Mar ga re ta MATIJEVIĆ Franz Pfan ner (1825. – 1909.) - ili krat ko o do pri no su nje ma~kih tra pi sta jago spo dar skom raz vit ku ban ja lu~kog kra

Mar ga re ta MATIJEVI]

Franz Pfan ner (1825. – 1909.) - ili krat ko o do pri no su nje ma~kih tra pi sta go spo dar skom raz vit ku ban ja lu~kog kra ja

Franz Pfanner, ~ovjek zahvaljuju}i kome je nakon tri i pol stolje}a zazvonilo zvono u banjalu~kom kraju, koji je Bosni darovao prvu vjetrenja~u, a da nikad do kraja nije shvatio kompleksnost nastanka moderne hrvatske nacije, pisac prvog englesko-zulu rje~nika, rodio se kao Wendelin Pfanner 21. rujna 1825. u Langenu u Voralbergu, gotovo na samoj granici Austrije prema Njema~koj i [vicarskoj. [kolovao se je u Langenu i Feldkirchu, filozofiju je studirao u Innsbrucku i Padovi, a teologiju u Brixenu. 1850. zare|en je za sve}enika i kao `upnik devet godina je `ivio u Haselstaudenu gdje si je sagradio i grobnicu. Okolnosti i zna~aj ovog svjetskog putnika u~inile su da nije ondje pokopan, ve} da je po`ivio jo{ pet desetlje}a, preporodio dijelove Bosne i Afrike, te bio pokopan u ju`noj Africi.1 1859. poslan je, premda mu je to te{ko palo, kao pastoralni suradnik i ispovjednik sestara milosrdnica koje je biskup Juraj Haulik doveo u Zagreb. Od tud je djelovao i u Lepoglavi dr`e}i pu~ke misije me|u ka`njenicima onda{njeg zatvora. U Zagrebu tri godine kasnije susreo je prvog trapista2 {to ga je ponukalo da im se priklju~i. Zna~ilo je to odlazak iz Hrvatske u Njema~ku u samostan Mariawald kod Heimbacha gdje je pristupio trapistima 1863.

Oci su ga uputili neka poku{a osnovati samostan u Ugarskoj kamo je s bratom Zaharijem krenuo 1867., ali bezuspje{no, zbog o{trog protivljenja ugarskih biskupa uvo|enju novog reda. Bez i~ijeg odobrenja i ovlasti zaputio se iz Ma|arske u Zagreb nakaniv{i provesti u djelo svoje nemale organizatorske sposobnosti. To je izazvalo lavinu objeda na njegov ra~un uslijed ~ega je morao po}i u Rim opravdavati se, budu}i da su ga ve} proglasili izop}enikom iz reda i o~ito ~udakom kojem ne prili~i stega. Ondje se kratkotrajno zadr`ao ure|uju}i dotad zapu{teni cistercitski samostan sv. Vicencija i Anastazije "alle tre Fontane" {to mu s trojicom bra}e trapista dobro uspijeva.3 Nalazio je na~ina da dopre do pape i ishodi novo dopu{tenje kojim mu Pio

1 Biografski podaci se uglavnom svugdje sla`u. Ovdje su uzeti prema studiji dobrog poznavaoca trapista, Rudolfa Zaplate. On u citatu navodi da mu je te podatke dao trapiski prior o. Kilian Krämer. Usp. ZAPLATA R., Trapisti u Bosni za turske vlade (1869.-1878.), Croatia sacra, 5, Zagreb 1933. str. 218. 2 Pripadnik reda reformiranih cistercita ~ija su pravila oblikovana u 17. stolje}u. Ime im potje~e od opatije la Trappe u

Francuskoj. Ra{irili su se uglavnom po zemljama njema~kog i francuskog govornog podru~ja. Ne predaju i nemaju `upe.

Ustrojeni su na razini opatija. Ova je 1910. imala 219 redovnika. 1973. opatija je ukinuta, a samostan "Marija Zvijezda" postao je `upa banjalu~ke biskupije za vrijeme biskupovanja poznatog liturgi~ara, va`nog sudionika Drugog vatikanskog koncila i ekumenista Nijemca Alfreda Pichlera (1959-1989). To je jedini slu~aj na svijetu da trapisti imaju `upu. Danas (travanj 2002.) u samostanu obitavaju 4 redovnika. 3 O pravilima, na~inu `ivota i rada te o ure|enju zajednice jo{ uvijek je korisna uvodna studija: Ivank VLA[I]AK, Povijest

Trapiskog mananstira "Marije Zvijezde" kod Banja Luke, Virje 1924., str. 1-25.

IX. odobrava da poku{a u Hrvatskoj urediti novi samostan.4 Izgleda da je te{ko}a bila u njegovoj ulozi i neslaganju s ljudima kojima se ~esto zamjerio. Ovaj put mu nisu odgovarala novoprido{la bra}a iz Francuske.5 Imaju}i slobodu djelovanja 1869. uputio je molbu Peticionalnom odboru Hrvatskog sabora za dopu{tenjem da se red naseli i djeluje u Hrvatskoj, na nekom od praznih slavonskih zemlji{ta, jer se trapisti prioritetno bave gospodarskim unapre|enjem prostora zato svoje opatije uglavnom i podi`u ne nezahvalnom, neplodnom ili te{ko dostupnom terenu. Hrvatski sabor je ve}inom glasova molbu eksplicitno odbio.6 Pojedini zastupnici (Aurel Ku{evi}, Miroslav Kulmer, Petar Horvat) u raspravi koja je tim povodom vo|ena u Saboru istupali su prili~no otrovno protiv trapista zamjeraju}i im ludost, sumnjive nakane i njema~ko podrijetlo.7 Razo~arani Pfanner se pouzdao u informacije starogradi{kog `upnika kako se u Turskoj mo`e kupiti zemlja, a i solidne su {anse za utemeljenje samostana.

Nekako istodobno kad je molio sabor po~eo je u Zagrebu i {ire rasturati letak8 kojim se reklamira u javnosti. Ondje u sedam to~aka donosi historijat i zna~ajke trapista, ~im se bave, komu se obra}aju i koga o~ekuju. Tre}a i ~etvrta to~ka posebno su zna~ajne, jer svjedo~e da se trapisti, po pravilu, moraju izdr`avati vlastitim radom stoga nipo{to ne mogu biti smetnja prosja~kim redovima, a kao drugo ne bave se politikom, jer moraju {utjeti.9

Zemlja u koju su trapisti dospjeli bila je me|u najbogatijima u Europi po broju sto~nog fonda.10 Smje{tena dovoljno daleko od starih anti~kih pravaca koji su stolje}ima prije povezivali Mediteran i Podunavlje, niti za vrijeme kratkotrajnog polo`aja bosanske metropole Banja Luka nikad za turske vlasti nije bila prostor ve}ih gospodarskih ulaganja. Malobrojno katoli~ko stanovni{tvo, ostatak onih koji nisu

4 Kasnije je morao posebno po}i u Rim da tu punomo} prenese na Bosnu. 5 Tako tvrdi Anto ]OSI], 125. obljetnica trapisti~ke opatije "Marija Zvijezda" u Banjaluci (1869-1994), Banjaluka 1994., str. 9.; Vla{i}ak, ~ije je djelo vrlo afrimativno prema trapistima, tvrdi da ga je i sam papa nagovarao da ostane, ali on da je toliko htio po}i u Hrvatsku, te se nije dao nagovoriti. VLA[I]AK, Nav. dj. str. 28. 6 U odgovoru koji je u ime Peticionalnog odbora saboru uputio predsjednik M. Kraljevi} isti~e se: Po{to prositelj u molbenici svojoj priznaje, da je red njegov tako strogoga sustava, da mu je prvo i najsvetije na~elo od ~ovje~anskoga dru`tva oddieliti se, u {ume se povu}i, i tamo kr~e}i i te`ko djelaju}i pokorom najstro`ijega vjekovitoga posta o do`ivotnoga mu~anja tielo svoje trapiti; po{to nadalje isti priznaje, da red njegov obukom mlade`i, a u ob}e s obukom ~ovje~anstva, ili mo`da dvorbom bolestnikah itd. nebavi se; da je on na dalje moralno mrtvo tielo, koje od politi~koga `ivota i narodnoga razvitka ni{ta znati nesmije, da najposlie da ~lanovi reda toga i iste vlastite roditelje i rodbinu svoju zatajiti du`ni jesu, do~im nadalje sve te navodbe B. C. D. potvrdjuje, do~im je dakle red taj sa svime protunaravan, razvitku narodnoga blagostanja protivan a materialnomu blagostanju u nikakovoj pripomo}i nije, pa budu}i najposlie nabavljenje zemlji{tah kroz takova mrtva tiela obstoje}im ugarsko-hrvatskim zakonom zabranjeno bi bilo, s toga odbor ovaj molbu prenavedenu kano sada{njemu duhu vremena i slobodnomu narodnomu razvitku protivnu za uva`enje visokomu saboru preporu~iti nemo`e. Usp. ^etrdeseta saborska sjednica od 14. 04. 1869. u Dnevnik sabora

Trojedne Kraljevine Dalmacije, Hrvatske i Slavonije, Zagreb 1868-1871., str. 511. 7 Isto, str. 525-529. O trapistima je stvarno afirmativno govorio zastupnik Andrija Jandri}, i donekle Mavro Broz. 8 Ovu spomenicu tiskanu u tiskari C. Albrechta u Zagrebu, u njema~kom izdanju donosi ZAPLATA, Trapisti u Bosni.., str. 227-230. 9 Zajedni{tvo, {utnja i manualni rad su glavne zna~ajke trapista. Za nekakvo sporazumijevanje postoji 150 znakova. Bit }e da su to bila prete{ka o~ekivanja lokalnog stanovni{tva, koje je vrlo rijetko ~inilo trapiski podmladak. U opatiji je uvijek bila ve}ina ili dosta Nijemaca. 10 Prvi popis nakon {to je Austro-Ugarska preuzela upravu u BiH iz 1879. donosi podatke o 161 168 konja i magaraca, 762 077 goveda, 839 988 ovaca, 522 123 koze i 430 354 svinje na ne{to preko milijun stanovnika. Landesregierung für Bosnien und die Herzegovina: Die Landwirtschaft in BiH, Sarajevo 1899., str. 354-55, tabela XXVIII, Citirano prema HRELJA K.,

Industrija Bosne i Hercegovine do kraja prvog svjetskog rata, Beograd 1961. str. 7

pobjegli pred Turcima, preblizu granici, redovito je dr`ano nepouzdanim, otud i ljudima drugog reda. Osnutkom Kraljevine Ilirije 1809. kad je Francuska, kao ve} moderno formirana dr`ava, postala neposredan susjed Bosni, donekle je o`ivjela gradnja cesta tako da je u tom razdoblju Banja Luka bila na dionici ceste kojom je od Kostajnice preko Travnika i Sarajeva prema Solunu i Carigradu prolazila francuska po{ta.

Prema popisu stanovni{tva iz 1885., drugom11 od kad je Austro-Ugarska mandatom Berlinskog kongresa dobila ovlasti da civilizira Bosnu i Hercegovinu, banjalu~ki je okrug imao 45818 katolika.12 Velika ve}ina stanovni{tva bavila se poljodjelstvom, obrti su bili tradicionalni i slabije razvijeni, bez ikakve tr`i{ne konkurencije. Pred kraj turske vlasti obrtnici su ~inili 10% gradskog stanovni{tva, a grad je ostao zabilje`en po filigranskoj izradi zlata i srebra, ukra{avanju oru`ja, inkrustacija, nakita, pehara, poslu`avnika za kavu, kutijama za cigarete i uglavnom sli~nim, slabo korisnim, esnafskim proizvodima13 namijenjenim malobrojnom bogatijem gra|anstvu, bez ikakvih ulaganja u stvarne mobilizatorske grane nekih modernih pokreta~kih pogona. To }e dobiti s trapistima. Banja Luka je 1866. telegrafski povezana sa Sarajevom dok je redovniji po{tanski promet bio toliko nepouzdan da su ljudi radije svoje po{iljke davali u austrijski konzulat.14 Malo poslije dolaska trapista zapo~ela je i gradnja dionice pruge Dobrljin-Banja Luka koju je austrijskim kapitalom gradio bavarski poduzetnik barun Hirsch (1871.-72.), koja je sveukupno izgra|ena u dionici od 104,33 km i pu{tena u promet 1872. Planovi o povezivanju Banja Luke s morem nisu za vrijeme austrougarske vlasti nikad ostvareni.

Prije dolaska Pfanner je nekoliko puta dolazio u Banja Luku konzultirati se s austrijskim konzulom Stanislavom Dragan~i}em. Grad tad nije imao ni hotela tako da je Pfanner no}ivao u sobici koju je iznajmljivao neki njema~ki @idov a kojoj je otvoreni ki{obran slu`io umjesto krova.15. Pfanner je svakako uvijek nastupao kao legalist, {to je s obzirom na ustroj dr`ave iz koje je do{ao bilo i razumljivo. Ako je donesen zakon kojim se dozvoljava da austrijski podanici mogu postati vlasnici zemlji{ta u Turskoj16, on je to znao posti}i ko{talo ga to puta do Carigrada, novaca i `ivaca, ali ustrajno pozivanje na zakon je bilo uspje{no. Ako je trebalo prevariti carinske turske vlasti za svoje interese nije se bojao grijeha nepo{tivanja vlasti. Tako je u Bosnu unutar posude za vino pro{vercano i prvo zvono.17

11 Prvi je bio 1879. Drugi popis je bio znatno precizniji i bolje proveden. 12 Pravoslavnih je bilo 158800, muslimana 60065, 667 Hebreja i 106 ostalih. Statistika mjesa i `iteljstva Bosne i Hercegovine po popisu naroda 1. V. 1885, Sarajevo 1886. Citirano prema \or|e MIKI], O privrednim i socijalnim prilikama u Bosanskoj krajini u prvim godinama Austrougarske okupacije (1878-95), U Istorijski zbornik, Banja Luka 1982. str. 76. Katolici su gledano u postotku bili znatnije raspore|eni u gradovima banjalu~kog okruga, dok su pravoslavni dominantno bili sto~arsko stanovni{tvo. 13 Hamdija KRE[EVLJAKOVI], Esnafi i obrti u starom Sarajevu, Sarajevo 1958., 80-95. Citirano prema MIKI], Nav. dj. str. 82. 14 Djelovao u Sarajevu od 1850. do 1878. 15 ]OSI] A., Nav. dj. str. 11. 16 To je zbilja bilo ure|enom zakonom iz 1869. godine. Tursku vlast u Bosni dobro zrcali i ~injenica da se to u osam mjeseci nakon zaklju~enja ugovora u Sarajevu uop}e nije znalo. 17 VLA[I]AK I., Nav.dj. str. 36.

Prostor na koji je Pfanner doveo trapiste obuhva}a relativno {irok pojas zemlji{ta s obje strane Vrbasa i obronaka {ume Crnog vrha.18 Zemlju su nakon jedne uzaludne kupnje i turskih pritiska na muslimana da povu~e ve} prodanu zemlju, prona{li u Deliba{inom Selu i kupili od trgovca Tome Radulovi}a za 1400 dukata.19 .

Nedugo prije njihovog dolaska tim su krajem ~esto promicali hajduci, na obli`nje Deliba{ino Selo.20 Do{lo je ukupno 6 trapista, 21. 06. 1869. Mo`da bi u beznadnim prilikama i odustali da se tri dana kasnije na Ivanje na obli`njem groblju nije skupio katoli~ki puk ~ija im je pobo`nost bila obe}avaju}a. Svojoj naseobini dali su ime Maria Stern, iz zahvalnosti prema istoimenom cistercitskom samostanu u Saskoj koji im je darovao ve}i nov~ani iznos za prve potrebe. Te su potrebe svakako bile znatne, pogotovo zbog uvoza gotovo svega iz Monarhije. Niti ~avla se u Bosni nije moglo nabaviti, a to je Turcima na granici ~esto davalo olake mogu}nosti carinjenja, jer kako bi oni, nego od oka procijenili vrijednost stroja, ako ne znaju ni ~emu slu`i ni koliko vrijedi. Prvu godinu proboravili su novi naseljenici u skromnoj izbi malih dimenzija, izra|enoj od pletera, ~ekaju}i dozvolu za gradnju koja im je izdana sljede}e 1870. godine. Pravodobno, jer je ta zima bila iznimno o{tra, a vuci u obli`njoj {umi gladni. Gradnja je, osim rada, zahtijevala i suptilnu diplomatsku taktiku i dobro poznavanje kulturolo{kog identiteta prostora u koji su trapisti prispjeli, ali Pfanner je tomu bio dorastao. Turski prigovori i{li su na ra~un trapista koji da tvr|avu grade. Odobrenje za gradnju privatne ku}e od {ezdeset soba ishodio je sam Pfanner u Carigradu, kamo se uputio rije~nim putem odjeven kao turski beg.21 ^esto se obra}ao austrijskom konzulu22 u Banjoj Luci, Sarajevu i Carigradu, bosanskom guverneru i po potrebi carigradskoj vladi.

Bosanskohercegova~ki franjevci nisu nipo{to bili skloni dolasku novih redovnika uz to Nijemaca. 1870. tra`ili su pouzdano jamstvo kako se ne`eljeni gosti ne }e baviti du{obri`ni{tvom. Jamstvo su zbilja i dobili u o`ujku 1870.23 Posebno sklon trapistima bio je Gjula Andrassy.24

18 Onda se {uma spu{tala skoro do Vrbasa. Prigodom dolaska prvih trapista, kad im je trebalo nekoliko dana da pre|u 50 km nepostoje}eg puta izme|u Gradi{ke i Deliba{inog Sela, morali su na jednom mjestu kr~iti gustu {umu zbog nemogu}eg prolaska. Ina~e je dio zamlji{ta uvijek bio i na zapadnoj, lijevoj obali Vrbasa, ali sve {to su zna~ajno postigli bilo je na drugoj strani. Vidi sliku. 19 Prvotna cijena je bila 3000 dukata, ali Pfanner se zano cjenkati. Svotu je isplatio konzul Dragan~i}. Kupoprodajni ugovor je zaklju~en 10. 06. 1869. ]OSI], Nav. mj. Ni kona~na svota nije predstavljala mali novac. Bosanski Turci se zbilja nisu mogli mjeriti s Pfannerom: oni su zemlju prodavali od oka, bez izmjere i katastra, a ovaj zadrti [vabo je doveo svjedoke, sve premjerio i ozna~io, dodatno tra`io valjane papire i onda se prihvatio posla. 20 Razmjerno malo selo nastalo u prvom razdoblju turske vlasti. 1864. imalo 10 ku}a sa 66 ~lanova. Usp. Jurica [ALI], Diljem zavi~aja, Banja Luka 2000., str. 27. 21 HANGI A., Banjaluka. Grad i okolica, [kolski vjesnik X., Sarajevo 1903. str. 71.; To je naravno bila dobra politika, jer bi se sultanovo odobrenje za samostan ~ekalo mjesecima ili du`e, a odobrenja za gradnju privatne ku}e je mogao dati i veliki vezir, komu je opet prijatelj bio prvi tajnik austrijskog veleposlanstva, a ovaj je opet bio katolik i tako dalje. Usp. VLA[I]AK, Nav. dj. str. 34-35. 22 Njema~ki konzul je bio evangelik Otto Blau, koji je radio na otvaranju evageli~ke {kole u Sarajevu. Napravio je zavod, doveo u~iteljice, a sam obavljao evangeli~ku slu`bu Bo`ju, budu}i da je svr{io teologiju. Zato se Pfanner uvijek obra}ao isklju~ivo na austrijskog konzula. 23 Jamstvo je bilo u sklopu reskripta od 7. 03. 1870. kojim se ovlasti dane Pfanneru za osnutak samostana u Hrvatskoj prenose na

Bosnu. 24 Trapistima je osim ~estih urgencija u njihovu korist odobrio i trogodi{nje ~uvanje samostana za vrijeme bosanskohercegova~kog ustanka. Tako su Turci ~uvali samostan od 1875. do 1878. a trapisti su ih hranili. ZAPLATA R., Trapisti kod Banja Luke,

Glasnik Jugoslovenskog profesorskog dru{tva, XIV. Beograd 1934. str. 915.

U molbi koju Pfanner upu}uje sredi{njici u Francusku a gdje se isti~u njihove dotada{nje zasluge ve} 1872. samo u tri godine boravka u novom kraju uspjeli su podi}i: 90 dunuma kultiviranog zemlji{ta, kupiti 1000 dunuma {ume, razviti poljodjelstvo i sto~arstvo u tolikoj mjeri da zadovoljavaju potrebe, a ne{to se i zaradi od prodaje, imaju 14 krava,25 moderan mlin kakvog nije bilo u Bosni26, ciglanu bez konkurencije, prostran vinograd i s time mogu izdr`avati 300 ~lanova. 1873. Port de Salut opatija u Francuskoj odobrila im je primitak.27 Racionalno gospodarstvo izra|eno po svim uzusima onda{njeg najrazvijenijeg europskog sustava gospodarenja doprinijelo je izvanredno brzom boga}enju trapista i velikim gospodarskim ulaganjima u taj kraj.28 Stvorili su cijeli kompleks zgrada, kamo se stanovni{tvo skrivalo pred naletima austro-ugarske vojske tijekom vojnih operacija 1878. Naime jo{ su 1872. sagradili stalni prijelaz preko Vrbasa tzv. kerep, pa se zahvaljuju}i njemu lako moglo skloniti brzo k trapistima ili u {umu gdje se skrivao dio naroda i franjevaca s Petri}evca. U tim borbama koje Pfanner opisuje u Banjoj Luci spominje i trapisku vjetrenja~u, prvu i jedinu ikad sagra|enu u tom kraju.29 Ina~e su svako malo kupovali zemlju, parcele, {umu, livade ili kr~evine, {ire}i svoj posjed, uglavnom me|u selima koja su nastavali Hrvati katolici, a pru`ala su se sjeverno od Banja Luke.30 1872. na njegov poziv i poticaj u grad dolaze sestre milosrdnice. Prema njima je bio prili~no velikodu{an: sam im je kupio zgradu, vrt za 7000 forinti, a za po~etak im je podmirivao i sve tro{kove.31

Do Uskrsa 1874. uspjeli su dogotoviti pivovaru,32 veliki mlin s tri kamena, za pokretanje kojih je trebalo 24 vola i 12 ljudi, zavr{iti branu i strugaru, ~istionicu i hidrauli~ni stroj. S pilanom su spojili crpku na vodeni pogon za napajanje vrta, dovod vode u samostan i pivovaru. Crpka se pokreta isto kao i elektrana iz umjetnog slapa napravljenog ispod samostana. Na prolje}e 1898. samostan je dobio struju, a tri godine kasnije i sam grad Banja Luka se koristio istim "{vapskim" postignu}em. To je ubrzalo i razvoj i gradnju hidroelektrane. 1872. zapo~eta je gradnja su{ionice {ljiva kako bi se doma}e stanovni{tvo odvratilo od pogubne navade kori{tenja {ljiva isklju~ivo u svrhu dobivanja rakije. Uz to i mljekaru sa Schweizerei-om, prostorom u kom se su{io sir. 1875./76. sagra|ena je crkva. 1878. podignuta je radionica sukna, tzv. "{tofara", koja }e izvoziti proizvode i za vanjsko tr`i{te. Iste godine otvorit }e se i glasovito trapisko siroti{te. Premda su Turci u godini dolaska trapista u Banja Luku (1869.) izglasali zakon o zabrani osnutka {kola stranim redovnicima prije im je

25 Trapist je izvorno ime specifi~nog kravljeg sira. Broj krava je do 1903. porastao na 150. Izvo`en je u u prvom redu u druge dijelove Austro-Ugarske i Francusku. Isto. 26 To je prvi trapiski mlin koji se koristio vodom Vrbasa zajedno s pilanom. 1910. sagra|en je novi mlin. Kapacitet tog prvog parnog i najmodernijeg mlina u Bosni bio je 450 vagona bra{na godi{nje. HRELJA K., Industrija Bosne i Hercegovine do kraja prvog svjetskog rata, Beograd 1961, str. 81. 27 ]OSI]. A., Nav. dj. str. 22. 28 Vjerojatno je to~na ocjena da su u`ivali velik ugled kod pripadnika svih vjera. Usp. HANGI, Nav. mj. 29 Obzor 1878. godine, od 27. 8. br. 195. 30 Detaljnije o tim kupnjama vidi u ]OSI]. A., Nav. dj. str. 22-23. 31 ZAPLATA, Trapisti kod Banja Luke..str. 914-915. 32 Nektar je za{ti}eno ime trapiskog piva. Izvo`eno je u Crnu goru, Dalmaciju i Albaniju, a godi{nja proizvodnja iznosila je oko 6.500 hl. Jugoslavenski kompas, svezak I., str. 63, Izvje{taj o upravi Bosne i Hercegovine 1906., str. 421. Citirano prema

MIKI], Nav. dj. str. 86.

dr`avna vlast propala nego {to se zakon po~eo primjenjivati.33 Otud plodan i nesmetan trapiski rad i na {kolstvu, ~ime se ovi redovnici redovito ne bave.34 Svi ti poslovi nisu tekli neometano i bez prigovora. Samo 1874. sudio se Pfanner u pet navrata sa susjedima. Izneseni prigovori i tu`be bile su besmislene, na pr.: navodno neovla{teno uzimanja gra|evnog drveta, uspostavljanje prijevoza preko Vrbasa, va|enje pijeska iz rijeke i tako.35

Daljnje {irenje trapista u Busova~i36, Zadru i Dubrovniku37 ostalo je samo na poku{ajima.

Ljeti 1874. banjalu~kim krajem proputovao je i Miho Pavlinovi} bilje`e}i me|u trapistima u prvom redu njihov gospodarski zna~aj. 38

Trapistima ima zahvaliti i nastanak prve njema~ke kolonije39 u Bosni, u Novoj Topoli (Windthorst) otprilike na polovici puta izme|u Banja Luke i Gradi{ke na Savi. Pfanner je, naime, odmah po dolasku Austro-Ugarske u jesen 1878., napisao du`i novinski prilog, tiskan u ~asopisu Christlicher Pilger, i svojevrstan poziv katoli~kom stanovni{tvu da se naseli blizu njega, jam~e}i dobru zemlju, nesmetan razvoj40, svoju pomo} i podr{ku.41 Poziv nije bio zanemariv; imao je te`inu vjerodostojnog svjedoka koji ondje `ivi ve} deset godina, razmjerno je poznat, i mora biti upu}en u prave prilike i o~ekivano stanje stvari.42 On ih je do~ekao, pomogao im i smjestio ih.

33 Turski je propisan nastavnim jezikom, a nastavnici bi morali biti otomanski podanici. 34 Prednost obuke i izobrazbe siro~adi davala se obrtima. Naj~e{}e su izu~avani za kova~ki, bravarski, zidarski, stolarski, postolarski, kroja~ki, kolarski, mlinarski, pekarski, knjigove`a~ki, ba~varski i potkiva~ki zanat. Daroviti su slani na visoke {kole u ^e{ku,

Innsbruck i dr. HANGI str. 71-72. Do 1928. primili su i odgojili 2166 pitomaca. 35 ZAPLATA R., Trapisti u Bosni za turske vlade, str. 222. 36 Ondje su kupili zemlju ~iji su vlasnici bili do 1930., ali gradnju im je omeo onda{nji bosanski biskup fra Pa{kal Vui~i}. O razlozima vidi u ZAPLATA R., Trapisti u Bosni za turske vlade, str. 238-242. 37 Apostolski administrator trebinjske dijeceze i dubrova~ki biskup Ivan Zaffron zatra`io je 15. 10. 1872. od Andrassya da mu nekako odobri naseljavanje trapista u Hercegovinu gdje bi gospodarskoj obradi tla podu~avali siroma{ne katolike. Svi su nekako bili za to, ali Pfanner je jednostavno morao odbiti zbog malobrojnosti svojih redovnika u Deliba{inom Selu kojih je ondje bilo 12, a zapo~eti posao ogroman. 38 Zbog lijepog stila i vjerodostnog opisa koji doprinosi boljem sagledavanju slike gospodarskog doprinosa trapista donosim ne{to ve}ih ulomaka. Preko, desnom obalom Vrbasa, pod ravne i {umovite bregove, u prisoju pustile se pitome luke. Od istoka skok

Vrbasa navra}en na veliko kolo: s jednog kraja ono melje `ito, a s drugoga pila daske. Pod zapad se di`e u proplanku lijepa crkva, pa uz crkvu zida se samostan, pa zgrade radni~ke i poljodjelske. Kad nas la|a uz konop prevezla preko Vrbasa, na|osmo se u pusto{i nedavno naseljenoj: oko pedeset radnika, i redovnih i svjetovnih, i Nijemaca i Bo{njaka, ve}inom staraca i neja~i, rabota na sve strane. Lijepo nas pri~ekao stare{ina, koji je sam mogao govoriti: dru`ini red je da mu~i. Po~astio nas vinom, sirom i so~ivom, pa je~emenom kavom...O gradnji ka`e :..bra}a trapari uzeli su kr~iti, kovati, tesati i prositi po svijetu, pa razgradili samostan, crkvu, mlinicu, mlje~arnicu, radionice i staje, razorili zemlje, nasadili vinograde, utvrdili i brod na Vrbasu, pa sagradili stan konjima, putnikom, `enskadiji, {to u kasno prispjevaju na prevoz, ili ne smidu preko. Tu se namjesti{e pravo po vlastelinsku....Ko {to p~ele {to je bolje i meda i voska sabiru za drugoga, tako i trapari {to boljega istrude, to je za goste, za bolesnike i za dobrotvorne zavode...Velika je neprilika za Trapare u Bosni da su to Nijemci, koji obi~no ne vide dalje od svoga jezika. Nakon trodnevnog boravka u Mariji Zvijezdi Pavlinovi} se oprostio s Pfannerom " koji se nije tomu domi{ljao kako bi

Dalmatinac mogao biti Hrvat, i svojakati Bosnu".. Usp. PAVLINOVI], M., Puti, Zadar 1888., citirano prema D@AJA M.,

Banja Luka u putopisima, zapisima i legendama, Banja Luka 1988. str. 95-101. 39 I vlada je njema~kim naseljenicima dijelila zemlju besplatno, ali ovi prvi naseljenici su je kupovali. 40 Treba imati u vidu da je i politika Kulturkampfa u Njema~koj mogla dio katolika privu}i u ipak neizvjesno naseljavanje, dotad uglavnom slabo poznate Bosne. 41 Uredni{tvo je otisnulo njegov ~lanak i kao posebnu bro{uru koju je potom dru{tvo sv. Boromeja {irilo Njema~kom. 42 Rudolf ZAPLATA, Postanak njema~kih naseobina kod Banja Luke, Glasnik Jugoslovenskog profesorskog dru{tva, XIV, Beograd 1934., str. 918-922., Isti, Postanak prve njema~ke kolonije u Bosni, Vrbaske novine, Banja luka, 16. 03. 1934. str. 1-2.

Svoje novonastalo doma}instvo ovaj neumorni pregalac napustio je 22. 06. 1880. uputiv{i se dalje, u ju`nu Afriku, osiroma{iv{i trapiski samostan za trideset vrijednih redovnika s kojima se uputio u samu pustinju u Dimbrodyju, da bi se kasnije preselio u Natal i osnovao Marianhill. U prolje}e 1883. povratio se jo{ jednom u Banja Luku i poveo novih trideset redovnika u Afriku.43 Ondje je i umro 24. svibnja 1909. u misijskoj stanici Emaus.

Svoje djelo u Bosni ostavio je svom nasljedniku superioru o. Bonaventuri Baieru, ro|enom Bavarcu, koji }e postati i prvi opat.

U Banjoj Luci niti jedna ulica nikad nije nosila njegovo ime.

43 "U samom Marianhillu bi podignuta biblioteka, muzej i tiskara u kojoj se je osim novine za uro|enike "Umblobo Wesminiana" tiskao englesko-zulu rje~nik (svega 13 000 rijeli), kao i drugi razni spisi u zulu, basuto i drugim uro|eni~kim jezicima."

ZAPLATA R., Trapisti u Bosni ..str. 225.

Franz Pfan ner (1825 – 1909) - oder kurz über den Be i trag der de ut schen Trap pi sten der wirtschaf tli chen Entwic klung des Ban ja Luka – Ge bie tes

Im ersten Teil des Werkes stellte man das Leben und das Werk von Franz Pfanner, eines Enthusiasten, Weltreisers und treuen Mönches, seine Versuche die Trappisten nach Kroatien zu bringen und das Widersetzen des kroatischen Parlaments dar. Den zweiten Teil widmet der Autor dem Beginn der neuen und später größten Abtei Maria Stern in Banja Luka. Bis zum Jahr 1883 war Pfanner dort zusammen mit einer kleineren Gruppe der deutschen Trappisten; dabei wurde eine ganze Reihe von wirtschaftlichen Projekten dargestellt: der Bau des Damms, der größten Mühle in Bosnien, der Textilfabrik, der Brauerei, der Ziegelei, der Sägemühle, dann auch der Anbau von Kulturpflanzen und anderem.