Borba protiv našeg unutarnjeg neprijatelja

Židovska se homiletska tradicija bavila "neprijateljem" protiv koga se borilo u početnom retku parše, u smislu da se ovdje radi o zlom nagonu samog "ratnika". Rečeno besmrtnim riječima poznatog crtanog lika Pogoa, "naišli smo na neprijatelja, a on je mi!". Ovo je u skladu s riječima Talmuda da tema kojom započinje parša – brak s privlačnom ženom, nežidovskom zarobljenicom – aludira na osobnu borbu pojedinca s najnižim željama i zlim nagonima koji muče sve nas.

Stvarna borba u životu stoga zapravo nije borba protiv drugih koji nam ne žele dobro, već borba protiv naše prirode rastrgane unutarnjim konfliktima. Naša je svakodnevica ispunjena iskušenjima, fizičkim i financijskim, te ambicijama potaknutim našom moći. Laži, jadne isprike, ili osjećaj da "svi to rade" i da nas nikada neće uhvatiti i javno prokazati kao uključene u prijevaru ili skandal, oružja su neprijatelja koji vreba u nama, i koji hvata slabosti koje imamo.

Sve dok ne shvatimo u kojoj je mjeri svatko od nas podložan napadima svog unutarnjeg neprijatelja, slabe su nade da ćemo osmisliti djelotvornu obrambenu strategiju za borbu protiv njega. Bahata oholost samopravednosti bez osnove jedan je od najtežih moralnih i osobnih nedostataka koje čovjek može imati.

To je vijest koju nam Talmud donosi kada kaže da se onaj/ona koji griješi, a ostaje uvjeren/a da će se kasnije moći pokajati i poništiti taj grijeh, nikada ne može istinski pokajati zbog tog grijeha. Ne bismo trebali podcjenjivati neprijatelja koji čuči u nama.

U našoj tradiciji mjesec elul je odvojen kao posebno vrijeme u kojem trebamo identificirati našeg unutarnjeg neprijatelja i suprotstaviti mu se. U našem užurbanom i nakrcanom svijetu, naše nam obaveze dopuštaju tek kratke dragocjene trenutke da razmislimo o tome tko uisti- nu jesmo – o onome što želimo postići i o svrsi svog postojanja. Naš nas neprijatelj zbunjuje i stvara nered svim onim tisućama sitnica, hirovima i odvlačenjem pažnje koje ovaj preužurbani svijet nameće.

Rabi Yisraela iz Salanta jednom je netko upitao, ako netko ima samo deset minuta na dan za učenje Tore, da li da uči Talmud ili musar (etičko učenje judaizma). On je odgovorio da taj treba učiti musar jer će kroz njega shvatiti da ima mnogo više vremena od samo tih deset minuta u danu za učenje Tore. Time je Rabi Yisrael prikazao svoj način sučeljavanja s unutarnjim neprijateljem koji nas uvjerava da sebe ne možemo poboljšati, da smo preslabi ili da su navike toliko snažne ili da smo jednostavno previše zauzeti i zaokupirani drugim stvarima da bismo razmišljali o sebi.

Ne obaziranje na neprijatelja najsigurniji je način da nas on pobijedi. Ja smatram da je tradicija stavila ta- kav naglasak na mjesec elul, jer je upravo suočavanje sa samim sobom, na koje ovaj mjesec ukazuje, najsnažnije oružje kojim raspolažemo u svom duhovnom arsenalu. Pripremajući se za dane straha i suda koji će nam uskoro stići, iskoristimo ovo vrijeme na mudar i djelotvoran način.

Posljedice

Ovotjedno čitanje Tore otpočinje sa svim bolestima koje će zadesiti naše društvo – požuda i izrabljivanje drugih ljudskih bića, napose žena od strane muškaraca u dominantno muškom društvu, nesretni brakovi, disfunkcionalne obitelji i sporovi oko ostavštine koji uništavaju obiteljski život; te na kraju vrlo uznemirujuće, buntovna i nasilna djeca koja prkose svakom autoritetu, a posebno roditeljskom. Mi svi, gotovo svakodnevno, svjedočimo takvim situacijama i pojavama u našem društvu u cjelini, kao i u našem užem društvu.

Tora se u parši bavi samo terapijom simptoma, a ne i patologijom koja leži u pozadini tih problema. Ona nastoji zaštiti zlostavljanu ženu, uvesti reda u prava i prioritete potencijalnih nasljednika i kazniti ćudljivog sina. Ipak, ona ne komentira izravno uzroke koji izazivaju tako bolne situacije i probleme koji slamaju srca.

Ne radi se o tome da Tora nije svjesna uzroka problema koje opi- suje. Zapravo, Tora uvijek "ponire u istraživanje ljudske psihe" i na taj način pokazuje da smatra da, unatoč svim njezinim upozorenjima, zapovijedima vrednotama na koje nas upućuje, ljudska bića – dobri i časni ljudi – padaju u zamku svojih slabosti, te ne žele pogledati na posljedice svog prijašnjeg ponašanja.

Ako sve prijašnje paršijot Tore nisu potakle čitatelja da shvati kako odgajati djecu, kako ući u brak i na koji način se u njemu ponašati, kako se ophoditi prema drugom ljudskom biću s dostojanstvom i poštovanjem, onda je ponavljanje tih pouka na ovom mjestu gotovo pa beskorisno.

Tora nam tek ukazuje da činjenice, učinci života i našeg prijašnjeg ponašanja u njemu, govore sami za sebe kroz posljedice s kojima se sada suočavamo i koje nas dovode u kušnju. Mi već znamo koji su uzroci tih problema. Tora sada želi da mi sami uvidimo učinke tih uzroka, kada se pojave u našim životima.

U našim životima postoji i element koji uvijek ostaje neobjašnjiv ljudskom razmišljanju i poimanju. Izuzetni, pametni i predivni roditelji ponekad odgoje disfunkcionalno, ako ne i čudovišno potomstvo. Pred oči nam dolaze primjeri Jichaka i Rivke s Ezavom, ili kralja Davida s Avšalomom.

A jednako tako i obrnute situacije, kada ljudi sumnjivog karaktera i grešnog ponašanja podignu djecu izuzetnih vrlina, poput Teraha s Avrahamom ili Lavana s Leom i Rahel. Ukratko rečeno, brzo i pojednostavljeno prosuđivanje o tome što je uzrok obiteljskog ponašanja u ovim stvarima nije na mjestu. Postoje previše toga što treba uzeti u obzir, a sloboda izbora koja je dana svakom ljudskom biću, kako god ga ono koristilo, ostaje najvažnija za ljudsko ponašanje.

Možda se zbog toga Tora ne bavi dubljim uzrocima disfunkcionalnog i svojeglavog ponašanja koje opisuje u ovoj parši. Umjesto toga ona se fokusira na samo ponašanje, te probleme i posljedice kojim ono rezultira. Skrivene stvari pripadaju nedokučivim Nebesima, no naš je zadatak da učinimo najbolje što možemo i slijedimo opća načela i vrednote, kao i pojedinačne zapovijedi Tore i molimo se B-gu za uspjeh i ostvarenje toga.

Šabat šalom.

Rabbi Yissocher Frand: