Zden ka BA@DAR Pri log prou~avan ju po vi je sti nje ma~ko-sla ven skih od no sa u dje lu jefra Ma ri ja na [unji}a «Pri go vor iz med ju dviuh vi lah Slav jan ke i Njem kin

Zdenka BA@DAR

Pri log prou~avan ju po vi je sti nje ma~ko-sla ven skih od no sa u dje lu fra Mari ja na Šunji}a "Pri go vor iz med ju dviuh vi lah Slav jan ke i Njem kin je"

1.

Uvidom u fundus knjiga Nacionalne i sveu~ili{ne biblioteke u Zagrebu u ~asopisu “Hrvatska njiva” iz 1918. godine, prona|en je ~lanak autora dr. Marijana Stojkovi}a pod nazivom “Onda i sada” koji prikazuje navedeno djelo.1 Daljnjim istra`ivanjem u Nacionalnoj i sveu~ili{noj biblioteci u Zagrebu prona{la sam izvorno izdanje knjige na kojem se nije nalazio podatak o autoru djela i godini izdanja.2 Uz pomo} gore navedenog ~lanka iz “Hrvatske njive” i biografskih podataka o fra. Marijanu [unji}u tiskanih u “Znamenitim i zaslu`nim Hrvatima” utvrdila sam da je isti autor djela. Godina objavljivanja djela obuhva}a razdoblje neposredno nakon 1849. sve do travnja 1850., jer se autor u djelu koristio podacima iz tada{njih novina.

2.

Bosanski franjevac, ilirac, biskup Marijan [unji} napisao je djelo “Prigovor iz medju dviuh vilah Slavjanke i Njemkinje”, u kojem iznosi svoju viziju “sjajne slavenske budu}nosti”.3 U originalnom izdanju knjige nema navoda o piscu, mjestu i godini tiskanja. Uvidom u jezik, na~in pisanja i citate iz tiska 1849. 1850. i u biografske podatke fra Marijana [unji}a ustanovljeno je da je isti, autor navedenog djela, koje je tiskano u Zagrebu 1850. godine.

Autor djela M. [unji} ro|en je u mjestu Bu~i}i (kotar Travnik) 7.sije~nja 1798., a umro u Be~u 28.rujna 1860. Obrazovanje je stekao djelom u Gu~oj Gori i Fojnici, gdje je stupio u franjeva~ki red 1813.godine. Bogosloviju je zavr{io u Moha~u (1814.-1821.), potom filozofiju u Zagrebu, a nakon toga je u Be~u i Bologni prou~avao isto~ne jezike.4 Tijekom `ivota slu`io je u zvanjima: redovnik sv. Franje dr`ave srebreno-bosanske, kao biskup Panadenski i vikar apostolski u Bosni.5 Godine 1826. postao je kapelan, tajnik Bosne Srebrene, `upnik i kustos. Zalagao se za potrebe naroda i franjeva~kog reda, radi ~ega je vi{e puta bio uhi}en (1827. i 1834.).

1 Vidi o tome “Hrvatska njiva”, Zagreb, 1918., God. II, br.1, str. 9 –11. 2 Nacionalna i sveučilišna biblioteka u Zagrebu, Sign. 148.878 3 Vidi o tome Znameniti i zaslu`ni Hrvati, Zagreb, 1925., str.260. 4 Vidi o tome A.S.Kovačić, Bibliografija franjevaca Bosne Srebrene, Sarajevo, 1991., str. 308. 5 Vidi o tome “Bosanski prijatelj”, sv. IV, Vojni Sisak, 1870., str. 188. Naziv biskup panadenski nema teritorijalnu odrednicu nego podrazumjeva titularni naslov.

Zna~ajan je njegov doprinos u borbi za obnovu starih povlastica Bosne Srebrene. Godine 1834. u Rimu molio je kolegij za povlastice bosanskim franjeva~kim klericima, {to je dovelo do sukoba s biskupom Bari{i}em. U cilju rje{enja franjeva~kog pitanja M. [unji} je 1840. boravio u Rimu, 1846. u Carigradu, a 1843. bio je osu|en zajedno sa jo{ ~etiri bosanska oca na zatvor u Italiji. Godine 1847. imenovan je za biskupa franjeva~kog reda Bosne Srebrene, a 1854. godine papa Pio IX. imenovao je Marijana [unji}a za biskupa panadskoga i namjesnika apostolskoga u Bosni. Sljede}e godine 18. velja}e 1855. bio je posve}en za biskupa, u stolnoj djakova~koj crkvi, od biskupa J.J Strosmayera. Prigodom posvete M.[unji}a za biskupa u Osijeku tiskane su dvije pjesme: ilirska od o.Martina Nedi}a, provinciala, i latinska od o. Bla`a Josi}a gvardijana |akova~koga, iz kojih se u kratko mo`e razabrati njegov `ivotopis.6

Na slov ni ca knji ge o M. [unji}a "Pri go vor iz med ju dviuh vi lah [unji} je pripadao krugu bosansko-hercego-

Slav jan ke i Njem ki na" va~kih iliraca, te se nakon 1850. godine i promjena u politi~kom `ivotu Bosne, posvetio podizanju {kola, crkava i samostana (samostan u Gu~oj Gori, {kola u Travniku, siroti{ta u Dolcu i Sarajevu). Spada me|u rijetke bosanske franjevce koji su se bavili teoretskim pitanjima jezika. U njegovoj biografiji stoji: “Svojim okru`nicama i govorima istrebljivao je mane u narodu i prvi je ~ovjek u Bosni koji je zagovarao osnivanje apstinentskih dru{tava”.7 Posebice se zalagao za obrazovanje bosanske redovni~ke mlade`i i zajedno s exprovincialom o.Martinom Nedi}em je 1852.godine pohodio cara Franju Josipa, sa zamolbom da se ponovo bosanski sjemeni{tarci mogu obrazovati u \akovu. Carskim ukazom iste su godine vra}ena sva prava {kolovanja. Ukaz donosi da: “zajedno sa zaostav{om kamatom, i bosanskim klerikom u biskupsko sjemeni{te djakova~ko dopu{ta se dolazak na nauke mudroljublja i bogoslovja.”.8 Napisao je sljede}a djela: “De vita illustris viri Augustini Miletich” (Rim, 1835.), “Oratio Imperatori Austrif Josefo etc.”, “Pokret naroda slavjanskog”, “Epilogo storico”, “De ratione depingendi rite quaslibet voces articulatas” (Be~, 1853.), “Osservazioni sullo stato presente (1857/8) de Cristiani in Bosna etc.” “Rodoslovna slovjenjka vila” (“Bosanski prijatelj” IV), “Jela~kinja”, “Pokret godine 1848. i 1849.”, “Starine slavjanske”, brojne pjesme, izreke i gore navedeno djelo. 9

6 Vidi o tome “Bosanski prijatelj”, sv. III, Zagreb, 1861., str.203. 7 Zbornik radova franjevačkih zajednica Franjo među Hrvatima, Zagreb, 1976., str.276. 8 “Bosanski prijatelj”, sv. III, Zagreb, 1861., str. 198. 9 “Bosanski prijatelj”, sv. IV, Vojni Sisak, 1870., str. 190. i Znameniti i zaslu`ni Hrvati, Zagreb, 1925., str.260.

Jo{ za `ivota, zbog svojih brojnih zasluga, bio je cijenjen me|u narodom u Bosni, u crkvenim krugovima, gdje je ponajvi{e djelovao ali i od brojnih svjetovnih uglednika (npr. savjetnik cara austrijskog gosp. Fridrik Hurter u osobnom pismu nazvao ga je “drugim apo{tolom Bosne”).10

Godine 1860. nakon lije~enja, umro je u Be~u, i po nalogu biskupa J.J.Strossmayera, tijelo je bilo inbalzamirano i prene{eno u Bosnu, gdje je sahranjen u crkvi Gu~anskoj.11

3.

Djelo “Prigovor iz medju dviuh vilah Slavjanke i Njemkinje” sastoji se od ukupno 24 stranice i 614 stihova. Ima prosvjetni, polit~ki, kulturni i vjerski karakter. Mo`emo ga podijeliti u dva dijela i to: Politi~ko-narodni obra~un izme|u Njemaca i Slavena i vjersko-kulturna rasprava.

Autor zapo~inje djelo razgovorom dviju vila Slavke i Njemkinje. U testu stoji: “Dve se Vile medju se párbile; Jedna Vila korena Slavjenskog, A druga je od Nema~ke vre`e, Odgojkinja Luthera, Kalvina, Svoga Roda nadri za{titnica, Zastupnica Nemac’ Demokratah. Straus, Hegel njoj je Evangelje”.12

Vila Njemkinja se di~i vrijednostima svoga naroda, njegovim gospodarstvom i trgovinom, obrtom i industrijom, vojskom, znanosti i kulturom. Govori o njema~kom politi~kom programu i kulturi koju prenose nenjema~kim narodima: Slavenima, Ma|arima i Romanima.

U odgovoru Vila Slavenska navodi vrijednosti Slavena i njihova dostignu}a u znanosti, politici i vojsci. Isti~e veliku vojnu zaslugu slavenskih naroda u obrani Monarhije: “A za boja, ni boljega nejma - Neg {tono su na{i Grani~ari; Ta je palma Jela~i}a Bana! - Car bi bez njeg ostao bez krune i Carstva”.13 Govori o planu njema~kog prodora na Istok i o velikoj Njema~koj (od Rajne do Crnog mora i od Baltika do Jadrana), o kulturnoj i vjerskoj germanizaciji.

U drugom dijelu pisac govori o tada{njim vjerskim prilikama u Monarhiji, posebice o borbama izme|u protestanata i katolika i drugih vjerskih koncesija. Vila Slavka iznosi svoj strah od {irenja protestantizma na na{e prostore. Govori o “pametarima i znahorima Nemcima” koji se posebno zala`u za {irenje protestanskog utjecaja. Istovremeno navodi:

10 “Bosanski prijatelj”, sv. IV, Vojni Sisak, 1870., str. 189. 11 Prema podacima iz “Bosanski prijatelj”, sv. IV, Vojni Sisak, 1870., str. 190. 12 M.Šunjić, Prigovor iz medju dviuh vilah Slavjanke i Njemkinje, Zagreb, 1850., str.1. 13 M.Šunjić, Prigovor iz medju dviuh vilah Slavjanke i Njemkinje, Zagreb, 1850., str.5.

“Velik deo da ima Nemacah Prava srca, i bistra razuma, Koji slede svoju ~istu savest. Narodnosti svakoj pravo tra`e, nit jim ~ine {to seb’ nije drago, Pravd’, istinu slobodu, i ljubav Za navi{e svoje der`e blago.”14

U zavr{nom dijelu rasprave Vila Slavka pru`a ruku pomirenja i bratstva Njemkinji u cilju {tovanja slavenskog i germanskog naroda. U tekstu stoji: “Kolo od sre}e u okolo hoda. Bog narode redom di`e, spu{ta. Blago svakom, dok se der`i pravde: Ova sama stalni j’ temelj vlade”.15

4.

Marijan [unji} bio je veliki zagovornik slavenske ideje i pobornik konzervativnih struja, te`io je osamostaljivanju slavenskih pokrajina. Prilikom pisanja rada autor se u raspravi izme|u dvije Vile slu`io navodima iz njema~kih novina (npr. Allgemeine Zeitung 1849.-1850.). U strahu od potpune germanizacije i pro{irenja protestantizma u na{e krajeve autor je propustio donijeti vrijedne tekovine njema~kog gospodarstva, trgovine i obrazovanja. Rje{enje vidi u priznavanju ravnopravnosti izme|u Slavena i Germana i u zajedni~kom napretku. Nagla{ava vrijednost svakog pojedinog naroda i njegovu povijesnu dimenziju.

Ne posjedujemo podatke o tome kako je djelo prihva}eno u javnosti. Postoji mogu}nost da se uvidom u novine koje su izlazile na podru~ju Bosne polovinom XIX. stolje}a prona|e osvrt na navedeno djelo. O samom djelu “Prigovor iz medju dviuh vilah Slavjanke i Njemkinje” prona{la sam trag u “Hrvatskoj njivi” iz 1918. godine.

Rad Marijana [unji}a predstavlja vrijedan izvor za prou~avanje politi~kih prilika sredinom XIX.st. u Monarhiji, polo`aja doma}eg sve}enstva, te vjerskih i kulturnih prilika na na{im prostorima.

14 M.Šunjić, Prigovor iz medju dviuh vilah Slavjanke i Njemkinje, Zagreb, 1850., str.24. 15 M.Šunjić, Prigovor iz medju dviuh vilah Slavjanke i Njemkinje, Zagreb, 1850., str.24.

Li te ra tu ra:

• [unji}, Ma ri jan, Pri go vor iz med ju dviuh vi lah Slav jan ke i Njem kin je,Zgb., 1850. • Zna me ni ti i za slu`ni Hrva ti, Za greb, 1925. • “Hrvat ska nji va”, Za greb, 1918. • “Bo san ski pri ja telj”, sv. III, Za greb, 1861. • “Bo san ski pri ja telj”, sv.IV, Voj ni Si sak, 1870. • Kova~i}, Anto,Slav ko, Bi blio gra fi ja fran je va ca Bo sne Sre bre ne, Sa ra je vo,1991. • Zbor nik ra do va fran je va~kih za jed ni ca Fran jo me|u Hrva ti ma, Za greb, 1976. • Hrvat ska mi sao, Ma ti ca Hrvat ska Sa ra je vo, 2000.

Be i trag der Ge schichtsfor schung der de utsch-sla wi schen Be zie hun gen im Werk von M. [unji} “Pri go vor iz med ju dviuh vi lah Slav jan ke i Njem kin je”

Im Artikel bringt die Autorin den Inhalt des Buches “Prigovor iz medju dviuh vilah Slavjanke i Njemkinje” wieder. Die ursprüngliche Ausgabe des Buches wurde ohne Angaben über den Autoren des Werkes und dem Jahr der Ausgabe gedruckt. Durch zusätzliche Forschungen wurde festgestellt, dass der Autor desgleichen, der bosnische Franziskaner Marijan [unji} ist. Das Werk wurde anfangs des 19. Jahrhunderts gedruckt, besteht aus insgesamt 24 Seiten und 614 Versen und hat einen bildungsfördernden, politischen, kulturellen und religiösen Charakter. Wir können ihn in zwei Teile einteilen: die politisch-kulturelle Abrechnung zwischen den Deutschen und Slawen und die religiös-kulturelle Diskussion. Das angegebene Werk von Marijan [unji} stellt eine wertvolle Quelle für die Forschung nach politischen Verhältnisse auf unseren Gebieten dar. Neben dem Inhalt des Buches befinden sich auch die biographischen Angaben der Autoren.