Učinkovit život

Suosjećanje s drugima

Talmud stavlja velik naglasak na micvos bein adam lahaveiro, kako se netko odnosi prema drugima. Ključ za ispravno ponašanje je empatija, što znači stavljanje sebe u poziciju drugog čovjeka kako bi iskusili što on osjeća. To je put za ispunjavanje važne micve ahavas Jisrael (ljubavi prema bližnjem Židovu). Budući da mi ne možemo znati okolnosti u kojima se nalazi drugi čovjek, uvijek mu moramo prići s povjerenjem, suditi ga s dobre strane (Etika otaca 1,6). To zahtijeva suosjećanje, obzir i pažljivost.

Suditi drugom čovjeku sa naklonošću može zahtijevati odlaženje u krajnosti. Talmud priča sljedeći događaj.

R'Akiva je radio za R'Eliezera ben Horkanusa tri godine. Na Erev Jom Kipur, R'Akiva je bio na odlasku te je zatražio svoju plaću kako bi se mogao pobrinuti za svoju obitelj.

R'Eliezer je rekao, "Nemam novca koji bi ti mogao dati," iako je R'Akiva vidio da ima punu vreću novca.

"Daj mi kravu," rekao je R'Akiva.

R'Eliezer je rekao, "Nemam kravu da ti ju dam," iako je R'Akiva vidio da ima kravu.

"Daj mi žito kao plaću," rekao je R'Akiva, vidjevši da ima gomilu žita.

Ali R'Eliezer je rekao, "Nemam žita da ti dam."

"Onda mi daj krevetninu i postelji- nu,

"Nemam to da ti dam, odgovori R'Eliezer.

"Daj mi onda komad zemlje, reče R'Akiva.

"Nemam zemlje da ti dam. Slomljena srca, R'Akiva je otišao.

Nakon Sukota, R'Eliezer je uzeo vreću novca, tri magarice natovarene vinom, uljem i poslasticama te se zaputio k R'Akivi.

"Što si mislio kada sam ti rekao da nemam novca za tebe, a ipak si vidio da sam imao novac?" upitao je R'Eliezer.

R'Akiva je rekao, "Pretpostavio sam da ti je novac potreban kako bi platio kupnju zemlje koju si dogovorio."

"A što si mislio kada sam ti rekao da nemam kravu?" upitao je R'Eliezer.

R'Akiva je rekao, "Pretpostavio sam da si obećao nekome posuditi kravu."

"A što si mislio kada sam ti rekao da nemam žita da ti dam?" upitao je R'Eliezer.

R'Akiva je rekao, "Pretpostavio sam da od žita nije odvojena desetina."

"A što si mislio kada sam ti rekao da nemam krevetninu, posteljinu niti zemlju da ti dam?" upitao je R'Eliezer.

R'Akiva je rekao, "Pretpostavio sam da si sve to posvetio za Hram."

R'Eliezer je rekao, "Zaklinjem ti se da su sve tvoje pretpostavke bile istinite. Budući da si me sudio s naklonošću, zaslužit ćeš da tebi B-g sudi s naklonošću."

(Shabbos 127b)

Ovo upućuje na to koliko daleko mora ići čovjekova mašta kako bi izbjegao optužiti nekoga za nepravdu.

Ono kako se osjećamo prema ljudima ovisno je o tome kako tumačimo njihovo ponašanje. Moja je majka koristila izraz "sveti al tadin," misleći na talmudsku izjavu, "Ne sudi čovjeka dok nisi bio na njegovom mjestu" (Etika otaca 2,5). U svom djelu "Molitva prije molitve," R'Elimelech iz Lizhenska kaže, "Pomozi mi vidjeti zasluge mojih bližnjih, a ne njihove pogreške." Naši odnosi bili bi idealni kada bismo drugima sudili s naklonošću.

Naša povijest je prepuna rabina koji su trpjeli uznemiravanje u svojim zajednicama. Moj otac nije bio iznimka. Međutim, njegov stav prema njegovim napadačima bio je, "Kad bi on znao koliko je glupo to što čini, ne bi to činio. Tako, treba mi biti žao što on nema seihel. Ako mi ga je žao, kako da se ljutim na njega?" Na kraju, svi njegovi napadači postali su mu odani prijatelji.

Kada vidim ljude koji omalovažavaju druge, razumijem koliko moraju biti očajni kada svoj krhki ego trebaju braniti na taj način.

Ovo poglavlje koje se bavi "suosjećanjem, razumijevanjem i pažljivošću," osobito sa primjerima citiranim iz života naših velikana, može uzrokovati da netko pomisli, Jesam li ja uistinu pozvan biti cadik? Može li se takvo ponašanje tražiti od prosječnog čovjeka? Odgovor je da ako netko ne vježba suosjećanje, razumijevanje i pažljivost prema drugima, on je u osnovi orijentiran sam na sebe. Osnovna razlika između ljudskih bića i životinja je ta što su životinje potpuno orijentirane same na sebe te su nesposobne za suosjećanje, razumijevanje i pažljivost (osim u slučajevima kućnih ljubimaca koji mogu usvojiti ljudske osobine).

Otvoreno rečeno, život koji je potpuno usmjeren sam na sebe je u osnovi životinjski život. Onaj tko uistinu cijeni svoje dostojanstvo kao ljudsko biće trebao bi željeti biti iznad toga.

Životinje mogu biti sretne kad funkcioniraju kao životinje, jer to je ono za što su stvorene. Čovjek koji se ne izdigne iznad životinjske razine ne može biti istinski sretan.

Sofisticiranost i izobrazba nisu ono što određuje ljudsko biće. To su suosjećanje, razumijevanje i pažljivost. Visoko obrazovan čovjek koji živi sebičnim životom možda ispunjava znanstveni kriterij naziva homo sapiens, koji podrazumijeva racionalnost, i on uistinu jest inteligentna životinja, no još uvijek nije pravo ljudsko biće.

Primjeri citirani iz života cadikima doista su vrlo visoka razina suosjećanja, razumijevanja i pažljivosti, što može biti van dosega prosječnog čovjeka, no svi smo mi sposobni postići neku razinu tih karakteristika.

Izražavanje zahvalnosti

Izuzetno važna osobina u životu koji ima učinak je zahvalnost. Zahvalnost je vezivo svih odnosa, obiteljskih i društvenih. Kako bi vježbao tu važnu osobinu, čovjek mora imati suosjećanje, razumijevanje i pažljivost.

Koliki naglasak Tora stavlja na hakaras hatov (prepoznavanje dobra) istaknuto je u sifrei musar.

B-g upućuje Mojsija da ode u Egipat osloboditi Izraelce od njihovog gorkog ropstva, a Mojsije kaže, "Najprije moram pitati za dozvolu Jitra, svog tasta. On me primio u svoju kuću dok sam bio stranac bez doma." Razmislite o tome! Izraelci su bili tlačeni od strane Egipćana, djeca su im bila bacana u Nil. B-g kaže Mojsiju da ih oslobodi, a Mojsije kaže, "Najprije moram pitati za dozvolu Jitra, svog tasta. On me primio u svoju kuću dok sam bio stranac bez doma." Ali Mojsije je znao da B-g ne bi htio nikako drugačije.

Kad je B-g naredio Mojsiju da nanese Egiptu prvu od deset pošasti, da pretvori vodu Nila u krv, On kaže Mojsiju neka tu misiju obavi Aron, njegov brat. Zašto? Zato što je voda zaštitila Mojsija kada su ga stavili u košaru u Nilu. Mojsiju je rečeno da izrazi zahvalnost neživoj rijeci na način da ne posluži kao sredstvo kroz koje će pošast doći na nju! Iako neživi objekt nema osje- ćaje, moramo imati obzira prema njemu, jer ako smo senzitivni prema neživim objektima, bit ćemo senzitivniji prema ljudima.

Mojsije je ukorio Izraelce da su nezahvalni. Tosafos kaže da su Izraelci imali poteškoća u izražavanju svoje zahvalnosti B-gu jer Mu se nisu htjeli osjećati dužnima (Avoda Zara 5a).

Komentar Tosafosa je važno psihološko razmatranje. Nije neobično da čovjek razvije ozlojeđenost umjesto zahvalnosti prema dobročinitelju jer se ne želi osjećati dužnim. Reći ili ostaviti neizrečenima jednostavne riječi "Hvala ti" može izgraditi ili srušiti odnos. Uistinu, prve riječi koje upućujemo ujutro su Mode ani, kad zahvaljujemo Hašemu za još jedan dan života. U našoj molitvi i našim berahos mi uvijek iznova izražavamo zahvalnost Hašemu. Talmud kaže da je vjerojatno da će čovjek koji nije zahvalan prema drugim ljudima biti nezahvalan i prema Hašemu.

Kad je Adam sagriješio, bilo bi mu oprošteno da je preuzeo odgovornost za svoje djelo, no umjesto toga, on je okrivio Evu. "Žena koji si mi Ti dao da bude uz mene – ona mi je dala plod sa stabla pa sam jeo" (Postanak 3,12). Raši ističe da je Adam bio nezahvalan. Hašem mu je dao ženu koja je bila najprikladnija za njega, i umjesto da bude zahvalan, Adam nju optužuje za svoj grijeh. Ta karakterna crta prepriječila mu je da učini tešuva.

Zahvalnost je ključ za sreću. Sve dok je čovjek nezahvalan, on je nezadovoljan sa svime što ima. Težnja za ispunjenjem želja je rupa bez dna koja vodi u frustraciju i depresiju.

Prevela Anja Grabar

Alan Morinis: