Or HaHaim izvlači skrivenu poruku iz micve o povratu

Izgubljenih Stvari

Postoji vrlo interesantan komentar

Or HaHaim Hakadoša u parši Ki

Tece. Stih nas uči "Ako vidiš da goveče ili ovca tvog brata lutaju, nemoj samo proći pored njih. Odvedi ih natrag svom bratu." (Devorim 22,1). Biblijska zapovijed o povratku izgubljenih stvari (hašavas avieda) izvodi se iz ovog stiha. Tora nastavlja: "Ako tvoj brat nije u blizini ili ga ne poznaješ, odvedi ih svojoj kući i neka budu kod tebe dok ih tvoj brat ne potraži." (Devorim 22.2)

Zanimljivo je primijetiti da Tora koristi glagol 'hašev tešivem' kako bi izrazila ovu zapovijed. Tora je mogla koristiti i izraz 'hahzer tahzirem' kako bi prenijela tu istu ideju o vraćanju izgubljenog objekta. Shalo''h HaKadoš komentira da korištenje izraza 'hašev tešivem' upućuje na ideju pokajanja (tešuve). Tora govori o situacijama u kojima čovjek izgubi novčanik ili olovku, ali u isto vrije- me, ona upućuje i na situaciju u kojoj je sam čovjek izgubljen. Riječima ’hašev tešivem' (koje se mogu prevesti kao 'pomozi mu učiniti tešuva'), Tora nas potiče da vratimo 'izgubljene duše' nazad Stvoritelju svemira.

Or HaHaim cijeli taj stih tumači kao aluziju na pokajanje. Stih "Ako vidiš 'šor ahiha'" ne znači samo "Ako vidiš goveče svog brata." On se također odnosi i na ljude koji se zbog svog ponašanja mogu usporediti sa životinjama. Riječ 'ahiha' odnosi se na Svemogućeg i stih nas podsjeća da su te izgubljene duše dio stada Svemogućeg. Zapovjeđeno nam je vratiti te duše Njemu (hašev tešivem l'ahiha)

Or HaHaim objašnjava sljedeći stih: "V'im lo karov ahiha eileha…" ("Ako tvoj brat nije blizu tebe…") kao vrijeme konačnog perioda izgnanstva (haGalus haAhron). Do toga dolazi povezujući izraz 'lo karov' sa Bilaamovim izrazom iz njegove mesijanske vizije "Ja vidim, no to nije blizu" (Ašurenu v'lo karov) (Bamidbar 24,17). Ozbiljnost i nedokučiva dužina izgnanstva uzrokuje da ljudi izgube vjeru i nadu – "kao što vidimo u ovim generacijama", piše Or HaHaim (1696-1743). Skriveni kraj izgnanstva iščitava se iz stihova "v'lo jedato" (i ti ga ne znaš).

Stih dalje kaže "Odvedi ga svojoj kući i neka bude s tobom…" To se odnosi na činjenicu da čovjeka moramo dovesti na mjesto učenja i poučiti ga putevima židovskog življenja i prosvjetljenog postojanja kako ne bi odlutao s puta zbog krivih i lažnih vjerovanja. Tako ovaj stih, koji na jednostavnoj razini uvodi u zapovijed o hašavas aveida, na razini remeza (aluzije, nagovještaja) potiče svakog Židova da postane ono što danas nazivamo kiruv radnik" (onaj koji se trudi duhovno doprijeti do ljudi ne bi li ih približio B-gu). Kada vidimo nekog tko je izgubljen, mi imamo odgovornost vratiti ga natrag Ribonu šel Olam

Ova je zapovijed zasigurno relevantna u naša vremena kada je veliki broj naše braće postao otuđen i "izgubljen" od putova Tore. Mi moramo poduzeti svaki mogući trud kako bismo ih doveli do tešuve.

Zamislite sljedeće: Je li vam se ikada dogodilo da se neko od vaše djece izgubilo? Bili ste na igralištu ili utakmici, negdje među masom ljudi i odjednom ste se odvojili od svog djeteta. Izgubilo se. Samo je

(nastavak s 14. stranice) Rabbi Yissocher Frand:

nekoliko životnih situacija više traumatično za roditelja od situacije u kojoj izgubi svoje dijete. Roditelji obično 'polude' u takvim okolnostima. U većini situacija, Baruh Hašem, dijete bude 'pronađeno', no tih nekoliko minuta koje prođu dok se roditelj i dijete ponovno ne sretnu uzrokuje da roditelji dobiju mnogo sijedih vlasi na svojoj glavi.

Zamislite koliku zahvalnost osjeća roditelj prema strancu koji mu priđe s njegovim djetetom i upita ga "Je li ovo vaše dijete?" Čovjek osjeća toliki dug prema toj osobi da ništa što učini za nju nije dovoljno.

Ribono šel Olam ima mnogo izgubljene djece. Njemu je strašno teško podnijeti činjenicu da su oni izgubljeni. Zatim kiruv radnik dovodi dijete nazad B-gu. Zamislite radost Svemogućeg prema toj osobi.

Zamislite što će On biti spreman učiniti za osobu koja mu vrati Njegovo dijete. To je micva "Ako vidiš goveče ili ovcu svog bližnjeg kako luta, nemoj samo proći pored njih." Nemoj zatvarati oči na izgubljene ljude, već radije "hašev tašivem l'Ahiha" – pomozi da se vrate tvom "Bratu".

Krivnja je dobra – vodi do pokajanja

Tora nas uči "U Dom G-spoda, svog B-ga, ni zbog kakvog zavjeta ne donosi bludničku plaću…" (Devarim 23,18) Tora etiketira grijehom stečenu dobit bludnice kao nešto čega se B-g gnuša te smatra to vrlo neprikladnom žrtvom u Beis HaMikdašu.

Ramban sugerira da bludnica osobito želi prinijeti žrtvu od svoje

Skrivena poruka iz micve o povratu stvari

plaće za nemoral i učiniti micvu s njom kako bi time pokrila svoje grijehe. Tora odbija takve žrtve jer, kako piše Ramban, ne želi ohrabrivati takvo ponašanje u budućnosti.

Jedna od najsnažnijih ljudskih emocija je krivnja. Ljudi čine stvari za koje znaju da su pogrešne i osjećaju krivnju zbog toga. Krivnja može biti pozitivna emocija. Ona je jedan od velikih motivatora za pokajanje. Nažalost, u našem društvu mi pokušavamo osloboditi ljude od krivnje. Kažemo da krivnja nije zdrava emocija i da ljudi ne bi trebali osjećati krivnju. To nije istina. Krivnja je veoma važna i zdrava ljudska emocija.

Kada jedemo, zašto dolazimo do trena u kojem prestajemo jesti? Sjedimo i jedemo, i jedemo, i jedemo, no na kraju imamo mehanizam sitosti u svom tijelu koji nam kaže da smo siti. To je dobra stvar. Kada tog mehanizma ne bi bilo, jeli bismo neprestano. Krivnja je emocionalni mehanizam nalik fizičkom mehanizmu sitosti. Ono što mehanizam sitosti čini za naše tijelo, krivnja čini za našu psihu. Ona nam kaže "Učinio si nešto pogrešno. To više ne bi trebao činiti." To je zdrava emocija koja je motivacijski faktor za pokajanje.

Bludnica misli u sebi "Mogu se provući s ovim ponašanjem. Mogu to činiti." Ona misli, "Donijet ću žrtvu od svoje plaće, što može biti plemenitije od toga? Jedini način na koji si mogu priuštiti takvu plemenitu stvar jest da se bavim svojom profesijom. Stoga ću to činiti ponovo." Iz tog razloga, prema Rambanu, Tora odbija takve žrtve.

Postoji primjer koji nam je u naše vrijeme mnogo bliži. Mnogo puta, ljudi puno zarađuju u poslovnim transakcijama. Međutim, ponekad ljudi taj novac zarađuju ilegalno i onda odlučuju donirati dio tog novca u "vjerske svrhe". Oni daju darove šulu ili ješivi ili grade institucije sa svojim imenima. To u njihovoj psihi igra jednaku ulogu kao što u psihi bludnice igra njena žrtva u Beis HaMikdašu. "Slušaj, jedini razlog zbog kojeg sam mogao dati takvu donaciju je to što sam zaradio taj novac." To služi kao potiskivanje krivnje. Rezultat je da to potiče daljnje ilegalno ponašanje i dopušta njima i drugima da i dalje trče za nepravednim dobitkom kako bi i dalje mogli davati doprinose te vrste, a sve to na "dobrobit židovske zajednice".

Nema posebne zabrane u Tori koja bi zabranjivala prihvaćanje takvog nepravedno stečenog novca za dobrobit religijskih institucija. Međutim, u duhu je zapovijedi o esnan zona da se takve donacije odbiju. Pokušati posvetiti takve donacije samo ohrabruje za još više takvog ponašanja u budućnosti.

Tora kaže da ne uzimamo taj novac. Pusti čovjeka da se osjeća krivim. Jedini način da se loše ponašanje zaustavi jest da dopustimo krivnji da učini svoje. Kada krivnja dođe do točke na kojoj osjećamo da moramo prestati sa svojim ponašanjem i promijeniti svoje puteve, mi napredujemo i tešuva je nadohvat ruke.

Rabbi Shaul Rosenblatt: