Dobro

Konačno je stigao petak popodne, skoro već vrijeme za početak šabata i trenutke dugoočekivanog odmora. Jerry se vratio s dugog prekomorskog poslovnog puta, tjednima već nije bio na svom uobičajenom mjestu u šulu. Dok su muškarci jedan po jedan pristizali na popodnevnu Minha molitvu, rabin je Jerryja dočekao sa srdačnim "šalom aleihem".

Jerry se pokušavao pribrano moliti, ali njegov um se nije dao smiriti, naprosto je imao toliko toga što je morao nadoknaditi. Prisjećao se svih mjesta na kojima je bio, te ljudi s kojima se susreo. I već je koračao tri koraka unatrag završavajući molitvu Amida. Jerry je ponovo čuo kako mu je rabi zaželio "šalom aleihem." "Molim?" pomislio je u sebi Jerry iznenađeno pogledavši rabina.

Rabin mu je šapnuo: "Da, izrazio sam ti dobrodošlicu što si se vratio sa svog dalekog preokoceanskog putovanja, ali sam te htio pozdraviti i sad kad si se vratio s ovog posljednjeg putovanja!"

Često svoje živote živimo s podsvjesnim osjećajem: "Ja sam pravi primjer religioznog licemjera." Mislimo: "Možda sam jutros molio s određenim intenzitetom i koncentracijom, ali već ovo poslijepodne misli su mi lutale i udaljile se od riječi sidura" Ili, "Možda sam jučer bio zamijetio dobre strane kod mog prijatelja, bračnog partnera ili kolege na poslu, ali danas ne znaju napraviti ništa kako treba. Opet postajem ona ista negativna osoba."

Brzo postanemo uvjereni da nismo postigli nikakav napredak i da koliko god dobra mislimo da smo učinili, njega ili nema ili je do sada već izbrisano. No, je li to istina? Sve su nas učili da dvije pogreške ne tvore jedan ispravan postupak, ali što je sa obrnutim slučajem? Brišem li ja učinjeno dobro djelo ako nakon toga radim nešto što je suprotno tome? Ako moje buduće ponašanje nije na višoj razini. No, na sreću, B-g nam je već dao odgovor na ovo pitanje! Židovski izvori poučavaju da sve stvoreno, i povijest civilizacije, samo su uvod u najvažniji događaj ikada. Ovaj je događaj bio toliko velik da je zapravo dao smisao svemu onome što se dogodilo prije njega. Taj događaj bio je davanje Tore na brdu Sinaj.

Moglo bi se pretpostaviti da je Židovski narod morao biti duhovno dostojan da primi taj najveći dar. Svakako da su morali biti potpuno iskreni i predani tome da postupaju prema onome što je napisano u Tori.

Pa ipak, na Sinaju B-g kaže o Židovskom narodu:

"Zarobili ste Mi srce jednim okom svojim" (Pjesma nad pjesmama 4,9). Zašto samo jednim? Zato što je drugo oko već gledalo na Zlatno tele, čekajući trenutak da ga mogu obožavati! (Šir haširim Raba 1,55).

Sigurno, nema većeg licemjerja od ovoga.

Prilikom samog davanja Tore u našem je narodu bilo onih koji su već jednim okom gledali kako bi oskvrnuli sve što je napisano. Kao što naši mudraci podučavaju: ''Štovanje idola jednako je kršenju cijele Tore'' (Ševuot 29a). No ipak, privukli smo B-ga zbog našeg jednog dobrog oka!

Dobro je stvarno i vječno. Ništa što činim nikada neće poništiti vrijednost i potpunu čistoću dobrog djela, misli ili želje. Svaki djelić dobra koje činim B-g će zauvijek cijeniti i čuvati za moju vječnu nagradu. Sada nije vrijeme da očajavam, nego da okrijepim sebe i počnem iznova, jer koje god dobro učinio od sada nadalje ono ostaje dovijeka uz mene!

■

. Prevela Tamar Buchwald