Lo vor ka ^ORALI] Ru precht i Wolf Eggen berg – istak nu ti su dio ni ci hrvat ske voj ne po vi je sti kon cem 16. i po~et kom 17. stol je}a

Lovorka ^ORALI]

Ru precht i Wolf Eggen berg – istak nu ti su dio ni ci hrvat ske voj ne po vi je sti kon cem 16. i po~et kom 17. stol je}a

Uvod

Tijekom pro{lih vjekova va`nu ulogu u hrvatskoj vojnoj povijesti imali su pojedinci podrijetlom iz njema~kih i austrijskih krajeva. Posebno va`no poglavlje njihovog sudjelovanja u hrvatskoj vojnoj povijesti poklapa se s vi{estoljetnim razdobljem (od 1527. do 1918. god.) uklju~enosti Hrvatskog Kraljevstva u dr`avnu zajednicu pod okriljem vladarske dinastije Habsburg (Habsbur{ka Monarhija). Unutar toga razdoblja neprijeporno va`no mjesto u hrvatskoj povijesti imala je Vojna granica ili Vojna krajina (njema~ki: Militärgrenze), zaseban i u europskoj povijesti jedinstven vojno-obrambeni pograni~ni sustav ustrojen s ciljem obrane Hrvatske i ostalih habsbur{kih zemalja od osmanlijskih provala i osvajanja. Kroz duga stolje}a opstojanja hrvatske Vojne granice (od druge polovice XV. stolje}a do razvoja~enja 1873. i njezinog priklju~enja civilnoj Hrvatskoj 1881. godine) neprijeporno va`an ~imbenik njezinog djelovanja bili su njema~ki i austrijski generali i ~asnici, ali i obi~ni vojnici podrijetlom iz habsbur{kih zemalja, koji su – uz doma}e, hrvatsko stanovni{tvo – stolje}ima predstavljali neprjelaznu prepreku osmanlijskim nadiranjima u unutra{njost Europe. Istaknutim sudionicima povijesti Vojne granice njema~kog odnosno austrijskog podrijetla mogao bi se posvetiti opse`an biografski leksikon ili ove}e monografsko djelo. U ovom radu bit }e rije~ isklju~ivo o dvojici odvjetaka njema~ke obitelji Eggenberg, istaknutim sudionicima hrvatske vojne povijesti s kraja XVI. i po~etkom XVII. stolje}a.

Ime obitelji Eggenberg susre}e se u njema~kim vrelima u vi{e razli~itih oblika (Eggenberg, Eggenberger, Eggenperg i dr.). Prema postoje}im saznanjima historiografije (poglavito njema~ke i austrijske) znano je da obitelj potje~e iz [vapske te da se tijekom kasnog srednjeg vijeka jedan njezin ogranak spominje u [tajerskoj, gdje su obiteljsko prezime stekli prema istoimenom naselju na rijeci Muri. Tijekom XV. stolje}a spominje se njihov istaknuti odvjetak Ulrich, imu}an poduzetnik poznat po razgranatim i unosnim trgova~kim i bankarskim poslovima, koje je s vremenom pro{irio i do Budima i Zagreba (trgova~ko-nov~arske podru`nice). Njegov je sin Hans stekao plemi}ki naslov, do~im su njihovi kasniji potomci imali zapa`enu ulogu u gospodarskoj (kao uspje{ni trgova~ki poduzetnici) i vojnoj (kao obna{atelji visokih vojnih ~inova) povijesti Habsbur{ke Monarhije. Godine 1717. obitelj je izumrla u

mu{koj lozi, a njihove posjede, od kojih se glavnina nalazila u [tajerskoj, naslijedila je obitelj Herberstein.1

U sklopu prou~avanja povijesnih dodira odvjetaka obitelji Eggenberg s Hrvatskom najistaknutije mjesto pripada Ruprechtu – hrvatskom i slavonskom vrhovnom zapovjedniku (generalu) u vrijeme bitke kod Siska (1593. god.) – te njegovom ne}aku Wolfu, generalu Hrvatske krajine 1613-1615. godine. Njihovim `ivotopisima, poglavito onom dijelu koji se odnosi na njihovo djelovanje u Hrvatskoj, usmjereno je te`i{te ovoga rada.

Hi sto rio gra fi ja

Djelovanje Ruprechta i Wolfa Eggenberga poznato je u hrvatskoj historiografiji. Njima su se, iako ne kao glavnim protagonistima odre|enih povijesnih zbivanja, poglavito bavili autori koji su u svojim djelima obra|ivali vojno-politi~ku povijest Hrvatske s kraja XVI. i po~etkom XVII. stolje}a. Stoga je sljede}i osvrt na historiografska djela poglavito usmjeren na monografska djela, rasprave i ~lanke hrvatskih istra`iva~a unutar kojih je hrvatski dio `ivotopisa ovih dvaju potomaka obitelji Eggenberg najpodrobnije obra|en.

U uradcima povijesnih pisaca djelovanje Ruprechta Eggenberga poglavito se vezuje za doga|anja tijekom austro-turskog rata 1593-1606. godine, pri ~emu je istra`iva~ka pozornost napose usmjerena na Ruprechtov udio u znamenitoj sisa~koj bitci 1593. i vojnim doga|anjima oko osvajanja utvrda Petrinje i Hrastovice te uspostavljanja ~vrste pograni~ne granice prema osmanlijskim ste~evinama.2 Za istra`ivanje navedenog razdoblja hrvatske povijesti od neprijepornog su zna~enja zbirke izvora. Tako su u 19. broju akademijinog ~asopisa “Starine” (Zagreb 1887) objavljena dva priloga koji sadr`e arhivsku gra|u vezanu za sisa~ku bitku i austro-turski rat 1593-1606. godine. U radu Izprave o bitci kod Siska dne 22. lipnja 1593. godine (str. 172-192) Petar Radi} donosi izvje{}e Ruprechta Eggenberga upravljeno nadvojvodi Ernestu neposredno nakon bitke kod Siska (str. 182-184), do~im Radoslav Lopa{i} u radu Prilozi za poviest Hrvatske XVI. i XVII. vieka iz {tajerskoga zemaljskoga arhiva u Gradcu (ibid., str. 1-80) objavljuje izvje{}a Ruprechta Eggenberga upu}ena Dvorskom ratnom vije}u u Graz u razdoblju od travnja do rujna 1593. godine, a koja se odnose na osmanlijske provale u Hrvatsku, potrebu poja~avanja vojno-obrambenih sposobnosti granice te nastojanja u svezi osvajanja

1 O obitelji Eggenberg i njihovim istaknutim pojedincima vidi: Neue Deutsche Biographie, Band IV, Berlin 1957, str. 331-332;

Deutsche Biografische Enzyklopädie, Band III, München 1996, str. 26-27. (dalje: DBE, Band III); Hrvatski biografski leksikon (dalje: HBL), sv. IV, Zagreb 1998, str. 14. (tekst: Fedor Moačanin). 2 Opće podatke o Ruprechtu Eggenbergu vidi u: DBE, Band III, str. 27; HBL, sv. IV, str. 14. (tekst u sklopu obitelji). Usporedi i neka djela austrijske historiografije, u kojima su sadr`ani i brojni vrijedni podaci o Ruprechtovom djelovanju prije dolaska u

Hrvatsku: H. Ortelius i M. Meyer, Ortelius redivivus et continuatus oder der Ungarischen Kriegs-Empörungen Historische

Beschreibung, Frankfurt am Main, 1665, str. 132-133, 180-181, 337; H. v. Zwiedineck-Südenhorst, Ruprecht von

Eggenberg. Ein össtereichischer Heerführer des 16. Jahrhunderts, Mittheilungen des Historischen Vereins für Steiermark, 26,

Graz 1878; H. Pirchegger, Geschichte der Steiermark, Graz 1983, str. 86-87, 169.

Petrinje (kolovoz 1593).3 Izvje{}a Ivana Kobenzela, vrsnog austrijskog diplomata i savjetnika na dvoru nadvojvode Karla u Grazu, tema su rada Karla Horvata Kobenzelovi izvje{taji (1592.-1594.) kardinalu Cintiju Aldebrandiniju, dr`avnom tajniku pape Klementa VII. Osim brojnih vrijednih dokumenata za hrvatsku povijest ranih 90-ih godina XVI. stolje}a, objavljen je i latinski prijevod Ruprechtovog izvje{}a o ishodu sisa~ke bitke 22. VI. 1593. godine.4 Isti autor potpisuje i rad Prilozi za hrvatsku povijest iz arhiva rimskih u kojem se ponovo objavljuju podrobna izvje{}a o sisa~koj bitci te donosi vijest o Ruprechtovom djelovanju kao nadvojvodinog povjerenika za vojna pitanja u Hrvatskoj.5 Povodom obilje`avanja ~etiri stolje}a od sisa~ke bitke i velike kr{}anske pobjede (1593-1993), objavljeni su u hrvatskom prijevodu najva`niji dokumenti koji se odnose na tada{nja doga|anja. Za istra`ivanje udjela Ruprechta Eggenberga u slavnim zbivanjima uo~i, tijekom i nakon obrane Siska ovi su izvori od prvorazrednog zna~enja i nezaobilazno su vrelo za svako podrobnije istra`ivanje.6 Na posljetku, vrijedne podatke o Ruprechtovom djelovanju prilikom obrane Siska i kasnijeg osvajanja Hrastovice i Petrinje donosi hrvatski kroni~ar i povijesni pisac Baltazar Adam Kr~eli} u djelu Povijest stolne crkve zagreba~ke. 7

Raznorodne, vremenski me|usobno udaljene godinama nastanka i koncepcijski vi{evrsne sinteze hrvatske povijesti ili njezinih pojedinih odsje~aka tako|er su va`na pregledna literatura iz koje saznajemo temeljne podatke o austro-turskom ratu i sisa~koj bitci 1593. godine. U nekima od njih va`no mjesto pripada i djelovanju njema~kog ~asnika Ruprechta Eggenberga. Tako podrobnu kronologiju Ruprechtovih vojnih aktivnosti u Hrvatskoj (od imenovanja za namjesnika nadvojvode Ernesta u Hrvatskoj u velja~i 1593. do osvajanja Petrinje i Hrastovice u rujnu 1595. godine) donosi Vjekoslav Klai} u svojoj nezaobilaznoj sintezi hrvatske povijesti.8 Sa`et pregled ratnih zbivanja na hrvatskoj granici s posebnim osvrtom na obranu Siska sadr`an je u Historiji naroda Jugoslavije (poglavlje: “Bitka kod Siska”).9 Borba Hrvata sa Turci od pada Sigeta do mira @itva-Doro`koga (1566-1606) naslov je knji`ice Dane Grubera u kojoj je podrobno predstavljena Eggenbergova uloga u sisa~koj bitci i kasnijim ratnim doga|anjima na boji{tima Hrvatske granice.10 Obljetni~arskog su obilje`ja knji`ice kojih su autori Ferdo Hefele (Tristogodi{njica u spomen boja sisa~koga 1593.)11 i Anton Koblar (Zmaga pri Sisku dne 22. junija 1593.).12

4 Vidi str. 62-63, 66. Dalje: Lopašić 1917. Usporedi i arhivsku građu koju je isti autor objavio u zbirci izvora Spomenici

Hrvatske krajine, sv. I. (od godine 1479. do 1610.), Monumenta spectantia historiam slavorum meridionalium (dalje:

MSHSM), sv. 15, Zagreb 1884, str. 182, 184-185, 188, 196-199. 5 Starine JAZU, sv. 32, Zagreb 1907, str. 131-316. (dalje: Horvat 1907). Ruprecht Eggenberg spominje se i u drugim izvješćima (vidi str. 151-153, 191-195). 6 Starine JAZU, sv. 34, Zagreb 1913, str. 64-172. (dalje: Horvat 1913). O Ruprechtu Eggenbergu vidi str. 88-92, 96-97. 7 Dokumenti o sisačkoj bici 1592.-1598. (priredio i preveo Josip Barbarić), Sisak 1993. Vidi izvješća pod brojem: 11, 32, 34, 35, 36, 41, 83, 91, 96 i 100. 7 Zagreb 1994. (prijevod: Zlatko Šešelj). 8 Vjekoslav Klaić, Povijest Hrvata od najstarijih vremena do svršetka XIX. stoljeća, knjiga V. (četvrto doba: vladanje kraljeva iz porodice Habsburga 1527-1740), priredio Trpimir Macan, Zagreb 1981. (dalje: Klaić 1981), str. 490-492, 494-501, 507-508, 516-517. 9 sv. II, Zagreb 1959, str. 684-685. (tekst: Nada Klaić i Bogo Grafenauer). 10 Zagreb 1879. (dalje: Gruber 1879), str. 78-80, 83, 87-91, 94-98, 100-101, 105, 109. 11 Sisak 1893. (III. izdanje, Sisak 1992). Posebno vidi str. 45-60. 12 Ljubljana 1893. O Ruprechtu Eggenbergu vidi str. 5.

Do~im je Koblarovo djelo izrazito kratak napis koji u glavnim crtama oslikava povijesnu pobjedu kr{}anske vojske kod Siska, Ferdo Hefele – nastavljaju}i se i preuzimaju}i brojna dosada{nja saznanja Dane Grubera – podrobno predstavlja sve pojedinosti uo~i i tijekom sisa~koga boja 1593. godine. Vrijedan prilog prou~avanju povijesti hrvatskih protuturskih utvrda predstavlja monografsko djelo Milana Kruheka u kojemu su sadr`ani i podaci o ulozi Ruprechta Eggenberga.13 Na posljetku, monografija Ive Ma`urana Hrvati i Osmansko Carstvo (Zagreb 1998), sadr`i – u sklopu cjelovitog prikaza osmanlijskih osvajanja – podroban prikaz ratnih doga|anja u kojima je neospornu ulogu imao i Ruprecht Eggenberg (vidi str. 163-164, 167-169).

U sklopu razmatranja izvora i literature o kraji{kom zapovjedniku Ruprechtu Eggenbergu vrijedno je spomenuti i nekoliko zapa`enih i za ovo istra`ivanje nezaobilaznih studija i ~lanaka. Ponajprije se izdvajaju prilozi objavljeni u zborniku Sisa~ka bitka 1593. (Zagreb-Sisak 1994), nastalom nakon odr`avanja dvodnevnog me|unarodnog znanstvenog skupa “Sisa~ka bitka 1593-1993”, koji je 18. i 19. lipnja 1993. godine odr`an u Zagrebu i Sisku. Zna~ajem za istra`ivanje udjela Ruprechta Eggenberga u vojnim doga|anjima u svezi sisa~kog boja izdvaja se poglavito sustavan i podacima iznimno podroban prilog Milana Kruheka Rat za opstojnost Hrvatskog Kraljevstva na kupskoj granici (str. 33-66) u kojem se, na osnovi dosada{njih spoznaja historiografije, ali i uporabom arhivskih vrela (poglavito izvje{}a generala, sudionika bitke) predstavljaju svi temeljni ~imbenici tada{njih zbivanja na Hrvatskoj granici.14 Vrijedne podatke O broju vojnika kr{}anske vojske u sisa~koj bici 22. lipnja 1593. donosi Ante Nazor15, do~im slovenski povjesni~ar Andrej Hojzan ukazuje na ulogu vojnoobavje{tajnih slu`bi tijekom austro-turskog rata.16 Na posljetku, kao i u prethodna dva rada, podatke o Ruprechtovom djelovanju tijekom sisa~ke bitke bilje`i Marija [ercar u prilogu Vojna oprema i naoru`anje u vrijeme bojeva kod Siska 1591-1593.17 U sklopu razmatranja povijesnih rasprava i priloga o sisa~koj bitci i tamo{njoj ulozi njema~kog ~asnika Ruprechta Eggenberga, izdvaja se i rad Alexisa Olesnickog Tko nosi odgovornost za poraz turske vojske kod Siska 20 ramazana 1001 godine (22. lipnja 1593)? Rad je poglavito na~injen na osnovi i{~itavanja i ra{~lambe osmanlijskih izvora (onodobnih i kasnijih) te je vrijedan prilog poznavanju sisa~kih vojnih doga|anja s motri{ta onodobnih osmanlijskih kroni~ara.18 Na kraju, me|u radovima uporabljivim za ovo istra`ivanje potrebno je spomenuti i opsegom neveliko djelo Rudolfa Horvata Borba Hrvata s Turcima za Petrinju (Petrinja 1903, dalje: Horvat 1903) u kojem su sadr`ani vrijedni podaci o Eggenbergovom sudjelovanju u osvajanju va`ne pograni~ne utvrde Petrinje (vidi str. 55, 58-70, 73, 80-90).

13 Krajiške utvrde Hrvatskog Kraljevstva, Zagreb 1995, str. 318. 14 Dalje: Kruhek 1994. 15 Sisačka bitka 1593, str. 93-108. (posebno vidi str. 96-97. i 106-107). 16 Sisak 1593. in vloga obveščevalne, protiobveščalne ter vojnopoštne djeavnosti zdru`enih notranjeavstrijsko-hrvaških sil, u:

Sisačka bitka 1593., str. 75-92. (posebno vidi str. 78-79). 17 Sisačka bitka 1593., str. 243-254. (posebno vidi str. 245-246). 18 Vjesnik Hrvatskoga arheolo`koga dru`tva, sv. 22-23, Zagreb 1941-1942, str. 115-173. (posebno vidi str. 130, 136).

U usporedbi s Ruprechtom, njegov je ne}ak Wolf Eggenberg dobio u uradcima hrvatske i strane historiografije mnogo manje prostora. Razlog tome jest relativna kratko}a boravka na na{im prostorima, ali i manje zapa`eno vojno i politi~ko djelovanje. Wolfovo ime poglavito se vezuje uz obna{anje du`nosti generala Hrvatske granice te uz povjerenu mu zada}u istrage nad po~injenim zlo~inima i razbojstvima senjskih uskoka te se stoga i ve}ina podataka u povijesnim djelima odnosi na ove dvije epizode.19

Kada je rije~ o zbirkama izvora, pobli`i podaci o djelovanju Wolfa Eggenberga u Senju 1614. godine zabilje`eni su u opse`nom djelu Karla Horvata Monumenta historiam Uscocchorum illustrantia ex archivis Romanis, praecipue e secreto vaticano desumpta (sv. II, 1602.-1620.)20 Povijest senjskih uskoka od najranijeg je vremena pobu|ivala istra`iva~ke interese brojnih povjesni~ara (primjerice, rana djela talijanskih povjesnika Minuccia Minuccija i Paola Sarpija u XVII. stolje}u, nastala s poglavitim ciljem zastupanja interesa mleta~ke vanjske politike prema Austrijskom Carstvu). Od brojnih djela, studija i rasprava koje su obra|ivale ovu problematiku, a koje sadr`e i nama neophodne podatke o senjskoj epizodi njema~kog ~asnika Wolfa Eggenberga, izdvajaju se sintetska djela Bare Popari}a i Gligora Stanojevi}a.21 Podaci o odnosima Wolfa Eggeberga i tada{njeg hrvatskog bana i senjskog kapetana Nikole Frankapana Tr`a~kog sadr`ani su u opse`noj raspravi Vjekoslava Klai}a Banovanje kneza Nikole Frankopana Tr`a~koga (1617.-1622.)22, do~im studija Radoslava Lopa{i}a Karlovac. Poviest i mjestopis grada i okolice (Karlovac 1879; III. izdanje/pretisak, Karlovac 1993., dalje: Lopa{i} 1993), sadr`i ne{to cjelovitije navode o Eggenbergovom djelovanju na odgovornom vojni~kom mjestu zapovjednika Hrvatske granice (vidi str. 185-186). Na posljetku, u sklopu rasprave srpskog povjesni~ara Alekse Ivi}a Migracije Srba u Hrvatsku tokom 16, 17. i 18. stole}a ukazuje se na Eggenbergovu ulogu u rje{avanju osjetljivih pitanja povlastica vla{kih (prema Aleksi Ivi}u isklju~ivo srpskih) prebjega-kraji{nika na podru~ju Frankapanskih posjeda u Gomirju, Moravicama, Modru{u, Ogulinu i Pla{kom (1614. god.).23

Ru precht Eggen berg (1545-1611) – istak nu ti su dio nik sisa~kog boja 1593. go di ne

Prvi podaci o vojnoj slu`bi Ruprechta Eggenberga vezani su za djelovanje u slu`bi {panjolskih Habsburgovaca (od 1572. god.). U tom razdoblju Ruprecht ratuje pod zapovjedni{tvom princa Alessandra Farnesea i stje~e vojne zasluge u ratovima diljem Njema~ke, Nizozemske i Francuske. Godine 1585. imenovan je kapetanom utvrde Graz i kapetanom nadvojvodine garde, ali nije poznato da li je stupio na navedenu

19 Sa`eti podaci o Wolfu Eggenbergu sadr`ani su u sklopu natuknice o obitelji Eggenberg u HBL, sv. IV, str. 14. 20 MSHSM, sv. 34, Zagrabiae 1913, str. 135, 155, 172-173. (dalje: Monumenta Uscocchorum). 21 B. Poparić, Povijest senjskih uskoka, Zagreb 1936. (dalje: Poparić 1936), str. 187-189; G. Stanojević, Senjski uskoci, Beograd 1973. (dalje: Stanojević 1973), str. 275-276. 22 Rad JAZU, sv. 211, Zagreb 1916. (dalje: Klaić 1916), str. 93-261. (poglavito vidi str. 122-123). 23 Srpski etnografski zbornik (knjiga 28), Prvo odelenje: Naselja i poreklo stanovništva, SANU, knjiga 16, Subotica 1923, str. 88, 99-102.

du`nost. Dvije godine poslije (1586.) {panjolski kralj Filip II. dodjeljuje mu 500 dukata godi{nje mirovine i ~in pukovnika. Prema Ruprechtovim `ivotopiscima, od 1587. ponovo djeluje u {panjolskoj vojnoj slu`bi. Kona~no, u jesen 1592. godine zatra`io je otpust iz {panjolske vojske, prigodom ~ega je princ A. Farnese uputio pismo nadvojvodi Ernestu u kojem se podrobno nabrajaju i hvale Eggenbergove vojne zasluge.

Vojno djelovanje Ruprechta Eggenberga na hrvatskim prostorima zapo~inje po~etkom 1593. godine. Tada ga je, naime, nadvojvoda Ernest imenovao svojim tajnim savjetnikom, vojnim povjerenikom i zapovjedaju}im generalom u Hrvatskoj (sa sjedi{tem u Zagrebu). U naputku koji je potpisao nadvojvoda Ernest, izrijekom se govori da Eggenberg ima pravo zapovijedati postrojbama zajedno sa slavonskim generalom Stjepanom Grasweinom te s Ivanom Wernerom i Jakovom Hanibalom Reitenauom, pukovnicima carskih i salzbur{kih postrojbi u Slavoniji. Osim toga, obvezan je djelovati sporazumno i u suglasju s hrvatskim generalom Andrijom Auerspergom24 i hrvatskim banom Tomom Erdödyem.25 Budu}i da je Eggenberg imenovan namjesto vrhovnog vojvode Karla Burggauskog, obvezan je u svim va`nim pitanjima tra`iti suglasnost nadvojvode Ernesta, do~im isklju~ivo u hitnim poslovima ima pravo na dono{enje samostalne odluke. Izrijekom se, nadalje, isti~e u naputku “da se siroma{ni puk ne optere}uje vojni{tvom i da mu se ne otima ono malo sirotinje koju jo{ ima”.26

Ruprecht Eggenberg prispio je u Zagreb po~etkom velja~e 1593. godine. Ve} na samom po~etku svog boravka u Hrvatskoj suo~io se s ~estim sukobima i incidentima koji su izbijali izme|u doma}ih i njema~kih postrojbi. Dne 12. IV. pribivao je saboru Kraljevine Hrvatske u Zagrebu kao povjerenik nadvojvode Ernesta i u njegovo ime najavljivao skoro oslobo|enje Turopolja od osmanlijske vlasti. Stale`i su prihvatili i podr`ali zapovjednikovo nastojanje u svezi poduzimanja konkretnijih protuturskih akcija te istaknuli potrebu zauzimanja strate{ki va`ne osmanlijske utvrde Petrinje. Nadalje su stale`i odredili ratnu da}u od po {est forinti po ku}i (porti) te odredili da se najskorije unova~i 200 konjanika i 250 pje{aka (haramija), koji se imaju rasporediti me|u banove postrojbe i smjestiti u napadima izlo`ene ka{tele u Vukovini, Lukavcu, Hrastilnici, Dren~ini i ka{telima opatije u Topuskom.27

Prve konkretne vojne akcije Ruprechta Eggenberga zbile su se u izravnoj vezi s provalama petrinjskog zapovjednika Hrustan-bega, koji je u svibnju s brojnim ljudstvom zapo~eo plja~ka{ke pohode diljem Turopolja. Eggenbeg je smjesta pozvao pomo}ne postrojbe i naredio Andriji Auerspergu da se sa svojim jedinicama utabori

24 Austrijski vojskovođa Andrija (Andreas) Auersperg (1557-1593) spominje se u vojnoj slu`bi u Vojnoj granici od 1578. godine.

Nakon osnutka grada Karlovca (1579.) imenovan je kapetanom arkebuzira. God. 1581. imenovan je za potpukovnika-namjesnika zapovjednika Hrvatske granice, pukovnikom je imenovan 1583. godine, a nakon smrti dotadašnjeg zapovjednika Josefa Jobsta Thurna, postao je zapovjednikom Hrvatske granice (general Karlovačkog generalata 1589-1593. god.). Vidi: HBL, sv. I, Zagreb 1983, str. 268. (tekst: Zdenko Šenoa). 25 Toma Erdödy (1558.-1624) obnašao je čast hrvatsko-slavonsko-dalmatinskog bana od 1583. do1595. godine i jedan je od najistaknutiji sudionika protuturskih borbi na Hrvatskoj granici. Podrobnije vidi tekst Tatjane Radauš u HBL, sv. IV, Zagreb 1998, str. 70-72. 26 Gruber 1879, str. 78-79; F. Hefele, nav. dj., str. 45-46; Klaić 1981, str. 490-491. 27 B. A. Krčelić, nav. dj., str. 327; Horvat 1903, str. 55; Klaić 1981, str. 491.

kod Jastrebarskog. Koprivni~kom zapovjedniku Stjepanu Grasweinu naredio je da svoje postrojbe premjesti u Posavinu, a ivani}kom kapetanu Bjelanu Grasweinu da zauzme podru~ja oko Siska. Sam se Eggenberg s pomo}nim hrvatskim i njema~kim postrojbama pridru`io banu Tomi Erdödyu kraj Save u blizini Zagreba, kako bi od tamo lak{e mogao pratiti kretanje neprijateljske vojske.28 Doga|aji koji }e uslijediti tijekom idu}ih dana dovesti }e do tre}e opsade grada Siska. Opsadu sisa~kog ka{tela pripremao je istaknuti bosanski vojskovo|a Hasan-pa{a Predojevi}.29 Njegova se vojska nalazila na Kupi ve} sredinom svibnja. Nakon zauzimanja utvrde Dren~ina dao je sagraditi most preko Kupe nizvodno od utoka Odre, {to mu je omogu}avalo da neometano mo`e u opsadi dr`ati sisa~ku utvrdu s jedne i s druge strane Kupe. Dne 14. svibnja utaborila se Hasan-pa{ina vojska uokolo sisa~ke utvrde, uz Kupu i na okolnim uzvisinama njezine desne obale prije utoka u Savu. Preko Kupe, na otoku, dao je podi}i nasipe i postaviti topove. Stoga se 14. svibanj, kada je zapo~ela artiljerijska vatra, uzima kao datum po~etka tre}e opsade Siska.30

Zapovjednici Siska bili su zagreba~ki kanonici Matija Finti} i Bla` \urak, koji su –suo~eni s osmanlijskim napredovanjem i opsadom grada – smjesta poslali Eggenbergu pismo s pozivom za pomo}. On im je poslao postrojbu koja je brojila 100 njema~kih pje{aka. Kako u okr{ajima oko tvr|e smrtno stradava kanonik Finti}, pozivi branitelja za pomo} poja~avaju se i bivaju izravno upu}eni zapovjedniku Eggenbergu i hrvatskom banu Erdödyju.31 U Hrvatskoj je tada progla{en op}i ustanak, a Eggenbergovom je odlukom svim zapovjednicima (poglavito Andriji Auerspergu i Stjepanu Grasweinu) nare|eno da {to prije sa svojim postrojbama prispiju pod sisa~ku utvrdu.32 Prido{le postrojbe utaborile su se (oko 20. lipnja) kod Novigrada. Glavni zapovjednik ondje prisutnih kr{}anskih postrojbi bio je Ruprecht Eggenberg koji je doveo i oko 300 “njema~kih” vojnika. Osim Eggenberga, istaknuti sudionici sisa~kog boja bili su i vojni zapovjednici Toma Erdödy (zapovjednik banske vojske s oko 1240 vojnika), karlova~ki general Andrija Auersperg (predvodnik 300 konjanika), koprivni~ki general Stjepan Graswein s oko 400 vojnika, kapetan usko~ki Petar Baka~ Erdödy s oko 500 uskoka, Melchior von Rödern s 500 {leskih strijelaca, Adam Rauber od Weinera s 200 arkebuzira, Kristofor Obrutschan s 100 ljudi, Stjepan Tahy s 80 husara, Martin Pietschnik iz Altenhofa sa 100 momaka, Georg Sigismund Paradeiser (zapovjednik karlova~kih, koru{kih i kranjskih mu{ketira) te Ferdinand Weidner s 100 pje{aka. Vojna snaga kr{}anskih postrojbi brojila je, prema usporednim podacima iz razli~itih vrela, oko 5000-6000 vojnika. Hasan-pa{ine snage imale su, nasuprot tome, barem dvostruko vi{e raspolo`ivog vojnog ljudstva.33

28 B. A. Krčelić, nav. dj., str. 328-329; F. Hefele, nav. dj., str. 46-47. 29 Hasan-paša Predojević (Pridojević, Klobučarić), istaknuti je osmanlijski vojskovođa XVI. stoljeća. Podrijetlom je vjerojatno iz mjesta Klobuk u Hercegovini. Segedinski je namjesnik i begler-beg Bosne od 1591. godine. Osvojio je Bihać (1592.) i radi lakših prodora u Hrvatsku podigao utvrdu Novigrad (današnja Petrinja). 30 Kruhek 1994, str. 51. 31 Gruber 1879, str. 83. 32 F. Hefele, nav. dj., str.48-49; Kruhek 1994, str. 51. 33 B. A. Krčelić, nav. dj., str. 329; A. Olesnicki, nav. dj., str. 130; Gruber 1879, str. 85-86; F. Hefele, nav. dj., str. 50; Kruhek 1994, str. 52; M. Šercer, nav. dj., str. 246; O brojčanom omjeru prispjelih postrojbi vidi podrobnu analizu u spomenutom radu

Ante Nazora (posebno na str. 96-97, 106-107).

U Novigradu, glavnom tabori{tu kr{}anskih postrojbi, odr`ano je uo~i bitke vije}anje vojnih zapovjednika na ~elu s Eggenbergom. Potonji je – ne sla`u}i se u pojedinostima pripreme napada na Hasan-pa{ine postrojbe s hrvatskim banom i Andrijom Auerspergom – isticao kako za cjelokupne postrojbe nema dovoljno hrane te da }e biti neizvedivo zadr`ati goleme vojne snage vi{e dana pred samim Siskom. Neodlu~nost i me|usobna razmimoila`enja prevladana su kada je u tabor prispjela dramati~na vijest o osmanlijskoj opsadi i izravnoj ugro`enosti utvrde kojoj je – ne prispije li pomo} – ostao jo{ samo jedan dan obrane.34

Znamenita sisa~ka bitka odigrala se 22. lipnja 1593. godine i svi izvjestitelji se sla`u da je trajala relativno kratko.35 Udru`ene snage kr{}anskih vojnih zapovjednika odnijele su potpunu pobjedu tijekom koje je smrtno stradao i sam osmanlijski vo|a Hasan-pa{a. Prema onodobnim vrelima, uz Auerspergove arkebuzire (koji su po prvi puta na na{im prostorima primijenili plotunsku vatru), klju~nu ulogu u pobjedi imale su postrojbe koje je predvodio Ruprecht Eggenberg.36 Odmah nakon bitke na~injena su izvje{}a glavnih zapovjednika kr{}anskih postrojbi. Me|u njima zna~ajem za prou~avanjem tijeka bitke isti~u se dva Eggenbergova izvje{}a, upu}ena iz sisa~kog tabora nadvojvodi Ernestu neposredno po okon~anju bitke. Eggenberg napominje da se po~etak bitke zbio izme|u 10 i 11 sati prije podne. Spominje napad posade sisa~ke utvrde na Osmanlije tijekom samog boja. Isti~e da Hasan-pa{a, vidjev{i kako gubi bitku, nije poku{ao sprije~iti bijeg svojih vojnika, ve} osigurati obranu mosta kako bi osmanlijska vojska mogla prelaziti preko Kupe u njihov ratni logor. Ta mu namjera nije po{la za rukom, jer su kr{}anski vojnici uspjeli zauzeti polo`aj pred mostom i zatvoriti ga za prijelaz na drugu stranu rijeke. Navodi, nadalje, kako je u bitci poginuo Hasan-pa{a, ali i drugi osmanlijski odli~nici. Spominje velik ratni plijen, poglavito topove i 30 la|a natovarenih zalihama. U prvom izvje{}u spominje oko 33700 osmanlijskih vojnika, do~im u drugom izvje{}u navodi da je njihov broj bio 38200 vojnika.37

Velika pobjeda kod Siska odjeknula je cijelom kr{}anskom Europom. Uz Andriju Auersperga i bana Tomu Erdödyja, general Ruprecht Eggenberg dobio je najvi{e priznanja i pohvala. Papa Klement VII. je u ispravi upu}enoj Erdödyju i Eggenbergu pohvalio njihovu brigu i nastojanja na obrani kr{}anskog svijeta i potaknuo ih da i dalje s jednakim uspjehom nastave protutursku borbu.38

Vojni ciljevi kr{}anske vojske nisu, dakako, bili okon~ani velikim uspjehom kod Siska. U po{iljci pisama i vijesti od 29. lipnja koje upu}uje Dvorsko ratno vije}e nadvojvodi Ernestu, u kojem su bila i ratna izvje{}a Eggenberga i Auersperga, ratni saveznici nagla{avaju caru da su preostale i osmanlijske utvrde Petrinja i Hrastovica s

34 Gruber 1879, str. 87-88; F. Hefele, nav. dj., str. 53-55; Kruhek 1994, str. 51. 35 Najpotpuniju bibliografiju radova o bitci kod Siska objavila je Đurđa Zorko, Bibliografija o bici kod Siska 1593., Sisak 1992. 36 F. Hefele, nav. dj., str. 57. 37 P. Radić, nav. dj., str. 182-184; Horvat 1903, str. 58; Horvat 1907, str. 191-194; Dokumenti o sisačkoj bici 1592-1598, br. 34. i br. 36. (izvješća Ruprechta Eggenberga nadvojvodi Ernestu); Klaić 1981, str. 496; Kruhek 1994, str. 54; I. Ma`uran, nav. dj., str. 163-164. 38 B. A. Krčelić, nav. dj., str. 330.

sna`nim vojnim posadama, a koje bi – poradi njihove iznimne strate{ke va`nosti –bilo prijeko potrebno osvojiti.39

Kr{}anski zapovjednici `eljeli su ve} nakon dva dana krenuti prema Petrinji. Me|utim, toj se namjeri osobito protivio vrhovni zapovjednik Ruprecht Eggenberg, smatraju}i da nedostaje dovoljno hrane za cjelokupnu vojsku te navode}i kako izme|u dviju carstava zapravo i ne postoji formalni rat.40 Stoga, kako je Eggenberg istaknuo, bez posebnog dopu{tenja iz Be~a nije mogu}e otpo~eti ozbiljniju ratnu operaciju protiv Osmanlija i njihovih upori{ta na Hrvatskoj granici. Tijekom idu}ih dana vojske su se po~ele razilaziti, a kupska je granica ostala gotovo bez obrane. Me|utim, kako je tada zapo~ela velika priprema osmanlijske vojske za pohod u dubinu Hrvatskog i Ugarskog Kraljevstva, austrijski car Rudolf II. odlu~io je poduzeti potrebne pripreme za obnovu i obranu postoje}ih upori{ta na granici. Nakon uzaludnog pohoda na Petrinju iza pobjede kod Siska Dvorsko ratno vije}e u Grazu je poslalo za svog opunomo}enika u Hrvatskoj Ivana Fridrika Trautmansdorfa s ciljem da obavi sve potrebne pripreme za otpo~injanje napada na Petrinju. Od 11. srpnja Trautmansdorf je u Zagrebu u~estalo vije}ao s Ruprechtom Eggenbergom, Andrijom Auerspergom, Stjepanom Grasweinom i hrvatskim banom Tomom Erdödyjem.41 Rade}i na konkretnim pripremama za novu vojnu, Trautmansdorf je nastojao ubla`iti opreke koje su u~estalo izbijale izme|u generala u svezi vrhovnog zapovjedni{tva nad sjedinjenim vojskama. Dne 14. srpnja 1593. godine Trautmansdorf javlja nadvojvodi Ernestu da suparni{tvo izme|u generala i nije toliko koliko se u Be~u govori i da ne predstavlja prepreku u ratovanju. Poglavito se to odnosi na mogu}e sukobe izme|u Eggensberga s jedne te generala Auersperga i Grasweina s druge strane. Za Auersperga navodi da Eggenberga ne smatra sebi nadre|enim, ali da mu nipo{to ne uskra}uje susretljivost i pomo}.42

Dne 10. kolovoza 1593. godine zapo~ela je – nakon {to je petrinjski zapovjednik Hrustan-beg odbio Eggenbergov poziv na predaju – opsada petrinjske utvrde. Nedovoljna pripremljenost napada~a, o~ito razmimoila`enje me|u zapovjednicima, ali i dobro organizirana obrana, doprinijeli su neuspjehu sjedinjenih kr{}anskih postrojbi i napu{tanju opsade 23. kolovoza iste godine. Istodobno su osmanlijske postrojbe iskoristile dezorganiziranost kr{}anskih protivnika te su zapo~ele ~etvrtu opsadu Siska (23. VIII.), koja je ovoga puta okon~ana padom ove utvrde u osmanlijske ruke 30. kolovoza 1593. godine.43

Godine 1594. bilje`imo nastavak ratovanja na Kupi i zapa`eno djelovanje vrhovnog zapovjednika Ruprechta Eggenberga. Te`i{te kr{}anskih protuturskih

39 Kruhek 1994, str. 56. 40 B. A. Krčelić, nav. dj., str. 331-332; Gruber 1879, str. 100-101; Horvat 1903, str. 60-61; Klaić 1981, str. 497. 41 Horvat 1903, str. 61, 63-65. 42 U izvješću dne 23. srpnja 1593. godine govori se o pojavi nesloge među vrhovnim zapovjednicima. Prigovara se da Ruprecht `eli za sebe cjelokupno zapovjedništvo nad vojskom (do tada je samo nadvojvodin povjerenik za vojna pitanja na Hrvatskoj granici), iako je to već obećano generalu Andriji Auerspergu. Čini se da se zbog toga usporavaju daljnja napredovanja vojske, posebno pokušaji osvajanja Petrinje i Hrastovice. Govori se i o pojavama nezadovoljstva među Nijemcima, koji zbog neprimanja plaće ne `ele dalje ratovati. (Dokumenti o sisačkoj bici 1592-1598, br. 41). Usporedi: Horvat 1903, str. 66; Klaić 1981, str. 499-500. 43 Gruber 1879, str. 109; Horvat 1903, str. 67-70, 73; Klaić 1981, str. 500-501; Kruhek 1994, str. 58.

djelovanja poglavito je bilo usmjereno na strate{ki va`ne osmanlijske utvrde Petrinju i Hrastovicu. U srpnju 1594. godine velika vojska (oko 16000 ljudi) okupila se u Turopolju pod vodstvom Eggenberga. Opsada petrinjske utvrde (kojom je jo{ uvijek zapovijedao Hrustan-beg) trajala je od 21. srpnja do 9. kolovoza. Kada je postalo o~ito da se ne}e mo}i obraniti, petrinjski je zapovjednik dao spaliti utvrdu, a sa svojim je vojnicima uspio kri{om napustiti utvrdu i uputiti se prema Kostajnici. Osvajanjem sisa~kog ka{tela (koji je osmanlijska postrojba napustila) ste~eni su uvjeti za utvr|ivanje Hrvatske granice prema osmanlijskim ste~evinama. Zapovjednik Eggenberg po~etkom rujna izvr{io je ophodnju sisa~kog ka{tela, iziskuju}i za njegovu obnovu znatna nov~ana sredstva od be~kog dvora i stale`a. Me|utim, dok su kr{}anski zapovjednici razmatrali na~in utvr|ivanja osvojenih utvrda, dotle su Osmanlije predvo|ene Hrustan-begom i Ergolis-begom izvr{ili protunapad i zauzeli spaljenu Petrinju te ka{tele Gore i Hrastovicu.44

Godine 1595. umjesto nadvojvode Ernesta du`nost vrhovnog zapovjednika grani~ne obrane u Hrvatskoj vr{io je nadvojvoda Ferdinand. Umjesto Andrije Auersperga u Karlovcu je general Juraj Lenkovi}, a zapovjednik Slavonske Granice postao je Sigismnund Herberstein. U slu`bi zapovjednika kr{}anskih snaga ostao je i dalje samo Ruprecht Eggenberg. @ele}i iskazati svoje vojne sposobnosti na hrvatskom rati{tu, Ferdinand je ve} u rujnu 1595. poduzeo sve potrebne pripreme za osvajanje petrinjske tvr|e. Dne 22. rujna kr{}anska je vojska pre{la Kupu preko mosta kod Siska i zapo~ela novo osvajanje petrinjske utvrde. ^eta konjanika pod zapovjedni{tvom Danijela Frankola45, kao prethodnica kr{}anskih postrojbi, sukobila se pred tvr|om s ~etom osmanlijskih konjanika {to ih je vodio Hrustan-beg, koji je u tom okr{aju smrtno ranjen. Osmanlijska vojska je potom, nakon smrti svoga vo|e Hrustan-bega, u poprili~nom rasulu napustila utvrdu. Kr{}anska vojska, koja se u me|uvremenu vratila u Sisak po topove, zatekla je petrinjsku tvr|avu potpuno praznu (24. rujna). Istodobno su osmanlijske posade napustile i utvrde Hrastovicu i Gore te su sve tri utvrde, koje su tijekom protekle tri godine predstavljale va`no ishodi{te za osmanlijske provale u Turopolje, kona~no trajno dospjele u ruke kr{}ana. U pismu koje je nadvojvoda odmah po osvajanju utvrda uputio generalu Eggenbergu, tra`i se njihova obnova i opskrba ljudstvom, a za zapovjednika (kapetana) Petrinje imenuje se Danijel Frankol.46 Time je, nakon petogodi{njeg ratovanja, okon~ana borba za kupske utvrde i obrambenu granicu Hrvatske na Kupi. Iako su “ostaci ostataka” Hrvatskog Kraljevstva bili svedeni na minimum prostora, Hrvatska nije osvojena. Dapa~e, aktivnom obranom na Kupi, tijekom koje neprijeporna va`nost pripada vrhovnom zapovjedniku Ruprechtu Eggenbergu,

44 Kruhek 1994, str. 61-62. 45 Danijel Frankol bio je kapetan Senja 1594-1595. i 1601-1602. godine. Nakon kršćanskog zauzimanja Petrinje (1595.) imenovan je njeznim kapetanom (do 1596.). Vidi: HBL, sv. IV, Zagreb 1998, str. 428-429. (tekst: Lovorka Čoralić). 46 B. A. Krčelić, nav. dj., str. 338; Horvat 1903, str. 85-89; Klaić 1981, str. 516-517; Kruhek 1994, str. 62-63; Kruhek 1995, str. 318; I. Ma`uran, nav. dj., str. 167-169.

stvoreni su preduvjeti za daljnje napredovanje kr{}anskih snaga i rekonkvistu podru~ja pod osmanlijskom vla{}u.

Nakon trogodi{njeg djelovanja na hrvatskim boji{tima, Ruprecht Eggenberg je 1596. godine napustio Hrvatsku.47 Godine 1597. imenovan je za vrhovnog zapovjednika topni{tva u Ugarskoj. Za iskazane zasluge stekao je, zajedno sa svojom bra}om i daljnjim ro|akom Hansom Ulrichom, barunski naslov (1598. god.). Po~etkom XVII. stolje}a spominje se kao zapovjednik ugarske utvrde Gy r (1602-1604. i 1606. god.), a potom trajno napu{ta vojnu slu`bu i nastanjuje se u Grazu. Umro je u Be~u 1611. godine. Svoj imetak ostavio je ne}aku Wolfu, tako|er istaknutom sudioniku vojnih zbivanja na hrvatskim prostorima konccem XVI. i po~etkom XVII. stolje}a.

Wolf Eggen berg – kra ji{ki za pov jed nik i mi rov ni po sred nik me|u senjskim usko ci ma

Zapovjednik Hrvatske granice Wolf Eggenberg tako|er je, poput svoga strica Ruprechta, cijeli `ivot posvetio vojnoj slu`bi. Poznato je da se 1587. godine spominje kao vojni zapovjednik 3000 Nijemaca unova~enih u {panjolskoj vojnoj ekspediciji protiv Engleza. Tijekom 90-ih godina XVI. stolje}a spominje se kao sudionik austro-turskih ratova te je 1596. godine sudjelovao u neuspjelom pohodu kr{}anske vojske na Kostajnicu, do~im je 1601. godine spomenut kao sudionik pohoda nadvojvode Ferdinanda na Nagykanizsu. Godine 1608. imenovan je toskanskim konjani~kim pukovnikom, ali se ve} 1609. ponovo spominje u slu`bi nadvojvode Ferdinanda. Tijekom prethodnih ratova u Ugarskoj bio je te{ko ranjen te je izgubio lijevu nogu. Zamijeniv{i je – prema vrelima vrlo uspje{no – `eljeznim nadomjeskom, ~esto je kasnije nazivan Wolf Eggenberg od “`eljezne noge”.48 Po~etkom 1613. zapo~inje Eggenbergov dio vojne karijere vezan za hrvatski prostor. Na preporuku nadvojvode Ferdinanda imenovan je 3. velja~e 1613. godine vrhovnim zapovjednikom (generalom) Hrvatske krajine. U tom je zvanju posebno zapa`ena i vrelima dobro potvr|ena njegova djelatnost u Senju. Ondje je dugotrajni sukob izme|u uskoka i Mle~ana postao posebno zao{tren nakon senjskog napada na la|u mleta~kog kapetana Kristofora Valiera, koji je tom prigodom okrutno pogubljen. Nakon poja~anih tu`bi mleta~kih izaslanika upu}enih be~kom dvoru, odlu~eno je da podrobniju istragu u svezi mogu}ih zlo~ina senjskih uskoka istra`i i krivce kazni upravo general Wolf Eggenberg. U Senj je pristigao (zajedno s 200 dodijeljenih vojnika) u listopadu 1614. godine te je ondje u svojstvu posebno opunomo}enog istra`itelja (uz pridodane mu povjerenike) ostao oko 40 dana.49 Eggenberg je odmah po dolasku zapovjedio da se sabere sav plijen koji su uskoci stekli prigodom prethodnih plja~ki mleta~kih trgova~kih brodova i jadranskih priobalnih mjesta pod

47 U izvješću (Prag, 12. o`ujka 1596. god.) govori se da će Ruprecht Eggenberg, nekoć zapovjednik u Hrvatskoj, biti poslan u

Gornju Ugarsku umjesto Kristofora Teuffenbacha, košičkog i šipuškog zapovjednika. Eggenberga dr`e veoma hrabrim i dobrim čovjekom (Dokumenti o sisačkoj bici 1592-1598, br. 96). 48 Lopašić 1993, str. 185-186; Poparić 1936, str. 187. 49 Monumenta Uscochorum, str. 155.

mleta~kom vla{}u. Eggenberg je napose nametnuo odredbu o obveznoj kontribuciji 53-ojice uskoka (svakom od 40 libara po osobi), koja je imala poslu`iti kao zalog dok se ne sakupi cjelokupan ratni plijen. Nadalje je dao javno obznaniti da se tijekom idu}a dva tjedna pred njime moraju pojaviti svi senjski venturini50, a u suprotnom }e biti prognani zajedno sa svojim obiteljima. Jedan se dio venturina pokorio toj odredbi, do~im se glavina sklonila u planinske predjele u unutra{njosti i ~ekala daljnji razvoj doga|aja. Tijekom idu}ih dana Wolf je u vi{e navrata odr`ao op}u smotru svim uskocima, a jednom je prigodom dao uhititi i zatvoriti 39 uskoka. Poglavito je bila rije~ o usko~kim vo|ama, ali je me|u zatvorenicima bilo i uskoka bez ikakvog zapa`enijeg ugleda ili vojne ~asti. Slu`e}i se nesmiljenim mjerama, Eggenberg je naredio njemu izravno podre|enim njema~kim vojnicima da uhi}enim usko~im prvacima zaplijene imovinu koja se zatekne u njihovim domovima. Potom je dao smaknuti ~etvoricu usko~kih prvaka, a svojim je posredovanjem i utjecajem omogu}io da namjesnik kneza Zrinskog u Bakru uhiti i zatvori dvojicu uskoka koji su se privremeno sklonili u taj grad. Djeluju}i na doseljenom provo|enju naredbi nadvojvode Ferdinanda, Eggenberg je javno obznanio da }e u Senju na du`e vrijeme ostaviti posadu od stotinu Nijemaca i stotinu senjskih gra|ana, do~im }e ostale –poglavito one najnepokornije - premjestiti u Oto~ac. Uz sve navedene mjere, Mle~ani su i dalje nastavljali s pritiscima na austrijsku upravu u Senju, tra`e}i da se usko~ko pitanje kona~no rije{i najdrasti~nijim mjerama. Stoga su mleta~ke postrojbe stacionirane u neposrednoj blizini Hrvatskog primorja i grada Senja (u mleta~kim upori{tima u Istri i na Kvarnerskim otocima) poduzimale i niz samostalnih akcija kojima je za cilj bio potpuno uni{tavanje usko~kih borbenih jedinica i plovila. Prema nekim izvorima, Wolf je u kratkom razdoblju dao pogubiti pet ili {est usko~kih prvaka, do~im su desetorica u zatvoru ~ekala izvr{enje smrtne kazne. Naredbe iz Be~a i dalje su bile vrlo stroge, jer su u datom trenutnu car i nadvojvoda `eljeli pod svaku cijenu uspostaviti stabilne odnose s Mleta~kom Republikom. Me|utim, potkraj Eggenbergova boravka u Senju prilike su se po~ele bitnije mijenjati, a s time u svezi su i Wolfove mjere postale mnogo bla`e. Primjerice, hrvatski zapovjednik nije usli{ao uporne mleta~ke zahtjeve da se pogubi usko~ki prvak Vicko Hreljanovi}, koji je prema mleta~kim izvorima osobno dao pogubiti njihovog kapetana Kristofora Veniera. Dapa~e, Wolf je Hreljanovi}u dopustio da slobodno napusti grad, a poslije ga je primao kao slobodnog gra|anina te naknadno odlikovao i poveo u audijenciju na dvor u Graz. Slu`beni mleta~ki pisci, kao {to je primjerice ~uveni Paolo Sarpi, dr`ali su da je Eggenberg tada bio potkupljen od strane uskoka. U mleta~kim se vrelima kao krunski dokaz toj optu`bi navodi da je Wolf prigodom svog napu{tanja Senja vodio sa sobom devet konja natovarenih novcem, srebrom, suknom, svilom, skupim sagovima i drugim raznim dragocjenostima. Prema mleta~kom prora~unu, Eggenberg je tada odnio iz Senja nov~anu svotu u iznosu znatnih 150 000 forinti.51 Na optu`be koje su potom proslije|ene i do samog nadvojvode, Eggenberg je odgovorio pismom datiranom 5. studenog 1614. godine. Pismo upu}eno nadvojvodi

50 Venturini su mletački podanici iz Dalmacije koji su tijekom XVI. stoljeća bje`ali ili su bili izgnani na austrijski teritorij, gdje su se u pljačkaškim pohodima pridru`ivali senjskim uskocima. 51 Poparić 1936, str. 187-189; Stanojević 1973, str. 275-276.

svojevrsna je obrana postupaka koje je Wolf Eggenberg provodio tijekom svog boravka u Senju. Na mleta~ke optu`be o podmi}ivanju Eggenberg je odgovorio protuoptu`bama na ra~un kapetana Nikole Frankapana Tr`a~kog (hrvatskog bana 1617-1622. god.), koji je - prema njegovom mi{ljenju - primao mito od uskoka. Eggenberg je u pismu prilo`io i popis dragocjenosti koje se navodno nalazile kod Nikole (drago kamenje, biseri i dr.). Takva optu`ba uvjetovala je da Nikola Frankapana koncem 1614. ili po~etkom 1615. godine odstupi s ~asti senjskog kapetana. Istodobno je planuo veliki Usko~ki rat izme|u Mle~ana i Austrije, koji }e u kona~nici dovesti do Madridskog mira (1617. god.) i trajnog rje{enja usko~kog pitanja njihovim iseljavanjem iz Senja.52

Podaci o kasnijem djelovanju Wolfa Eggenberga su oskudni. Poznato je da se tijekom 1614. i 1615. godine Eggenberg spominje kao jedan od povjerenika i pregovara~a u svezi rje{avanja povlastica novoprido{log vla{kog stanovni{tva naseljenog na posjede velika{ke obitelji Frankapan u Gorskom kotaru (Brinje, Moravice, Modru{, Gomirje, Ogulin). Tako je, primjerice, u rujnu 1614. Eggenberg uputio kranjskim stale`ima – neposredno zadu`enim za pribavljanje sredstava za uzdr`avanja ovog dijela granice – molbu kojom tra`i pomo} za gradnju naselja Pla{ki u koje bi se smjestile prido{le vla{ke obitelji.53 Tijekom toga vremena, naime, vla{ki su doseljenici vr{ili u~estale plja~ka{ke pohode diljem granice, upadaju}i i na podru~je Kranjske. Vlasi Krmpo}ani tada (1614. god.), prema Eggenbergovom izvje{}u, iskazuju `elju da napuste austrijske posjede i presele se na mleta~ko podru~je. Istodobno je nadvojvoda Ferdinand naredio putem izravnog pisma upu}enog Eggenbergu da Vlasima u Gomirju i Modru{u podijeli 1000 stari prosa i toliko je~ma. Nare|eno je da se grofovima Nikoli i Vuku Frankapanu izri~ito zabrani da uznemiruju tamo{nje vla{ke doseljenike. Osim toga, nare|uje se, a provo|enje odluke prepu{ta se upravo Eggenbergu, da se gomirskim i modru{kim Vlasima preda predio Pla{ki zajedno sa starim dvorcem, kako bi se ondje trajno nastanili. Istodobno se od Eggenberga tra`i da me|u doseljenim kraji{nicima prona|e osobu podesnu za uspostavljanje komunikacije s dvorom. Dio gomirskih i moravi~kih Vlaha tada je ipak bio prisiljen napustiti Gorski kotar i preseliti se u Slavoniju (Rovi{}e u slavonskom dijelu granice).54 U sklopu tih kratkotrajnih, ali zna~ajem dalekose`nih migracijskih doga|anja na Hrvatskoj granici, zapa`enu je ulogu nedvojbeno imao i vojni zapovjednik Wolf Eggenberg. Posljednji podaci koji nam govore o Eggenbergu izvje{}a su o njegovoj smrti. Na osnovi pisma grada~kog nuncija Erasma Pallavicina upu}enog dr`avnom tajniku, kardinalu Scipionu Borgheseu, datiranom 10. svibnja 1615. godine, saznajemo da je Wolf Eggenberg umro u Karlovcu nedugo prije datuma navedenog u dokumentu.55

52 Klaić 1916, str. 122-123. 53 A. Ivić, nav. dj., str. 99. 54 A. Ivić, nav. dj., str. 100-102. 55 Monumenta Uscocchorum, str. 172-173.

Zak lju~ak

Hrvatska vojna povijest prepuna je istaknutih osoba njema~kog ili austrijskog podrijetla, istaknutih sudionika znamenitih ratova i bitaka u kojima se odlu~ivala sudbina i tra`ila opstojnost za hrvatske, ali i {ire, srednjoeuropske prostore. U vrijeme kada se Hrvatsko Kraljevstvo nalazilo pod vla{}u dinastije Habsburgovaca, poglavito tijekom vi{estoljetnih austro-turskih ratova, hrvatsko kraji{te pohodili su i ostavili zapa`ene tragove brojni pojedinci, generali i vrhovni zapovjednici podrijetlom iz njema~kih i austrijskih prostora. Iako se svojim zna~ajem, kao niti dugotrajno{}u pribivanja u Hrvatskoj ne mogu mjeriti s nekim najistaknutijim njema~kim obiteljima (primjerice s brojnim istaknutim pojedincima iz obitelji Auersperg ili Herberstein), odvjetci {vapske obitelji Eggenberg dali su zapa`ene prinose hrvatskoj povijesti koncem XVI. i po~etkom XVII. stolje}a. Ruprecht Eggenberg, vrhovni zapovjednik kr{}anskih postrojbi ranih 90-ih godina XVI. stolje}a, jedan je od najzapa`enijih sudionika sisa~kog boja 1593., bitke u kojoj se odlu~ivala sudbina Hrvatskog Kraljevstva i kojom je trajno zaustavljen prodor osmanlijskih postrojbi u dubinu habsbur{kih ste~evina u ovom dijelu Europe. Zapa`enim udjelom u bitkama za Petrinju i ostale kupske utvrde, Eggenberg je dao neprijeporne doprinose u~vr{}enju hrvatske granice na Kupi. Iako mo`da ne{to manje zapa`en i obra|ivan u historiografiji, Ruprechtov je ne}ak Wolf tako|er istaknuti sudionik hrvatskih vojnih doga|anja koncem XVI. i po~etkom XVII. stolje}a. Vrhovni zapovjednik Hrvatske granice, Wolf je u historiografiji ostao posebno upam}en po senjskoj epizodi –istra`nom postupku protiv usko~kih vo|a 1614. godine. Iako je ondje boravio kratkotrajno, njegova je uloga – u kontekstu slo`enih diplomatsko-politi~kih i vojnih prijepora izme|u Austrijske Carevine i Republike Svetog Marka – imala iznimno va`no mjesto.

Na kraju mo`emo zaklju~iti: djelovanje visokih ~asnika sa njema~kog i austrijskog prostora u Hrvatskoj vi{estoljetni je proces koji je u na{oj povijesti ostavio nemalih tragova. Podrobno istra`ivanje navedene problematike iziskivalo bi zaseban i opse`an istra`iva~ki rad. Ovaj je prilog tek mali poku{aj ukazivanja na neke zaslu`ne pojedince njema~kog podrijetla, zapa`ene sudionike hrvatske doga|ajnice tijekom pro{lih stolje}a.

Ru precht und Wolf Eggen berg - be de u ten de Per sön lic hke i ten der Mi litärge schic hte Ende des 16. und Anfang des 17. Jah rhun derts

Im Laufe der Jahrhunderte bekleideten hohe Offiziere und Befehlshaber deutscher und österreichischer Abstammung wichtige Stellungen im kroatischen Militär. In diesem Aufsatz werden die Lebensläufe Ruprechts und Wolfs vorgestellt, den Nachkommen einer angesehenen Familie schwäbischen Ursprungs. Sie spielten eine wichtige Rolle in der Geschichte der Kroatischen Militärgrenze Ende des 16. und Anfang des 17. Jahrhunderts. Ruprecht Eggenberg (1545-1611) war Geheimrat, Militärbeauftragter und befehlshabender General in Kroatien von 1593 bis 1596. Er gehörte zu den bedeutendsten christlichen Befehlshabern in der berühmten Schlacht von Sisak 1593. Außerdem war er an der Besetzung der an der Kupa gelegenen Festungen in Petrinja und Hrastovice 1593-595 beteiligt. Es gibt Quellen, die sein Wirken nachweisen, sowie persönliche Berichte Ruprecht Eggenbergs, die an den Kriegshofrat in Graz gerichtet waren. Diese Quellen sind wichtig für die Erforschung der damaligen kroatischen Geschichte. Sein Neffe war Wolf Eggenberg, Oberbefehlshaber des kroatischen Militärgebiets und Hauptuntersuchungsrichter in Senj im Jahre 1614. Die Erforschung des kroatischen Teils seiner Biographie ist einer von vielen Versuchen, die unbestreitbaren Beiträge zur kroatischen Geschichte von Personen deutscher Abstammung darzustellen.