Ivan ]OSI] BUKVIN neNi jem ci i ek splo a ta ci ja vrbanjskih {uma od 1860. do 1910. go di

Ivan ]OSI] BUKVIN

Nijemci i eksploatacija vrbanjskih {uma od 1860. do 1910. godine

Slavonske {ume hrasta lu`njaka prostirale su se krajem 19. stolje}a na povr{ini od 130.000 hektara. Intenzivnije iskori{tavanje {uma Posavina do~ekuje sa 75.000 hektara starih hrastika. Oni su prema vlasni{tvu bili raspore|eni na dr`avne {ume (23.000 hektara), {ume kraji{ke investicione zaklade (17.000 hektara) i {ume imovnih op}ina (35.000 hektara).

Organiziranije iskori{tavanje {uma po~inje u okolici Kralovca 1824. godine gdje se proizvodi francuska du`ica. Njema~ka du`ica proizvodi se 1850. godine u okolici Komletinaca i Bo{njaka, odnosno u 10. nima~koj i 11. `upanjskoj kompaniji. To je ujedno i po~etak velike sje~e starih hrastika koja traje intenzivno do pred Prvi svjetski rat. Sje~a i iskori{tavanje {uma u Petrovaradinskoj pukovniji po~inje ne{to kasnije, 1861. godine. [ume Spa~vanskog bazena prostirale su se u nekoliko kompanija: Sedmoj ivankova~koj, Osmoj ceranskoj, Devetoj vinkova~koj, Desetoj nima~koj, Jedanaestoj `upanjskoj i Dvanaestoj drenova~koj. Dio {uma Spa~vanskog bazena prostirao se u Petrovaradinskoj rigimenti i to u hatarima sela Morovi}a, Stro{inaca i Lipovca.

Razni trgovci drvetom te mnoge trgova~ke korporacije, kako se mo`e vidjeti iz licitacijskih protokola, kupovali su {umu i otpremali drvo rijekom Savom, a poslije i `eljeznicom na me|unarodna tr`i{ta. Na ta je tr`i{ta isporu~ivana francuska du`ica, njema~ka du`ica, planke, tesana gra|a, `eljezni~ki pragovi i brodska gra|a. Sve je to ra|eno ru~no u {umi. Ru{enje {ume i izradu materijala obavljali su najamni radnici Gorani, Slovenci, ^esi, Slovaci, Poljaci i Nijemci, koje su unajmljivali trgovci.

Selo Vrbanja od prvih po~etaka iskori{tavanja {uma odnosno pepeljarenja (u prvoj polovici pro{log stolje}a), zatim sve do izgradnje pilana krajem 1800. godina, nestanka stranih pilana pred Prvi svjetski rat, nacionalizacije zadnje pilane i nestanka, odnosno ukidanja Brodske imovine op}ine u prvim poslijeratnim godina, pa sve do dana{njeg modernog {umarstva `ivi sa {umom, pro`ivljava sva ta stanja i oblikuje svoj gospodarski, kulturni i politi~ki `ivot.

Selo od 1804. godine s 59 ku}nih brojeva narasta na 133 ku}na broja u razdoblju pepeljarenja, zatim do godine 1886. ima 295 ku}a (razdoblje ru~ne izrade u {umama). Broj stanovnika je tako|er ubrzano rastao, pa od 1806. godine s 1018 stanovnika narasta na 1465 stanovnika 1857. godine. U vrijeme pred izgradnju pilana 1890. godine ima ~ak 2840 stanovnika.

Godine 1804. u selu je bio i jedan stranac, Nijemac Karl Majnar, a ve} 1854. godine bilo 50 stranaca, trgovaca, obrtnika, kalfi, {egrta i sluga, bez Roma kojih je

bilo u deset ku}a. Zatim, 1885. godine broji se jo{ 45 novih doseljenika u odnosu na 1845. godinu. Kako se sje~a drve}a odra`avala na porast stanovnika u selu, tako je i gospodarski i kulturni `ivot sela bio u stalnom usponu.

Putuju}i Brodskom regimentom 1875. godine jedan od pratitelja biskupa Strossmayera ovako je ukratko opisao Vrbanju: «Isti dan se zaletjesmo dalje k sjeveru na {umske sje~e u malu Vrbanju, tu je na glasu obilnija `irovina i drvarski trg, pa se na selu osje}ala neka varo{ka pitomina uz ~ifutske du}ane i birchause, to se zna.»

Stoga ne treba ~uditi ni podataka da 1875. godine trgovci drvetom i napredni seljani osnivaju «Dr`tvo ~itaonice u Werbanji». Pravila ^itaonice su potvr|ena 1878. godine. Jedni od osniva~a i ~lanova ~itaonice su i ugledni njema~ki trgovci {umom, kao {to su Bauer, Herman i Troper. ^itaonica je, napomenimo, u Vrbanji postojala punih 100 godina. [ume Vrbanje, Otoka, Lipovca i Stro{inaca kupuju se licitacijom. Kupci su kako doma}i tako i strani trgovci. Godine 1868. na jednoj od licitacija (koje su po~ele 3. kolovoza, a zavr{ile 29. listopada) bili su prisutni ovi trgovci-stranci: Josef Majer, Henri Lereux (sa sjedi{tem firme u Komletincima), zatim Antun Knoll, Jan Ievs, B. Oberson, M. Bauer, Füler, P. Luzenbaher te [varc iz @upanje. Prvu je licitaciju u {umi Tikar dobio je Oberson s 95.500 forinti po~etnog iznosa na krajnji iznos od 110.000 forinti. Drugu je ponudu s po~etnih 114.000 forinti do kupovine za 145.000 forinti tako|er dobio Oberson. Licitacija u Svinovu je po~ela s iznosom od 80.000 forinti i zavr{ila s iznosom od 128.000 forinti koje je ponudio trgovac Bauer iz Vara`dina.

Od doma}ih trgovaca na licitacijama se pojavljuju Gamir{ek (Sremska Mitrovica –Vrbanja), Ga{parac (Drenovci-Vrbanja), Njer{ (Bo{njaci), Ba~oka (@upana-Vrbanja) i Luk{i} (Sremska Mitrovica) koji u vremenu od 1862. do 1872. godine licitiraju manje svote za manje komplekse {uma.

S intenziviranjem sje~e {uma i izrade drvne gra|e pove}avao se i broj stanovnika u Vrbanji. Dio tih stanovnika su Nijemci od kojih mnogi rade u {umama kao obi~ni radnici ili stru~no osoblje pri izradi gra|e. Zasigurno pored trgovca Bauera koji je ~ak sjedi{te svoje firme prenio iz Vinkovaca u Vrbanju i bio jedan od vi|enijih trgovaca, u selu je od 1870.-ih godina i obitelj Stelzer koji u Vrbanji `ive sve do 1960-ih godina.

Osim onih koji su stalno `ivjeli u Vrbanji i onih koji su tu bili povremeno zbog licitacije {uma, u poslovima oko {ume nalazio se i ve}i broj «{kribana», procjenitelja, poslovo|a i kapara{a te onih koji imaju svoje male partije radnika. Tako prilikom «konsignacije» 1866. godine u vrbanjskim {umama nalazimo i nekoliko [vaba: Anton Hilli, Stephan Wolf i Jakob Arch. Tih je godina u poslu oko {ume i obitelj Rozman. Rozmanovi, ili kako su ih seljani zvali Rau`ani, do{li su u selo jo{ 1839. godine. Punih sto godina, sve do 1938. imali su svoje «partije» ili bili «kaparo{i» za rad u {umi. «Partije» su se sastojale od pet do deset ljudi. Dio novoprido{lih obitelji bavio se i zanatima vezanima za drvo. Bili su to kolari, «dreeri», «pinteri», «klompari» i sli~no. Neke od familija su Burkhaus, Schrer, Schmit, Nagl, Blum, Jöger, Brünschek.

Prolaskom `eljezni~ke pruge Vinkovci-Gunja 1866. godine dolazi do intenziviranja {umskih poslova i obrta kapitala u poslu oko drvne gra|e. Samo {est

La`ero va i Tic ke ro va pi la na, 1894 go di ne godina kasnije grade se pilane u Vrbanji. Od 1881. do 1913. godine cijena jednog kubnog metra drveta penje se sa 14 na 56 zlatnih kruna. Dovr{enjem pruge Sisak-Zamun i izgradnjom dvije, odnosno tri pilane u Vrbanji, cijena hrastovine izme|u 1891. i 1893. godine ska~e za 8,5 kruna.

Izvje{taj o poslovanju Upravnog odbora i stanju Uprave `upanije sremske iz 1892. godine u dijelu «Industrijalne radnje» navodi: «Kona~no etabilirane su kod kolodvora u Vrbanji tri parne pilane, i to: jedna manja po tvrtki «Njer{ i Ba~oka», te na veliko osnovane «Kraft-Tüker», te po dru{tvu «Socijete Importation d shene». Francusko poduze}e «Socijete…» gradi pilane u Daruvaru, Sira~u, Bar~u, Slatini, Gorjanima, Vukovju, Normancima i Vrbanji, gdje je za 35 godina postojanja izrezalo stabala u vrijednosti od 600 milijuna zlatnih kruna, odnosno oko 10 milijuna stabala.

Proizvodnja hrastove du`ice dosegla je maksimum 1890. – 1893. godine kada je godi{nje proizvedeno 25 milijuna komada francuske du`ice i oko 10 milijuna akova njema~ke ba~varske gra|e.

Iste 1892. godine kada su osnovane, dvije strane pilane grade i industrijske kolosijeke do kolodvora u Vrbanji. Nakon dvije godine uspje{nog i intenzivnog posla, ma|arska pilana u selu zvana «Tiker» dobiva dopu{tenje da gradnju uskotra~ne pruge do ve} postoje}eg stovari{ta Topola na rijeci Savi. Razgranatost i zahuktalost poslova tra`i br`a i sigurnija poslovna izvje{}a i razmjenu informacija. Stoga obje tvrtke ve} 1897. godine uvode telefone od pilana do svojih stovari{ta. Jo{ 1880. godine izgra|en je put @upanja-Bo{njaci-Spa~va-Tezga i danas zvan francuski put, jer je slu`io u ve}ini slu~ajeva francuskoj firmi «Lagier» za izvla~enje {ume s tog dijela.

Oko dviju stranih pilana i tre}e doma}e (Ba~okine) rastu tvorni~ka naselja, a doseljeni radnici stanuju, kako su seljani rekli, «na fabrikama». Oko 400 radni~kih obitelji tra`i 1905. godine osnivanje i priznavanje urbane sredine trima fabri~kim naseljima budu}ega imena «[o~na», {to vlasti me|utim ne odobravaju.

Popisi radnika (stanovnika) u tvorni~kim naseljima govore puno o intenzitetu posla, brojnosti i poneki put i nacionalnoj pripadnosti radnika. Tako je iz popisa

stanovnika u naselju firme «Lagier» vidljivo da je 1895. godine bilo 250 stanovnika, od toga 55 parova, zatim 228 katolika, jedan evangelik i 21 grkokatolik. Idu}e, 1896. godine, broj se pove}ao na 271 stanovnika, do toga 260 katolika, ~etiri luterana i sedam grkoisto~nih; od toga je 51 par zakonski i 15 nevjen~anih parova `ivjelo u naselju. Neki od tih radnika su i Nijemci kao Jakob Stefl, Konstantin Baunhauer (~inovnik na tvornici podrijetlom iz Essena), Keler, Kilinger, Brischlenger i Buchener koji su sve do kasnih tridesetih godina imali svoju «partiju» {umskih radnika zvanu «Kompanija Buhener» koja je brojila 10 do 15 ljudi.

Popis stanuju}ih u naselju tvornice «Tiker» iz 1896. godine daje nam zanimljiv pregled svih 518 osoba. Iz popisa se vidi da ima sto mu{karaca rimokatolika, 92 `ene, 83 djevoj~ice i 87 dje~aka, zatim 63 neo`enjena mu{karca i osam neudanih djevojaka. Osim njih je i jedan Srbin o`enjen, 24 mu{karca Srbina neo`enjena, zatim je {est mu{karaca evangelika, pet `ena, osam djevoj~ica, osam dje~aka i jedan neo`enjeni mu{karac.

Rimokatolika koji `ive u konkubinatu ima devet, devet je i `ena koje imaju pet djevoj~ica i pest dje~aka. Popis iz 1899. godine evidentira 479 stanovnika u naselju tvornice «Tiker», da bi ih 1900. godine bilo 488, a 1901. godine 400. Na pilani stanuju i rade i Nijemci Tomas Braun, Franc Schtrohmeier (~inovnik), Grinter, Schmitt, Landenberger, Zeger, Frencl, Krämer iz In|ije, Hill iz Br{adina. Tako|er, nekoliko Nijemaca tih godina, od 1892. do 1910. rade na pilani kod Ba~oke. Neki od njih su Trenc (jo{ i danas `ive u selu potomci), Lenz (potomci `ive u Gunji), Ludwig, Jung, Schtajdukar Ro`naj (dio obitelji i danas je u Vrbanji). Izgradnjom triju pilana 1892. godine opseg posla u {umi na izradi ru~no obra|ivane gra|e se smanjio, dok se dio sje~e i izrade francuske i njema~ke du`ice (ba~varske gra|e) pove}ao. Izvoz du`ice i izra|enih stabala klada ili nekih drugih proizvoda obavljali su doma}i ljudi, [okci, dok su ba~varsku gra|u izra|ivali Kranjci, ^esi i Gorani. Tako se dio stru~nog i obrazovanog kadra ve}inom preselio u postoje}e pilane. Stru~ne su radnike ve}inom, prema postoje}im dostupnim popisima, ~inili Nijemci iz Ugarske, Slova~ke i Ba~ke. Ipak, jedan dio njema~kog `ivlja i dalje je radio u {umama, kao primjerice Hofmann ({umski nadstojnik), Schendl («{kriban»), Gründ ({umarski savjetnik), Brechan ({umski nadstojnik), Majer (ko~ija{), Toman i Reichel (obi~ni radnici).

Da sve pro|e u redu i uz po{tivanje {umarskih propisa brinuli su nadlugari, lugari i {umarski vje`benici kojih je tako|er bilo s raznih strana srednje Europe. Pojedini su i danas u sje}anju i prepri~avanjima starijih mje{tana Vrbanje. To su Szabo, Hallas, Reiter, Helcl (i danas u selu) i Konrad, dok je tu i jedan odre|eni broj manje poznatih koji sigurno nisu mogli dosta popiti ili su imali (pre)mali broj ljubavnih avantura, nisu bili naro~iti lovci i «ka`njavali» su doma}e [okce koje su uhvatili u nekoj {umskoj zabrani, pa tako da i nisu ostali u sje}anju mje{tana.

Kako je posao rastao, protok dukata, forinti, kruna, funti i franaka bio je sve ve}i, a jedan je veliki dio zavr{avao u rukama trgovaca, obrtnika i birta{a. Jedno vrijeme u selu je bilo 15 gostionica, 35 obrtnika i deset trgovaca. Trgovci i gostioni~ari uglavnom nisu bili podrijetlom Nijemci (uz nekoliko iznimaka), dok se, naprotiv, velik broj Nijemaca bavio obrtom. Znatan broj bavio se krajem 1800. i po~etkom

1900.-ih godina obrtima vezanima za drvo. Tako je u mnogim ve}im ili manjim manufakturnim radionicama kod doma}ih i novodoseljenih [vaba bilo puno majstora, kalfi i {egrta ~ije rukotvorine i danas ukra{avaju nizove ku}a i dvori{nih zgrada. Jo{ i danas se u mnogim ku}ama mogu na}i osobne stvari ({tafir) izra|ene po~etkom 1900. godine od onog ili ovog majstora.

Jedno od najpoznatijih majstora koji Izra|ivan je du`ice - "Kom pa ni ja su radili u drvetu su sigurno majstori iz Bu he mer" 1936/16/IX obitelji Hufnagel (ti{ljer – stolar, i danas njegovi potomci imaju stolarsku radnju), zatim Sepl (kolar), Volesak (cimerman), Bergman (ba~var), Burg (klompari), @igman (ba~var), Gutvein (stolar), Fridrich (kolar iz ^alme), Grismajer (klompar), Rabi (cimerman).

Kako se pove}avao i intenzivirao gospodarski napredaj sela uvjetovan iskori{tavanjem stoljetnih hrastika, tako je rastao i broj stanovnika, a pove}avao se i obujam sela. Oko tvornica je izraslo naselje «So~na», oko `eljezni~ke stanice i Ba~okine pilane naselje zvano «[tacija» te izme|u Vrbanje i sela Otok u {umama i stovari{te s lova~kim dvorcem zvano «Spa~va». Do 1910. godine u selo su do{la ~etiri vala doseljenika. Od 1880. godine pratimo i broj Nijemaca u selu Vrbanja. Te godine ima 58 osoba koje govore njema~kim jezikom, zatim 1890. godine je 80 [vaba, a 1900. godine njihov je broj porastao pa je [vaba 276, da bi krajem sje~e i zatvaranjem dviju pilana ostalo 150 ljudi koji su se izja{njavali kao Nijemci. Godine 1890. u selu je bilo 158 stranih dr`avljana, a 1910. godine 282. Nepoznato je, me|utim, koliko je u tom broju stranaca bilo i Nijemaca koji su bili izvan Austro-ugarskog carstva. Od 1892. do 1910. godine u selu nastaje niz kulturnih, dru{tvenih i gospodarskih institucija potrebnih jednoj industrijaliziranoj i radni~ki civiliziranoj sredini tog vremena.

Tako se osniva Vatrogastno dru{tvo, Bolnica {umskih radnika, Apoteka (koju gradi Vitez Josip Lelis), Dru{tvo dr`a~a duplira, @idovska {kola, po{ta, telefon, {kola na pilanama, klub engleskog tipa «Sloga» - «za promizacnje dru{tvenosti medju vrbanjskim intelektualcima», pe~e se cigla i poplo~avaju nogostupi u centru sela. Nov~arska sredina osniva {tedionicu koja s radom po~inje 17. prosinca 1905. i postoji sve do 1919. godine. Jedni od osniva~a i dioni~ara su i njema~ki trgovci {umom, te francuski i ma|arski industrijalci.

Povodom 1000. godi{njice Ugarskog kraljevstva u Budimpe{ti je 1896. godine organizirana «Milenijska izlo`ba». Izlo`beno povjerenstvo u Vrbanji sastojalo se od tri ~lana, `upnika Stjepana Kelleka, nad{umara Gustava Riedlera i trgovca Antuna Ga{parca. Poziv za izlo`bu upu}en je i francuskoj tvrtki «Lagier».

Na posebnom izlo`benom prostoru «Kraljevina Hrvatska i Slavonija», Vrbanja je bila zastupljena u sedmoj skupini pod nazivom «[umarstvo i lov». Miroslav Kre{i},

tajnik zagreba~ke privredne komore ovako opisuje {umarstvo postavljeno na spomenutoj izlo`bi i poslove vezane za {umu: «Osim tvrtki ve} prije nazna~enih jesu kupci drva, odnosno poduzetnici «Union bank», «Sociéte d importation de Chéné», «Dioni~arska tvornica tanina», pilana Neubergera u Na{icama, «Franjo Gemer{ek», «Slavonsko poduze}e drvnih proizvoda Kraft, Tüker i drugovi».

Za {umarstvo Vrbanje ka`e: «U tri paro pile {to le`e tik {ume u Vrbanji, a spadaju tvrtkama Tüker i drug., Société i Ba~oka iz @upanje, ure`e se na godinu preko 50.000 kubika metara hrastovine, izvrsno upotrebljive za tehni~ke svrhe. Do 75.000 kubnih metara hrastovih otpadaka upotrebljavaju za produkciju tanina, tvornice tanina u @upanji i Mitrovici. Osim toga, izra|uje se u dr`avnim {umama godomice 3-5 milijuna komada hrastovih du`ica i 500 – 800 tisu}a akova njema~ke ba~varske robe.»

Izlo{ci iz vrbanjskih {uma ovako su opisani: «Kome ne}e da zapne oko za hrastovo deblo od 21 m du`ine i 80 cm promjera, pravo kao svije}a, bez i jednog ~vora ili kakve druge mane? Ovo deblo done{eno je, ako se ne varam, iz vinkova~ke okolice (iz {ume So~na, primjedba autora)…», «ispod ~ega je slo`en jedan vitao francuske du`ice u vidu ogromne ba~ve…», «…sav ovaj materijal, {to je izlo`ila investiciona zaklada, kao i onaj {to ga iznese na ugled kr. Nad{umarski ured u Vinkovcima, izradila je tvrtka A. Pl. Tüköri u Vrbanji. Ovamo spadaju i one tri hrastove kocke {to predstavljaju kubnu masu jednog metra drveta.

Die De ut schen und die Au sbe u tung der Wälder um Vrban ja von 1860-1910

Seine wirtschaftliche und kulturelle Entwicklung kann das @upanja Gebiet, besonders das Gebiet um Vrbanja; seiner zahlreicher Deutschen Volksgemeinschaft danken. Die Deutschen haben nämlich bis zum heutigen Tag tiefe Spuren hinterlassen, worüber zahlreiche Bücher und Dokumente zeugen. Die Exploitation der Spa~vaner Wälder ist nur ein kleines Segment der Entwicklung dieser Gegend und nur ein Grund der Ansiedlung der Deutschen. Vom Jahre 1880 sprechen 58 Personen im Dorf Vrbanja deutsch. Zehn Jahre später leben in diesem Dorf sogar 80 Schwaben und 1900 steigt die Zahl sogar auf 276. Als die Fällsaison zu Ende war und zwei Sägewerke in Vrbanja geschlossen wurden, überblieben dort 150 Menschen, die sich als Deutsche deklarierten. Von 1892 bis 1910 entstehen im Dorf zahlreiche kulturelle, gesellschaftliche und wirtschaftliche Institutionen, die für eine industrialisierte und zivilisierte Mitte dieser Zeit notwendig waren und denen die Deutschen wiederum einen Obolus gaben.

Li te ra tu ra:

• Ivan ]osi} Buk vin: «Vrban ja I», Vin kov ci 1994. • Ivan ]osi} Buk vin: «Do pri nos nje ma~ke na rod no sne za jed ni ce go spo dar skom, kul tur nom i po li ti~kom `ivo tu sela Vrban je», Godi{njak Nje ma~ke na rod no sne za jed ni ce 1997. VDG Jah rbuch, Osi jek, 1997.