Ro bert SKENDEROVI] je}aDo sel ja van je Ni je ma ca u Po`egu ti je kom 18. stol

Ro bert SKENDEROVI]

Do sel ja van je Ni je ma ca u Po`egu ti je kom 18. stol je}a

1. UVOD

Nakon oslobo|enja od osmanske vlasti i potpisivanja mira u Srijemskim Karlovcima 1699. godine za Slavoniju je po~elo novo razdoblje. Preko 150 godina osmanske vlasti, neprekidni ratovi, pogotovo zadnji rat (1683.-1699.) u kojem je i oslobo|ena, ostavili su duboke posljedice na slavonski gospodarski razvoj i demografsku sliku.

Prve komorske komisije koje su nakon Be~kog rata popisivale stanovni{tvo Slavonije utvrdile su da je po~etkom 18. stolje}a Slavonija bila opusto{ena zemlja. Mnoga su sela bila napu{tena, a broj stanovnika u gradovima jako se smanjio jer su u svim slavonskim gradovima tijekom osmanske vlasti ve}inu stanovni{tva ~inili muslimani koji su tijekom rata pobjegli uglavnom u Bosnu.

Ista sudbina zadesila je i Po`egu, koja je od grada s vi{e od 3500 stanovnika uo~i po~etka rata 1683. godine pala na svega oko 700 stanovnika 1698. godine. Iz grada je pobjeglo cjelokupno muslimansko stanovni{tvo, a ostali su samo malobrojni katolici. Po`ega je oslobo|ena 1687. godine, ali je 1690. jo{ jednom kratkotrajno pala u ruke osmanlija.

Ovaj ponovni pad Po`ege u ruke muslimana 1690. godine jo{ je vi{e promijenio strukturu gradskog stanovni{tva. Izgleda da je tada iz grada oti{ao i ve}i dio katolika starosjedioca, jer prvi popisi stanovnika grada iz 1698. i 1702.godine pokazuju da su prvi stanovnici oslobo|enog grada bili tek dijelom iz starosjedila~kih obitelji, a zna~ajan dio ~inili su doseljenici iz okolnih sela, te velika skupina izbjeglica iz Bosne, pogotovo iz Sarajeva.

Etni~ki sastav prvih stanovnika grada nakon oslobo|enja od osmanske vlasti mogu}e je utvrditi samo na temelju njihovih imena i prezimena, koja ukazuju da su svi stanovnici bili Hrvati. Prema ovim popisima Po`ega po~etkom 18. stolje}a nije imala njema~kih stanovnika.

2. NJEMA^KI VOJNICI U GRADU

Tijekom ratnih operacija kroz grad su prolazile razli~ite vojne postrojbe, a me|u njima je bilo i puno Nijemaca, pogotovo u ~asni~kom kadru. O njihovom boravku u Po`egi i obavezama gra|ana svjedo~e ra~uni po`e{kog magistrata s po~etka 18.

stolje}a u kojima se spominju “Germanos milites ”.1 Nakon oslobo|enja od osmanske vlasti u Po`egi je bila stacionirana stalna vojna posada. J. Kempf navodi imena zapovjednika po`e{ke tvr|ave (Commendans arcis) koji su prema svojim prezimenima ve}inom bili Nijemci: Mat. Ivan Schad, Leopold Mamulla de Turri, B. Forstner, Mihajlo Schöld, potpukovnik Valvazor, Ivan Pütner, Franjo Schmidgrabner, grof Henrik Raiss. U po`e{koj tvr|avi bile su ~ete Daunove pukovnije, a kasnije i ~eta Marullijeve regimente koja je ostala sve do 1751. godine, nakon koje u Po`egi vi{e nema vojnih posada.2

Neki od ~asnika su se i o`enili u Po`egi, o ~emu nam govore po`e{ke mati~ne knjige vjen~anih, ali je iz njih vidljivo da se nisu `enili doma}im djevojkama, nego Njemicama koje su do{le u Po`egu za svojim zaru~nicima.

3. PRVI DOSELJENICI U GRAD

Po~etkom 18. stolje}a u gradu se pojavljuju i prvi njema~ki doseljenici. Zapisi njema~kih obitelji u po`e{ku mati~nu knjigu ro|enih govore dosta o prvim Nijemcima u Po`egi. Prvi zapis ro|enja djeteta iz njema~koj obitelji pojavljuje se 18.02.1709. godine. Te je godine u braku Christofora Palma i njegove `ene Helene ro|en Mathias Laurentius, a kumovi su bili Mathias Hold i Helena Rosina.

Drugi upis u mati~ne knjige dolazi iste godine nakon nekoliko mjeseci. Ovaj put radi se o obitelji Thome Carolusa Wallnera i njegove `ene Anne Marie. Njima se 17.05.1709. godine rodio sin Joannes Carolus, a kumovi su bili Joannes Sunter ex Tyrol i Juliana Sunter ex Summutella (?). Tre}i zapis o ro|enju djeteta u njema~kom braku pojavio se tek ~etiri godine kasnije. Te su godine Andreas Cunz i njegova `ena Anna krstili Joannesa Jacobusa (04.07.1713.), a kumovi su bili Joannes Planer i Maria Susana Crin.3

Sve se ove tri obitelji ne pojavljuju vi{e u mati~nim knjigama {to govori da su se kratko zadr`ali u Po`egi. U sva tri slu~aja i `ene su Njemice, a i kumovi su Nijemci, {to govori da su po~etkom 18. stolje}a Nijemci kao zajednica bili zatvoreni u odnosu na doma}e Po`e`ane.

Prvi Nijemac koji se trajnije nastanio u Po`egu bio je Gabriel Hapsz, komorski provizor. U mati~nim knjigama nije upisan niti jednom pa izgleda da nije imao obitelj. Prema sa~uvanim izvorima prva njema~ka obitelj koja se stalno naselila u Po`egi jest obitelj Michaela Peslera, tako|er komorskog provizora. Dana 08.12.1715. spominje se u mati~noj knjizi kr{tenih kr{tenje njegovog sina Josephusa Antoniusa, a 27.12.1720. i kr{tenje njegovog sina Conradusa Franciscusa Xaveriusa. Kod oba kr{tenja kum je bio Josephus Spinginklee, protustavnik (contrascriba) grada Po`ege koji je tako|er jedno vrijeme bio komorski provizor.4

1 Ove račune je objavio I. Mažuran u časopisu Starine – vidi: I. Mažuran: Organizacija i djelovanje gradskog magistrata u

Požegi od 1698. do 1703. godine, Starine,JAZU knj. 59. , Zagreb 1984. , str. 135.-185. 2 J. Kempf, Požega –zemjopisne bilješke iz okoline i prilozi, Požega, 1910., str.328. (u nastavku: J. Kempf. Požega) 3 Liber Baptisandorum Parochiae et Conventus Sancti Spiritus Possegiensis (1699.–1772.) – Matična knjiga rođenih župe Sv.

Duha čuva se u katedralnoj crkvi Sv. Terezije u Požegi. ( u nastavku LB) 4 LB

Dvadesetih godina u Po`egi se pojavljuju i prvi njema~ki obrtnici koji odlu~uju ostati u gradu i tu nastaviti sa svojim obrtom. Prvi njema~ki doseljenik u Po`egu za kojeg znamo ~ime se bavio bio je zidar Toma Toifelsperger (1722.), a kasnije se spominju i Joannes Konnengieser (1733.) koji je bio po zanimanju stolar, te Joannes Vinkler (1728.), mesar i Felix Zwichenprukner (1726.), bravar. 5

Me|u prvim njema~kim doseljenicima treba istaknuti Christophora Weizlera koji je po zanimanju bio pivar (braxator). Weizler se prvi puta spominje 19.08.1726. godine.6 Njegova djelatnost o~igledno je vezana uz stalnu posadu njema~kih vojnika u po`e{koj tvr|avi koji su konzumirali pivo, dotada neuobi~ajeno pi}e za stanovnike Slavonije koja je poznata po svojim vinogradima i vinima. Ovo je jedan od primjera kako je doseljenje Nijemaca uzrokovalo i dolazak novih obi~aja koji su obogatili `ivot u Slavoniji.

Proizvodnja piva javila se u Osijeku jo{ i prije, ve} krajem 17. stolje}a, na {to je tako|er utjecala velika njema~ka zajednica u gradu osna`ena razli~itim njema~kim vojnim postrojbama koje su se neprestano izmjenjivale.

Vjerojatno je upravo uz vojsku vezano doseljenje jo{ jedne njema~ke obitelji –obitelji Prunner. Dominicus Prunner bio je vojni ranarnik (feldtscherer), a prvi se puta spominje 17.01.1739. godine. Tih godina u Po`egu su doselila jo{ dva kirurga –Joannes Dietrich Drexler i Joannes Schwarz.7

Me|u prvim njema~kim obrtnicima u Po`egi spominje se i Wolfgang Reger koji je prvi puta zapisan 04.01.1728. godine, a po zanimanju je bio staklar (vitriarius), te Hyrbertus Otten koji se prvi puta spominje 15.10.1735. godine, a po zanimanju je bio bravar (faber serarii). U Nadbiskupskom arhivu u Zagrebu ~uva se jedan ra~un iz 1746. godine koji je Otten vlastoru~no napisao na hrvatskom jeziku za posao u~injen u biskupskoj ku}i u Po`egi.8 Po~etak ra~una po~inje rije~ima “Specificatio sto ja od szdol imenovani u goszp. biszkupve kuchie, od szpoljarszkoga poszla napravio jeszam, kako szlidi …”, a potpisan je “Hierbertus Otten, Possesski szpoljar”.

4. NIJEMCI I PO@E[KI ISUSOVA^KI KOLEGIJ

Odmah nakon oslobo|enja od osmanske vlasti u Po`egu su do{li isusovci i tamo osnovali svoj kolegij. Po`ega je bila tradicionalno franjeva~ka `upa i doma}i su ljudi bili uglavnom vezani uz svoje franjevce, ali su isusovci u gradu podr{ku na{li upravo u njema~koj zajednici i njema~koj vojsci. Prvi im je u gradu pomogao opskrbnik po`e{ke posade Joannes Georgius Schlintenbuch, nekada{nji isusova~ki novak.9 Potporu osnivanja Misije Dru`be Isusove u Po`egi dao je i zapovjednik ~itave Slavonije grof Guido Starhemberg.10 Ubrzo je isusova~ka misija u Po`egi bila prihva}ena i od samih gra|ana, ali se opet me|u njima svojim pomaganjem Misiji

5 LB 6 Isto 7 LB 8 Nadbiskupski arhiv u Zagrebu, Acta Decimalia, br. 602. 9 M. Vanino, Isusovci i hrvatski narod, II , Zagreb 1987, str. 507. (u nastavku: Isusovci) 10 Isto, str. 508.

istakao jedan Nijemac, komorski provizor Gabriel Hapsz. Misija je od osnutka imala svoje njema~ke propovjednike koji su pastoralno djelovali me|u Nijemcima po`e{ke vojne posade, a prvi njema~ki propovjednik bio je o. Franjo Grundler iz Eperje{a.11 Tako su upravo po`e{ki Nijemci dali isusovcima potrebnu podr{ku u prvim godinama njihovog boravka u Po`egi i pomogli osnivanje Po`e{kog isusova~kog kolegija koji }e u budu}im desetlje}ima postati pokreta~ brojnih gospodarskih, kulturnih i prosvjetnih akcija na korist Po`ege i ~itave Slavonije.

5. SMJEROVI MIGRACIJE I INTENZITET DOSELJAVANJA

Tijekom 1738. godine u isto~noj se Slavoniji pojavila kuga. Po`ega je te godine ostala po{te|ena od ove stra{ne epidemije ali je slijede}e godine epidemija zahvatila i nju. Posljedice su za grad bile strahovite. Od oko 1400 stanovnika grada u epidemiji koja je trajala 5 mjeseci umrlo je prema zapisu u mati~noj knjizi umrlih 792 stanovnika, {to zna~i preko 60% stanovni{tva grada.12 Od kuge su stradali i neki ~lanovi njema~kih obitelji, primjerice, ve} spomenuti Toma Toifelsperger, zatim Mathias sin Felixa Zwischenpruknera i drugi.13 ^itava je 1740. godina bila godina strepnje i u grad te godine nije doselila niti jedna nova obitelj. Me|utim, s istekom ove godine `ivot se u gradu po~eo obnavljati i uskoro }e grad po~eti sna`an razvoj.

Godine 1745. obnovljena je Po`e{ka `upanija, pa je Po`ega postala `upanijski centar, {to }e u slijede}im desetlje}ima omogu}iti stvaranje ~inovni~kog sloja gra|ana. Vrlo je va`na i 1765. godina kada je Po`ega dobila status slobodnog kraljevskog grada. Ova povelja omogu}ila je nastavak razvoja Po`ege kao gospodarskog sredi{ta, a bila je u odre|enom smislu i priznanje po`e{kim gra|anima za dotada{nje napore u odr`avanju urbanog `ivota grada usprkos kataklizmama koje su do`ivjeli tijekom Be~kog rata (1683.-1699.) i kuge 1739. godine.

Kao slobodni kraljevski grad Po`ega je po~ela privla~iti obrtnike i trgovce, pa je njihovo doseljavanje od tada mnogo intenzivnije nego {to je bilo prije. Ja~i val doseljavanja po~eo je upravo {ezdesetih godina 18. stolje}a, koje su godine o~ito bile presudne u gospodarskom razvoju ne samo grada Po`ege nego i ~itave Slavonije.

Me|u doseljenim obrtnicima bilo je i Nijemaca ~iji broj nije bio velik - od epidemije kuge 1739. godine, pa do kraja 18. stolje}a u Po`egu se doselilo oko 60 njema~kih obitelji – ali je njihov utjecaj na ekonomski, dru{tveni i kulturni `ivot grada daleko prema{ivao njihov broj~ani udio.

Dva su osnovna razloga doseljavanja Nijemaca u Po`egu. Prvi je ~isto ekonomski i za ekonomske migracije je karakteristi~no da su bile iz udaljenijih krajeva. Nijemci su u Po`egu tijekom 18. stolje}a doseljavali najvi{e iz Austrije i Bavarske, ali i iz drugih krajeva u kojima su `ivjele njema~ke zajednice, pogotovo iz ^e{ke, Moravske,

11 Isto, str. 508. 12 Liber mortuorum 1717. – 1774. – i ova se matična knjiga čuva u katedralnoj crkvi Sv. Terezije (u nastavku LM)

13 LM

Slovenije i Ma|arske. U Po`egu doseljavaju i Nijemci iz velikih gradova poput Be~a, Praga, Budima i Pe~uha.

Drugi razlog doseljavanja Nijemaca u Po`egu bilo je sklapanje braka. Bra~ni migranti nisu dolazili iz udaljenih krajeva. Prema dostupnim zapisima u po`e{koj mati~noj knjizi vjen~anih vidljivo je da su bra~ni migranti dolazili uglavnom iz susjednih gradova. Sklapanje brakova izme|u pripadnika njema~kih zajednica iz susjednih gradova vrlo je dobar temelj istra`ivanja veza izme|u tih zajednica. Iz mati~ne knjige vjen~anih vidljivo je da su bra~ne veze bile najintenzivnije izme|u njema~kih zajednica u Osijeku i Po`egi. Zanimljivo je da su za razliku od Osijeka i Po`ega, ove veze s ostalim susjednim gradovima, primjerice Zagrebom i Pe~uhom, bile mnogo slabije.

6. DALEKE MIGRACIJE –STRU^NA ZANIMANJA

Doseljavanja Nijemaca u Po`egu imala su prema strukturi njihovih zanimanja odre|eni kontinuitet i nakon epidemije kuge 1739. godine. I nakon kuge u Po`egu je doselilo nekoliko Nijemaca koji su po zanimanju bili kirurzi. Uz njih se javlja i prvi po`e{ki apotekar Paulus Thaller kojeg su u Po`egu doveli isusovci, a on je nakon njihovog ukidanja 1773. godine otvorio prvu privatnu apoteku u Po`egi.

U drugoj polovini 18. stolje}a u Po`egu su doselili jo{ dvojica njema~kih pivara: Joannes [pun i Wolfgang Schörer. Uz ova zanimanja Nijemci su u Po`egu donijeli jo{ neka nova zanimanja. Uz ve} spomenutog staklara Wolfganga Regera koji se spominje ve} 1728. godine, u Po`egu je u drugoj polovici 18. stolje}a doselio jo{ jedan Nijemac staklar – Antonius Steiger iz Be~a, koji se spominje prvi puta 1779. godine. U Po`egu je 1744. doselio i prvi poznati po`e{ki licitar David Hochweiser.

Nijemci su u Po`egi obavljali i neke nepopularne poslove. Me|u njima je bio i posao krvnika. Godine 1756. spominje se prvi krvnik u Po`egi - Joannes Czah. Ovaj krvnik bio je vjerojatno u slu`bi po`e{ke `upanije, jer grad tada jo{ nije imao pravo su|enja na smrt (Jus Gladii). Me|utim 1768. godine, ubrzo nakon progla{avanja Po`ege slobodnim kraljevskim gradom, spominje se u Po`egi i prvi gradski krvnik Ferdinand Gross “Carnifex liberae regiaeque Civitatis Posegae”, a 1769. jo{ jedan krvnik Joseph Vogelmuth.14

Posao krvnika nije bilo samo egzekucija osu|enika na smrt, nego i tortura koja je bila dio istra`nog sudskog postupka.15 Grad je poveljom o eliberaciji doveo od Marije Terezije pravo su|enja na smrt (Jus Gladii), ali nije poznato da li je grad ikada to pravo i iskoristio.16

Prisutnost krvnika u gradu i smaknu}a razbojnika bili su logi~na posljedica velikog broja razbojstava koja su Slavoniju zahvatila tijekom 18. stolje}a. U to je vrijeme Slavonija bila prepuna hajdu~kih dru`ina koje su ugro`avale sigurnost

14 J. Kempf, Požega ,str. 378. 15 Isto, str. 378. 16 Isto, str. 377.

putnika i prosperitet ~itave regije. Progon hajduka i njihovo ka`njavanje poprimili su drasti~ne razmjere, pa Milivoj Ve`i} spominje da je u roku od 34 godine (1746. –1780.) na smrt osu|eno u svemu 81 razbojnika.17

Vidljivo je da su doseljeni Nijemci u Po`egi u po~etku tvorili prili~no zatvorenu zasebnu zajednicu. Me|utim, s vremenom se ova zajednica sve vi{e otvarala i uklapala u sredinu. To je vidljivo u raznim aspektima dru{tvenog `ivota.

Brakovi su opet vrlo dobar pokazatelj dru{tvenih gibanja. U drugoj polovini 18. stolje}a brakovi izme|u Hrvata i Nijemaca postaju sve ~e{}i. Neke od tih obitelji su obilje`ile `ivot Po`ege u 19. stolje}a. Jedna od najpoznatijih takvih obitelji je obitelj Paulusa Thallera, koji je u Po`egu do{ao kao isusova~ki apotekar. Njegovi potomci vr{ili su niz va`nih funkcija. Sin Ignjat (r.1779.) bio je gradski sudac, a unuk Filip (r.1815.- u.1901.) je bio saborski poslanik grada Po`ege.18

U Po`egi su krajem 18. stolje}a osnovana i dva njema~ka ceha, poznata kao Prvi i Drugi njema~ki ceh.. Drugi njema~ki ceh je 07.svibnja 1773. godine dobio privilegij od Marije Terezije. U njemu su bili udru`eni pekari, tesari, zidari i voskari. Prvi njema~ki ceh osnovan je 1774. godine, ali je ipak kasnije prozvan “Prvi njema~ki ceh” jer je okupljao mnogo vi{e majstora i imao ve}i ugled od Drugog njema~kog ceha.19 U ovaj ceh bili su u~lanjeni pivari, limari, mesari, cipelari, ba~vari, kirurzi, kroja~i, kolari, rukavi~ari, lon~ari i u`ari, a u 19. stolje}u i urari i dimnja~ari. Oba ceha imali su u svojem ~lanstvu velik broj njema~kih majstora, ali etni~ka pripadnost nije bila osnovna odrednica u~lanjena u ove cehove, pa je u njima bilo i puno majstora Hrvata. Kako su u ceh bili uklju~eni neki “njema~ki kroja~i” mogu}e je da su cehovi nosili ime “njema~ki” jer su se bavili proizvodnjom nekih posebnih njema~kih proizvoda, primjerice njema~kih vrsta odje}e, pa je ceh branio pravo majstora koji su bili u~lanjeni u ovaj ceh da izra|uju upravo te vrste proizvoda.20

ZAKLJU^AK

Kuga koja je 1739. godine zahvatila grad Po`egu toliko je utjecala na razvoj grada da se u periodizaciji razvoja Po`ege tijekom 18. stolje}a za analizu demografskih procesa prirodno name}e podjela na dvije faze, prije i poslije epidemije. Takvu periodizacija najbolja je i za analizu doseljavanja Nijemaca u Po`egu tijekom 18. stolje}a. Iz navedenih izvora vidljivo je da su prvi Nijemci u Po`egi bili vojnici smje{teni u gradsku tvr|avu, te dr`avni ~inovnici, konkretno trojica komorskih provizora – G. Hapsz, M. Pesler i J. Springinklee. Me|utim, ve} nakon nekoliko godina u grad doseljavaju i prve obitelji njema~kih obrtnika. Ova doseljenja su malobrojna, ali ipak znakovita jer pokazuju da je Po`ega u to vrijeme, usprkos op}em siroma{tvu i zaostalosti koje je bilo karakteristi~no za ~itavu Slavoniju, bila dovoljno

17 Milivoj Vežić, Lupežtvo i pravda, Glasnik požeške županije 1892. str. 215. 18 J. Kempf, Požega, str. 389. 19 F. Potrebica, Obrt u gradu Požegi i Požeškoj kotlini, S. Požega 1985., str. 21 20 Isto, str. 21

privla~na da se u nju dosele Nijemci iz tada bogatijih krajeva Njema~ke, nasljednih austrijskih zemalja i ^e{ke.

Do izbijanja kuge 1739. godine registrirano je svega 12 njema~kih obitelji, ali nakon 1739. po~inje intenzivnije doseljavanje njema~kih doseljenika u Po`egu. U grad nakon 1739. godine doseljavaju prvenstveno obrtnici. Priliv njema~kih obrtnika pobolj{ao je gospodarski i dru{tveni `ivot grada, jer su doseljeni Nijemci iz svoje domovine donijeli razne inovacije. Mnogi od njih su bili inicijatori unapre|ivanja gospodarskog i kulturnog `ivota grada i ostali u uspomeni kao zaslu`ni gra|ani. Po~etna zatvorenost njema~ke zajednice u Po`egi prema okolini kasnije je po~ela kopniti, pa su se po`e{ki Nijemci sasvim uklopili u po`e{ki kraj i u me|ukulturnoj suradnji Hrvata i Nijemaca stvorili od Po`ege pravi regionalni centar koji je krajem 18. i tijekom 19. stolje}a postigao visok stupanj dru{tvenog i gospodarskog razvoja.

Die Zu wan de rung der De ut schen nach Po`ega im 18. Jah rhun dert

Der Autor hat in seinem Aufsatz die Zuwanderung der Deutschen nach Po`ega im 18. Jahrhundert analysiert. Die Stadt Po`ega hatte geringe Wirtschaftspotentiale. Ihre Entwicklung wurde durch die Nähe der Grenze zum Türkischen Reich, wegen der Kriegs- und Epidemiegefahr, zusätzlich erschwert. Trotz all dieser Nachteile, begannen Deutsche sich schon Anfang des 18. Jahrhunderts in Po`ega anzusiedeln. Einen Teil der ersten deutschen Siedler in Po`ega machten Beamte aus, aber die meisten waren Handwerker. Die zugewanderten Deutschen beeinflussten die Entwicklung der Stadt maßgeblich. Manche der deutschen Familien waren sehr angesehen und beteiligten sich jahrzehntelang am öffentlichen Leben der Stadt Po`ega.