Lekcija iz ljudske psihologije

Ova parša sadrži više zapovijedi nego ijedna druga u Tori. Sedamdeset i četiri, da budemo precizni.

Jedna osmina tih zapovijedi iznesena je u jednoj pedesetini njenih stihova. Mnogo zanimljivih stvari za pročitati ako ste u prilici.

Na početku ovotjedne parše ima jedna šokantna i kontroverzna zapovijed koja vodi do problema o kojem često razmišljam.

Tora govori o vojniku koji u žaru bitke vidi predivnu ženu i osjeti poriv da ju siluje. Tora mu zapovijeda da to ne čini – do ovdje je sve u redu. Kaže mu da ju radije uzme kao zarobljenicu, obrije joj kosu, pusti da joj nokti rastu 30 dana, dopusti joj da oplakuje svoju obitelj i zatim… zatim ju može silovati. A nakon toga se mora oženiti njome!

Ovo je svakako zanimljiva zapovijed za um 21. stoljeća. Međutim, rabini nam kažu da Tora jednostavno razumije i odgovara na ljudsku psihologiju. U žaru i strasti rata, čovjek gubi svoju perspektivu. Ako bi mu Tora naprosto zabranila tu ženu, on bi vjerojatno ignorirao tu zapovijed. (Govorimo o vremenu 3500 godina prije Ženevske konvencije kada je silovanje u ratu bilo u potpunosti prihvatljivo u svim društvima.) Umjesto toga, Tora mu daje izbor. Čekaj 30 dana, neka žena oplakuje svoju obitelj, zapuštena i obrijane glave. Daje mu vremena da se smiri, da zaboravi rat i njegove životinjske strasti. I zatim mu daje priliku da donese odluku. Tora vje- ruje da će on pod tim okolnostima donijeti ispravnu odluku. I to je svrha ove zapovijedi. vne osobe sa muškim prostitutkama koja uključuje i drogu možda će još naći mjesto na naslovnim stranicama časopisa, no obične ljubavne afere toliko su česte da više nikoga ne zanimaju. Pa, možda to znači da se trebamo zaštititi od svojih potencijalnih pogrešaka u područjima koja su nam važna – poput područja naših odnosa. To je definitivno perspektiva Tore.

To otvara čestu temu Tore o kojoj nerijetko promišljam. Do koje mjere da vjerujemo ljudskim bićima da se mogu kontrolirati i ispravno ponašati, a do koje mjere da donosimo zakone kojima im pomažemo da izbjegnu kušnju – i potencijalno padnu na testu? Naravno, to je veliko pitanje i kada je u pitanju odgoj djece.

S druge strane, postoji argument da ljudi moraju donijeti vlastite odluke i imati slobodu da ih slijede.

Je li pouzdanje u ljudsku prirodu od veće pomoći nego sumnja u nju?

Mislim da je, kao i u svemu u životu, potreban balans. Treba vjerovati, ohrabrivati i njegovati božanski dio naše prirode, no istovremeno se štititi od svoje životinjske strane – koja ima sposobnost da jednim udarcem sruši cijelu kuću. Taj je balans izazovan jer ako se pretjerano štitimo, nikada nećemo naučiti samostalno birati. No, ako se štitimo pre-malo, to otvara značajan rizik.

Jedan od mnogih primjera su zakoni o jihudu. Po židovskom zakonu, muškarac i žena koji nisu u krvnom srodstvu ili vjenčani, ne smiju biti sami zajedno u zatvorenoj sobi.

S jedne strane, razumijem da se to događa. Ljudska bića izgube glavu kada je u pitanju suprotni spol. Afere su danas toliko česte da više čak ni ne šokiraju ljude. Afera neke ja-

Mislim da je zapovijed iz ovotjedne parše izvrstan primjer balansa. Tora ne kaže 'ne'. Ona daje čovjeku vrijeme i prostor da se smiri i da učini ispravnu stvar. Ona ga štiti u vrijeme kada ne vidi toliko jasno i pomaže mu da ponovno pronađe svoju mudrost te donese odluku koju bi i ranije donio da mu pogled nije bio zamagljen.

Šabat šalom

■

Prevela Anja Grabar

Rabbi Shlomo Riskin: