Mira KOLAR Antun Schle gel vode}a li~nost u no vi nar stvu Hrvat ske nedo 1929. go di

Mira KOLAR - DIMITRIJEVI]

Antun Schle gel vode}a li~nost u no vi nar stvu Hrvat ske do 1929. godine

U novinarstvu Hrvatske ima nekoliko zna~ajnih li~nosti no u sam vrh hrvatskog novinarstva treba ubrojiti dva Slavonca: Antuna Schlegela i Josipa Horvata. Za razliku od drugog o Antunu Schlegelu se danas malo znade, premda je napisao nekoliko tisu}a uvodnika i dvadeset godina vodio neke najzna~ajnije listove u Hrvatskoj, osnovav{i i najve}u jugoslavensku izdava~ku ku}u "Jugo{tampu". Antun Schlegel je utjecao na mi{ljenje svojih brojnih ~italaca na hrvatskom i njema~kom jeziku, a imao je i zna~ajnu ulogu u smirivanju politi~kih napetosti sve do svoje smrti. Njegovom nikada potpuno obja{njenom smr}u politi~ka scena je izgubila ne samo jednog velikog novinara ve} i jednu od najistaknutijih li~nosti na{eg politi~kog `ivota koji su se zalagali za `ivot Slovenaca, Hrvata i Srba i svih drugih naroda u jednoj kvalitetno pravednoj jugoslavenskoj dr`avi.

1.

Antun (Toni) Schlegel je ro|en u Na{icama 19. velja~e 1878. i tamo je bio zavi~ajan. Iako rodom Nijemac on se politi~ki "kroatizirao", pa ~ak i jugoslavizirao kao i mnogi drugi Nijemci nakon sklapanja Hrvatsko-ugarske nagodbe, ali je uvijek bio ponosan na svoje njema~ko prezime i porijeklo. U tra`enju najboljeg rje{enja za Hrvatsku on je postao "`rtva".

Schlegel je bio iz ugledne obitelji.1 Schlegelov otac Franz (Franjo) do{ao je u Na{ice 1867. iz ^e{ke na preporuku svog kasnijeg tasta grofa Wilima Wurmbranda-Stupacha, te je prvo odgajao kasnijeg bana Teodora Peja~evi}a, a onda je postao i upravnik Peja~evi}evog veleposjeda. Bio je pravnik i govorio je njema~ki, francuski, ~e{ki i engleski. Njegov brat Eduard bio je 40 godina upravitelj dobara podmar{ala Jure Jela~i}a u Novim Dvorima u Zapre{i}u, pa ga je Franjo ~esto posje}ivao, prate}i zbivanja na zagorskom podru~ju. 1873. o`enio se groficom Bertom Wurmbrant i imao s njom sedmero djece: Vilima (ro|.1874), Mariju (1876), Antuna (Tonija)(1878), Franju (1879), Lea (1881), Hinka (1883) i Josipa (1888). Antun je bio najbolji s najmla|om bra}om Hinkom i Josipom, te je obojicu kasnije zaposlio u svojem novinarskom poduze}u Jugo{tampi. Hinko (Heintschi) je umro nekoliko dana prije smrti Antuna, i imao je sina Dejana kojemu je Schlegel oporu~no

1 Josip Schlegel, Biografija Toni Schlegela, Zagreb 1962. Rukopis pohranjen u Dr`avnom arhivu Zagreba kao rukopis, ali se mo`e na}i i u bibioteci Arhiva pod R-169.

ostavio ~etvrtinu svoje imovine, ali to ovaj nije mogao ostvariti zbog politi~kih makinacija vlasti koje su preuzele ovu najve}u novinarsku ku}u u Hrvatskoj poslije Schlegelove smrti.2

Antun Schlegel je osnovnu {kolu je polazio u Na{icama, a {est razreda gimnazije je zavr{io u Po`egi stanuju}i u Orfanotrofiji i tu ga je podu~avao i prof. Antun Radi}. Maturirao je 1896. u Zagrebu stanuju}i opet u nadbiskupskom sjemeni{tu. Od 1896-1897. studirao je teologiju u Zagrebu, a nakon toga je po{ao u Innsbruck na studij filozofije i teologije. Kao protute`u postoje}em studenskom klubu "Rhenanii" Schlegel je osnovao studentsko dru{tvo "Velebit", koje pod utjecajem srpskih studenata a uz podr{ku Srbije sve vi{e dobivalo jugoslavensko obilje`je.

Schlegel je 1901. bio zare|en u Innsburrucku po biskupu Simonu Aichneru. Prvu misu slu`io je 5. kolovoza 1901. u franjeva~kom samostanu sv. Antuna Padovanskog u Na{icama, gdje je tada bio gvardijan o. Firmin Pletikapi}. Na poziv baruna Billota proputovao je s njim pola godine kroz Austriju, Njema~ku, dio europske Rusije, te cijelu zapadnu Europu.

Dekretom nadbiskupskog ordinarijata u Zagrebu Schlegel je imenovan za kapelana u Martijancu kraj Ludbrega 10. rujna 1902. gdje je bio veleposjed baruna Pavla Raucha, sina ve} umrlog bana Levina Raucha. Na molbu Raucha nadbiskup dr. Juraj Posilovi} oslobodio ga je 10. prosinca 1903. slu`be duhovnog pomo}nika, te je odgajao Rauchovog sina jer je Schlegel bio intelektualac velike kulture i znanja.

Me|utim, na ovom podru~ju bili su politi~ki vrlo djelotvorni bra}a Radi}. Toni se uskoro s njima povezao, radi ~ega je do{ao u sukob s Rauchom koji je naginjao frankovcima. Vrlo burno vrijeme 1903. zao{trilo je ove odnose. Schlegel tra`i vi{e demokracije za narod, pa je na tra`enje Raucha premje{ten u Petrinju, gdje je sudjelovao zajedno s Rudolfom Horvatom kod dogovora o osnivanju Hrvatske pu~ke selja~ke stranke u Hrastovici zajedno s prof. povijesti Rudolfom Horvatom.3 Kasnije je Schlegel ponovno na slu`bi na ludbre{kom podru~ju, ali nije vi{e povezan s obitelji Rauch. U tom se vremenu zbli`io s dr. Milanom Heimerlom, pravnikom koji je bio izba~en sa zagreba~kog univerziteta 1895. zbog spaljivanja ma|arske zastave te je studij zavr{io u Pragu slu{aju}i liberalna predavanja Toma{a Masaryka, a do 1912. je pomagao u odvjetni~koj kancelariji svog brata Radoslava u Kri`evcima. 4 Heimerl je utjecao na Schlegela da budu}nost Hrvatske vidi samo u suradnji s Kraljevinom Srbijom, budu}i da je to bio jedini politi~ki model koji sjeverna Hrvatska nije isku{ala u tra`enju izlaza iz te{kih prilika u kojima se na{la, kada ju je Be~ prepustio

2 Norbert Wurmbrand je objavio studiju "Die rechtliche Stellung Bosniens und der Hercegovina, Wien 1915. (Sv. bibl. 99224.

Bd. XII, Heft 2) Obitelj je vrlo stara i dala je nekoliiko sna`nih intelektualaca liberalnog smjera. Josepha Wurmbranda je jo{ 1792. objavio studiju "Politische Glaubenbekentniss mit Hinsicht auf die francoesische Revolution", Frankfurt - Leipzig, 1792. (Sveu~. bibl. 33414) Namje{tanje Antuna Schlegela za kapelana u Hrvatskom zagorju, tj. Martijancu svakako je vezano uz

Eduarda Schlegela, koji je umro 12. studenog 1906. u 72 godini, te je do{av{i iz ^e{ke bio 40 godina upravitelj dobara \ure

Jela~i}a u Novim Dvorima u Zapre{i}u. Umro je u Ka~i}evoj 20, koju ku}u je onda kasnije kupio povjesni~ar dr. Rudolf Horvat.

Misa zadu{nica slu`ena je u Brdovcu, Pu{}i i Sv. Heleni (Hrvatska, 136, 14. XI. 1906.) 3 Bogdan Kriziman, Osnivanje HPSS (1904-1905). Radovi Instituta za hrv. povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu, 2, Zagreb 1972, 102 i 143. 4 Hrvatska njiva, 1917, br. 20, str. 335-336.

Ma|arima. No na liberalizaciju Schlegela su utjecali i crkveni vrhovi. Godine 1900. odr`ava se u Zagrebu Prvi hrvatski katoli~ki kongres koji stvara osnove radikalnom klerikalizmu {to izaziva nezadovoljstvo jednog dijela mladog sve}enstva koje je odrastalo u druga~ijoj atmosferi i koje se usprotivilo novoj crkvenoj reformi. @ele}i ga ponovno vratiti pod krutu disciplinu 1906. dekretom Vojnog superiorata i vojnog nadbiskupa dr. Kolomana Belopotoczkog Schlegel je imenovan za kapelana vojnog distrikta Zagreba, odnosno XIII. vojnog korpusa Austro-ugarske vojske, te je na ovom poslu do svibnja 1908. Me|utim njegovi ~lanci koji tra`e liberalnu reformu crkve s tra`enjem da sve}enstvo preuzme odre|enu ulogu u politi~kom `ivotu izazvali su kritiku vi{eg vojnog kuratora dr. Rihtari}a. Bilo je to vrijeme kada je novi papa Giuseppe Sari sna`no gu{io pojavu liberalizma u crkvi, a Schlegel se ve} prili~no pomje{ao s naprednjacima, te pi{e u Pokretu, a i ina~e se pridru`uje shva}anju koje je imao Ve}eslav Wilder t.j. da je klerikalizam opasnost za ~ovje~anstvo, a svakako za Hrvate.5

Upozoren da se kani politi~kog rada i iako je car Franjo Josip I. u me|uvremenu ve} potpisao dekret za njegovo imenovanje dvorskim kapelanom koju funkciju je imao jo{ samo Josip Juraj Strossmayer, Schlegel se razrje{uje i prelazi na evangeli~ku vjeru.6 Prelazak na evangeli~ku, a ne na pravoslavnu vjeru ukazuje da je Schlegel postupao "njema~ki", tj. u duhu njema~kog protestantizma i u njegovom radu nalaze se mnogi tragovi evangeli~ke ideologije. To se osjetilo i u djelovanju Hrvatske pu~ke selja~ke stranke na podravsko-zagorskom podru~ju. @upnik Ivan Fu~ek iz Bisaga je u crkvi Svih trijuh kraljeva u Novigradu Podravskom rekao u propovijedi 4. lipnja 1906. da Hrvatska pu~ka selja~ka stranka ru{i ugled na{oj vjeri, na {to su ~lanovi te stranke u Novigradu Podravskom izjavili da oni jedino tra`e da se ukinu razne crkvene da}e, drugim rije~ima da crkva pri|e reformi po uzoru na protestantsku crkvu, {to bi bilo bolje i lak{e za narod.7

Schlegelov izlazak iz katoli~ke crkve izazvao je veliku ljutnju u njegovoj obitelji. Sam pi{e da mu je sveta crkva katoli~ka bila "skoro sam - Bog."8 No utjecaji zapadne Europe su bili prejaki. Secesijski motivi lome prave linije klasicizma i dru{tvo postaje nemirno. Schlegelov prijatelj Hinko Hinkovi}, donosi iz Francuske liberalne ideje i dr`i u zagreba~koj Streljani govore protiv vjere i crkve.9 Sve}enik Franjo Plevnjak naziva ovo vrijeme "barbarskim", a poslanice Leona XIII. osobito "Quod apostolici muneris" i "Rerum novarum" od 23. sije~nja 1891. "znamenitima", jer se njima pru`a ruka sirotinji i postavlja crkva na socijalne temelje, pozivaju}i u pomo} i dr`avu i privatna dru{tva.10 U tu diskusiju upustio se i Schlegel. I Schlegel pi{e 1902. da se po uzoru na Tirol i Austriju i kod nas u Hrvatskoj moraju od strane crkve osnivati nov~ane, gospodarske i selja~ke zadruge. Schlegel isti~e da sve}enik ne smije stajati u

5 Jure Kri{to, "Liberalizam" Napredne omladine i njegove posljedice. U: Liberalizam i katolicizam u Hrvatskoj, II. dio, Zagreb 1999, 62. U ovoj su knjizi sakupljeni materijali sa znanstvenog skupa u Zagrebu odr`anog 5. i 6. III. 1999. i zanimljivo da ni

Kri{to ni Strecha ne spominje Schlegela, iako je imao veliku ulogu u naprednja~kom i uop}e antiklerikalnom pokretu. 6 J. Schlegel, Biografija. 7 Hrvatske novine, 23, 7. VI. 1906. 8 Zvono, 39, 3. X. 1908, str. 606. 9 Katoli~ki list, 1902, str. 22 i 59. 10 Franjo Plevnjak, Leon XIII. i socijalno pitanje. Katoli~ki list, 1902, str. 114, 116.

borbi naroda za bolji `ivot skr{tenih ruku, nego da "mora i on pomo}i, sudjelovati kod rje{avanja socijalnog pitanja, te da treba odgojiti inteligenciju, ne samo kr{}ansku ve} i socijalnu". Pi{e da su sve}enici narodu glavni, a katkada i jedini oslonac, jer je jedino sve}enstvo nezavisno u odnosu na onu inteligenciju koja je pla}ena. Tra`i da se prenose iskustva drugih naroda, jer literatura je tu ogromna, a rezultati su na dlanu.11 Drugim rije~ima Schlegel poziva sve}enstvo na socijalni rad u interesu naroda, {to je ponukalo zagreba~kog nadbiskupa Jurja Posilovi}a da izda okru`nicu da se sve}enstvu zabranjuje da propovjedaonicu koristi u politi~ke svrhe, kao {to su to ~inili neki sve}enici u Vara`dinskoj `upaniju obja{njavaju}i narodu njegova politi~ka prava.12 Schlegelov izlazak iz sve}eni~kih redova bio je dakle neminovan, a on je razloge svog postupka objavio u nizu ~lanaka u Pokretu, odnosno u bro{uri "Toni Schlegel - Anatema sit", od koje se - kako se ~ini - nije sa~uvao niti jedan primjerak, te za nju saznajemo samo iz sje}anja njegovog brata Josipa.13

Schlegel je prijateljevao i s Davorinom Trstenjakom, Eugenom Demetrovi}em, Edom Markovi}em i drugima koji su se zalagali za liberalne ideje u Hrvatskoj i napredno dru{tvo. Schlegel se zalagao za slobodnu liberalnu {kolu, pa je bio silno ogor~en, kada je u [panjolskoj osu|en na smrt i ubijen radi reforme {kole Francesco Ferrero.14 Do izlaska iz crkvenih redova bio je veliki prijatelj s Hugom Mihalovi}em, bratom kasnijeg bana Antuna Mihalovi}a, s kojim su ga o~ito vezale slavonske teme. No kada je napustio crkvene redove raspalo se i to prijateljstvo, jer se Hugo Mihalovi} o~ito bojao da se neprijateljstvo crkve ne protegne i na njega, a u tom vremenu on je jo{ uvijek bio kandidat za zagreba~kog nadbiskupa i kasnije kandidat za |akova~kog biskupa.15 Na Schlegela je svakako utjecao i rad grofa Hoensbroecha "Das Papstum in seiner social kulturellen Wirksamkeit", II. sv., koje je objavljeno 1900., a iz kojeg je vukao izvode za svoja predavanja o papinstvu.16 Schlegel je po~eo i javno predavati protiv Rima. U restauraciji zagreba~kog "Kola" Schlegel je 7. prosinca 1908. odr`ao predavanje o papinstvu u organizaciji dru{tva "Slobodna misao" nakon {to je predavanje vi{e puta odlagano zbog zabrane policije.17 Predavanje je po~elo u osam sati uve~er i otegnulo se do pono}i uz zanimljivu diskusiju. Schlegel je napao apsolutisti~ki autoritet pape u svim podru~jima `ivota, isti~u}i da su "crkva, oficijelni katolicizam, klerikalizam, sve}enstvo, papinstvo" u teoriji razni, no u praksi je to "jedno te isto". Schlegel je istaknuo da je klerikalizam zapravo antinacionalan jer zastupa interese crkve na me|unarodnoj osnovi, te da je tu u prednosti pravoslavlje koje brani narodnost.18

Iza{av{i iz katoli~anstva Schlegel je morao potra`iti novi postao. Uz pomo} dr. Ivana Lorkovi}a i Heimrla dobiva namje{tenje kao urednik u opozicionom listu Pokret koji izlazi u Zagrebu.

11 A. Schlegel, Patriotizam hrvatskog sve}enika. Katoli~ki list, 11, 13. III. 1902, str. 125-126. 12 Podravac, 24, 15. XII. 1903. 13 J. Schlegel, Biografija. 14 Zvono, 23, 6. XI. 1909, str. 616-621. - A. Schlegel, Klerikalizam i sloboda. 15 J. Horvat, Hrvatski panoptikum, Zagreb 1982, 2. izd., 42. 16 Zvono, 48-49, 12. XII. 1908., str. 750. 17 Isto, str. 741-752. 18 Pokret, 283, 9. XII. 1908. - Predavanje o papinstvu.

Schlegel je po~eo objavljivati ~lanke u tom listu ve} 1906. godine. ^lanci su mu duhovite i o{tre polemike, pa ga je Svetozar Pribi~evi}, vo|a hrvatsko-srpske koalicije proglasio "najopasnijim novinarskim perom Hrvatske". Prema \uri [urminu Schlegel se nalazio u redakciji pokreta od 1908. do 1910 godine.19 No njegovi napada~ki ~lanci - u duhu onog vremena - ve}inom nisu potpisani. ^lanak "Barun Pavao Rauch" je svakako njegov.20 Njegov je i ~lanak "Klerikalna strahovlada", jer je pisan u duhu njegovog predavanja u Kolu, a pored toga je nagla{eno da crkva tra`i slobodu za sebe, a osporava ju svima ostalima.21 U drugom ~lanku "Barcelonski zlo~in" Schegel navodi ono {to je govorio prilikom svog govora u Pragu 1907., tj. "Treba nau~ati da svi moramo raditi za podizanje bratstva i ljubavi medju narodima; treba u~iti djecu, neka se medjusobno ljube, neka tako osiguraju i sebi samima i drugima najve}e dobro", a to je bilo u skladu s njegovanjem sloge izme|u Hrvata i Srba koju je savjetovao i Masaryk.22

Svakako je zanimljiv Schlegelov ~lanak "Protestantsko pitanje u Hrvatskoj", gdje se kritizira postupak 56 njema~kih protestanata iz Neudorfa kod Vinkovaca koji su tu`ili `upnika Nikolu Abaffya koji je ovo njema~ko selo preimenovao u Novo Selo, `ele}i se prilagoditi okolini. Schlegel brani Abaffya i ka`e da su "stanovnici Neudorfa do{li 1819. iz Wirtemberga i da je prosto nevjerojatno da se jo{ ne osje}aju u Slavoniji "doma", te da svojom tu`bom jako {tete protestantizmu u Hrvatskoj, jer ih narod osje}a kao tu|ince, koji ovdje borave samo privremeno".23

Schlegel se jako zalo`io i u veleizdajni~kom procesu protiv Srba na strani Srba. U Pokretu je radio u to vrijeme sve osim gospodarskih izvje{taja. Njegov "sarkazam i ironija" privla~ili su ~itaoce i naklada novina je znatno porasla. I sam je do{ao na listu optu`enih, kada je uhva}en 30. travnja 1909. njegov brzojav Masaryku s povjerljivom informacijom da je Ljudevit Schmidt pla}eni svjedok vlade. Bio je to materijal koji je bio potreban Masaryku koji je u Carevinskom parlamentu pripremao hitni prijedlog za reviziju veleizdajni~kog procesa optu`uju}i Friedjunga. Dr`avni tu`ilac M. Accurti je podnio optu`bu protiv Schlegela, a dr. Ivan Lorkovi} i dr. \uro \urmin su zatra`ili od Ravnateljstva po{te u Hrvatskoj da im ka`e kako je Schlegelov telegram do{ao do Accurtija s obzirom na nepovredivost privatne po{te. Imenovan je i sudac istra`itelj Weinert te zamjenik dr`avnog odvjetnika, koji su proveli istragu zatvoriv{i Schlegela, no on je nakon petnaest dana pu{ten, mo`da i zbog toga {to je njegovo zatvaranje izazvalo veliku buru u svim liberalnim krugovima.24 U ljeto 1910. dr. Stanko Frank mu je ponudio uredni{tvo Agramer Tagblatta, koji je zbog smrti Otte Krausa ostao bez urednika, a Anton Zindl nije mogao sam ure|ivati list. Taj je list bio protivan pisanju provladinog Agramer Zeitunga. Schlegel je okupio

19 Novosti, 89, Uskrs 1929. - Dr. \uro [urmin, Uspomeni Tonia Schlegela iz prvih njegovih godina novinarskog rada. 20 Pokret, 234, 13. X. 1909. 21 Pokret, 236, 15. X. 1909. 22 Pokret, 237, 16. X. 1909. 23 Pokret, 144, 27. V. 1914. 24 Pokret, 100, 3. V. 1909. - Uap{enje "Pokretova urednika"; i 101, 4. V. i 112, 17. V. 1909. s informacijom da Schlegelov telegram uop}e nije bio otpremljen iz Zagreba ve} je zadr`an na po{ti kao "po dr`avu pogibeljan" i iako to bilo produzakonito protiv Schlegela jei pak podignuta optu`nica. Vidi i Josip Lakato{, Me|u veleizdajnicima, Zagreb 1910.

Na slov ne stra ni ce Schle ge lo vih no vi na na nje ma~kom je zi ku s nje go vim uvod ni ci ma u uredni{tvu izvrsnu ekipu me|u kojima je bio i Marko Bauer, urednik za gospodarska pitanja, a nakon {to je banski komesar Slavko Cuvaj izagnao Bauera iz Hrvatske zbog jednog ~lanka u Tagespostu u Grazu ovu rubriku ure|uje od polovice 1913. Tonijev brat Josip, koji je do tada bio agronom u Orahovici. Schlegel je 1918. list Agramer Tagblat preimenovao u Zagreber Tagblatt i kasnije nakon fuzije listom Der Morgen u Morgenblatt koji izlazi sve do 1941. godine.25 Schlegel je pisao gotovo sve uvodne ~lanke u Tagblattu. Po mi{ljenju Antuna Cuvaja, brata bana Slavka, pisca "Gra|e za povijest {kolstva u Hrvatskoj" oni spadaju u sam vrh hrvatskog novinarstva.26 Schlegel je Agramer Tagblattu dao ju`noslavensku notu, pa je i Milana Marjanovi}a poslao u Beograd u vrijeme balkanskih ratova da pi{e izvje{taje koje je onda prenosio Pokret, Tagesblatt i Srbobran. Pre{tampavao je i prevodio sve {to su francuske, ~e{ke i ugarske novine pisale o vrijednosti jugoslavenske ideje, i time je zapravo priredio teren za ujedinjenje ju`noslavenskih zemalja, stoje}i u tom vremenu na istoj liniji na kojoj je

25 Taj je list pokrenuo 2. sije~nja 1886. Vinko [imun Frank (Retfala, 1846. - Zagreb, 3. III. 1909). Frank je bio u Osijeku direktor Slavonske komercijalne i eskomptne banke, a 1876. i potpredsjednik osje~ke Trgova~ko-obrtni~ke komore. Kada je banka propala Frank se dao u novinstvo i na poziv grofova Josipa i Ivana Dra{kovi}a te Sermaga, \ure Jela~i}a, [ipu{a, Stankovi}a i dr. Arnolda dolazi u Zagreb gdje pokre}e Agramer Tagblatt ideolo{ki protivan Agramer Zeitungu. (Zagreber Tagblatt, 25, 31. I. 1925. - 40 - Jahre Zagreber Tagblatt). 26 Dr`avni arhiv Hrvatske, Depozit Antun Cuvaj, kut. 1, sv. II, 456.

tada bio i Stjepan Radi}. On prima po preporuci T.G. Masaryka 1911. u uredni{tvo i petrogradskog novinara Vsevolda Svjatovskija, koji je sve do 1914. dr`ao rusku novinsku centralu u Be~u, a Schlegel mu je slao izvje{taje iz Zagreba koji su onda objavljivani u petrogradsom Nowom Vremju. Svakako je i Svjatovskij utjecao na Schlegelovo pribli`vanja Srbima, osobito tijekom Prvog balkanskog rata.27 Mo`e se gotovo ustvrditi da je zagreba~ka redakcija Agramer Tagblata bila okupljali{te antihabsbur{ki raspolo`enih ljudi u Monarhiji. Tu je dolazio i povjesni~ar dr. Ferdo [i{i}, tada ve} profesor hrvatske povijesti na Zagreba~kom sveu~ili{tu, te sir Robert William Seton Watson (Scotus Viator), njema~ki socijalisti~ki publicist dr. Hermann Wendel, i drugi, jer se koristila blaga cenzura za vrijeme banskog zamjenika Unkelhausera da se objave stvari koje se tada nisu mogle objaviti nigdje u Monarhiji.28

Iako ~esto zabranjivan i plijenjen Agramer Tagblatt je uspje{no pre`ivio Prvi svjetski rat. Osim Schlegela koji je nekako preko svojih veza uspio izboriti ostanak u Zagrebu i lokalnog urednika Waltera Siessa svi su drugi novinari bili na fronti. List se {tampao u Obzorovoj tiskari d.d. u Gunduli}evoj 18, a od 1916. u Hrvatskoj tiskari u Gunduli}evoj 26. Pi{u}i ve}inu ~lanaka Schlegel je kasnije rekao da se nikada nije tako naradio kao za vrijeme Prvog svjetskog rata. Po~etkom 1917. vratio se u Agramer Tagblatt i Stanko Frank iz vojske i Bauer iz progonstava.

Schlegel 1911 postaje zavi~ajnik Zagreba, a te se godine i o`enio s Nevenkom Kocuvan, no brak je bio dosta nesretan.29

2.

Kraj Prvog svjetskog rata Schlegel je do~ekao u Zagrebu, ali je boravio jedno vrijeme i u Slavoniji. Po nalogu predsjedni{tva Narodnog vije}a u Zagrebu, zapravo Svetozara Pribi~evi}a, Schlegel je osnovao je u Zagrebu Novinski ured a uskoro je postao i predsjednik Hrvatskog novinarskog dru{tva. Schlegel je davao vjerodostojne opise onih nemirnih dana koji su onemogu}ili konsolidaciju nove dr`ave i pripremili ujedinjenje Dr`ave SHS s Kraljevinom Srbijom u Kraljevstvo SHS. On je prvi postavio pitanje da li je taj tzv. "zeleni kadar" bio organiziran, i pomi{lja na neku organizaciju na potezu od Pe~uha - do Jasenovca, {to je svakako zanimljiva linija presijecanja Hrvatske kakovu je zamislila srpska vojna komanda. Opisuje da je u jo{ u ljeto 1918. na{ao dopisnicu predanu u Sisku koja je potpisana s "glavna komanda zelenog kadera", a koja je bila upu}ena zapovjedniku zelenog kadra na Krndiji, gdje se tra`i da se prikupi {to vi{e oru`ja. Schlegel je opisao slu~aj @idova i na{i~kog trgovca Keszlera koji se u nastojanju pre`ivljavanja postavio krajnje oportunisti~ki.30 Zbog ovog napisa koji je Schlegel objavio u Agramer Tagblattu potkraj 1918. Schlegel je bio napadnut u glasilu @idov

27 Rije~i, 215, 22. X. 1920. - G. Vsevold Svjatovskij. Svjatovskij je rat proveo u [vicarskoj, a onda je oti{ao u Prag, te je umro 1920. na putu u Beograd s ~e{kim ministrom vanjskih poslova Bene{om. 28 J. Schlegel, Biografija, pog. VI. 29 Zapisnik gradskog zastupstva u Zagrebu za 1911. g., i Dr`avni arhiv u Zagrebu, knjiga zavi~ajnika br. 19504. 30 Obnova, 8, 29. X. 1919, 8-9 - Toni Schlegel, Dani prevrata u Slavoniji.

br. 23 od 1918. godine zbog antisemitizma. Na to je Schlegel odgovorio da se u slu~aju Keszlera radi o posebnom tipu @idova koji se je osigurao dav{i svojim sinovima ma|arska, njema~ka i srpska imena, i koji je igrao na sve karte ra~unaju}i da s ovakvim osiguranjem ne mo`e propasti. Pri tome je Schlegel stao na stanovi{te da novine ne mogu pisati onako kako je zgodno ~itateljstvu, te isti~e da je Agramer Tagblatt bio slobodan i u odnosu na Khuen Hedervaryja, Pavla Raucha, Nikolu Toma{i}a i Slavka Cuvaja "Denn das Gros der kroatischen Journalisten sind durchaus keine Schreibmaschine, sondern Vertreter und Verfechter von Ideen", te da se mora prihvatiti da se poneki @idov mo`e i kritizirati, ako mu pona{anje nije u redu.31

Schlegel u tom vremenu misli da cijelu politiku treba postaviti na novu osnovu i znatnu prednost daje socijali, masama i radni{tvu.32 Zamjera i neslo`nom radu hrvatske emigracije tijekom Prvog svjetskog rata, te da su neki djelovali i djeluju kao republikanci, neki kao centraliste (Pribi~evi}), a neki kao federalisti (Zajedni~ari). Zanimljivo je njegovo mi{ljenje da se je politika u Hrvatskoj, dakle u zemlji, vodila bolje nego u emigraciji, ~ime si dakako pribavlja i neprijateljstvo ~lanova Jugoslavenskog odbora.33 Na ovo mi{ljenje reagirao je dr. Ivan Gmajner, pravnik i novinar, koji je napisao nekoliko bro{ura u cilju propagiranja stvaranja nove jugoslavenske dr`ave. 34 Gmajner ka`e da emigranti nisu ni o~ekivali da }e oni unijeti novi duh i novo odu{evljenje za slo`ni rad u narodnoj dr`avi, utoliko vi{e {to je odmah nakon raspada Austro-Ugarske bilo poru~eno ~lanovima Jugoslavenskog odbora da je njihova uloga zavr{ena, te da se je nastojala onemogu}iti i njihova suradnja u privremenom Narodnom predstavni{tvu. Gmajner, koji je djelovao u @enevi obja{njava kako se je te{ko bilo vratiti poslije raspada Austro-Ugarske u zemlju iz Francuske i [vicarske. Nisu dobivali isprave za povrat u zemlju, te gotovo kao da ih se nastojalo izolirati od domovine. Pi{e da su Me{trovi} i Jambri{ak uspjeli dobiti ~e{ko-slova~ke putne isprave, pa su se s njima vratili u zemlju preko ^e{ke. Anti Trumbi}u se pak reklo da mora ostati u Parizu. Stigli su dakle u zemlju svi sa zaka{njenjem, gdje je ve} prevladala ideja nacionalnog jedinstva i centralisti~kog ure|enja Jugoslavije bez uvjeta, dok je emigracija bila za decentralizaciju, vidjev{i u centralizaciji lo{e iskustvo ste~eno `ivotom Hrvatske u Monarhiji. Uredni{tvo Jugoslavenske njive (Jo{ 1917. Hrvatske njive) je objavilo dodatak ovom Gmajnerovom pismu, smatraju}i da treba raditi na sre|ivanju prilika u zemlji, a to da se mo`e samo kroz potpuno narodno jedinstvo. Pi{u da Njiva nije nikad zastupala centralizam, te da je njihovo gledi{te "centralisti~ki vladana, decentralisti~ki upravljana Jugoslavija". Redakcija kojoj je na ~elu Juraj Demetrovi} smatra da i Gmajner i dr. Hinko Hinkovi} i dr. Franko Poto~njak i Jovan Banjanin nemaju "pravu rije~", i naziva ih idealistima, jer Jugoslavija ne mo`e biti zasnovana na nekom nacionalnom dualizmu ili trijalizmu, misle}i na Srbe, Hrvate i Slovence. Redakcija je navela da mnogo o~ekuje od Milana Marjanovi}a, koji se tako|er vratio u zemlju.35

31 Agramer Tagblatt. Morgen Ausgabe, 330, 12. XII. 1918, str. 1-2. - Toni Schlegel, An die Adresse des "@idov". 32 Hrvatska njiva, 1918, br. 8, str. 121-122. - Toni Schlegel, Intelektualci i mase. Koncentracija narodnih masa. 33 Jugoslavenska njiva, 1919, br. 13, str. 193-194. - Toni Schlegel, O nama i na{im emigrantima. 34 Mira Kolar-Dimitrijevi}, Slu~aj Ivana Gmajnera. Zapre{i}ki godi{njak, 1994, 168-175. 35 Jugoslavenska njiva, 1919, br. 15, str. 240-241. - Iz emigrantskih krugova.

Schlegel se je pridru`io tom krugu. On se je sada `estoko okomio na sve separatiste, a osobito na one koji su u{li u Jugoslavenski klub `ele}i da se nova dr`ava zove Jugoslavija, a onda su po~eli uzmicati, separatiziraju}i se od op}eg jedinstva, tvrde}i da je Beograd nesposoban da uspostavi dobro gospodarstvo i upravu. Schlegel uo~ava da separacija zna~i neuspjeh i okrivljuje za to i \uru [urmina i Aga~i}a i Matu Drinkovi}a i @ivka Petri~i}a, koji su u{li u prvu vladu, pa ni{ta nisu u~inili da objasne narodu potrebnu politiku dok se dr`ava ne u~vrsti.36

Toni Schlegel je i sada o{tro i opasno pero na politi~koj sceni. Pi{u}i uvodnike on ponovno o`ivljava neprijateljstvo katoli~kog sve}enstva zastupaju}i zahtjeve ni`eg katoli~kog sve}enstva koje je ono formuliralo polovicom velja~e 1919. Schlegel je bio na tom sastanku, i neki prijedlozi su svakako potekli od njega, jer su identi~ni onima koji su ga potaknuli na izlaz iz katoli~kog reda. Tra`i ure|enje materijalnog polo`aja sve}enstva, nacionalizaciju i dekristijanizaciju crkve, dakle nacionalnu crkvu, ukinu}e celibata i dr. Pi{e: "U novim socijalnim prilikama htjedosmo i ho}emo dovesti u sklad vjeru i narod, dr`avu i crkvu.37 U tom ~lanku tra`i se reorganizacija crkve i pri tome se navode vrlo jaki argumenti. Napada i celibat kojeg se nitko ne dr`i osim Stepinca (ro|aka Alojzija Stepinca) i Langa, ali oni "nisu i ne mogu biti protudokaz" da je dobro ne{to {to je protiv prirodnog, dakle bo`anskog zakona.

Schlegel je ve} od prije 1914. bio prista{a socijal-demokracije. On je i 1919. pri`eljkivao da uspije suradnja Pribi~evi}evih demokrata i socijalista, jer da }e jugoslavenstvo biti ja~e osloni li se na radnike i da }e gospodarska i socijalna pitanja prevladati nacionalna. Schlegel misli da se na taj na~in mo`e potisnuti opasnost i od komunista koji je zaprijetio ne samo Ma|arskoj ve} i Bugarskoj, te se zala`e da se socijalne ideje ugrade u dru{tvo, te da se izgradi novi oblik dr`ave, razli~it od onog bolj{evi~kog u Rusiji, ali ipak socijalni. Upozorava da bi u slu~aju da to ne uspije moglo do}i do stapanja socijalista s komunistima, a ako bi se demokratsko-socijalisti~ki blok raspao pove}ao bi se jaz izme|u gra|anskih slojeva i radni~kog proletarijata, {to bi rezultiralo velikim sukobima i grubim nasiljima.38 Schlegelova strahovanja su se doista i pokazala opravdanima i socijalisti~ko-demokratski blok se je ubrzo raspao, pa su i socijalisti i demokrati pre`ivljavali izvjesne modifikacije svojih ideja koje su bile daleko od njihovog prvobitnog cilja.

Schlegel misli da novu dr`avu treba za{titi posebnim zakonom, te u vremenu kada se je tra`io Zakon o za{titi dr`ave protiv djelovanja komunista on tra`i da se takovo zakonodavstvo primijeni protiv svakoga tko razara novu dr`avu, misle}i pri tome dakako na Radi}eve republikance, ali i na Hrvatsku pu~ku stranku koja je tra`ila rekristijanizaciju s kr{}anskim moralom. On najve}u ulogu daje u tom vremenu Pribi~evi}evim demokratima, koji ne smiju dopustiti da se na bilo koji na~in "razgra|uje dr`ava".39

36 Rije~, 254, 25. VII. 1919. - ^emu separatizam? 37 Isto. - str. 1-2 - n., [to tra`i ni`e sve}enstvo? 38 Rije~, 310, 21. IX. 1919. - ts., Demokratsko-socijalisti~ki blok. 39 Rije~, 92, 27. V. 1920. - Moral insaniti. Trula gradja - potopi se ladja.

Schlegel je o~ekivao da }e se prva kriza vlade rije{iti vladom koju }e sastaviti Ljubo Davidovi} u koga je imao mnogo povjerenja, a ~ije je svjedo~enje bilo presudno u Friedjungovom procesu 1909. godine, jer je kao potpredsjednik "Slavenskog juga" negirao izvornost dokumenata kojima je Friedjung dokazivao vezu Hrvatsko-srpske koalicije i organizacije "Slovenskog juga".40 No Davidovi} nije uspio sastaviti vladu, pa su se vrlo vru}a pitanja, kao {to je valutno pitanje, provedba agrarne reforme, zakon o naknadi ratne {tete i zakon o porezu na ratnu dobit na{li pred Pa{i}-Pribi~evi}evim vladama, gdje se o Hrvatskoj zaklju~ivalo uglavnom bez Hrvata.

Svojim pisanjem i kritikom Schlegel ima sve vi{e neprijatelja, i iako obi~no svoje ~lanke ne potpisuje ipak se je znalo tko je pisac uvodnika u Rije~i, Novostima, Zagreber Tagblatu, jer su se ti ~lanci odlikovali posebno o{trim stilom. Neki njegovi ~lanci su izvrsna analiza postoje}e politi~ke situacije u kojoj je bilo mnogo nesnala`enja ili krivog interpretiranja. Tako se je Schlegel okomio i na ~lanak u Obzoru gdje se citira R.W.Seton Watsonovo mi{ljenje o jugoslavenskom pitanju na osnovu njegove engleske knjige iz 1911., a ne navodi se knjiga iz 1913., niti kasniji Watsonovi radovi kada je Watson bio `estoki zagovornik ujedinjenja svih Jugoslavena u "jedinstvenu, samostalnu, nezavisnu dr`avu", i jedan od najve}ih prista{a ostvarenja jugoslavenske ideje, kojoj je izvori{te bilo prema Schlegelu u Hrvatskoj.41 Gotovo bismo mogli re}i da je Schlegel bio pod utjecajem istih faktora koji su djelovali i na Seton Watsona, te je Schlegel odu{evljeno prihvatio 1. lipnja 1920. Seton Watsona kada je ovaj do{ao u Zagreb i dr`ao predavanje na Sveu~ili{tu te bio promoviran za po~asnog doktora filozofije 5. lipnja 1920.42 Budu}i da je Seton Watson bio nezadovoljan 1929. godine progla{enjem {estosije~anjske diktature bilo bi svakako zanimljivo vidjeti kakove bi promjene mi{ljenja do`ivio i Schlegel da nije bio ubijen, jer se ta promjena odra`ava ve} 1928. godine u njegovom pisanju i postupcima.

Schlegelove analize politi~kih prilika u 1919. i 1920. su me|u najboljima koje smo imali u hrvatskom novinarstvu, jer je bio dobar poznavalac politi~kog i uop}e narodnog `ivota. Svakako su zanimljiva njegova opa`anja da je Star~evi}eva stranka sa zubarom Antom Paveli}em bila vi{e za ujedinjenje sa Srbijom nego Hrvatsko srpska koalicija, no da su se poslije rata javile nove grupacije te da je i Narodni blok vrlo raznolik. U njemu treba nazirati dvije grupe: Star~evi}ance i tzv. naprednu grupu koju predstavlja Obzor i Milivoj De`man. Schlegel smatra da su Star~evi~anci vrlo dobro lavirali tijekom politi~kih promjena od 1912. do 1918., pa i nisu bili zatvarani. ^lanovi Hrvatsko srpske koalicije su pak bili zatvarani ([urmin i Ivan Lorkovi} koji je i u vrijeme Nikole Toma{i}a bio osu|en na zatvor u Osijeku), ali isti~e da se je sada i hrvatsko-srpska koalicija podijelila. Schlegel ukazuje da ni svi listovi nisu bili izlo`eni jednakim progonima. Hrvatski pokret, kao list koalicije, bio je obustavljen, Hrvatska sloboda, kao list Narodnog bloka bila je obustavljena zbog ~lanka Hrvoja, a Hrvatska dr`ava koju su izdavali Grga Angjelinovi} i Nikica Bartulovi} iskristalizirala se kao organ Star~evi}eve stranke. Be~ki ministar Czernin napao je jo{ 1918. tadanjeg bana

40 Rije~, 269, 9. VIII. 1919. - ts., Reminiscenca. 41 Rije~, 275, 15. VIII. 1919. - c., Kako se u nas truje. 42 Rije~, 98, 4. VI. 1920., str. 2-3.

Antuna Mihalovi}a zbog protudr`avnog pisanja zagreba~ke {tampe, pa se je u Zagrebu ponovila situacija koju smo imali 1848., t.j. da se je u Zagrebu i 1918., iako je bio rat, pisalo mnogo slobodoumnije nego u drugim dijelovima Monarhije. Zahtjevi Be~a da se poduzmu mjere protiv tog pisanja nisu realizirane zbog toga {to je Mihalovi} tajno ~inio sve da se monarhija raspadne o~ekuju}i da }e od toga kao tajni ~lan Hrvatsko-srpske koalicije imati koristi posije rata.43 Zabrana tiska nije bila velika, a cenzura je bila {upljikava, iako su listovi koalicije Hrvatski pokret i Hrvatska sloboda bili su obustavljeni.

Schlegel je 1919. bio predsjednik Hrvatskog novinarskog dru{tva, i on je u studenom 1919. organizirao Prvi kongres jugoslavenskih novinara u Zagrebu na kojem je zaklju~eno da se likvidiraju sva pokrajinska novinarska dru{tva i stvori novo jugoslavensko dru{tvo, te je Schlegel izabran za potpredsjednika.44 Kako bi pro{ao s ovim prijedlogom Schlegel je napao vlasnike zagreba~kih listova radi izrabljivanja novinara, pa je to privuklo i one najopreznije u novo kolo. U svakom slu~aju taj je Kongres bio pod pokroviteljstvom beogradske vlade, koja je shvatila da je vrlo va`no pridobiti novinare, pri ~emu se zatra`ilo da se srbijanski dosta liberalan Zakon o slobodi {tampe protegne na ~itavo Kraljevstvo SHS kako bi se u inozemstvu vidjelo da u zemlji vlada demokracija i sloboda. Dakako beogradski re`im je zbog toga imao mnogo problema i Zakon o {tampi od 1925. odlikuje se strogo{}u i mogu}no{}u zapljene ~itave naklade odmah nakon tiskanja {to nije moglo izdr`ati na dulje vrijeme niti jedno uredni{tvo. Svakako je zanimljivo da je na Kongresu negirano da je Stjepan Radi} novinar, ~ime se je izbjegla obaveza da se intervenira preko novinarskog dru{tva zbog dugotrajnog Radi}evog zatvaranja radi pisanja ili govora pozivom na slobodu {tampe.

Svojim pisanjima tijekom 1919. Schlegel je dobio za svoje neprijatelje sve}enstvo, naprednjake, @idove, Star~evi}ance i Radi}evce. Svojom kritikom on je postao veliki zagovornik i branilac politike Beograda i propagiranja jedinstva dakle tada{nje politike Svetozara Pribi~evi}a, a Beograd je shvatio da koncentrirati tisak u Hrvatskoj u rukama Schlegela zna~i na jedan na~in imati najva`niji tisak u Hrvatskoj pod kontrolom. Njegovi su se uvodnici ~itali. "Briljantan stilist, pr{te}i duhovito{}u, odlikuju}i se lapidarno{}u koja, u polemici, onesposobljuje protivnika jednom zgodnom re~ju, frazom, kakvim plasti~nim obratom ili epigramatsko-konciznom sintezom, on je bio jedan od na{ih novinara ~iji su se uvodnici ~itali ne samo zato da ~ovek bude informiran, nego i zbog umetni~kog u`itka u kompoziciji, zbog li~nog {arma koji izbija{e iz stila. Njegov ~lanak, u momentima raspolo`enja i inspiracije, bio je umetni~ka minijatura" napisao je novinar Z.D. u povodu godi{njice njegove smrti u Novinaru.45

43 Rije~, 352, 7. XI. 1919. - ts., Da se razumijemo, 1. 44 Rije~, 364, 19. XI. 1919. - ts., Novinarski kongres i na{e politi~ke stranke. 45 Novinar, 5. rujan 1930, str. 38.

3.

Pokazalo se, da zbog uznemirene politi~ke scene koju stalno uzburkava Radi}evo govorenje, pisanje i djelovanje u narodu, a koji je s pravom bio nezadovoljan provo|enjem centralisti~ke politike Beograda i plja~ke Hrvatske, treba vlada osnovati u Zagrebu jedan ve}i, nepoliti~ki list. Dakako nije bilo zgodno da vlada nastupa direktno.

Jugoslavenska demokratska stranka na ~elu sa Svetozarom Pribi~evi}em je u listopadu 1919. preuzela pored Rije~i kao nasljednice Pokreta i Agramer Tagblat, pa je time stvoren novinarski konzorcij "Rije~ d.d." ~iji je dioni~ki kapital iznosio 1,500.000 kruna.46 Toni Schlegel je postao direktor konzorcija, ali su u ravnateljstvu bili i Svetozar Pribi~evi}, Ve}eslav Wilder, dr. Sr|an Budisavljevi}, Jurica Ga{parac, dr. Branko Arko, industrijalac Ervin Weiss, dr. Roko Jokovi}, vlasnik Sanatorija d.d. u Klai}evoj ulici, mr. farmacije Nikola Ko{}ec, te bra}a Turkovi} iz Kutjeva. Ove li~nosti bili su vode}i ljudi Pribi~evi}a u Hrvatskoj i bilo im je jako stalo do javnog mnijenja, a Schlegel je bio u to vrijeme zlatno pero hrvatskog novinarstva.

Tagblatt je bio pisan na njema~kom jeziku te se ~itao u redovima privrednika kojima je poslovni jezik bio njema~ki, a Rije~ je opet donosila mno{tvo poslovnih i politi~kih informacija i ~itali su ga samo poslovni ljudi. Tagblatt se je tiskao u Hrvatskoj tiskari u Gunduli}evoj 26. koja je kupila popularni pu~ki list Novosti. U listopadu 1920. konzorcij "Rije~ d.d." je preuzeo i Hrvatsku tiskaru zajedno s Novostima, koje su izlazile od 1907., te je time stvoreno novo poduze}e pod nazivom "Jugoslavenska {tampa d.d.". U ravnateljstvo ovog konzorcija u{ao je i Janko Zimmermann kao predstavnik Slavenske banke i Franjo Latkovi} kao predstavnik Prve hrvatske {tedionice, te dakako Jugoslavenska {tampa d.d. nije oskudijevala kapitalom i mogla je pla}ati dobre honorare.

Iako su kao urednici sva tri lista ovog konzorcija Rije~i, Novosti i Tagblatta figurirali razni novinari (u Rije~i npr. Milan Matkovi}, a od 1920. Ivo [por~i}) ipak je fakti~ki urednik svih tih listova bio Toni Schlegel. Schlegel je svojim novinama silno utjecao ne samo na doma}u ve} i na me|unarodnu javnost. Preko dr. Aleksandra Redlicha plasirao je vijesti iz jugoslavenskog podru~ja u Ullsteinovim listovima i Antantinim novinama, a kada je Redlich prodro i u Ameriku, i tamo su se slale vijesti koje je prikupila Schlegelova Izvje{tajna centrala u Zagrebu "Union" u Samostanskoj 9. u kojoj je radio i Milan Marjanovi}.

Fuzija najva`nijih hrvatskih novina se je nastavljala. Sjedinjenjem s Hrvatskim {tamparskim zavodom u Marovskoj 30, koje je imalo moderne strojeve Schlegel je uspio stvoriti najve}i tiskarski zavod kraljevine SHS, koji je istovremeno izazivao zavist beogradskih kolega, osobito onih iz Politike. Schlegelov ulazak u masone pone{to je otupio tu o{tricu, no kako pokazuju zbivanja u vrijeme Schlegelove smrti Beograd nikada nije bio Schlegelu sklon, jer ovaj nikada nije promijenio svoje

46 Dr. Stanko Frank, dotadanji vlasnik Agramer Tagblatta odlu~io se na fakultetsku karijeru, pa je prepustio svoj polo`aj, a onda postepeno i svoje dionice Schlegelu.

prezime niti se odrekao svojeg porijekla, odgoja i stavova o srednjoeuropskom karakteru Hrvatske. Napadi su povremeno dolazili iz neo~ekivanih strana. Tako je napadnut u listu Hrvat zbog svog plemi}kog porijekla. Schlegel je odgovorio u Novostima "Narodnost nije ne{to, {to ~ovjek mo`e da odabere po volji, ve} je stvar odgoja, osje}aja i uvjerenja", istaknuv{i da je on Hrvat. Ka`e da je istina da je njegova majka (umrla 1910 godine) bila grofica, ali ne razumije za{to bi to bila "neka naro~ita sramota", i za{to bi on trebao iskrivljavati svoje prezime, pogotovo {to smatra da je Kraljevina SHS demokratska zemlja. Napisao je, da su njegovi pre|i bili gospoda onda kada su pre|i gospode oko Hrvata jo{ bili majmuni.47 Dakako da je ovakav napis nasmijavao ~itav Zagreb, koji je u to vrijeme jo{ imao razvijen smisao za humor, naslije|en iz vremena Monarhije, pa je od 1906. izdavao i jedini stalni humoristi~ni list u zemlji Koprive.

Ipak od 1923. do 1926. svi schlegelovi listovi pisali su sa simpatijama o radu beogradske vlade, daju}i i izvrsnu informaciju o doga|anjima na politi~kom, kulturnom i gospodarskom polju ~itateljima u Hrvatskoj. Osobito je tako djelovao list Rije~. No taj list propagira i jedinstvo troimenog naroda, privr`enost demokratima i donekle socijalistima, neprijateljsko raspolo`enje prema komunistima i osobito Stjepanu Radi}u, te iskazuje velike simpatije za staru Rusiju. Schlegelov je ~lanak "Dekabristi" u kojem sa `aljenjem kritizirali nekada{nju nepopularnu politiku cara Nikolaja Pavlovi}a koji je 1826. osudio velik broj dekabrista na smrt, nemaju}i nikakvog razumijevanja prema liberalnim idejama poslije Francuske revolucije.48 Schlegel nije zaboravio spomenuti da je majka Aleksandra Hercena bila Njemica. Schlegel je sa ts. potpisao i ~lanak "Rusi" u kojem najavljuje da }e europska Rusija jedno} opet o`ivjeti, te tra`i da se poma`u ruski emigranti. Schlegel je prvi u svijetu objavio u Rije~i u 59 nastavaka i dnevnik D.S. Mere`skovskaje pod naslovom "Petrogradski dnevnik" i "Na{ bijeg" s napomenom da se radi o dnevniku koji nosi naziv "Carstvo Antihrista", a koji je originalni dnevnik jedne ruske intelektualke u dvije godine poslije Oktobarske revolucije u Petrogradu. To se {tivo i danas ~ita s velikom pa`njom, a svakako je poslu`io Schlegelu za antibolj{evisti~ku propagandu u Jugoslaviji u vremenu kada vlasti svim silama nastoje suzbiti komunizam.49

Novinarske sposobnosti Schlegela dokazive su iz niza ~lanaka, a osobito onih koji govore o pojedinim politi~kim li~nostima. Uo~ava kameleonstvo nekih politi~ara, koji su prije 1918. bili njegovi istomi{ljenici, a sada se okre}u od politike jedinstva, ali ne navodi da je to reakcija na neprimjerenu centralisti~ku politiku Beograda. Tako napada dr. Milana Rojca, nekadanjeg povjerenika za bogo{tovlje i prosvjetu, koji je i poslije 1918. kao demokrat bio povjerenik za prosvjetu i vjeru u Pokrajinskoj vladi u Zagrebu. No 1922. Rojc je u Slobodnoj tribuni objavio seriju ~lanaka "Za bolju budu}nost na{e kraljevine" koji su posve razli~iti od ranijeg njegovog gledi{ta objavljenog u ]ur}inovoj Novoj Europi. Schlegel kritizira Rojca {to ne govori u

47 Novosti, 21. VIII. 1924. 48 Rije~, 153, 9. VII. - 156, 14. VIII. 1921. 49 Rije~, br. 172, 31. VII. 1922. Dnevnik je objavljen pod autorstvom Z. N. Hippinsa, odnosno D.V. Filozofova pod nazivom "Pertrogradski dnevnik" i "Na{ bijeg", a vjerojatno se radi o dnevniku kojeg je dobio preko Morovi}a odnosno Olge Levicki, koju je kasnije {titio. Prijevod dnevnika na~nio je Branko Ivanov Stra`i~i}, koji je radio u beogradsoj poslovnici Novosti.

Narodnoj skup{tini, ve} tako iza le|a napada novu mladu dr`avu. Schlegel priznaje da financijska, socijalna i gospodarska politika nije u novoj dr`avi najmodernija, ali da ni u Austro-Ugarskoj monarhiji nije sve bilo "super" kako pi{e Rojc.50 Schlegel je kritizirao i dr. Antu Trumbi}a koji zbog toga "{to nije htio ili nije znao" nije utjecao na jedinstvo, te ga otvoreno optu`uje za Rapallski ugovor, jer nije izborio provedbu Wilsonovih 14 to~aka, niti uspio dobiti odobrenje za referendum naroda. Schlegel pi{e da nije istina da se Hrvati nisu uklju~ili u vlast, te navodi slu~aj dr. Ivana Pale~eka, vukovarskog odvjetnika, koji je postao u sije~nju 1919. ban, ili dr. Ivana Ribara, koji je postao prvi predsjednik Narodne skup{tine, ili Tomislava Tomljenovi}a, koji je bio ~ak dva puta poslije ujedinjenja ban.51

Vrijedan je spomena Schlegelov ~lanak "Gospodin Pa{i} i Hrvati" koji je izazvao veliku pa`nju te je pre{tampavan na vi{e mjesta.52 U ovom ~lanku Schlegel je dao odli~nu karakterizaciju Pa{i}a, koji je otmjen, u~tiv, izvrsno obu~en i "ovako kako je izgledao mogao je da bude usred lordova, i u najotmjenijem engleskom politi~kom salonu, pa da djeluje dekorativno. (...) No u njegovom gospodstvu bilo je i ne{to orijentalno. To je izbijalo iz njegovog lukavog podsmijeha". Schlegel pi{e da se je Pa{i} poput Metternicha identificirao s dr`avom, te ga ni{ta drugo nije zanimalo osim pro{irenja male Srbije, i da je doista u neku ruku bio Velikosrbin, te da nije volio govoriti o jugoslavenstvu. Schlegel navodi da mu je jedno} rekao Pa{i}, oporavljaju}i se od `utice na top~iderskom brdu,: "Mi smo sad Srbi i Hrvati, a ono poslije da budemo Ju`ni Sloveni, to da svr{ite vi mladi kako znate", pri ~emu je i Schlegel sada 1926. ve} svjestan da rje{enje hrvatsko-srpskog pitanja ne }e i}i brzo i da ne treba `uriti s jedinstvom, te da treba paziti da narod ne strada.

Schlegelov je ~lanak i "Brat Vilim Buk{eg" u kojem je opisao `ivot socijaldemokrate Buk{ega, koji je od 1922. godine bio mason, misle}i da }e ulaskom u jugoslavensku intelektualnu elitu laganije ostvariti svoju zamisao o Zagrebu kao centru socijalne politike u novoj dr`avi.53 I Schlegel je postao mason, jer osnovna ideja slobodnih zidara je bila sloboda, jednakost i bratstvo, a to su bile parole kojima je Schlegel bio blizu iz mladosti.54 Schlegel je svakako bio jedan od osniva~a nove masonske lo`e u Zagrebu "[estar", pa kada se to ima u vidu obja{njivi su mnogi postupci Schlegela i njegovog kruga.55

Schlegel je 1925. objavio i ~lanak "Gedanken und Daten. Versuch einer Darstellung des kroatischen Nationalismus in den letzten vierzig Jahren".56 U tom ~lanku o hrvatskom nacionalizmu on je naveo da se velikosrpska ideja po~ela sve vi{e {iriti uo~i Prvog svjetskog rata ~ime je svaki ideal o mogu}nosti `ivota unutar stare Monarhije slabio. Navodi svoje mi{ljenje da je nacionalizam nastao u gra|anskim

50 Rije~, 103, 5. V. 1922. - (Schlegel), ^lanci g. Rojca, I. 51 Rije~, 153, 8. VII. 1922. - (Schlegel), Prva uloga. 52 ^lanak je objavljen u Novostima, 356, 25. XII. 1926., a u izvadku i u splitskoj Dr`avi, br. 270, 29. XII. 1926. 53 A.@.[/legel/, Brat Vilim Buk{eg. Neimar. masonski ~aospis, 1926, knj. 5, sv. 59-62, str. 452. 54 A/ntun/ [/legel/, Prvi utisci prilikom recepcije u Beogradu. Neimar, 1926, str. 418. 55 Neimar, 1926, sv. 63-64, str. 507. 56 Zagreber Tagblatt, 35, 31. I. 1925. - Prilog "40-Jahre Zagreber Tagblatt.

krugovima i da su mase u po~etku bile posve anacionalne, te optu`uje crkvu - ne navodi koju - da je imala znatnu ulogu u razjedinjavanju naroda.

Schlegel je bio uvjeren da radi najbolje za Hrvatsku. On istinski vjeruje da je Jugoslavija najbolje {to se moglo desiti ju`noslavenskim narodima i da }e se stvoriti dovoljno jaka i sna`na dr`ava da ne postane plijen svojih susjeda. @estoko se okomio na ]iru Kamenarovi}a, koji je kao ravnatelj doprinio slomu velike tr{}anske Jadranske banke, te je radi pisanja o toj aferi bio i na su|enju, tvrde}i da Srpska banka nema ve}inu dionica Jugoslavenske {tampe, da Novosti izdaje posebno dioni~ko dru{tvo a ne Jugoslavenska {tampa, te da je tisak u Hrvatskoj slobodan i nije pod politi~kim pritiskom.57 Schlegel se je i sada `estoko okomio na korupciju u novoj dr`avi, ali smatra da je to prolazna pojava i da treba imati povjerenja u novu dr`avu. Schlegel pi{e: "Ima u na{oj dr`avi korupcije, nedostataka i pokvarenosti. Ali nema samo njih. Ima i sun~anih strana. Nije grijeh vidjeti i govoriti o porocima koji ne daju da, u svom dr`avnom razvitku, brzo i odmah, poletimo iz kaosa i nesredjenosti u vedri i estetski kraj reda. Ali je zlo~instvo vidjeti samo njih, a ne vidjeti u isto vrijeme i ono lijepo i veliko {to nam je donijela narodna dr`ava, ne vidjeti u isti mah i svijetle perspektive."58

Vrlo je zanimljiv Schlegelov odnos prema Stjepanu Radi}u. Biografi Schlegela su utvrdili da je on sudjelovao kod osnivanja Hrvatske pu~ke selja~ke stranke 1904. i 1905. godine. Iako je oko 1922. godine Schlegel bio velik protivnik Stjepana Radi}a Schlegel ipak ima ne{to zajedni~kog s Radi}em. Naime kao i Radi} on se zalagao za organiziran rad u narodu, eliminiraju}i sve vi{e rad inteligencije, koja se vrti u krugu i ne mo`e na}i izlaz iz te{ke politi~ke situacije, pa sumnja u uspjeh akcije javnih radnika na Ilid`i 28.-29. VI. 1922. gdje su se na{li dr. Jovan Cviji} i dr. Bo`a Markovi} te Bo`idar Vlaji} iz Beograda, dr. Tomislav Tomljenovi} i Jovan Banjanin iz Zagreba, dr. Jozo Smodlaka i dr. Ivo Tartaglia iz Splita, dr. @ivan Berti} iz Zemuna, te dr. Melko ^ingrija i dr. Ljubo Leonti} iz Dubrovnika.59 Sam ina~e nikada poslije 1908. nije direktno djelovao u narodu.

Toni Schlegel je do{ao uskoro u sukob i sa Svetozarom Pribi~evi}em, kada je ovaj bio ministar prosvjete. Naime prijatelj Pribi~evi}a Ve}eslav Wilder postao je dr`avni podsekretar u Ministarstvu unutra{njih poslova te je zapo~eo plijeniti i Schlegelove Novosti i Tagblatt zbog sitnih kritika. Schlegel je reagirao vrlo o{tro. Istupio je iz Pribi~evi}eve Samostalne demokratske stranke, te je jedno vrijeme trajao pravi rat izme|u Pribi~evi}a i Schlegela. Pribi~evi} je ~ak uspio u svibnju 1925. da je Slavenska banka, koja je bila glavni vjerovnik Jugo{tampe, Schlegelu otkazala uredni{tvo Rije~i, i na njegovo mjesto imenovala Jozu Lakato{a.60 Pribi~evi} je reagirao neo~ekivano, te se pribli`io Pa{i}u i radikalima.

57 Rije~, 154, 10. VII. 1922, str. 3; 176, 4. VII. 1922. - Toni Schlegel, Pro domo 1. i 2; te 184, 14. VIII. 1922. - Schlegel,

Afera Jadranske banke, te 186, 17. VIII. 1922. - Schlegel, Ni po babu ni po stri~evima... 58 Rije~, 164, 21. VII. 1922. - /Schlegel/, Svijetlo - sjena. 59 Rije~, 19. VIII. 1922. - /Schlegel/, Akcija javnih radnika. 60 J. Schlegel, Biografija.

Me|utim, Schlegel je bio onaj koji je pomogao na pregovorima Radi} - Pa{i}, te krajem listopada 1925. Slavenska banka i ravnateljstvo Jugo{tampe opet mora zamoliti Schlegela da se vrati u poduze}e kao direktor. Lakato{ je sada preuzeo financijsko poslovanje, a upravu tiskare preuzeo je August Scholz, koji je isto bio maknut iz Jugo{tampe kada i Schlegel. Samostalni demokrati dakako nisu htjeli ostati u Jugo{tampi, pa se je Rije~ odvojila i pre{la na tiskanje u tiskaru Slobodne tribune u Gunduli}evoj 24. Umjesto Rije~i Jugo{tampa je nabavila Koprive u kojima je tada jedan od glavnih suradnika bio Milan Dobrovoljac, koji je bio odli~an novinar i pisac i koji je po~eo karikirati na{e politi~are sa crte`ima koje je radio ruski emigrant Mironov, a sura|ivao je i s Maurovi}em. Zagreb tog vremena u`iva u politi~kim vicevima Kopriva.

U svibnju 1926. Jugo{tampa se provela fuziju i s Tipografijom d.d., koja je 1923. izdaje list der Morgen a iza kojeg lista je stajala Hrvatska eskomptna banka, koja uskoro zatim uzima ime Jugoslavenska banka. List je sada preimenovan u Morgenblatt i fuzioniran s Tagblattom. Jugo{tampa je preuzela i "[tamparski zavod d.d." u Marovskoj 28. i 30. kojega je financirala Prva hrvatska {tedionica. Bio je to rezultat pregovora Toni Schlegela s Milivojem Crnadkom, jednim od ravnatelja Pra{tedionice, koja se `eljela rije{iti rizi~nog poslovanja s tiskarstvom, gdje je bilo mnogo rada a malo materijalne koristi. To je podr`ao i Juraj Demetrovi}, koji je do tada bio glavni u [tamparskom zavodu, a koji je kotirao vrlo visoko u politici Beograda. Sada je ~itava Jugo{tampa preselila u Masarykovu 28 i 30. preuzev{i i izdava~ko poduze}e Obnovu koje je pod vodstvom Mirka Breyera izdavalo vrlo dobre knjige. Time je Jugo{tampa do{la do svog vrhunca, raspola`u}i s kvalitetnim prostorom, kvalitetnim strojevima i vrlo kvalitetnim suradnicima. Toni Schlegel bio je izabran za predsjednika Jugo{tampe, a putem opcije stekao je ve}inu dionica u Jugo{tampi, pa je fakti~ki postao njezin vlasnik.

4.

U ljeto 1928. Schlegel je ve} bio jako zabrinut za budu}nost zemlje i njegov suradnik Ante Kova~ ka`e da je postao "zami{ljen" i "stu`en", te da se sam prelamao u sebi, tra`e}i izlaz iz politi~kog kaosa koji je prijetio zemlji.61 Vidio ga je u takvom raspolo`enju u vili Ivana Jutri{e na Prekri`ju. Schlegel je govorio o smrti, te da mu je jedna ruska hiromantkinja prorekla smrt. I Stevi Stojanovi}u je u jesen 1928. govorio u smrti.

No Schlegelova smrt je i danas enigma i pravi krivci nisu nikad prona|eni, pa sve {to ka`emo samo iznosimo mi{ljenja drugih prepu{taju}i ~itatelju ovog rada da zaklju~i {to se zbilo. U svakom slu~aju mnogi ga nisu voljeli, iako je bio najve}e pero nove dr`ave. Napadaju ga svi. Dr. Zvonimir Bjelovu~i}, ina~e Radi}evac, napisao je 21. XI. 1928. pismo iz Dubrovnika, tvrde}i da su ministar pravde dr. Sr{ki} i [legel na~inili prijedlog razdiobe dr`ave na pet oblasti, pri ~emu je Medjumurje i Prekomurje dodijeljeno Sloveniji, a od "`ivog mesa Hrvatske" otkinuti Srijem,

61 Novosti, 81, 22. III. 1934, str. 3. - Ante Kova~, Petgodi{njica tragi~ne smrti Toni Schlegela.

najhrvatskija `upanija Dubrovnik, te Boka Kotorska, dok su bunjeva~ki i {oka~ki Hrvati strpani pod srbijansku upravu, a isto tako i hrvatski kotarevi Grada~ac i Br~ko. Bjelovu~i} kritizira cijepanje Bosne jer u prijedlogu koji se pojavio u tisku jedan dio ide Hrvatskoj, jedan Srbiji, a jedan treba da ostane Bosni. Bjelovu~i} pita odkuda Schlegelu i Sr{ki}u pravo da raspar~avaju Hrvatsku bez pitanja Hrvata, jer da se znade da je Hrvatska od Velebita do Lov~ena, i da na sjeveru ide do murskih ravnica, te da Hrvatska treba pripasti Hrvatima.62 Ovaj je ~lanak mnoge uzbudio, pogotovo stoga {to je doista potkraj studenog u Hrvatskoj zavladalo predrevolucionarno raspolo`enje, te je kralj imenovao za velikog `upana Zagreba~ke oblasti pukovnika Vojina Maksimovi}a {to je bio posve nezakonit postupak, jer je veliki `upan uvijek trebao biti postavljen iz redova dugogodi{njih dr`avnih ~inovnika s iskustvom.63

No Schlegela napadaju i demokrati. Vladimir Ristovi}, urednik beogradskog lista Jedinstvo uputio je u svojem listu Toni Schlegelu 29. srpnja 1928. jedno vrlo napada~ko pismo, nazvav{i Schlegela zagreba~kim jezuitom, agentom svih beogradskih vlada, od Nikole Pa{i}a i Sr{ki}a, pa preko Bo`idara Maksimovi}a do Velje Vuki}evi}a, kojima da se je prodao, te da je kod Dr`avne hipotekarne banke dobio 2,500.000 dinara zajma za nabavu strojeva za Jugo|{tampu. Ristovi} pi{e da je Schlegel osobito podlo slu`io kod razbijanja Radi}eve stranke, ~ime je opet nastojalo o`ivjeti ve} uga{eno neprijateljstvo izme|u Radi}a i Schlegela, te je isticano da je sada okrenuo plo~u, te se sada bori za neku ravnopravnost Hrvata i Srba, koje se ranije "nije setio". Ristovi} je bio `estoki protivnik samostalnog demokrate Svetozara Pribi~evi}a, koji je stvaranjem Selja~ko demokratske koalicije okrenuo novu stranicu u svojoj politici. Ristovi} citira Schlegela koji pi{e u Novostima da "Hrvati bi mogli da ne uspiju u reorganizaciji dr`ave samo u slu~aju da ih iznevjere Srbi, koji su danas uz njih. (misli tu na Sv. Pribi~evi}a. opaska MKD) Ali, u tom slu~aju ne bi vi{e bilo kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca." Ristovi} je osupnut i smatra da Schlegel prijeti dr`avi, izaziva gra|anski rat, te da Schlegel i sva ostala {tampa u Hrvatskoj "svira u iste gajde protiv Srbije, Beograda, dr`avnog i narodnog jedinstva." Ristovi} pi{e da Hrvat pi{e odvratnije i od najgadnijih listova Makedonskog Komiteta, izdajni~ki, u punom smislu, a o Narodnom valu da se i ne govori. Ristovi} pi{e da Radi} i Pribi~evi} ru{e dr`avni autoritet i jedinstvo zemlje, pa da }e se, i jedno i drugo morati braniti svim silama, a Svetozar Pribi~evi} da }e jednog dana visjeti na vje{alima radi ubojstva Milorada Dra{kovi}a, tvorca Obznane, te je to Ristovi} dva mjeseca uporno ponavljaju u svom listu, tvrde}i da je Svetozar Pribi~evi} ubica, jer se je pojavila potvrda da je Pribi~evi} platio anarhisti i komunisti Rudolfu Hercigonji 1920. izvjesnu svotu.

Ovaj je ~lanak pisan nekoliko dana prije smrti Stjepana Radi}a, i zna~io je doista raskid Schlegela sa velikosrbima, raskid hrvatskih novinara s beogradskima. Ristovi}

62 Narodni val, 272, 24. XI. 1928, str. 5. - Dr. Zvonimir Bjelovu~i}, Ra~un bez kr~mara. Bjelovu~i} se bio pravnik ali je apsolvirao 1910. i povijest i zemljopis, obavljaju}i praksu u Dubrovniku. Bio je dugogodi{nji ~lan Bra}e hrvatskog zmaja u tom najju`nijem hrvatskom gradu. 63 Naime poslije smrti Stjepana Radi}a potpredsjednik Josip Predavec nastavio je s akcijom ujedinjavanja oblasti s ve}inskim hrvatskim stanovni{tvom na gospodarskom planu, te je u Zagrebu 28. do 30. IX. 1928. odr`ana velika gospodarska konferencija s vrlo va`nim zaklju~cima.

pi{e: "Zagreba~ki novinari, od kojih bih ja mogao vrlo mali broj da izdvojim i nazovem novinarima, jer su ve}ina trgovci, bankari, graditelji ku}a, tra`e da se moji saradnici i ja, isklju~imo iz novinarskog Udru`enja."64 Ovim Ristovi}evim pisanjem otvaraju se dva pitanja: Prvo nije li Puni{a Ra~i} doista imao namjeru u Narodnoj skup{tini pucati na Svetozara Pribi~evi}a i da je samo slu~aj htio da je metak dobio netko drugi {to je Pribi~evi} i tvrdio. Drugo je pitanje da li radikali sada ne gledaju ne samo u Pribi~evi}u ve} i u Schlegelu one osobe koje su krive za stvaranje takove politi~ke situacije u zemlji koja odi{e mr`njom, a u kojoj se sve manje moglo operirati s jedinstvom troimenog naroda, a sve su vi{e dolazile do izra`aja druge opcije. Vrlo zabrinut za razvoj situacije Ristovi} nekoliko dana kasnije dolazi u Zagreb, da bi 5. kolovoza 1928. u dva sata u no}i bio ubijen na Jela~i}evom trgu, a kao ubojica je ozna~en Josip [unji}65 Su|enje [unji}u zapo~elo je u Zagrebu 22. travnja 1929. i branitelji su bili dr. Sekula Drljevi}, dr. Mile Budak i dr. Josip Pernar, dakle demokrat, prava{ i Radi}evac. [unji} je u zapu~ku na su|enju nosio trobojnicu i plaketu sa slikom Stjepana Radi}a, isti~u}i time svoju hrvatsku Radi}ev{tinu, iako je tada ve} bilo zabranjeno no{enje nacionalnih simbola i zastava.66 Ovo su|enje upravo u vrijeme Schlegelovog ubojstva bilo je vrlo zgodno da se i ubojstvo Schlegela prika`e kao rad ekstremnih nacionalnih krugova u Hrvatskoj, kao i da se istraga uputi krivim pravcem. Naime sve ukazuje na to da su Schlegela ubili srpski radikali, protivnici Svetozara Pribi~evi}a, ljudi s kojima je Schlegel godinama prijateljevao, pa je prosje~nog ~ovjeka bilo lako uvjeriti u nemogu}nost da su oni naru~ili njegovo ubojstvo. No i to je dakako samo pretpostavka, ali vjerojatna kako }e se vidjeti iz slijede}ih redova.

5.

U vrijeme svoje smrti Schlegel je vodio najve}u izdava~ku ku}u na Balkanu. U Jugoslavenskoj {tampi tiskao se Morgenblatt, Novosti, Revija za teatar i umjetnost Kulise, jedina humoristi~no-satiri~ka revija u Jugoslaviji Koprive, a preko jug. nakladnog d.d. Obnove tiskale su se ovdje i zbornici zakona, ud`benici, a upravo pred ubojstvom reklamiran je i [am{alovi}ev "Grosses Woerterbuch Deutsch-Kroatisch" i "Kroatisch-Deutsch Woerterbuch", koji je trebao stajati 250 dinara u pretplati. Objavljivanje ovih rje~nika pokazuje da je Schlegel smatrao da treba o`ivjeti suradnju Hrvatske s Njema~kom, i da je to u interesu obje strane, pa je uzeo za stalne suradnika Petera v. Preradovicha i Hildu Eisen. "Obnova" je objavljivala i brojne prijevode, osobito ruskih knjiga. Schlegel je bio i predsjednik "Interreklama"

64 Ustanovljeno je naime da je Pribi~evi} platio odre|enu svotu komunisti Rudolfu Hercigonji piscu "Lepoglavskih vampira" u vrijeme atentata na Dra{kovi}a, te se pretpostavljala umije{anost komunista u ovaj atentat. Hercigonja je bio su|en na vi{egodi{nju tamnicu zbog umije{anosti u atentat na Cuvaja 1912. godine.??? 65 Jedinstvo, 19, 9. VIII. 1928. Ristovi} je ro|en u Tamnavi 1891. [kolvan je u Valjevu i Beogradu, a z rata je studirao u

Francuskoj. Radio je u Malom `urnalu bra}e Savi}, a kasnije kod Novih vremena Vladimira Bajki}a, te kao urednik

Slobodne rije~i. U tom vremenu napu{ta komuniste i postaje urednik beogradske ekpohe. Osniva onda Novosti s Ljubom

Bojovi}em, a kada se je s njim razi{ao pokre}e 1923. Beogradske novosti. U 1928. je urednik u Narodnoj tribini. S

Miodragom Savkovi}em pokre}e 1928. Jedinstvo kojemu je glavni cilj napad na Svetozara Pribi~evi}a (Ra|{eno prema

Jedinstvu, 19, 9. VIII. 1928, str. 3. - Vladimir Ristovi}). 66 Slobodna tribuna, 814, 26. IV. 1929. - Mi. Fra., Su|enje [unji}u.

preko kojega se vr{ila kompletna privredna propaganda a tu je bilo dosta oglasa s propagiranjem austrijskih i njema~kih tvrtki i robe.

Schlegel je ubijen 22. o`ujka 1929. pred svojom ku}om u De`eli}evom prilazu 84 s dva metka s le|a, mo`da od Mije Babi}a kojega je pratio Zvonko Pospi{il, obojice {ofera u Siemensu. Ve} smrtno ranjen metkom kroz aortu koji je dodirnuo i srce, odnesen je na prvi kat ku}e gdje mu je bio stan. Lije~nik Froehlich, koji je stanovao u ku}i i dr. Gotlieb mogli su samo utvrditi smrt. [ofer Valent Mundjar, koji je dovezao Schlegela pred ku}u, slijedio je ubojice s jo{ jednim {oferom, ali su mu oni pobjegli nakon kratkog sukobljavanja.67 Istraga je provo|ena u velikoj tajnosti i kriminalni inspektor Bogdanovi} bio je zadu`en za istragu.68 Do{ao je na o~evid i {ef zagreba~ke policije dr. Josip Vragovi}, koji je po nalogu iz Beograda zape~atio i uzeo arhivu, te oporuku Schlegela, koju je predao dr. Pe}arevi}u koji je bio njen izvr{itelj.69 Vijest o smrti pro{irila se je brzinom munje i redakciju Morgenblatta nazivale su vanjske redakcije iz Be~a, Praga, Graza, jer Schlegel je bio ugledno novinarsko europsko ime, ~ije je mi{ljenje dobrim dijelom utjecalo i na mi{ljenje srednjoeuropskog tiska o jugoslavenskim zemljama. Kipar i prijatelj Robert Jean uzeo je otisak lica i otisnuo ga u alabastru i u~injeno je sve {to je bilo uobi~ajeno kod smrti uglednih ljudi.

Sprovod mu je bio 24. o`ujka 1929. i u tisku se pisalo da je Hrvatska ostala bez sna`nog intelektualca, koji se je s mnogo strasti borio za svoje ideale.70

Pokop je bio vrlo spektakularan. ^etiri oficira 53 pje{a~ke pukovnije donijeli su na odar vijenac, koji je bio kraljev poklon (tamno crvene ru`e i bijele hijacinte). Kralja je zastupao glavnokomanduju}i divizijski general Sre}kovi}. Iz Beograda su do{li ministri dr. @elimir Ma`urani}, ministar financija dr. Stanko [vrljuga, te ministar na raspolo`enju dr. Du{an Pele{, koje je Schlegel i nagovorio na ulazak u novu vladu koja je vladala bez Parlamenta i nalazila se direktno pod kraljem. Bio je prisutan i prof. dr. Stjepan Srkulj, gradona~elnik Zagreba, a nije izostao ni biv{i gradona~elnik Zagreba ing. Vjekoslav Heinzel, te veliki `upan Milovan Zori~i} i {ef policije Josip Vragovi}. Do{li su i predstavnici Jugoslavenskog novinarskog dru{tva, kojemu je Schlegel bio potpredsjednik. Pjeva~ki zbor "Jugo{tampe" otpjevao je "^uvaj nas gospode", a biskupski evangeli~ki administrator dr. Popp otpjevao je zadnje rije~i i odr`ao opro{tajni govor. U ime novinarskog dru{tva oprostio se sa Schlegelom Slavko Wodvar{ka, rekav{i da je Schlegel podigao tisak u Zagrebu na sam vrh hrvatskog novinarstva. Wodvar{ka je u tom vremenu bio urednik Morgenblatta, dok je Milan Marjanovi} odr`ao sentimentalan, ali i poprili~no nesadr`ajan govor.71 Govor je odr`ao i dr. Josip Ko{uti}, {ef kabineta u ministarstvu nastave u Beogradu, ali i kao predstavnik osoblja Jugo{tampe.72 Mnogi govore da je novinarstvo Hrvatske ostalo bez svoga Northelifea.

67 Op{irne izvje{taje donose Novosti od 23. o`ujka 1929. dalje kao i Morgenblatt. 68 Hrvat, 2761, 23. III. 1929, str. 1-2. 69 J. Schlegel, Biografija, str. 60 i 66. Svakako je zanimljivo da je Vragovi} 14 dana poslije Schlegelovog ubojstva zamijenjen

Kolomanom Bedekovi}em, {efom pograni~ne policije na Su{aku. Pitanje je da li je ovo smjenjivanje uslijedilo zbog nesposobnosti

Vragovi}a ili zbog potrebe da se istraga usmjeri prema usta{koj emigraciji. 70 Slobodna tribuna, 810, 29. III. 1929. - Zlo~instvo i politika. 71 Ovaj je govor objavila Slobodna tribuna, 1929, 810, str. 4. 72 Slobodna tribuna, 810, 29. III. 1929., str. 4. - Pogreb T. Schlegela.

Vladini listovi su spominjali njegove veze s najmjerodavnijim ljudima u vladi, isti~u}i da je Schlegel bio za Hrvatsku jedan veliki politi~ki kapital. Ujedno se o njemu pi{e da je "znao da saznaje stvari, da zapa`a, ocjenjuje, kriti~ki svrstava i {to je najglavnije, da dobro napi{e ono {to zna. A znao je mnogo.." pi{e njegov prijatelj Ante Kova~, koji se prisje}a njegovih odli~nih, naj~e{}e nepotpisanih uvodnika u Novostima, nazivaju}i Schlegela "sve}enikom jugoslavenstva" ~ak i pet godina nakon smrti.73 Kova~ spominje da je Schlegel bio jaka li~nost, da je rijetko potpisivao i uvodne ~lanke "ali da se je ipak osje}ao svuda". Da je s jednakom lako}om pisao njema~ki i hrvatski, a stil da mu je bio izvrstan.

Jo{ dugo poslije smrti o Schlegelu se pi{e. Osobito je vrijedan spomen Petera v. Preradovicha koji pi{e da se nije smjelo pucati na Toni Schlegela jer "solche Menschen wie Toni Schlegel sind so furchtbar selten", odnosno "Mann trifft so selten auf einen Mann, der ein Herr von alten Schlag ist und gleichzeitig ein Vorkaempfer fur morgen, klug ist wie Macchiavelli und gutig wie Francesco di Assisi, leichtlebig wie ein franzoesicher Kardinal unter Luis quatorne und schwer wie die russischen Mystiker".74

Za otkrivanje zlo~ina~kog ubojstva raspisana je nagrada od Josipa Vragovi}a na 100.000 dinara, a onda je ta svota od beogradskog Ministarstva unutra{njih poslova povi{ena na 200.000 dinara.75 Po sje}anju Antunovog brata Josipa nagradu od 50.000 dinara obe}ala je i Jugoslavenska {tampa. Policija je drugi dan po ubojstvu pozvala vodstvo Selja~ko-demokratske koalicije da se izjasni o zlo~inu, pa su na policiju pozvani Svetozar Pribi~evi}, dr. Vladko Ma~ek, ing. August Ko{uti}, dr. Stjepan Ko{uti}, dr. Ante Trumbi}, Mile Budak, Joe Mato{i}, ali i urednik Vidovdana, prija{njeg glasila ORJUN-e iz Novog sada. Uhap{en je i urednik Hrvata Slavko Cihlar, brat Milutina Nehajeva, kojega je Schlegel uo~i smrti tu`io za ~lanke u Hrvatu od 24. i 28. studenog 1928.76 Uhap{eni su ~lanovi Hrvatske narodne odbrane (HANAO-a) Topolnik, Ma`uran i Jakupi}, brojni komunisti, socijalisti, i svi koji su smetali provo|enju nove politike Beograda koja nije priznavala nacionalnosti.77 Uhap{eno je oko 67 osoba. Uglavnom se pisalo da je ubojstvo Schlegela politi~ki atentat, uz veliko "`aljenje" re`ima za tim izvrsnim novinarom. Ustari nitko ni{ta nije znao. Zagreba~ki Hrvat je pisao 10 dana poslije atentata: "Ubojice nepoznati, najmitelji nepoznati", prenesav{i ~lanak "Tko su ubice" iz Schlegelovih zagreba~kih Novosti. Negiraju}i mi{ljenje Beograda da je ubojstvo mo`da i "privatne naravi" pisac Novosti je kategori~ki ustvrdio da je atentat politi~ke naravi, jer se zna da je "pok. Schlegel bio protivnik re`ima prije 20. juna", tj. prije atentata u Narodnoj skup{tini na Pavla Radi}a i \uru Basari~eka. Novinar pi{e da se zna da je Schlegel bio i protiv vlade popa Antona Koro{ca, te da je tvrdio da niti jedan ~isto strana~ki re`im

73 Novosti, 81, 22. III. 1934, str. 3. - Ante Kova~, Petgodi{njica tragi~ne smrti Toni Schlegela. 74 Morgenblatt, 1929, Uskrs, str. 5. - Petar Preradovi} je u novogodi{njem broju Morgenblatta 1929. po~eo objavljivati seriju ~lanaka pod nazivom "Erinnerungen an Deutschland", pa je i uvr{tenje ~lanaka s ovim naslovom upozoravalo na promijenjeni odnos Schlegela prema Njema~koj. 75 Morgenblatt, 83, 24. III. 1929. 76 Novosti, 78, 19. III. 1929. 77 Volksstimme, Maribor, 25, 28. III. 1929. - Ein politisches Atentat; Jugoslovenski list, Sarajevo, 71, 24. III. 1929, str. 2. -

Toni Schlegel.

ne mo`e dovesti do smirenja duhova i do nove organizacije dr`ave, te da se je zalagao za "neutralno vladu, ako ho}ete i vanparlemantarnu vladu, ve} kao potrebu da se povredjenim Hrvatima dade zadovolj{tina u Narodnoj skup{tini." Autor pi{e da ni novi re`im koji je nastao poslije 6. sije~nja nije bio po volji Schlegelu, a kako "Schlegel nije bio politi~ar {iroke ulice i nije djelovao medju {irokim masama, koje nisu u svom velikom djelu ni znale za njega i njegovo djelovanje, tako ni ulica, odnosno intelektualni za~etnici umorstva, nisu iza{li iz {irokih krugova, nego iz onih najprobranijih, koji su znali za zna~enje pok. Schlegela."78

Upravo zbog ovog pisanja najvjerojatnije Slavka Cihlara, brata pisca Nehajeva, u Hrvatu isplati se proanalizirati {to je Schlegel pisao od atentata u Narodnoj skup{tini do svoje smrti. On je stalan uvodni~ar Novosti i ti ~lanci spadaju u sam vrh novinarstva kako je priznao i Milan Marjanovi}. "U praznu, gotovo skolasti~ku diskusiju o jedinstvu, on je unosio jedan nov, realisti~ki duh, koji je problem formiranja nacije postavljao na jednu realnu bazu" ocijenio je te uvodnike Milan Marjanovi}.79 Imao je veliku politiku kulturu, solidno poznavanje gospodarskih, kulturnih i politi~kih prilika. Izvrstan ~lanak, zapravo studiju o Schlegelu, napisao je dr. Armin Moskovi}, suradnik Morgenblatta u Novinaru.80 On je ustvrdio da je Schlegel bio konstruktivan, dosljedan, ali i da je evolucionirao te da je od prista{e krutoga jedinstvenog uredjenja, kakav je bio u zemlji uveden potkraj 1918. godine po~eo zagovarati slobodnije forme, koje su uzimale vi{e obzira na historijske tradicije i na kulturni razvitak naroda, i da je upravo radi toga ve} od 1923. Schlegel bio izvan stranaka. Moskovi} je napisao i da je Schlegel bio onaj koji je utjecao na ulazak Stjepana Radi}a u Skup{tinu, stvaranje selja~ko-demokratske koalicije, ali i "preokreta" 6. sije~nja 1929.godine. Moskovi} pi{e da je Schlegel poravnao Radi}u put za ulazak u vladu, a isto tako da je sugerirao, a onda i podupirao politiku Selja~ko-demokratske koalicije. Sve je to Moskovi} crpio ~itaju}i Schlegelove ~lanke. Moskovi} je ustvrdio da je Schlegelova karijera gotovo amerikanska i da je stvorio jedno od najve}ih {tamparskih i novinarskih poduze}a u dr`avi i postao njihov vlasnik.

Uvodnici Schlegela po~etkom 1929. u Novostima, kojima je urednik Aldo Mandl nose izazovne nazive, kao npr. "Vlada trojne koalicije zna~ila bi drsku provokaciju" odri~u}i mogu}nost da se nova vlada formira od Koro{}eve Slovenske ljudske stranke, Radikala i Jugoslavenske muslimanske organizacije "...jer ne treba se varati, ne radi se danas o vladinoj krizi, nego je u pitanju dr`avna kriza, ili da se to~nije i jasnije izrazim kriza dr`avnog sistema, kriza dr`avnog ure|enja, koja se ne mo`e rije{iti obi~nom promjenom vlade".81 Vrlo spretno Schlegel izaziva vladu da konzultira Ma~eka i Pribi~evi}a kao vo|e Selja~ko-demokratske koalicije u Hrvatskoj, a zbog potrebe i politizacije naroda, Schlegel u sije~nju 1929. godine po~inje izdavati i tre}e podnevno izdanje Novosti kraj jutarnjeg i ve~ernjeg, jer "Zagreb je veliki grad,

78 Hrvat, 2770, 3. IV. 1929, str. 2. - Zagreba~ke "Novosti" o atentatu na Toni Schlegela. 79 Narodna odbrana, Beograd, 1929, br. 13, str. 215-216. - M.M., Toni [legel, nacionalni borac i osniva~ Jugoslovenskog realizma. 80 Novinar, 6, 7. IV. 1929, 66-67. Moskovi} je emigrirao u Floridu, gdje je bio sveu~ili{ni profesor. 81 Novosti, 1, 1. I. 1929, str. 2.

prijestolnica hrvatska, centar sveg politi~kog, kulturnog, socijalnog i privrednog `ivota i va`an centar svega `ivota na{e dr`ave i narodne, hrvatsko-srpske, slovena~ke zajednice."82 Schlegel ovim rije~ima poku{ava vratiti Zagrebu onu ulogu na koju su ra~unali Lorkovi}evi naprednjaci po~etkom stolje}a. Schlegel predla`e da kralj do|e u Zagreb jer se ovdje rje{ava kriza.83 Kada je pak beogradski dvor izdao 5. sije~nja 1929. komunike da nema mogu}nosti da se kriza rije{i parlamentarnim putem Schlegel vi{e puta prisje}a da je Ma~ek kralju predlagao osnivanje jedne vanstrana~ke vlade koja bi trebala pripremiti reviziju ustava, jer ovako "... stalno i te`ko izazivanje svega hrvatskog naroda, mora kona~no da dovede do rasula dr`ave."84 Progla{enje {estosije~anjske diktature Schlegel naziva spasom navode}i da je to bio jedini izlaz "... jer srbijanske stranke, radikali i demokrati, predstavnici dosada{nje plemensko-regionalne hegemonije" nisu bili spremni na promjene", te "...prema tome, {to je preostalo drugo do dokinu}a Vidovdanskog ustava i imenovanja vanparlamentarne vlade kako je to kralju predlagao g. dr. Ma~ek".85 Smatraju}i da diktatura prekida s hegemonijom radikala i demokrata Schlegel sve {to izdaje kralj prima s odobravanjem, nadaju}i da je to stanje samo privremeno, jer "parlamentarizam }e opet do}i", a u me|uvremenu }e se raditi na novom ustavu "uz jednaku suradnju Hrvata i Srba."86 Me|utim Schlegel nikako ne mo`e prihvatiti sve}enika dr. Antona Koro{ca kao politi~ara, pa se to po~esto odra`ava i u njegovim uvodnicima, gdje govori o zajedni~kom ravnopravnom radu Hrvata i Srba, pri ~emu "popa Koro{ca ~esto naziva "zlim duhom".87 Schlegel brani diktaturu, obja{njavaju}i da }e se time dr`avni bud`et smanjiti za tre}inu, i da }e u vladu u}i sposobni a ne podobni.88 Pi{e da su do sada pre~ani bli gra|ani drugog reda, "a sada je Kraljev manifest, sa dokinu}em Ustava, dokinuo i privilegirani polo`aj nadredjenih i povla{tenih, i sada smo svi gradjani jednog reda."89 Schlegel tra`i da se razrije{e privredne afere 90, a ~ini se da utje~e i na inozemni tisak koji ne pi{e negativno o diktaturi kralja Aleksandra. Svakako da je pod njegovim utjecajem u{ao u vladu pored @elimira Ma`urani}a i bankarca dr. Stanka [vrljuge i dr. Oton Frange{, koji je i izradio prvi i jedini jugoslavenski Zakon o poljoprivredi 1929. godine. Schlegel tra`i da ~inovnici rade savjesno i brzo.91, pa pi{e da je narod primio vanparlamentarnu vladu sa zadovoljstvom.92 Schlegel je svakako imao utjecaj na ukidanju oblasti i na plan stvaranja ve}ih jedinica - banovina, iako to nije do`ivio. No ~ini se da je osupnut kada se raspu{tanje nacionalnih stranaka u zemlji zapo~elo s raspu{tanjem Hrvatske selja~ke stranke, Hrvatske federalne selja~ke stranke, Hrvatske pu~ke stranke i

82 Isto, 4, 4. I. 1929. 83 Isto, 5, 5. I. 1929, str. 1. 84 Isto, 6, 6. I. 1929, str. 1. - Vanstrana~ka vlada. 85 Isto, 8, 8. I. 1929, str. 2. - Situacija. 86 Isto, 9, 9. I. 1929, str. 2. - "Novo stanje". 87 Isto, 1, 1. I. 1929., str. 2. - Izjava S. Pribi~evi}a za Novosti. 88 Isto, 11, 11. I. 1929. - Najva`nije pitanje. 89 Isto, 12, 12. I. 1929, str. 2. - Kraljev manifest. 90 Isto, 13, 13. I. 1929, str. 2. - Pitanja koja tr`e energi~an rad vlade. 91 Isto, 16, 16. I. 1929, str. 1. - ^inovnici su za{ti}eni od partijskog uticaja, ali slu`bu moraju vr{iti savjesno, kao i razborito. 92 Isto, 17, 17. I. 1929, str. 2.

Hrvatske stranke prava te pe~a}enje Hrvatskog selja~kog doma na Zrinjevcu.93 Smiruje se kada vidi da se raspu{taju i druge nacionalne stranke.94

Krajem sije~nja 1929. Schlegel pi{e uvodnike "Neosnovano je nepovjerenje"95, te ~lanak "Vladin program", isti~u}i da je potrebno sve rasplesti, sve raspustiti, a onda kona~no dobro svezati sa ciljem pomirenja Zagreba i Beograda.96 Po svemu se ~ini da je Schlegel doista bio prisutan u Beogradu kada se je razgovaralo o novoj podjeli dr`ave na 5-7 banovina, pri ~emu isti~e da sjedi{te tih jedinica treba biti i prirodno i politi~ko i kulturno i privredno sredi{te, jer da je rad 33 oblasti sa 33 velika `upana nemogu}e kontrolirati i usmjeravati.97 Pristajanje uz ovu opciju Schlegelu su jako zamjerili Radi}evci odnosno Ma~ekovci, osobito dr. Zvonimir Bjelovu~i} iz Dubrovnika, koji je vjerojatno predosje}ao da }e Dubrovnik biti izdvojen iz hrvatskog podru~ja, pa su protivnici Hrvatske selaj~ke stranke onda tra`ili i u Radi}evim prista{ama ubojicu Schlegela. Me|utim Schlegela ponajvi{e mu~i hrvatsko-srpsko pitanje. pa je zadnji njegov ~lanak objavljen na dan smrti imao naziv "Za rje{avanje hrvatsko-srpskog pitanja", u kojem je optimista te samo tra`i strpljivost.98

I na kraju na cijeli je slu~aj stavljena to~ka na taj na~in da je dugo vremena nakon atentata u Beogradu provedeno su|enje kojim su osu|ena "dva usta{a" za ubojstvo Schlegela. Istovremeno je re`im uspio "kriminalizirati" Schlegelovu oporuku i obezvrijediti vrijednost "Jugo{tampe", koja je vrijedila vi{e od 33,000.000 dinara. Schlegel i njegovi nasljednici su postali `rtve, a Hrvatska je izgubila svoje najmo}nije izdava~ko poduze}e koje je moglo utjecati na javno mnijenje.

6.

Nova vremena doprinosila su pomalo zaboravljanju Schlegela. Samo ga se brat Josip, obavljaju}i uredni{tvo Morgenblatta, redovito prisje}ao. U prisje}anju 1937. Josip Schlegel pi{e da je "sada do{lo vrijeme da se mirno i bez strasti progovori o Toni Schlegelu" i da je to ubojstvo bila "rana nanesena ~itavom narodu". Pi{e da }e zbog te misli mo`da biti izvrnut progonu, aludiraju}i time na to da su Schlegela dali ubiti beogradski radikali. Iako se to nije usudio jasno re}i ni ~etvrt stolje}a poslije doga|aja, ipak je znatno poo{trio svoje mi{ljenje u odnosu na 1932. kad se nije usudio re}i ni{ta drugo nego da ga je ubio usta{a Mijo Babi}.99

Ustvari Schlegel je ubijen jer je po~eo misliti o Hrvatskoj kao narodnosnoj i gospodarstvenoj cjelini, koja preko kralja mo`e sura|ivati s ostalim narodnosnim ju`noslavenskim cjelinama. To je jedan razlog. On je zatra`io da se dr`ava vodi pravedno, znala~ki i po{teno.

93 Isto, 21, 21. I. 1929, str. 1. - Raspu{tanje stranaka s plemenskim i vjerskim oznakama. 94 Isto, 27, 27, I. 1929. - Raspu{tanje sviju stranaka. 95 Isto, 29, 29. I. 1929. 96 Isto, 30, 30. I. 1929. - Vladin Program. 97 Isto, 75, 16. III. 1929. - Definitivna podjela dr`ave na oblasti. 98 Isto, 81, 22. III. 1929, str.2. 99 Morgenblatt, 69, 21. III. 1937, str. 2 i 82, 22. III. 1932. O samom su|enju i {to je sve iz toga nastalo treba vidjeti rad Mire

Kolar u knjizi "Njema~ke teme", Osijek 2001. u ~lanku "Antun Schlegel", gdje je ovdje objavljeni ~lanak objavljen u ~itavoj, {iroj verziji.

Drugi je razlog {to je po~eo graditi mostove prema Njema~koj {to su mu vjerojatno nalagali geni i obiteljska tradicija. Izrada Schamsalovichevog ([am{alovi}evog) voluminoznog rje~nika potvrda je da je `elio da Zagreb bude spona Njema~ke i istoka, kakav je bio do 1914., i da je radi toga smatrao potrebnim da u Zagrebu izlaze novine na njema~kom jeziku i uop}e da se njeguju i ja~aju hrvatsko-njema~ke veze. Dru{tvo prijatelja Njema~ke osnovano je u Zagrebu ve} 1932., dakle godinu dana prije nego {to je Hitler preuzeo vlast a na formiranju tog dru{tva ~ini se da je radio i Antun Schlegel na {to upu}uje reklamni dio a i poneki sadr`aj Morgenblatta.

Svakako je zna~ajno napomenuti da Schlegel nikada nije pisao s mr`njom ili bijesom. Z.D. je povodom godi{njice njegove smrti napisao da je bio "liberalan i tolerantan, te da je imao prijatelja u svim taborima", te da je u borbu unosio ne{to kulturno, tj. da je imao osobine potrebne dru{tvu da ubla`ava suprotnosti, te da je i u najnapetiju atmosferu unosio smirenost. U svakom slu~aju zna~ajno je njegovo pisanje da se smiri situacija poslije progla{enja {estosije~anjske diktature, iako se o~ekivala revolucija u Hrvatskoj.100 Isti autor tvrdi da je Schlegel u ~asu smrti bio "najve}i jugoslavenski novinar". A ja to u izmijenjenom obliku izri~em da je bio najve}i hrvatski novinar me|uratnog razdoblja ~ije je porijeklo njema~ko.

Antun Schle gel - die führen de Per sön lic hke it des kro a ti schen Jo ur na li smus bis 1929 Jahr

Kroatiens Journalismus weist einige bedeutende Persönlichkeiten auf, zu den besten Journalisten zählen aber zwei Slawonier - Antun Schlegel und Josip Horvat. Von Josip Horvat weiß man heute viel, von Antun Schlegel dagegen fast gar nichts, obwohl er Tausende von Leitartikeln verfasste und zwanzig Jahre lang einige der wichtigsten Zeitungen in Kroatien herausgab. Er gründete auch den größten jugoslawischen Verlag „Jugo{tampa“. Antun Schlegel beeinflusste die Meinung seiner zahlreichen kroatisch- aber auch deutschsprachigen Leser, außerdem trug er bis zu seinem Tod zur Entspannung der politischen Lage bei. Durch seinen noch heute unerklärten Tod verlor die politische Szene nicht nur einen großen Journalisten, sondern auch einen der bedeutendsten Politiker, die sich für das Zusammenleben der Slowenen, Kroaten und Serben sowie aller anderen Völker in einem gerechten, jugoslawischen Staat einsetzten.

100Novinar, br. 5, rujan 1930, 38.