Ma rio JAREB Nje ma~ka pro mid`ba u Ne za vi snoj Dr`avi neHrvat skoj od 1941. do 1945. go di

from Godišnjak - Jahrbuch 2001

Wa rum ich (kein) De utsch mag“ nen– eine Unter su chung der Mo ti va tion zum De utschler

Ma rio JAREB

Nje ma~ka pro mid`ba u Ne za vi snoj Dr`avi Hrvat skoj od 1941. do 1945. go di ne

Uvod

Dobro je poznata ~injenica da je Tre}i Reich pridavao veliku va`nost politi~koj promid`bi, {to se odrazilo i u prilikama koje su vladale na podru~ju Nezavisne Dràve Hrvatske (NDH) od 1941. do 1945. godine. Naàlost, dosad njema~ka promid`ba u NDH nije u hrvatskoj historiografiji gotovo uop}e razmatrana, te nema niti jednog opse`nijeg ~lanka koji bi detaljnije govorio o toj problematici. Naime, nedvojbeno je rije~ o zanimljivoj problematici koja moè doprinijeti boljem razumijevanju doga|aja od 1941. do 1945. U skladu s tim pro{le sam godine nastojao obraditi njema~ki tisak u NDH.1 Iako je tisak, nedvojbeno, bio jedno od najbitnijih sredstava {irenja politi~ke promid`be, ipak su va`ne i sve druge djelatnosti vezane za njema~ku promid`bu. Uz iznimku tiska i drugih tiskanih izvora (bro{ura i sl.) veliki je problem dostupnosti izvornog gradiva koje bi omogu}ilo detaljniju rekonstrukciju sustava njema~ke promid`be te }e u budu}nosti svakako trebati provesti daljnja istraìvanja koja bi trebala dati odgovor na pitanje o stanju dostupnosti izvora potrebnih za istraìvanje problematike njema~ke promid`be u NDH. Zbog navedenih razloga te opsega ovog rada na sljede}im }u stranicama iznijeti tek osnovne ~injenice o njema~koj promid`bi u NDH, odnosno nastojat }u dati kra}i pregled njezinog razvoja i djelovanja. Nadam da }e iznesene ~injenice i tvrdnje posluìti kao temelj i poticaj za daljnja istraìvanja problematike njema~ke promid`be u NDH.

Pro mid`ba u Tre}em Re i chu

Prije prijelaza na razmatranje problematike njema~ke promid`be u NDH potrebno je ukratko spomenuti osnovne ~injenice o razvoju i djelovanju politi~ke promid`be u Tre}em Reichu, budu}i da je njema~ka promid`ba u NDH predstavljala tek jedan segment promid`be Tre}eg Reicha.

Temelje shva}anju promid`be kao mo}nog sredstva politi~ke borbe postavio je Adolf Hitler, osniva~ i vo|a Nacionalsocijalisti~ke njema~ke radni~ke stranke (Nazionalsozialistische Deutsche Arbeiter Partei – NSDAP), jo{ dvadesetih godina

1 Usp. Mario JAREB, “Njemačko novinstvo i periodika u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj (1941.-1945.)”, Godišnjak Njemačke narodnosne zajednice – VDG Jahrbuch 2000, Njemačka narodnosna zajednica, Zemaljska udruga Podunavskih Švaba u

Hrvatskoj, Osijek, 2000. (dalje: Jareb, “Njemačko novinstvo”), 139.-172.

dvadesetog stolje}a.2 Stoga je ta stranka znatnu pozornost posve}ivala promid`benom djelovanju i u razdoblju prije dolaska na vlast u Njema~koj 1933. godine. Prirodno je tako|er da su u razdoblju nakon 1933. strana~ka promid`ba NSDAP-a te dràvna promid`ba novih nacionalsocijalisti~kih vlasti postale iznimno zastupljene u njema~kom javnom ìvotu te su ulagana velika sredstva u izgradnju i {irenje promid`benog sustava. Glavnu ulogu u razvitku i {irenju promid`be imao je istaknuti ~lan vodstva NSDAP-a dr. Joseph Goebbels,3 koji je u svojoj osobi ujedinio strana~ke i dràvne du`nosti te je istovremeno kao ministar vodio Ministarstvo za narodno prosvje}ivanje i promid`bu (Ministerium für Volksaufklärung und Propaganda)4 i obna{ao strana~ku du`nost Vo|e za promid`bu Reicha (Reichspropagandaleiter). Prema Goebbelsu, promid`ba je trebala “obuhvatiti doma}u, kulturnu, gospodarsku, socijalnu i vanjsku politiku”,5 odnosno cjelokupni javni ìvot te su u nadle`nost toga ministarstva stavljeni tisak, radio, film, kazali{te i likovna umjetnost.

Za na{u je temu osobito bitno spomenuti da je odgovornost za provo|enje promid`be prema inozemstvu 8. rujna 1939. preuzelo Ministarstvo vanjskih poslova (Auswärtige Amt), iako u bliskoj suradnji s Ministarstvom za narodno prosvje}ivanje i promid`bu,.6 Dakle, kad je u travnju 1941. uspostavljena Nezavisna Dràva Hrvatska promid`bu Tre}eg Reicha prema inozemstvu provodilo je u prvom redu Ministarstvo vanjskih poslova, odnosno diplomatsko-konzularna predstavni{tva u stranim zemljama. Tako|er, u sklopu oruànih snaga (Wehrmacht) bile su od 1936. godine osnivane posebne Promid`bene satnije (Propagandakompanien – PK), ~ija je zada}a bila vo|enje promid`be u ratnim vremenima.7 Budu}i da su kroz cijelo razdoblje postojanja Nezavisne Dràve Hrvatske na njezinome dràvnom podru~ju bile smje{tene znatne postrojbe njema~kih oruànih snaga (a u njih su vremenom bili uklju~eni i brojni Hrvati),8 to je postojanje organizirane promid`bene djelatnosti u njima tako|er bitno za ovaj rad. Tako|er, treba istaknuti kako su i druge njema~ke

2 Temeljne informacije o nacionalsocijalističkoj promidžbi dostupne su u natuknici “Propaganda” (sastavila Sibylle Obenaus), objavljenoj u The Encyclopedia of the Third Reich, Edited by Christian Zentner and Friedemann Bedrüftig, Da Capo Press, New

York, 1997. (dalje: The Encyclopedia), 731.-734. Riječ je o prijevodu knjige istih autora pod naslovom Grosses Lexikon des

Dritten Reiches, Südwest Verlag GmbH & Co. KG., München, 1985. 3 Dr. Joseph Goebbels (1897.-1945.), jedan od vođa NSDAP-a i Trećeg Reicha. Goebbels je završio studij filozofije i književnosti, a doktorirao je na temama iz književnosti. Članom NSDAP-a postao je već u prvoj polovici dvadesetih godina, da bi već početkom tridesetih godina bio u najužem stranačkom vrhu. Od samog početka djelovanja u stranci Goebbels se opredijelio za promidžbenu djelatnost, da bi po dolasku NSDAP-a na vlast početkom 1933. preuzeo i vodstvo državne promidžbe Trećeg Reicha, na čijem je čelu ostao sve do njegove propasti. Goebbels je 1. svibnja 1945. u Berlinu izvršio samoubojstvo. Podaci o Goebbelsu preuzeti iz životopisa objavljenog u The Encyclopedia, 348.-351. 4 Iako je to bio službeni naziv, ipak se u praksi toga vremena, a i u dostupnoj literaturi, često za to ministarstvo upotrebljavao naziv Reichsministerium für Volksaufklärung und Propaganda, ili samo skraćeni naziv Propagandaministerium. To ministarstvo je bilo osnovano 30. lipnja 1933., i od tada pa sve do propasti Trećeg Reicha 1945. na njegovu čelu bio je dr.

Joseph Goebbels (The Encyclopedia, 731.-734.) 5 The Encyclopedia, 731. 6 Isto, 732. 7 Isto. 8 Pri tome u prvom redu mislim na one hrvatske vojnike koji su služili u hrvatskim legionarskim postrojbama ustrojenim u sklopu

Wehrmachta, Luftwaffe i Kriegsmarine, a koje su djelovale od 1941. do 1945., s naglaskom na razdoblje od početka 1943. godine do kraja rata, kada je tih postrojbi bilo najviše i kada je u njih bio uključen najveći broj vojnika. Dakako, najveći broj hrvatskih vojnika prošao je kroz tri hrvatske legionarske divizije u sklopu Wehrmachta.

strana~ke i dr`avne ustanove, koje su tijekom Drugog svjetskog rata djelovale izvan granica Tre}eg Reicha, tako|er provodile odre|ene promid`bene djelatnosti, a neke od njih djelovale su i na podru~ju NDH.

Osnov ne vrste Nje ma~ke pro mid`be u NDH

Njema~ku promid`bu u NDH mogu}e je podijeliti u dvije osnovne skupine.

U prvu skupinu pripadaju one promid`bene djelatnosti koje su provodile ustanove Tre}eg Reicha s namjerom promid`benog djelovanja na dràvljane NDH op}enito, pa i na pripadnike njema~ke manjine. Dakle, bila je rije~ o promid`bi namijenjenoj drugoj dràvi i drugom narodu, {to je utjecalo na sadràj te promid`be, odnosno na njezino prilago|avanje posebnim hrvatskim uvjetima.

U drugu, vrlo jasno ome|enu skupinu, pripada promid`ba Njema~ke narodne skupine. U sadràjnom smislu ta je promid`ba po svojim zna~ajkama sli~nija promid`bi koju su dràvne i strana~ke ustanove Tre}eg Reicha provodile u sklopu svojih granica prema vlastitim dràvljanima (dakle, njema~ka promid`ba za Nijemce). S druge strane, sam sustav te promid`be bio je ustrojen u sklopu sustava Njema~ke narodne skupine kao posebnog tijela njema~ke manjine u NDH te se po na~inu djelovanja, ciljevima i zada}ama jasno razlikovao od spomenute prve skupine. Iz navedenoga nije te{ko zaklju~iti da promid`ba Njema~ke narodne skupine zahtijeva posebnu obradu koju je potrebno izvr{iti u sklopu samostalnog rada. Stoga }e se ovaj rad zadràti isklju~ivo na obradi onih promid`benih djelatnosti koje sam svrstao u prvu skupinu te se nadam se da }u u budu}nosti mo}i istraìti i promid`bu Njema~ke narodne skupine.

Promid`bu prve skupine mogu}e je, napose u smislu na~ina preno{enja promid`benih poruka, dodatno podijeliti na dvije skupine, i to na izravnu i na posrednu promid`bu. Izravnom promid`bom drìm one promid`bene djelatnosti koje su izravno provodile dràvne i vojne ustanove Tre}eg Reicha na podru~ju NDH s namjerom da promid`beno utje~u na njezine gra|ane, pa tako i na pripadnike Njema~ke narodne skupine kao dràvljane NDH. Tako|er, izravnom promid`bom mogu se dràti i one djelatnosti koje nisu nu`no provodile spomenute ustanove, ali je u sadràjnom smislu bila rije~ o izravnom preno{enju promid`benih poruka, i to onako kako ih je oblikovala promid`ba Tre}eg Reicha. Ovdje ponajprije mislim na filmove, odnosno na ~injenicu da je u sklopu razli~itih promid`benih djelatnosti promid`benog sustava NDH dolazilo do prikazivanja filmova njema~ke proizvodnje, s nagla{enim promid`benim karakterom. Posrednom promid`bom drìm one djelatnosti dràvnih i vojnih ustanova NDH koje su prakti~no rezultirale preno{enjem promid`benih poruka koje po svom sadràju nedvojbeno pripadaju promid`bi Tre}eg Reicha. Izravnu i posrednu promid`bu naj~e{}e je mogu}e jasno razlikovati, no postoje i slu~ajevi u kojima se susre}u elementi i izravne i posredne promid`be, {to }e u nastavku biti obja{njeno na primjerima.

Ulo ga nje ma~kih usta no va u NDH u {iren ju nje ma~ke pro mid`be – izlo`be odr`ane od kra ja 1941. do po lo vi ce 1942. go di ne

Iz uvodnog teksta o ustroju njema~ke promid`be vidljivo je da je njema~ka diplomacija imala znatnu ulogu u provo|enju promid`be u inozemstvu, te ne treba sumnjati da je i u slu~aju Nezavisne Dràve Hrvatske bilo sli~no. Iako je dosada razmjerno slabo istraèna djelatnost njema~ke diplomacije u NDH, ipak je na temelju dostupnih izvora mogu}e izdvojiti podatke o promid`benom djelovanju njema~kih diplomatskih predstavni{tava (u prvom redu o djelovanju njema~kog poslanstva u Zagrebu) i djelatnika tih ustanova. Logi~no je pretpostaviti da je i njema~ko poslanstvo u NDH sa sjedi{tem u Zagrebu bilo organizirano po obrascu drugih poslanstava Tre}eg Reicha u inozemstvu te je nedvojbeno i ono imalo posebne odjele za novinstvo i kulturu, koji su u shva}anju NSDAP-a i dràvnih vlasti Tre}eg Reicha pripadali u sustav promid`be. Svakako najzanimljiviji dostupni izvor u kojem je ve}a pozornost posve}ena promid`benom djelovanju njema~kog poslanstva u Zagrebu je opseàn elaborat Ivana Floda9 iz 1951. godine o razvoju i djelovanju Njema~ke narodne skupine u NDH.10 Promid`beno djelovanje njema~kog poslanstva u Zagrebu Flod je ukratko opisao u drugom dijelu svog elaborata, u njegovu nepaginiranom dijelu, u dijelu pod naslovom “2. Njema~ko poslanstvo”. Taj dio, kao i cijeli elaborat, pati od velikog broja tipka}ih gre{aka iz kojih se moè zaklju~iti kako je cijeli tekst tipkala osoba koja nije dobro poznavala njema~ki jezik, {to se za Floda, koji je tijekom Drugog svjetskog rata djelovao u sklopu Njema~ke narodne skupine, sigurno ne bi moglo re}i. Po svoj prilici tekst je tipkala stanovita Danica Rajkovi}, koja se potpisala ispod pojedinih dijelova elaborata. Uz tipka}e gre{ke postoji i ve}i broj sadràjnih gre{aka, te Flodove tvrdnje treba uzeti uz nuàn oprez. Spomenute gre{ke odnose se na njegovo potpuno krivo interpretiranje po~etaka djelovanja njema~kog poslanika u NDH, SA-Obergruppenführera Siegfrieda Kaschea11 (Flod ga pogre{no svrstava u redove SS-a). Spominju}i navodni Kascheov boravak u Zagrebu 27. oùjka

9 Ivan Flod (Osijek, 1903.-Rijeka, 1981.) bio je novinar koji je tijekom rata djelovao u sklopu Njemačke narodne skupine. Podaci o njemu sačuvani su u dopisu Odjeljenja UDB-e za Osijek UDB-i za N.R. Hrvatsku, Zagreb od 14. travnja 1952., koji se nalazi u Hrvatskom državnom arhivu, Fond MUP RH, 013.1/18, kutija 48, Propagandni aparat NDH, str. 197., gdje je zapisano: “Flod Ivan, danas živi u Osijeku. Prije rata bio je saradnik radikalskog lista, te po dolasku ustaša ovi su ga htjeli ubiti.

On se upisao u kulturbund i postao aktivan član, te je kasnije bio postavljan po Njemcima u ’Novinski ured’”. Iako iz prethodnog nije u potpunosti jasno na koji se novinski ured odnosi navedena tvrdnja, riječi “postavljan po Njemcima”, upućuju na Novinski ured ustrojen unutar Velike župe Baranja, a ne na Promičbeni ured Vodstva Njemačke narodne skupine u Hrvatskoj. Inače, kraći životopis Ivana Floda, u kojem se ne spominje njegovo ratno djelovanje, objavljen je u Hrvatskom leksikonu, svezak I.,

A-K, Naklada leksikon d.o.o., Zagreb, 1996., str. 353.-354. 10 Povijesni arhiv Slavonski Brod, fond: Zbirka kopija CPSB, kut. 174 (VG 5./II), Zapisnik br. 38. Zbirka Flod K-5/II VG, Ivan

Flod, Njemačka narodna skupina, Osijek 1951. (rukopis), dalje: Flod, rukopis. Promidžbeno djelovanje njemačkog poslanstva u

Zagrebu Flod je opisao u drugom dijelu svog elaborata, u njegovu nepaginiranom dijelu, u dijelu pod naslovom “2. Njemačko poslanstvo”. Kako sam ustanovio paginacija onog dijela elaborata koja slijedi nakon nepaginiranog dijela ne odgovara onoj koja bi se dobila ukoliko bi se označili brojevi stranica nepaginiranog dijela te ću u nastavku prigodom navođenju onih dijelova teksta elaborata koji nemaju oznake broja stranice navesti samo podnaslov pojedinog dijela. Inače, stranice bez oznake paginacije u sklopu su drugog dijela elaborata. 11 Siegfried Kasche (1903.-1947.), Obergruppenführer SA, prvi i jedini poslanik Trećeg Reicha u NDH. Kasche je bio izraziti pobornik dr. Ante Pavelića i Ustaškog pokreta. U svibnju 1945. uspio je pobjeći iz Hrvatske, ali su ga kasnije Britanci izručili

Jugoslaviji. U sklopu procesa vođenog protiv vojskovođe Slavka Kvaternika 1947. godine osuđen je na smrt. Podatke o Kascheu preuzeo sam iz njegovog životopisa koji je objavljen u leksikonu skupine autora Tko je tko u NDH, Minerva, Zagreb, 1997., 183.

1941., o~ito je da ga je Flod zamijenio sa Edmundom Veesenmayerom,12 njema~kim izaslanikom koji je uistinu u tom razdoblju boravio u Zagrebu i sudjelovao u doga|ajima koji su kasnije doveli do progla{enja NDH. U stvarnosti, Kasche je po prvi put do{ao u Zagreb tek 20. travnja 1941., kada je i preuzeo du`nost njema~kog poslanika u NDH. Kascheov dolazak i preuzimanje du`nosti 22. travnja 1941. op{irno je popratio i dnevnik Hrvatski narod. Uz taj ~lanaka objavljena je, pod naslovom“Sve~ana audijencija ekscelencije Kasche-a. Prvi poslanik Velikog Njema~kog Reicha predao Poglavniku svoje vjerodajnice”, kra}a vijest o primanju odr`anom 21. travnja 1941.. 13

Unato~ krivoj interpretaciji Kascheove uloge u prvim danima postojanja NDH i nu`nog opreza prema Flodovim interpretacijama, ipak dr`im kako je onaj dio njegova teksta koji govori o promid`benim zada}ama i metodama rada njema~kog poslanstva i Njema~ke narodne skupine u osnovnim crtama nedvojbeno vjerodostojan. Naime, mnoge od tih tvrdnji mogu se razmjerno jednostavno opredijeliti kao vjerodostojne i to ponajprije uvidom u konkretnu njema~ku promid`benu djelatnost i dokumente, ili, jo{ i vi{e, uvidom u tisak i sa~uvane promid`bene materijale.

Flod navodi da je 27. listopada 1941. u njema~kom poslanstvu u Zagrebu odr`ana “konferencija, koja se bavila glavnim poslom njema~kog poslanstva u NDH t.j. propagandom”, a vrlo zanimljivo bilo je izvje{}e, koje “je podnio adjutant vo|e njema~ke skupine u to vrijeme Karl Hans Andras”.14 To izvje{}e Flod u cijelosti prenosi, a u {irim izvodima biti }e navedeno i u nastavku ovog rada. Svakako najzanimljiviji dio Andrasovog izvje{}a je onaj u kojem su u nekoliko to~aka pobrojane zada}e njema~ke promid`be:

“Metode rada:

Bezobzirno i svim sredstvima sprovoditi tri pravca propagandisti~kog rada: 1. Preko hrvatskih krugova, koji razumiju njema~ki jezik, 2. djelovanje preko njema~ke skupine, 3. Utjecanje na {iroke narodne mase putem svih propagandnih sredstava, koja stoje na raspolaganju i to u prvom redu bro{urama isklju~ivo na hrvatskom jeziku, te slikovna propaganda (zidne novine).

12 Edmund Veesenmayer (1904.-?), njemački diplomat. Veesenmayer je postao poznat po tome što je kao Državni tajnik za posebne odnose u Ministarstvu vanjskih poslova Trećeg Reicha sudjelovao u proglašenju nezavisne Slovačke republike 1939. Sličnu ulogu imao je i u travanjskim događajima u Hrvatskoj 1941. godine, a u ožujku 1944., usporedno s njemačkim vojničkim zaposjednućem Mađarske, bio je postavljen za poslanika u toj zemlji. Godine 1949. Veesenmayer je bio osuđen u Nürnbergu na dvadeset godina zatvora, ali je već 1951. bio iz njega pušten. U hrvatskoj historiografiji i literaturi njegovo se prezime često pisalo na različite načine. U Tko je tko u NDH, Minerva, Zagreb, 1997., 425., Veesenmayer je naveden kao Weesenmayer, a taj oblik bio je čest i u tisku NDH. Veesenmayerov životopis donosi i The Encyclopedia, 989. 13 Hrvatski narod (dnevnik, Zagreb), god. III., br. 69., 22. travnja 1941., 1. Zanimljivo je da je istom primanju pribivao i “g. dr.

Edmund WEESENMAYER (odnosno Veesenmayer, op. M. J.), opunomoćenik ministra vanjskih poslova Njemačkog Reicha”. Uz navedenu vijest i četiri fotografije koje su prikazivale Kascheov dolazak u Zagreb i primanje kod dr. Ante Pavelića, na istoj strani je objavljen i opširan uvodnik pod naslovom “Historijski datum”, u kojem se veličala osoba novog poslanika i naglašavala važnost njegova dolaska. 14 Flod, rukopis, “2. Njemačko poslanstvo”.

U tu svrhu mora se iz svih njema~kih ureda stvoriti jedan prvorazredni aparat za raspodjelu propagandisti~kog materijala.” U nastavku teksta izvje{}a obja{njeni su uloga i na~in na koji bi Njema~ka narodna skupina trebala sudjelovati u promid`benom radu. Za ovaj rad je osobito zanimljiv dio u kojemu je istaknuto da suradnja “sa hrvatskim ustanovama putem filma, radia, a naro~ito putem zidnih novina sa publikacijama o ispravnosti pojedinih vladinih odluka, mo`e dovesti do velikih odluka. Kulturno odjeljenje njema~kog poslanstva ne smije kod svih ovih mjera biti spomenuto, jer }e ina~e uspjeh ovoga djelovanja unaprijed do}i u pitanje.”15

Drìm kako je u prethodno citiranim dijelovima izvje{}a sadràna bit njema~kog promid`benog djelovanja u NDH. Naime, u citiranoj re~enici koja govori o suradnji s hrvatskim ustanovama opisana je spomenuta posredna promid`ba. Tako|er, u {irenju njema~ke promid`be bitnu ulogu imale su upravo bro{ure tiskane isklju~ivo na hrvatskom jeziku,16 a i u njihovu slu~aju, kao i kod spomenute posredne promid`be uloga njema~kog poslanstva bila je skrivena, odnosno ono se u pravilu rijetko spominjalo. Stoga je zanimljiv primjer predavanja “izaslanika kulturnog odjela njema~kog poslanstva” dr. Wolfganga Supana o “smislu i zna~enju novog svjetskog sukoba” 1943. godine koje u svom ~lanku o dru{tvenom ìvotu u Sisku tijekom Drugog svjetskog rata opisuje Hrvoje Klasi}.17

Za razliku od poslanstva kao ustanove, odnosno pojedinih du`nosnika i slu`bi kao njegova dijela, koji su se rje|e spominjali u hrvatskoj javnosti, njema~ki poslanik Siegfried von Kasche bio je nedvojbeno jedna od najprisutnijih osoba u medijima Nezavisne Dràve Hrvatske.18 Dakako, u velikom broju slu~ajeva bila je rije~ o opisivanju Kascheove diplomatsko-politi~ke djelatnosti, no zabiljeèno je i njegovo djelovanje koje je u ve}oj ili manjoj mjeri imalo i politi~ko-promid`beni karakter. Kao ilustraciju te tvrdnje navesti }u samo Kascheovo pokroviteljstvo nad trima istaknutim izlo`bama odrànim od kraja 1941. do polovice 1942. godine. Uz ~injenicu da im je jedan od pokrovitelja bio poslanik Kasche, te izlo`be pruàju uvid u konkretno promid`beno djelovanje ne samo njema~ke diplomacije, nego tako|er i drugih njema~kih ustanova u NDH te promid`benu suradnju s ustanovama NDH, stoga }u ih u nastavku detaljnije opisati. Navedenim izlo`bama bila je donekle sli~na velika “Hrvatsko-njema~ka poljopriradna19 smotra”, koja je odràna u sklopu odràvanja

15 Isto. 16 Veći broj tih brošura čuva se u Hrvatskom povijesnom muzeju, u dokumentarnoj zbirci XX. stoljeća (dalje: HPM, DZ XX. st.).

Na njihovo postojanje upozorila me voditeljica spomenute zbirke, muzejska savjetnica mr. Lucija Benyovsky, kojoj se ovom prigodom zahvaljujem na velikoj pomoći koju mi je pružila prigodom istraživanja i izrade ovog rada. Manji broj brošura posjeduje i sam autor u svojoj zbirci. 17 KLASIĆ, Hrvoje, “Društveni život u Sisku u vrijeme Drugog svjetskog rata”, Časopis za suvremenu povijest, god. 32., br. 3,

Zagreb, 2000., 536. Zanimljivo je spomenuti kako je to predavanje organiziralo Hrvatsko-njemačko društvo u Sisku. Slična društva djelovala su širom NDH, a o njima i o njihovoj ulozi biti će riječi u nastavku članka. Inače, navedeni primjer spominjanja sudjelovanja njemačkog diplomatskog predstavnika u nekom događaju u tisku NDH nije usamljen, no ipak treba reći kako su takve vijesti razmjerno rijetke i ne protive se citiranoj tvrdnji iz spomenutog izvješća u kojoj se govori o potrebi izbjegavanja spominjanja kulturnog odjeljenja njemačkog poslanstva. 18 Iako bi se moglo navesti mnogo primjera medijskog spominjanja Kascheove djelatnosti, držim da je dovoljno spomenuti kako se čak i površnim prelistavanjem dnevnog i ostalog tiska NDH može doći do istog zaključka. 19 “Poljoprirad” je pojam koji se u NDH upotrebljavao umjesto pojma “poljoprivreda”.

jesenskog Zagreba~kog zbora 1942. godine, a koja }e biti detaljno opisana u nastavku.20

Kao prvu po redu treba spomenuti izlo`bu “Borba udruène Europe na Istoku”, koja je pod pokroviteljstvom njema~kog poslanika Siegfrieda von Kaschea s njema~ke strane i vojskovo|e-doglavnika Slavka Kvaternika odràna u Zagrebu, u izlo`benom prostoru Zagreba~kog zbora,21 u prosincu 1941. i sije~nju 1942. godine. Zanimljivo je da je dolazak te izlo`be u Hrvatsku najavljen u spomenutom izvje{}u Karla Hansa Andrasa od 27. listopada 1941. godine, {to nedvojbeno upu}uje na njema~ku pozadinu u organizaciji te izlo`be.22 To se tako|er moè i{~itati i iz novinskih izvje{}a o sve~anom otvaranju izlo`be.23 Naime, u ime njema~kog poslanika Kaschea, koji tada nije bio u Zagrebu, nastupio je otpravnik poslova njema~kog poslanstva Herbert von Troll, koji je tijekom otvorenja izlo`be o~ito imao zna~ajnu Pri god na do pi sni ca iz da na ulogu. Pri tome je osobito zanimljiv njegov govor, uz izlo`bu "Bor ba udruène koji je u tisku bio op{irno prepri~an, a u kojem je Eu ro pe na Isto ku" Troll istaknuo je “zada}u Njema~kog Reicha da svagdje odgovori na sva velika pitanja, koja se postavljaju i da pruì o tome pravu sliku. Ova prava slika je potrebna, kako bi se mogao razlikovati prijatelj od neprijatelja”. Na kraju je pozvao Kvaternika da kao supokrovitelj otvori izlo`bu “u Nezavisnoj Dràvi Hrvatskoj i da je stavi pod za{titu hrvatskog naroda kako bi posluìla svojoj svrsi i koristila zajedni~koj borbi” te se zahvalio “hrvatskoj dràvnoj vladi i predstavnicima savezni~ke Italije za suradnju”.24 Nakon Trolla govorio je “zastupnik ministra Reicha Rosenberga upravitelj ureda Reicha Hagemeyer” koji je odrào predavanje nagla{enog promid`beno-ideolo{kog karaktera.25 U sklopu

20 Osim što je otvorenje te izložbe zabilježeno u tisku, također je izdana i opsežna brošura-katalog pod naslovom Hrvatsko-njemačka poljopriradna smotra – Kroatisch-deutsche Landwirtschaftsschau. Kao i kod drugih sličnih izdanja, tako ni u ovoj brošuri nema podataka o izdavaču. 21 Danas je to prostor Studentskog centra u Savskoj ulici u Zagrebu. 22 Pri tome treba istaknuti da ni brojna novinska izvješća s otvaranja, kao ni promidžbeni materijali koji su pratili tu izložbu (plakat, prigodna dopisnica i prigodni žig, prigodna poštanska marka) ne otkrivaju stvarnog organizatora izložbe. To posredno potvrđuje onaj dio citiranog izvješća Karla Hansa Andrasa od 27. listopada 1941. (Flod, rukopis, “2. Njemačko poslanstvo”), u kojem se upućuje na potrebu prikrivanja uloge njemačkog poslanstva (a, sukladno tome, i drugih njemačkih ustanova) u konkretnim promidžbenim djelatnostima. 23 Jedno od tih izvješća, pod naslovom “U ime Poglavnika Doglavnik Vojskovođa Slavko Kvaternik svečano je otvorio izložbu ’Borba udružene Europe na Istoku’”, objavljeno je u tjedniku Hrvatski domobran (Zagreb), br. 9., početkom prosinca 1941., 2. 24 Isto. 25 Isto. Podatak o Hagemeyerovu prisustvu osobito je zanimljiv zbog činjenice da je zastupao Alfreda Rosenberga (1893. – 1946.), tadašnjeg ministra za zaposjednuta područja na Istoku i istaknutog nacističkog ideologa. Za ovaj rad značajno je spomenuti da je

Rosenberg ideološki djelovao napose na polju duhovnosti i svjetonazora, odnosno kulture općenito, a imao je ambicija i na polju vanjske politike, te je u svojoj djelatnosti ulazio i u djelokrug rada drugih državnih i stranačkih ustanova, pa tako i promidžbe (Rosenbergov životopis objavljen je u The Encyclopedia, 812.-813.).

izlo`be bili su prire|ivani posebni vojni kocerti, posjetitelji izvan Zagreba imali su pravo na popust na `eljeznici od 50%, a uprili~eno je i "izvanredno prikazivanje filma "Vje~iti `id" ".26

Druga po redu bila je izlo`ba suvremenog njema~kog kiparstva koja je pod nazivom “Njema~ka plastika sada{njosti” otvorena u zgradi Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu 18. travnja 1942. Otvorenje te izlo`be u novinstvu NDH predstavljeno je kao veliki “kulturno-politi~ki doga|aj naro~itog zna~enja”.27 Iz novinskih izvje{}a vidljivo je da su organizatori izlo`be bile njema~ke ustanove: “Usred rata odlu~ilo se njema~ko ministarstvo za promi~bu u suradnji s ministarstvom vanjskih poslova, da hrvatskom narodu pruì prilike, da upozna silnu stvarala~ku snagu Njema~ke na polju likovne umjetnosti, a organizacija nacional-socijalisti~ke stranke nije àlila truda i tro{kova, da nam prikaè ovu rijetku izlo`bu.”28 U dnevniku Nova Hrvatska istaknuto je da je “provedbu ove izlo`be uzelo

26 Podaci preuzeti iz kraćeg teksta otisnutog na poleđini spomenute prigodne dopisnice. Spomenuti film “Vječiti žid” (“Der Ewige

Jude”) iz 1940. bio je jedan od značajnijih igranih filmova antisemitskog sadržaja snimljenih u Trećem Reichu (The

Encyclopedia, 262. – u sklopu natuknice “Film” – i u istoj knjizi, 1017. – u sklopu natuknice “Wandering Jew”). Uz taj film, istaknutiji antisemitski igrani filmovi bili su također i “`idov Süss” (“Jud Süss”) te “Rothschild” (“ Die Rothschilds”), koji su također prikazivani u NDH. Zanimljivo je da su sva tri navedena filma besplatno mogli pogledati posjetitelji izložbe “`idovi.

Izložba o razvoju židovstva i njihovog rušilačkog rada u Hrvatskoj prije 10. IV. 1941. Rješenje židovskog pitanja u N.D.H.”, koja je održana u Umjetničkom paviljonu u Zagrebu od 1. svibnja do 1. lipnja 1942. Samu izložbu priredio je Državni izvještajni i promičbeni ured kod Predsjedničtva Vlade, dakle državna ustanova NDH. Dakle, i ovdje je riječ o jednoj vrsti izravne promidžbe, u kojoj je ustanova NDH upotrijebila njemački promidžbeni materijal u njegovu izvornu obliku i kao takvog ga predstavila hrvatskoj publici. Podaci o izložbi preuzeti su iz male brošure-kataloga izložbe, koji je izašao pod gornjim naslovom u izdanju Državnog izvještajnog i promidžbenog ureda. Na stranici 31. te brošure bile su otisnute “doznake za besplatne ulaznice” za spomenute filmove. U kraćem tekstu otisnutom uz doznake bilo je navedeno da svi “posjetioci izložbe ’`idovi’ imaju pravo besplatnog posjeta odličnih slikopisa njemačke proizvodnje: /..../

Ovi slikopisi prikazivat će se u slikokazu (kinu, op. M. J.) ’Danica’ (prije ’Luxor’) svaki dan od 15.30 sati, a nedjeljom kao matineja u 11 sati i to: od 3. V. –10. V. ’Vječni `id’, od 11. V. – 20. V. ’Rothschild’ i od 21. V. – 31. V. ’`idov Süss’. 27 Među ostalim, otvorenje izložbe opisano je u člancima neimenovanih pisca, pod naslovom “Velika stvaralačka snaga umjetnosti

Njemačkog naroda. Velika izložba Njemačkog kiparstva pod počasnim pokroviteljstvom Vojskovođe Doglavnika Slavka viteza

Kvaternika i Nj. Preuzv. Siegfrieda Kaschea”, Hrvatski domobran (tjednik, Zagreb), br. 16. (27.), 23. travnja 1942., 12. te

“Svečano otvorenje izložbe ’Njemačke plastike sadašnjosti’”, Nova Hrvatska, god. II., br. 92., 19. travnja 1942., 8. u Kao i u slučaju izložbe “Borba udružene Europe na Istoku”, i za ovu izložbu izdani su različiti promidžbeni materijali. Od njih je svakako najzanimljivija nevelika brošura-katalog pod naslovom Njemačka plastika sadašnjosti, na kojoj, istina, ne stoji otisnut naziv pravog organizatora izložbe, no nedvojbeno je da do tiskanja takve publikacije ne bi moglo doći bez bliske suradnje s organizatorom, odnosno sa spomenutim njemačkim ustanovama. Ono što odmah upada u oči jest natpis na naslovnoj stranici:

“Hrvatsko njemačko družtvo u Zagrebu poziva na posjet izložbe”. Također, nakon nekoliko stranica na kojima su objavljene fotografije njemačkih umjetnika Josepha Thoraka i Arna Brekera te umjetnine suvremenih njemačkih kipara, na samom kraju brošure otisnut je opsežniji tekst tajnika Hrvatsko-njemačkog društva Ive pl. Aljančića pod naslovom “Hrvatsko-Njemačko

Družtvo kao posrednik uljudbe između Hrvatske i Njemačke” (7.-8.). Osim što je na 5. stranici brošure otisnut kraći tekst

Siegfrieda Kaschea kao pokrovitelja izložbe (uz taj tekst, na 4. stranici je otisnut i tekst Slavka Kvaternika, drugog pokrovitelja izložbe), nigdje se u toj brošuri ne spominje niti njemačko ministarstvo promidžbe, niti njemačko ministarstvo vanjskih poslova te čitatelj može dobiti dojam da ne samo iza brošure, nego također i iza izložbe, stoji spomenuto Hrvatsko-njemačko društvo. To još jednom upućuje na namjeru prikrivanja stvarne uloge njemačkih ustanova u organiziranju i provođenju promidžbenih djelatnosti. Svakako je zanimljivo i to da je u navedenim člancima u Hrvatskom domobranu i Novoj Hrvatskoj, koje su nedvojbeno pisali hrvatski novinari, ipak jasno istaknuto tko je pravi organizator izložbe. Jedan primjerak navedene brošure također se čuva u HPM, DZ XX. st., inv. br. 9899. Uz brošuru su izdani i posebna prigodna omotnica te prigodna dopisnica, a poštanske vlasti odobrile su izradu i uporabu posebnog prigodnog poštanskog žiga koji je bio u uporabi 24. travnja 1942. Taj žig otiskivan je na navedene dopisnice i omotnice (podaci o žigu preuzeti su iz Hrvatske filatelije (mjesečnik, Zagreb), god. II., broj. 1.-5., siječanj-svibanj 1942., 31.). 28 “Velika stvaralačka snaga umjetnosti Njemačkog naroda. Velika izložba Njemačkog kiparstva pod počasnim pokroviteljstvom

Vojskovođe Doglavnika Slavka viteza Kvaternika i Nj. Preuzv. Siegfrieda Kaschea”, Hrvatski domobran (tjednik, Zagreb), br. 16. (27.), 23. travnja 1942., 12.

/../ Hrvatsko-njema~ko dru{tvo u Zagrebu, a izlo`bu je uredio Ured za likovnu umjetnost kod Führerovog povjerenika za nadgled cjelokupne duhovne i svjetovni nazor oblikuju}e obuke i odgoja NSDAP29 uz potporu ministarstva Reicha za narodno prosvje}ivanje i promi~bu.”30 Iz prethodnih citata vidljivo je da je u organizaciji izlo`be sudjelovalo vi{e njema~kih strana~kih i dr`avnih ustanova, a me|u njima svoje je mjesto na{la i njema~ka dipolomacija. Svakako je u tom sklopu zanimljivo spominjanje izravne uklju~enosti nacional-socijalisti~ke stranke u organizaciju izlo`be.

Pokrovitelj izlo`be s njema~ke strane opet je bio njema~ki poslanik Siegfried Kasche. S hrvatske je strane i ovaj put nastupio vojskovo|a-doglavnik Slavko Kvaternik, a njih dvojica su i otvorili izlo`bu. Prema novinskim izvje{}ima, uz njih su na otvorenju zapa`enu ulogu imali prof. dr. ing. \uro Stipeti}, predsjednik Hrvatsko-njema~kog dru{tva u Zagrebu te “Reichsampleiter”31 dr. Georg Scholz.32 Zanimljivo je istaknuti da je Scholzov govor u cijelosti objavljen krajem 1942. godine u zborniku Hrvatsko kolo.33

Na izlo`bi je bilo izloèno 123 djela “55 najpoznatijih njema~kih kipara dana{njice”, a dopremljena su “i djela ve}ega obujma, koja se obi~no ne izlaù na takvim priredbama, da bi se stvorio {to cjelovitiji utisak o ovoj grani njema~kog umjetni~kog stvaranja. Isto tako zastupane su sve tvari, kojima se izraàva kiparska umjetnost. îtav niz slu`benih mjesta Reicha, ministarstva i zbirka stavilo je na raspolaganje svoja djela, da bi priredba {to bolje uspjela.”34 Na izlo`bi su bili zastupljeni vode}i kipari Tre}eg Reicha, primjerice Arno Breker, Joseph Thorak, Georg Kolbe i drugi. Novinar Hrvatskog domobrana bio je posebno ponosan na ~injenicu da izlo`ba “ovih razmjera i ovakvog zna~enja nije jo{ prire|ena niti u samom Reichu, jer }e se tek nakon priredbe u Zagrebu prikazati u Njema~koj i u drugim zemljama.”35 Iako bi se moglo re}i kako je to ponajprije bila izlo`ba umjetni~kih djela, te da je mo`da neto~no u prvi plan stavljati njen promid`beni zna~aj, to ipak nije tako. Kao prvo, kao {to se to ve} moè vidjeti i iz uvoda, njema~ka umjetnost je u Tre}em Reichu i slu`beno pripadala pod nadle`nost Ministarstva za promid`bu i narodno prosvje}ivanje. S druge strane nedvojbena je op}epoznata ~injenica da je ta umjetnost bila u slu`bi veli~anja nacional-socijalizma i vlasti Tre}eg Reicha, odnosno na svoj je na~in vr{ila promid`bu tih ideja, te je sukladno tome i

29 Iza titule “Führerovog povjerenika za nadgled cjelokupne duhovne i svjetovni nazor oblikujuće obuke i odgoja NSDAP” krije se ime spomenutog Alfreda Rosenberga. Usp. spomenuti Rosenbergov životopis, The Encyclopedia, 813. 30 “Svečano otvorenje izložbe ’Njemačke plastike sadašnjosti’”, Nova Hrvatska, god. II., br. 92., 19. travnja 1942., 8. 31 Nije mi poznato točno značenje titule “Reichsampleitera”. 32 “Svečano otvorenje izložbe ’Njemačke plastike sadašnjosti’”, Nova Hrvatska, god. II., br. 92., 19. travnja 1942., 8. 33 Georg Scholz, “Suvremeno njemačko kiparstvo”, Hrvatsko kolo. Književno-naučni zbornik, sv. XXIII., uredili B. Livadić i M.

Jurkić, Zagreb, 1942., 164.-167. U bilješci uz tekst (164.) stoji: “Iz govora, kojim je otvorena izložba novog njemačkog kiparstva u Zagrebu (u travnju 1942.).” U umetku od osam stranica (paginirane rimskim brojevima – od I do VIII), umetnutom između stranica 168. i 169. navedenog zbornika, objavljeno je ukupno 16 fotografija skulptura njemačkih kipara, za koje pretpostavljam da su bile izložene na spomenutoj izložbi 34 “Velika stvaralačka snaga umjetnosti Njemačkog naroda. Velika izložba Njemačkog kiparstva pod počasnim pokroviteljstvom

Vojskovođe Doglavnika Slavka viteza Kvaternika i Nj. Preuzv. Siegfrieda Kaschea”, Hrvatski domobran (tjednik, Zagreb), br. 16. (27.), 23. travnja 1942., 12. 35 Isto.

svaka izlo`ba umjetnosti Tre}eg Reicha sadràvala i elemente politi~ke promid`be. Stoga je i vi{e nego opravdano izlo`bu “Njema~ka plastika sada{njosti” prikazivati u sklopu njema~ke promid`be u NDH. Uostalom, dovoljno je citirati nekoliko re~enica iz izvje{}a u Hrvatskom domobranu da bi bilo jasno koji su bili ciljevi te umjetnosti, a samim time i spomenute izlo`be: “Veliki preokret u Njema~koj dolaskom na vlast nacional-socializma obuhvatio je doista sva podru~ja. Zahvatio je sna`no i kulturno stvaranje, {to se jasno o~ituje i na ovoj izlo`bi. Veliki graditeljski rad Hitlera stvorio je i njema~koj plastici preduvjete za snaàn razvoj. Nove ideje, koje su oplodile narod i svakog pojedinca prodrle su i u umjetni~ko stvaranje, koje nam se ve} sada o~ituje u cjelovitoj slici, te nam odaje po~etak novog stila, novih puteva u umjetnosti, kao Na slov ni ca bro{ure ob jav lje ne dostojnih izraàja na{eg juna~kog doba.”36 U uz izlo`bu "Nje ma~ka pla sti ka sli~nom tonu bio je i spomenuti govor dr. Georga sada{njo sti" (HPM, DZ XX. st., Scholza, u kojem je on umjetni~ko stvaranje u inv. br. 9899) Tre}em Reichu izravno povezao s nacionalsocijalisti~kom ideologijom te svoj “uspon imade nova njema~ka umjetnost zahvaliti okolnosti, da joj je po totalnoj politi~koj ideji nacionalsocijalizma pala u dio velika unutarnja pobuda, jer je politi~ka ideja nacionalsocijalizma ideja svjetovnog nazora, pa se po tome dade umjetni~ki oblikovati.”37

Tre}a izlo`ba koju treba spomenuti bila je ona pod nazivom “Slikarski dojmovi sa rati{ta – Maler erleben den Krieg”, koja je u organizaciji njema~kog generala u Zagrebu odràna u Strossmayerovoj galeriji u Zagrebu od 22. srpnja do 11. kolovoza 1942.38 Uz organizatora izlo`be, njema~kog generala u Zagrebu Glaisea von Horstenaua, istaknuto mjesto imali su i njezini pokrovitelji, s njema~ke strane njema~ki poslanik Siegfried von Kasche, a s hrvatske vojskovo|a-doglavnik Slavko Kvaternik. Dakle, u organizaciji te izlo`be do{la je, bar formalno, do izraàja suradnja njema~ke diplomacije, njema~kih oruànih snaga i hrvatskih ustanova oli~enih u

36 Isto. 37 Georg Scholz, “Suvremeno njemačko kiparstvo”, Hrvatsko kolo. Književno-naučni zbornik, sv. XXIII., uredili B. Livadić i M.

Jurkić, Zagreb, 1942., 166. 38 Svi bitni podaci o izložbi, kao i popis izloženih slika, objavljeni su u sklopu kataloga izložbe Slikarski dojmovi sa ratišta. Maler erleben den Krieg, Izložbu priređuje njemački general u Zagrebu. Die Ausstellung wird von dem deutschen General in Agram veranstaltet, Zagreb, 1942., (dalje: Slikarski dojmovi – katalog) 32. stranice. Jedan primjerak ovog kataloga čuva se u HPM,

DZ XX. st., inv. br. 9892. Uz katalog su kao promidžbeni materijali također izdane i prigodne omotnice i dopisnice. I tom prigodom poštanske su vlasti odobrile izradu i uporabu posebnog prigodnog žiga, koji je upotrebljavan na izložbenoj pošti 2. kolovoza 1942. Istim žigom strojno je pretiskano 1000 prigodnih omotnica i 500 prigodnih dopisnica (podaci o žigu, dopisnici i omotnici preuzeti su iz Hrvatske filatelije (mjesečnik, Zagreb), god. II., broj. 8.-10., kolovoz-listopad 1942., 100.). Jedan primjerak prigodne dopisnice pretiskane prigodnim žigom nalazi se u posjedu autora.

osobi vojskovo|e Kvaternika. Zanimljivo je da organizator i pokrovitelji izlo`be ne samo da nisu prikrivali njezin promid`beni karakter, nego su ga ~ak i isticali. Tako je vojskovo|a Kvaternik zapisao da “Umjetni~ke vizije na{ih dana, koje se ra|aju iz snage doìvljavanja u ratnom zbivanju, ~ovjek i krajina i kruta vojni~ka svagda{njica u umjetni~kom odrazu – to su pokretni i pobudni elementi ove izlo`be, u kojoj zajedni~ki s njema~kim drugovima po prvi put stupa pred javnost i mlado hrvatsko promi~beno oru`je.”39 Dakle, iz Kvaternikovih rije~i moè se zaklju~iti da je ve} u tom razdoblju postignuta njema~ko-hrvatska vojna promid`bena suradnja. To posredno potvr|uju i rije~i prire|iva~a izlo`be, generala Horstenaua koji je zapisao da ga “veseli, {to prijateljskoj hrvatskoj bra}i u oru`ju mogu na razgled pruìti ovaj izsje~ak iz rada hrabrih njema~kih muèva od na{ih promi~benih satnija.

Posebice pozdravljam sudjelovanje promi~benog odjela hrvatske vojske i posljedke njezinog rada na zajedni~kim frontama.”40 U sli~nom je tonu i zapis poslanika Kaschea, koji tvrdi da su umjetnost i rat “bili /../ dosad pojmovi, koji se ne daju spojiti.

Nova Njema~ka je, kad je morala u}i u ovaj rat, po{la sa predpostavke, da umjetnost naroda propada i postaje zbilji strana, ako ne sudjeluje djelatno u sudbonosnim borbama za europsku kulturu.

Na temelju toga shva}anja nastale su promi~bene satnije njema~ke oru`ane sile. Njima su uz bok promi~beni odjeli prijateljskih vojska.

Na taj je na~in Njema~ka doprinijela tomu, da se `ivotu blize kulturne vrjednote te borbe sa~uvaju i drugim narodima, koji u njoj sudjeluju, i da se te uspomene predadu potomstvu u naslije|e.”41

39 Slikarski dojmovi – katalog, 5. 40 Isto, 7. 41 Isto, 6. Zanimljivo je Kvaternikovo, Horstenauovo i Kascheovo spominjanje njemačkih promičbenih satnija (to su, u biti, spomenute

Propaganda Kompanie – PK, njemačke vojske) i njihovo povezivanje (izravno i posredno) s radom promidžbenih odjela oružanih snaga NDH. To, dakako, nije slučajno. Naime, od početka njegova djelovanja bila je u sklopu domobranstva nazočna promidžbena djelatnost. Dostupni izvori, u prvom redu vojni tisak, govore nam da je u početku to bila djelatnost koja je provođena unutar postojećih postrojbi domobranstva, i nije imala posebnu, strogo definiranu formu. Određenu ulogu u promidžbenoj djelatnosti u domobranstvu nedvojbeno je tijekom 1941. i 1942. godine imao Novinski odjel Ministarstva hrvatskog domobranstva, kojem je na čelu bio novinar Dominik Bumber. Isti novinar bio je istovremeno i predstavnik “Konzorcija Hrvatskog domobrana” koji je bio vlasnik i izdavač tjednika Hrvatskog domobranstva pod naslovom Hrvatski domobran. Kasnije, a sigurno od početka 1943. godine, u sklopu domobranstva djelovale su Prosvjetničke bojne, koje su nesumnjivo bile organizirane po uzoru na spomenute njemačke

Promidžbene satnije, čemu u prilog idu i spomenuti tekstovi iz navedenog kataloga. Uz to, na temelju novinskih članaka vidljivo je da je njemački utjecaj na djelovanje tih bojni bio nazočan sve do kraja rata. Tako je, primjerice, u članku “ratnog izvjestitelja”

Ivana Katušića “Južnim stranama s pripadnicima njemačke P.K. Posavina u svibanjsku nedjelju”, Hrvatski narod (dnevnik,

Zagreb), god. V., br. 746., 1. lipnja 1943., 3., opisano kako je pred “nekoliko dana /../ pošla u južnije strane države zajedno s jednom skupinom njemačke P.K. prva skupina hrvatskih ratnih izvjestitelja pripadnika Prosvjetničke bojne”, a pisac članka istaknuo je kako su pripadnici “njemačke promičbene bojne” uputili hrvatske ratne izvjestitelje “u bit uztrojstva svoje uzorne jedinice, spremni su da nam podrobno objasne svaku zanimljivost, koja se tiče toga područja”. Zanimljiva je i slikovna reportaža pod naslovom

“Hrvatski prosvjetnici u Potsdamu” objavljena u časopisu Sve za Hrvatsku. Slikovni časopis hrvatskog borca (polumjesečnik,

Zagreb), god. II., br. 2., sredinom siječnja 1945., 10.-11., u kojoj je slikom i riječju opisan boravak i izobrazba hrvatskih prosvjetnika u Potsdamu, “koji bi se mogao nazvati sveučilištem Njemačke vojne promidžbe” (10.) i koja pokazuje da je i na samom kraju rata bio nazočan njemački utjecaj na rad Prosvjetničkih bojni domobranstva (odnosno Hrvatskih oružanih snaga, kako su se oružane snage NDH službeno zvale od polovice siječnja 1945.)

Sama izlo`ba sadr`avala je radove “na{ih ratnih slikara i crta~a za tisak u okviru njema~kih promi~benih satnija. /..../ U ovoj izlo`bi vidimo ujedno i slike i crte`e ratnih slikara hrvatske bra}e u oru`ju, koji su sudjelovali kod borba na Istoku i u Bosni. Njihovo je djelo kao i djelo njihovih njema~kih drugova uzvi{eno svjedo~anstvo zajedni~ke borbe za novo doba, na fronti proti kaosu, plutokraciji i bolj{evizmu.”42

Na kraju mi preostaje opisati spomenutu “Hrvatsko-njema~ku poljopriradnu smotru” koja je odràna u sklopu jesenskog Zagreba~kog zbora 1942. godine. Ta je smotra bila, kako je u katalogu izlo`be zapisao ministar selja~kog gospodarstva u Hrvatskoj dràvnoj vladi dr. Jozo Dumandì}, “zajedni~ka poljodjelska izlo`ba hrvatskog ministarstva selja~kog gospodarstva i Njema~kog Reicha, koja ima posluìti promicanju i unapre|enju selja~ke proizvodnje, jo{ jedan je dokaz vi{e zajedni~ke suradnje hrvatskog i njema~kog naroda na gospodarskom polju, koja je suradnja isto tako iskrena i bratska, kao {to je ona na bojnim poljima za Novu Europu”.43 U istom katalogu nailazimo i na neizostavnog Siegfrieda Kaschea, {to potvr|uje uklju~enost njema~kog poslanstva u organizaciju smotre.44 Naposljetku, tekst Herberta Backea, “opunomo}enika za vo|enje poslova ministra Reicha za prehranu i poljoprirad”, otkriva njema~ku ustanovu iz Reicha koja je po svoj prilici osmislila i pripremila tu izlo`bu.45 Kao {to se to moè vidjeti iz navedenog Dumandì}eva teksta, tako je i u Kascheovu i Backeovu tekstu nazo~an niz promid`benih elemenata. Sama izlo`ba bila je, kako je to mogu}e vidjeti iz kataloga, podijeljena u tri odjela – odjel A, odjel B i odjel C. Odjel A, “Njema~ka proizvodna bitka”,46 i odjel B, “I poslije rata mora kontinentalna Europa sama proizvoditi svoje ìvotne namirnice”47 predstavljaju onaj dio izlo`be koji je priredila izravno njema~ka strana, a odjel C, “Hrvatska proizvodna bitka”,48 nedvojbeno predstavlja hrvatski dio izlo`be. Na prvi pogled moè se u~initi ~udnim za{to se jedna poljoprivredna smotra stavlja u kontekst politi~ke promid`be te stoga treba navesti kako je u njoj (posebice u njezinu njema~kom dijelu) politi~ka promid`ba bila vrlo zastupljena. Pri obrazlaganju te tvrdnje moè se krenuti od spomenutih naslova odjela A i odjela B, koji nemaju puno zajedni~koga s “~istom” poljoprivredom. Iz kataloga je vidljivo da je na izlo`bi bilo izloèno vi{e panoa s prakti~nim poljoprivrednim i poljoprivredno-promid`benim porukama.49 Natpisi na panoima (slikama) objavljenim unutar odjela A i B isklju~ivo su na njema~kom jeziku. Uz to, pojedini panoi sadrè i zemljovidne prikaze koji upu}uju na to da je navedena izlo`ba

42 Slikarski dojmovi – katalog, 8. Prema podacima iz kataloga (10.-32.) vidljivo je da je bilo izloženo ukupno 211 radova (od toga 181 rad njemačkih autora te 30 radova hrvatskih autora). 43 Hrv.-njem. smotra, 1. 44 Isto, 2. (hrvatska verzija teksta). 45 Isto, 9.-10. (hrvatska verzija teksta) 46 Isto, 13.-30. 47 Isto, 31.-52. 48 Isto, 53.-73. 49 Katalog je bogato ilustriran slikama koje nedvojbeno predstavljaju preslike panoa sa izložbe. Naime, objavljene slike ne sadrže samo likovne prikaze, nego također i veliku količinu tekstovnih poruka, a napose brojčanih pokazatelja, te predstavljaju samostalan prikaz, kojem nije potreban nikakav dodatni tekst. Ipak, ispod svake slike otisnut je i kraći tekst (na hrvatskom i njemačkom), koji dodatno objašnjava sadržaj svake pojedine slike.

(odnosno njezin njema~ki dio) bila osmi{ljena i pripremljena znatno prije zagreba~ke smotre. Naime, na sva ~etiri panoa na kojima je prikazan zemljovid Tre}eg Reicha, njegove granice ne upu}uju na fakti~no stanje koje je vladalo 1942., nego na razdoblje nakon sloma Poljske u jesen 1939.50 Ta ~injenica upu}uje na pomisao da u slu~aju njema~kog dijela smotre nije bila rije~ o smotri pripremljenoj posebno za Zagreba~ki zbor 1942., nego o smotri koju je njema~ko Ministarstvo za prehranu i poljoprivredu (Ministerium für Ernährung und Landwirtschaft) priredilo za prikazivanje u ve}em broju mjesta, i to daleko prije nego li je Nezavisna Dràva Hrvatska uop}e i postojala. Dakako, dio izlo`be bio je prilago|en novom stanju te se u nekoliko tekstova u sklopu njema~kog dijela izlo`be spominjala i uloga Nezavisne Dràve Hrvatske.51 U sadràjnom smislu izlo`ba se moè podijeliti na onaj njezin dio (odnosno na one panoe) na kojem su prevladale stru~ne teme, slabo ili nikako povezane s politi~kom promid`bom te na onaj manji dio izlo`be u kojem je u ve}oj ili manjoj mjeri bila zastupljena politi~ka promid`ba. Dakako, taj dio izlo`be je ono {to je zanimljivo za obradu u ovom radu. Od 16 panoa (slika) i njima pripadaju}ih tekstova objavljenih u sklopu njema~kog dijela izlo`be, ~ak njih osam sadrì u ve}oj ili manjoj mjeri politi~ko-promid`bene poruke. Svakako najizrazitiji primjer politi~ke promid`be su slika i pripadaju}i tekst pod naslovom “Der angelsächsisch-jüdische Freihandel zerstört den Weltmarktpreis” (“Anglosasko-ìdovska slobodna trgovina uni{tava cienu na svjetskom trì{tu”).52 Zanimljivo je da u sklopu spomenutog odjela C, dakle hrvatskog dijela izlo`be, politi~ka promid`ba gotovo uop}e nije bila nazo~na, te je velika ve}ina panoa (slika) u sklopu tog dijela izlo`be imala zada}u davanja prakti~nih savjeta seljacima.53 Odre|eni elementi politi~ke promid`be mogu se na}i tek u panou (slici) i tekstu “Odnosi izme|u hrvatskog i njema~kog poljodjelstva”.54

50 Riječ je o panoima (slikama) objavljenim u navedenom katalogu na stranicama 39., 43., 45. i 47. Na tim zemljovidima područje

Trećeg Reicha prikazano je u granicama od prije 1. rujna 1939., a također, na zemljovidima na stranicama 39., 45. i 47. prikazano je u posebnim granicama i ono područje Poljske koje su njemačke postrojbe zauzele u rujnu 1939., i zadržale nakon povlačenja sovjetsko-njemačke crte razgraničenja, prema kojoj je u sastavu SSSR-a ostao veliki dio prijeratne Poljske, pa i znatna područja koja su prvobitno zauzele njemačke postrojbe. Vrlo je zanimljiv izvor za praćenje teritorijalnog razvitka Trećeg

Reicha Meyers Neuer Volksatlas. Ein Kartenwerk zum Verständnis des Zeitgeschehens, Leipzig, s.a. Zemljovid Trećeg Reicha (prema stanju granica od 1. listopada 1941.) objavljen je na stranici 10., manji zemljovid na kojem je prikazan rat u Poljskoj objavljen je na stranici 12., a zemljovid s prikazom teritorijalnog razvitka Trećeg Reicha od 1933. do 1941. na stranici 8. Iz tih zemljovida vidljivo je da je sovjetsko-njemačka interesna crta uspostavljena 10. listopada 1939. a službeno je, nakon uključenja dijela zauzetih poljskih zemalja izravno u sastav Trećeg Reicha, 26. listopada 1939. od ostatka zauzetog područja uspostavljen

General – Gouvernement, kao tzv. “Nebenland”, odnosno područje uključeno u sastav Trećeg Reicha, ali pod posebnom upravom. Budući da na zemljovidima objavljenim u katalogu još uvijek sva zauzeta poljska područja čine posebnu cjelinu, izdvojenu od područja Reicha, to je vjerojatno da su spomenuti zemljovidi nastali u razdoblju neposredno po svršetku rata u

Poljskoj. Također, na jednom od zemljovida označena je i Kraljevina Jugoslavija (39.), a i granice Mađarske i Rumunjske na istom zemljovidu odgovaraju stanju koje je vladalo u razdoblju između 4. travnja 1939. i 30. kolovoza 1940. (usp. Meyers

Neuer Volksatlas. Ein Kartenwerk zum Verständnis des Zeitgeschehens, Leipzig, s.a., 20.-21.). 51 Nezavisna Država Hrvatska spomenuta je tako u tekstu“Proizvodna pričuva I. – Povišenje priroda po jedinici površine”,

Hrv.-njem. smotra, 44. 52 Hrv.-njem. smotra, 35. 53 Kao tipične primjere za tu tvrdnju navodim panoe (slike) i tekstove “Upotrebljavaj najbolje sjeme i mienjaj ga češće!” i “Sij

Međuusjeve!”, Hrv.-njem. smotra, 58. i 59. Uz to ističem da su natpisi na panoima (slikama) bili dvojezični, hrvatski i njemački, dok su svi objavljeni tekstovi bili isključivo na hrvatskom jeziku. 54 Hrv.-njem. smotra, 73.

Na kraju se mo`e re}i da se djelatnost njema~ke promid`be nije iscrpljivala samo u “klasi~nim” podru~jima politi~ko-promid`benog djelovanja, nego se nastojalo iskoristiti sva dostupna podru~ja javne djelatnosti, kao {to je u konkretnom slu~aju bila “Hrvatsko-njema~ka poljopriradna smotra”.

Zavr{avaju}i opis triju izloàba i poljoprivredne smotre, koje su tijekom 1941. i 1942. godine predstavljale svakako najznatnije pothvate njema~ke promid`bene djelatnosti, treba jo{ jednom ponoviti kako one mogu posluìti kao dobri primjeri na kojima se moè vidjeti konkretna promid`bena uloga njema~kih diplomatskih predstavnika u NDH, a tako|er i djelovanje drugih njema~kih ustanova, kao i njihova isprepletenost u promid`benoj djelatnosti. Tako|er treba ponoviti kako je u svim slu~ajevima bila rije~ o izravnoj promid`bi.

Ulo ga hrvat skog ti ska u {iren ju nje ma~ke pro mid`be – prim jer po sred ne pro mid`be

Vrlo je bitnu ulogu u izravnom {irenju promid`benih poruka imao tisak koji sam detaljno opisao u spomenutom ~lanku o njema~kom tisku u NDH, te bi detaljnije opisivanje tog tiska predstavljalo nepotrebno ponavljanje napisanoga.55 Tisak je tako|er iznimno bitan i za posredno {irenje promid`be, budu}i da je hrvatski tisak u NDH kroz cijelo razdoblje od 1941. do 1945. redovito prenosio poruke koje se mogu nedvojbeno ozna~iti njema~kim promid`benim porukama.56 Tako su redovito preno{eni govori i izjave (odnosno njihovi dijelovi) vode}ih njema~kih dràvnih, strana~kih i vojnih du`nosnika, primjerice Adolfa Hitlera, ministra za narodno prosvje}ivanje i promid`bu Josepha Goebbelsa, ministra vanjskih poslova Joachima von Ribbentropa i drugih. Uz to objavljivani su i ~lanci koji su u iznimno pozitivnom svjetlu prikazivali razvoj unutarnjeg njema~kog politi~kog, javnog, dru{tvenog i kulturnog ìvota. Tipi~an je primjer takvog izvje{tavanja ~lanak neimenovanog “posebnog izvjestitelja” “Njema~ka umjetnost na XXIII. Biennalu u Mletcima” objavljen u dnevniku Nova Hrvatska 1942. godine.57 U tom ~lanku s velikim se udivljenjem opisuje suvremena njema~ka umjetnost. U ~lanku napose upada u o~i isticanje ideolo{ke utemeljenosti tada{nje njema~ke umjetnosti, {to je u kra}em tekstu prenesenom u sklopu ~lanka nedvosmisleno istaknuo prof. Adolf Ziegler, povjerenik njema~kog paviljona i “predsjednik Komore likovnih umjetnosti Reicha”: “Nacionalsocijalisti~ka Njema~ka, fa{isti~ka Italija i udruèni narodi nalaze se u svjetskoj borbi najve}eg zama{aja. Veliki ratni dogo|aji bacaju zrake u skoru budu}nost. Golemi napori koje ~ini Domovina, da dokraj~i rat pobjedom, donijet }e oslobo|enje od bolj{evizma i jedan novi i bolji svjetski poredak. Usprkos strahovitih

55 “Njemački listovi za hrvatsku javnost”, Jareb, “Njemačko novinstvo”, 162.-167. Iz navedenog članka vidljivo je da nije bila samo riječ o tiskanju i distribuciji njemačkih listova na hrvatskom jeziku, nego i o širenju njemačkih listova iz Trećeg Reicha na njemačkom jeziku. 56 Svoju tvrdnju temeljim na uvidu u sve bitne dnevnike, tjednike i dvotjednike koji su izlazili u NDH, od kojih treba istaknuti dnevnike Hrvatski narod (Zagreb), Nova Hrvatska (u početku, od svibnja do listopada 1941., izlazio pod naslovom Novi list,

Zagreb) i Hrvatski list (Osijek). 57 “Njemačka umjetnost na XXIII. Biennalu u Mletcima”, Nova Hrvatska (dnevnik, Zagreb), god. II., br. 155., 5. srpnja 1942., 11. Članak je potpisan inicijalima “mk”.

ratnih dogo|aja, tako|er i ove godine o~ituje se umjetnost na Biennalu i to je jasni znak sigurnosti u pobjedu i o unutra{njoj i izvanjskoj mo}i Domovine.” Pisac ~lanka sa`eo je Zieglerove rije~i i zaklju~io iz njih “u ~em se sastoji bit njema~ke izlo`be na ovom Biennalu. Tu je umjetni~kim slikama prikazano kako sav njema~ki narod: i vojnici na boji{tu i oni u pozadini, stremi istom cilju. Po`rtvovanje je veliko kod cijelog njema~kog naroda u toj gigantskoj borbi.” Navedene re~enice prof. Zieglera i pisca ~lanka te{ko je razumjeti u bilo kojem drugom smislu, osim u promid`benom.

Uz spomenuti ~lanak vrijedi istaknuti niz ~lanaka objavljenih u dnevniku Nova Hrvatska tijekom srpnja 1944., a koji su se odnosili na neuspjeli poku{aj atentat na Adolfa Hitlera od 20. srpnja 1944. Te ~lanke djelomi~no su pisali hrvatski novinari, a velik dio su ~lanci i izjave preuzeti iz njema~kih izvora. Tako je na jednoj naslovnici dnevnika Nova Hrvatska iz srpnja 1944. zna~ajno mjesto zauzeo posebno uokvireni nepotpisani komentar pod naslovom “Providnost je sa~uvala Führera”,58 u kojem se tvrdilo da je “Ob}e zgraànje i odvratnost izazvala .. ve~eras u cieloj Europi viest o atentatu na Führera Velikog Njema~kog Reicha Adolfa Hitlera. Zlo~instvo, kojim se poku{alo li{iti ìvota predvodnika gigantske borbe Europe protiv mra~nih sila za bolji i pravedniji poredak, sigurno nije izraz europskog duha... Hrvatski narod na poseban na~in dieli i ovom prigodom osje}aje njema~kog naroda i ostalih europskih naroda, jer mu je uviek u sje}anju zna~ajna podpora, koju mu je pruìo veliki njema~ki narod pod vodstvom Führera Adolfa Hitlera u djelu njegovog narodnog oslobo|enja izpod tu|inskog jarma i uzpostave Nezavisne Dràve Hrvatske, kao i daljnje podpore Velikog Njema~kog Reicha na izgradnji na{e mlade dràve, a osobito u borbi protiv zajedni~kog neprijatelja, bolj{evika, u kojoj se opet potvrdilo staro bratstvo u oru`ju.” Zanimljivo je da je naslovnica istog broja Nove Hrvatske bila gotovo u cijelosti posve}ena atentatu na Hitlera.59

Uz priloge spomenutog sadràja objavljivan je tako|er velik broj priloga vezanih uz ratne doga|aje. U velikom broju slu~ajeva rije~ je bila o izravnom preno{enju njema~kih ratnih izvje{}a, ali isto tako i o raznim ~lancima i reportaàma koje su detaljnije opisivale pojedine doga|aje, postrojbe i istaknute vojnike. I u samim izvje{}ima s boji{ta, koja su na saèt na~in davala pregled bitnih doga|aja na boji{tima, vi{e je nego o~ita nazo~nost promid`benih elemenata, a napose je to uo~ljivo u spomenutim reportaàma. Gotovo redovito to su bila izvje{}a koja je iz

58 “Providnost je sačuvala Führera”, Nova Hrvatska (dnevnik, Zagreb), god. IV., br. 166, 21. srpnja 1944., 1. Treba napomenuti da su takve komentare na naslovnici dnevnih listova u NDH obično pisala uredništva (ili urednici) tih listova. 59 Uz spomenuti komentar objavljeno je još pet članaka, od toga četiri posvećena atentatu. U sva četiri slučaja riječ je o službenim priopćenjima i izjavama. Kao prvo objavljeno je kratko izvješće iz “Glavnog stana Vođe Reicha” od 20. srpnja pod naslovom

“Neuspjeh atetnata na Führera”. Ispod tog izvješća slijedi izvješće Hrvatskog dojavnog ureda (HDU) pod naslovom “Poglavnik tumači osjećaje hrvatskog naroda povodom zločinačkog pokušaja”, u kojem je ukratko opisan sastanak dr. Ante Pavelića s njemačkim poslanikom u NDH Siegfriedom Kascheom. U članku “Predstavnici Hrvatske državne vlade izrazili gnušanje nad neprijateljskim zločinstvom” ukratko je opisan posjet predsjednika Hrvatske državne vlade dr. Nikole Mandića i ministra vanjskih poslova dr. Mehmeda Alajbegovića njemačkom poslaniku Siegfriedu Kascheu, a u članku “Brzojavka ministra postrojnika Reichsleiteru Martinu Bormannu” prenesen je tekst brzojava koji je Bormannu uputio ministar postrojnik dr. Lovro

Sušić.

“Glavnog stana Vo|e Reicha”, javljalo “Vrhovno zapovjedni~tvo oruànih snaga”.60 Iako su u takvim prilozima, a tako|er i u drugim prilozima, ~esto sadràne i informacije i pogledi koji se ne moraju nu`no (ili uop}e) tretirati kao promid`beni, ipak stoji ~injenica kako je zastupljenost “~istih” promid`benih sadràja u takvim prilozima bila vrlo visoka. Uz to, ne treba zaboraviti da je, kako je to prikazano na po~etku rada, informativni sustav (tisak, radio i film) i formalno u Tre}em Reichu pripadao sustavu promid`be.

Na kraju se, na temelju opisanih ~lanaka, moè zaklju~iti da je bila rije~ o specifi~nom obliku promid`be koja je, unato~ tome {to je bila preno{ena preko hrvatskog tiska, u stvarnosti veli~ala i opravdavala tada{nju nacionalsocijalisti~ku Njema~ku i njezinu politiku te se takva promid`ba s pravom moè dràti posrednom njema~kom promid`bom. Tako|er, treba naglasiti da je tisak zahvaljuju}i konkretnoj situaciji na tada{njem hrvatskom prostoru, u kojem su ostali mediji u usporedbi s tiskom bili razmjerno slabije razvijeni, u tom razdoblju bio nedvojbeno jedno od najbitnijih sredstava {irenja promid`be te je stavljanje opisa uloge hrvatskog tiska u {irenju promid`be odmah iza opisa promid`bene uloge njema~kih ustanova u NDH opravdano i potrebno.

Bro{ure i osta li ti ska ni ma te ri ja li

Spominjanjem tiska i njegove uloge u {irenju promid`be ni izdaleka nisu iscrpljeni svi oblici tiskanih materijala koji su kori{teni za {irenje promid`be. Ponajprije, rije~ je o mnogobrojnim bro{urama, koje su u velikom broju tiskane i, dakako, distribuirane me|u hrvatskim gra|anima. Opisuju}i promid`beno djelovanje razli~itih njema~kih ustanova na vi{e mjesta spomenuo sam postojanje, odnosno izdavanje razli~itih bro{ura (u konkretnim slu~ajevima rije~ je bila o manjim katalozima i bro{urama posve}enim opisanim izlo`bama), {to upu}uje na njihovu konkretnu ulogu u {irenju promid`be. Zanimljivo je da je u spomenutom izvje{}u Karla Hansa Andrasa od 27. listopada 1941. istaknuto utjecanje “na {iroke narodne mase putem svih propagandnih sredstava, koja stoje na raspolaganju i to u prvom redu bro{urama isklju~ivo na hrvatskom jeziku, te slikovna propaganda (zidne novine).”61 Dok se za bro{ure nedvojbeno mo`e re}i da su ~inile znatan dio njema~ke promid`be, dotle se na temelju dostupnih dokumenata i izvornog promid`benog tvoriva ne mo`e jasno odrediti stupanj prisutnosti zidnih novina.

Kod bro{ura, kao i kod drugih vrsta promid`benih materijala, mo`e se govoriti o izravnoj i posrednoj promid`bi, odnosno o kombinaciji tih dvaju na~ina {irenja

60 Takvo je ratno izvješće objavljeno u dnevniku Hrvatski narod (Zagreb), god. V., br. 828, 8. rujna 1943., 1, pod istaknutim naslovom “Težki neprijateljski gubitci u zraku”. I to izvješće, kao i stotine drugih objavljenih u istom dnevniku bila su

“opskrbljena” širokim podnaslovima koji su otkrivali detalje izvješća. U ovom slučaju podnaslovi su bili sljedeći: “Nad

Njemačkom oborena 53 angloamerička bombardera, a na iztočnom bojištu 59 sovjetskih zrakoplova. - Boljševici izgubili jučer 144 oklopljena kola. – Jak napadaj na neprijateljsko uporište u području Cambridgea”. Uvod u izvješće imao je stalni oblik, koji se gotovo uopće nije promijenio kroz cijelo ratno razdoblje te je u ovom slučaju uvod glasio:

“NJEMAČKI RATNI IZVJEŠTAJ

GLAVNI STAN VOĐE REICHA, 7. rujna. Vrhovno zapovjedničtvo oružanih snaga javlja:” 61 Flod, rukopis, “2. Njemačko poslanstvo”.

promid`be. Me|u bro{ure nedvojbeno se mogu svrstati i spomenuti katalozi opisanih izlo`bi, odnosno drugi materijali. Pri tome bi se katalog spomenute izlo`be “Slikarski dojmovi sa rati{ta – Maler erleben den Krieg”, mogao ozna~iti kao primjer izravne promid`be, unato~ supokroviteljstva vojskovo|e-doglavnika Slavka Kvaternika i sudjelovanja manjeg broja hrvatskih slikara na toj izlo`bi. Za razliku od toga, primjer navedene bro{ure posve}ene opisanoj izlo`bi “Njema~ka plastika Pri god na do pi sni ca i `ig uz izlo`bu sada{njosti” nedvojbeno predstavlja "Sli kar ski doj mo vi sa rati{ta - Ma ler primjer posredne promid`be u kojoj je er le ben den Krieg" hrvatska ustanova (Hrvatsko-njema~ko dru{tvo u Zagrebu) odigrala ulogu prenositelja njema~kih promid`benih poruka.

Zna~ajnu skupinu bro{ura ~ine one bro{ure koje su izravno prenosile njema~ke sadr`aje (prevedene na hrvatski jezik), ali su ih nedvojbeno izdali hrvatski izdava~i u Hrvatskoj. Velik broj takvih bro{ura izdan je u nakladi poduze}a “Press-import d.d.” iz Zagreba, ali su se kao nakladnici pojavljivali i drugi izdava~i u NDH.62 Vrlo su sli~ne tim bro{urama i brojne knjige, prijevodi njema~kih izdanja, koje su izdali hrvatski izdava~i. Dakle, i ovdje je bila rije~ o izravnom preno{enju njema~kih sadr`aja u hrvatskom prijevodu.

Za razliku od opisane skupine bro{ura, kod ostalih njema~kih bro{ura stvari nisu bile tako jasne. Naime, kao i kod drugih promid`benih materijala, tako se i kod velikog broja bro{ura vidi jasna namjera njihovih izdava~a da ostanu anonimni. Konkretno, gotovo ni u jednom slu~aju nisam kod bro{ura, za koje nedvojbeno dr`im da su njema~ke, utvrdio da je u njima izravno ili neizravno ozna~eno ime izdava~a.63 Dakako, postavlja se pitanje na koji se na~in mo`e za pojedinu bro{uru tvrditi da je proizvod njema~ke promid`be te je potrebno objasniti na koji na~in je mogu}e

62 Dostupni podaci upućuju da je “Press-import d.d.”, Katančićeva 3, Zagreb (u brošurama naveden kao “Komisiona naklada

Press-import”, Katančićeva 3, Zagreb) bio u djelomičnom njemačkom vlasništvu, a samim tim i pod određenim njemačkim utjecajem (usp. Jareb, “Njemačko novinstvo”, 162.-163.). Spomenuta naklada pokrenula je dvije biblioteke u sklopu kojih je objavljivala radove njemačkih autora. U biblioteci “Ratni doživljaji” objavljivane su ratne priče čiji su autori bili uglavnom njemački časnici. Primjerice, kao svezak 17. spomenute biblioteke izašla je 1942. brošura poručnika Hans-Joachima Biebracha pod naslovom Bacači plamena (jedan primjerak te brošure nalazi se u posjedu autora). Pri tome je zanimljivo istaknuti da je naziv izdavača otisnut samo u prvih nekoliko svezaka navedene biblioteke, da bi nakon toga ostao samo naziv tiskare koja ih je tiskala – Hrvatski tiskarski zavod d.d., Zagreb, Frankopanska ulica 12. U spomenutim Bacačima plamena nije otisnut naziv izdavača. Za razliku od toga, u brošuri Joachima Matthiasa Padobranci nad Holandijom, Zagreb, 1942., koja je izašla kao svezak 5. spomenute biblioteke, na stranici 2. otisnut je naziv izdavača – “Komisiona naklada Press-import d.d. – Zagreb,

Katančićeva ul. 3.” Sadržaj brošura iz te biblioteke bio je očito namijenjen širim čitateljskim krugovima te je bila riječ o popularno pisanim pričama koje su opisivale uspjehe njemačkih vojnika i isticale njihovu navodnu nepobjedivost, snagu i pravednost, što nedvojbeno predstavlja snažne promidžbene elemente. 63 Već je citiran dio spomenutog izvješća od 27. listopada 1941. u kojem se ukazuje na potrebu izbjegavanja spominjanja kulturnog odjela Njemačkog poslanstva, što je, kako se može pretpostaviti na temelju uvida u izvorni materijal, očito bilo tipično za sve njemačke ustanove koje su sudjelovale u promidžbenim djelatnostima.

svrstati neku od njih u skupinu njema~kih bro{ura. Do odre|enih pokazatelja o porijeklu svake pojedine bro{ure moè se do}i detaljnom analizom njezina sadràja, odnosno usporedbom temeljnih tvrdnji iz svake bro{ure s tipi~nim tvrdnjama i frazama koje je upotrebljavala promid`ba NDH, i to ~ak i u slu~ajevima kada je, kao u slu~aju novinskih ~lanaka, posluìla za posredno {irenje njema~ke promid`be. Postoji mogu}nost da su dio bro{ura, koje po svom sadràju nedvojbeno pripadaju u skupinu njema~kih promid`benih bro{ura, izdali hrvatski izdava~i, te bi u tom slu~aju bila rije~ o posrednoj promid`bi. Ipak, drìm kako je u velikoj ve}ini slu~ajeva bila rije~ o njema~kim izdava~ima te da je broj onih bro{ura koje su mo`da izdali hrvatski izdava~i bio zanemariv, ako je takvih bro{ura uop}e i bilo. Naàlost, opseg ovog rada ne omogu}uje mi {ire obrazlaganje iznesenih tvrdnji, budu}i da bi trebalo iznijeti i veliki broj konkretnih primjera, odnosno zna~ajan prostor posvetiti samoj analizi sadràja promid`be NDH i njema~ke promid`be, odnosno usporedbi sadràja tih dviju promid`bi.64 Uz analizu sadràja, potrebne podatke o pripadnosti pojedine bro{ure mogu}e je dobiti i na temelju niza drugih detalja, uglavnom vezanih uz izgled i tehni~ku opremu svake od njih.

Svakako najzanimljivija i, kako se ~ini, najzastupljenija skupina bro{ura bila je ona u koju mo`emo svrstati one bro{ure koje su najvjerojatnije bile pripremljene i tiskane u Tre}em Reichu na hrvatskom jeziku.65 Kod tih bro{ura name}e se spomenuti problem odre|ivanja njihova izdava~a, odnosno kod svake pojedine bro{ure postavlja se pitanje da li je uop}e rije~ o promid`benoj bro{uri izdanoj izravno od njema~kih izdava~a. Ipak, neki elementi, tipi~ni za najve}i broj takvih bro{ura omogu}avaju njihovo razmjerno jednostavno “identificiranje” i svrstavanje u skupinu njema~kih bro{ura. Kao prvo, treba primijetiti kako je u grafi~kom smislu bila rije~ o iznimno atraktivnim proizvodima, koji su u tom smislu znatno odskakali od bro{ura koje su nedvojbeno bile proizvod promid`be NDH.66 Prigodom analize bro{ura primijetio sam da je u ve}ini njih, obi~no na zadnjim stranicama, otisnuta posebna broj~ana oznaka, koja svojim izgledom upu}uje na odre|eni sustav ozna~avanja bro{ura. Ta ~injenica osobito je bitna zbog toga {to su na isti na~in bile ozna~avane i njema~ke bro{ure na drugim jezicima te se na taj na~in mo`e njihovo izdavanje dovesti u izravnu vezu. Tako|er, od osobite mi je pomo}i kod “identifikacije” bro{ura bilo postojanje istih bro{ura izdanih na razli~itim jezicima. Dakle, broj~ane oznake bro{ura, kao i mogu}nost usporedbe istih bro{ura na vi{e jezika, bili su temelj na

64 U svom sam dosadašnjem radu, osim nastojanja za obradom njemačkog tiska u NDH (u spomenutom članku), također u velikoj mjeri koristio i ostali tisak te promidžbene materijale promidžbe NDH, te u budućnosti namjeravam u radu većeg opsega zajedno obraditi tisak i promidžbu NDH. Dosad sam, uz spomenuti članak o njemačkom tisku, objavio i rad “Odjek zločina u Katynskoj šumi u tisku Nezavisne Države Hrvatske od travnja do lipnja 1943. godine”, Časopis za suvremenu povijest, god. 30., br. 1., 117.-130., u kojem sam znatnu pozornost posvetio upravo promidžbi NDH i njezinom odnosu prema poznatom zločinu koji su sovjetske vlasti počinile početkom 1940. godine pogubivši više tisuća zarobljenih poljskih časnika i dočasnika. 65 Gotovo sve brošure tog tipa koje sam upotrijebio u ovom radu čuvaju su u HPM, DZ XX. st. 66 Riječ je o velikom broju brošura u kojima je jasno i nedvosmisleno označen izdavač. Tako je kao izdavač brošure Blaža Lorkovića

Ustaški pokret u borbi za oslobođenje Hrvatske, Zagreb, 1942. bio označen Glavni ustaški stan. Brošuru Poglavnik. `ivot –misao – djelo, niz “Naši pogledi”, svezak. 1., gl. ur. prof. Danijel Crljen, Zagreb, 1944., izdalo je “Povjereničtvo za odgoj i promičbu u Postrojničtvu”, a u brošuri Poglavnik Saboru i narodu. Govor na završnoj saborskoj sjednici 28. veljače 1942.,

Zagreb, 1942., kao izdavač bio je označen “D.I.P.U.” (Državni izvještajni i promičbeni ured). Sve spomenute brošure nalaze se u knjižnici Hrvatskoga instituta za povijest u Zagrebu.

kojem je bilo mogu}e “identificirati” veliku ve}inu bro{ura navedenog tipa s kojima sam se susreo prigodom istra`ivanja. Stoga je najbolje navesti konkretan primjer koji je omogu}io dono{enje zaklju~aka o pripadnosti ne samo te bro{ure u sklop njema~kih bro{ura, nego je tako|er ukazao na obrazac po kojem su izdavane i ostale njema~ke bro{ure. Rije~ je o bro{uri pod naslovom Grad i selo – jedna zajednica, koja nedvojbeno predstavlja kvalitetan Na slov ni ca bro{ure grafi~ki proizvod, tako|er ozna~en Grad i selo -jed na za jed ni ca posebnom oznakom – 2491/4/6. 67 Ista (HPM, DZ XX. st., inv. br. 10709) bro{ura bila je tako|er izdana i na srpskom jeziku (na }irilici) pod naslovom Varo{ i selo jedinstvena zajednica.68 Ako se izostavi ~injenica da je rije~ o dva izdanja na dva razli~ita jezika, dolazi se do nedvojbenog zaklju~ka kako je rije~ o istoj bro{uri koju je izdao isti izdava~. Vrlo sli~an je i primjer bro{ure na njema~kom jeziku pod naslovom Atlantik Grab Stolzer Hoffnungen,69 ~ije je srpsko izdanje, pod naslovom Atlantik grob ponosnih nada, tako|er sa~uvano u Hrvatskom povijesnom muzeju.70 Karakteristike te bro{ure (tih bro{ura) istovjetne su onima opisanima u slu~aju bro{ure Grad i selo – jedna zajednica.

Sadràj tih bro{ura bio je dvojak. S jedne strane velik broj bro{ura bio je izrazito afirmativan, i u njima je do izraàja dolazilo veli~anje Tre}eg Reicha, bez obzira na to da li se radilo o veli~anju unutarnjeg stanja u njemu ili su se opisivali njema~ki ratni napori. Kao izraziti primjeri takvih bro{ura mogu posluìti navedena bro{ura Grad i selo – jedna zajednica, u kojoj se veli~ao nacionalsocijalisti~ki odnos prema njema~kom selu i selja{tvu, odnosno zajedni{tvo sela i grada u dru{tvenom razvitku i podno{enju ratnih napora.71 Tipi~na po veli~anju osobe Adolfa Hitlera bila je i

67 HPM, DZ XX. st., inv. br. 10709. Spomenuta oznaka nalazi se na posljednjoj strani (brošura, koja inače sadržava 32 stranice, nema oznake stranica). 68 HPM, DZ XX. st., inv. br. 9968. Inače, u HPM, DZ XX. st. čuva se velik broj brošura na srpskom jeziku, a također i brošura na njemačkom jeziku te mi je jedino zahvaljujući toj činjenici bilo moguće uspoređivati različita izdanja i na tim usporedbama izvući određene zaključke. I u ovoj brošuri oznaka se nalazi na posljednjoj strani – 2491 2/21. Dakle, riječ je o oznaci vrlo sličnoj oznaci u hrvatskoj brošuri. Broj 2491, koji je identičan u obje oznake, našao sam također i u većem broju drugih brošura izdanih ne samo na hrvatskom i na srpskom jeziku, nego također i u sličnim brošurama na njemačkom jeziku 69 HPM, DZ XX. st., inv. br. 9884. 70 HPM, DZ XX. st., inv. br. 9885. 71 Kao najbolji primjer načina na koji je pisan tekst u toj bogato ilustriranoj brošuri može poslužiti uvodni tekst (str. 3.): “Njemački seljak – štićen i cijenjen u Njemačkom Reichu – nije osamljen u svojoj borbi, da za osiguranje narodne prehrane poveća prinos njemačkog tla. Grad mu pomaže. On mu šalje ljude i strojeve, pomaže mu obrađivati zemlju, krčiti šumu, graditi putove i ceste, pomaže kod sjetve, sadnje i žetve.

Njemački je narod jedna zajednica. Svi služe jednom cilju. Grad i selo su jedna fronta. – `ena u uredu ostavlja pisaći stroj, vojnik svoju posadu, đak predavaonicu, - a svi dolaze na selo: mladići, djevojke, muževi i žene. Svi su oni uz seljaka, pomažući mu radosno i puni smisla za pomoć.

bro{ura Führer i njegov narod,72u sklopu koje se slikom i rije~ju nastojalo Hitlera prikazati u svim ìvotnim i dràvni~kim situacijama kao dobrohotnog, ali ~vrstog i odlu~nog ~ovjeka, dràvnika i vojskovo|u. U drugu skupinu tih bro{ura po sadràju pripadaju one bro{ure ~iji je cilj bio napad na protivnike Tre}eg Reicha, bilo da je bila rije~ o stvarnim ratnim neprijateljima, bilo da je bila rije~ o ideolo{kom obra~unu s protivnicima nacionalsocijalizma – ponajprije s @idovima i komunistima. Kao zanimljiv primjer antisemitske promid`be moè posluìti bro{ura [to veli seljak Ivo Pavlovi} o uzrocima selja~ke bijede.73 Glavni junak pri~e jest seljak Ivo Pavlovi}, predstavljen u bro{uri kao ~vrst i po{ten ~ovjek, koji se suprotstavlja navodnim poku{ajima ìdovskog trgovca Abrahama Salomonsohna da izrabljuje i osiroma{uje seljake, u konkretnom slu~aju zaduènog seljaka Gozdomila. Dakako, Salomonsohn je predstavljen u najcrnjem svjetlu, a kao rje{enje svih navodnih selja~kih problema njema~ka je promid`ba kroz usta izmi{ljenog Ive Pavlovi}a poku{ala hrvatskom selja{tvu sugerirati da prihvati njema~ka “rje{enja”, i to ne samo odnosa na selu, nego tako|er i odnosa prema @idovima.

Na kraju treba istaknuti da brojnost sa~uvanih bro{ura, njihov sadràj te oprema upu}uju na to da su bro{ure, bez obzira je li bila rije~ o izravnoj promid`bi ili o njema~kim bro{urama koje su izdali hrvatski izdava~i, igrale znatnu ulogu u njema~koj promid`benoj djelatnosti. Naàlost, bez opse`nih dodatnih istraìvanja nije mogu}e tvrditi koliki je bio njihov stvaran utjecaj na hrvatsku javnost, {to bi svakako pridonijelo boljem razumijevanju uloge i dosega cjelokupne njema~ke promid`be u NDH.

Filmska pro mid`ba

Kao jedan od bitnih elemenata njema~kog promid`benog djelovanja u NDH izdvaja se {irenje politi~ke promid`be putem filma. Pritom treba istaknuti da nije bila rije~ samo o dokumentarno-politi~kim, nego i o igranim filmovima koji su prenosili promid`bene poruke, o ~emu je ve} bilo rije~i u sklopu ovog rada.74 Pri spominjanju filmova treba re}i da su oni po svom sadr`aju nedvojbeno predstavljali izravnu njema~ku promid`bu. Osnovni oblik njema~kog filmskog promid`benog djelovanja do 1943. godine bilo je redovito prikazivanje njema~kog filmskog tjednika u hrvatskim kinima.75 Pri tome treba istaknuti kra}u knjigu uspomena voditelja hrvatske filmske proizvodnje za NDH i ravnatelja poduze}a “Hrvatski slikopis” Marijana Mikca, u kojoj je on iznio velik broj vrijednih i zanimljivih podataka o

72 HPM, DZ XX. st. 73 HPM, DZ XX. st., inv. br. 10780. I ova brošura ima posebnu brojčanu oznaku na posljednjoj, 16. stranici – 2491/3/11. Po svom sadržaju, a djelomično i po objavljenim ilustracijama, vrlo je slična brošura na srpskom jeziku pod naslovom Šta je u snu video seljak Jovan Petrović? A šta nas uči stvarnost? (HPM, DZ XX. st., inv. br. 9938). I ova brošura ima na posljednjoj, 20. stranici, otisnutu posebnu brojčanu oznaku – 2491/01/52. 74 Usp. bilješku 23. 75 Filmski tjednici bili su u to vrijeme uobičajen oblik filmskog prikazivanja aktualnih događaja široj javnosti. Riječ je bila o kraćim filmovima koji su sadržavali filmski pregled događaja u posljednjih nekoliko dana, a bili su redovito prikazivani kao predigra igranim filmovima. Dakako, njemačka je promidžba, u koju je u Trećem Reichu pripadao i film, uložila znatne napore na razvoj filmske proizvodnje, koju je shvaćala kao odlično sredstvo za postizanje svojih ciljeva. Više se o filmu i promidžbi u Trećem Reichu može doznati u The Encyclopedia, 262.-265. i 731.-734.

djelovanju predstavnika njema~kog filma, odnosno o hrvatsko-njema~kim filmskim odnosima tijekom Drugog svjetskog rata.76 Dakako, Mikac je u svojoj knjizi zna~ajnu pozornost posvetio upravo prikazivanju njema~kog tjednika u hrvatskim kinima, odnosno odnosima s predstavnicima tog tjednika u Hrvatskoj. Prema Mikcu su predstavnici “Deutsche Wochenschau”, koji se s uspjehom prikazivao u NDH, u po~etnom razdoblju ~ak poku{ali nametnuti svoj tjednik kao jedini koji bi se prikazivao, a {to bi, uz ostalo, dovelo i do obustavljanja proizvodnje hrvatskog filmskog tjednika, koji je u to vrijeme ~inio temelj hrvatske filmske proizvodnje.77 Ipak, hrvatski filmski tjednik uspio je opstati, pa je na kraju ~ak uspio istisnuti “Deutsche Wochenschau” iz hrvatskih kina. Naime, suradnja poduze}a “Hrvatski slikopis” koje je proizvodilo hrvatski filmski tjednik pod naslovom “Hrvatska u rie~i i slici” s “Deutsche Wochenschau” dovela je ne samo do toga da je hrvatski tjednik postao tehni~ki i sadràjno dobar i zanimljiv, nego je tako|er, zbog namjere da se u hrvatski tjednik po~nu uvr{tavati njema~ki priloyi, u~inila i to da je prikazivanje njema~kog tjednika u hrvatskim kinima postalo suvi{no.78 Stoga je od kraja 1943. prekinuto prikazivanje njema~kog filmskog tjednika u hrvatskim kinima, a hrvatski filmski tjednik, oboga}en me|unarodnim (ponajvi{e njema~kim) prilozima, bio je od tada pa do kraja rata jedini tjednik koji se prikazivao u hrvatskim kinima. Prvi broj “Hrvatskog filmskog tjednika”, koji je naslijedio dotada{nju “Hrvatsku u rie~i i slici”, bio je predstavljen 4. prosinca 1943. u Zagrebu, a tom je prigodom spomenuti ravnatelj “Hrvatskog slikopisa” Marijan Mikac istaknuo “veliko zna~enje tog novog hrvatskog slikopisnog tjednika s me|unarodnim sadràjem, koji }e se kao jedini prikazivati od sada u na{im slikokazima. U svojem je govoru naglasio, da je do{la do izraàja suradnja izme|u Hrvatskog slikopisnog zavoda i Deutsche Wochenschau. Na{ slikopisni zavod davat }e svoje snimke njema~kom slikopisnom zavodu, a ovaj }e opet davati svoje snimke za na{ tjednik. Na taj }e se na~in objavljivati u inozemstvu snimke na{ih najglavnijih dogo|aja, a popratne rie~i bit }e govorene u 34 jezika.”79 Od tada pa do kraja rata u hrvatskim je kinima prikazivan samo hrvatski tjednik u koji su bili uklju~eni i njema~ki prilozi, za koje se moè pretpostaviti da su sadràvali i promid`bene poruke. Ina~e, njema~ki filmski tjednik bio je u hrvatskim kinima

76 Marijan Mikac, Film u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, (dalje: Mikac, Film u NDH) Madrid, 1971. 77 Prema Mikcu, koji na žalost ne navodi kada se je to dogodilo, navodno je u Zagreb “došao /../ iznenada neki gospodin iz Berlina, kojeg nisam poznavao, poslan od ‘Deutsche Wochenschau’. Zamolio je sastanak sa mnom u četiri oka. Bez oklijevanja je zahtijevao ništa manje, već obustavu proizvodnje naših tjednika. Odgovorio sam mu, da je to nemoguće, jer su ovi filmovi omiljeni kod javnosti i najveći uspjeh naše proizvodnje, ali nije uzeo u obzir moje razlaganje.” U nastavku teksta Mikac je opisao svoje napore da spasi proizvodnju hrvatskog filmskog tjednika, što mu je naposljetku i uspjelo. Dapače, Mikac je, kako tvrdi, uspio dobiti i pomoć i njemačku suradnju u daljnjoj proizvodnji hrvatskog filmskog tjednika. (Mikac, Film u NDH, 55.-57.) 78 Mikac, Film u NDH, 67.-69. Mikac na stranici 68. piše da je uspostavljena dobra suradnja s “Deutsche Wochenschau”, te je u jednom trenutku Mikac s ravnateljem “Deutsche Wochenschau” Tietzom ugovorio da njemačkog snimatelja u Zagrebu zamijeni jedan činovnik koji bi održavao vezu između “Hrvatskog slikopisa” i “Deutsche Wochenschau”, te bi hrvatski prilozi bili uvrštavani u njemački tjednik, a njemački prilozi bili bi uvrštavani u hrvatski tjednik. Zbog tog i drugih razloga njemački tjednik postao je, kako piše Mikac, suvišan te je prikazivanje njemačkog tjednika postalo suvišno. 79 “’Hrvatski slikopisni tjednik’ prikazuje nam povrh važnih događaja u domovini još i zanimljive događaje u svietu”, Nova

Hrvatska (dnevnik, Zagreb), god. III., br. 285., 5. prosinca 1943., 8. Taj broj “Hrvatskog filmskog tjednika” nosio je broj 101, što nedvojbeno pokazuje da je on i od strane “Hrvatskog slikopisa” držan tek nastavkom tjednika “Hrvatska u rieči i slici”, od koje je, dakle, izdano okruglo 100 brojeva.

prikazivan i prije uspostave NDH u travnju 1941.80 Pretpostavljam da je, kao i u slu~aju njema~kih igranih filmova, u sklopu poslovanja njema~kih filmskih poduze}a bilo i nu|enje filmskog tjednika za prikazivanje u hrvatskim kinima. Prema Mikcu, u Zagrebu je prije travnja 1941., a i neposredno nakon uspostave NDH, djelovalo poduze}e “Super Film, zavod za uvoz i iznajmljivanje filmova isklju~ivo njema~ke proizvodnje”. Iako to Mikac nije izri~ito potvrdio, iz njegovih rije~i mo`e se razabrati da je “Super-film” bio u njema~kom vlasni{tvu.81 To potvr|uje i ~injenica da se u razdoblju nakon uspostave NDH to poduze}e predstavljalo legalnim predstavnikom njema~ke filmske industrije, a imalo Jo sip (Jo seph) Kle ment, rav na telj UFA-e, hrvat skog sli ko pi snog d.d., glav ni pred stav nik nje ma~kog fil ma u NDH je isklju~ivo pravo predstavljanja njema~kih filmskih poduze}a.82 Prema Mikcu, Nijemci su jo{ u prijeratnom razdoblju u Zagrebu uspjeli postati vlasnicima tri kino-dvorane: kina “Capitol”, “Olimp” i “Astoria”.83 Ulogu poduze}a “Super-film” ubrzo je preuzela hrvatska podru`nica njema~ke filmske tvrtke UFA (Universal Film A. G.), kojoj je na ~elu stajao Josip (Joseph) Klement, svakako najistaknutiji predstavnik njema~kog filma u NDH.84 Klementa je dobro zapamtio i Marijan Mikac: “Bio je vatren Nijemac i oholo je nosio znak nacionalno-socijalisti~ke stranke. Kao ravnatelj UFE bio je najva`niji predstavnik njema~kog filma u Hrvatskoj. Odr`avao je veze s nekoliko usta{kih prvaka, ali i sa zastupnicima Hrvatske selja~ke stranke, s kojima se sprijateljio za vrijeme kraljevine Jugoslavije. Usprkos svom njema~kom rodoljublju i svojoj odanosti nacionalnom socijalizmu, u korist kojega je nastojao posti}i {to vi{e u onim prilikama, kad je njema~ki utjecaj bio najja~i u Europi, Klement je bio srda~an i

80 Ovu tvrdnju temeljim na uvidu u više zagrebačkih dnevnih novina koje su izlazile prije travnja 1941.- Hrvatski dnevnik,

Jutarnji list i Obzor – u kojima je redovito objavljivan raspored filmova u zagrebačkim kinima, pa je u više navarata spomenuto prikazivanje njemačkih filmskih tjednika. 81 Mikac, Film u NDH, 28. 82 Jareb, “Njemačko novinstvo”, 169. 83 Mikac, Film u NDH, 28. Sva tri kina postoje i danas. Kino “Capitol” jest današnje kino “Zagreb”, kino “Astoria” je današnja

“Lika”, a “Olimp” je današnji “Apolo”. Kino “Capitol” je tijekom rata djelovalo pod imenom “Dubrovnik” (Slikokaz

“Dubrovnik”). 84 UFA je u NDH djelovala kao “UFA hrvatsko slikopisno d.d.”, a od “Super-filma” je preuzela i izdavanje mjesečnika Njemačke filmske (kasnije: slikopisne) novosti (usp. Jareb, “Njemačko novinstvo, 169.). Nije slučajno da je UFA u NDH igrala vodeću ulogu. Naime, u procesu objedinajvanja njemačke filmske proizvodnje u Trećem Reichu upravo je UFA bila određena kao ona tvrtka koja će preuzeti vodeću ulogu i pod svoje okrilje preuzeti sva ostala filmska poduzeća. Naposlijetku, 1943. je, kako je u izviješteno u članku “Slikopis u Njemačkoj”, Hrvatski slikopis (Zagreb), god. II., br. 4., 1. travnja 1943., 23., “Državni ministar Reicha dr. Goebels stavio .. sva poduzeća Reicha pod jedinstveno vodstvo tvrdke ’Ufa slikopis s ograničenim jamstvom (Ufa Film G.m.b.H.)’”. Zanimljivo je spomenuti da je pod upravu UFA-e tako došao i proizvođač njemačkog filmskog tjednika, tvrtka Njemački zvučni tjednik d.s.o.j. (Deutsche Wochenschau G.m.b.H.), a također su i “prosvjetni i promičbeni slikopisi” potpali pod neposrednu upravu UFA-e.

ugodan ~ovjek, vi{e bohem-diplomat, nego trgovac.”85 Nekoliko filmova antisemitskog sadràja moè posluìti kao potpora tvrdnju da dio njema~kih igranih filmova tako|er treba promotriti u sklopu razmatranja njema~ke promid`be.86 Pretpostavljam, naime, da je u nekima od njih, a napose u onima s ratnom tematikom bilo izrazitih promid`benih sadràja. Stoga nije bilo suvi{no u sklopu ovog rada spomenuti djelovanje njema~kih filmskih tvrtki te predstavnika UFA-e Klementa.

Na kraju treba istaknuti da svi njema~ki filmovi koji u sebi sadrè i promid`bene sadràje predstavljaju izravnu njema~ku promid`bu. Danas je nepoznato koliki je bio doseg tog, kao i ostalih oblika promid`be, no uvid u repertoar hrvatskih kina tijekom Drugog svjetskog rata te postojanje brojnih vijesti o izvanrednim prikazivanjima njema~kih promid`benih filmova izvan redovitog kino-programa upu}uju na to da je hrvatska javnost bila tijekom toga razdoblja izloèna znatnom njema~kom promid`benom utjecaju putem filma. Drugo je, dakako, pitanje (koje treba postaviti i kod razmatranja drugih oblika promid`be) koliki je bio odjek promid`benih poruka poslanih putem filma. Odgovori na sva ta, a i mnoga druga pitanja, zahtijevaju opse`na istraìvanja te problematike u budu}nosti.

Ra dio

Razmatranje njema~ke promid`bene djelatnosti putem radio-valova predstavlja svakako najjednostavniju zada}u u okviru razmatranja njema~ke promid`bene djelatnosti u NDH. Naime, Nijemci u granicama NDH nisu ni u jednom razdoblju njezina postojanja imali u svojem vlasni{tvu i pod svojim izravnim utjecajem niti jednu radio postaju. Ipak, oni su nastojali izravno utjecati na hrvatske slu{atelje emitiranjem posebnih emisija na hrvatskom jeziku iz radio postaja s podru~ja Tre}eg Reicha. Te su postaje bile ujedinjene u ustanovu pod nazivom “Reich-Radio-Geselschaft” (RRG). U Tre}em je Reichu radio, pa tako i RRG, pripadao u sustav promid`be. Dapa~e, upravo je radio bio od strane nacional-socijalista prihva}en kao jedno od najmo}nijih sredstava za {irenje politi~ke promid`be.87 Nedvojbeno je tako|er da su vlasti NDH u razvoju radija imale pred o~ima sustav i organizaciju njema~kog radija: “U stvaranju svoje mlade krugovalne slu`be i Hrvati su mnogo toga mogli nau~iti i primieniti u svojim prilikama. Gledaju}i

85 Mikac, Film u NDH, 28.-29. Zanimljivo je da Mikac ni na jednom mjestu u svojoj knjizi ne spominje Klementovo osobno ime

Josip (odnosno Joseph). Ipak, zahvaljujući činjenici da je Klement u hrvatskom tisku povremeno objavljivao članke o djelovanju hrvatske podružnice UFA-e, to nam je poznato i njegovo ime. Primjerice, u članku “Prosvjetna zadaća njemačkog slikopisa”,

Hrvatski slikopis (Zagreb), br. 7/42., 1. prosinca 1942., 6., Klement je potpisan kao “Josip Klement, glavni ravnatelj Ufe, hrvatskog slikopisnog d.d.”. 86 Pretpostavljam da velik dio filmova, primjerice ljubavni, glazbeni i slični filmovi laganijeg sadržaja nisu u sebi sadržavali nikakve promidžbene elemente (unatoč činjenici da je film kao vrsta kulturnog i umjetničkog stvaralaštva u Trećem Reichu i službeno pripadao u sustav promidžbe), no budući da je sustav njihove distribucije bio zajednički s filmovima promidžbenog karaktera, to je bilo nužno iznijeti nekoliko osnovnih obavijesti o toj problematici. 87 Više podataka o radiju u Trećem Reichu donosi natuknica “Radio”, The Encyclopedia, 749.-750. Također, vrlo je zanimljiv i članak autora J. P. (vjerojatno Jure Prpić) pod naslovom “Glavne značajke suvremenog njemačkog krugovala”, Hrvatski krugoval (tjednik, Zagreb), god. III., br. 13., 28. ožujka 1943., 14., u kojem je autor detaljno opisao djelovanje i organizaciju njemačkog radija u Trećem Reichu. U sklopu članka istaknuto je i to da “Nacional-socijalistička Njemačka pitanju krugovala posvećuje osobito u ovom ratu izvanrednu važnost naglašujući uviek veliku nacionalno-političku vriednost krugovala u borbi za probitke nacije i države.”

na velike uspjehe krugovalnog stvaranja kod na{eg njema~kog susjeda Hrvati }e nastojati, da nakon nesumnjivih uspjeha na podru~ju krugovala {to prije postignu i ostvare {to ve}e mogu}nosti, koje pruà krugoval kao sredstvo u slu`bi naroda i najvi{ih dràvnih probitaka.”88 Navedeni citat, kao i drugi dostupni podaci upu}uju i na postojanje institucionalne suradnje izme|u hrvatskog radija (odnosno Hrvatskog krugovala) i njema~kog radija. Tome u prilog ide i ~injenica da je u oùjku 1943. kao gost Hrvatskog krugovala, odnosno Dràvne krugovalne postaje Zagreb, u Zagrebu boravio glavni ravnatelj njema~kog radija Reichsintendant dr. Heinrich Glasmeier.89 Unato~ tome {to je priznavan njema~ki utjecaj na razvoj hrvatskih radio postaja, ipak, koliko se na temelju dostupnih podataka moè zaklju~iti, na njima nije bilo emisija koje su izravno napravile njema~ke ustanove, odnosno njema~ka promid`ba.90

Emisije za hrvatske slu{atelje davane su tijekom Drugog svjetskog rata skoro svaki dan, a prenosile su ih radio postaje “Alpen” i “Donau”.91 Imena navedenih postaja upu}uju na to da su se one nalazile na podru~ju dana{nje Austrije, dakle onog podru~ja Tre}eg Reicha koje je bilo zemljopisno najbli`e podru~ju NDH te je i logi~no da je upravo iz njih vr{en prijenos emisija na hrvatskom jeziku. Glavna, odnosno naj~e{}a emisija na hrvatskom jeziku bile su vijesti, dok su ostale emisije bile rijetke. Uz spominjanje njema~kih emisija na hrvatskom jeziku treba re}i da se je na podru~ju NDH mogao ~uti i program iz Tre}eg Reicha na njema~kom jeziku.92

Naposljetku treba ne{to re}i i o spomenutim zajedni~kim hrvatsko-njema~kim vojni~kim emisijama iz 1943. godine. Naime, 10. sije~nja 1943 pokrenute su “Hrvatsko njema~ke vojni~ke izvedbe na D.K.P. Zagreb i Wehrmachtsender Belgrad”., kad je na Dràvnoj krugovalnoj postaji Zagreb odràna prva takva emisija, a druga je odràna ve} 15. sije~nja 1943. na Wehrmachtsender Belgrad.93 Pokretanje tih emisija prikazano je u suvremenom tisku kao vaàn doga|aj “u poviesti suradnje

88 Isto. 89 “Glavni ravnatelj njemačkog krugovala u Zagrebu”, Hrvatski krugoval, god. III., br. 13., 28. ožujka 1943., 4. Prema tom članku “njemačkog gosta dočekali su prilikom dolazka u Zagreb predstavnici Hrvatskog Krugovala i Njemačkog poslanstva.

Tokom prvog dana pregledao je Reichsintendant dr. Glasmeier postojeće uređaje Državne Krugovalne Postaje Zagreb zadržavši se dulje vremena u srdačnom razgovoru s predstavnicima postaje.” Inače, dr. Heinrich Glasmeier došao je na čelo njemačkog radija 1937. godine (The Encyclopedia, 750.). 90 Tjednik Hrvatski radio list (kasnije: Hrvatski krugoval) donosio je detaljne rasporede programa svih radio postaja u NDH te se može razmjerno jednostavno dobiti uvid u raspored (a djelomično i u sadržaj) emisija. Ako se izuzme posebna emisija za pripadnike Njemačke narodne skupine (koju su priređivale ustanove te skupine), te zajedničkih emisija Državne krugovalne postaje Zagreb i njemačke vojne postaje iz Beograda (o čemu će biti više riječi u nastavku), na programu nije bilo emisija koje bi izravno priređivale njemačke državne ili vojne ustanove odnosno njemačka promidžba te se, na temelju analogije s drugim medijima (poglavito s tiskom), može govoriti o posrednoj njemačkoj promidžbi. 91 Podatke o emisijama njemačkog radija na hrvatskom jeziku najjednostavnije je dobiti putem tiska u kojem je često objavljivan njihov raspored, kao i frekvencije na kojima ih je bilo moguće slušati. 92 Na to, među ostalim, upućuje i činjenica da je hrvatski tisak, pa tako i spomenuti tjednik Hrvatski krugoval, redovito donosio detaljan tjedni program njemačkog radija pod oznakom “Reichsprogramm” Do kapitulacije Italije u rujnu 1943. njemački program objavljivan je uglavnom u rubrici “Razpored inozemnih krugovalnih postaja”, a nakon toga, kada je prestala potreba za objavljivanjem programa talijanskog radija, odnosno navedene rubrike, objavljivan je samo raspored njemačkog radija.

Zanimljivo je istaknuti da je (za razliku od zagrebačkih dnevnih listova koji nisu donosili detaljne dnevne programe njemačkog radija) osječki dnevnik Hrvatski list kraće vrijeme tijekom ljeta 1941. u rubrici “Radio-raspored” objavljivao i dnevni raspored njemačkog radia (Deutschlandsender). 93 Zlatan Mlinarić,“Hrvatsko-njemačke vojničke izvedbe”, Hrvatski krugoval (tjednik, Zagreb), god. III., br. 7., 14. veljače 1943., 15.

hrvatskog i njema~kog krugovala”, kojim je “udaren temelj za trajnu suradnju Dràvnog zavoda za krugovalnu slu`bu ’Hrvatski krugoval’ i Wehrmachtsendergruppe Südost, Sender Belgrad.”94 Iako je nagla{avan navodni kulturni karakter tih emisija, ipak tipi~ne promid`bene konstrukcije koje se susre}u u ~lanku Zlatana Mlinari}a upu}uju i na djelomi~an promid`beni karakter emisija. U tom se ~lanku tvrdilo i to da je “niz hrvatsko-njema~kih vojni~kih izvedbi ponovni dokaz uzke hrvatsko-njema~ke kulturne suradnje, koju jo{ ja~e poja~ava i zasvjedo~uje bratstvo u oru`ju izme|u hrvatske vojske i vojske ujedinjene Europe. Ove izvedbe povezuju hrvatske i njema~ke vojnike, borce za Novu Europu, za novi poredak, koji ne }e poznavati nikakovih nepravda. Poglavnikovi vojnici i vojnici Führera zahvaljuju hrvatskom krugovalu i Wehrmachtsender-u Belgrad za ove izvedbe i svuda gdje se nalaze u zajedni~koj borbi hrvatske i njema~ke oruàne snage, o~ekuje se nestrpljivo ~as, kad }e 14. velja~e u 20.10 sati ponovno s D.K.P. Zagreb Sli kov na re por taà "Uz za jed ni~ke hrvat sko-nje ma~ke voj ni~ke iz ved be na D.K.P. Za greb i Weh rmachtsen der Bel grad", Hrvat ski kru go val (tjed nik, Za greb), god. III., odjeknuti zvuci poznate fanfare ’U boj, u boj...’”.95 br. 7., 14. vel ja~e 1943., str.2

Na kraju treba zaklju~iti da je njema~ko promid`beno djelovanje putem radija imalo uglavnom karakter izravne promid`be. Dakle, njema~ke ustanove (odnosno njema~ke radio postaje) izravno su stvarale program namijenjen hrvatskoj javnosti. S druge strane razlo`no je pretpostaviti da je, kao {to je to bio slu~aj i s drugim medijima, njema~ka promid`ba do hrvatske javnosti dolazila i posredno, dakle u sklopu programa hrvatskih radio postaja, no za izvo|enje kona~nih zaklju~aka trebalo bi detaljno analizirati emisije tih postaja (ukoliko je uop}e sa~uvano gradivo koje bi omogu}ilo detaljnu rekonstrukciju sadr`aja tih emisija), {to nije mogu}e izvesti u sklopu ovoga rada, nego bi zahtijevalo opse`nu studiju.

Zak lju~ak

Oblici i sredstva njema~ke promid`bene djelatnosti u NDH bili su brojni i raznovrsni. Kao organizatori i provoditelji njema~ke promid`bene djelatnosti prvenstveno se pojavljuju njema~ke dr`avne (ponajvi{e njema~ka diplomacija) i vojne ustanove. Uz njih se ponajvi{e mo`e vezati izravna njema~ka promid`ba. Ipak, odre|eni oblici izravne promid`be nisu se nu`no upotrebljavali od strane njema~kih ustanova, nego su mogli biti kori{teni i unutar promid`bene djelatnosti promid`be

94 Isto. 95 Isto.

NDH. Pri tome ponajvi{e mislim na njema~ke filmove koji su bili prikazivani u sklopu redovite kino-mre`e u NDH, ili su bili prikazivani u sklopu posebnih promid`beno-politi~kih akcija promid`be NDH.

Prigodom istraìvanja problematike njema~ke promid`be svaki istraìva~ nu`no }e se suo~iti s problemom identificiranja, odnosno svrstavanja dijela promid`benih djelatnosti i oblika promid`be u sklop njema~ke promid`be. Naime, njema~ka je promid`ba, kako je to opetovano istaknuto u ovom radu, sustavno poku{avala prikrivati svoju izravnu umije{anost u odre|ene promid`bene djelatnosti, nadaju}i se uspje{nijem utjecaju na hrvatsku javnost. Promid`ba NDH je u sklopu svoje djelatnosti hrvatskoj javnosti prenosila i nedvojbeno njema~ke promid`bene poruke, odnosno posluìla je kao posrednik izme|u njema~ke promid`be i hrvatske javnosti. Dakle, rije~ je o spomenutoj posrednoj promid`bi. Pri spominjanju promid`be NDH treba istaknuti kako je vrlo jednostavno identificirati njezinu posredni~ku ulogu te istraìva~u preostaje uglavnom analiza sadràja posredne promid`be, odnosno na~ina na koji je promid`ba NDH koristila njema~ke promid`bene poruke.

Na kraju jo{ jednom isti~em da problematika njema~ke promid`be u NDH nije bila dosada gotovo uop}e istraìvana te je u okviru ovoga rada nemogu}e dati {iri prikaz njezina djelovanja. Stoga se nadam da }e on posluìti kao poticaj za daljnja istraìvanja te zanimljive i zna~ajne problematike hrvatske povijesti u razdoblju Drugoga svjetskog rata.

De ut sche Pro pa gan da im Unabhängi gen Sta at Kro a tien von 1941 bis 1945

Zu sam men fas sung

Das “Dritte Reich” widmete große Aufmerksamkeit der politischen Propaganda, was auch in der politischen Situation im Unabhängigen Staat Kroatien (USK) von 1941 bis 1945 zum Ausdruck kam. Leider, beschäftigte sich die kroatische Historiografie bis jetzt kaum mit der deutschen Propaganda im USK, so dass es keinen umfangreicheren Artikel über dieses Thema gibt. Es handelt sich um eine Problematik, die, zweifellos, zum besseren Verständnis der Geschehnisse von 1941 bis 1945 beitragen könnte. Deswegen habe ich in einem Artikel das deutsche Pressewesen im USK bearbeitet.96 Obwohl die Presse, zweifellos, ein der wichtigsten Mittel für die Ausbreitung der politischen Propaganda war, wurden in diesem Artikel bei weitem nicht alle Tätigkeiten in Bezug auf die deutsche Propaganda dargestellt. Mit Ausnahme von der Presse und anderen gedruckten Quellen (Broschüren u. Ä.), sind andere Quellen in Bezug auf die deutsche Propaganda nicht leicht zugänglich, was ein großes Problem bei der detaillierten Rekonstruktion des Systems der deutschen Propaganda ist. Deswegen sind in der Zukunft weitere Untersuchungen der Quellen durchzuführen. Wegen der angeführten Gründe aber auch wegen des Umfangs dieses Artikels war es möglich, in diesem Artikel nur die grundlegenden Tatsachen anzuführen, die als Grundlage und Anstoß zu weiteren Untersuchungen der deutschen Propaganda im USK dienen können. Deutschübersetzung: Mag. Vlasta [voger

96 Vgl. Mario JAREB, “Njemačko novinstvo u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj (1941.-1945.)”, Godišnjak Njemačke narodnosne zajednice – VDG Jahrbuch 2000, Njemačka narodnosna zajednica, Zemaljska udruga Podunavskih Švaba u Hrvatskoj, Osijek, 2000., 139.-172.

Ma rio JAREB Nje ma~ka pro mid`ba u Ne za vi snoj Dr`avi neHrvat skoj od 1941. do 1945. go di

Next Article

Wa rum ich (kein) De utsch mag“ nen– eine Unter su chung der Mo ti va tion zum De utschler

Ma rio JAREB

Nje ma~ka pro mid`ba u Ne za vi snoj Dr`avi Hrvat skoj od 1941. do 1945. go di ne

More articles from this publication:

Wa rum ich (kein) De utsch mag“ nen– eine Unter su chung der Mo ti va tion zum De utschler

Zlat ko VIRC Sud bi na knji`nice nu{tar skih gro fo va Khu en-Be lasi

Zden ka BA@DAR Pri log prou~avan ju po vi je sti nje ma~ko-sla ven skih od no sa u dje lu jefra Ma ri ja na [unji}a «Pri go vor iz med ju dviuh vi lah Slav jan ke i Njem kin

Ivan BALTA Po vi jest Ni je ma ca i Au stri ja na ca u Ko ta ru Ora ho vi ca s po seb nim osvrtom na sela Ban kov ci i ^a~inci (u 19. i po~et kom 20. stol je}a

Ni ves RITTIG-BELJAK Hrvat ska kao pa si ja u dje lo van ju nje ma~kih do sel je ni ka (Vi te zo vi}-Kuha

Lud wig BAUER Per spek ti ve dje lo van ja Ni je ma ca i Au stri ja na ca guu hrvat skom kul tur nom kru

Ivan ]OSI] BUKVIN neNi jem ci i ek splo a ta ci ja vrbanjskih {uma od 1860. do 1910. go di

Ro bert SKENDEROVI] je}aDo sel ja van je Ni je ma ca u Po`egu ti je kom 18. stol

Mi lan VRBANUS: Sta nov ni{tvo sela Ve li mi ro vac 1932.-1937. go di ne – de mo graf ska ana li za sta nov ni{tva

This article is from:

Godišnjak - Jahrbuch 2001