Srce smješteno u umu musarsko učenje kako transformirati svoj život

Voditi druge do mira

Ma'amido al ha'šalom Odvrati se od zla i čini dobro; traži mir i idi za njim."

Psalmi 34,14

PIRKE AVOT 1,12 nas savjetuje: "Hilel reče: 'Budi od učenika Aharonovih, ljubi mir i traži mir.'" Svi mi želimo mir i molimo se za mir. Što o miru možemo naučiti od Aharona, Mojsijeva brata?

Aharon je bio kohen gadol, veliki svećenik. On je bio središnja vjerska figura čitavom narodu, i njegov je zadatak bio da sve segmente naroda poveže u jednu i sjedinjenu cjelinu. Podjele i neprijateljstva bile su štetne po nacionalno jedinstvo, stoga se morao jako truditi da na najmanju moguću mjeru svede sile sukoba i podjela, a da do maksimuma poveća sile mira i harmonije.

Kao što smo spomenuli u prethodnom poglavlju, hebrejska riječ za mir – šalom – dijeli svoj lingvistički korijen s riječju šalem, koja znači "potpuno", pa čak i "savršeno". Mir je učinak dovođenja svih komponenti neke situacije u stanje potpunosti, i to je ono što je Aharon ostvario – uobličivši neskladan i razjedinjen narod u jednu cjelinu. Iz te perspektive vidimo da je mir mnogo više od nepostojanja sukoba. Potlačeni ljudi možda neće uzeti oružje u ruke, ali potrebno je više od toga da nema borbe da bi se stvorio mir. Pravi mir proistječe iz cjelovitosti, i samo onda kada dovedemo do sjedinjenja dijelova mi ostvarujemo istinski mir.

Iz te perspektive mir nije sam sebi svrha, već je on nusprodukt i pokazatelj da je učinjeno sve što je neophodno da se popravi ili donese cjelovitost u neku situaciju. Prorok Zeharja, u retku 8,19, kaže: "Voljet ćete istinu i mir." Ne samo mir, jer mir bez istine neće potrajati. Ako želimo stvarni mir, moramo ga tražiti radeći u korist pravde, istine i popravljanja.

Ovo što sada učimo ne govori o postizanju mira u našim osobnim životima, već o "vođenju drugih k miru," ponovno naglašavajući temu s kojom smo se susreli u posljednjem poglavlju, kada nam je bilo rečeno da naš vlastiti duhovni rast zahtijeva da vodimo druge prema istini. U Židovskom načinu gledanja na stvari, put do svetosti traži da razmišljamo i činimo preko granica naših vlastitih trenutnih okolnosti da pomognemo donijeti blagostanje onima oko nas. U ovom slučaju, pouka je da vaš duhovni napredak ovisi o vašem pružanju ruku i poduzimanju radnje da druge povedete k miru. Svatko kome je stalo do duhovnog napredovanja ne bi se smio zadovoljiti time da uživa u miru u uskom obimu svog vlastitog života dok se drugi nalaze u teškoj situaciji.

Voditi ljude u pravcu mira znači ohrabrivati ih da objektivno sagledaju i priznaju što je puklo u odnosu i tada im pomoći da taj slomljeni dio poprave. To znači pomoći im da dokuče koje aspekte situacije treba upotpuniti i pomoći im da te faktore dovedu do upotpunjenja. Mi imamo ulogu koju trebamo odigrati u pomaganju drugima da svoje odnose –bilo to u obitelji, zajednici, na radnom mjestu ili narodu – učine cjelovitima (šalem), tako da mir (šalom) iznikne iz potpunog sjedinjenja dijelova.

To nije lagan zadatak. Kada u odnosu postoji konflikt ili je odnos razoren, situacija je uvijek složena i teško je razjasniti tko je za što odgovoran. Ali to je upravo ono što se treba dogoditi, jer do potpunosti (dakle, mira) može doći jedino onda kada svaka strana preuzme odgovornost za ono čime je pridonijela problemu i učini nešto u vezi toga. Time što druge vodimo miru, mi započinjemo hrabriti svoje prijatelje ne samo da izbjegavaju optuživati jedni druge, već i da nađu skromnosti da preispitaju ima li što u njihovom držanju ili ponašanju što zaslužuje pozornost kako bi ono razoreno moglo postati cijelo.

U molitvi u petak navečer nalazimo frazu ufros aleinu sukat šlomeha –"Razastri nad nama zaklon (suku) mira svojega." Rav Dessler postavlja pitanje: "Kakve veze ima suka, privremena koliba koju gradimo svake godine na blagdan Sukot, s mirom?"

On odgovara ukazujući da je smisao tog procesa kada napuštamo komfor i sigurnost svojih domova i selimo se u privremenu kolibu, da nas učini poniznima, da nam omogući da doživimo krhkost što je naša istinska situacija, mada nam je u datom momentu uglavnom nevidljiva. Taj nas doživljaj dovodi u stanje poniznosti, a poniznost je preduvjet za uspostavljanje potpunosti koja rađa mir.

Naša poniznost otvara vrata miru, ali ona nije pacifističko vjerovanje. Često citirani redak iz Propovjed- nika 3,8 podsjeća nas da "Postoji vrijeme za rat i vrijeme za mir." Talmud i Židovski zakon kažu nam da postoje okolnosti u kojima su svađa, sukob, pa čak i rat opravdani, ali samo u skladu s ključnim kri- terijem: Konflikt mora biti lešem šamajim – doslovno "u ime nebesa". Postupak koji je lešem šamajim nema zadnjih namjera (skrivenih motiva) i u njega nije uključen ničiji ego. On je uvijek u višu svrhu, što znači ne u korist vlastitog interesa. Konflikti koji su lešem šamajim imaju potencijal da vode k miru. Rasprave i sukobi koji nisu u ime nebesa mogu završiti pobjedom jedne strane i prestankom neprijateljstava, ali vjerojatno neće proizvesti potpunost te istinski i trajan mir.

Tora je jako zaokupljena odnosima mira i na vrh takvih unija stavlja kategoriju saveza. Rabbi Jonathan Sacks opisuje narav saveza: Ova... najviša forma odnosa ne ovisi o moći, superiornijoj sili ili dominantno-submisivnoj hijerarhiji. U odnosu saveza obje strane poštuju dostojanstvo druge strane. Savez postoji samo snagom dragovoljnog pristanka.

Kada Tora govori o činu sklapanja saveza, izraz koji koristi je kritut brit. Glagol kritut doslovno znači "odrezati." Savez je zajedničko stu- panje dviju strana u obavezujući odnos, pa zašto bi onda Tora upotrijebila naizgled kontradiktornu sliku rezanja da govori o takvom sporazumu? Gaon iz Vilne objašnjava da je jedini način na koji se može formirati vječni savez to da se svaka strana spremna odreći – ili "odsjeći" – dijela sebe zbog drugoga. To odsijecanje otvara mogućnost stvaranja novog entiteta cjelovitosti kojega čini savez između dviju strana.

Mir kojeg tražimo – i prema kojem trebamo voditi druge – je istinski mir zasnovan na poniznosti, istini, nesebičnosti, čestitosti i potpunosti. Psalam 34,15 nam kaže: "Traži mir i idi za njim." Mir može biti nedostižan i mora ga se aktivno tražiti da bi se ostvario. Ta metoda transformacije poziva nas da učinimo inicijativu da pomognemo drugima da učine taj napor.

PRAKSA

Promislite o konfliktu koji uključuje nekoga tko vam je drag. Što biste mogli "odsjeći" sa svoje strane da navedete tu osobu da odluči razriješiti problem na način koji će očuvati integritet uključenih strana te donijeti istinski mir?

Može li to biti nešto vezano uz vaš vlastiti ego?

Kakvu inicijativu i trud možete poduzeti da pomognete stvoriti puninu i mir u toj situaciji?

Yitzchak

Voziti kroz crveno

Može li se išta promijeniti?

Elul je posljednji mjesec Židovske godine, brojeći od Roš hašane. Boja povezana s elulom je crvena. Crvena je boja povezana sa sefirom moći, čiji je unutarnji doživljaj strah ili strahopoštovanje. Zbog toga što elul prethodi Roš hašani danu općeg suda on je tradicionalno mjesec duhovne inventure, tijekom koje sagledavamo svoje duhovno i moralno stanje pokušavajući se što bolje pripremiti za Roš hašanu. Koga ne spopadne strah prije nego što započne suđenje, kao što prorok kaže, "Lav riče; tko da se ne uplaši?"1 Stoga izgleda da crvena boja potpuno odgovara sentimentu koji po tradiciji ispunjava naš doživljaj elula. U današnjem suvremenom životu crvena boja simbolizira riječ

"stop." Ali, kao što svi dobro znamo, drhtanje i tjeskoba koje os-jećamo zbog nadolazećeg Dana suda ne smiju učiniti da ostanemo za-kočeni u našim prometnim trakama; oni nas moraju povesti putem promjene.

Ali budimo iskreni, nismo li isto to rekli i prošle godine, i godinu ranije, i onu prije nje? Nije li istina da kada smo po prvi puta otkrili da postoji tešuva da postoji nada za promjenu da smo učinili sve što smo mogli da bismo se promijenili. No, iskustvo tolikih godina naučilo nas je da je promjena vrlo teška, ako ne i nemoguća. Ne mislim pri tome na dodavanje dodatnih 15 minuta učenju Tore svakoga dana (mada je i to teško učiniti), već govorim o stvarnoj promjeni karaktera, stvar- noj promjeni osobnosti; stvarnoj promjeni u na-šem odnosu sa Svemogućim.

I tako još jednom stojimo na pragu elula, pred vratima Roš hašane i planiramo odraditi potrebno, no koliki od nas još uvijek vjeruju da se stvarno možemo promijeniti? Koliki se od nas uistinu nadaju da će popraviti odnose sa svojim supružnikom, odnose s djecom, i važnije od svega odnos sa Svemogućim? Ponekad se čini da je put do promjene niz crvenih svjetala sve dokle nam pogled seže.

(nastavit će se)

(od mlađaka Elula do Hošane Rabe moli se ovaj psalm ujutru i navečer) alaj mahane lo jira libi im takum alaj milhama bezot ani boteah.

LeDavid Hašem ori vejiši mimi ira Hašem ma'oz hajaj mimi efhad.

Vječni je svjetlo moje i spas moj, koga da se bojim?

Vječni je kula života mog, koga da se strašim?

Bikrov alaj mereim le'ehol et bsari caraj veojvaj li hema kašlu venafalu.

Ako mi se približe zlikovci da jedu meso moje, protivnici i neprijatelji moji, oni posrću i padaju.

Stane li u okô protiv mene vojska, srce se moje ne boji, ustane li protiv mene rat, u njemu sam siguran.

ֵאֵ ״מִתְּלאַָשׁ״ ַחאַ״ -דְּמ- מֵבְּב״מִתְּבִשׁ״שֵׁקַבֲא״הָּ

.

Ahat ša'alti me'et Hašem ota avakeš šivti bevejt Hašem kol jemej hajaj lahazot benoam Hašem ulevaker behejhalo.

Jedno tražim od Vječnoga, jedno molim: da sjedim u kući Vječnoga sve dane života svoga, da gledam milotu Vječnoga, da potražim hram Njegov.

מִנֵ וֹהְּמ״הוּצְּב״וֹלֳדאָ״הֶ ֵסְּב״מִנֵהִתְּסַמ״דָ ָה״םוֹמְּב״דֹּכֻסְּב״מִנֵנְּפְּצִמ״מִכ״ד Ki jecafneni besuko bejom ra'a jastireni beseter ahalo becur jeromemeni.

Da me sakrije u kolibu svoju na dan zla, da me zaštiti u zakrilju šatora Svog, da me uzdigne na pećinu.

״מֵחְּבִז״וֹלֳדאְָּב״דָחְּבְּזֶאְּע״מַ וֹבמִבְּס״מַבְּמֹּא״לַ ״מִשׁאֹּה״םוּהָמ״דָתַ koli ekra vehaneni veaneni.

Ve'ata jarum roši al ojvaj svivotaj ve'ezbeha be'ahalo zivhej terua ašira veazamra l' Hašem.

A sad, uzdignuće glavu moju protiv neprijatelja mojih naokolo, pa da žrtvujem u šatoru Njegovom žrtve uz trubu, da pjevam i da pojem Vječnome.

Čuj, Vječni, glas moj, usliši me, smiluj mi se, kad Te zovem!

Leha amar libi bakšu panaj et paneha Hašem avakeš.

Tebi je reklo srce moje: "Potražite lice Moje!" Tvoje lice tražim, o Vječni, ne sakrij lica Svoga! Ti si bio pomoć moja, ne odbaci me, ne ostavi me, Bože spasa moga!

Al taster paneha mimeni al tat be'af avdeha ezrati hajita al titšeni ve'al ta'azveni elokei jiši'i.

Ki avi ve'imi azavuni ve'Hašem ja'asfeni.

Otac i mati me ostaviše, Vječni će me k sebi uzeti! דְּמ״מִנֵהוֹד״אמ

Horeni Hašem darkeha uneheni beorah mišor lema'an šoreraj.

Uputi me, Vječni, na put Svoj, vodi me pravom stazom, zbog neprijatelja mojih!

Al vifeah hamas.

לאַ״במ

Ne prepusti me na volju protivnika mojih, jer protiv mene ustadoše svjedoci lažni, sikću nasilje.

Lulej he'emanti lir'ot betuv Hašem be'erec hajim. Vjerujem, da ću vidjeti dobrotu Vječnoga u zemlji života!

Uzdaj se u Vječnoga, budi krepak, jačaj srce svoje i uzdaj se u Vječnoga!