definira Jeruzalem. To je ono na što je rabi Avraham Yitzchak HaKohen Kook

mislio kada je o Zapadnom zidu rekao: "Postoje neka srca koja su od kamena; a postoji i neki kamenovi koje su uistinu srca." Takvi su kamenovi-srca Zapadnog zida; takav je Jeruzalem – srce-kamen.

Prema svim našim prorocima, na kraju dâna ova će poruka biti odaslana iz Svetog Hrama u Jeruzalemu, kojem će pohrliti svi narodi. U to vrijeme oni će prekovati svoje mačeve u plugove, u potpunosti se ostaviti ratovanja [Iz 2, Mih 4], i "narodi će se promijeniti i govoriti čistim jezikom; svi će oni zazivati ime B-žje i služit će Mu s jedinstvenom odlučnošću" [Sef 3,9]. Jeruzalem će postati sredstvo kojim će Izrael izraziti svoju svrhu postojanja, ostvarenje iskupljenog svijeta mira.

Zbog tih razloga i više od toga, premijer Begin je potpuno ispravno inzistirao na tome da se Jeruzalem ne može staviti na pregovarački stol! Jeruzalem će jednog dana ponovno ujediniti čitavo čovječanstvo prigrlivši ga u svoja njedra, jer je on srce čovječanstva. Ljubav koja će proizaći iz Jeruzalema bit će bezrazložna ljubav ["ahavat hinam"], i ona će popraviti bezrazložnu mržnju koja je prije svega uzrokovala propast Jeruzalema.

Mi imamo obavezu i moć da ovu viziju pretvorimo u stvarnost tako što ćemo svakodnevno na sebe preuzimati da izvršimo svoj dio u povećanju bezrazložne ljubavi. Be'ezrat Hašem (uz B-žju pomoć), zbog te zasluge, svjedočit ćemo potpunoj obnovi Jeruzalema brzo i u naše dane.

šalom

Prevela Tamar Buchwald

Šabat

Research

Institute:

Zbog čega bismo trebali plakati

"Zbog toga plačem, oči mi lijevaju suze. Svaki tješitelj koji bi mogao oživjeti moj duh daleko je od mene. Moja djeca su napuštena jer neprijatelj je prevladao " (Tužaljke 1,16).

Rebe Nachman je poučavao: proslost je otišla; naš Sveti hram je spaljen. Sada kada B-g nagovještava da će nam se vratiti i ponovno izgraditi Hram, jedino ispravno je da mi ne budemo uzrok odlaganja. Trebali bismo se pobrinuti da ustajemo u ponoć da tugujemo zbog uništenja Hrama.

Tiša b'av, deveti ava je pred nama i opet se mnogi od nas pitaju: Zbog čega plačemo? Jedan jednostavan odgovor dolazi iz ove priče:

Hasid je došao do Rebe Menachema Mendela iz Kotzka. "Rebe, židovski zakon kaže da bi se trebalo ustajati u ponoć da oplakujemo uništenje Beit HaMikdaša (Svetog Hrama). Što ako netko ne osjeća tu bol?"

Kotzker je u svom tipično lakonskom stilu odgovorio: "Pustite ga da tuguje za svojim uništenjem".

Kotzkerova neposredna poruka je da onaj koji ne razumije značenje Beit HaMikdaša i ne osjeća da mu nedostaje, treba raditi na svom židovskom senzibilitetu. Istina, nitko od nas za svog života nije bio u Beit HaMikdašu. Pa što?

Mnogo Židova koji su rođeni puno nakon uništenja naučili su osjećati tu bol. Čak i ako je njima bilo lakše nego nama danas da naučimo to osjetiti, i mi to možemo naučiti osjećati. Potrebna je stalno uvježba-

vati, a za vježbu treba vremena. Ovdje je (masnije otisnuto) jedan dio elegije koju je napisao Reb Yaakov Emden (1697-1776). Ovako glasi suvremeni "prijevod" (obično otisnuto).

Jao! Šehina je u progonstvu. Moj brak se pretvorio u pakao.

Jao! Tora je zapaljena, u plamenu je. Dubina mudrost Tore nedostupna mi je.

Jao! Cadikim umiru i napuštaju nas. Nisam uspostavio osobni odnos s rabinom u kojeg imam povjerenje i poštujem ga.

Jao! B-žji ugled i Tora su osramoćeni. Mediji i ljudi vrijeđaju B-ga i Židove. Često sam preslab i sram me je živjeti židovski kao bih želim.

Jao! Židovski neprijatelji imaju previše moći. Zemlja Izrael i njezini stanovnici nalaze se u opasnosti. Antisemitizam se razbuktava i vreba širom svijeta.

Jao! Previše židovske djece ne uči Toru. Toliki broj židovske djece nikada niti ne sazna da su Židovi, a kamoli da nauči alef-bet. Toliko mnogo onih koji idu u ješivu su pogrešno podučeni.

Jao! Svi svjetovi stvaranja su u bolovima. Sve razine ljudskog postojanja, fizičke, emocionalne i duhovne ispale su iz ravnoteže. Vladaju siromaštvo, bolest, ubojstvo, emocionalno zlostavljanje, anksioznost, nedostatak dostojanstva; zbunjenost, strah, besmislenost itd.

Jao! Sveti praoci i svete pramajke

pate. Njihove godine i godine truda, te suze patnje i poniženja, fizičke i duhovne teške rabote da stvore narod posvećen b-žanskoj misiji, u stalnoj je opasnosti. Tisuće, stotine tisuća, milijuni njihovih potomaka prošlih i sadašnjih nisu uspjeli, ili nikada nisu imali priliku doprinijeti toj misiji.

Jao! Mašijah je u bolovima. Mašijah nije samo nevjerojatno nadareni cadik/učitelj s izvanrednim talentima i sposobnostima. On je mi, 600.000 duša koje su sadržane u jednom ljudskom biću. Naša bol je njegova bol. Naše pogreške (neki ih nazivaju "grijesima") nanose bol nama/njemu. One odgađaju njegov dolazak i čine njegov posao puno težim. (Žao mi je zbog iznošenja krivice, ali i ja sam kriv koliko i vi, možda i više.)

Jao! Beit HaMikdaš je uništen. Uže koje povezuje Nebesa sa Zemljom nije tamo. Ljestve koje nam omogućuju da se uspnemo bliže B-gu odbačene su i slomljene. Kanali velikodušne dobrote preusmjereni su, začepljen ili potpuno onesposobljeni. "Stablo" u čiju sjenu svaki djelić stvaranja i sve stvoreno može doći da nađe mir i sklad, istinsko ispunjenja i sudbinu, pati od bolnog zanemarivanja.

Neka bismo imali prednost da budemo svjedoci dolasku Mašijaha uskoro, brzo, za našeg života. Amen.

a guten Shabbos! Šabat šalom

■

Prevela Tamar Buchwald

Ozer Bergman, Breslov

Vječna istina

B-g je vidio da je svjetlost tov (Berešit 1,4)

Nakon svake faze stvaranja, Tora kaže da je B-g vidio da je ona "tov". Iako je doslovni prijevod riječi "tov" "dobro", tu se riječ mora razumjeti drugačije, jer je očito da je B-g u Svom sveznanju znao, čak i prije stvaranja, da će Njegovo djelo biti dobro. Dakle, "tov" se ne odnosi na "dobro" u doslovnom smislu. Ono izražava ideju o održavanju kontinuiteta u odnosu na svaku od tih kreacija. Budući da jedino B-g postoji vječno, samo ono što On smatra ispravnim ili "dobrim" može opstati.

Riječ "emet" - "istina", također podrazumijeva održavanje kontinuiteta. Dok god predmet nastavlja obavljati zadatak za koji ga je B-g stvorio, smatra se da je emet. Obrnuto, kad objekt prestaje funkcionirati, smatra se da je "šeker" - "lažan". Paralela iz-

Rav Hazzan Ken Richmond:

Piacezner Rebbe, Kalonymos Kalman Shapira (1889.-1943.), koji je poginuo u holokaustu, ali čije su riječi Tore iz Varšavskog geta preživjele rat u zakopanom kanisteru, zapisao je svoje posljednje riječi iz Tore za Šabat Hazon u srpnju 1942., pišući o Izaijinoj viziji.

On piše da je najteži oblik proročanstva vizija u kojoj netko proživljava nečiju bol: "Kada smo u Svetom pismu i u spisima naših

među ovih dvaju koncepata, tov i emet, iznesena je u gore navedenom stihu koji istodobno opisuje svjetlost kao tov , i aludira na riječ "emet" posljednjimslovimariječi"vajarElokimet"

U istom smislu Gemara sugerira da kada Tora zapovijeda da uzmemo granu "ec avot" na Sukot, to se može odnositi na biljku "hirdof". Međutim, Gemara potom odbija ovu mogućnost, navodeći stih, "Voljet ćete istinu i mir". Raši objašnjava da budući da je biljka hirdof otrovna, ona ne predstavlja ni mir niti istinu. Logično je da škodljiva biljka ne predstavlja mir, ali zašto je biljka proturječna pojmu istine? Sama Tora povezuje istinu s održavanjem kontinuiteta; stoga je jasno da otrovna biljka ne može biti dijelom bilo čega što se identificira kao istina.

Iako je istina vječna, može se dogoditi da se ona ne manifestira odmah. Jedanput je rimski guverner

blaženih mudraca proučavali opise agonije pretrpljene pri razaranju Hrama, mislili smo da imamo neku predodžbu o boli. Ponekad smo čak i plakali dok smo učili njihova učenja.

Ali sada je jasno da je slušanje o patnjama znatno drugačije od gledanja, a kamoli, ne daj B-že, trpljenja" Piacezner Rebbe, koji je bio svjedok i pretrpio užasne zločine, podsjeća nas da je empatiju teško

izazvao Rav Eliezera, navodeći stih: "Usne istine bit će uspostavljene zauvijek, ali lažljiv jezik traje samo trenutak". Budući da je Rimsko carstvo već dugi niz godina održavalo svoju prevlast, on je ustvrdio da ono predstavlja istinu, prema smislu tog stiha. S druge strane, Židovski je narod imao vladara tek kratko vrijeme; stoga su oni primjer onoga s kraja stiha, "... lažljiv jezik traje samo trenutak." Rav Eliezer je odgovorio: "Kada bi stih glasio: "Usne istine uspostavljene su zauvijek" (u

bila valjana. Međutim, riječi stiha glase: "Usne istine bit će uspostavljene zauvijek" (što upućuje na vladavinu istine u budućnosti ). U naše doba vlada laž; tek u buduće vrijeme će istina postati očigledna."

Rimski je guverner bio toliko impresioniran odgovorom Rav Eliezera da je sam konvertirao na judaizam.

Prevela Tamar Buchwald

postići. Kako možemo razumjeti patnju drugih i koliko trebamo uroniti u trenutne nesreće, lokalne ili iz šireg svijeta, kao i razaranja zabilježena u našoj povijesti?

B-g nam u ovom dijelu (Pnz 1,31) dva puta govori da je vrijeme da krenemo dalje, da smo predugo sjedili ili se vrtjeli u krug. To nas uči da izbjegavamo da nas potpuno obuzme tuga iz prošlosti ili da budemo paralizirani

nekom skorašnjom tragedijom o kojoj čitamo u vijestima.

B-g nam sam daje model kako se s ljubavlju odnositi prema svim ljudima: boriti se za njih, pokazivati im put, i kada je potrebno, razveseliti ih.

Možda pomaganje jednih drugima može biti protuotrov za bezrazložnu mržnja koja još tinja u svijetu.

■

Rabbi Daniel Travis:

Priprema za Tiš'a b'av s radošću i tugom

ZOHAR:

Paraša (priča) Devarima - Šabat Hazon najjača je podrška u povezivanju s pravim uspjehom u svijetu prepunom laži i prijevara.

S parašom Devarim započinje posljednja od pet knjiga Tore. Knjiga Devarim (riječi), također poznata kao "Mišne Tora", sažetak je svega što se dogodilo Izraelcima od izlaska. To su zadnje riječi koje je Moše kazao djeci Izraela između mlađaka mjeseca ševata i 7. adara, dana njegove smrti (pet tjedana kasnije).

Ovaj tjedan smo u razdoblju "Bein HaMeicarim" prije posta Tiša Be'Ava (9. Av - Leo), a priča Devarim dijeli s nama tajnu kako bi nam pomogla nositi se s boli i žalosti.

Kao i kod prethodne paraše Masej, u Zoharu nema komentara za parašu Devarim, što ukazuje da smo zamračeni; usred dana "Bein HaMeicarim", dana presude, koliko god je širok veo tolika je i veličina skrivenog svjetla.

Mudri kabalisti već davno su shvatili da naše shvaćanje stvarnosti nije koristilo Židovskom narodu u 2000 godina ponavljanih progona, bijede i žrtvovanja. Oni su znali da očito nešto nije u redu u načinu shvaćanja stvarnosti, a ne u načinu kako nam se stvarnost događa. "Načelo nesigurnosti" u suvremenoj terminologiji navodi da u trenutku kad mjerimo stvarnost mi stvaramo promjenu, tako da nas je kabalistička mudrost podučila da u svakoj priči vidimo stvari koje nisu prethodno bile zamjećene. Sve je uvjetovano time koju priču mi sebi ispričamo.

Moše pripovjeda Izraelcima priču o izlasku iz Egipta i četrdeset godina lutanja u pustinji. Zašto je on to trebao reći? Zar mi tu priču već ne znamo? Međutim, Moše nas uči kako ispričati priču.

Paraša počinje sa "Ovo su riječi što ih je Mojsije upravio svemu Izraelu s onu stranu rijeke Jordana u pustinji, nasuprot Sufa, između Parana i Tofela i Labana i Haceirota i DiZahava. To je jedanaest dana putovanja od Horeva putem kroz gore Seira do Kadeš Barnee... "Tumači su imali poteškoća s ovim: zašto je Moše morao ići u tako opsežne detalje? Ari objašnjava da kada je svijet stvoren mi smo bili stvoreni savršeno cjeloviti, na sliku Stvoritelja, i poput njega i mi smo također htjeli stvoriti i izgovoriti: "Neka bude svjetlost". U tu svrhu je za nas moralo biti stvoreno mjesto tame iz kojeg možemo stvoriti svjetlo. Proces koji je donio tamu, izazov, mogućnost neuspjeha, ulog pobjede, je u suštini priča ispričana u ovoj paraši

"Jedanaest dana putovanja od Horeva putem kroz gore Seira do Kadeš Barnee", predstavlja jedanaest "posuda" koje su se razbile i raspršile, i čije iskre tražimo tijekom našeg života, to je način: "kroz goru Seir", kroz to moramo proći, kao putovanja koja je Tora nabrojala u prošlotjednoj paraši, paraši Masej

Mi stalno tražimo pojašnjenje u potrazi za izgubljenim iskrama, bilo to u potrazi za partnerom, karijerom, djecom, zajednicom, kućom,

itd. Da bi traženje uspjelo mi smo morali uništiti ("le'hahariv, od riječi "horev") svemir kako bi među ruševinama pronašli ono što smo izgubili, i osjećali da smo stvorili cjelinu iz nutrine uništenja. "Kroz goru Seir" - u kabalističkoj mudrosti "Seir" su negativne sile koje nas prate i izazivaju nas tijekom našeg traženja - sile očaja i lijenosti, nedostatka vjere, zbunjenosti, zaboravljanja i otupljivanja osjećaja za "Kadeš", dolazak na mjesto svetosti, nade, kreiranja i radosti života. Nesavladiv pokretač u priči paraše Devarim, od Horeva do Kadeš Barnee - tj, dok su Izraelci bili u stanju "bar ne'a" .(NoaNa putu), lutajući u izgnanstvu dok ne dođu do kraja njihovog zadatka je da ubrzaju prikupljanje iskri i time poboljšaju naše živote.

Paraša Devarim nas uči da je način na koji sami sebi ispričamo svoju životnu priču način na koji će se naša sudbina razvijati. Uvijek je poželjno ispričati priču iz pozitivne perspektive, u smislu "svaka prepreka se događa radi dobrog ishoda" ili "i to je također za dobro". Ako smo umorni od načina na koji odvija naš život, paraša Devarim nam daje mogućnost da sada priču ispripovjedamo drugačije.

Prevela Tamar Buchwald

Rabbi Shaul Youdkevitch, Live Kabbalah: TJEDNI

Biseri hasidske mudrosti

Poput skakavaca

Jednom je reb Jehiel Mihal iz Zločova ispričao svojim hasidima prilično uznemirujuću priču.

Kad sam bio mlad, naš bi nas učitelj, Israel Baal Šem Tov, svjetlost naših dana, često poveo sa sobom na izlet. Tako smo se jednog dana našli na lijepoj livadi u vrijeme popodnevne molitve. Učitelj je iznenada skrenuo u obližnju šumicu da moli. Mi smo ga pratili sve dok nije zastao kraj jednog drveta. Odjednom je, na opće iznenađenje, lupio glavom o drvo i počeo vikati iz sveg glasa.

Kasnije smo ga upitali što se dogodilo, a on nam je

objasnio:

"

soba koja želi živjeti život ispunjen smislom mora se upitati: što je B-g? I zašto mi je potreban B-g u životu? Način na koji odgovorite na ta pitanja odredit će, više od svega ostaloga, tko ste i kako živite , jer je pitanje o B-gu u osnovi svekolikog ljudskog ponašanja.

Pa ipak, svaku ljudsku definiciju B-ga ograničit će subjektivnost naše spoznaje i granice našeg znanja. Naposljetku, mi nemamo drugi model do sebe samih. I tako, koristeći sebe kao model, pokušavamo iznjedriti i otkriti B-ga. No, jesmo li uopće u mogućnosti definirati B-ga? Konačno, pokušavamo li definirati B-ga stvorenog na sliku čovjeka ili čovjeka stvorenog na sliku B-ga?

Kako je B-g stvoritelj, mi smo stvoreni na Njegovu sliku. Kako je B-g realnost, On mora biti definiran na Svoj način, a ne na naš jer On je također stvorio zakone logike i uma. Očito je da nije razborito pretpostaviti da mi, stvorenja možemo definirati svojeg Stvoritelja. Bez obzira na to koliko da je stroj napredan, on nam ne može reći o inženjeru koji ga je kreirao ili o viziji i skrivenim snagama koje su ga potakle da stvara.

U tom sam trenutku vidio da će se u generacijama koje prethode dolasku Mesije rabini namnožiti poput skakavaca. I upravo će oni biti ti koji će odgoditi izbavljenje, jer će dovesti do razdora među dušama i bezrazložne mržnje." ■

Sve što je važno, ujedno je i rijetko. Milijarde ljudi žive na zemlji, a tako je malo među njima Židova.

Među Židovima, rijetki su učeni.

Među učenima, rijetki su pobožni.

Među njima, tako rijetki su oni koji znaju ispravno moliti.

~ R. Pinhas iz Koreca ■

Bisere sakupio i preveo Nenad Vasiljević

~ R. Menachem Mendel Schneerson ■

Učinkovit život

Problemi starenja (nastavak)

Problem koji se često previđa u starosti jest depresija. Ponekad depresija može rezultirati simptomima koji sugeriraju propadanje mozga, i može se postaviti pogrešna dijagnoza Alzheimerove bolesti. Stariji ljudi na antidepresive ne reagiraju toliko dobro kao mladi ljudi, i važno je da čovjeka pregleda psihijatar kompetentan za gerijatrijske probleme.

Stanje slično Alzheimerovoj bolesti može se bolje liječiti. Ono se naziva multi-infarktna demencija. Ona je rezultat začepljenja malih krvnih žila u mozgu, što rezultira mini-infarktima mozga. Svaki mini-infarkt može oštetiti ćelije mozga i na kraju kumulativni efekt može biti demencija slična Alzheimerovoj bolesti.

Kod multi-infarktne demencije, fizički simptomi mogu se javiti prije mentalnih promjena. Može se javiti slabost u ruci ili nozi, naglo pogoršanje vida ili urinarna inkontinencija. Čovjek može imati prolazne ishemične napadaje, sa prolaznom konfuzijom ili dezorijentacijom.

Neki lijekovi mogu usporiti napredak Alzheimerove bolesti, ali važnost točnog dijagnosticiranja multi-infarktne demencije je u tome što postoje načini na koje se napredak bolesti može bolje spriječiti nego kod Alzheimerove bolesti.

Ako bude postavljena dijagnoza Alzheimerove bolesti, trebate li to reći svom roditelju? U ranim fazama, čovjek može razumjeti dijagnozu i može se činiti da je to toliko poražavajuće da je možda bolje da ga zaštitite od toga. Isto se pitanje postavlja ako je roditelju dijagnosticiran rak koji je metastazirao, i djeci je

rečena dijagnoza. Trebaju li oni o tome obavijestiti svog roditelja?

U slučaju raka, zaista nema izbora. Pacijent će morati ići na liječenje, bilo radijacijom ili kemoterapijom, koje se koriste samo kod raka. Znam za slučaj u kojem je muž rekao doktoru da ni pod kojim uvjetima neće reći svojoj ženi za dijagnozu jer ona to ne može podnijeti. Kada je pacijentica upitala doktora, "Zašto primam liječenje radijacijom?" doktor je bio stavljen u neugodnu poziciju. Rekao je mužu da ne može liječiti pacijenticu pod takvim restrikcijama te da se mora povući iz tog slučaja. Međutim, kod Alzheimerove bolesti, ne postoji izdajnički tretman koji bi otkrio dijagnozu, tako da razmišljanje može biti, zašto mu reći?

U ranoj fazi Alzheimerove bolesti, čovjek može imati adekvatni mentalni kapacitet za donošenje potrebnih odluka. Ako nije napisao oporuku ili dao posebne upute, može imati priliku za to. Može pitati, "Što nije u redu sa mnom?" i teško je konstantno pronalaziti vjerodostojna objašnjenja. Kad je predsjedniku Reaganu dijagnosticirana Alzheimerova bolest, on je to javno izložio

tijekom radijske emisije. Mnogi ljudi bili su ohrabreni time što je predsjednik iznio u javnost problem koji se godinama držao tajnim.

Čovjeka treba uvjeriti da će obitelj biti uz njega. On može željeti podijeliti svoje brige i bol zbog tog stanja, i treba ga saslušati. Odluka o tome treba li ili ne treba reći za dijagnozu, mora se razmotriti u svakom individualnom slučaju, uz vodstvo rabina i/ili specijalista za gerijatriju.

Ponekad djeca budu oštra sa svojim starijim roditeljima jer im smeta njihovo ponašanje, pa kad im se nakon toga dijagnosticira Alzheimerova bolest, oni se mogu osjećati krivima što su bili nestrpljivi s njima. Naravno, ako netko ispravno drži kibud av v'em, on se neće ponašati neprikladno. O tim osjećajima može se raspraviti s rabinom, jer osjećaji krivnje mogu imati neželjene efekte.*

Nedostatak vanjskih izvora zadovoljstva kod starijih može rezultirati hipohondrijom. Ako stariji čovjek osjeća da ne prima dovoljno pažnje, on može imati fizičke pritužbe. To je tehnika koju smo naučili u djetinjstvu. Kad smo bili bolesni, naši roditelji su nam morali pružati pažnju. Ista tehnika može se koristiti i 75 godina kasnije.

Gđa. Glass, žena iz šula mog oca koja me poznavala od rođenja, dala mi je vrijedan uvid. Kada sam odrađivao svoj staž u općoj medicini, gđa. Glass, kojoj je tada bilo 86 godina, primljena je u bolnicu s upalom pluća. Ja sam bio pozvan da joj dam intravenoznu injekciju antibiotika. Rekao sam joj, "Bubby, to će biti samo mali ubod. Neće te jako

Rabbi dr. Abraham J Twerski:

boljeti." Gđa. Glass je rekla, "Luckasto dijete! Neka boli. Misliš li da čovjek želi napustiti svijet koji je ugodan?"

To je važan uvid. Ako je posljednjih nekoliko dana vašeg godišnjeg odmora sunčano i toplo, osjećat ćete se loše što se morate vratiti u svakodnevnu rutinu svog ureda. Međutim, ako su ti dani hladni i kišni, mnogo je lakše vratiti se kući.

Gđa. Glass osjetila je da njeno vrijeme na ovom svijetu ističe. Kad bi svijet mogla vidjeti kao neugodno mjesto, bilo bi joj mnogo manje deprimirajuće napustiti ga. Stoga, Neka boli.

Mnoge pritužbe starih ljudi mogu nastati zbog depresije. Razgovarao sam s patronažnim medicinskim sestrama koje brinu o starim pacijentima. Pacijent se može žaliti na sve, "Previše ste stegnuli tlakomjer. Voda za kupanje je prehladna. Zbunjujete me vašim uputama o lijekovima. Masirate me na krivom mjestu, itd." Oni mogu šibati sestru riječima, no kad dođe vrijeme da sestra ode, oni će zasigurno reći, "Kad ćete opet doći?" Oni mogu voljeti sestru, ali imaju potrebu žaliti se.

Neke opaske mogu prodrijeti du-

boko. Jedna žena je rekla, "Bila sam na prijelomnoj točki i morala sam se maknuti na nekoliko dana ili bih izgubila razum. Moj muž i ja smo otišli na pet dana. Kad smo se vratili moja mama je rekla, 'Ostavili ste me s groznom ženom. Kad ste vi bili djeca, ja vas nikad nisam ostavila sa strancem kako bih otišla na godišnji, a bilo vas je sedmero.' Bila sam gotovo preplavljena krivnjom i tugom."

Nakon što ste učinili nešto za svog starijeg roditelja, možete očekivati da će on/ona reći, "Hvala ti." Vrlo često oni to i čine. Nakon svega, kad ste bili mladi, oni su vas učili da kažete "molim" i "hvala." Ali neki stariji ljudi mogu biti čangrizavi i neće reći hvala. Oni cijene ono što činite za njih, ali baš kao što ste vi odbijali reći hvala kad vam je bilo četiri godine (iz nekog neobjašnjivog razloga), njima to može biti teško sada, ali to ne znači da oni ne cijene ono što činite. Trebali biste se osjećati dobro zbog onoga što ste učinili.

Uobičajeno je da stariji roditelji koji imaju problema s pamćenjem nisu svjesni da im pamćenje slabi. Oni mogu negdje ostaviti stvar i zaboraviti gdje su je stavili. Dok

mlađi ljudi mogu reći, "Živcira me što se ne mogu sjetiti gdje sam stavio stvari," stariji čovjek može optužiti nekoga da je to uzeo. Ako je netko sklon paranoji, on može optužiti članove obitelji da ga namjerno pokušavaju mučiti. Nažalost, kad je riječ o paranoji, nikakvi logički argumenti nisu od pomoći.

Paranoja u starosti je vrlo problematična. Neki ljudi misle da je najsvrsishodnije šaliti se s tom osobom ostavljajući je da živi u zabludi. To je pogreška.

Jedan čovjek je rekao svom sinu da ljudi u šulu namjerno guraju njegov stolac kad prolaze kraj njega, i molio je sina da im kaže da prestanu. Sinov odgovor trebao bi biti, "Tata, žao mi je što se tako osjećaš, ali nitko iz šula te ne pokušava namjerno smetati." Nemojte potvrđivati obmanjujuće razmišljanje. Mnogi pacijenti odbijaju uzimati lijekove jer kažu da ništa s njima nije pogrešno.

Jedan čovjek postao je paranoičan u vezi članova svoje obitelji i hodao je za njima sa štapom. Kako bi izbjegli da ga moraju institucionalizirati, bilo im je preporučeno da mu stave bezukusan antipsihotični lijek u hranu. To je dobro funkcioniralo, ali takvi manevri trebali bi se koristiti samo u ekstremnim slučajevima kao što je nasilno ponašanje, ili kako bi se izbjeglo institucionaliziranje.

Prevela Anja Grabar

*My father, My mother, and Me, knjiga Rebbetzin Yehudis Samet (ArtScroll/Mesorah, 2014), je sjajan, čitljiv izvor vezano uz micvu kibud av v'em

(nastavak s 20. stranice) Rabbi dr. Abraham J Twerski: Učinkovit život

Alan Morinis:

Srce smješteno u umu

musarsko učenje kako transformirati svoj život

Ne biti previše zadovoljan svojim učenjem

Lo meigis libo betalmudo

Rabi Johanan ben Zakaj običavao je govoriti: "Ako si učio puno Tore, ne svojataj sebi za to zasebne zasluge, jer zbog toga si stvoren."

Pirke avot 2,9

PRETHODNO poglavlje koncentriralo se na zamke želje da nam drugi iskažu poštovanje; današnje učenje usmjerava fokus prema unutra. Ovdje su u pitanju stavovi koje imamo prema našim vlastitim dostignućima.

Dobri stavovi motiviraju nas da učimo, vježbamo i radimo sve što je potrebno da bismo potakli svoj razvoj. Međutim, dok ubiremo plodove tih dobrih stavova, počinjemo zalaziti na opasno područje. Ako smo bili marljivi, s vremenom se naša mudrost produbljuje i razvijaju se kvalitete duše - i možda, bez da smo to primijetili, počnemo se osjećati prilično zadovoljni sobom i svojim napretkom. Kako postajemo opušteniji i možda čak i pomalo samodopadni, plamen motivacije postupno i gotovo neprimjetno gasne. U srcu tada korijena mogu uhvatiti osjećaji koji postupno iskrivljuju naša gledišta i našu motivaciju, što dovodi do nazadovanja ili možda čak i pada.

Doslovno značenje meigis libo je "zadovoljstvo" ili "zasićenje vlastitog srca." No, ovaj pojam ima mračnu konotaciju, jer kada je osoba ta-

ko potpuno zadovoljna svojim postignućima, vrlo je malen korak do arogancije i osjećaja superiornosti. Može li se biti arogantan u pogledu svog učenja i mudrosti? Čini se da je upravo to ono što je zadesilo Rabi Elazara dok se na magarcu vraćao s učenja sa svojim učiteljem. Talmud nam jasno kaže da se osjećao vrlo sretan i zadovoljan sobom jer je upravo naučio velik dio Tore.

Dok se vraćao kući od doma svog učitelja, slučajno je na putu prošao pored jednog vrlo ružnog čovjeka koji ga je pozdravio rekavši: "Pozdrav, Rebe." Rabi Elazar je odgovorio: "Ti isprazni! Jesu li svi ljudi u tvom gradu ružni poput tebe?" Čovjek mu je odvratio: "Ne znam, ali ti bi trebao otići do Majstora koji me načinio i reći Mu koliko je ružna posuda koju je napravio."

Rabi Elazar je istog časa shvatio koliko je pogriješio. Sišao je s magarca, pao ničice pred čovjekom i rekao: "Nanio sam ti bol. Oprosti mi." Čovjek je rekao: "Neću ti oprostiti sve dok ne odeš do Majstora koji me načinio i kažeš Mu koliko je ružna posuda koju je napravio."

Priča se nastavlja, ali poanta koja nam je potrebna već je iznesena. Upozoreni smo da budemo na oprezu prema iskvarenim osjećajima koji se u naše srce uvlače kao izvrnuti ishod naših dobrih nastojanja da budemo aktivni, energični i uspješni u svom učenju i duhovnoj praksi. To je stvarni rizik na tom duhovnom putu.

Upravo je ova opasnost potakla Rabbi Moshe Chaima Luzzatta na oprez: "Uzrok koji je više od bilo čega drugoga odgovoran što se kod osobe pojavljuje osjećaj umišljenosti i ponosa je mudrost."

Ramchal nastavlja: "Nema mudraca koji neće pogriješiti i koji neće trebati učiti iz riječi svojih prijatelja, a vrlo često čak i iz riječi svojih učenika. Kako se onda može ponositi svojom mudrošću?"

No, to se događa. U kratkom komentaru u Dužnostima srca, Rabbi ibn Paquda iznosi korake koji slijede kada se netko počne osjećati ponosan na svoje duhovno postignuće. On identificira "negativan ponos" kao stanje koje se javlja "kada osoba bude ponosna na svoju mudrost ili kada pravedna osoba bude ponosna na svoja djela, na način koji čini da joj se njena postignuća čine velikima u vlastitim očima; da osjeća da može biti zadovoljna s onim što je već postigla; da može ponižavati druge; da može s visoka gledati na velike i mudre ljude svoje generacije i biti sretna zbog "nedostataka" koje drugi imaju.

Ovo je zapravo kronologija koraka do kojih dolazi kada počnemo osjećati ponos zbog svojih duhovnih

dostignuća. Od onih prvih osjećaja čestitanja samom sebi, vrlo je malen korak do samozadovoljstva koje negativno utječe na motivaciju, nužnu da biste nastavili ići dalje tim putem. Praktično postupanje se smanjuje, a kako stagniramo, duhovni napredak usporava ili se u potpunosti prekida. U tom trenutku, umjesto da se odreknemo tog ugodnog osjećaja ponosa, mi nesvjesno nastojimo sebe izgrađivati poklanjanjem osobite pozornosti na nedostatke drugih ljudi. Počinjemo se pokroviteljski odnositi prema drugima, čak i prema onima koji su zapravo veći od nas. Na kraju ne samo da na druge gledamo s visoka, već zapravo uživamo u njihovim pogrešnim koracima.

Kada težimo duhovnom životu, a posebno kada doživimo promjene koje su plod našeg truda, moramo biti na oprezu za osjećaje samohvale i snishodljivosti prema drugima koji se mogu pojaviti i ugnijezditi unutar nas. Postoje mnogi slučajevi, čak i velikih ljudi koji ne uspijevaju na ovom području. Prorok Jeremija (9,23) kaže to izravno: "Ovako govori G-spod: 'Neka se mudar čovjek ne hvali svojom mudrošću".

Rabbi Yisrael Salanter jasno je shvatio problem od korijena naviše: Napisao je, Nemojte se iznenaditi što osoba sa svim svojim manama i vrlo niske važnosti svejedno sebe smatra većom od svojih konkurenata. Jer što više osoba voli da je se hvali i da joj se divi, to će želja za pohvalom više rasti i prikrit će njezine nedostatke do te mjere da ih više ne osjeća. I kako želja da se osjeća boljom od drugih raste, njezino divljenje prema samoj sebi pojačava osjetljivost za nedostatke drugih ljudi. Zbog svoje umišljenosti ona više neće zapažati tuđe vrline i na kraju će biti u stanju uviđati samo svoje vrline i nedostatke drugih. I tako će, a da to niti ne osjeti, umišljenost ispuniti čitavu njenu dušu.

U tom će trenutku ta osoba živjeti u svijetu posvemašnje neistine. Istina, ne postoji opravdanje za samozadovoljstvo jer je čak i osoba znanja i duhovnih dostignuća postigla tako malo. Oni koji su maksimalno iskoristili svaki trenutak svog života i iskoristili svoj potencijal do maksi-

muma, koliko će zapravo naučiti i koliko će stvarne duhovne preobrazbe donijeti? Svijet je tako ogroman, a naša postignuća su tako malena! Moramo biti sretni - radosni! slaviti! - onim što smo uspjeli postići, ali isto tako nikada ne smijemo dopustiti da nas to navede na osjećaj samozadovoljstva. Naš rast ovisi o našoj čežnji da učimo i više rastemo. Glad i strast za učenjem i promjenama gorivo je koje pokreće naše postajanje.

Učenjaka Tore naziva se talmid hahamom - učenikom koji je mudarkako bi se naglasilo da je put do mudrosti otvoren onome koji na sebe stalno gleda kao na učenika, kao na onoga koji ima toliko mnogo prostora za učenje i napredovanje.

Onaj tko se želi duhovno uzdići, tko naporno radi da svoj život očisti od materijalnog zbog uzvišenije duhovne sfere, mora biti na oprezu od otupljujućeg utjecaja snishodljivosti. Moramo biti budni i oprezni za bilo kakve znakove da smo više usredotočeni na put koji smo prošli nego na stazu koja je pred nama, i moramo redovito obnavljati svoj žar za učenjem i napredovanjem što je naša najuzvišenija svrha.

PRAKSA

U ovom ćete razdoblju sigurno imati prilike od nekoga nešto naučiti ili zatražiti savjet ili će vam se postaviti pitanje na koje ne znate odgovor. Pazite na situacije poput ove koje otkrivaju ograničenja vašeg vlastitog znanja, stručnosti i mudrosti: i kad naiđete na takvu situaciju, prigrlite tu priliku da budete ponizni i nastojte učiti od nekog drugog.

Naučit ćete mnogo o predmetu koji je pred vama i o sebi samima.

(nastavak s 22. stranice) Alan Morinis: Srce smješteno u umu

Prema tradiciji je bilo određeno, ma koliko to zvučalo čudno, da će 9. dan mjeseca ava (Lav), dan žalosti i posta, biti za čovječanstvo dan rođenja Mešijaha i kraj sve boli, patnje i tjeskobe. Što znači da će od tog trenutka nadalje, 9. ava (Lava) postati jedini praznik u hebrejskom kalendaru. Pa što ima tako posebno u mjesecu Lava (avu) da on treba biti mjesec u kojem bi se Mešijah trebao roditi? Koje su to posebne sile koje se nalaze u svemiru u to doba?

Kako bi odgovorili na ova pitanja, prvo moramo znati karakteristike znaka Lava i jedinstvenu snagu koju on mora probuditi u svima nama, neke određene energije i osjećaje, koje su dostupne samo tijekom mjeseca Lava.

Lave, tko si ti?

Lavovi su poznati kao osobe s dobrim držanjem. Dobar primjer za to je Ari (svjetski glasoviti kabalist). Ne samo da "Ari" znači Lav, astrološki znak svetog kabaliste također je Lav. Čini se da su ljudi njegova vremena prepoznali njegovu veličinu, do te mjere da su ga zvali "Ha'Elohi" (božanstveni). Imajte na umu da Mošeu, jednom od najpoznatijih vođa svih vremena, nije nadjenut takav uzvišen nadimak. Međutim, važno je zapamtiti da s druge strane Lavovi također imaju sposobnost da djeluje na vrlo neugodan način.

Hebrejska slova za "Lav" (arje) ista su kao slova riječi "viđenje" (reija)to ukazuje na sposobnost Lavova da vide Svjetlo, da vide ono što drugi ne mogu. Jedan od najpoznatijih

mitova kabale je Merkava (B-žja kola u Ezekijelu pogl. 1). Tamo su četiri svete zvijeri: lav, bik, orao i čovjek. Lav predstavlja sefiru Hesed, koja je svjetlo - moć dijeljenja, davanja i bezuvjetne ljubavi. Lav je po gematriji (brojčana vrijednost hebrejskih slova) 216 što je ista brojčana vrijednost kao kod riječi "gevura"snaga suda (din), primanja, poznatija kao energije lijeve kolone. Što znači da Lavovi imaju vlast nad obojem: hesedom (Svjetlom), i gevurom (presudom). Snaga heseda (Svjetlosti) također je povezana s elementom vode koja dominira ljetnim astrološkim znakovima, i karakterizira ju energija davanja. Svaki znak zodijaka ima svoje određene karakteristike. Lavovi imaju sposobnost dati savjet, jer oni mogu vidjeti, "reija", stvari koje drugi ne

vide.

Tako proučavajući prirodu Lavova, vidimo da su oni izrazito voljni davati i imaju snažne liderske sposobnosti. Kombinacija tih dviju osobina čine Lava vrlo moćnim znakom.

Snage unutar mjeseca Lava (ava)

Kao što je navedeno u prethodnim člancima, Sefer Jecira (Knjiga stvaranja) koja se pripisuje praocu Abrahamu - kaže nam da su 22 hebrejska slova gradbeni blokovi Svemira. Što znači da ona predstavljaju duhovne frekvencije koje su stvorile naš svemir. Slično tome, 80-ih godina 20. stoljeća objavljena je teorija super žica koja tvrdi da je svijet izgrađen od 22 temeljne frekvencije. Problem je, međutim, što suvremeni fizičari ne znaju kako te frekvencije/žice o kojima se tako mnogo govori, utječu na naš život.

Sefer Jecira nas uči da su 22 frekvencije, koje predstavljaju hebrejska slova, alati korišteni za prijenos duhovnog bogatstva. Prema kabali svaki mjesec kontroliraju dva hebrejska slova; jedno kontrolira zvijezdu koja vlada tim mjesecom a drugo kontrolira astrološki znak mjeseca.

Mjesec Lava (av) kontroliraju slova (kaf) i ט ( )tet). Slovo kontrolira Sunce, koje je zvijezda koja dominira Lavom, a slovo ט kontrolira astrološki znak Lava.

Pa što je tako posebno u tim slovima?

Slovo ט ima oblik gotovo potpu-

Rabbi Shaul Youdkevitch, Live Kabbalah:

(nastavak s 24. stranice) Rabbi Shaul Youdkevitch, Live Kabbalah: Mjesečni Zohar: Mjesec av - Lav

nog kruga s nastavkom koji se krije unutar slova. Zohar taj nastavak naziva "skriveno dobro". Običnim jezikom rečeno, on je nagovještaj ogromne snage i skrivene Svjetlosti za svijet koji dolazi, i također ga se naziva "Or Ha'Ganuz" (skriveno svjetlo). To je Svjetlo koje je bilo stvoreno prvog dana stvaranja svijeta ("I reče B-g: neka bude svjetlost i bi svjetlost" - Postanak 1,3). To je ogromna snaga koja postoji u svemiru tijekom mjeseca Lava (ava), energija Stvaranja.

Slovo pripada suncu koje kontrolira mjesec av. Kao što znamo, sve planete okružuju sunce. To nam također daje naznake o naravi Lava. Lavovi vole biti u središtu pozornosti. Sunce ima dva uobičajena naziva na hebrejskom - ש ש (šemeš) i ד ח (hama = vruće). Šemeš predstavlja unutarnju, duhovniju strana Lava, a hama vanjsku stranu.

Što se tiče vanjske strane, onoga što drugi vide, poznato je da Lavovi sebe vide kao vođe i kao onog tko najbolje zna, a također vole predstave i dramatiziranje. Ako prigovorite njihovom vodstvu oni će vam odmah dati po prstima. Njihovo vodstvo može biti vruće i stvarati opekline za njihovu okolinu, u slučaju diktatorskog načina vodstva. U vezi toga, njih je lako smiriti dodvoravanjem i pohvalama jer njihov ponos je njihova osjetljiva točka.

Hebrejska riječ šemeš (sunce) predstavlja našu nutrinu, skriveniji dio nas samih. Također se sa hebrejskog može pročitati kao Šamaš, što znači pomagač ili pružanje usluga, što je osnovna uloga svakog vođe - služiti

svom narodu. Dakle, još jednom, vidimo da se pozitivna snaga Lava odražava u njihovoj urođenoj sposobnosti da vode i stoje na usluzi drugima.

Važno je razumjeti da će u onom trenutku kad započne mjesec av, biti moguće osjetiti kako se moć Lava pojavila unutar nas samih i u Svemiru. S obzirom da je Lav vatreni znak; također bi trebali biti svjesni burne naravi ovog mjeseca. Isto tako nije slučajno da je 9. ava, kada je Prvi hram bio uništen, on bio spaljen vatrom. Prema tradiciji Hram je bio uništen zbog "bezrazložne mržnje''.

Na početku pobune protiv Rimljana (66. n.e.), čelnici Jeruzalema su otkrili da su stanovnici Jeruzalema imali dovoljno zaliha da pod opsadom unutar utvrđenih zidina grada provedu dvadeset godina. Oni su se nadali da će se negdje u okviru tog vremena, rimski proračun potrošiti i da će Rimljani otići kući. Nažalost ubrzo su iskrsnule svađe i sporovi jer je jedan mislio da zna bolje od svojih bližnjih kako se nositi s Rimljanima. Ovaj je sukob kulminirao tako što su ljudi jedni drugima spaljivali skladišta sve dok nisu ostali bez zaliha. Nije slučajno da je ovaj čin negativnosti – bez međusobnog poštovanja i postupanja bez tolerancije jednog prema drugome, brat se tukao sa svojim bratom – bio

proveden vatrom. Od tada, svake godine, sile svađe i netolerancije pojavljuju se opet i opet, jer nismo riješili ono što je davno prije bilo potrebno riješiti.

Kako mudraci kažu, Treći hram će sići s neba u vatri - vatra koja je uništavala sada će graditi i otkrivati u svakom od nas slovo ״ט- (tet) skriveno dobro, skriveno Svjetlo.

To će se dogoditi čim shvatimo da smo ovdje da bismo služili jedni drugima, baš kao što sunce služi i daje život i podršku svim planetama oko sebe. Ako želimo da nas ljudi cijene, ako želimo voditi i stvarati i pronaći način da surađujemo s drugima, trebamo imati svijest o moći Lava. Razumjeti da svatko od nas ima drugačiju viziju i drugačije razumijevanje stvari, i da se razlikujemo jedni od drugih, a to znači da mi, svatko od nas, može doprinijeti nešto jedinstveno.

Pitanje je kakav svijet želimo stvoriti i kojim oblikom vodstva ćemo se poslužiti? Hoćemo li voditi vatrom, hoćemo li paliti poput sunca, ili ćemo našu snagu uzeti od najmoćnijeg izvora, skrivene Svjetlosti, i voditi sa suosjećanjem, ljubavlju i poniznosti.

Ako ispravno odaberemo, u sebi ćemo otkriti skrivenu Svjetlost i imati sreću da vidimo dolazak Mašijaha; što znači da bismo doista mogli slaviti Tu B'av (15. ava), blagdan ljubavi, koja je sposobnost da se sjedinimo s drugim ljudskim bićem, bez ponosa i netolerancije te u stanju jedinstva, mira i zajedništva.

Prevela Tamar Buchwald

U PRVOM ČITANJU Izraelski parlament na burnoj noćnoj sjednici prihvatio amandman o pravosudnoj reformi

tportal,11.7.2023.

Izraelski parlament je u noći na utorak prihvatio u prvom čitanju važnu mjeru sporne pravosudne reforme koju vlada želi provesti, pošto je donošenje zakona obustavljeno pod pritiskom najvećeg prosvjednog pokreta u povijesti Izraela

Mjera treba onemogućiti da se pravosudna vlast ubuduće očituje o "razumnosti" vladinih odluka.

Koalicija premijera Benjamina

Netanyahua u kojoj su desne, krajnje desne i vjerske stranke,

ističe da želi osigurati bolju ravnotežu ovlasti. Njezini kritičari pak tvrde da reforma prijeti izraelskoj demokraciji i neovisnosti sudstva. Tekst je na burnoj sjednici prihvaćen u prvom čitanju sa 64 glasa, što odgovara broju zastupnika koalicijske vlade. Svih 56 oporbenih zastupnikaglasovalojeprotiv.

Tijekom rasprave čuvari su morali nasilu udaljiti prosvjednike koji su ušli u zgradu Knesseta i uspjeli se probiti u dvoranu, vukući ih po tlu, dok je ispred zgrade prosvjedovalo više stotina protivnika reforme.

U snimci objavljenoj na Facebooku dok je trajala rasprava, Netanyahu je, nastojeći smiriti duhove, istaknuo da nacrt zakona "neće dokrajčiti, nego će osnažiti demokraciju".

"Prava izraelskih sudova i građana nipošto se neće narušiti (...) Sud će i dalje nadzirati zakonitost vladinih odluka i imenovanja", rekao je. No oporbeni čelnik Yair Lapid, predsjednik centrističke stranke Yesh Atid, kritizirao je zakonski nacrt u govoru pred zastupnicima.

"Obećali ste pomoći slabima i štititi sigurnost Izraela (...) a radite ovu ludost", rekao je.

Oporba je za utorak najavila prosvjede diljem zemlje protiv nacrta zakona koji još mora proći dva čitanja.

Pravosudna reforma, koju je Netanyahuova desničarska vlada najavila nedugo nakon dolaska na vlast početkom godine, želi ograničiti ovlasti Vrhovnog suda koji vlada smatra politiziranim. Njezini kritičari ocjenjuju da bi reforma mogla otvoriti put neliberalnom i autoritarnom skretanju.

Etto.ba,11.7.2023.

Izraelski ambasador u Kijevu Michael Brodsky rekao je da je nenormalno da se Ukrajina često obraća Izraelu za pomoć, a u 90 posto slučajeva podržava "antiizraelske" rezolucije u Ujedinjenim nacijama.

U intervjuu koji je u subotu objavio ukrajinski internet portal Mirror of the Week, ambasador Michael Brodsky nazvao je ukrajinski stav "nenormalnom situacijom, posebno s obzirom na činjenicu da se Ukrajina često obraća Izraelu s raznim zahtjevima".

Dodao je da Ukrajina podržava "antiizraelske" rezolucije u Ujedinjenim nacijama "u 90 posto slučajeva", rekao je

Brodsky.

Izraelske zvaničnike posebno je razbjesnila Ukrajina koja je podržala rezolucije iz novembra 2022. koje pozivaju na Bliski istok bez nuklearnog oružja, a drugu za međunarodnu konferenciju o izraelsko-palestinskom miru u Moskvi.

Ukrajina je također podržala rezoluciju kojom se traži da Međunarodni sud pravde hitno razmotri izraelsko-palestinski sukob i izraelsku aneksiju. Lični pomoćnik ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog, Aleksej Arestovič, rekao je nakon toga da je glasanje "teška greška".

"Podrška antiizraelskim inicijativama u UN-u ne pomaže u iz-

gradnji povjerenja", rekao je tadaBrodsky.

Izrael je podržao proukrajinske mjere u UN-u, uključujući neobavezujuću rezoluciju o prvoj godišnjici rata kojom se Rusija poziva da prekine neprijateljstva u Ukrajini i povuče svoje snage, piše The Times of Israel.

Međutim, za razliku od svojih zapadnih saveznika, Izrael je prestao pružati vojnu pomoć Ukrajini uprkos ponovljenim zahtjevima Kijeva. Dok pruža humanitarnu pomoć Ukrajini, Izrael je zadržao strogu politiku nepružanja vojne pomoći, uključujući sisteme koji bi mu mogli pomoći da presretne napade ruskih raketa i dronova.

Čini se da je razlog za ovu odluku strateška potreba Izraela da zadrži slobodu djelovanja u Siriji, gdje zračni prostor u velikoj mjeri kontroliše Rusija. Izraelski zvaničnici su također izrazili bojazan da bi napredna vojna tehnologija mogla pasti u ruke neprijatelja i naveli su ograničenja proizvodnje i isporuke.

Ako Ukrajina smatra Izrael prijateljskom državom i obraća joj se sa zahtjevima, onda bi vaša zemlja trebala podržati moju zemlju u stvarima važnim za nas, kao što Izrael djeluje u odnosu na Ukrajinu u stvarima koje su od vitalnog značaja za vas", nastavio je Brodski u intervjuu.

George Gershwin je napravio revoluciju u glazbi

Nacional,11.7.2023.

Dana 11. srpnja 1937. umro je George Gershwin, autor kojeg Amerikanci smatraju svojim najvažnijim skladateljem 20. stoljeća. Iza njega su ostala neka epohalna djela iz žanra mjuzikla, kao i brojne popularne melodije.

Njegovo najpoznatije i najveće djelo klasične glazbe “Rapsodija u plavom” (Rhapsody in blue) nastaje 1924. godine u suradnji s Paulom Whitemom. Iza njihove sinergije krije se zanimljiva priča o nastanku same kompozicije. Naime, White-

man je zamolio Gershwina da komponira jazz standard. On je to učinio i na to zaboravio, sve dok u novinama nije vidio da je Whiteman izjavio da će se na njegovom koncertu naći i jedna Gershwinova kompozicija.

Nakon toga Gershwin odlazi u Pariz, kako bi učio klasičnu glazbu kod tada najpoznatijih francuskih kompozitora i učitelja Mauricea Ravela i Nadije Boulanger. Međutim, oni odbacuju njegove zahtjeve smatrajući da će mu izučavanje klasike oduzeti jedinstvenost njegovog glazbenog izraza. Kada je Ravel čuo koliko Gershwin za-

rađuje, rekao mu je: “Ti bi trebao meni davati instrukcije”. A zatim je dodao: “Zašto bi postojao drugorazredni Ravel, kada već postoji prvorazredni Gershwin.”

Dok je bio u Parizu, radio je na

djelu “Amerikanac u Parizu” (An American in Paris), koje postaje sastavni dio repertoara klasičnih koncerata u Europi i Americi. Napuštajući Pariz, odlazi u Hollywood, gdje komponira nekoliko brodvejskih predstava i filmskih projekcija.

Godine 1936. radi glazbu za film “Zaplešimo zajedno” (Shall we dance) u kome glume GingerRogersiFredAstaire.

Puno radi, no zdravlje mu se pogoršava. Ubrzo, doktori otkrivaju da ima tumor mozga od čega i umire u 39. godini života.

Izraelski diplomata: Nenormalno je da Kijev traži pomoć od nas, a podržava antiizraelske rezolucije