Lo vor ka ČORALIĆ neBa run Mak si mi li jan Gall i Brinjsko-li~ka buna 1746. go di

Lovorka ^ORALI]

Barun Mak si mi li jan Gall i Brinjsko-li~ka buna 1746. godine

Tema je rada `ivotni put i djelovanje Maksimilijana Galla, kranjskog plemi}a njema~kog podrijetla i zapovjednika (bojnika) grani~arske utvrde Brinje 1746. godine. Gall je istaknuti protagonist Brinjsko-li~ke bune 1746. godine, usmjerene protiv novih propisa (Regulamenta) kojima su se ograni~avala dotada{nja prava ~asnika i vojnika na podru~ju Vojne granice. U radu je ukazano na dosada{nja saznanja historiografije o bojniku Gallu i njegovoj ulozi u Brinjsko-li~koj buni te predstavljeno djelovanje pojedinih odvjetaka obitelji Gall na hrvatskom prostoru. Te`i{te rada usmjereno je na podrobno izno{enje tijeka pobune i ulogu bojnika Galla. Na kraju se zaklju~uje da `ivotni put bojnika Galla zavrje|uje dodatnu istra`iva~ku pa`nju te da je prilog vi{e u osvjetljavanju vi{estoljetnih hrvatsko-njema~kih veza.

U razdoblju dugih stolje}a opstojnosti Vojne granice (Militärgrenze) – jedinstvenog vojno-obrambenog sustava koji je na hrvatskom tlu trajao od XV. do druge polovice XVIII. stolje}a – va`nu ulogu imali su pojedinci (~asnici i vojnici) iz njema~kih i austrijskih zemalja. Pomna ra{~lamba njihovog sudjelovanja u otporu osmanlijskim prodiranjima i u vi{estoljetnim iscrpljuju}im ratovima na rubovima europskog predzi|a, iziskivala bi zasebne studije i monografska djela. Ovom prigodom, nastavljaju}i se na prethodna istra`ivanja, obradit }u djelovanje njema~kog ~asnika, baruna Maksimilijana Galla, zapa`enog sudionika povijesti primorskog dijela Vojne granice tijekom 40-ih godina XVIII. stolje}a. Iako se o njegovom `ivotopisu zna malo pojedinosti, ~injenica da potje~e iz presti`ne obitelji kranjskih plemi}a njema~koga podrijetla, kao i neosporno va`na uloga u poznatoj Brinjsko-li~koj buni 1746. godine, zaslu`uje istra`iva~ku pozornost te je u tom smjeru, s ciljem izno{enja {to vi{e postoje}ih saznanja u historiografiji, usmjereno te`i{te ovoga priloga.

Djelovanje Maksimilijana Galla, kao i pojedinih ~lanova njegove obitelji u Hrvatskoj, nije nepoznato u historiografiji. Njima su se, iako ne kao sredi{njim protagonistima odre|enih povijesnih zbivanja, bavili prou~avatelji hrvatske (i slovenske) povijesti ranoga novog vijeka, poglavito oni koji su u svojim djelima obra|ivali pro{lost primorskoga dijela Vojne granice u XVIII. stolje}u. Osnovne podatke o djelovanju istaknutih odvjetaka obitelji Gall na hrvatskom i slovenskom prostoru bilje`imo u enciklopedijsko-leksikonskim edicijama Enciklopedija Slovenije1 i Hrvatski biografski leksikon (dalje: HBL)2. Uloga nekih ~lanova obitelji Gall tijekom ratovanja s Osmanlijama u XVI. stolje}u na podru~ju tada{nje Biha}ke kapetanije spominje se u monografijama Radoslava Lopa{i}a (Biha} i Biha}ka krajina, Zagreb,

1 Sv. III, Ljubljana, 1989, str. 176-177. (tekst: D. Kos). 2 Sv. IV, Zagreb, 1998, str. 555. (tekst: L. ^orali}).

19435, str. 78-79) i Milana Kruheka (Kraji{ke utvrde Hrvatskog Kraljevstva, Zagreb, 1995, str. 159-163.), do~im se djelovanjem Johanna Galla na podru~ju Petrinje u drugoj polovici XVIII. i po~etkom XIX. stolje}a bavi Ivica Golec u svojim sintezama o povijesti i znamenitim osobama petrinjskoga kraja.3

Najvi{e podataka o glavnom protagonistu ovoga rada, ~asniku Maksimilijanu Gallu, sadr`ano je u nekoliko monografija i studija koje obra|uju hrvatsku vojno-kraji{ku povijest u XVIII. stolje}u, kao i u djelima prou~avatelja buna i ustanaka diljem hrvatskog prostora u ranom novom vijeku. Ponajprije vrijedi izdvojiti sintetska djela Ferde ]ulinovi}a i Stjepana Antoljaka o selja~kim bunama i ustancima u Hrvatskoj, u kojima je kronolo{kim slijedom podrobno iznesen tijek Brinjsko-li~ke bune 1746. godine4. Uloga Maksimilijana Galla u buni primorskih grani~ara ukratko je predstavljena i u studijama koje se bave `ivotopisom senjskog pjesnika Mate{e Kuha~evi}a, jednog od vode}ih sudionika onovremenih nemira na brinjsko-li~kom podru~ju.5 Na posljetku, sadr`ajni podaci o Gallovom udjelu u kraji{kim nemirima 1746. godine zabilje`eni su u sintezi F. Vaní~eka Specialgeschichte der Militärgrenze (Band I, Wien, 1875, str. 500-506), opse`noj studiji Ivana Kukuljevi}a Sakcinskog Hrvati za nasljednoga rata (Pos. otisak iz Rada JAZU, sv. 38, Zagreb, 1877., str. 79-81) te u novijem djelu Stjepana Krpana o povijesti Brinja i brinjskoga kraja (Brinjski kraj u pro{losti i sada{njosti, Zagreb, 1995, str. 31-32).

Obitelj Gall kranjska je plemi}ka obitelj koja se u Kranjsku doselila iz Bavarske zajedno sa poznatim plemi}kim rodom Andechs-Meranskih (izme|u 1105. i 1154. godine). Do 1288. godine bili su ministerijali obitelji Andechs-Meranskih, a kasnije su istu du`nost obna{ali u slu`bi akvilejskog patrijarha te vojvoda Spanheim i Gori{kih. Naslov kranjskih vitezova stje~u 1446., a naslov baruna 1650. godine. Zapa`eniju ulogu dobivaju u XIII. stolje}u, kada je Konrad Gall zastupao kranjske ministerijale kod cara Fridrika II. (1237. god.). Najzna~ajniji predstavnici obitelji Gall bili su: Dietrich (1173-1183), Konrad (1223-1268), Ivan, opat u Sti~ni (1252-1261), Juraj, kranjski zemaljski upravitelj (oko 1430. god.), Andrija, pisac teolo{kih rasprava i nad|akon u Dolenjskoj (oko 1450. god.), Sigfried, kri`ar u Pruskoj (do 1478. god.), Apolonija, opatica u samostanu Velesovo (oko 1520. god.), Ivan, diplomat u Osmanskom Carstvu i Francuskoj (1535-1536) i pisac obiteljske kronike iz 1574. godine. Od sredine XVI. stolje}a isti~u se i kao sljedbenici protestantizma, a Franjo Kristofor i Jakov Gall bili su tijesno povezani s Primo`om Trubarom. Po~etkom XVII. stolje}a spominje se Siegfried, koji se pod pritiskom protureformacije iselio i postao utemeljitelj husitskog ogranka obitelji Gall. Do XVIII. stolje}a ~lanovi obitelji Gall bili su aktivni u vojnoj slu`bi na {irem podru~ju Vojne granice i nositelji raznih ~asni~kih i upraviteljskih du`nosti. U XIX. stolje}u

3 I. Golec, Povijest grada Petrinje (1240 – 1592 – 1992), Petrinja, 1993, str. 111, 367; Isti, Petrinjski biografski leksikon,

Petrinja, 1999, str. 130. 4 F. ]ulinovi}, Selja~ke bune u Hrvatskoj, Zagreb, 1951, str. 99-101; S. Antoljak, Bune pu~ana i seljaka u Hrvatskoj, Zagreb, 1956, str. 236-241. 5 M. Magdi}, @ivot i djela Senjanina Mate{e Antuna pl. Kuha~evi}a hrvatskoga pjesnika XVIII. vieka, Senj, 1878, str. 11-18; V.

Pacher, Mate{a Antun pl. Kuha~evi}, hrvatski pjesnik XVIII. vijeka, Nastavni vjesnik, knj. 12, Zagreb, 1904, str. 2-6; T.

Mati}, Der kroatische Schriftsteller M. A. Kuha~evi} und der Aufstand von Bri e, Archiv für slavische Philologie, Band 35,

Berlin, 1914, str. 87, 94-95, 98-102.

njihova va`nost opada te se spominju uglavnom kao obna{atelji ni`ih ~asni~kih ~inova. Posljednji mu{ki odvjetak Rudolf umro je po~etkom XX. stolje}a. Glavna sjedi{ta obitelji Gall u Kranjskoj bila su kraj Gabrovke (sjedi{te do XVI. stolje}a), zatim Ro`ek kod Dolenjskih Toplica, Motnik, Morav~e, Medija, Luknja kraj Novog mesta, [entjurska gora kraj Gabrovke, Vi{nja Gora, Rade~e, Mirna i Gri~ kraj Mirne.6

Nekoliko ~lanova obitelji Gall imalo je zapa`enu ulogu u ratnim zbivanjima u Hrvatskoj u XVI. stolje}u, u vrijeme kada su osmanlijske provale bile najizrazitije te kada je za Hrvatsko Kraljevstvo zauvijek izgubljena strate{ki va`na Biha}ka kapetanija. Tako se, primjerice, 1540. godine spominje Martin Gall, koji je preuzeo du`nost kapetana u Biha}u. Posebnu pozornost pri preuzimanju du`nosti posvetio je obrani Biha}a i utvrda Biha}ke krajine (Ripa~, Sokolac, Iza~i}), koje je nastojao osposobiti za obranu. U nizu izvje{}a u Be~ Gall pi{e o lo{em stanju tamo{njih utvrda, nedovoljnom broju ~lanova posade, potrebi dopremanja ja~eg naoru`anja i neredovitosti u primanju vojni~kih pla}a te re~ene okolnosti izdvaja kao glavne razloge za slabost obrane ove hrvatske kraljevske utvrde.7 Koncem istoga stolje}a u Biha}u se spominje i Toma Gall. Kao dio njema~ke posade koja je pod zapovjedni{tvom Josipa Lamberga odolijevala osmanlijskim naletima, sudjelovao je u borbama oko Biha}a tijekom 1590-ih godina. Onodobna vrela kazuju da je bio prisutan i pri predaji Biha}a 19. VI. 1592. godine osmanlijskom vojskovo|i Hasan-pa{i Predojevi}u, a prema onodobnim kronikama istakao se velikom hrabro{}u.8 Od drugih odvjetaka obitelji Gall koji su imali zapa`eno mjesto u hrvatskoj povijesti, mogu}e je izdvojiti i Johanna Galla. Kao grani~arski satnik slu`bovao je tijekom druge polovice XVIII. stolje}a u vi{e pukovnija Hrvatsko-slavonske vojne granice. Nakon umirovljenja reskriptom Dvorskog ratnog vije}a u Be~u (14. II. 1815. god.) potvr|en je za gradona~elnika vojnog komuniteta Petrinja. Tu je slu`bu obna{ao do 1821. godine. U vrijeme obna{anja slu`be gradona~elnika bio je aktivan u dru{tvenom `ivotu grada te je zabilje`eno da je sudjelovao u osnivanju petrinjskoga Strelja~kog dru{tva (1816. god.) i bio jedan od autora prvih pravila dru{tva.9

Podrobni podaci iz `ivotopisa Maksimilijana Galla nisu nam poznati, tako da ne mo`emo sa punom sigurno{}u utvrditi njegovu izravnu vezu sa prethodno spomenutim odvjetcima obitelji Gall. Kranjski plemi} Maksimilijan Gall poznat nam je od 1746. godine, kada se spominje kao zapovjednik (u ~inu bojnika) grani~arske utvrde Brinje. Doga|aji koji su uslijedili iste godine, a u kojima je Gall imao neprijeporno va`no mjesto te koji su naposljetku bili i od presudne va`nosti za njegovu vojnu karijeru, zbili su se povodom preustroja Karlova~kog generalata. Preustroj iz 1746. godine bio je dio reformnih zahvata koje je be~ka sredi{njica postupno provodila tijekom cijelog XVIII. stolje}a, a s ciljem rastere}enja dr`avne riznice i preuzimanja dijela tro{kova financiranja na teret samih grani~ara. Preustroj je djelo princa, generala J. F. Hildburgshausena, koji je novim propisima

6 Usporedi: Enciklopedija Slovenije, str. 176-177. 7 M. Kruhek, nav. dj., str. 159-163. 8 R. Lopa{i}, nav. dj., str. 78-79. 9 I. Golec, Petrinjski biografski leksikon, str. 130; Isti, Povijest grada Petrinje (1240 – 1592 – 1992), str. 111, 367.

(Regulamenti) u velikoj mjeri dokinuo stare povlastice tamo{njeg stanovni{tva.10 Na odgovor nezadovoljnih grani~ara nije trebalo dugo ~ekati. Nemirima brinjsko-li~kih grani~ara prethodila je pritu`ba ve}eg broja vojnika sa toga podru~ja koji su 31. VII. 1746. godine svoje nezadovoljstvo iskazali `albama pred Maksimilijanom Gallom, zapovjednikom grani~arske utvrde Brinje. Bojniku Gallu je izaslanstvo nezadovoljnih grani~ara izjavilo da narod Vojne granice ne `eli novu uredbu te da tra`i njeno povla~enje. U isto je vrijeme izabrano pet izaslanika koji }e njihove pritu`be iznijeti pred caricu Mariju Tereziju u Be~u.11 Iz sudskih spisa proizlazi da je jedan od glavnih sudionika nemira bio i sam bojnik Gall, koji je uz potporu supruge Barbare sura|ivao sa senjskim zapovjednikom, bojnikom i barunom Karlom Portnerom, zapovjednikom gornje Like, gospi}kim bojnikom (de Pozzy) te sa senjskim patricijem, pjesnikom i tada{njim auditorom Mate{om (Matom) Kuha~evi}em12. Svi su oni bili prili~no nezadovoljni s “Regulamentom”, ponajvi{e stoga jer su u svojoj slu`bi bili prikra}eni i zapostavljeni, a novo je ure|enje ujedno i smanjivalo njihove prihode te su `eljeli povratak starom sustavu uprave na podru~ju granice. ^ini se da je bojnik Gall imao i odre|ene veze s dotada{njim brinjskim knezom Serti}em iz Jezerana, koji je u`ivao velik ugled me|u tamo{njim grani~arima. Upravo su se po Serti}evu nalogu sastali okolni kraji{nici 5. VIII. iste godine u Jezeranima.13 S ciljem postizanja {to ve}eg psiholo{kog efekta me|u grani~arima, Serti} im je njihovu budu}nost prikazivao u najcrnjim bojama, nagla{avaju}i da }e uskoro morati krenuti u rat u druge zemlje, a da }e istodobno u Liku prispjeti njema~ka vojska koja }e provoditi stroge mjere, ali i kojoj }e biti prepu{tene njihove supruge i djevojke. Iz Jezerana je pove}a skupina pobunjenika krenula u susjedno selo Stajnicu, gdje je jedan ~asni~ki odbor upravo pregledavao pu{ke i streljivo tamo{njih grani~ara. Uskoro su izbili prijepori, a do{lo je i do otvorenih fizi~kih obra~una. Kada su se nakon toga neki istaknutiji grani~ari pritu`ili Gallu radi postupaka tamo{njeg poru~nika Carine, Gall je dao ~etvoricu od njih okovati i zatvoriti. Ipak, kada je skupina nezadovoljnih grani~ara zaprijetila da }e provaliti u brinjski grad i silom osloboditi svoje prista{e, bojnik je zatvorenike bio prisiljen pustiti na slobodu.14 Taj je doga|aj dao povod op}em nezadovoljstvu grani~ara. Iz Brinja su odmah odaslani glasnici u susjedne “kumpanije” s ciljem podizanja ustanka, a u isto vrijeme upu}en je proglas (Proklamacija) cijelom

10 Regulamenti su dokinuli brojna “stara prava” tamo{njih grani~ara. Dokinute su njihove stare op}ine, uklonjeni knezovi i narodni suci, za ~asnike mahom postavljeni stranci (Nijemci), u javni `ivot potpuno je uveden njema~ki jezik, a nabavljanje odora (novih) je od sada teretilo same grani~are (jednako kao i opskrba hranom). O preustroju Vojne granice vidi: F. Moa~anin,

Vojna krajina do kantonskog ure|enja 1787., u: Vojna krajina (povijesni pregled – historiografija – rasprave), uredio D.

Pavli~evi}, Zagreb, 1984, str. 23-56. 11 F. Vaní~ek, nav. dj., str. 500-501; F. ]ulinovi}, nav. dj., str. 99; S. Antoljak, nav. dj., str. 236-237. 12 Mate{a Antun Kuha~evi} (Senj, 1697. – Zagreb, 1772). Filozofiju i pravo zavr{io je u Grazu, a Vojno-tehni~ku akademiju u

Be~u. Bio je kapetan galije (za vrijeme nasljednog rata (1733-36) i zastupnik senjske op}ine u Be~u. Poslije Brinjsko-li~ke bune 1746. protiv preustroja Vojne granice uhi}en je na osnovi pritu`be senjskoga biskupa Juraja Vuka ]oli}a zbog latinskog spisa (Synoptica informatio circa vetus et novum regulamentum generalatus Carlostadiensis) u kojem je branio prava Senja od vojne uprave. Nakon trogodi{nje istrage osu|en je na do`ivotni zatvor i konfiskaciju imovine. Do 1756. godine bio je u zatvoru u

Spielbergu nad Brnom, a zatim u Schlossbergu u Grazu. Kao 75-godi{nji starac pu{ten je 1772. godine na slobodu, ali je uskoro umro. Autor je nekoliko latinskih djela te poslanica upu}enih ~lanovima obitelji koje su potresno svjedo~anstvo o njegovu tamnovanju (Molitva nevoljnika u pr`unu nahode}ega). Usporedi: M. Magdi}, nav. dj.; V. Pacher, nav. dj.; T. Mati}, nav. dj. 13 S. Krpan, nav. dj., str. 31. 14 F. Vaní~ek, nav. dj., str. 501; F. ]ulinovi}, nav. dj., str. 99; S. Antoljak, nav. dj., str. 237.

“kraji{kom narodu” pozivaju}i sve grani~are da se pridru`e borbi za njihove “stare pravice”, s time da svaka ku}a po{alje po jednog naoru`anog vojnika i uz prijetnju da }e im – ako tako ne postupe - zapaliti ku}u. Potom je iz Brinja naoru`ana masa krenula prema jednom grani~arskom selu, gdje su se utaborili. Prethodno su brinjski grani~ari odveli sa sobom bojnika Galla i druge njemu podre|ene ~asnike s ciljem da im budu taoci. Kasnije su, svjedo~e onodobna vrela, ustanici vi{ekratno poku{avali nagovoriti Galla da im bude vo|om u ustanku. Kasnije donesena presuda govori da se tom prilikom Gall nekako uspio izgovoriti te su ga grani~ari ubrzo (zajedno s ostalim ~asnicima) pustili na slobodu.15 Ustani~ka skupina tada se utaborila na jednoj visoravni blizu sela Stajnice o~ekuju}i da im se pridru`e i ostali grani~ari sa podru~ja Like i Krbave.

Buna je isprva dobro napredovala. Zahvatila je i grad Senj, ~iji su gra|ani bili izrazito nezadovoljni vojnom upravom i uzalud su tra`ili da im se vrate prava slobodnoga grada. U susjednom selu Sv. Juraj grani~ari su otvoreno pristupili buni. U me|uvremenu je iz Oto~ca pristigao barun Leopold Scherzer (general Karlova~kog generalata), ali i njegov poku{aj umirivanja nezadovoljnih vojnika nije imao uspjeha. Istodobno su i grani~ari mjesta Lovinac podigli bunu (10. VIII.) te je tom prilikom izbio manji okr{aj u kojem je smrtno stradao tamo{nji zapovjednik kapetan Pohl. Zajedno sa grani~arima naselja Pazari{te Lovin}ani su se potom uputili u Gospi}, gdje je njihove zahtjeve saslu{ao bojnik de Pozzy, nastoje}i ih smiriti obe}anjem da }e o njihovim pritu`bama izvijestiti vi{a nadle{tva.16 Me|utim, ustanicima se nisu – iako se to o~ekivalo - pridru`ili Li~ani i Oto~ani. Uskoro im je uzmanjkalo hrane te se ve}ina po~ela razilaziti ku}ama. Najuporniji su ostali tek Brinjani, koji su na Gusi}a-polju uzalud ~ekali Oto~ane te su se na posljetku i sami povukli u Brinje. Koncem kolovoza poslali su ustanici sedam svojih poslanika u Be~. Poslanstvo je predvodio bojnik-auditor Mate{a Kuha~evi}.17 Za potonjeg se dr`i da je bio u tijesnim vezama s Portnerom, Gallom i njegovom `enom te je prije ostalih ~lanova poslanstva oti{ao u Be~ pripremiti teren. Istovremeno je u Be~ pristiglo i pismo senjskoga biskupa Juraja Vuka ]oli}a18 u kojem je stajalo: “Stavite majora baruna Galla, majora Karla baruna Portnera i auditora Kuha~evi}a u zatvor i odmah }e se ugasiti li~ko-primorska pobuna”.19 Odmah potom Kuha~evi} je uhi}en, do~im su ostala ~etvorica ~lanova poslanstva uskoro pu{tena na slobodu. Kada su buntovnici u Brinju ~uli ovu vijest potpuno su se razi{li, izjavili da priznaju nove uredbe te na kraju carsku vlast zamolili za milost i oprost. Uslijedio je poziv bojnicima Gallu i Portneru da stupe pred vojni sud u Karlovcu. Uslijedila su i druga uhi}enja te je ~ak i Barbara Gall neko

15 F. Vaní~ek, nav. dj., str. 501-502; I. Kukuljevi} Sakcinski, nav. dj., str. 79-80; F. ]ulinovi}, nav. dj., str. 100; S. Antoljak, nav. dj., str. 238. 16 F. Vaní~ek, nav. dj., str. 502-504; F. ]ulinovi}, nav. dj., str. 100; S. Antoljak, nav. dj., str. 238-239. 17 F. Vaní~ek, nav. dj., str. 504; I. Kukuljevi} Sakcinski, nav. dj., str. 80; S. Antoljak, nav. dj., str. 239; S. Krpan, nav. dj., str. 32. 18 Juraj Vuk ]oli}, biskup senjski i modru{ki, povijesni pisac (1699-1764). ]oli}evi suvremenici iznose o njemu vrlo opre~na mi{ljenja. Mnogi ga vrlo hvale kao iznimno krijeposna i u~ena ~ovjeka (autor nekoliko djela o pro{losti Senjske i Modru{ke biskupije; zaslu`an za ure|enje senjske katedrale, djelovao na izobrazbi svoga klera, vi{e puta pohodio je podru~je svoje biskupije). Neki mu pripisuju ~astohleplje i nezdrave ambicije. Ime mu se spominje i u svezi prijave protiv Mate{e Kuha~evi}a kao za~etnika brinjsko-li~ke pobune, a samovoljnim je postupcima pove}ao antagonizme me|u senjskim patricijima, kojima je i sam pripadao. (HBL, sv. III, Zagreb, 1993, str. 155-156; tekst: M. Bogovi}). 19 M. Magdi}, nav. dj., str. 13; V. Pacher, nav. dj., str. 3; T. Mati}, nav. dj., str. 94-95; S. Antoljak, nav. dj., str. 239.

vrijeme provela u karlova~kom zatvoru (poslije je oslobo|ena radi nedostatka dokaza). Princ Hildburghausen odmah je odobrio istragu pred karlova~kim vojnim sudom u kojem je istra`nom povjerenstvu predsjedao pukovnik Josip Benzoni. Pred istra`no povjerenstvo dovedene su isprva 34 osobe, od kojih je potom deset oslobo|eno. Kazne namijenjene preostalim bile su izrazito drasti~ne i imale su za cilj zastra{iti grani~are pobunjenih podru~ja. Desetorici osu|enika odrubljena je glava, trojica su smrvljeni na kolu, a njihove su glave nataknute na kolac, sedam je ~asnika i pod~asnika osu|eno je na gubitak ~asti i do`ivotnu tamnicu, do~im su petorica poslana na prisilni dvogodi{nji rad.20 Mate{a Kuha~evi} i Karlo Portner osu|eni su na do`ivotnu tamnicu. Uz njih je sli~na kazna zadesila i brinjskog bojnika Maksimilijana Galla, osu|enog na gubitak svih ~asti i imanja te na do`ivotnu tamnicu.21

Presudom karlova~kog vojnog suda zavr{ava i na{e saznanje o `ivotnom putu i sudbini brinjskog bojnika, kranjskog plemi}a njema~koga podrijetla Maksimilijana Galla. I dok za senjskog patricija Kuha~evi}a znamo cijeli tijek njegovog dugogodi{njeg tamnovanja, kao i posljednje godine `ivota, zavr{no poglavlje iz `ivota Maksimilijana Galla i njegove supruge Barbare, ostaje nam, barem prema postoje}im saznanjima historiografije, jo{ uvijek nedovr{eno.22

Na kraju rada mogu}e je izre}i i nekoliko zaklju~nih misli. @ivotni put Maksimilijana Galla bio je, nalik na ostale ~lanove obitelji Gall, ve}im dijelom karijere vezan za vojnu povijest koja se zbivala i diljem hrvatskih prostora. Iako ga ne mo`emo ubrojiti u red znamenitih vojskovo|a njema~kog i austrijskog podrijetla koji su ostavili velike tragove u vi{estoljetnoj povijesti Vojne granice, Maksimilijan Gall zaslu`uje istra`iva~ku pozornost kao sudionik jednoga od brojnih odsje~aka iz prebogatih i nikada dovoljno istra`enih hrvatsko-njema~kih veza tijekom pro{losti.

20 F. Vaní~ek, nav. dj., str. 506; I. Kukuljevi} Sakcinski, nav. dj., str. 81; V. Pacher, nav. dj., str. 3-6; T. Mati}, nav. dj., str. 130; S. Antoljak, nav. dj., str. 240-241; S. Krpan, nav. dj., str. 32. 21 F. ]ulinovi}, nav. dj., str. 101; S. Antoljak, nav. dj., str. 240. 22 Kao zanimljivost vrijedi spomenuti da su likovi bojnika Maksimilijana Galla i njegove supruge Barbare, kao i njihova uloga u

Brinjsko-li~koj buni 1746. godine, opisani u pripovijesti hrvatskog pisca Ivana Dev~i}a “Brinjsko-li~ki ustanak god. 1746.” (Zagreb, s. a.).

Ba ron Mak si mi li jan Gall und der Auf stand aus dem Jah re 1746 in Brinj – Lika

Während des Bestehens der Militärsgrenze des einheitlichen Militärverteidigungssystems, das auf kroatischem Boden vom 15. bis 18. Jahrhundert dauerte- spielten Individuen aus den deutschen und österreichischen Ländern eine wichtige Rolle. In dieser Arbeit wurde die Wirkung des deutschen Offiziers, Baron Maksimilijan Gall, des bekannten Teilnehmers an der Geschichte des Küstenteils der Militärsgrenze während der 40-er Jahre des 18. Jahrhunderts bearbeitet. Die Familie Gall ist eine adelige Familie aus Kranj, die zwischen 1105 und 1154 aus Bayern kam. Den Rittertitel bekamen sie 1446 und das Baronat 1650. Der Major Maksimilijan Gall wird 1746 als Kommandant der Grenzbefestigung Brinje erwähnt und wird mit dem Ausbruch der Auferstehung der Brinjer Grenzsoldaten 1746 gegen die neuen Regeln, die Prinz J. F. Hildburghausen in das Gebiet der Militärsgrenze einführte, verbunden und, die auch die Interesse der Offiziere mit einer Erniedrigung der Löhne und Begrenzung ihrer Verwaltungsbevollmächtigungen trafen. Gall verhandelte mit den Rebellen und stimmte ihrer Delegation das Abschicken des Ausschusses nach Wien zu. Obwohl die Rebellen ihn gerne als Anführer gesehen hätten, wollte sich Gall nicht tiefer einmischen, sondern versprach, nur vorgetäuscht, ihr Anführer zu sein, zog sich aber zurück und wartete die entgültige Lösung ab. Im August 1746 als die Auferstehung aufflammte und mit einer Eskalation drohte, benachrichtigte der Bischof aus Senj Juraj Vuk ]oli} den Kaiserratgeber, dass zwischen den Hauptanstechern Gall war und, dass für eine Nachlassung des Aufstandes seine Verhaftung notwendig sei. Nach der Intervention des Generals Leopod Scherzer aus Karlovac wurde der Aufstand unterdrückt und Gall wurde vor das Militärsgericht nach Karlovac geladen. Vor das Gericht wurde auch seine Ehefrau Barbara geführt, die wegen Mangel an Beweisen bald freigelassen wurde. Gall wurde nach einer langen Ermittlung auf Verlust der Ehre und des Besitzes verurteilt und in den Kerker geworfen. Das entgültige Schicksal von Major Gall ist uns nicht bekannt. Obwohl Galls Lebenslauf nicht reich ist und nicht mit glorreichen Befehlshabern deutscher und österreichischer Herkunft, die auf dem kroatischen Gebiet wirkten, vergleicht werden kann, verdient sein Schicksal ein Forschungsaufmerksamkeit und ist so eine Beilage den Kenntnissen der kroatisch-deutschen Durchdringens in die Geschichte.