Ivan PEDERIN skog rataAu stri ja u eu rop skoj pu bli ci sti ci u doba oko Prvog svjet

from Godišnjak - Jahrbuch 2002

Mar ga re ta MATIJEVIĆ Franz Pfan ner (1825. – 1909.) - ili krat ko o do pri no su nje ma~kih tra pi sta jago spo dar skom raz vit ku ban ja lu~kog kra

Ivan PE DE RIN

Au stri ja u eu rop skoj pu bli ci sti ci u doba oko Prvog svjet skog rata

Habsbur{ka Carevina suprostavila se u Podunavlju Osmanlijama {to su nadirali u Europu, a istodobno i protestantima. Habsburgovci su bili bojovna dinastija koja je imala dobro izvje`banu vojsku, a bili su i vrlo ambiciozni pa je Karlo V. postao rimskim carem i vladarom u ~ijem Carstvu sunce nije zapadalo. Kao rimski car Karlo V. nije nastojao, niti je imao sredstava da potre individualnosti kraljevina i kneèvina koje su se u njegovu carstvu na{le. Me|utim, Marija Terezija oduzela je Crkvi {kolstvo i tako je be~ko sveu~ili{te postalo ustanovom koja }e dràvi odgajati ~inovnike, a u Rimskom Carstvu razvila se dràvna ideologija o dràvi nalik na ko{nicu u kojoj svatko nalazi svoje mjesto. Bila je to Polizeiwissenschaft dvojice filozofa - Sonnenfelsa i Justija, koji su pod tom znano{}u podrazumijevali znanost o upravljanju prema gr~koj rije~i politeia {to zna~i upravljanje gradom. Tako je nastalo suvremeno austrijsko ~inovni{tvo kao ste~evina austrijskog prosvjetiteljstva, a ova dràvna ideologija bila je mo`da element ili po~elo kasnijeg marksizma-lenjinizma koji je dràvu zami{ljao na sli~an na~in. To ~inovni{tvo nadvisilo je u centralisti~kom smislu stare feudalne mjesne institucije, ali je ujedno zna~ilo i na~elo posuvremenjenja zaostalih feudalnih kraljevina. Tako je Carevina postala dràvna tvorevina u kojoj je posuvremenjenje dolazilo odozgo, dok se liberalni nacionalizam pozivao na stare feudalne pravice i povlastice protiv kojih se borio liberalizam u Francuskoj i Italiji. Bio je to razlog iz kojeg liberalni revolucionarni pokreti nikad nisu imali mnogo izgleda u Carevini. Crkva se uglavnom povoljno odnosila prema apsolutisti~kom posuvremenjenju, a poslije Josipa II. sve}enici su bili manje-vi{e dràvni ~inovnici pa se zbog toga Carevina doìvljavala kao klerikalna, a protuklerikalizam nikad nije imao mnogo izgleda u Carevini. âk ni masonerija nije u Carevini bila protuklerikalna kao talijanska ili francuska masonerija.

Hrvati su u toj Carevini imali status kraljevine, pa su ustrojili suvremenu dràvu prema europskim na~elima. Uveli su hrvatski kao uredovni jezik, ustrojili su suvremeno {kolstvo, osnovali Sveu~ili{te, Akademiju, muzeje, arhive i knji`nice suvremeno ~inovni{tvo koje je u svoj Carevini ustrojila Austrija s katastrom, zemlji{nim knjigama, suvremenim sudstvom i zakonodavstvom koje su opet preuzeli od Austrije, pa ~ak i {pijunaòm, ali nisu ustrojili nacionalnu vojsku, diplomaciju i {pijunaù, odnosno vodili su manje-vi{e privatnu {pijunaù kao ilirci koji su u Bosnu poslali Matiju Maùrani}a kao obavje{tajca, a on je napisao Pogled u Bosnu, a ilirci su preko svojih obavje{tajaca ìvo sudjelovali u bosanskoj politici {to se vidi iz slu~aja

biskupa Rafaela Bari{i}a.1 Sli~no kao i Ma|ari, koji su nastojali obnoviti i napokon 1867. obnovili krunu sv. Stjepana i mi smo nastojali obnoviti Zvonimirovu krunu, ali u tome nismo uspjeli, nismo uspjeli pripojiti Dalmaciju, {to je u Hrvatskoj doìvljeno kao crna nezahvalnost Dvora prema Jela~i}u. Koliko je to va`no moè pokazati slu~aj Srbije u kojoj ni do pred I. svjetski rat nije bilo zemlji{nih knjiga ni katastra. Austrija je bila na~elo posuvremenjenja srednjoisto~ne Europe. U slengu austrijskog ~inovni{tva tu se govorilo o "kultiviranju" istoka, {to su Austriji zamjerili mnogi koji su austrijske ~inovnike doìvljavali kao ohole u toj ulozi. U tom smislu ona je usporediva s dana{njom ulogom Amerike ili europske zajednice. Austrija je organizirala suvremenu industriju knjiga, a austrijska cenzura je odgojila ~itateljstvo i kazali{nu publiku, jer u Be~u je do{lo do razvitka dvorskog kazali{ta do suvremenog velegradskog kazali{ta, a be~ka kazali{ta imala su vode}u ulogu u {irenju srednjoeuropske uljudbe u Carevini i u kazali{nom ìvotu uop}e.2 Po tome uloga Austrije odgovara ulozi naprednja~kih europskih dràva XIX. st. koje su bile liberalne. Austrija nije bila liberalna i u razvitku je uvijek zaostajala za Francuskom i Engleskom, ali je ipak bila naprednja~ka i u njoj se razvila suvremena uljudba, odatle i zadovoljstvo njezinih podanika koji ipak nisu bili gra|ani. Bila je apsolutisti~ka po tome {to do 1860-ih godina nije poznavala ustava, ali je poznavala suvremeno zakonodavstvo i pojam jednakosti pred zakonom. Kad se 1867. preustrojila dualisti~ki ona je prepustila Hrvate, Slovake i Rumunje Ma|arima, to~nije ma|arskim velika{ima na milost i nemilost, ali je Ma|arsku, odnosno njezine grofove {to su bili nositelji vlasti dràla na uzdi tako {to je prijetila uvo|enjem op}eg prava glasa u Carevini, a onda bi ma|arska prevlast u kruni sv. Stjepana prestala jer su Ma|ari bili tek oko polovice pu~anstva te krune. Na taj je na~in be~ki Ballplatz sprije~io da Ma|arska dobije svoju vojsku {to je traìla. No s druge strane, ako bi Berlin vr{io pritisak na Be~ on bi taj pritisak vr{io preko Budimpe{te. Me|utim, poloàj Hrvatske u kruni sv. Stjepana bio je ipak bolji nego li poloàj Slova~ke ili Transilvanije jer je Hrvatska bila kraljevina – kraljevina Hrvatska-Slavonija, dok je Transilvanija bila kneèvina, u Hrvatskoj nije bilo surovog poma|arivanja kojemu su bili izloèni Rumunji i Slovaci, iako je ma|arskih {kola ipak bilo malo previ{e nego Ma|ara, a ma|arski jezik je bez mnogo uspjeha poku{avao ste}i neke povlastice u Hrvatskoj. Ma|arska je vlast u ono doba bila vlast osornih {ovinisti~kih grofova, koji su se vladali pompozno i za sitnicu izazivali na dvoboj. Zbog toga je i Hrvatska bila izloèna ma|arskom nacionalnom ugnjetavanju koje je u djelo provodio ban Karóly Khuen Héderváry. Sli~an osorni nacionalizam mogao se u to doba na}i kod drugih nedavno ujedinjenih nacionalnih dràva kakve su bile Italija (1861) i Njema~ka (1871). Supilo je traìo savez s ma|arskim liberalima u kojima je djelovala masonerija

1 Ivan Pederin, Katolici u Bosni, Hercegovini i Albaniji u prvoj polovici XIX.st., Obnovljeni ìvot, vol. 53(1995) br.1.str.47-61; isti, Putopis u hrvatskoj knjièvnosti ilirizma i realizma, Knjièvna istorija, Beograd, 11(1979) br. 44. U ovoj prilici zahvaljujem patru Jerku Mato{u koji me je gostolojubivo primio u Hrvatskom povijesnom institutu u Be~u kad sam ja u sije~nju 2001. istraìvao u austrijskim arhivima i knji`nicama. 2 Ivan Pederin, Entertainment and Fun in the XIX Century Dalmatia, Ludica, Annali di storia del gioco, Treviso,2(1996), str.121-143

i nije bio ni tako naivan jer bi ulaskom Dalmacije, mo`da i Bosne u Hrvatsku ova oja~ala prema Ma|arskoj, nije bio ni prvi koji je predlagao takav plan, Kossuthov emisar Augustin Grubi{i} predlagao je ilircima ulazak Dalmacije u krunu sv. Stjepana, a Kossuth i njegov krug tada su inzistirali na ulasku Dalmacije u krunu sv. Stjepana, ali su se tu obra}ali ujedno i Talijanima koji su bili naklonjeni ulasku u Ma|arsku. Kossuth je bio ~ak spreman pristati da Hrvatska napusti krunu sv. Stjepana, ali se nije htio odre}i obale.3

Austrija se optuìvala zbog centralizma i to su utemeljene optu`be, no plodovi centralizma bili su uvo|enje suvremenog ~inovni{tva, dakle pravne dràve, i njema~kog jezika. Ovo posljednje opisivalo se kao germanizacija, ali u Austriji se nije poku{avalo germanizirati njezine narode tako da oni zaborave svoj materinji jezik i prihvate njema~ki, kako se to s malo uspjeha poku{avalo u obnovljenoj kruni sv. Stjepana, ve} da uvede njema~ki kao jezik sporazumijevanja me|u njezinim narodima i tu je Austrija bila vrlo suvremena u svojim rje{enjima. Austrija naime nije nikad poznavala pojam uredovnog jezika.4 Ovdje valja napomenuti odluku ministarskog programa iz 1860. kojom se zabranjuje da se njema~ki jezik name}e pu~anstvu, ve} da se uprava sluì jezikom koji odgovara prakti~kim svrhama.5Me|utim, njema~ki je svatko rado u~io. Druga~ije je bilo s ma|arskim koji nikad nije bio uredovnim jezikom u Hrvatskoj, ali se svaki poku{aj da se znanje ma|arskog pro{iri u Hrvatskoj doìvljavao kao ugnjetavanje i izazivao vrlo èstok otpor. Austrija nije bila centralizirana unitarna dràva, ve} carevina domovina. Me|utim, vrhovna vlast u Carevini bili su monarh, velika{i, crkva, ~inovni{tvo, a to }e re}i u prvom redu tajna policija koja se nazivala c. k. Vi{om Policijom i vojska koja je imala preteìto kulturnu ulogu. Austrija je naime bila militaristi~ka dràva, ali je njezina c. K. Vojska izgubila najva`nije bitke u XIX. st. âsnici, koji su bili ve}inom plemi}i, ali to nisu morali biti, a dolazili su iz svih zemalja Carevine, jer Austrija nije imala pokrajine, nego zemlje (Länder) stupali su u vojno u~ili{te Theresianum u jedanaestoj godini ìvota i oni su odgajani i obrazovani na njema~kom jeziku. Za razliku od sve}enika i ~inovnika koji su, osim onih najvi{ih obi~no bili mjesni ljudi, ~asnici su sluìli u svim dijelovima Carevine. Oni su bili ipso facto ~lanovi casina, a to je bio ekskluzivni klub obrazovanih i u casinu su dolazili u dodir sa mjesnim ljudima i postajali sa svojim ènama {iritelji srednjoeuropske kulture i na~ina ìvota, a i onoga {to se u Austriji nazivalo austrijskom dràvnom mi{lju.6 Razgranata tajna policija potrebita je svakoj dràvi koja nema slobodnih izbora da bi dràva doznala {to narod misli, a i da bi doznala {to se zbiva u zemlji i inozemstvu. Austrijska tajna policija bila je najbolja u Europi i po njoj je Austrija bila velika sila. Austrija je trebala tu policiju

3 Ivan Pederin, Karad`i} i prvi velikosrpski i Kossuthovi emisari u Dalmaciji, Kolo, obn.te~aj, br.5/6 III(CLI) (1993) str.46-479,

Magda Jászay, Il litorale adriatico nella politica del Rinnovamento ungherese, u: Istria e Dalmazia nel periodo Asburgico a cura di Giorgio Padoan, Ravenna, , 1993. str. 33-45. 4 Ivan Pederin, Be~ki dogovor o hrvatskom jeziku u Dalmaciji 1909. te uloga njema~kog i talijanskog jezika, Mostarski dani hrvatskog jezika, Mostar, 1999. str.185-208 5 Die Protokolle des österreichischen Ministerrates 1848-1967. IV. Abteilung: das Ministerium Rechberg, Bd. 1. 19. Mai 1859 –2/3. März 1860., bearbeitet und eingeleitet von Stefan Malf r, Anhang, Nr. IXa Ministerprogramm, o.O.,o.D.(Wien, 21.August 1859) Lithographie; XI. Nationalitäten. Izdanje }e biti tiskano 2002. Ovaj podatak zahvaljujem autoru. 6 Ivan Pederin, Austrijska tajna policija u izgradnji politi~kih i intelektualnih elita, Acta Histriae, VII(1999) str.619-632.

da zna {to narod misli jer dràva nije bila demokratska, nego apsolutisti~ka i nije poznavala izbora. Me|utim ta policija, a to je bila tajna policija legitimisti~ke dràve nije pravila spletke kao tajne policije revolucionarnih dràva jer je car bio car Bo`jom milo{}u i pojam osvajanja dràve nije u Austriji postojao pa time ni pojam prevrata i spletaka kakve su u tamnom XX. st. pravile tajne slu`be totalitarnih reìma. Centralizam kao glavni porok Carevine ima i svoje povijesno opravdanje. Velika Britanija je mogla biti liberalna jer njezin zemljopisni poloàj i struktura isklju~uje separatizam i zaustavlja se na umjerenom regionalizmu koji ipak nikad nije dosegao razmjere da bi doveo u pitanje jedinstvo Ujedinjenog Kraljevstva. U C. K. Dràvama, odnosno Austrijskim dràvama, odnosno Carskim dràvama, odnosno Austro-Ugarskoj, kako se habsbur{ka carevina nazivala u raznim razdobljima svoje povijesti u XIX. st. zemljopis ne sugerira jedinstvo i centralizam je bio sredstvo kojim je Be~ drào na okupu svoje zemlje koje nisu àrko nastojale da se odvoje od Carevine. To su odlu~no nastojali jedino Ma|ari i Talijani 1848. O politi~kom nezadovoljstvu Hrvata, Poljaka, êha, Slovaka, Rumunja, ne moè se mnogo toga kazati, bar ne u XIX. st. Njema~ko jezi~no pu~anstvo prebivalo je u mnogim krajevima Carevine, dijelom je to bilo selja~ko pu~anstvo kao u Transilvaniji, ê{koj, u Podunavlju, koje se naselilo poslije protjerivanja Osmanlija ili ranije, a dijelom gradsko pu~anstvo. Ovi naseljenici nisu se dràli osvaja~ki i kolonizatorski, ali su djelovali kao element unapre|enja poljodjelstva. Nijemci su se doseljavali u gradove, ali ne da bi u tim gradovima postali vladaju}im slojem, ve} da bi nacije u koje su se doselili priveli napretku pa }emo me|u preporoditeljima na}i mnoge doseljene Nijemce ili njihove potomke kakvi su Josip Juraj Strossmayer, muzikolog Franjo Kuha~ Koch, knjièvnik Rikard Flider Jorgovani}, vrhbosanski nadbiskup Josip Stadler, Janez Bleiweiss u Sloveniji, Franti{ek Ladislav Rieger u ê{koj i mnogi drugi doseljeni Nijemci koji su se istakli u nacionalnim uljudbama zemalja u koje su se doselili.7 Njihov je odnos prema zemlji u koju su se doselili bio dobronamjeran i tu se oni znatno razlikuju od dijela Talijana u Trstu, Istri i dalmatinskim gradovima koji su se s prezirom odnosili prema svojim hrvatskim ili slovenskim sugra|anima. Oni su u~inili sve da ih njihovi sunarodnjaci iz Kraljevine Italije okupiraju ili anektiraju, a ni{ta da bi stvorili modus vivendi s doma}im ve}inskim pu~anstvom.

Pa ipak, Austrija je na ovaj na~in funkcionirala u doba po~etne industrijalizacije kad je velika ve}ina pu~anstva `ivjela na selu i bila nepismena. [to je vi{e odmicalo XIX. st. to vi{e je bilo obrazovanih ljudi, novina i ~asopisa i to manje je vlast bila sposobna upravljati takvom dr`avom, koja se sve vi{e osje}ala kao nedemokratska, a demokratska nikad nije ni bila. Gledana iz hrvatske perspektive Austrija ipak nije bila ni dobra, ali bi mi bili jako provincijalni ako bi ocijenili ili osudili tu Carevinu gledaju}i je samo iz na{e nacionalne perspektive.

7 Mira Kolar –Dimitrijevi}, Carl v.Klinggraff, pomaga~ biskupa Haulika u gospodarskim pitanjima I prvi tajnik

Hrvatsko-slaavonskog gospodarskog dru{tva, Godi{njak Njema~ke narodnosne zajednice, VDG Jahrbuch, 1999, str.47-64;

Lovorka ^orali}, Bosanski biskup Peregrin Saksonac (1349-1356), ibid. str.11-20; Zlata @ivakovi}-Ker`e, Utjecaj obitelji

Kaiser I Povischil na gospodarski razvoj grada Osijeka, ibid. str. 27-34. Odvelo bi nas jako daleko kad bismo naveli svu literaturu o Nijemcima u Hrvatskoj.

Austrija je dakle bitna odrednica hrvatske povijesti i novija hrvatska povijest ne da se ni zamisliti bez Austrije. Pa ipak u hrvatskoj povjesnici ne postoji knjiga o Austriji, niti se zna {to je Austrija zapravo bila, ve} se znanost zadovoljava pau{alnim ocjenama Austrije kao centralisti~ke, nedemokratske, birokratske, militaristi~ke, tamnice naroda, apsolutisti~ke, reakcionarne, ultramontanske, klerikalne i sve su to ocjene koje potje~u iz politike, a ne iz znanstvenog istra`ivanja. Slabo je ili nikako poznato {to je bila Nagodba 1867., odnosno to je kako tako poznato jedino u odnosu na Hrvatsku i Nagodbu 1868., ni koja je bila razlika izme|u Austrije i Ugarske, a ta nije bila mala, nije poznato kako je Carevina funkcionirala u europskim okvirima, koja je bila njezina uloga u Njema~koj, pa u Italiji, njezin odnos prema Engleskoj, Francuskoj, Rusiji i Turskoj.

Velik je broj nacionalnih povjesnica koje se pi{u u okviru nacionalne znanosti otprilike kao autobiografija nacije, ali je rijetko da netko iz jedne nacije pi{e povijest druge nacije, to nije ni pravilo. Pa ipak, u doba oko I. svjetskog rata pojavilo se mnogo knjiga posve}enih Austriji, odnosno Austro-Ugarskoj na engleskom, francuskom, talijanskom, njema~kom, hrvatskom i srpskom jeziku jer je taj je rat zapravo bio rat za austrijsku ba{tinu. U tom se radu Austro-Ugarska borila za svoj opstanak, a to }e re}i za svoj jo{ uvijek polu-feudalni sustav, Njema~ka se borila da ne ostane bez izolirana saveznika, Engleska se borila protiv njema~ke hegemonije na moru i na europskom kopnu, Francuska protiv Njema~ke opasnosti, a Italija da stekne austrijske zemlje koje je smatrala svojima, Rusija se borila za Slavenstvo, za Balkan, za tjesnace i {irenje svog utjecaja na Bliskom Istoku i u Svetoj Zemlji {to su joj tada kao i ranije osporavale Engleska i Francuska.8 Austro-Ugarska je bila kamen spoticanja svih ovih nastojanja, a to zna~i da je bila istaknuto europsko pitanje pa je to bio razlog da se pojavilo tako mnogo publikacija o njoj. Dijelom su to knjige posve}ene ju`noslavenskom pitanju koje je opet bilo austrijsko pitanje.

U Francuskoj se pojavila Austro-Ugarska kao pitanje prije I. svjetskog rata u djelu Charlesa Loiseaua pod naslovom L'Equilibre adriatique (L'Italie & la question d'orient), (Paris, 1901). U toj knjizi je Jadran austro-ugarsko more jer Carevina vlada Jadranom preko Trsta i Rijeke, prodire na Balkan preko Jadrana. Ujedinjenjem Italije po~inje austro-talijansko suparni{tvo na Jadranu i Balkanu, u kojem je Carevina istisnula Italiju sklopiv{i s njom Trojni savez, i sporazum s Rusijom o podjeli Balkana na interesne sfere 1897., pa su Bugarska i Makedonija ruska, a Srbija, Albanija i Epir austro-ugarska interesna sfera zajedno s ju`nim Jadranom. Be~ se sve vi{e oslanja na Slavene koji su mu za{tita od pangermanizma i pokreta Los von Rom, pa Talijani na taj na~in sve vi{e gube, gube i gospodarski pa mleta~ka luka nazaduje, nazaduje i napuljska luka, a Jadranom vladaju tr{}anski Lloyd i rije~ka Ungaro-Croata. Albanija je podru~je austro-talijanskog suparni{tva u kojem Italija ima malo izgleda jer s jedne strane ima Tunis i Bizertu, a s druge Austro-Ugarsku u Durresu (Dra~). Brakom talijanskog kralja s crnogorskom princezom Italija poku{ava prodor na Balkan, ali austrijski planovi za gradnju `eljeznica na Balkanu zna~e daljnje gospodarsko

8 Grof Carlo Sforza, Bra}a a neprijatelji (Problem poslijeratne Evrope) (Die fendlichen Brüder – Les freres enemies) preveo Ivo

Grisogono, Split, 1933. str.68, 70.

nazadovanje Italije koja trpi i diplomatske udarce od Austro-Ugarske na Balkanu jer Carevina umije iskoristiti talijansku antipatiju prema Slavenima. Loiseau je bio {urjak Luja Vojnovi}a koji je strastveno mrzio Austriju, mnogo je pisao o ju`noslavenskim pitanjima, a u doba I. Svjetskog rata sudjelovao je kao neslu`bena osoba u nekim diplomatskim djelatnostima Jugoslavenskog odbora u Rimu. U njegovoj knjizi Austrija se pojavljuje kao nezadr`iva sila koja s velikom spretno{}u i energijom prodire na Balkan i gu{i Italiju u njezinim nacionalnim nastojanjima.

Knjiga Guy de Montbela pod naslovom La Condition politique de la Croatie-Slavonie dans la Monarchie Austro-Hongroise, (Toulouse, 1909). Povod pisanja tom djelu bio je strah od politi~kog kaosa poslije smrti Franje Josipa (koji se tada ve} bliìo osamdesetoj, a umro je 1916.) jer je on bio vladar od po{tovanja i povjerenja cijelog svijeta. Kao glavna pitanja Carevine Montbel, koji je bio pravnik, naveo je austro-ugarske odnose, pangermansko pitanje, talijanski iredentizam i hrvatsko pitanje. Sva ta pitanja nastala su 1919. osobito pak pitanje reorganizacije c. k. vojske. Od 1867. djelatna vojska imala je zajedni~ko ministarstvo, pri~uva (domobranstvo) bilo je u Austriji Landwehr, a u Ma|arskoj honved, svako sa odnosnim ministarstvom u Be~u odnosno u Budimpe{ti. Zapovjedni jezik bio je njema~ki, ali su Ma|ari traìli da zapovjedni jezik bude ma|arski za svoj dio vojske {to je car odlu~no odbio 1903. Ma|ari su nadalje traìli gospodarsku samostalnost, trgova~ki ugovor umjesto carinskog saveza. Izbila je kriza, a ministar unutarnjih poslova Kristoffy odgovarao je na ove zahtjeve prijedlogom da se uvede op}e pravo glasa koje pak Ma|arima nije odgovaralo. Kriza se rije{ila 1907. nagodbom u financijskim i carinskim pitanjima, ali je onda kriza izbila u Hrvatskoj i neprestano se zao{travala pa su Hrvati traìli od Budimpe{te ono {to je Budimpe{ta dobila od Be~a, a to je vlastito domobranstvo. Ban Toma{i} traìo je da u tom domobranstvu zapovjedni jezik bude hrvatski, ali nije traìo carinsku samostalnost za Hrvatsku koja bi onda izgubila trì{te za svoje poljoprivredne proizvode. Ti zahtjevi zapla{ili su premijera Becka koji je smatrao da bi Dalmacija onda pri{la Hrvatskoj, a oja~ana Hrvatska bi traìla saveznika u Srbiji {to bi ugrozilo Ma|arsku, spomenuo je i rije~ku rezoluciju, Hrvatsku kao raskri`je putova od Budimpe{te do Rijeke, od Be~a do Soluna i njezino ja~anje poremetilo bi ravnoteù na Balkanu. Spomenuo je hrvatsku i srpsku nacionalnu ideologiju, Zvonimirovu i Du{anovu krunu, bio je zastra{en {to Hrvatska kao jedan od temeljnih ~imbenika Carevine traì vlastitu dràvu. Napisao je pregled hrvatske i srpske povijesti. Hrvate i Srbe smatrao je bliskim srodnicima, ali ne jednim narodom. Sklopiv{i Pacta conventa Hrvatska je zadràla sve atribute suverene dràve, ali joj to sada osporavaju Ma|ari i tvrde da su hrvatske zemlje partes adnexe Ma|arske. Ova èstoka dràvnopravna polemika ipak ostaje u zraku jer dokaza nema, a odnosi dviju kraljevina nejasni su i kaoti~ni od XIV.st. Poslije saètog opisa hrvatske i ma|arske povijesti spomenuo je Eugena Savojskog koji je protjerao Turke, ustanak Rakoczy Ferenca koji se borio za nezavisnost Ma|arske i napokon zahtjeve obnovljene krune sv. Stjepana, pragmatica sanctio koju su Ma|ari priznali 1723, dakle poslije Hrvatske ali i sporazum u Szatmaru kojim Hrvatska ipak nije postala ma|arskim privjeskom, ali je Carevina ipak postala njezinim okvirom. Me|utim, Ma|ari smatraju da dana{nja Hrvatska nije isto {to i ona iz VI. st. Oni se pozivaju na istraìvanja grofa

Joszefa Mailatha prema kojima podru~je dana{nje Hrvatske Slavonije nije bilo dio Tomislavove Hrvatske koja je dopirala do Save, ve} da je bilo dio Ma|arske, a to isto pisao je i Fréderic Pesty. Ma|ari su u to doba osvojili Hrvatsku, Srbiju i Bugarsku, Hrvatsku ju`no od Save pokorio je Koloman. Bila je to polemika koja je polazila od teritorijalnosti suvremene dràve koja je u ranom srednjem vijeku bila upitna jer nam nedostaju dokumenti o tada{njoj dràvnoj ideologiji i dràvnim granicama koje su onda bile vrlo pomi~ne.

Marija Terezija pod~inila je 1773. Hrvatsku ma|arskoj kancelariji, a onda 1779. njezinom kraljevskom savjetu u kojem je ipak uvijek bio po jedan hrvatski plemi}. No hrvatska je autonomija ovim jako suèna, a dràvni suverenitet je nestao jer se Hrvatska povezala ma|arskom zakonodavnom pravu, a Ma|arska je ostala vezana s Carevinom samo personalnom unijom. Napoleon je u Hrvatskoj ustrojio vlast prema francuskom revolucionarnom uzoru, uveo je pojam nacije i ljudskih prava i time uveo poglavlje borbe protiv despotizma i centralizacije koji se pro{irio na sve narode Carevine pa su se Ma|ari i drugi opirali Metternichovom redarstvenom pritisku.9 Tu Montbel nije spomenuo modernizaciju Carevine poslije be~kog kongresa,10 ali je istakao da je apsolutizam suprotan ma|arskoj tradiciji. U ilirizmu nalazi panslavisti~ke tendencije i opasnost za Ma|arsku koja treba more, pa je Kossuth, kako naprijed vidjesmo poku{avao ste}i Dalmaciju 1848/49. Hrvati, koji su se orijentirali prema moru11 i uìvaju tihu podr{ku Be~a, isto kao {to i be~ki revolucionari uìvaju ma|arsku naklonost. Hrvati su sada pod Jela~i}em traìli ono isto {to su traìli i Ma|ari, a to je bilo Dalmaciju i Vojnu Krajinu, jezik, sveu~ili{te u Zagrebu, Zadru, Osijeku i Rijeci, jednakopravnost pred zakonom i tako po~inje polemika s Ma|arskom koja se zavr{ava ratom u kojem se Hrvatska sve vi{e pribliàva Be~u, dok se be~ki demokrati pribliàvaju Ma|arima protiv Jela~i}a. Tako se Hrvatska izdvojila od Ma|arske i do{la pod Be~ 1850 ih godina i postala adutom za pregovore od Nagodbi 1867. No kraljevina sv. Stjepana postala je tada austrijskom pokrajinom pa je tako i Hrvatskoj nametnut njema~ki jezik u upravi i nastavi. Kakav je bio karakter i uloga njema~kog jezika u kruni sv. Stjepana, autor ne kaè podrobnije, ali prikazuje politi~ku borbu Ferenca Déaka za obnovu krune sv. Stjepana. On traì Transilvaniju, Hrvatsku i Rijeku, ali ne uspijeva pa traì sporazum s Hrvatima kojima obe}ava dostojno mjesto pod tom krunom. Strossmayer mu ne vjeruje, Anton von Schmerling ~eka, a Bismarck gleda kako da li{i Austriju utjecaja u Njema~koj. Bilo je to poglavlje zanemareno u hrvatskoj povjesnici toliko je bio jak negativni glas Austrije koji je hrvatska znanost prihvatila od politike i strah da Hrvatska u Jugoslaviji ne ste~e glas karijatide Dvora koji joj je pripisao Marx,12 i srpska povjesnica, {to }emo vidjeti niè, a Savez Komunista ga je prihvatio kao dogmu. No onda je Franjo Josip otvorio 1865.

9 Montbel ovdje ne pi{e da je Napoleon u Ma|arskoj tra`io saveznika protiv Austrije pa im je uputio I jednu proklamaciju u kojoj je smatrao da Ma|arska mora postati nezavisna I imati svoga kralja, Elie Kedourie, Nationalism, London, 21966. str. 94. 10 Ivan Pederin, Nijemci i Austrijanci u kulturi Dalmatinske Hrvatske, Godi{njak Njema~ke narodnosne zajednice - VDG

Jahrbuch, 1995. str.15-21. 11 Ivan Pederin, More i Jadranska Hrvatska u ~asopisu Vijenac (1869-1903) Adriatica maritima Zavoda za povijesne znanosti IC

JAZU u Zadru, sv. 14(1985) STR. 39-96. 12 Ivan Pederin, K.Marx i F.Engels o pitanju panslavizma, Hist. zbornik, Zagreb, 35(1982) str. 279-291; isti, Graf Jela~i} und der kroatische Nationalismus, Österreich in Geschichte und Literatur, 35(1990) br. 2, str.45-76. Tu se ~ita o partijskoj osudi Jela~i}a.

ma|arski parlament, priznao je integritet krune sv. Stjepana i dio zakona iz 1848. Lajos Kossuth poku{avao je voditi iz izbjegli{tva parlamentarnu ljevicu, a Déak je nastojao obnoviti realnu uniju u okviru pragmatica sanctio. Sklopio je Nagodbu 1867. i okrunio se krunom sv. Stjepana i prepustio dio Slavena Ma|arskoj. Ministar Beust kazao je tada Andrássyju da sad svatko mora ~uvati svoje slavenske horde, a Franjo Josip je prijetio raspu{tanjem Hrvatskog Sabora ako se Hrvati ne nagode s Ma|arima. Autor je potom potanko prikazao obje nagodbe, upravu Bosne i Hercegovine sve kao savr{en oblik realne unije koja je jedina preostala u Europi poslije razdruènja [vedske i Norve{ke. Ma|arska je postala nezavisnom, ali je njezina nezavisnost upitna prema inozemstvu, Hrvatska nije nezavisna jer ne moè utjecati na odnose obiju polovica Carevine, a pogotovo ne na vanjsku politiku Carevine, ban nije odgovoran Saboru nego ma|arskoj vladi, ona je manje od kraljevine, a vi{e od pokrajine. No austrijska se politika koleba pa je Hohenwart sklon Slavenima zbog poraza kod Kralji~ina Graca, Grof Badeni daje ustupke ~e{kom jeziku {to izaziva bu~ne prosvjede u Reichsrathu u kojem je osobito glasan Georg von Schönerer, vo|a svenjema~ke stranke. Barun Gautsch kao nasljednik Badenija propisuje njema~ki u njema~kim, a ~e{ki i ~e{kim dijelovima Carevine. Montbel se ne osvr}e pobliè na ovo ure|enje jezi~nog pitanja koje je za ono doba bilo jedinstveno, a i danas se moè smatrati vrlo modernim.

Vra}aju}i se na hrvatsko pitanje, koje smatrao jednim od stoèrnih pitanja Carevine Montbel nalazi da je Ante Star~evi} djetinjast kad poslije tri stolje}a turske vlasti i ~etiri ma|arske govori o hrvatskom dràvnom pravu na Bosnu, {to mo`da i nije tako ako su Ma|ari govorili o svom pravu na Transilvaniju, no on ima uspjeha u Hrvatskoj, a savez s Be~om mu se name}e, sve ako ga on i ne traì. Potom Montbel spominje aferu grbova, ostavku bana grofa Ladislava Peja~evi}a, Khuena koji kao surovi prefekt provodi u djelo Nagodbu, ali donosi i gospodarski napredak, oslanja se na Srbe u Hrvatskoj, vra}a im konfesionalne {kole koje im je oduzeo Ivan Maùrani}13 Montbel prikazuje sukobe Hrvata i Srba u Khuenovo doba, 1895. neredi u Zagrebu prigodom kraljeve posjete jer su Srbi podigli svoju zastavu, 1902. opet neredi zbog ~lanka u Srpskom knjièvnom glasniku pretiskanom iz Srbobrana koji je proglasio Hrvate katoli~kim Srbima, a Hrvatsku izmi{ljotinom Austrije i katolicizma. Autor zaklju~uje da razlika u vjeri vrlo duboko dijeli Hrvate od Srba koji su u Hrvatsku do{li u drugoj polovici XVII. st. kao izbjeglice. Poloàj Kara|or|eve i Milo{eve Srbije bijeda je i ne privla~i Hrvate koje k tome ljute planovi Mihajla Obrenovi}a o osvajanju Bosne s ~ime je po~eo velikosrpski pokret. 14Pa ipak, Mihajlo Polit Desan~i} izjavio je 1861. u Hrvatskom Saboru da su svi ìtelji Hrvatske hrvatski politi~ki narod. Pa ipak, poslije 1878. velikosrpski pokret je ja~ao i vidi Jadran kao svoj cilj, negira hrvatski narod. S druge strane Hrvati su narod seljaka, ~inovnika i vojnika koji Srbima zamjeraju suradnju s Khuenom. Neki Srbi ipak pristaju na osnivanje hrvatske dràve koja }e zadovoljiti njihove zahtjeve u pogledu pisma, zastave i vjere, ali radikali ho}e veliku

13 O Ma`urani}evu odnosu prema Srbima vidi Ivan Pederin, Politi~ka djelatnost Ivana Ma`urani}a 1860-ih godina u Be~u,

Hrvatska obzorja, IV(1996) br.3. str.604-612. 14 Taj pokret po~eo je ranije, ali je imao te`i{te na Cetinju, Ivan Pederin, Poku{aj prodora na zapad Crne Gore, Srbije i pravoslavlja u XIX. stolje}u, Croatica Christiana Periodica god.XVI(1992) br.30. str.183-223.

Srbiju. ^ista stranka prava i Stranka prava sa Josipom Frankom, Grgom Tu{kanom i Stjepanom Zagorcem ho}e trijalizam i Montbel ne osu|uje trijalizam i ne prikazuje Franka onako negativno kako je to u~inila Mirjana Gross,15ali isti~e kako se Frank opire rije~koj i zadarskoj rezoluciji kao promjeni fronte hrvatske politike.16

Nadalje Montbel opisuje sve u~estalije sukobe Hrvata s ma|arskom politikom, nemogu}nost odnosa prema Ma|arskoj s Nagodbom kao polazi{tem, demonstracije koje sada zahva}aju Be~ i Budimpe{tu. Milan Obrenovi} mu je samo dobar vazal Austro-Ugarske, sve manje skrupulozne postupke vlasti u gu{enju prosvjeda, aneksiju Bosne i Hercegovine koja je ozlovoljila Bosance. No on prikazuje i vrenja u samoj Austriji, Schönerera koji u katolicizmu vidi element otpora Be~a prema Pruskoj i poku{ava obratiti Austrijance na protestantizam, ali doìvljava neuspjeh s pokretom Los von Rom. Montbel nije vidio opasnost u ovom nasilnom politi~aru koji je bio uop}e protiv dràve, bio je èstoki antisemit i traìo je vezivanje Austrije uz Njema~ku.17Na drugoj strani, u Trentinu, Trstu i Dalmaciji razbuktao se sukob s talijanskom iredentom, Hrvati su u borbi protiv Ma|ara traìli savez sa Srbima, i taj savez doìvljavao se kao prijetnja dualizmu. Geografija Ma|arske sugerira unitarnu dràvu, ali u Ma|arskoj ima samo 51% ljudi koji govore ma|arski, Srbi i Rumunji opiru se Ma|arima, a Mailath kaè da oni nemaju povijesnih prava u Ma|arskoj. Montbel ipak u Ma|arskoj vidi europsku nu`nost jer je Ma|arska bila element sti{avanja izme|u Svetog Rimskog Carstva i Bizanta, zaustavila je Osmanlije u prodoru prema Europi. Ma|ari su prema Montbelu pozvani da vladaju svojim narodima. Hrvati imaju svoje zastupnike u ma|arskom parlamentu i ma|arskoj delegaciji u zajedni~kim poslovima krune sv. Stjepana. Ma|ari trebaju Rijeku koja je pripadala raznim feudalcima, Mleci je se nisu uspjeli domo}i, a Marija Terezija ju je 1779. dala Ma|arskoj. Ona je 1848. do{la u Hrvatsku, ali Nagodbom je opet do{la u Ma|arsku, ve}ina pu~anstva su Talijani, njezin politi~ki sustav je bizantinski, a od 1888. Rijeka {alje zastupnike u Sabor, ali se to ne primjenjuje. Rijekom upravlja ma|arski guverner, njezin prvostupanjski sud podloàn je prizivnom sudu u Budimpe{ti. Nagodba je u svakom slu~aju ustavni kuriozitet. Neki u njoj vide realnu uniju, ma|arski pisci vide u Hrvatskoj dio unitarne Ma|arske. Hrvatska nije u Ma|arskoj suverena jer nije gospodar svoje politike, mala skupina hrvatskih zastupnika nema utjecaja u ma|arskom parlamentu, Hrvatska nema utjecaja na vanjsku politiku Carevine, ni u odnosima dvaju polovica. Austro-ugarska i ugarsko-hrvatska nagodba ne mogu se uspore|ivati jer je prvom stvoren ma|arski suverenitet, a drugom inferiornost Hrvatske pa je ban odgovoran ma|arskoj vladi, a i financije su u ma|arskoj nadle`nosti. Hrvatska nije bila suverena ni u ~asu sklapanja Nagodbe i nije se mogla odre}i svog suvereniteta onako kako se Irska odrekla svog suvereniteta u korist Engleske. Pa ipak Hrvatska nije obi~na pokrajina Ma|arske. Posljedica ove nejednakosti Hrvatske u Ma|arskoj dràvi je Strossmayerovo jugoslavenstvo i Star~evi}eva ogor~enost i njegov pojam hrvatskog dràvnog prava.

15 Povijest prava{ke ideologije, Zagreb, 1973. str.273, 276, 319, 338. 16 O tom sukobu ne{to vi{e Stjepan Matkovi}, Supilo I Frank, Kolo, god. VIII(1998) br. 4. str. 328-343. 17 Ernst Nolte, Der Faschismus in seiner Epoche, Die Action Française, Der italienische Faschismus, Der Nationalsozialismus,

München, 1963. str.366-367.

Star~evi} je za razliku od Strossmayera vrlo strastven i pu~ki agitator, ne malogra|anski agitator, kako ga je pod dojmom marksisti~kog pojma malogra|anin opisala Mirjana Gross u naprijed navedenom radu.18 Austro-Ugarska je dodu{e izazvala kritike u svoj Europi zbog aneksije, ali je u Bosni ipak stvorila pravnu dr`avu.19 Pobu|en mladoturskom revolucijom grof Aehrenthal dao je sagraditi od Be~a do Banje Luke, Sarajeva i Novog Pazara.

Poloàj Hrvatske teàk je zbog ma|arske bankovne krize, pitanja uvo|enja op}eg prava glasa, zapovjednog jezika u vojsci i carinske autonomije. Hrvatska se 1848. digla na oru`je protiv Ma|arske, iako onda nije bila mnogo vi{e od njezine pokrajine. Austrija je potom dvadeset godina upravljala Hrvatskom {to je bolno odjekivalo u Ma|arskoj. Nagodba 1868. sklopljena je na polazi{tima poloàja Hrvatske prema Ma|arskoj iz 1790. Pa ipak, Hrvatska je 1868. ipak dobila {iroku autonomiju, pa je u Hrvatskoj uredovni jezik hrvatski, a ne ma|arski, izmjene Nagodbe nisu mogu}e bez suglasnosti Sabora. Nagodba ne ukida hrvatsko dràvno pravo, dapa~e, ona od njega polazi, pa je poloàj Hrvatske u tom pogledu bolji od poloàja ê{ke u Austriji. No s druge strane Nagodba isklju~uje mogu}nost ujedinjenja hrvatskog nacionalnog prostora i ako bi se to dopustilo onda bi ~e{ki Nijemci mogli u Njema~ku, austrijski Talijani u Italiju, ma|arski Rumunji u Rumunjsku i to bi jako oteàlo poloàj hrabrog ma|arskog naroda (le vaillant peuple magyar)koji bi onda bio uklije{ten izme|u Rusije i Njema~ke. Primjena narodnosnog na~ela uni{tila bi Austro-Ugarsku koja je politi~ka osovina Europe (l'axe politique de l'Europe), potrebita kao jastu~i} izme|u Njema~ke i Rusije (comme tampon de Michel allemand et l'moujik russe). Bez Austro-Ugarske nema Europe pa je narodnosno na~elo opasno za europsku ravnoteù, a i za Francusku koja bi, ako bi se to na~elo primijenilo morala odstupiti Savoju i Elsas. Montbel je protiv federalizma koji bi rasto~io Austro-Ugarsku. Autor zavr{ava preporukom da se Austro-Ugarska o~uva na temeljima Nagodbi iz 1867. i 1868. U njegovom djelu zamjetan je strah od Slavena i svijest o europskoj ulozi Austro-Ugarske, Carevine u krizi.

Na drugoj strani, samo {est godina kasnije je Ernest Denis u djelu La Grande Serbie (Paris, 1915) pi{u}i u jeku rata zauzeo vrlo korjenite stavove prema Austro-Ugarskoj. Denis je bio profesor na sveu~ili{tu Sorbonne u Parizu. Denis (1849-1921) bio je povjesni~ar i stru~njak za njema~ku i ~e{ku povijest, u~enik Franti{eka Palackog, pod ~ijim je rukovodstvom radio u Pragu 1872-1875. Negodovao je zbog aneksije Bosne i Hercegovine, veleizdajni~kog procesa u Zagrebu i Friedjungova procesa20 pa je za rata razvio politi~ku i znanstvenu djelatnost u korist Srbije, 1915. pokrenuo je i ~asopis pod naslovom La Nation TchPque, poslije rata osnovao je u Parizu i Institut

18 Sam pojam malogra|anstva nastao je u Wielandovom romanu Die Abderiten i u Goetheovom Faustu Ivan Pederin, Goethes

“Faust” als Auftakt zum modernen Atheismus, Godi{njak njema~ke narodnosne zajednice VDG Jahrbuch, 1999. str.99-108.Ali ovaj masonski (Goethe i Wieland bili su masoni) pojam malogra|anina kao ~ovjeka koji ìvi po predrasudama nije isti kao noviji marksisti~ki pojam malogra|anina, sitnoburòaskog elementa sa stupnjevanjem na krupnu, sitnu, mladu itd. buròaziju. 19 O tome Tomislav Kralja~ić, Kalajev reìm u Bosni I Hercegovini 1882 – 1903., Sarajevo, 1987. i Ivan Pederin, Austrijska putopisna djela o Bosni i Hercegovini, Radio-Sarajevo, Treći program, 11(1982) br. 39. str. 427-511 20 Veleizdajni~ki proces u Zagrebu 1909. ipak nije bio montirani i reìrani proces, nego je bio proces urotni~koj skupini hrvatskih

Srba, Ivan Pederin, Velikosrpska promid`ba i subverzija u Dalmaciji izme|u aneksijske krize 1908. i balkanskih ratova 1912. (Prema spisima zadarske pismohrane), Vjesnik Dr`avnog arhiva u Rijeci, 41-42(1999-2000), str. 247-267.

d'Etudes Slaves.21 Tu je on opisao Austriju kao vazala Hohenzollerna koji su joj dali investituru da osvaja na jugoistoku pa je tako rat postao sukob Slavena i Germana Habsburgovci su kao rimski carevi bili kozmopoliti, ali su kasnije postali bigoti i konzervativci. Franjo Josip je osoba ograni~enog uma i za nj vaì Napoleonov aforizam da je Austrija uvijek u zaostatku za jednu armiju i jednu ideju. Ma|ari su narod nagao i nasilan, nesposoban za umjerenost koji s njema~kom oholo{}u onemogu}avaju Slavenima sporazum s Habsburgovcima. Grof Koloman Tisza ma|arizira sa svojom pseudo-liberalnom strankom pa se vlast koncentrira u nesno{ljivoj i oholoj ma|arskoj aristokratskoj kasti koja tla~i druge narode. K tome se Ma|ari iskazuju kao bra}a Turcima, a Apponyijev zakon iz 1907. ma|arizira ~ak i privatne {kole. Habsburgovci sa svoje strane centraliziraju, oni su klerikalci i reakcionari, predsjednik vlade grof Aehrenthal mrzi Francusku i prezire Englesku. Ma|ari grade èljeznice tako da onemogu}e veze Hrvatske s Be~om i Srbijom. Ne dopu{taju izgradnju èljeznice prema Parizu i Carigradu. Veleizdajni~ki proces u Zagrebu vodio je sudac Tarabocchia, alkoholi~ar. Pi{u}i o Sarajevskom atentatu isti~e da Gavrilo Princip nije imao veza s beogradskim krugovima. Austrijska politika prema Srbiji je agresivna, a agresivna je i ina~e na Balkanu na kojem i Italija ima svoje interese. Zato Austro-Ugarska gradi ratno brodovlje da zastra{i Italiju. Franju Ferdinanda opisuje kao osobu pomu}ena uma. Euharistijski kongres u Be~u opisuje kao trijumf klerikalizma . Za svoju mr`nju prema Austro-Ugarskoj nalazi povijesnu opravdanost i zakonitost, pa preporu~a da Francuska osnuje isto~no od Njema~ke niz slavenskih dràva, Austrija je neko} bila nadzornik Njema~ke; ona to odavna vi{e nije i zato mora nestati, a Francuska se mora vratiti tradiciji svojih kraljeva koji su ratovali protiv Karla V. U savezu sa [vedskom, Turskom i Poljskom pa sa ustanicima u ê{koj i Ma|arskoj. Valja stvoriti veliku Srbiju slijede}i politiku Henri IV., Richelieua, Lionne i Talleyranda i kazniti senilnog Franju Josipa. U konfederalizaciju Austro-Ugarske ne vjeruje, ali isti~e da su krivci za rat Nijemci, Ma|ari, a ne Slaveni i Talijani.22 Bila je to bojovna knjiga napisana u jeku rata. Na plan o ustroju velike Srbije koji je vi{e nego i{ta pridonio stvaranju uvjerenja da je Jugoslaviju stvorila Francuska i dala Srbiji investituru da ugnjetava i posrbljuje osvrnut }emo se na drugom mjestu. Pa ipak, u doba rata Ernest nije bio za ru{enje Austro-Ugarske, ve} samo za stvaranje nacionalnih autonomija u njezinom okviru.23

Na kraju rata izi{la je knjiga Julesa Duhema La Question Yougoslave, La Monarchie Danubienne et l'Europe1878-1918, (Paris, 1918). Knjiga je napisana kao povijest austrijske politike na Balkanu poslije okupacije Bosne i Hercegovine kad je prema ~lanu 30. berlinskog ugovora i Srbija do{la pod Austro-Ugarski suverenitet {to je ostvareno 1882. s tajnim sporazumom. Balkanska politika bitna je odrednica Austro-Ugarske prema Duhemu. U to doba Rusija je napustila trocarski savez, ali se nije suprotstavljala austrijskoj ekspanziji na Balkanu jer je bila zaokupljena

21 V(ojislav) V(u~ko)vić, Denis, Ernest, Enciklopedija Jugoslavije, 2. Bosna-Dio, Zagreb, MCMLVI, str.690. 22 E. Denis, Nav. djelo, str.17, 132, 133, 143, 148, 155, 167, 177, 190, 221, 222, 228, 278, 307-309. Ovdjde moramo posumnjati da je veleizdajni~ki proces u Zagrebu 1909. bio montiran jer je Srbija poslije aneksije Bosne otpo~ela vrlo {iroku subverzivnu djelatnost osobito u Bosni i Dalmaciji o ~emu imam rad u tisku. 23 Dragovan [epi}, Sudbinske dileme ra|anja Jugoslavije, Italija, Saveznici i jugoslavensko pitanje, Prvi dio, Rijeka, 1989. str. 65.

osvajanjima u Aziji. Obrenovi}evska Srbija posve je zavisna od Austro-Ugarske, ~ak je uklju~ena u njezin carinski savez. Me|utim kad je na vlast do{ao Petar I. Kara|or|evi} oja~ao je srpski nacionalizam, Austro-Ugarska je po~ela carinski rat, ali se Srbija orijentirala na izvoz preko Dunava i Soluna, moral pu~anstva bio je visok i ona se izvukla ispod Austro-Ugarskog protektorata. Trijalizam moè biti austro-ugarsko-hrvatsko pitanje, pa austro-ugarsko-poljsko, ali prema Srbiji Austro-Ugarska nema jasne politike, a tada barun Alexis von Aehrentahl je bojovni reakcionar koji ko~i jugoslavenski pokret birokratskim sredstvima i vidi opasnost u Srbiji. On je poku{ao sklopiti s Rusijom tajni savez protiv Engleske, ali nije uspio, stvorio se anglo-francuski savez, ali je Turska ipak ostala uz Austro-Ugarsku i Njema~ku. Aneksija Bosne i Hercegovine je izazov Srbiji i rat je na pomolu, sve ako je Srbija i morala priznati aneksiju. Aehrenthal, koji je postao grof sada po~inje gu{iti jugoslavenski nacionalizam s montiranim procesima, Tommaso Tittoni je natjerao Austro-Ugarsku da se povu~e iz Sandàka {to je oteàlo njezinu ekspanziju na jugoistok. No s druge strane se austrijski ministar vanjskih poslova grof Leopold Berchtold vezao s Njema~kom i Ma|arskom. On se oduìo Italiji pa su Albanci pobu|eni Austro-Ugarskom okupirali Prishtinë i Skopje. Prijetio je rat, po~elo je nova~enje, ali se hrvatski pri~uvnici nisu odazivali. Austro-Ugarska osnovala je Albaniju da bi sprije~ila izlaz Srbije na more, podupirala je bugarske zahtjeve za Makedonijom pa se u Bugarskoj razvila protusrpska kampanja s tajnim makinacijama i provokacijama. Austro-Ugarska je bila odlu~na da ne tolerira Srbiju kao rusku filijalu na Balkanu, ali je i Italija èljela ograni~iti srpski ekspanzionizam jer nije èljela suparni{tvo sa Srbijom na Jadranu. Me|utim u Europi su se pojavili brojni ~lanci iz pera Toma{a Masaryka, Krama a, Stjepana Radi}a, Henry Wickhama Steeda, Williama Setona Watsona, Bérarda, Virginia Gayde koji su znatno utjecali na javno mnijenje, uslijedili su nesporazumi s Rusijom, Austro-Ugarska istjerala je Crnogorce iz Skadra koji su bili okupirali i za to dobila suglasnost Italije i Njema~ke uz uvjet da za{titi talijansku manjinu u Dalmaciji, osobito u Zadru. Austro-Ugarska imala je i ~vrst oslonac u Bugarskoj gdje je princ Boris kr{ten na pravoslavlje, ja~ao je i panslavizam koji je poprimao liberalne oblike. No s druge strane ja~ala je i ratna stranka na ~elu sa Franjom Ferdinandom, grofom Istvánom Tisza, carem Wilhelmom II. i admiralom von Tirpitzom. Engleski i ameri~ki novinari nisu bili protiv Srbije. Spremao se sarajevski atentat za koji su znali grof Tisza i neki drugi pa je general Potiorek doveo Franju Ferdinanda pred cijevi. I Duhem isti~e da nema dokaza da bi slu`bena Srbija bila umije{ana u atentat, Srbija nije o~ekivala rat pa je vojvoda Ratomir Putnik u ~asu izbijanja rata bio u banji u Austriji. Ju`ni Slaveni uop}e su miroljubiv svijet.

Austrija je nazo~na u Hrvatskoj preko svog agenta Josipa Franka koji se oslanja na katolicizam {to je austrijska sugestija, a i Ma|ari izrabljuju trvenja Hrvata i Srba koje je politi~ki emancipirala Nagodba 1868.

I pored svega austro-ugarski opada, osobito zato {to se Hrvati sve vi{e orijentiraju prema Srbiji i opiru se ma|arskim poku{ajima da im nametnu njihov jezik. Osobiti neprijatelj Slavena je na~elnik generalskog sto`era Konrad von Hötzendorf. Austro-Ugarska je militaristi~ka, imperijalisti~ka. Njezina publicistika je pod sna`nim utjecajem dr`avne vlasti koji provode barun Leopold von Chlumecky i Karl

Danzer. Duhem vidi u austro-ugarskom prodoru na jugoistok opasnost za zapadne sile i ne vjeruje u rje{enje ju`noslavenskog pitanja u austrijskom okviru, on je protiv srednje Europe kao naoruànog bloka, uop}e protiv jake srednje Europe i protiv Bugarske kao njezinog saveznika. Austrija se koleba izme|u tri na~ina da rije{i svoju krizu. To je centralizam, koji je najmanje nepravedan prema nacijama, federalizam i trijalizam, federalizam nacionalni ili provincijalni. Velikoaustrijski krug zaista je imao u vidu centralizaciju Carevine podijeljenu u 15 jedinica sa njema~kim jezikom kao jezikom sporazumijevanja me|u tim jedinicama. Josip Frank nije bio blizak tom krugu, a Franji Ferdinandu nije se svi|alo hrvatsko dràvno pravo o kojem je on govorio.24 Protiv ovog posljednjeg ustajali su ~e{ki Nijemci, a ni êsi nisu bili za trijalizam koji je hrvatska pogre{ka {to po~inje s Jela~i}em koji je dao bezuvjetnu podr{ku Dvoru, a ovaj ga je kasnije izdao. Nadvojvoda Franjo Ferdinand govori o trijalizmu da odrì stari reakcionarni reìm, Ma|arska se protivi svemu i ostaje uz dualizam koji je plod zajedni~kog straha Austrije i Ma|arske od Slavena.

Duhemova knjiga ratna je knjiga proèta strahom njegove zemlje od austro-ugarske ekspanzije na jugoistok koja ipak zavr{ava traènjem rje{enja za odrànje Carevine. Ovdje se moramo prisjetiti iskusnog Metternicha, koji je 3. lipnja 1854. pisao grofu Buolu da austrijski zemljopisni poloàj nalaè Austriji da zadrì svoje teì{te u sredi{tu Europe i da se ne okre}e ni Istoku ni Zapadu.25 No moramo imati na umu da je austrijska politi~ka tradicija bila mije{anje u unutarnje poslove drugih zemalja sa svrhom suzbijanja nemira ma gdje oni izbili.26

Te godine izi{ao je i predgovor Gabriela-Louisa Jaraya knjizi Bogumila Vo{njaka Un Rermpart contre l'Allemagne, Les Slovenes (Paris, 1918). Jaray je u tom predgovoru spomenuo Franju Ferdinanda koji je namjeravao Carevinu preurediti trijalisti~ki, Ma|are koji su èljeli uni{titi ju`ne Slavene {to su im bili na putu za jugoistok, Srbe {to se èle osloboditi Austro-Ugarskog jarma time {to su na prijestolje doveli Petra Kara|or|evi}a ~ime je postao neizbjeàn sukob izme|u male Srbije i velike Austro-Ugarske u doba kad se u Francuskoj smatralo da je Austro-Ugarska potrebita jer samo ona moè ujediniti i organizirati mozaik malih nacija u srednjoisto~noj Europi. Za rata se me|utim javilo mi{ljenje da Austro-Ugarsku valja uni{titi, ali i strah da }e raspad Austro-Ugarske oja~ati Njema~ku pa }e nestati ravnoteè u Europi koju jam~i Austrija s unutarnjom ravnoteòm svojih nacija i miroljubivom politikom prema vani. Temeljni ~imbenik unutarnje ravnoteè su Hrvati kroz koje Be~ vodi politiku prema Ma|arskoj. Opasnost toj ravnoteì su Srbi, Talijani i Ma|ari koji se vezuju s Berlinom.

Ante Trumbi} pisao je 1918. bojovno o Austriji u zborniku koji je te godine u Firenzi izdao Gaetano Salvemini, profesor na sveu~ili{tu u Firenzi i direktor lista UnitB -Italija e Jugoslavia a cura di un gruppo di scrittori italiani e jugoslavi, Anzilotti Antonio – Baldacci Antonio – Borgatta Gino – Cvijic Giovanni – Ghisleri Arcangelo – Levi Morenos David – Miric

24 Mirjana Gross, Hrvatska politika velikoaustrijskog kruga oko prijestolonasljednika Franje Ferdinanda, ^asopis za suvremenu povijest, br. II(1970) 25 Pismo je citirao Angelo Tamborra, L’Europa centro-orientale nei secoli XIX-XX.(1800-1920), Parte prima dalla Storia universale diretta da Ernesto Pontieri, Milano, 1973. str. 361-362. 26 Henry A. Kissinger, Obnovljeni svijet, Metternich, Castlereagh i problemi mira 1812-1822, Zagreb, 1976. str.13.

V. – Prezzolini Giuseppe – Salvemini Gaetano – Stojanovich Costa – Trumbich Ante. On je tu opisao kako je car ugu{io bunu Zrinskih i Frankopana da bi zaklju~io kako se povijest ponavlja. Habsburgovci su ~isto njema~ka dinastija, nasilna, vidi samo svoje sluge pa su Zrinski i Frankopani po~etak tragedije jednog naroda. Trumbi} je izrazio jo{ zadovoljstvo zbog sloge Hrvata i Talijana koji }e potjerati neprijatelja s Jadrana koji je zajedni~ka ba{tina obiju naroda. Habsburgovci ipak nisu bili njema~ka dinastija, bili su [vicarci, na njihovom dvoru govorilo se francuski, talijanski, {panjolski i najmanje njema~ki, a njihova vlast, kako }emo ni`e vidjeti nije bila nacionalna.

Rat je pro{ao, Carevina je propala pa je onda André Robert, profesor na Francuskom Institutu u Be~u napisao knjigu o Austriji pod naslovom L'Idée nationale autrichienne et les guerres de Napoleon, L'Apostolat de Hormayr et le salon de Caroline Pichler (Paris, 1933). On je opisao Austriju kao bojovnu Carevinu koja je vodila mnogo ratova protiv protestanata, osobito u Ma|arskoj i ê{koj. Austrija nije nacionalna dràva, ve} dràva dinastije koja se oslanja na vojsku, crkvu, plemstvo i ~inovni{tvo. Ona je uzor ujedinjenih dràva Europe, koje autor preporu~a. Njema~ko pu~anstvo Carevine nije njezin glavni oslonac, uvijek je bilo mnogo ne-Nijemaca koji su se borili za Austriju kao austro-slavist Franti{ek Palacky, Hrvati koji su prije Ma|ara prihvatili pragmatica sanctio, Jela~i}, koji je predvodio Srbe i Hrvate u borbi za odrànje Austrije. I njema~ki romanti~ar Friedrich Schlegel, koji je boravio u Be~u bio je zanesen dinastijom. Austrijanci su veseli ljudi koji vole kazali{te, glazbu i ples, manje povijest i filozofiju, a jo{ manje njema~ke ideologije XIX. st. koje su zadale prvi udarac Austriji.27Austrija je bila stoèr protureformacije, za Marije Terezije mjesto gdje su stalno dolazili novi katoli~ki redovi. Marija Terezija je centralizirala i tako umanjila ulogu mjesnih organa vlasti u poreznim pitanjima, donijela je nove zakonike, Kaunitz i Haugwitz reorganizirali su upravu, a Gerhard van Swieten donio prosvjetiteljsku misao. Dok je njema~ka knjièvnost pod utjecajem reformacije postala apstraktna, austrijska je o~uvala smisao za realnost i uski dodir s pukom koji su ostvarili be~ki propovjednici, ~esto niska roda kao Abraham a Sancta Clara {to je uvijek znao vjeru dovesti u neposredni dodir s narodnim ìvotom. U Be~u je vladala talijanska opera, isusovcu su u Austriju donijeli barok iz Italije, Austrija je sva okrenuta jugu a Gottsched je u Be~u traìo njema~ki Pariz. Me|utim, isusovci su bili sumnji~avi prema svemu {to je dolazilo iz Njema~ke i Gottschedov racionalizam u knjièvnosti stran je duhu Be~a. Joseph von Sonnenfels, mason i @idov postao je 1770 kazali{nim cenzorom pa je ukinuo improvizaciju u kazali{tu {to je bio smrtni udarac komediji s Hanswurstom.Me|utim, njegova borba protiv nemorala na pozornici potekla je iz neshva}anja srì kazali{ta. Isusovac Joseph Albert von Diessbach bio je u po~etku protestant i vojnik. Obratio se na katolicizam, postao isusovac, obnovitelj reda i protivnik jansenista pa je u Be~ doveo nove kongregacije, osobito redemptoriste, koji su osnivali posudbene knji`nice. No Josip II. nije uspio germanizirati Be~ koji je ostao kozmopolitski grad.

27 To je bio J. G. Herder koji nije volio vi{enacionalnu Austriju, pa Deutscher Bund, politi~ko-ideolo{ka organizacija njema~kog romanti~kog nacionalizma Ivan Pederin, Die Germanistik als umstürzlerische Nationalwissenschaft, Das Geheimbündlertum an den deutschen Universitäten in den Berichten der k.k. Höheren Polizei (1819-1830), Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru,

Razdio filolo{kih znanosti, (21) 1991/1992. Zadar, 1993, str.217-234;

Robert nastavlja s opisom razvoja be~ke Dvorske knji`nice i ìvotopisa koje je pisao Joseph von Hormayr, ravnatelj be~kog arhiva, pa su one postale nadahnu}em niza austrijskih pisaca. On je uspio za Austriju dobiti Tirol 1809. pa je bio civilni upravitelj te pokrajine. Smatrao je da snaga neke zemlje nije njezina prostranost, ve} njezina unutarnja energija i time je stvorio austrijsko domoljublje i dràvnu misao koju su dalje ponijeli Karoline Pichler i bra}a von Colin. Hormayr nije bio logi~ar ni filozof, ve} domoljub i povjesni~ar koji je i{ao za tim da obnovi javni duh u Austriji. Povijest je za nj bila nadahnu}e svih umjetnosti i knjièvnosti. No njegova povijest Austrije zapravo je povijest dinastije. Me|utim u tom djelu on je Austriju vidio kao predstraù Europe prema istoku koja je vodila vjerske ratove, ali nije pala u intelektualni fanatizam. Austrija je za nj regulator i stabilizator Europe koja umije pokazati svim svojim narodima da imaju zajedni~ku pro{lost preko pobuda koje piscima daje Dvor jer samo povijest moè Austriji dati du{u. Ona je va`nije od jezika i samo ona moè njezinim narodima dati domovinu. Me|u Habsburgovcima izdvaja rodona~elnika Rudolfa koji je ostavio dojam ne sve svoje potomke. Karla V. Opravdava od predbacivanja da je bio despot. Karlo nije ratovao da pro{iri svoju mo}, ve} da sprije~i napade koje je naslijedio od svojih prethodnika. Ferdinanda opravdava {to je suzbijao protestante, jer njegovi progoni nisu bili sredstvo da ostvari tiraniju. Tako je Hormayr u Habsburgovcima vidio dinastiju koja jedina moè spasiti Europu od propasti. Robert je onda pre{ao na opis salona svoje u~enice Karoline Pichler koji je posje}ivao on i mnogi drugi be~ki intelektualci. Ona je bila konzervativna, protiv novotarija neskromne mladeì i novotarija u knjièvnosti. Bila je i protiv emancipacije èna i u tome se nije slagala s Mme de Stael i Francuske koja je po njezinu mi{ljenju posijala u svijetu sjeme nereda i pokvarenosti. Bila je ~uvstveno vezana uz Habsburgovce i staru Austriju. Napadala je protestante koji su za sebe prisvajali njema~ku knjièvnost da bi od nje napravili oru`je protiv katolicizma i dràve. Habsburgovcima zamjera da su dugo bili ravnodu{ni prema veli~ini Austrije i njezinom povijesnom dostojanstvu. @ena je za nju stoèr domoljublja jer ona je vezana uz ognji{te. Austrija i svijet za nju su Be~, a njezin je ìvot uvijek jasan i razborit.

Potom Robert spominje austrijskog orijentalista Josepha von Hammer-Purgstalla, koji je u [tajerskoj nalazio zamkove {to su se oprli Turcima i prikazuje austrijsku knjièvnost toga doba kao knjièvnost ~inovnika i njema~ke pisce koji dolaze u Be~ i u njemu nalaze duhovno teì{te Njema~ke i katolicizma kao August Wilhelm Schlegel. Austrija koja je bila stoèr protureformacije sada postaje stoèrom kontrarevolucije. Iz salona Karoline Pichler potekao je i Franz Grillparzer koji je bio nesklon njema~kom nacionalizmu. Bio je Austrijanac i prije svega Be~anin. Napoleon mu nije tiranin ve} vrlo sna`na li~nost toliko sna`na da je poremetila povijest. Cara Franju I. opisuje kao ~ovjeka koji ìvi u neprestanom strahu od tajnih dru{tava i boji se da ga ne zadesi sudbina Ljudevita XVI.28 pa su se od njega odvratili mnogi pisci tako da je pod njegovom vla{}u do{lo do razlaza duha i politike.

28 Tajna dru{tva bujala su u doba restauracije, Ivan Pederin, Austrijska policija u borbi protiv tajnih dru{tava u doba restauracije,

Mogu~nosti, XL(1993) br.3-4.str.162-174

U Robertovoj knjizi nalazimo sliku Austrije iz koje su nestali elementi dnevne politike koji su zamjetni u svim dotada{njim knjigama pa je Austrija postala kulturni i povijesni pojam. Robert nije umio razgrani~iti Austriju njegova doba i Carevinu. I dok je u ranijim knjigama Austrija neotu|ivi dio europske politike ona je sada kulturni pojam i sto`erni ~imbenik europske povijesti i svijesti.

U britanskoj znanstvenoj i politi~koj publicistici toga doba Austriji je posve}ena ne manja pa`nja. Tu se isti~e knjiga Roberta Williama Setona Watsona pod naslovom Die Südslawische Frage im Habsburger Reiche.29 (Berlin, 1913). Seton Watson bio je na strani malih i potla~enih naroda, nije odobravao Sarajevski atentat, ali ni austro-ugarsku kaznenu ekspediciju protiv Srbije. Bio je protiv londonskog sporazuma, talijanskog iredentizma, centralisti~kog Vidovdanskog ustava, bio je naklonjen Josipu Smodlaki i njegovom federalizmu, a atentat na Stjepana Radi}a smatrao je nacionalnom katastrofom30. On je mnogo putovao, bio je kalvinist i austrofil i upoznao je vrlo mnogo intelektualaca i politi~ara u Carevini, osobito hrvatskih i srpskih. S njima je razgovarao i vjerovao u reformiranje i obnovu Carevine. Kasnije je izdavao ~asopis New Europe posve}en pitanjima malih naroda, za rata je bio ~inovnik u Political Intelligence Bureau u sklopu ministarstva rata i pisao izvje{}a o doga|ajima u Austro-Ugarskoj. Seton Watson bio je povjesni~ar, novinar i promid`benik, ali ne i diplomat i politi~ar. Bio je urednik za vanjsku politiku lista Times. Za rata je smatrao da dio Makedonije valja dati Bugarskoj da bi ona u{la u rat na strani saveznika, nije podupirao pretenzije Jugoslavenskog Odbora na Trst koji je smatrao talijanskim gradom, nije odobravao srpsku ekspanziju u Ba~koj i pretenzije na Albaniju. Nije bio neprijatelj Italije, ali nije ni smatrao da Sonninov sacro egoismo odgovara interesima Talijana, nastojao je pribliìti Italiju, Rumunjsku i ju`ne Slavene, kritizirao je Nikolu Pa{i}a zbog njegove uske pravoslavne politike koji je ipak uspio zahvaljuju}i strahu Hrvata od Italije i komunizma. Poslije rata drào je mnoga predavanja po Europi, a u II. svjetskom ratu je radio u Research Dept. of the Foreign Office. Pred kraj rata vratio se na sveu~ili{te u Londonu gdje, a onda je bio profesor u Oxfordu. Umro je 1951. Uvijek je smatrao da je jaka Jugoslavija protuteà talijanskoj prevlasti na Sredozemlju. Politi~ki je stajao dosta desno, nije bio socijalist ni komunist.31

Svoju knjigu o ju`noslavenskom pitanju Seton Watson po~eo je s opisom statusa Hrvatske pod krunom sv. Stjepana, gdje Hrvatska nije pod~injena Ma|arskoj pa je Hrvatska samostalno i prije Ma|arske priznala pragmatica sanctio jer se sjedinila s Ma|arskom po slobodnoj odluci, a ne pod silom. Me|utim pod dojmom straha od be~kog centralizma ma|arsko plemstvo spretno je navelo Hrvate 1779. da se podlo~e ma|arskoj kancelariji ~ime je Hrvatska prestala biti regnum socium i postala pars adnexa. Franjo I. i Metternich ugu{ili su iza toga svaki privid slobode, a oko 1840. oja~ao je ma|arski nacionalizam pa su Ma|ari u svoj parlament uveli ma|arski mjesto latinskog, a 1843. je ma|arski postao jedinim jezikom zakonodavstva i vlade.

29 Slu`io sam se njema~kim prijevodom koji je nadopunjen I potpuniji od engleskog izvornika. Djelo je dijelom preveo na njema~ki sam autor koji je ina~e ~esto pisao pod pseudonijumom Scotus Viator. 30 Kosta Milutinovi}, R.W. Seton Watson I Jugoslaveni, Zadarska revija, 1978. br.1. 31 Hugh Seton Watson, Robert Williamo Seton Watson I jugoslavensko pitanje, ^asopis za suvremenu povijest (1970) br. II. Str. 75-96. Hugh je sin Roberta Williama.

Hrvati su na to odgovorili uvo|enjem hrvatskog u urede i {kole, a Lajos Kossuth poku{ao je posve dokinuti svaki oblik autonomije u Hrvatskoj pa Hrvatima nije preostalo ni{ta drugo nego da se oslone na Be~ i da se late oru`ja. Time su me|utim pali u zamku Be~a koji je poslije 1848. uveo centralizaciju i germanizaciju. Kossuth, ro|en u Slova~koj, bio je protiv Slovaka i smatrao je da Slovaci nemaju svoje povijesti i prema tome ni prava na autonomni razvitak. U Nijemcima i Rumunjima vidio je mogu}e saveznike protiv Slavena, @idove je bio spreman primiti raskriljenih ruku jer su bili spremni postati Ma|arima. Iznimku je pravio u slu~aju Hrvatske jer je ona bila stolje}ima Corpus separatum pod krunom sv. Stjepana, imala je vlastito plemstvo, povijest i upravu. Ma|ari su Hrvatsku uvijek tretirali na povla{ten na~in, ali kad su Hrvati traìli od Be~a ista prava kao i Ma|ari Kossuth je predloìo po prvi, ali ne i posljednji put da se Hrvatska odvoji od Ma|arske, {to me|utim nije èlio grof István Széchényi.32 [to se ti~e centralizma i germanizacije Seton Watson nije detaljnije objasnio ni jedno ni drugo, a jezi~na politika Austrije prou~ena je samo za Dalmaciju, a ne i za sjevernu Hrvatsku.

Pi{u}i o poloàju Srba u Ma|arskoj i Hrvatskoj Seton Watson je po~eo sa njihovim doseljenjem pod patrijarhom Arsenijem Crnojevi}em u kraj izme|u Tise i Dunava gdje su oni traìli autonomiju u stvarima vjere, obi~aja i kalendara, pravo da biraju svog patrijarha i vojvodu, te autonomiju u upravi. Seton Watson, koji je bio kalvinist, napisao je da su isusovci djelovali na cara da im smanji ta prava, pa je prvi vojvoda \ura| Brankovi} ba~en u tamnicu u Egeru, a Arsenijev nasljednik Izaija Dijakovi} izgubio je naslov patrijarha i postao arhiepiskop. Nastojanja da se Srbi prevedu u uniju stvorila su me|u njima neraspoloènje. Marija Terezija ustrojila je 1752. ilirsku dvorsku deputaciju u Osijeku da vodi srpske poslove, a 1777. i Vojnu krajinu. Srbi dolaze pod ma|arsku kancelariju, njihova vjera je priznata, ali ne i narodnost, ali je trgovina ju`ne Ma|arske u njihovim rukama. Poslije 1805. ja~aju veze ma|arskih Srba sa Srbijom, a onda i s Jela~i}em. Ma|ari su svojim poku{ajima da Srbima i drugim Slavenima nametnu svoj jezik ove tjerali Austriji u zagrljaj. Srbi su poslije 1848. dobili Vojvodinu, ali su je izgubili 1860. Pa ipak, oni su kulturno superiorni svojoj bra}i u Srbiji, Vuk St. Karadì} proveo je ve}i dio ìvota u Austriji, a Zmaj Jovan Jovanovi} bio je iz ju`ne Ma|arske, ali je ìvio u Zagrebu.

Seton Watson je cijenio ilirizam kao poku{aj da se nadi|e vjerska podvojenost Hrvata i Srba, a onda je opisao Hrvatsku kako se koleba izme|u be~kog centralizma i ma|arskog legitimizma i nagodbu kao poraz Hrvata {to su traìli federalizaciju Austrije, hrvatsko sve}enstvo kao domoljubno. Nagodba 1868. zna~i reviziju prava glasa i izborne prevare. Za Ma|are je Nagodba zakon koji se u svako doba moè revidirati, za Hrvate je to ugovor me|u ravnopravnima. Ma|ari vide Hrvatsku kao svoju pokrajinu i tako s njom i postupaju, pa Hrvatska moè ostvariti svoje odnose s Be~om i inozemstvom samo preko Budimpe{te, kod revizija Nagodbe Hrvatska nikad nije upitana za mi{ljenje, ona nije imala nikakvih organa da pregovara sa zajedni~kim ministarstvima Carevine, nije imala nikakva utjecaja na politiku Carevine, ali je hrvatski ipak bio uredovni jezik u Hrvatskoj-Slavoniji, imala je

32 Istvan Deak, The Lawful Revolution, Louis Kossuth and the Hungarians 1848 – 1849., New York, 1979. str.46.

autonomnu upravu i sudstvo. Hrvatski zastupnici u ma|arskom parlamentu bili su manjina, nisu znali ma|arskoga, smjeli su govoriti hrvatski pa ih nitko nije slu{ao ni razumio. Domobranstvo je u Hrvatskoj vijalo hrvatsku zastavu i imalo hrvatski kao uredovni jezik. Seton Watson smatra da hrvatski udio u zajedni~kim tro{kovima nije bio pretjeran, a ako je Hrvatska bila prikra}ena financijski to je bilo zbog neznanja hrvatskih zastupnika u gospodarskim pitanjima. ^inovni{tvo nije bilo nezavisno, ve} je bilo podlo`no politi~kim pritiscima. Ban je bio odgovoran Saboru, ali ga je kralj imenovao na prijedlog ma|arske vlade. Rije~ka krpica bila je prema Setonu Watsonu krivotvorina. Aneksija Dalmacije pokazala se neizvodivom, iako su njema~ki nacionalisti `eljeli da Dalmacija pripadne Hrvatskoj, da bi u Cislajtaniji bilo manje Slavena.

U nastavku je Seton Watson prikazao niz nedemokratskih postupaka Ma|arske u Hrvatskoj, prikazao je razlaz Hrvata sa Srbima poslije Maùrani}eve sekularizacije {kola, poku{aje nezakonitog uvo|enja ma|arskog jezika u Hrvatsku, Khuena kao satrapa, koji je ipak politi~ki nadaren, Antu Star~evi}a kao politi~ki utjecajnog, ali bez smisla za mjeru koju mora imati dràvnik, surove osobne napade kao karakteristiku hrvatskog politi~kog ìvota. Kritiziraju}i izborni zakon opaà da je manje od 2% glasa~a imalo pravo glasa a 50-60% glasa~a bili su ~inovnici izloèni politi~kim pritiscima. Opisao je izborna nasilja àndara i prevare, Josipa Franka kao krajnjeg hrvatskog nacionalistu koji je pridonio divljanju novinstva i politike, ali dobrog poznavatelja financija. On je prvi poslije Jurja Haulika33 i J.J.Strossmayera traìo savez s Be~om jer je shvatio da hrvatski zahtjevi bez toga nisu mogu}i. Ina~e je agresivni klerikalac i protivnik Srba. Smatra da su neredi 1895. zna~ajni jer su hrvatski studenti poslije tih doga|aja oti{li u Prag profesoru Toma{u Masaryku i zagovara slogu Hrvata i Srba. Austrijsku vlast u Dalmaciji optuùje da drì dou{nike, ali joj priznaje da nije korumpirana. Strossmayerove zasluge ne leè u njegovu crkvenom liberalizmu i protivljenju progla{enju dogme o bezgre{nom za~e}u, nego u njegovim zaslugama za razvitak nacionalne kulture koje op{irno navodi. Pa ipak pravoslavci ga odbacuju i ne dopu{taju mu 1885. ulazak u Srbiju zbog vizitacije. Lav XIII. ga podupire u pitanjima uvo|enja staroslavenske mise, ali su Papini savjetnici protiv toga. Zapravo je protiv staroslavenske mise bio Be~ i grof Koloman Tisza. Strossmayer je predvodio slavensko hodo~a{}e u Rim 1888. zbog ~ega ga je Franjo Josip o{tro ukorio kad je boravio u Slavoniji na manevrima. Bila je to spletka Ma|ara. Lav XIII. bio je jako zainteresiran za staroslavensku misu pa se o tome dopisivao s Franjom Josipom koji nije bio sklon djelatnostima u smjeru ujedinjenju crkava. Papina enciklika Grande munus (1880) bio je znak simpatija prema katoli~kim Slavenima, ali i prema pravoslavnim pa su Poljaci, êsi, Slovaci, Slovenci i Hrvati 1881. hodo~astili u Rim. Koloman Tisza, kalvinist, bio je protiv staroslavenske mise, ali i neki prelati u Vatikanu, pa kardinal Ledochowski. Papa je trebao podr{ku Austro-Ugarske, a nije s druge strane èlio da Franjo Josip vrati posjet talijanskom

33 Viktor Novak smatra Haulika ~ovjekom vezanim s Dvorom i Rimom, koji je dao izgraditi isusova~ki samostan u Zagrebu I `elio je isusovcima povjeriti nastavu u {kolama, Magnum crimen, Pola vijeka klerikalizma u Hrvatskoj, Zagreb, 1948. Predgovor str.

X. i str. 6.

kralju Umbertu I. u Rimu. Carev uvjet je bio da papa prestane promicati staroslavensku misu za koju je bio Strossmayer. Nisu pomogle Papine nade u jedinstvo crkava, a nastojanja da se uvede staroslavenska misa u Hrvatsku nisu bila jedina nastojanja te vrsti u Austriji jer su njema~ki katolici 1848. traìli ukidanje latinskog u Crkvi. Me|utim austro-ugarska diplomacija neumorno je isticala da bez latinskog nema jedinstva katoli~ke Crkve.34 Nadalje je vrlo podrobno opisao politi~ke borbe u Hrvatskoj poslije 1905. pribliàvanje Srbima protiv kojih ustaju Josip Frank i politi~ki kratkovidni klerikalci, ja~anje ma|arskog nacionalizma. Austrijsku politiku na jugoistoku poslije aneksije Bosne prikazuje kako se oslanja na krivotvorine i spletke, veleizdajni~ki proces u Zagrebu kao montirani proces , suca Tarabocchiju kao nedostojnog ~ovjeka. Seton Watson je tu imao uspjeha i njegove optu`be protiv austrijske vlasti ponovilo je svekoliko europsko novinstvo, a i radovi o nastanku Jugoslavije. Promid`ba je tu odigrala svoje i zasjenila tajne spise policije (u zadarskoj pismohrani) koji jasno pokazuju postojanje velikosrpske subverzije, koja je osobito u Bosni i Dalmaciji bila vezana sa slu`benim krugovima u Beogradu. Sli~no je pisao i o Friedjungovu procesu, ali je ipak istakao da Frano Supilo nije napustio sudnicu posve rehabilitiran i nije tuìo Chlumeckog zbog klevete {to mu je navodno dao mito, Seton Watson dodaje da je onaj koji daje mito isto tako prljav kao onaj koji ga prima. Zamjera Franku razlaz sa Supilom i njegovom novinaru [imi Pjeroti}u koji je bio prvi {to ga je optuìvao.35

Seton Watson kritizirao je ma|arsku politiku izgradnje èljezni~ke mreè koja je ko~ila gospodarski razvitak Hrvatske tako da je Slavonija izgubila trì{te za svoje poljoprivredne proizvode u Kranjskoj, Koru{koj i [tajerskoj. @eljezni~ka veza izme|u Budimpe{te, Zagreba i Rijeke izvrsna je, ali ne i veza sa Be~om. Ma|ari ne èle da Zagreb dobije me|unarodnu èljezni~ku vezu ~ak ni onda kad je probijen Simplonski tunel pa najkra}i put od Pariza do Beograda i Carigrada vodi preko Zagreba, oni su se protivili izgradnji èljeznice Zagreb – Split dok to nije postala potreba vojnog stoèra pa je ta pruga izgra|ena 1915. Autor je nadalje opisao atentate protiv visokih du`nosnika u Hrvatskoj u to doba, odu{evljenje Hrvata srpskim pobjedama u balkanskim ratovima. Austriji preporu~a da ne ignorira èlje sedam i pol milijuna ju`nih Slavena u svojoj Carevini. On nije bio sklon stvaranju Jugoslavije u kojoj je vidio ostvarenje velikosrpskog ideala. Austro-Ugarsku nije smatrao dekadentnom jer je ona imala vrlo sna`nu vojsku. Srbija nema izgleda protiv Austro-Ugarske, a ona i nije njezin glavni neprijatelj. Panslavizam pod ruskim èzlom je utopija. Ni Frankova trijalisti~ka rje{enja nisu dobra jer bi ona bacila Srbe u naru~aj Ma|arima, koji se protive trijalizmu, a ni u Austriji nema politi~ara koji bi trijalizam proveo u djelo, a trijalizam pla{i broj~ano slabe Nijemce, nisu mu skloni ni Poljaci koji bi u Reichsratu izgubili ju`noslavenske glasove, a Slovaci i Rumunji bi ostali samo prema premo}nim Ma|arima ako bi Hrvati izi{li iz krune sv. Stjepana s trijalisti~kim rje{enjem za koje

34 Stefan Malf r, Der Kampf um die slawische Liturgie in der österreichisch-ungarischen Monarchie – ein nationales oder ein religiöses Anliegen? Mit einem unveröffentlichtem Briefwechsel zwischen Papst Leo XIII. und Kaiser Franz Joseph I.

Mitteilungen des Österreichischen Staatsarchivs 44, Bd. 1996. str.165-192. 35 O razlazu Franka i Supila Stjepan Matkovi}, Supilo I Frank, Kolo, VIII(1998) br. 4. str- 328-342. [ime Pjeroti} bio je ina~e novinar osu|ivan zbog prevara XII(1902) br. 16.Dr`avni arhiv Zadar. pres.648.IX22. 1939/p.

nisu ni vojni krugovi. Karla Luegera je smatrao dalekovidnim, ali je njegova stranka po njegovoj smrti izgubila zanimanje za jug i more koje Be~ toliko treba. Lueger je potjecao iz skromne obitelji, majka ga je odgojila katoli~ki, on je bio protiv borbe nacija koju je smatrao ko~nicom napretka. S njim malogra|anstvo ulazi u politiku kao grudobran protiv krajnje ljevice, pa ipak, njegov je pokret prvi pu~ki pokret u srednjoj Europi.36

Seton Watson zavr{io je s opomenama Be~u da nema austrijske politike na Balkanu bez ju`nih Slavena. Austrija se protivila Talijanima i Nijemcima pa je kod njih izgubila naklonost, sad bi je mogla izgubiti i kod ju`nih Slavena. Glavni krivac krize Carevine bila je za nj {ovinisti~ka ma|arska oligarhija koja je smetnja dobrim odnosima Slavena i Austrije. Andrássy je `elio sprije~iti nastanak Jugoslavije okupacijom Bosne 1878. No ni Hrvati i Srbi nisu onoliko slobodoljubivi kao Irci.

Mjerilo Setona Watsona u ocjeni austrijske politike prema ju`nim Slavenima je liberalnost i politi~ko po{tenje. [kotski aristokrat Seton Watson je bio bez sumnje za odr`anje Carevine, ali joj je predbacivao politi~ke gre{ke. Glavno pitanje Austrije i prijetnja njezinom postojanju je Ma|arska, to~nije njezina konzervativna i {ovinisti~ka velika{ka oligarhija sa svojim krajnje neliberalnim i politi~ki ne~asnim postupcima. Seton Watson je umio spojiti politi~ku oportunost s demokrati~no{}u i politi~kom ~asti, knjiga ovog sveu~ili{nog profesora nije znanstveni nego novinarski, pa i promid`beni rad. Pa ipak, ovaj konzervativni {kotski aristokrat ne kritizira Austro-Ugarsku sa demokratskih polazi{ta, nego uvijek sa stajali{ta }udorednosti i pravednosti, na suzdr`an i otmjen na~in. Kod njega se zamje}uje po{tovanje pro{losti zbog sada{njosti i budu}nosti karakteristi~no za britanskog konzervativca, on vidi temeljne zakone Austro-Ugarske, utvr|ene obi~aje, vlasni{tvo, ustavnost, europsku uljudbenu ba{tinu.37Kod njega konzervativnost ne zna~i obranu neke (plemi}ke) klase nego obranu njezine etike.38 On je ipak pokazao da je izvrsno poznavao politi~ke prilike u Carevini, a njegovo djelo i danas je temeljno djelo za poznavanje povijesti Hrvatske izme|u Nagodbe i rata. Monografija i Khuenu i njegovu dobu do danas nije napisana.

Britanski novinar Henry Wickham Steed napisao je knjigu The Habsburg Monarchy (London, 1913, 1914 i dva izdanja¸1919.) Steed je bio dopisnik Timesa iz Be~a pa je dobro upoznao Carevinu i njezine probleme. U doba rata biio je sa R.W.Setonom Watsonom i profesorom Arthurom Evansom ~ovjek kojem se za pomo} obra}ao Jugoslavenski odbor.39 On je uo~io da Carevina nije nacija, i da ni jedna zemlja u Europi ne zavisi toliko od krune kao Austro-Ugarska. Ona se razvija, ali njezin je razvitak neprestana reorganizacija, supremacija njema~kog elementa upitna je, a poslije 1879. jasno je da ja~a uloga Slavena koji izaziva njema~ki separatizam s pokretom Los von Rom, pa ma|arski separatizam kao i pokret plemstva i njegovih

36 Kurt Skalnik, Dr. Karl Lueger, Der Mann zwischen den Zeiten, Wien-München, 1954., str.17, 20, 42, 71, 73. 37 F.J.C. Hearnshaw, Conservatism in England, An Analytical, Historical, and Political Survey, London, 1933. str. 23. 38 Peter Viereck, Conservatism from John Adams to Churchill, Toronto-New York-London, 1956. str.21. 39 Dragovan [epi}, Sudbinske dileme ra|anja jugoslavije, Italija, Saveznici I jugoslavensko pitanje 1914-1918., Prvi svezak,

Rijeka, 1989. str.65.

ìdovskih saveznika. Taj separatizam izazvao je hrvatsko-srpsku solidarnost na jugu. Oslonci krune su vojska, policija, ~inovni{tvo i Crkva. înovni{tvo ima zada}u da upravlja, ne da sluì narodu kao u Engleskoj. Vojska je oblik politi~kog odgoja ljudi, ~asnici nisu tako ~esto plemi}i, ~e{}e su iz srednjih i niìh slojeva, oni potje~u iz raznih naroda, uvijek znaju po nekoliko jezika da bi mogli razgovarati s vojnicima, ali njema~ki je zapovjedni jezik. Odnos ~asnika prema vojnicima nije onako osoran kao u njema~koj vojsci. Klerikalizam je agresivan, pa i revolucionaran, a pod klerikalizmom Steed podrazumijeva zlouporabu vjere i Crkve u politi~ke i gospodarske svrhe, njega su u Austriju donijeli isusovci s protureformacijom. @idovi su grabe`ljivi, ho}e vlast i iskvarili su tisak, protiv njih ustaje Karl Lueger, koji ipak ima mnogo starih prijatelja me|u @idovima. Njegova kr{}ansko-socijalna stranka protivi se @idovima i kapitalisti~kom liberalizmu koji nose @idovi {to idu prema socijaldemokraciji onako kako se liberalizam raslojava. Tako demagog Lueger postaje zastupnik zakonitosti, ljubimac Crkve, oslonac dinastije i konzervativaca koji je uo~io da se interesi naroda poklapaju s interesima krune, da su austrijski Nijemci dodu{e vode}i, ali ne i jedini ~uvari dràve.

Austro-Ugarska je ustavna i parlamentarna, Ma|arska je kruna sv. Stjepana i tamo su jo{ od Verböczyjeva zakonika narod samo plemstvo, sve ako su kmetovi i oslobo|eni 1848. Car je element ravnoteè koji ipak izgleda anakronizam u doba kad se politi~ka kontrola smatra jamstvom dobrobiti. Marija Terezija i Josip II. uo~ili su opasnost od pretenzije za univerzalnom vla{}u, ali se ipak nisu povukli iz Njema~ke, Austrija se povukla iz Njema~ke tek poslije 1866. Alexandera Bacha smatra spretnim, ali kratkovidnim politi~arom. Kad je on oti{ao kruna se trudila da privu~e Ma|are i upala je u suparni{tvo s Pruskom u Njema~koj. Na kraju se Dvor morao nagoditi s Ma|arima, ali je stekao prijatelja u Bismarcku. Dvor ipak nije dopustio Ma|arima da osnuju vlastitu vojsku i diplomaciju. Slaveni su element neutralizacije koji neprestano dovodi u pitanje dualizam. Austro-Ugarska je dobila u Reichstadtu 1876. suglasnost ruskog cara da okupira Bosnu {to je onda i odlu~eno na Berlinskom kongresu. No ta okupacija zna~ila je kraj njema~koj supremaciji u Carevini pa su ba{ austrijski Nijemci bili protiv odobravanja novca za vojsku 1878. Kad je na vlast do{ao grof Eduard Taaffe, on se 14 godina oslanjao na konzervativne klerikalce, Nijemce, Poljake i êhe, a Andrássy je s gubitkom njema~ke ve}ine u parlamentu izgubio tlo pod nogama. Naslijedio ga je grof Koloman Tisza, koji je uzdigao ma|arski {ovinizam do dràvnog na~ela, on je tolerirao korupciju, ozlovoljio razumnije, ali se umio sporazumjeti s krunom. Car je opazio kako {ovinizam slabi Ma|arsku pa je ucjenjivao Tiszu pa se vezivao s protivnicima Ma|ara. Grof Badeni je odredio jednakopravnost njema~kog i ~e{kog jezika u ê{koj ~ime je izazvao pokret Los von Rom i pao. Austro-Ugarska je ustavna, ali je ustav samo krinka birokracije i imperijalizma koji je vi{e stvar dvora nego li birokracije. Dvor je iznad zakona prema na~elu sedes regia a nemine iudicatur ali je car kao privatna osoba podloàn mar{alu dvora, moè biti i su|en po op}em zakonu, iako ulju|enost sugerira da se takvi zahtjevi usmjere prema njegovom osobnom imetku. Car ipak mora traìti dopu{tenje op}ine da sagradi ku}u na svojoj zemlji i da sije~e svoju {umu i pla}a porez na svoju imovinu, ali zato ima potpuni nadzor nad dvorom pa ~lanovi carske obitelji moraju

od njega traìti dopu{tenje ako se ho}e oèniti. Car ka`njava ~lanove svoje obitelji za kaznena djela ili imenuje sud da im sudi. Kod prijemova stranih monarha car bi postrojio sve nadvojvode u stavu mirno, znao je prognati nekog nadvojvodu u neki udaljeni grad. Car je dopustio Franji Ferdinandu da se oèni s groficom Chotek, ali njihova djeca nisu imala pravo naslje|ivanja prijestolja. Me|utim ma|arsko pravo ne poznaje pojma morganatskog braka i nezamislivo je da zakonita èna ma|arskog kralja ne bude ma|arska kraljica. To nije jedina dinastijska suprotnost. Austrijski car nosi u naslovu titulu kralja Rame, ali se Bosne odrekao mirom u [i{tovu 1791. u korist Osmanlija. Franjo Josip je pro{ao vi{e promjena nego ijedan suvladar svoga doba. On je prezirao konstitucionalizam i liberalizam i oslanjao se na vojsku, policiju, Crkvu i ~inovni{tvo u neprestanim reorganizacijama Carevine. Uloga vojske velika je i ona je neprestani korektiv mjesnih nastojanja. Ona je borbeno sposobna, element germanizacije koji je njema~ki napravio jezikom sporazumijevanja u Carevini, ali ne i uredovnim jezikom.40 Vojska je nositelj dràvne misli koja vidi narode kao ravnopravne, me|utim u Ma|arskoj se zna samo za jedan narod. U vojsci su ipak jake sklonosti birokratizmu i mandarinizmu. Birokraciju je stvorila Marija Terezija uz pomo} Haugwitza i pod dojmom francuskog merkantilizma. To je zna~ilo nadmo} obrazovanih ljudi nad plemstvom po ro|enju. No Joseph von Sonnenfels istakao je zahtjev da policija nadzire javni ìvot, ustanovio je liste za napredovanje pa se tako razvio duh dou{ni{tva da su najbolja mjesta dobivali masoni. Leopold je osnovao tajnu policiju, koja je za Franje I. i Metternicha postala ugnjeta~ka.

Ugnjeta~ki duh donijeli su isusovci. Birokracija je proèta hijerarhijskim duhom i osje}a se superiorna narodu, privrèna je dràvi. Jezi~ne borbe su borbe za utjecaj u birokraciji i to je razlog za{to svaki narod ho}e svoje sveu~ili{te. Franjo I. osje}ao je opasnost u obrazovanim ljudima, nije volio talentirane, nego poslu{ne ljude, pa austrijski liberalizam nema korijen u narodu, nego u industrijskom kapitalizmu. Cenzura pod nadzorom policije postala je ~uvar }udorednosti kao i religija i odgojitelj naroda, za{titnih slabih. Sve}enik je ujedno i ~inovnik i obratno, ali isusovci imaju mentalitet vrlo sli~an @idovima. Oni su obi~no ljudi uzorna ìvota, naj~e{}e su Nizozemci, Elsa{ani ili Bavarci. Njihove {kole najbolje su, ali one razvijaju talent, ne karakter. Isusovce ne vole benediktinci, piaristi i masoni. Crkva je crkvenih odsjek dràve koja drì Rim na odstojanju, ali ipak kapitulira pred Rimom 1855. kad je sklopljen konkordat. Taj konkordat uni{tila je dogma o neprevarljivosti pape pa je on razvrgnut 1870. Tad su po~ela nicati klerikalna dru{tva koja su se borila protiv antikatoli~kog i antihabsbur{kog pokreta Los von Rom. To su dru{tva sv. Bonifacija, sv. Rafaela i dr. I pored svega toga spolni je moral u Austriji lo{ i izvanbra~ne djece mnogo. Austrija je favorizirala Talijane, ali kad je izgubila Lombardiju oni su joj postali suvi{ni pa je u Dalmaciji po~ela favorizirati Hrvate, a Talijani se nisu umjeli staviti na ~elo Dalmacije. U Lwowu je favorizirala osnivanje odvojenog rutenskog sveu~ili{ta da bi ono postalo privla~no sredi{te za Maloruse jer su Rusi vodili kampanju da grko-katolike vrate pravoslavlju. Gra|anstvo se osje}a zavisnim od

40 Uredovni jezik je jezik ~ija se uporaba propisuje dr`avnim dekretom, o tome Ivan Pederin, Strani i uredovni jezik u Hrvatskoj, Jezik, Zagreb, god. 29(1982) br. 3. str. 65-73, isti, Diploma~tiki, kancelarijski i uredovni jezik, Kolo, X(2000) br.1. str. 5-12.

dràve koja mu jedina moè ponuditi dru{tveni uspon. Neki velika{i imaju vi{e prava jer se nalaze u posebnom odnosu prema kruni, a njihova imena nalaze se na mljekarama {to prodaju mlijeko s njihovim imanja. Velika{ko dru{tvo je dru{tvo ro|aka koje se bavi svojim poslovima i gubi zanimanje za javne poslove, ono je pozlata dru{tva. Me|utim, poljski, ma|arski i ~e{ki plemi}i èle sudjelovati u javnim poslovima. Velika{a je vi{e u diplomaciji nego u vojsci. Poklisari su obi~no grofovi, a njihov posao obavlja neki pokr{teni @idov. Me|utim, nisko podrijetlo nije ni u kom slu~aju zapreka napredovanju. Pro{lo je doba kad se govorilo da ~ovjek po~inje s barunom, ali plemi}ki naslov ima ugleda u Be~u. Socijaldemokraciju vode u Carevini gra|ani, osobito @idovi kao Viktor Adler, Karl Marx, Ferdinand Lassalle. @idovi se dijele na cioniste i asimilacioniste, ali u Carevini postoji endemski antisemitizam, iako je vrlo mnogo siroma{nih @idova. Njihov odnos prema Jehovi je trezven i poslovan, pojma bo`je milosti nema. Poslijebiblijski judaizam misli na stjecanje bogatstva i kapitalizam je proizvod ìdovskog duha. @idovi su koju tisu}u godina bili nomadi u pustinji, to su i danas, individualisti su, ali se rado okupljaju u ghettu, a kad ih je u nekoj zemlji mnogo javlja se antisemitizam. Ne vole izgledati kao korporacija. Ne vole birokratsku karijeru, vi{e vole umjetnost, pravo, glazbu, novinarstvo i politiku, nadareni su za apstraktno mi{ljenje i slobodni od mjesnih odnosa. Talmud je farizejska reakcija protiv helenizma, a proroci pokazuju snagu asimilacionisti~kih tendencija kod @idova koji su se uvijek rado ènili s neìdovkama. @idovska povijest je povijest borbe izme|u mozai~ke i asimilicionisti~ke tradicije. Isus je prosvjednik protiv mumifikatorske farizejske tradicije, Pavao prosvjed protiv helenizma. Pa ipak vrlo mnogo @idova postaju dobri Englezi, Nijemci, Francuzi, Talijani ili Amerikanci, austrijski domoljub Heinrich Friedjung bio je @idov, a me|u ma|arskim nacionalistima mnogo je @idova.41 Oni se znaju izvrsno prilagoditi sredini, Njema~ku osje}aju kao zemlju koja se uzdiè i to ih privla~i, iako je pangermanizam u Austriji antisemitski. Mnogi ortodoksni @idovi neprijatelji su cionizma koji ih ~ini gostima u Njema~koj. Austrijsko novinstvo ìdovsko je, a tako i bankarstvo. Steed nabraja listove koje kontroliraju @idovi. @idovi pi{u elegantnim njema~kim jezikom, iako je njihov materinji jezik yiddisch i taj se jezik osje}a u njema~kom jeziku kojim oni pi{u. Glavna mana austrijskog novinstva je {to je podlo`no diskretnom utjecaju vlasti. Ministarstvo vanjskih poslova ima svoj knjièvni odsjek; ~elnik tog odsjeka je @idov. Be~ je veseo grad i njegova veselost po~inje vjerojatno s Be~kim kongresom. Be~ani ni{ta ne shva}aju ozbiljno, ponosni su na svoj grad u kojem nema arhitektonskih ~udovi{ta. Me|utim njihova uljudnost {uplja je, a ispraznost nepodno{ljiva. Be~ ne voli velike ljude i nemo}an je da rije{i pitanja Carevine, ali sposoban da pobudi mr`nju me|u svojim narodima.42 Mickiewicz je pisao da Carevina nikad nije bila njema~ka ni ma|arska, ve} je s njom upravljala kasta srodnih obitelji. Ma|ari su smetnja austrijskog Drang nach Osten, oni nisu zaboravili Jela~i}a i

41 Ina~e nacionalizam prve polovice XIX. St. nije bio pokret masa nego gra|anstva i reakcija na korjeniti francuski internacionalizam iz kojeg se to gra|anstvo osje}alo isklju~enim, Peter Viereck, Conservatism from John Adams do Churchil,

Toronto-New York-London, 1956., str.23. 42 Ovdje moram napomenuti slabo zanimanje Austrijanaca za knjige o Austriji. Ne mali dio knjiga kojima se bavi ovaj rad ne nalaze se u austrijskoj Nationalbibliothek.

zato se trude da drè Hrvatsku u svojoj vlasti. Me|utim ju`ne Slavene treba i dinastija i to je uzrok krize dualizma. Ma|ari su se opirali okupaciji Bosne i bili bi vi{e voljeli da je Carevina poduprla Tursku protiv Rusije jer je Andrássy u dnu du{e imperijalist, protivnik ruskog panslavizma koji vjeruje u misiju Austro-Ugarske na Balkanu. Austro-Ugarska je od 1879. u savezu s Njema~kom ukrotila Rusiju, ali i Bismarcka ostaviv{i otvorenu mogu}nost sporazuma s Francuskom, dok je Bismarck traìo savez protiv Francuske i Rusije. No 1884. je Bismarck sklopio tajni sporazum s Rusijom da ona ne bi potraìla saveznika u Francuskoj. Rusija je èljela neutralnu Austro-Ugarsku da bi osnovala jaku Bugarsku pred vratima Carigrada. Po~etkom XX. po~ela su preslojavanja u europskoj politici, Engleska se udaljila od Njema~ke poslije incidenta u Fa{odi, Rusija se umije{ala u zbivanja u Makedoniji 1902. pa je ruski car s grofom Lamsdorffom posjetio Franju Josipa u Schönbrunnu. Oti{li su u lov u Mürzsteg u [tajerskoj i izradili balkanski program, podijelili Makedoniju na pet sektora, svaki za po jednu silu. Onda je Austro-Ugarska poku{ala iskoristiti rusko-japanski rat 1905. da anektira Bosnu i podjarmi Srbiju i postane politi~kim gospodarom doline Morave i Vardara. Grof Aehrenthal, sin @idova, do{ao je iz St. Petersburga ne kao rusofil, ve} kao prijatelj ultra-konzervativnih Rusa. Bio je habsbur{ki domoljub i vrlo konzervativan. Njega tragi~na veli~ina ostavila je neizbrisiva traga u Carevini On je ruskom ministru vanjskih poslova Izvolskom predloìo savez Rusije, Austro-Ugarske, Njema~ke i Francuske da bi Carevina dobila Bosnu, Rusija prolaz kroz Dardanelle, Francuska bi dala kapital za gradnju Bagdadske èljeznice, a Njema~ka bi popu{tala Francuskoj u Maroku. Austro-Ugarska je ovim htjela razbiti anglo-francuski savez i pribliàvanje Engleske i Rusije. Izvolski je to odbio kao ra~un bez kr~mara, a Aehrenthal je poznavao samo staru reakcionarnu Rusiju i nije umio ra~unati s moralnim vrijednostima u politici. Tako je 1908. do{lo do mladoturske revolucije kojoj su podr{ku pruìle ìdovske masonske loè u Solunu i Makedoniji. NO onda je Srbija, koja je bila pod Austro-Ugarskim protektoratom prestala nabavljati oru`je u Austro-Ugarskoj i potraìla ga u Francuskoj, u Zagrebu je po~eo veleizdajni~ki proces, koji Steed opisuje kao "{kandal", pa Friedjungov proces, Europa je s negodovanjem primila aneksiju Bosne, u Dubrovniku kli~u crnogorskom kraljevi}u Danilu, a Franju Ferdinanda do~ekuju hladno, Aehrenthal ne shva}a me|unarodnu dinamiku i omalovaàva Italiju koja je 1870. ostala neutralna u prusko-francuskom pa se sukobila s Francuskom zbog Tunisa, francuski katolici zamjerili su Italiji {to je ona 1877. osvojila Rim, a mnogi francuski politi~ari zamjerili su Napoleonu III. {to je kod Magente i Solferina pomogao Italiji da se ujedini i time stvorio Francuskoj suparnika na Sredozemlju. To su sve bili prema Steedu razlozi zahla|enja odnosa izme|u Francuske i Italije. Zapravo je Bismarck dao Francuskoj Tunis da preboli gubitak Elsasa i Lotaringije pa Italija s posjedom Sicilije i Tunisa nije uspjela ostvariti hegemoniju na Sredozemlju koju je sada stekla Francuska. Italiji sad nije preostalo ni{ta drugo nego ulazak u Trojni savez.43 Austro-Ugarska je znala privu}i Italiju pa su Franjo Josip i Andrássy u posjetu Italiji u Milanu 1875. nazdravili ujedinjenoj Italiji,

43 Carlo Morandi, La politica estera dell’Italia da Porta Pia all’et Giolittiana con prefazione di Giovanni Spadolini, nuova edizione curata da Fernando Manzotti, Firenze, 21945. str.170

iako je Milano jo{ pred nekoliko godina bio austrijski. Me|utim pobjeda ljevice li{ila je Italiju njezinih najiskusnijih politi~ara pa je ona pala u izolaciju i Trojni savez. Poraz Italije kod Adue 1896. bila je kazna Francuske i Rusije za ulazak u taj savez. Goluchowski je kao ministar vanjskih poslova 1897. natjerao Italiju da se povu~e iz Albanije da bi ona postala nezavisna, pa je 1908. Riciotti Garibaldi bio spreman podràti Srbiju za slu~aj da je Austro-Ugarska napadne. Austro-Ugarska i Italija ipak su se sloìle da se Crnoj Gori ne dade Skadar koji je bio centar austrijskog utjecaja u Albaniji pa su obje sile podijelile Albaniju na utjecajne sfere po rijeci Shkumbi. Austro-Ugarska ipak nije htjela da Italija dobije Vlorë (Valonu) jer bi onda mogla zatvoriti Jadran. I tako su obje sile mislile kako }e jedna drugu napasti, Austro-Ugarska i Njema~ka omalovaàvale su Italiju, nisu je konzultirale. Italija je bila suglasna da Austro-Ugarska ujedini ju`ne Slavene pod svojim èzlom èle}i tako neutralizirati Balkan, ali je tomu bila zapreka dualizam koji je tla~io Hrvate, a to se nije svi|alo ni @idovima koji su u ju`nim Slavenima vidjeli pionire germanizma. K tome je i ma|arski nacionalizam bio vrlo kratkovidan pa je od Carevine udaljio Rumunjsku. Poljaci su bili neraspoloèni {to je Austro-Ugarska podupirala Rutene, iako su pravoslavni Ruteni u ruskom caru vidjeli svog vladara, pa su se mla|i Poljaci sve vi{e orijentirali prema Rusiji, a Carev ina je sve vi{e postajala slavenska ku}a s njema~kim pro~eljem.

Austro-Ugarska je, kako je vidi Steed zemlja suvremenog pluralizma u kojoj usporedo postoje suprotne sile, velika{i i @idovi, Dvor sa vojskom i ~inovni{tvom i Slaveni i Nijemci, Talijani, Nijemci i Slaveni i sve te suprotnosti ipak se na kraju mire. K tome je Austro-Ugarska sredi{te europske diplomacije i nacija koje neprestano sklapaju saveze jedne protiv drugih. Glavni problem Carevine je ma|arski nacionalizam koji prije~i put Carevine prema Slavenima i jugoistoku {to Steeda ne pla{i. Carevina je za Steeda svijet pun ìvotne snage, svijet u ekspanziji, stoèr sno{ljivosti i kozmopolitizma kojemu pripada budu}nost. To je Steed napisao uo~i rata, a njegova knjiga doìvjela je jo{ tri izdanja, od toga tri 1919. odmah nakon propasti Austro-Ugarske {to nam moè re}i da je zaprepa{tenje svijeta zbog propasti Carevine bilo veliko, a mo`da i àljenje, iako je Engleska bila zemlja koja je protiv Austro-Ugarske vodila rat.

Steed je do{ao u Be~ kao dopisnik 1902. i bio je u doba vlade grofa Agenora Goluchowskog naklonjen dinastiji i vode}im li~nostima politike, za Aehrentalove i Berchtoldove vlade on je postao sumnji~av prema vlasti. Bio je prijatelj Kállaya Benjamina i grofa Istvána Tisze, ali se kasnije odvratio i od ma|arskih politi~ara. Aehrenthal mu je ipak povjerio posebnu poruku za Tittonija 1907. da za poklisara u Beogradu uputi grofa Guicciolija i da ne ohrabruje Srbe protiv Austrije. Steed je u toj prilici razgovarao jo{ s Emiliom Visconti Venosta, markizom Soninom i drugim talijanskim politi~arima kao Aehrenthalov izaslanik, pa s poklisarima Camille BarrPre, s grofom Heinrichom Lützowom i svi su se slo`ili da valja sprije~iti njema~ke spletke i popraviti austrijsko-talijanske odnose. On je o{tro opa`ao sve {to se doga|a u Austriji i Europi, a 1914. je po~eo podupirati Slavene protiv Austrije i pomagati slavenskim dezerterima. U rujno 1914. primio je Frana Supila u Londonu i po~eo govoriti da je Austro-Ugarska Ahilova peta u neprijateljskom savezu i po~eo novinsku

kampanju protiv Austro-Ugarske koju su po njegovu mi{ljenju za{ti}ivali @idovi, katoli~ka crkva i engleski snobovi. Zauzeo je stajali{te da Austro-Ugarsku valja razoriti jer vodi pronjema~ku politiku. Steed je ipak bio neke vrsti britanski poklisar bez portfelja, bio je agent britanske diplomacije, vrlo kulturan, znao je francuski, talijanski, {panjolski i njema~ki. Neprijatelj Bismarcka, isusovaca i @idova. U Be~u ga je general Max Ronge kritizirao je srpski agent kao i William Robert Seton Watson, a poslije osvajanja Srbije navodno su austrijske slu`be na{le u Beogradu dokumente da je od Srbije primao i novaca.44

F. May Dickinson Berry napisao je knjigu pod naslovom Austria-Hungary and her Slav Subjects s uvodom Sir Willoughby Dickinsona predsjednika Lige Naroda (London, 1918). U uvodu je napisao da je oslobo|enje potla~enih naroda mogu}e jedino u sustavu me|unarodne uprave. Onda je prikazao kratko nastanak Austrije, Karla V. Koji je spretnom bra~nom politikom stekao [panjolsku i Burgundiju, ali ipak nije konstruktivan, ve} sebi~ni autokrat. Tridesetogodi{nji rat bio je vjerski rat, a ako se bolje pogleda poku{aj da se o~uva jedinstvo dominiona Karla V.. Mariju Tereziju spasili su od Friedricha II. slavenski vojnici, Josipa II. dojmila se Friedrichova li~nost pa je on poku{ao s centralizacijom Carevine. Austrija je tijekom Napoleonskih ratova morala napustiti pretenzije na Sveto Rimsko Carstvo, stekla je sjevernu Italiju, ali nije vratila pozicije u Njema~koj. Onda se morala suo~iti s nacionalizmom i ustancima protiv autokratskih vlada. Krimski rat bio je rat diplomata zabrinutih za ravnoteù snaga u Europi. Taj rat nije uspio sprije~iti {irenje Rusije na ra~un Turske. Vla{ka i Moldavija oslobodile su se Turaka i ujedinile, iako to nisu èljele ni Austrija ni Engleska. Sanstefanski mir stvorio je veliku Bugarsku, a prava mu je svrha bila da Turska postane nemo}na u Europi. Berlinski kongres je revizija toga mira na zahtjev Disraelija, Turska je dobila opet Rumeliju i Makedoniju i time je njezin raspad zaustavljen. Engleska je vodila sebi~nu politiku, ali je ta politika ipak i{la na ruku potla~enim narodima kad je upozoravala na pokolje u Bugarskoj i sl. No tada se pojavio Bismarck sa svojom politikom hegemonije u Njema~koj {to je bio uvod za hegemoniju u Europi, on je poslije rata 1866. anektirao sjevernonjema~ke dràve, a poslije 1870. i ju`ne, njegovim posredovanjem Ma|ari su 11867. obnovili krunu sv. Stjepana. Ma|ari sebe smatraju osvaja~kom rasom i vlasnicima dràve, a njihova je Zlatna bula najstarija u Europi. Pa ipak, Ma|ari ~ine tek ne{to malo vi{e od polovice pu~anstva svoje zemlje, ali ipak imaju ~ak 93 % sjedi{ta u donjeg doma parlamenta. Njihov je Dom Magnata najreakcionarniji u Europi i u njemu osim Ma|ara samo Nijemci imaju svoje predstavnike. Ma|ari poku{avaju ma|arizirati svoje narodnosti, tla~e pravoslavne, kr{e zajam~enu autonomiju Hrvatske. S druge strane u Austriji dinastija smatra svoje kraljevine svojim vlasni{tvom45 i u Carevini se uvijek gledaju interesi dinastije, a nikad naroda. Ovdje valja dodati da suvremena ma|arska nacionalna uljudba nije ostavila traga u svojim kneèvinama, kao ni u Hrvatskoj za razliku od Be~a.

44 Peter Schuster, Henry Wickham Steed und die Habsburgermonarchie, Wien-Köln-Graz, 1970. 45 Ovdje valja spomenuti putni dnevnik cara Franje I. Po Dalmaciji u kojem je on opisao Dalmaciju onako kako bi netko mogao opisati svoj vrt Ivan Pederin, Putni dnevnik cara Franje I. o Dubrovniku (1818 g.), Anali Zavoda za povijesne znanosti IC

JAZU u Dubrovniku, sv. 17(1979) str.431-463

Ova knjiga prikaz je Carevine u me|unarodnom kontekstu, ona se umjereno osu|uje kao nedemokratska, ali se ipak glavnim krivcem smatra Ma|arska odnosno njezina velika{ka nacionalisti~ka oligarhija. To mo`e objasniti za{to je Ma|arska kod stvaranja novih dr`ava 1919. najvi{e izgubila i za{to je najvi{e Ma|ara ostalo izvan granica Ma|arske, vi{e nego li bilo kojeg naroda u Europi. Knjiga je napisana iz bogatog znanja i iskustva britanske diplomacije.

Robert William Seton Watson napisao je jo{ knjigu pod naslovom Sarajevo, Studija o uzrocima svetskoga rata, (Izd. Nove Evrope, Zagreb, 1926.). Tu je on opisao Habsburgovce kao imperijaliste koji èle ponovno osvojiti kr{}anski jugoistok Europe i ostvariti njema~ku habsbur{ku hegemoniju. Onda je prikazao kako Be~ i Budimpe{ta raspiruju sukob katolika i pravoslavnih, Jela~i}a kao saveznika Be~a protiv Ma|ara, Stranku prava kao klerikalnu stranku koja èli stvoriti veliku Hrvatsku i u tome nalazi saveznika u Be~u, ali Srbi zbog toga prilaze Budimpe{ti. Austro-Ugarska otu|uje Srbiju svojom carinskom politikom, austro-ugarska vojska je vrlo kruta u pogledu srpskih i talijanskih zahtjeva. Aehrenthalu zamjera krutost u odnosima s Rusijom koju nije obavijestio o gradnji pruge kroz Sandàk do Soluna, iako je Rusija bila spremna priznati aneksiju Bosne, pa i Sandàka da bi osigurao prolaz ruskom brodovlju kroz tjesnace. Montirani veleizdajni~ki proces u Zagrebu bijedno propada u doba kada na~elnik generalskog stoèra Konrad von Hötzendorf smatra da je budu}nost Carevine na Balkanu, a Joseph Maria Baernreiter pregovara kao osoba od povjerenja Franje Ferdinanda pregovara s predsjednikom srpske vlade Milovanovi}em o ure|enju odnosa Carevine i Srbije. Umjesto da pokaè razboritost Be~ pobu|uje knjaza Nikolu da se proglasi kraljem da na taj na~in stvori razdor izme|u Cetinja i Beograda. Pi{u}i ovo Seton Watson ne zna da je taj razdor vrlo star, pa su Srbi i Rusi poku{ali jo{ 1867. svrgnuti knjaza Nikolu u dràvnom udaru.46 Seton Watson s negodovanjem pi{e o atentatu studenta Bogdana @eraji}a na poglavara zemaljske vlade u Bosni domar{ala Marijana Vare{anina baruna von Vare{. @eraji} je proma{io pa se sam ubio, a Vare{anin je nogom udarao njegovo mrtvo tijelo. Potom pi{e kako su sve austrijske novine pisale da je austro-ugarski konzul u Prishtine Prohaska ubijen, kastriran i sl. a to nije bila istina. Ratna stranka oja~ala je kad je Hötzendorf ponovno postao na~elnikom generalskog stoèra. On je uvidio potrebu ujedinjenja ju`nih Slavena, ali je htio da se to izvede u austro-ugarskom okviru. Potom pi{e kako je Ballplatz u Be~u pridobio Njema~ku i Bugarsku za rat, predsjednika vlade grofa Stürgkha kako odbija pregovore s Nikolom Pa{i}em jer ho}e obra~un sa Srbijom. Osvrnuo se na sve atentate pred rat na austro-ugarske du`nosnike i vrlo podrobno opisao atentat Gavrila Principa na Franju Ferdinanda da bi pokazao kako atentat nije bio dirigiran iz Beograda. Nije spomenuo sve ja~u velikosrpsku subverziju u Bosni i Dalmaciji i veze te subverzije sa Beogradom.47 Nije mu ni{ta zna~ilo ni to da su bombe ba~ene u tom atentatu bile proizvedene u Srbiji. Zanimljiv je njegov opis osobe Franje Ferdinanda. On ga opisuje kao ~ovjeka znatnih

46 Ivan Pederin, Poku{aj prodora na zapad Crne Gore, Srbije i pravoslavlja u XIX. stolje}u, Croatica Christiana Periodica god.XVI(1992) br.30. str.183-223. 47 O tome Ivan Pederin, Odjek balkanskih ratova u Dalmaciji (Prema tajnim austrijskim spisima zadarske pismohrane), Radovi

Leksikografskog Zavoda u Zagrebu, u tisku

intelektualnih sposobnosti sa smislom za umjetnost za razliku od strica Franje Josipa. Franjo Ferdinand bio je strastven lovac, bavio se vrtlarstvom. Brinuo se za svoju popularnost i bio dobar poznavalac ljudi. Bio je antisemit i lo{e je postupao s poslugom, a njegov brak sa groficom Sofijom Chotek bio je izvor njegovih sukoba sa stricem. Bio je dobar mu` i otac. Pokret Los von Rom smatrao je antidinasti~kim. Za razliku od Franje Josipa, koji je uvijek donosio polovi~ne odluke, Franjo Ferdinand bio je za korjenite mjere, prvi je bio za dualizam, drugi za njegovu reviziju, nesklon Ma|arima, odlu~io je da kod krunidbe ne prisegne na ustav, bio je ultramontanac, nesklon Talijanima i masonima. Grof Czernin je smatrao da nadvojvoda nije bio neprijatelj Srba, a grof Szilasy, poklisar u Ateni nalazio je da je on miroljubiv i da èli sporazum s Rusijom, da zamjera grofu Istvanu Tiszi razlaz sa Rumunjskom zbog ugnjetavanja transilvanskih Rumunja. Franjo Ferdinand bio je naklonjen Hrvatima u kojima je vidio protuteù Beogradu i Budimpe{ti, a va`no mu je bilo i da su Hrvati katolici. Osu|ivao je kratkovidnu politiku koja je otu|ivala Hrvate od Be~a i èlio ujedinjenje ju`nih Slavena u okvirima Carevine, ali to nije èlio grof Berchtold da se ne bi pove}ao broj Slavena u Carevini. Bio je autokrat i nije umio savladati svoje izljeve bijesa. U nekom lovu ubio je hajka~a, bio je autokrat.

I napokon, kad je njegovo mrtvo tijelo dopremljeno u Be~ u carskoj obitelji nitko ga nije `alio.

Seton Watson napisao je ovu knjigu kao politi~ku optu`bu Austro-Ugarske kao krivca za rat, ali se u njegovu opisu li~nosti Franje Ferdinanda opet prepoznaje britanski velika{ konzervativac s po{tovanjem prema osobama vladarske krvi. Dakako, ako je pisao politi~ki spis onda je 1926. te{ko mogao ne{to drugo napisati jer ne bi bilo imalo nikakva smisla braniti Carevinu koja vi{e nije postojala.

Talijanski novinar Virginio Gayda napisao je poslije godina provedenih u Be~u kao dopisnik knjigu pod naslovom La crisi di un impero (Torino-Milano-Roma, 1913.). Na pisanje te knjige pobudila ga je izborna reforma u Austriji kojom je uvedeno op}e pravo glasa pa su se u politi~kom ìvotu Austrije javili kr{}anski socijali i socijalisti koji su odmah stekli veliku parlamentarnu ve}inu. Sad su se u politi~kim zbivanjima pojavile nove nacije pa je sa zahtjevima da imaju svoje ~inovni{tvo i politi~ka predstavni{tva. înovni{tvo se razbujalo, po~inje ekspanzija êha koji se {ire, imaju mnogo djece, kupuju njema~ke nekretnine, napredni su pa se ne asimiliraju, ima ih sve vi{e me|u ~inovnicima, sve vi{e je ~e{kih {kola. Nijemci nikad ne znaju ~e{ki, ali êsi obi~no dobro govore njema~ki pa su i tu u prednosti. Javljaju se i drugi sa svojim zahtjevima, Ma|ari èle napustiti Austro-Ugarsku, Hrvati ho}e trijalizam i obnovu Zvonimirove krune, Poljaci autonomiju, no ~e{ko je pitanje najteè u Austriji. Pa ipak, svaki od sjevernih slavenskih naroda malo bi postigao kad bi se odvojio od Austrije i oni su lojalni dinastiji. Poljaci nisu naklonjeni Rusiji koja tla~i Poljake, a i êsima bi u Rusiji bilo gore. Slaveni u Austriji nisu jedinstveni blok i svaki se slavenski narod bori sam za sebe. No poslije 1866. Nijemci su postali manjina u Austriji, okupacija Bosne zna~ilo je nastavak osvajanja Eugena Savojskog, ali je broj~ano oja~ala Slavene {to moè dovesti do korjenitih promjena austro-ugarske politike prema Njema~koj i Rusiji. Austrijski Nijemci nemaju vi{e nadmo} u uljudbi koju su imali ranije, a dinastija nije u du{i

njema~ka, ne germanizira. Borbe vode dru{tva za za{titu jezika, {kola, selja{tva, osnivaju se nacionalne banke, dru{tva dijele djeci doru~ak u {koli. Austrijski Nijemci nemaju oslonac u Prusima koji ih smatraju polutanima. Javlja se Georg von Schönerer, bogat, protuklerikalac, antisemit, protivnik dinastije, nasilan koji stvara aureolu nacionalnog mu~enika, on osniva pokret Los von Rom i progla{ava katoli~ku crkvu protugermanskom. U Grazu studenti pale austrijsku zastavu, skidaju carevo poprsje i stavljaju Bismarckovo, Njema~ka {uti, ali Wilhelm I. Daje filoslavenskom ministru Hohenwartu razumjeti da nije za protunjema~ku politiku. U Bosni raste broj katolika, a vi{i ~inovnici vladaju se oholo, druge vjere se tla~e pa raste otpor pravoslavne mase jer pravoslavlje je pod Turskom bilo povla{teno. Bojovni nadbiskup Josip Stadler gradi katoli~ke crkve i poku{ava obra}ati na katolicizam. U ovom ugnjetavanju @idovi su skutono{e Austro-Ugarske, osnivaju se njema~ke kolonije Windhorst, Rudolfsthal i Franz-Josefsfeld koji uìvaju povlastice vlasti. Austro-Ugarska nastoji ugu{iti Srbiju i u tome joj pomaè Josip Frank, bigotni katolik i reakcionar koji ustaje protiv Srba, a Srbi su po svom duhu demokrati. Katoli~ka crkva je saveznica dinastije, ali se mnogi hrvatski i srpski studenti javljaju u srpsku vojsku kao dragovoljci. Ranije je to bilo druga~ije jer onda su se Jela~i}, Maroi~i}, Rodi} i Filipovi} borili za cara. Hrvatska je ~imbenik ravnoteè u Carevini jer Be~ zaobilazi Budimpe{tu u Zagrebu. Njima Be~ ipak ne da kraljevinu da je za njima ne bi traìli êsi i drugi, a Hrvati su odvi{e pod utjecajem Crkve. @idovi su, osim onih ortodoksnih, srda~ni i otvoreni, sve }e u~initi da budu primljeni u otmjenu katoli~ku ku}u kao gosti, ali ih katolici ipak mrze i ogovaraju, ne opra{taju im ni onda kad se pokrste pa su mije{ani brakovi rijetki, a trgova~ki duh ~ini @idove strancima u narodu. Oni u svojim rukama imaju financije i novinstvo i solidarni su me|u sobom, a antisemitizam je uvijek znak dru{tvene neravnoteè. Crkva i plemstvo smatraju da je socijalizam ìdovska stvar. Suvremeni kapitalizam i kapitalizam razvio se iz lihve48 pa su @idovi ugu{ili malo i nezavisnu industriju, npr. male drvodjelce koji su proizvodili biedermeiersko poku}stvo. To je izazvalo antisemitizam, no onda Gayda opaà da financije i novinstvo katoli~ke Austrije nose @idovi koji poslije emancipacije doìvljavaju, pa ~ak postaju zemljoposjednici jer im zaduèni plemi}i i seljaci prodaju svoje zemlje. @idovi su u vrhu be~kog intelektualnog ìvota, ali nikad nisu generali ni visoki ~inovnici jer ih slu`bena Austrija i dalje bojkotira. Oni u Carevini govore raznim jezicima, ali ih vjera ujedinjuje. Kao politi~ari nemaju uvjerenja, lako mijenjaju narodnost, pa i vjeru, a ako se pokrste ~ak postaju antisemiti, a silama osovine sluè bolje nego vojska i ~inovnici. @idov ipak nema domovine, on je vje~ni emigrant.

Austrijanci nikad nisu napravili revoluciju, oni se odri~u svojih politi~kih prava i zato u Austriji postoji samo dinastijska politika, dugo nije bilo parlamentarizma i zato stranke i klubovi nemaju ni sadr`aja ni stege. Dinastija nije na~inila austrijski narod, ali je zato Austrija veza istoka i zapada. Austrija nije imala dr`avnika kakvi su Cavour ili Bismarck, njezini su ministri tek birokrati. Zakoni nastaju u ministarstvima, a car ih potvr|uje prije parlamenta. Velika{i su vrlo otmjeni, zatvoreni i malo putuju, etiketa

48 Bankarstvo je izum @idova i katolika, jedni I drugi se u stvarima lihve orijentiraju prema odredbama Mojsijeva zakonika, Ivan

Pederin, Jadranska Hrvatska u povijesti starog europskog bankarstva, Split, 1996.

je kruta i pravi velika{ mora imati bar 14 predaka. Smatraju da ~ovjek po~inje s barunom i govore be~kim dijalektom, ali na poseban na~in , pa ~ak i hodaju na poseban na~in, vole sve~anosti, imaju dragulje koje obitelj naslje|uje, vole ladanjski ìvot, lovove, jahanje, a mladi grofovi i lijepe glumice, malo znaju o poljoprivrednim strojevima. Stupovi vlasti su u Austriji vojska, Crkva, ~inovni{tvo i velika{i, ali je op}e pravo glasa zadalo udarac velika{ima. Donedavno su za tijelovskom procesijom i{li car, svi nadvojvode i ministri. Tad bi car pred stolnom crkvom sv. Stjepana pravo noge dvanaestorici be~kih staraca. Austrijsko plemstvo jako je bigotno, djecu daju isusovcima na odgoji i oni tamo postaju nesno{ljivim italofobima. Njihova pobo`nost prazna je, ali se crkvene zapovijedi slu{aju bez pogovora. Crkva nema tradicija siroma{tva, bogata je i {tedljiva. U Ma|arskoj vi{e od polovice crkvenog prihoda ide osamnaestorici biskupa. Niè sve}enstvo siroma{no je i ìvi od toga {to podu~ava katekizam u {kolama. Ako bi se on ukinuo sve}enici bi ostali bez kruha. Odatle ultramontanizam. Crkva ostavlja vrlo dubok pe~at na svim podru~jima ìvota, a njezin nadzor nad mi{lju neograni~en je, sve}enici uhode |ake i gra|ane, molitva je obvezatna u svim {kolama, pazi se da se u petak u {koli ne jede {unka, a Karl Lueger javno traì crkvenu upravu za sveu~ili{te. Crkva je uvijek imala podr{ku dràve u Austriji, a isusova~ka Leogesellschaft smatra da se moè umije{ati u bilo koje podru~je javnog i privatnog ìvota.

Vojska nije narodna nego careva i zato se ~asnici drè oholo, vojska nije obljubljena u narodu, u njoj su zastupljeni svi narodi, ali êsi i Ma|ari izbjegavaju ~asnike koji su nedostupni za nacionalizam kao carevi ljudi. Austrijski militarizam suprotstavlja se svakom nacionalizmu, vojska je svijet bez uzbu|enja pa ~asnik traì odu{ka u zabavama. Ova vi{enacionalna vojska odmah bi se raspala kad bi u njoj po~eo nacionalizam. Jela~i}ev podvig najbolje izraàva duh vojske. On je bio sin vojnika, odgojen u austrijskim vojnim {kolama, odan Dvoru koji je spasio i dvor mu je bio pre~i od Hrvatske. Najslavniji austrijski vojskovo|e nisu bili austrijski Nijemci –Jan Sobieski (Poljak), vojvoda Karl von Lothringen, Eugen Savojski, admiral Dahlerup (Danac), Hainau (koji se borio protiv Ma|ara 1849. Pa ipak duh i jezik vojske je njema~ki, a narodi sada traè ne{to nacionalno u vojsci – zastavu, jezik i to osobito Ma|ari, pa êsi. Seljak je u vojsci poslu{an, ali ne napredniji i organizirani radnik pa su ~e{ki bataljuni koje su slali na srpsku granicu psovali rat protiv Srbije, a Srbi i Hrvati dezertirali su i prelazili u Srbiju. Politi~ki ~asnik tipi~an je za austrijsku vojsku. General Benedek se rugao ~asnicima koji su napredovali zato {to su potjecali iz 600 uglednih obitelji koje su vladale Austrijom. No u vojsci ima mnogo beskorisnih poloàja, sve manje je hrabrih ideja, sve vi{e tradicionalizma i straha od novih ideja. Konrad von Hötzendorf je opazio da ~asnici postaju debeli i mirni ~inovnici, oni ìve sa sabljom, ali djeluju papirima, umirovljeni generali postaju politi~ki pisci. Hötzendorf vidi Carevinu kao veliku vojsku kojoj }e on zapovijedati, neprestano govori o ratu protiv Italije i èli prekinuti svaku vezu izme|u Talijana iz Kraljevine i Talijana iz Austrije pa je pulski arsenal otpustio talijanske radnike i doveo Slovence, Talijani nemaju ustavnih prava, njihove {portska dru{tva ne smiju odràvati sve~anosti, plijene im se arhivi, imenovanja profesora u talijanskoj gimnaziji u Puli podlijeù potvrdi austrijskog ministra mornarice.

Austrija je vi{enacionalna i tko putuje prelazi mnoge nacionalne i jezi~ne granice, ali uvijek ima dojam da se nalazi u istoj zemlji, nijedan austrijski narod nije stvorio dru{tvenu individualnost jer je birokracija kao i vojska iznad svih naroda. Birokracija ho}e da vlada i èli od naroda stvoriti kompaktni blok. Kao ni vojska ni ona nema korijen u narodu, a svaki ~inovnik zahvaljuje svoj poloàj caru, ona je uvijek mirna, sre|ena, ali su dràvni bankroti 1811 i 1816. djelo birokracije, a birokratski apsolutizam 1848. do 1859. doveo je do gubitka Lombardije.

Zna~ajka suvremene Austro-Ugarske su nacionalne borbe. Gra|anstvo, ~ija je jedina zasluga oslobo|enje kmetova, ima nacionalnu kulturu, njeguje nacionalni jezik i vodi te nacionalne borbe, a narodi se okupljaju po nacionalnom, ne klasnom na~elu. Op}eg austrijskog gra|anstva nema, gra|anstvo je ostalo u ograni~enom svijetu svoje nacije, a masa naroda jo{ nije probu|ena pa dva tjedna novinske kampanje mogu bilo {to napraviti popularnim ili nepopularnim. Novinstvo se ne oslanja na narod, nego na male zatvorene svjetove kao {to je ìdovska burza, katoli~ka sakristija i sl. Austrija je katoli~ka i antisemitska, ali ima liberalno i socijalisti~ko novinstvo koje je u ìdovskim rukama. U Austro-Ugarskoj nema politi~kih i intelektualnih osobnosti, ni è|i za znanjem, tisak se cenzurira i ne daje pravu sliku svijeta, a k tome je i te{ko oporezovano. Radni{tvo ìvi u neopisivoj bijedi. Sedam ili osam ljudi cijeli dan radi u tvornicama, a no}u svi spavaju u jednoj tijesnoj sobi, radnice ìve sad s jednim mu{karcem, sad s drugim, izvanbra~ne djece je me|u njima do 25%. Radnice rade po danu, a po no}i se prostituiraju. Socijalisti~ka stranka u Austriji najja~a je poslije Francuske, ima 79 zastupnika u parlamentu i dobar imetak, mnogo ènskog ~lanstva, prire|uje prvosvibanjske povorke i oslanja se na brojno radni{tvo, ali socijalisti ipak nisu buntovnici. Njihov predsjednik Viktor Adler naziva svoju stranku republikanskom, ali ipak po{tuje institucije. Kad je umro antisemit Lueger ìdovski socijalisti àlovali su se njegovoj stranci, a Viktora Adlera se slu{a kao generala i njegova je uvijek zadnja. U vrhu socijalisti~ke stranke nema radnika. Francuski socijalizam ima crvene tradicije, austrijski je beskrvan, socijalisti su poslu{ni, bili su ìvlji dok nisu imali politi~kih sloboda, sad ih pla}a dràva, a njihovi zastupnici primaju dnevnice od 20 kr. I ne èle da ih izgube. Oni ne nalaze saveznike u radni~koj masi, nego u sitnom gra|anstvu, trgov~i}ima, zanatlijama i malom ~inovni{tvu. Be~ nije grad velike industrije kao Berlin, austrijska je industrija u ê{koj, ni uvo|enje op}eg prava glasa nije demokratiziralo Be~. Gayda je napokon opisao i ène koje su lijepe, ljubazne, vole se zabavljati i slobodne su u svojim }udorednim nazorima. Knjiga je imala uspjeha u Italiji, a o njezinom uspjehu, a posebno o odnosu talijanske javnosti prema Austriji svjedo~i drugo izdanje 1915. u Torinu pod naslovom L'Austria di Francesco Giuseppe (La Crisi di un Impero). Nema znaka da bi zanimanje za ovu knjigu imalo teì{te u katoli~kim krugovima Italije koji 1915. nisu bili za rat, a list UnitB cattolica vidio je u Austriji kulu katolicizma i grudobran protiv pravoslavlja.49

49 Giorgio Candeloro, Storia dell’Italia moderna, Volume ottavo, La prima guerra mondiale, Il Dopoguerra, L’Avvento del fascismo, Milano, 21987. str. 44

Gayda je napisao knjigu sli~nu Steedovoj – opisao je Carevinu kao zemlju pluralizma u kojoj sve suprotnosti nalaze svoje mjesto i svoj na~in suìvota, pa tako u Austriji ìve isusovci i @idovi, socijalisti i velika{i, èstoki nacionalisti i anacionalna vojska s ~inovni{tvom. Sno{ljivost i demokracija na~elo su njegova gledanja tako da on njima svima nalazi mjesto u Carevini koja je napredna i tradicionalisti~ka u isti mah. Tradicionalizam kao da je ono najvrjednije u Austro-Ugarskoj, ono je element stabilnosti, tradicionalizam nije nametljiv i osoran, ve} miran i nepromjenjiv. Nacionalisti~ke mr`nje ne}e se na}i kod ovog pisca koji je pisao pred I. Svjetski rat u doba kad je Carevina zveckala sabljom i govorila o ratu protiv Italije. Nema ni o~ekivanja skore propasti Carevine. Austrija kako su je opisali Steed i Gayda svijet je raznolikosti, zajednica koja to naoko nije, a opet je solidno okupljena nadnacionalnim vezama dinastije, crkve, vojske i ~inovni{tva. Ovakvi prikazi jedne dràve imaju svoju tradiciju u putopisima s po~etka XIX. st. stolje}a, kad su putopisci odlazili u susjedne zemlje da vide kako funkcionira suvremena uljudba, dakle kazali{te, muzeji, arhivi, knji`nice i druge institucije. Slika nacije nastala je u Stendhalovom putopisu po Francuskoj pod naslovom Mémoires d'un touriste u kojoj pisac razlikuje naciju kao fizi~ki pojam, dakle skupinu ljudi sastavljenu od nekoliko rasa sa svojim somatskim osobinama, a potom nacionalnu kulturu izraènu u kulturno-umjetni~kom bogatstvu a to su crkve, pala~e, knji`nice i sl. koje Stendhal kao putnik inventarizira. Potkraj stolje}a pojavilo se vi{e poku{aja definiranja neke nacije kao Ernest Renan sa Qu'est-qu'une nation(1882), Hippolyte Taine sa Origines de la France contemporaine, putopisom poslije puta po Italiji 1864. - Voyage en Italie. Tu se nacija prikazuje kao sredina, dakle stanovit broj prirodnih, politi~kih, dru{tvenih, povijesnih i drugih pojava koje se pojavljuju kao slu~ajnosti, prividno nemaju unutarnje veze, ali ipak u svojoj cijelosti sa~injavaju naciju kao sloèno tkivo. Steed i Gayda najbliì su Taineu u svojim opisima Austrije. No ti opisi pokazuju i razularenu stvarnost po ~emu su srodni suvremenom romanu, oni su kao rijeka i nitko ne zna koliko }e ta rijeka primiti pritoka ni gdje }e se uliti u more.

Splitski Talijan Alessandro Dudan napisao je dva sveska povijesti Austrije pod naslovom La Monarchia degli Asburgo, Origini, grandezza e decadenza con documenti inediti, Volume primo (800-1849), Storia politica, costituzionale e amministrativa con speciale riguardo alle provincie italiane, i Volume secondo (1849-1915), (Roma, 1915), Dudan je potjecao iz stare splitske obitelji koja se u XIX. st. smatrala talijanskom Leonardo Dudan bio je splitski gradona~elnik 1830-ih godina i sudjelovao je u nacionalnim borbama u Dalmaciji na talijanskoj strani, a i on sam bio je u vrhu iredentisti~ke promid`be u Italiji 1919. zajedno sa Mariom Alberti, Attiliom Tamaro i dr.50 Dudan je autor brojnih iredentisti~kih spisa u doba oko rata, u doba izme|u dva rata `ivio je u Zadru, u drugom svjetskom ratu vratio se u Split i bio ravnatelj splitske realne gimnazije. Po kapitulaciji Italije pobjegao je u Italiju. Bio je dakle osvjedo~eni iredentist i protivnik Austro-Ugarske, a njegova knjiga izi{la je u godini sklapanja Londonskog sporazuma. Zbog toga je on po~eo svoju knjigu tako {to je napisao da je Austrija kompleks raznih zemalja neusporediv s bilo kojom drugom zemljom u

50 G. Pitacco, La passione adriatica nei ricordi di un irredento, Bologna 1928. str.73.

Europi. Ona ulazi u povijest tako isti~e da je Trentino bio u po~etku suverena kneèvina koja je na nezakonit na~in spojena s Tirolom, a sli~no se dogodilo s Goricom i Rijekom.51 Austrija dakle u svojim po~ecima nosi u sebi klicu bolesti od koje i danas boluje. Carevinom je uvijek vladalo nekoliko nadvojvoda, velika{a, generala i biskupa okupljenih na Dvoru, ona teì kao olovni pla{t na svojim narodima, ~iji nacionalni razvitak ko~i, ona boluje od prevelike vlasti velika{a, sve}enstva, generala, ona je zemlja centralizma i germanizacije. Trst je 1382. u{ao u Austriju traè}i za{titu od svojih neprijatelja, Austrija je za nj bila samo manje zlo, ali je Trst ipak doìvio procvat za Marije Terezije. Poslije gubitka [vicarske, Habsburgovci stalno gledaju prema istoku. Dudan vidi dakle Austriju kao silu koja se koristi neslogom talijanskih gradova pa otkida komad po komad talijanskog nacionalnog tijela, da bi potom ugu{ila husitski pokret u ê{koj, koji je izraz ~e{kog nacionalnog duha i tako protestantska, pa turska opasnost vezuje dinastiju uz Crkvu. Apsolutizam Marije Terezije gu{i mjesne autonomije, unificira pravo, a Leopold I. Odre|uje da biskupe potvr|uje car. Pitanje naslje|ivanja u Austriji je obiteljsko pitanje, pa se u tom smislu donosi pragmatica sanctio koju prvi prihva}aju Hrvati, ta austrijska Vendee, a onda je moraju prihvatiti i Ma|ari. Be~ izigrava Ma|are u Hrvatskoj. No pragmatica sanctio je dekret kojim Be~ stavlja do znanja pokrajinama promjene u redu naslje|ivanja. Ma|ari ipak smatraju da su sjedinjeni s Austrijom samo personalnom unijom koja u svako doba moè i prestati, traè da se kralj okruni u Budimpe{ti, da prisegne na ma|arski ustav i da prizna da su Transilvanija i Hrvatska partes adnexae krune sv. Stjepana. Dudan ipak povoljno ocjenjuje posuvremenjenje za Marije Terezije koje vodi grof Wilhelm Haugwitz. U tim reformama ukinute su mnoge stare povlastice, napu{tena je pla}ena vojska i uveden zakon da svaki teritorij mora dati stanovit broj vojnika, modernizira se porezni sustav, ukidaju unutarnje carine, plemstvo gubi vlast koja prelazi na obrazovane pravnike, pa se plemi}i povla~e u svoje dvorce i bave poljodjelstvom. Osnivaju se okru`ni uredi koji vr{e vlast umjesto plemi}a. Gradske autonomije gube vlast koju sada vr{e ~inovnici. I Crkva pada pod vlast Dvora sa ius majesteticum circa sacra, poloàj protestanata je teì, ali prognani Nizozemac, protestant Gerhart van Swieten ipak postaje lije~nik Marije Terezije i ona mu povjerava reformu sveu~ili{ta. Sveu~ili{te se laicizira i odgaja ~inovnike, isusovci gube cenzuru, a 1773. je njihova dru`ba i ukinuta. Marija Terezija od njihove imovine osniva studijski fond i tu Marija Terezija slijedi primjer Pruske. Osnivaju se niè {kole – Musterschulen, vojna {kola Theresianum, Orientalische Akademie i arhivi, ukida se tortura. U Ma|arskoj ipak ostaju stare povlastice, a Hrvatska i Transilvanija postaju partes adnexae krune sv. Stjepana, Rijeka Corpus separatum. Do tada su austrijski carevi bili rimski carevi, Marija Terezija kao èna to nije mogla postati, ali sada Francuska postaje njezinom saveznicom.

Josip II. je fiziokrat i prijatelj masona, nastavlja reforme, ali nema osje}aja mjere pa krune sv. Stjepana i sv. Vjenceslava donosi u be~ku riznicu (Schatzkammer) {to se do`ivljava kao svetogr|e, Hrad~in postaje vojarna, porez sada pla}aju i feudalci,

51 Talijani su Trentino do`ivljavali kao no` uperen u srce Italije, trojni savez je za Italiju bilo ~ekanje da se Austrija raspadne pa da ona uzme svoje, Grof Carlo Sforza, Bra}a a neprijatelji (Problemi poslijeratne Evroope), Split, 1933. str. 64, 68.

donosi novi gra|anski zakonik 1786., biskupi prije ustoli~enja moraju poloìti prisegu, emancipira @idove, koji ipak tek 1848. stje~u punu jednakopravnost, laicizira srednje {kole, pa ~ak poku{ava uvesti gra|anski brak. Josip II. stvorio je veliki birokratski aparat i uveo conduitenlisten, dakle izvje{}a o ~inovnicima koji su po~elo kasnijeg dou{ni{tva. Josip II. je svojim reformama izazvao {iroke prosvjede, ve}ina ih se nije odràla, ali je poslije njega uslijedio Metternichov redarstveni apsolutizam s tajnom policijom. Sve}enici su sada podlo`ni dràvi, Pruska bez mnogo uspjeha nastoji sprije~iti austrijski utjecaj u Njema~koj, a Austrija se vezuje s Rusijom i lomi Ma|arski otpor preko Hrvatske. Sada se ostvaruje savez veleposjedni~kog i birokratskog plemstva, sve}enstva i vojske, koje slabo djeluje u Ma|arskoj koja ima nacionalno plemstvo pa Napoleon iskori{tava ma|arsko nezadovoljstvo. Dudan ipak priznaje Metternichu da je obrazovan i na~itan. Rusko utjecaj raste na Balkanu me|u pravoslavcima pa se na tom podru~ju rasplamsava suparni{tvo tih dvaju sila. Dudan je potom opisao razvitak suvremene uljudbe u Austriji, bankarstva, izgradnju èljezni~ke mreè, osnivanje tr{}anskog Lloyda kao talijansko dru{tvo pri ~emu pre{u}uje da je to dru{tvo osnovao Karl Ludwig Bruck52, industrijalizaciju ê{ke, osnivanje muzeja i suvremene znanosti kod êha i Hrvata {to izaziva strah Ma|ara. Potom opisuje razvitak tajne policije koju podupiru Slaveni. Bospor i Turska sada postaju podru~je suparni{tva Rusije i Austrije koja pod svaku cijenu èli odràti Tursku. Pi{u}i o 1848. navodi da su u Austriji vi{i slojevi za revoluciju i opisuje Lajosa Kossutha kao apostola ustavnosti i demokracije, centralisti~ke i teritorijalne tendencije u ma|arskoj revoluciji i Jela~i}a kao karijatide dinastije. Tu Dudan slijedi nazore politi~ke ljevice, posebno Karla Marxa, koji je tako opisao Jela~i}a.53 Ali i Rumunji ustaju protiv Ma|ara, a poslije kapitulacija Haynau vje{a u Ma|arskoj dok u Austriji caruju vojni apsolutizam, unitarizam, centralizam i prevlast njema~kog jezika s ukidanjem starih povlastica u Ma|arskoj. Dalmatinski Hrvati vole vi{e austrijsku, nego ma|arsku vlast , Srbi dobivaju Vojvodinu, ali ne za dugo, ali se kmetstvo ipak trajno ukida. Dou{ni{tvo cvate uz suradnju ispovjednika. Grof Leo Thun kao ministar vjere i nastave traì sklapanje konkordata sa Svetom Stolicom, u Be~ se vra}aju isusovci i redemptoristi. Konkordat je sklopljen 1855. kao djelo Lea Thuna i kardinala be~kog nadbiskupa Rauschera, te papinskog delegata kardinala Viale PrelB i sada Austrija postaje Papinim dominionom, dràva se odri~e vlasti nad crkvom i prepu{ta joj {kolstvo i obiteljsko pravo. To je kraj jozefinizma, crkva dobiva natrag svoje posjede.

Alexandera Bacha opisuje kao fi{kala, biv{eg demagoga i revolucionara {to ne uspijeva za{tititi slabo gra|anstvo od tla~enja plemstva i sve}enstva. Glava reakcije je Grünne, generalni adjutant carske kancelarije. Raste mo} ~inovni{tva koje se nova~i me|u êsima i najniìm slojevima njema~kog pu~anstva. Dudan, koji je u pitanju Jela~i}a bio ljevi~ar sad je odjednom aristokrat {to se moè objasniti njegovim kasnijim prianjanjem uz Benita Mussolinija, koji je u po~etku bio socijalist. Tisak se cenzurira, Ma|arska se dijeli na ~etiri upravne jedinice – ma|arsku, transilvansku,

52 usp. Odgovaraju}e poglavlje u Ivan Pederin, Jadranska Hrvatska u austrijskim i njema~kim putopisima, Zagreb, 1991. 53 Ivan Pederin, K.Marx i F.Engels o pitanju panslavizma, Hist. zbornik, Zagreb, 35(1982) str. 279-291.

srpsku i hrvatsku, guverner Ma|arske je reakcionar i militarist nadvojvoda Albrecht. Pa ipak, i pored germanizacije u Dalmaciji i Istri po{tuje se talijanski jezik. U Krimskom ratu Austrija se zamjerila Rusiji svojom nezahvalno{}u, a onda jo{ vi{e kad je guverner Galicije grof Agenor Goluchowski pomagao poljski ustanak 1863. Bruck je posuvremenio po{tu i brzojav kao ministar trgovine, osnovao u Be~u, Pragu i Grazu trgova~ke akademije, unaprijedio konzularnu slu`bu, bankarstvo, ustanovio industrijske i trgova~ke komore. Austrija je ostvarila hegemoniju u Njema~koj. Dudan priznaje Bachu da je moderniji od Metternicha u ure|enju Carevine.

Austrija ima vojsku s politi~kim utjecajem, ali bez domoljubnih ideala. Dudan sa zadovoljstvom isti~e nezavisnost Ma|arske koja ne}e da plati svoj dio javnog duga jer je zajam uzet bez njezine suglasnosti, ali s nezadovoljstvom opaà da Hrvatska ima nezavisnu sudstvo i stare zakone koji su ostali na snazi, i svoj jezik kao uredovni, a nadvojvoda Albrecht vidi u Hrvatskoj grudobran protiv ma|arskog nacionalizma. Dudan s negodovanjem opaà da se Ma|arska 1868. obvezala da }e obnoviti Trojednicu jer u Dalmaciji vlada talijanski jezik i kultura, a i Rijeka je protiv Hrvatske u kojoj vidi kr{enje pragmatica sanctio pa se Rijeka 1868. vra}a Ma|arskoj. Dudan prikazuje kolebanja izme|u centralizma i federalizma poslije Listopadske diplome kao vra}anje na demokraciju poslije Bachova apsolutizma koje nema uspjeha jer na kraju prevladavaju retrogradni velika{i i biskupi. PA ipak, federalizam Carevine ostaje o~uvan u starim statutima pojedinih zemalja. Velja~ki patent ugodio je njema~kom dijelu, ali i Talijanima, osobito onima koji ìve izmije{ani sa Slavenima. No Ferencz Déak vidi u Hrvatskoj Ahilovu petu Ma|arske zbog cara koji izigrava Ma|arsku 1861 kad sankcionira nezavisnost Hrvatske od Ma|arske, a 1863. ustanovljuje jednakopravnost rumunjskog i njema~kog jezika s Ma|arskim u Transilvaniji. Potom prikazuje diplomatsku borbu Pruske i Austrije za utjecaj u Njema~koj, vojni poraz Austrije 1866. protuaustrijsko savezni{tvo Italije i ma|arskih izbjeglica kad je general Klapka okupljao ma|arske vojnike da se bore na talijanskoj strani, poraz kod Visa i obnovljenu krunu sv. Stjepana, koja suprotno o~ekivanjima Bismarckovog suparnika Beusta postaje prusko upori{te u Carevini. Poslije prikaza Nagodbi 1867. i 1868. Dudan sa zadovoljstvom opaà kako Dalmacija ostaje austrijska pokrajina, a Rijeka ma|arski corpus separatum. Hrvatska nije dobar posao za Ma|arsku jer guta mnogo ma|arskih novaca. Ivana Maùrani}a opisuje kao nesposobnog bana, Khuena kao pravog sposobnog bana i ro|aka grofa Kolomana Tisze. SA zadovoljstvom opaà kako 90 000 Ma|ara u Hrvatskoj ima 65 svojih {kola, dok 100 000 Hrvata u Ma|arskoj ima samo jednu {kolu. Pi{e o nesno{ljivosti Ma|ara prema ostalim narodima svoje dràve, nalazi da je vrlo nedemokratski {to se Trentinu ne dopu{ta da se odvoji od Tirola. Dudan opaà da dinastija ujedinjuje Carevinu, da je utjecaj plemstva i crkve velik, ali da dio plemstva i sve}enstva ipak prilazi gra|anstvu u liberalnim nacionalnim strankama koje vode polemiku s klerikalizmom i bore se protiv Konkordata. Potkraj stolje}a Carevinom vladaju Nijemci, Ma|ari i Poljaci, no onda se rutenski seljaci diù protiv poljske gospode, Austrija favorizira Hrvate, a Talijani ulaze u sukob s Nijemcima, pa u Be~u sa~injavaju posebnu izdvojenu skupinu. Javlja se antisemitizam kao odraz na financijsku snagu @idova protiv kojih su klerikalci i bune male ljude. Poslije okupacije Bosne bojazni zbog

pove}anja broja Slavena u Carevini i neslaganja s Rusijom koja bi ratovala s Turskom. I Engleska zavidi Rusiji zbog napredovanja na Balkanu i tra`i podr{ku Italije.54 Uslijed slavenske opasnosti javlja se Georg von Schönerer sa svojom Svenjema~kom strankom. Aneksija Bosne je reakcionarni carev ~in koji Bosni daje ustav {to sankcionira vjersku podjelu i favorizira Slavene. Dvor se u Austro-Ugarskoj prije svega oslanja na narode koji nemaju srodnike izvan granica Carevine. Karl Lueger je imperijalist, ali u Austro-Ugarskoj ne postoji javno mnijenje, a austro-ugarsko prodiranje na Balkan izazov je Italiji, osobito zbog favoriziranja Hrvata na jadranskom priobalju i germaniziranja Trentina koji je za Italiju prijetnja sa sjevera. Dudan zavr{ava da je Austro-Ugarska lo{e upravljana zemlja koja srlja u katastrofu. Dudan priznaje Austriji posuvremenjenja za Marije Terezije i Alexandera Bacha, ali je Austrija za nj ipak reakcionarna, klerikalna i feudalna zemlja, a njezini najve}i grijeh je favoriziranje Slavena, germaniziranje Trentina i prije svega udaljenost od nacionalizma, dakle narodnosnog na~ela koje je Dudanovo polazi{te. Najgore {to Austrija ima je Hrvatska, ta austrijska Vendée, koja je austrijsko oru|e uvijek onda kad treba sprije~iti ne{to dobro i napredno, pa se Dudan iskreno veseli svakoj hrvatskoj neda}i u Carevini kao {to je gubitak Rijeke 1868. i odlaganje aneksije Dalmacije. Za razliku od Gayde Dudan je jednostran u svom dosta bojovno-negativnom prikazu Austro-Ugarske i jasno daje ~itatelju do znanja svoja polazi{ta, a to su naprednja{tvo protuklerikalnost, narodnosno na~elo i svakako mr`nja na Hrvatsku. Sve to ~ini njegovu sliku nekako plosnatom i ostavlja dojam da je Dudan vi{e politi~ar nego znanstvenik ili barem da ne zna to~ku gdje politika prestaje, a po~inje znanost.

Tr{}anski iredentist Mario Alberti, koji je u Austro-Ugarskoj osu|en na smrt pa je pobjegao u Italiju sabrao je svoje spise u knjizi Irredentismo senza romanticismi (Trst, 1936) i u toj knjizi nalazimo dosta nesistematski portret Austrije (str.209-241; 327-346). Nijemci i Ma|ari nikad nisu bili opasnost za Talijane u Austriji dok vlast nije po~ela praviti koncesije Slavenima. Germanizacija i poma|arivanja Rijeke nisu bile opasnost za Talijane jer ni jedna ni druga nisu imale demografske podr{ke, opasnost su Hrvati. Franjo Josip bio je u svakom koraku i rije~i car. Bio je velikodu{an pa je dao da se Kossuthovi posmrtni ostaci dopreme u Ma|arsku, nije mrzio, nije volio, ve} je odobravao ili osu|ivao. Bio je gorljiv kao ~inovnik i discipliniran kao vojnik, nije bio naklonjen knjièvnosti i umjetnosti, u kazali{te je i{ao reda radi. Poboàn bez bigoterije nije trpio da mu se sve}enici mije{aju u dràvne poslove. Nije imao predrasuda prema nekatolicima pa su ga blagoslivljali protestantski pastori, rabini, pravoslavni sve}enici i muftije. Prema Hrvatima bio je hladan. Negativno opisuje Konrada von Hötzendorfa koji je cijelog ìvota mislio samo o ratu protiv Italije i mrzio Talijane, iako mu je èna bila Talijanka. Alberti negativno opisuje Franju Ferdinanda kao antisemita, neuravnoteènog ~ovjeka koji èli uni{titi Ma|are i austrijske Talijane i da bi to postigao sluì se Slavenima pa tr{}anski namjesnik grof Hohenlohe nastoji poslaveniti Talijane. Kad je progla{eno op}e pravo glasa 1907. on

54 Italija je po~eetkom stolje}a u{la u suparni{tvo s Austro-Ugarskom na Balkanu oko Albanije, Makedonije, gradnje `eljeznica koje je Italija `eljela graditi od Jadrana prema Beogradu. K tome je Italija nastojala postati vode}om silom na Jadranu. Leopold

Freiherr von Chlumecký, Oesterreich-Ungarn und Italien, Das westbalkanische Problem und Italiens Kampf um die

Vorherrschaft in der Adria,Leipzig und Wien, 21907.

je priklopio slovenska mjesta u okolici Trsta da pove}a slavensko izborno tijelo i nasilno je poslavenio tr{}anske sudove. Metternich je za nj veliki dràvnik i pobjednik Napoleona kojem su se klanjali svi osim pruskog i sardinijskog kralja. Trijalizam bi bio grob za Italiju. Habsburgovci su za Albertija velika dinastija, grudobran protiv Turaka koji kristijaniziraju i ulju|uju srednjeisto~nu Europu, spominje Eugena Savojskoga i izvrsnu habsbur{ku upravu. Dvor je uvijek traìo oslonca u srednjim staleìma. Prema Albertiju glavni je austrijski grijeh {to je favorizirala Slavene, osobito u Trstu i to joj se i osvetilo. Austrijski dràvnici nisu uo~ili da izme|u Nijemaca i Talijana nema suprotnosti.

Josef Redlich izdao je 1920. knjigu pod naslovom Das österreichische Staats- und Reichsproblem, Geschichtliche Darstellung der inneren Politik der habsburgischen Monarchie von 1848. bis zum Untergang des Reiches. Knjiga je dijelom nastala prije rata. Redlich je prikazao Austriju kao silu koja je sve narode krune sv. Stjepana privela Zapadu, priznao je nasilnu vlast Ferdinanda II. u ê{koj i alpskim zemljama koja je ipak donijela stolje}a mira, istakao je da su Habsburgovci oslobodili Ma|arsku od Turaka i stvorili ravnoteù u Europi. Dinastija je po~ivala na pasivnosti masa i ve}ine gra|anstva. Me|utim suvremeni nacionalizam posvuda pobu|uje politi~ki aktivizam i suprotan je nadnacionalnoj Carevini koja je zajednica slobodno ujedinjenih i punoljetnih naroda. Austrija je bila potreba Europe. Ona je tvorevina novog doba i prva velika sila poslije Karla Velikoga, njezina ~vrsta osnova i osnova dràvne misli bila je pragmatica sanctio i ona neprestano nastoji pro{iriti svoju mo}. To nastojanje poklapa se s ìvotnim potrebama Ma|arske i ê{ke. Ferdinand I. Stvorio je osnove dràvne birokracije i time pojam ideje dràvne sveukupnosti kad je razvlastio velike feudalce i okruìo se obrazovanim pravnicima. Ta sveukupnost dràvne misli nipo{to nije zna~ila gu{enje pojedinih zemalja. Nastalo je novo dvorsko i ~inovni~ko plemstvo otu|eno od selja{tva i mjesnog gra|anstva koje razvija svijest o potrebi jedinstva svih zemalja. Iz te ~inovni~ke dràve razvija se u XIX. st. ustavna pravna dràva s dràvnim aparatom i dràvnom svije{}u koja je Austriju u~inilo sposobnom da se suprotstavi Napoleonu. Franjo I. Je sa svojim strahom od revolucije i urota odredio biedermeier vi{e nego li Metternich, njemu je vi{e nego li Metternichu nedostajalo odlu~nosti. Oja~ale su federalisti~ke i centralisti~kje tendencije koje su u Austriji oduvijek postojale, rasplamsale su se raspre izme|u Kleyla i Alexandera Bacha o preure|enju Carevine, pojavila se potreba ure|enja jezi~nog pitanja, a s njime kao elementarna nepogoda nacionalno pitanje osobito u Ma|arskoj, Hrvatskoj i Lombardiji. U Frankfurtskom parlamentu je Arnold Ruge traìo savez demokracije i nacionalizma, a u federalizmu most prema Slavenima, na{ao je i pristalice u Austriji. No N. Berger protivio se federalizmu u Austriji jer su Slaveni u svojoj biti reakcionarni, traì njema~ki centralizam, a centralisti vide u Palackom i federalizmu opasnost. No prusko-njema~ki unitarizam druga je opasnost za Austriju. Austrijski Nijemci sve vi{e traè oslonca u povijesnosti dinastije i centralizacije Marije Terezije. Nastaju povla{tene nacije kao {to su Nijemci u ê{koj, Poljaci u Galiciji, Talijani u Istri i Dalmaciji, nacionalizmi sve vi{e bujaju u Carevini, Kossuth traì priklju~enje Austrije Njema~koj da bi Ma|arska dobila nezavisnost, njegova li~nost i politika proèle su Ma|arsku. On je separatist prema Austriji i {ovinist prema narodima

krune sv. Stjepana. No ~im se javio Ma|arski nacionalizam, javio se i hrvatski i postavio jezi~na pitanja, javili su se i Srbi sa zahtjevom da dobiju Vojvodinu. Jela~i} se kolebao izme|u hrvatskog nacionalizma i vjernosti dinastiji i napokon se sporazumio s Dvorom na na~elu ideje o dràvnoj sveukupnosti, ali ipak ostaje liberal u svom manifestu hrvatskom narodu. Hrvatski nacionalizam nije bliì Dvoru nego ma|arski, ali je bolje umio na}i zajedni~ki jezik s Dvorom nego Ma|ari, a Jela~i} je istodobno austrijski ~asnik i hrvatski rodoljub. Be~ je odbacio jedan i drugi nacionalizam. Iako Jela~i} nije postigao znatne vojne uspjehe protiv Ma|ara, na njemu je ipak posrnuo Kossuthov pokret i Ma|ari nikad nisu uspjeli ugasiti hrvatsku dràvnu misao. Federalizam Palackoga sukobio se s duboko ukorijenjenom predod`bom europskih naroda prema kojoj vojna, politi~ka i gospodarska snaga naroda po~iva na centraliziranoj dràvi .Tu je Francuska kao centralizirana, ali liberalna i napredna dràva uzor, {vicarski i ameri~ki federalizam ostaju izvan europske svijesti. U njema~koj je federalizam bastion reakcije i razjedinjenosti. Kad je Franjo I. Postao austrijski car u njegovoj politi~koj misli oìvjela je pravna osobnost svake austrijske dràve i tako je ro|ena zavi~ajnost tih zemalja pa je u novinstvu sve vi{e bilo rije~i o autonomijama. Alexander Bach je po~eo kao ~elnik liberala u oùjskim danima, sli~no i grof Stadion, K. L. Bruck. No ovi liberali sve su skloniji velikoaustrijskoj dràvnoj misli i u Ma|arima vide zatvorenu falangu pobunjenika. Uloga cara sve je ja~a, a srednji stale` sve je skloniji uvjerenju da je apsolutizam potreban da se Carevina odrì. Karakteristika je austrijske konzervativnosti neodlu~nost, besprincipijelnost mi{ljenja i politi~kog odlu~ivanja i kolebljivost ~elnika izme|u suprotnih pojmova i ciljeva, ministri se osje}aju oru|em carevim, a k tome i bezvoljnost masa, srastanje uprave i pravosu|a i dràva kao patrimonijalni gospodar. Ma|ari ovo osje}aju kao ugnjetavanje, ali se i Hrvati sa Slovacima odvra}aju od Be~a, nepovjerenje me|u narodima ja~a, ali uprava je dobra i korupcije nema. Individualna inicijativa gra|ana ko~i se u korist zajedni~kih interesa i to je djelo policije. Uprava je sve manje velika{ka i sve vi{e stru~na, u èljeznice prodire strani kapital, politi~ka volja naroda opada, a raste mo} cara i birokrata. Ustavnost zna~i popu{tanje Dvora ma|arskim zahtjevima koji postaju glavna briga Carevine. Protiv apsolutizma je ~e{ki grof Leo Thun koji je emancipirao protestante. Tada se i car odlu~io na novu politiku prema Ma|arskoj i popu{ta barunu Joszefu Eötvösu koji vidi u narodnosnom na~elu temelj suvremene europske dràve. On i stari ma|arski konzervativci tvorci su nove dràve. Narodnosno na~elo je prema Eötvösu uvjerenje da je prednost pripadati narodu koji po duhovnim svojstvima nadma{uje druge narode. Me|utim Eötvös ipak smatra da je velika dràva u ovom dijelu Europe ipak nu`nost jer }e manjine u {koli i udrugama dobiti za{titu od ve}ine. Monarhija je za nj na~elo jedinstva, ne centralizacija. On vjeruje u svijest austrijskog zajedni{tva. Austrijsko domoljublje je ljubav kojom ljudi vole svoj dio Carevine. Za Ma|are je centralizam Bach, za Srbe i Rumunje Ma|arska. No car i poslije Nagodbe ostaje na ~elu birokratskog stroja, ali je birokracija sada sustav sredi{njih i pokrajinskih narodnih zastupstava, a ustav ne slabi vojsku. Parlamentarizam je slab.

Iz Redlichove knjige proizlazi da je Carevina s dualizmom zapravo rije{ila svoje probleme. No Carevina je ipak propala a tu propast Redlich nije objasnio. Austrija je

za nj nadnacionalni fenomen, Carevina domovina, a kralje`nica te dr`avne tvorevine su dinastija i njezino ~inovni{tvo u kojima je nastala dr`avna misao {to nije suprotna domovinama.

Zastupnik u njema~kom parlamentu Hermann Wendel napisao je djelo pod naslovom Die Habsburger und die Südslavenfrage (Belgrad-Leipzig, 1924) o desetoj obljetnici Berchtoldova ultimatuma Srbiji. U tom djelu branio je Srbiju od predbacivanja da je sarajevski atentat organizirala ruska vlada preko Srbije, odnosno da je taj atentat bio djelo me|unarodne masonerije koja je èljela uni{titi katoli~ku Austriju. Po{to je prepri~ao tijek atentata napao je Austro-Ugarsku kao ostatak Svetog Rimskog Carstva njema~ke nacije koji ne spada u XX. stolje}e. Austro-Ugarsku nije dràla dràvna misao nego dinasti~ko na~elo. Ona je izdanak srednjeg vijeka, apsolutizma i feudalizma pa je Heinrich von Treitschke, povjesni~ar i teoreti~ar njema~ke konzervativnosti pisao jo{ 1871. da Austro-Ugarska pripada vremenu kojeg vi{e nema. Protiv Austrije ustala su nastojanja Talijana, Nijemaca i ju`nih Slavena da se ujedine, a njihovi pokreti za ujedinjenje srodni su. Danas se vi{e ne moè ozbiljno govoriti o Habsbur{kom povijesnom pravu jer su se nepovijesni narodi nekada{nje Turske nacionalno probudili. Austro-Ugarska je bila smije{na kad govori o bosanskom jeziku i opaka kad izigrava jedne protiv drugih. Ona je bila nepravedna prema Slovencima koji su u Koru{koj imali tre}inu pu~anstva, a samo 2 zastupnika u Landtagu. U kraljevini Hrvatskoj-Slavoniji imalo je 1910. samo 2% pu~anstva pravo glasa koje je zavisilo o tome da li netko prebiva u gradu ili na selu, ima li akademsko obrazovanje itd. Spomenuo je ma|ariziranje preko èljeznica, veleizdajni~ki proces u Zagrebu protiv 53 politi~ara koji su bili krivi samo zato {to su nastojali Hrvatsku osamostaliti financijski. Nije spomenuo da su ovi politi~ari bili Srbi, koji su se urotili i bili u vezi s Beogradom. Onda je spomenuo Cuvajevu strahovladu, 200 zapljena novina u dva mjeseca, Srbiju kao zemlju drevne demokracije i slobode koja ne treba pomo} izvana zbog ~ega ve}ina ju`nih Slavena ne gleda vi{e prema Be~u i Budimpe{ti nego prema Beogradu. Franjo Ferdinand govorio je o trijalizmu koji je bezobli~ni plan, a sam Franjo Ferdinand je apsolutist koji èli o~istiti zemlju od @idova, socijalista i masona. Za nj je trijalizam davanje nadmo}i katoli~kim ju`nim Slavenima nad pravoslavnim da bi oni postali njegova pomo}na vojska. Austro-Ugarska je ju`ne Slavene dràla u neznanju da ne bi traìli rje{enje nacionalnog pitanja. Tu je Wendel posve smetnuo s uma austrijsku Kulturarbeit, dakle uvo|enje suvremene uljudbe u Ma|arsku, Hrvatsku, a kasnije i na Balkan. Priznao je da je Austro-Ugarska gradila u Bosni ceste i èljeznice, ali je odmah dodao da ona nije rije{ila agrarno pitanje, te da u Bosjni jo{ uvijek ima 38% nepismenih. Be~ je poslije 1789. postao stoèr legitimizma i saveznik Turske koju je smatrao jednim od stupova europskog poretka, Srbi koji su ustajali protiv Turske za Be~ su bili pobunjenici, jer je Be~ bio saveznik Porte protiv ju`nih Slavena i velikosrba na ~ijoj je strani Wendel. Srbija je 1878. okupirala Sandàk da Srbija ne bi dobila granicu s Crnom Gorom. Milana Obrenovi}a opisuje kao austrijskog vazala od 1881. protiv vlastitog naroda. Poslije 1903. Srbija se izvla~i ispod austrijskog protektorata. U Austriji se najprije misli o mirnoj integraciji Srbije u Carevinu, a Berchtold i Hötzendorf i ratu protiv Srbije, a i Italije. Austro-Ugarska uvijek stvara te{ko}e Srbiji,

spre~ava srpsko-bugarsku carinsku uniju, gradnju èljeznice od Beograda preko Ni{a do Jadrana, udaljuje je od Dra~a kamo je 1912. stigla srpska vojska. Carevina u Srbiji vidi naprosto trì{te za [kodine topove. âk je i Vladan \or|evi}, zastupnik ideje bliskosti Srbije s Austro-Ugarskom, osudio samoubila~ku austrijsku politiku u spisu Quo vadis Austria? U Be~u se smatra da je srpska politika dio ruskog plana da zavlada tjesnacima. U XIX. st. je zapadni Balkan austrijska, a isto~ni ruska interesna sfera. U XX. st. ove je podjele nestalo i po~elo je suparni{tvo tih dvaju sila na Balkanu, pa Austro-Ugarska privla~i Bugarsku. Wendel ipak nije naklonjen panslavizmu koji je reakcionarna utopija, a Rusi i Srbi me|usobno govore njema~ki ili francuski. Rusija je uvijek ostavljala na cjedilu male slavenske narode. Panslavizam nije bacio Srbiju u ruski zagrljaj nego austrijski pritisci. Tu je Wendel smetnuo s uma integrativnu snagu pravoslavlja. Rusija je bila protiv okupacije Bosne, pa je onda izdala Srbiju 1878. i utje{ila je da }e obra~unati s Austrijom za 15 godina. Srbija ipak ne}e da bude puko rusko èljezo u vatri i Petar Kara|or|evi} nije obi~ni ruski vazal. Rusija nastoji izmiriti Srbiju i Bugarsku da ostvari hegemoniju na Balkanu, ali ipak ne}e da balkanski savez 19112. osvoji Bugarsku. Poziva se na Friedricha Engelsa koji je pisao da Ruse i Srbe vezuje samo vjera. Oni }e se udaljiti kad ju`ni Slaveni oja~aju. Na drugoj strani srpski premijer Milovanovi} predlagao je austrijskom politi~aru Josefu Maria Baernreieteru 1909. savez Srbije s Austro-Ugarskom s ja~anjem gospodarskih veza uz uvjet da ova rije{i srpsko pitanje u Bosni i suglasi se da Srbija anektira Makedoniju i Staru Srbiju. Baernreiter je to savjetovao Aehrenthalu koji je odbio i odlu~io se za politiku divide et impera. István Tisza je za Wendela utjelovljenje kratkovidnog ma|arskog {ovinizma. I Nikola Pa{i} nudio je preko Toma{a Masaryka Austro-Ugarskoj savez u zamjenu za kredite za gradnju èljeznica i izlaz Srbije na more. Onda je Wendel spomenuo Friedjungov proces s la`nim dokumentima, atentat na Cuvaja i Franju Ferdinanda koji nije nadahnula srpska vlada ni Narodna Odbrana koja, tako Wendel nije tajna teroristi~ka organizacija, nego kulturno dru{tvo. Wendel ipak spominje grofa Czernina koji govori o srpskoj subverziji u Austro-Ugarskoj, spominje veliko nezadovoljstvo ugnjetavanih Makedonaca, tajnu teroristi~ku organizaciju Ujednjenje ili smrt koja je izvela dràvni udar 1903. na ~elu s Dragutinom Dimitrijevi}em Apisom koji je prema Wendelu organizator sarajevskog atentata. Austro-Ugarska ipak nikad nije optuìla srpsku vladu za suu~esni{tvo u atentatu, a Dimitrijevi} je u Solunu su|en i smaknut, a u istrazi je priznao da je organizirao sarajevski atentat. Tisza je ipak bio protiv rata jer nije htio da Slaveni u Carevini broj~ano oja~aju. Austro-Ugarska htjela je ratom Srbiju vratiti u zavisnost {to joj ne bi uspjelo kao {to Radetzkom nije uspjelo pokoriti Italiju.

Wendel je na kraju objasnio svoj èstoki protuaustrijski stav. Nesretna balkanska politika Carevine opteretila je i nedemokratsku Njema~ku koja je uz tu politiku prionula zbog prodora na Srednji Istok i gradnje èljeznice Berlin-Bagdad i napokon zaklju~io da se ratom ipak ne moè pobijediti èlja ju`nih Slavena da se ujedine. Wilhelm II. nije vjerovao da }e Francuska u}i u rat, dao se uvu}i u rat od Be~a, a taj rat odlu~io se na Balkanu gdje je do{lo do vojnog sloma Osovine.

Wendel je jednom rije~ju napao Austro-Ugarsku zbog njema~kih ratnih grijeha i neuspjeha, glavni grijesi Carevine su njezina zastarjela feudalna nedemokrati~nost i

prije svega nemoralna politika na Balkanu koja je nemoralna ponajvi{e zato {to nije dopu{tala ujedinjenje ju`nih Slavena. Tu se Wendel pokazao neinformiranim jer nije znao da je najte`a to~ka Konferencije mira u Parizu bilo Jadransko pitanje pa je Ante Trumbi} `elio u}i u Jugoslaviju jer bi u protivnom Italija anektirala Istru i Dalmaciju (Istru je i anektirala), Srbija Bosnu, a mo`da i dio Hrvatske do Karlobaga. Pa{i} je bio za Jugoslaviju koja je za nj bila ne{to pro{irena velika Srbija jer nije dobio dolinu Drima, Skadar i izlaz na more pa je trebao Su{ak. Wendel se nije pokazao nimalo dalekovidan jer je Jugoslavija postala najve}im politi~kim proma{ajem XX. stolje}a, a u cijeloj svjetskoj povijesti te{ko }e se na}i tako velik politi~ki neuspjeh.55 Pi{u}i o nedemokrati~nosti Austro-Ugarske Wendel ne spominje socijalna pitanja i radni{tvo nego nepriznavanje narodnosnog na~ela.

I Heinrich von Srbik napisao je jednu ocjenu Austrije u djelu Oesterreich in der deutschen Geschichte (München, 1936.) . Tu je opisao Austriju kao otvorenu koja treba utvrde, a to su Bosna, Transilvanija, ê{ka i Tirol. Sve to spada u srednju Europu u kojoj dominira njema~ki narod. Austrija je stvorila ideju Reiche s pokr{tavanjem pogana i asimilacijom Slavena, ona je prema tome {tit protiv stranih naroda, to~nije Slavena i Ma|ara i nositelj kr{}anskog univerzalizma u srednjoj Europi tako da car postaje ne{to sli~no prvosve}eniku. Srbik je pozdravio germanizatorsku politiku Marije Terezije i Josipa II. Me|utim Sveta Alijansa bila je europska, ne njema~ka ideja, Metternich je nosio dràvnu misao, ne njema~ku. Poslije 1866. Austrija je dràva u kojoj je njema~ki dio nositelj dràvne ideje, ali je ipak manjina. Ta }e manjina ipak jo{ pola stolje}a {iriti njema~ku kulturu na istok. Danas se srednja Europa. Od Baltika do Jadrana, od Rajne do ruske granice prostire se srednja Europa i sve to se zahvaljuje Austriji koja se u ratu zapravo sjedinila s Njema~kom i s njom zajedno ratovala.

Srbik je Austriju vidio kao udarnu snagu njema~kog romanti~kog nacionalizma, vidio je njema~ke granice onako kako ih je vidio taj nacionalizam.56Austrija se ipak uvijek zatvarala prema njema~kom nacionalizmu i Srbik je osamljen u takvom vi|enju Austrije u kojem pak mo`emo prepoznati neke politi~ke razloge, to~nije uvod u Anschluss 1938., dakle samo dvije godine kasnije.

Ma|arski ljevi~ar Oscar Jászi napisao je knjigu pod naslovom The Dissolution of the Habsburg Monarchy (Chicago, 1929.). Jászi je bio ministar za nacionalne manjine u zadnjoj austrijskoj vladi, izbjegao je poslije rata u Beograd, a onda oti{ao u SAD i postao profesor politi~kih znanosti na Oberlin College u Chicagu.

Austriju je prikazao kao velik i osobito zanimljiv poku{aj, jedinstven u povijesti svijeta jer Austrija nije i{la za tim da stvori nacionalno unitarnu dr`avu, nego zajednicu dr`ava. Bila je u neprestanom suparni{tvu s Rusijom, njezini su se narodi mrzili, a mnogi su ve} u drugoj polovici XIX. st. u njoj vidjeli anakronizam {to se suprotstavlja duhu Europe. Bila je apsolutisti~ka, a grof Eduard Taaffe je kao predsjednik vlade vodio vrlo karakteristi~nu politiku za Austriju. On se snalazio u

55 Zanimljivo je da \or|e \. Stankovi}, Nikola Pa{i} I jugoslovensko pitanje, Beograd, 1985. (2 sv.) i neki drugi pisci koji su se bavili stvaranjem Jugoslavije jedva spominju Jadransko pitanje.

dnevnoj politici i vodio politiku bez ikakva plana ili na~ela, dakle politiku polovi~nosti. Njezina vojska bila je surova u ratu, êsi su dezertirali, ali su se Hrvati rado borili protiv Talijana, a i Poljaci. Pilsudski je tek pri kraju pre{ao saveznicima. Rat je za Austro-Ugarsku bila manifestacija duboke i dugotrajne unutarnje krize. Austrija je uvijek bila ekspanzionisti~ka i nikad nije umjela svojim posjedima dati unutarnje jedinstvo. Mase jugoisto~ne Europe traìle su u njoj za{titu od Turaka, ali je ma|arsko plemstvo vidjelo u Be~u neprijatelja koji im je umanjio stare povlastice, a protestantski sve}enici vidjeli su u Turcima za{titu od vjerske nesno{ljivosti Habsburgovaca. Austrijski Nijemci bili su odani dinastiji, a tako i potla~ene mase koje su se od cara nadali pomo}i. Rudolf je progonio protestante u Ma|arskoj i ê{koj {to }e se pokazati kao sudbonosno po~elo nacionalizma ovih zemalja. Marija Terezija slomila je velika{e a vojsku je posuvremenio Eugen Savojski. Poslije izgona Turaka Austrija je po~ela naseljavati njema~ke seljake na jugoistoku da tamo donesu suvremenije metode obrade zemlje. Apsolutizam je homogenizirao Austriju, a pragmatica sanctio dala je i moralnu koheziju. Marija Terezija znala je izgraditi baroknu kulturu i privu}i velika{e na Dvor. Germanizacija nije i{la za tim da ugu{i mjesne jezike, ve} da njema~ki zamijeni latinski kao politi~ki jezik, kasnije je njema~ki postao lingua franca Carevine, jezik znanosti i kapitalizma, a Josip II. je o~istio iz dràvnog aparata nesposobne latinske ~inovnike. Germanizacija nije bila nacionalisti~ka, nego je bila element unificiranja. Cenzura je zabranila djela Pascala, Voltairea, Montesqueia, Lockea, Miltona, pa i Gibbona, ali je germanizacija pobudila nacionalne osje}aje. Josip II. vidio je Carevinu kao dràvu gra|ana, nastojao je udaljiti Crkvu iz uprave, ukinuo kmetstvo, odvojio sudstvo ud uprave, reformirao Crkvu, emancipirao @idove, uveo op}u poresku obvezu i prenio krunu sv. Stjepana u Be~, ali je ve}ina njegovih reformi ostala na papiru, a ma|arski su se plemi}i prepali da }e Nijemci dobiti njihove mjesta i slu`be. Njema~ka uljudba vezala je zaostali istok Carevine s Europom. Metternich je izgradio politi~ku policiju, stavio znanost i sveu~ili{ta u slu`bu dinastije pa su profesori kontrolirali |ake i bili slu`beni dou{nici, a |aci su se morali ~esto ispovijedati pa je tako stvoren i savez sve}enika i policije. Metternich je bio protivnik njema~kog nacionalizma, a pod starost je sve vi{e padao pod utjecaj isusovaca. Poslije 1848. njema~ki narod zaokupljen je pitanjima ujedinjenja i ~uvanja njema~ke hegemonije od Slavena. Ma|ari su èljeli obnoviti krunu sv. Stjepana i asimilirati sve narode pod tom krunom, Talijani su èljeli izi}i iz Austrije, ne-ma|arski narodi Be~a o~ekivali su od Be~a da ih za{titi od ma|arskog {ovinizma. Nijemci su za ~uvanje Carevine, ali i Slaveni koji u Carevini vide za{titu od Nijemaca i Rusa. Ali Slaveni su za federalizam. Franjo Josip je marljiv, uskogrudan, okruèn krutim generalima velika{ima kao Weindischgraetz, Jela~i} i Radetzky, oslanja se na vojsku. Njema~ki jezik je du{a vojske, ali je car protiv njema~kog nacionalizma i uvjeren da se Carevina ne moè demokratizirati. Jela~i} je poslu{no oru|e kojim be~ka kamarila uni{tava ma|arski konstitucionalizam. Austrijska vojska surovo je ugu{ila revoluciju u Ma|arskoj i Lombardiji.57 Alexander Bach je izgradio

57 Istvan Déak pi{e u navedenom djelu da je general grof Fjodor Rüdiger, koji je zarobio Görgeya pozvao ma|arske ~asnike na ve~eru, a kasnije ih je pozvao I vrhovni zapovjednik knez Ivan Paskievi}. Izru~ili su ih Austrijancima koji su 231 ~asnika osudili na smrt I smaknuli ih 40. str. 324, 331.

masivni redarstveni aparat, àndarmeriju, oslanjao se na Crkvu i sklopio Konkordat 1855 pa je tako nastala uspravna armija vojnika, sjede}a armija ~inovnika, kle~e}a armija sve}enika i plaze}a armija dou{nika. Ma|ari su sada Hrvatima govorili da su dobili za nagradu ono {to su oni, Ma|ari dobili za kaznu. Bach je gradio ceste i èljeznice, posuvremenio sudstvo, ali nije uspio rije{iti probleme Carevine, sve ako je njezina vojna snaga porasla, a i me|unarodni ugled. Ustavno doba smatra nastavak birokratskog centralizma i pseudo-parlamentarizam, dualizam rezultat povijesne katastrofe u Kralji~inu Gracu koja je obradovala tisu}e Be~ana. Dualizam je prihvatila liberalno njema~ko visoko gra|anstvo, ali je on razo~arao Slavene koji sada gledaju prema Moskvi, a Francuski pisci iskazuju simpatije prema êsima jer slute uspon njema~kog imperijalizma. Khuen upravlja Hrvatskom tako da izigrava Hrvate protiv Srba i obratno. Borba nacija u~inila je ustavni ìvot jedva mogu}im jer je svaka nacija nastojala ste}i prednosti {kolama, sveu~ili{tem i u ~inovni{tvu. Eduard Taaffe smatra da nacije valja dràti u pa`ljivo odmjerenom nezadovoljstvu. Okupacija Bosne i kasnija aneksija u~inila je da su Slaveni zamrzili Austro-Ugarsku, a nemo}na Albanija i jo{ vi{e je trovala odnose.

U Be~u je po~eo sukob Franje Josipa s ne}akom Franjom Ferdinandom. Car je ministre smatrao tek ne{to boljim lakajima, prezirao je novinstvo, a pod starost su mu davali posebne pro~i{}ene primjerke novina da se mnogo ne uzbu|uje. Me|utim, prijestolonasljednik Rudolf bio je prijatelj liberalnih publicista i politi~ara, u gra|anstvu je vidio temelj dràve, bio je naklonjen @idovima, ne Slavenima koje je smatrao klerikalnima i bio je protivnik velika{a i ma|arskih separatista. Nije volio Pruse. Smatrao je da je misija Austrije {irenje uljudbe na istok (die Kultur nach Osten zu tragen), ali ne silom. Bio je sklon podupirati nacionalne aspiracije ju`nih Slavena. Franjo Ferdinand bio je kruti apsolutist, Ma|are je smatrao megalomanima, budu}nost Carevine vidio je na jugoistoku, bio je protiv op}eg prava glasa, ministre je smatrao privatnim namje{tenicima krune. Volio je lov, nije volio @idove, liberale i masone, spremao se proglasiti nacionalnu jednakopravnost i federalizam kad stupi na prijestolje, divio se Napoleonu, nije cijenio Metternicha kojeg je smatrao zloduhom Carevine. Tipi~na razdoblja za austrijsku kulturu su barok i biedermeier. Ma|ari su traìli uvo|enje ma|arskog jezika u vojsku {to bi pobudilo nacionalizam u mnogonacionalnoj vojsci i iskopalo joj grob. Vojsku ne proìmlje duh domovine, nego duh vojnog koledà, ona je anacionalna, govori lo{ ärarisch Deutsch, ali su ~asnici morali znati materinji jezik svojih vojnika da bi s njima mogli razgovarati. Uvo|enje ma|arskog u zajedni~ku vojsku udaljilo bi ne-Ma|are od vojske, a u vojsci su narodi bili jednakopravni, bez toga propala bi borbena spremnost vojske. Utjecaj dvora slabio je vojsku pa ej nastao antagonizam ~asnika s fronte i ~asnika iz kancelarije.

Austro-Ugarskom upravljalo je {ezdesetak velika{kih obitelji i tridesetak biskupa kao svojim privatnim vlasni{tvom. Velika{i su glavni predstavnici Carevine, bez njih politi~ko jedinstvo nije bilo zamislivo, ali su zaostajali u znanosti i osobito u vojnoj znanosti pa velika{i gube zanimanje za vojsku i posuvremenjeno ~inovni{tvo. Preostale su mu zabave, lov i isusova~ki odgoj pa su njihova djeca ulazila u `ivot kao stranci, a kad je u Austriji (ne u Ma|arskoj) uveden nov izborni red, plemstvo je izgubilo utjecaj i u parlamentu. Ma|arsko srednje i ni`e plemstvo nosilac je

separatizma. Crkva je udaljena od njema~kog nacionalizma i liberalizma i bliska Slavenima, pa su me|u Slavenima sve}enici ~esto nacionalni ~elnici kao Strossmayer ili Janez Krek. Taaffe je tra`io savez feudalaca i klerikalaca. Njema~ki sve}enici umjereno su konzervativni, slavenski nestrpljivo nacionalisti~ki, pokret Los von Rom preporu~a prelazak na protestantizam zbog naklonosti Crkve Slavenima. Poslije 1867. je ma|arska katoli~ka Crkva umjereno naklonjena nacionalizmu. Karl Lueger manipulira s antikapitalizmom i antisemitizmom masa, stvara lojalni katoli~ki dinasti~ki pokret na koji se oslanja Franjo Ferdinand, potiskuje liberale i tvrde katolike. Ma|arski nacionalizam ukorijenjen je, ne u katolicizmu, nego u protestantizmu.

Birokrati su protiv nacionalizma, oni su bez korijena, obi~no izvrsno govore njema~ki, pedantni, servilni i rutinirani. Birokracija nije korumpirana, nije surova prema siromasima, uspje{na, mirna i gleda stvari iz vi{eg zrenika. Ma|arska birokracija je kruta, nacionalisti~ka, nova~i se iz plemstva i nositelj je ma|arske nacionalne misli.

Kapitalizam u kojem su djelatni @idovi koheziona je snaga Carevine. Ni u jednoj zemlji Carevine nije nastalo samosvjesno gra|anstvo i vlastitim dru{tvenim stilom, gra|anstvo je uvijek podre|eno Dvoru. @idovi su selili na istok i postali stup novih nacija. Austrijski antisemitizam je njema~kog porijekla, a i liberalizam se napada kao ìdovski, iako velika{i sudjeluju u ìdovskim poduze}ima. @idovi ìvo sudjeluju u nacionalizmima probu|enih naroda, znaju i pretjerati kao Heinrich Friedjung, neki su liberali, neki njema~ki nacionalisti.

Austromarksisti Karl Renner i Otto Bauer smatrali su da nacionalne borbe smetaju parlamentarizmu, one su gra|anske i strane proletarijatu. Preporu~ali su da se Austrija ustroji federalisti~ki na etni~kim i povijesnim na~elima koje }e nadvisiti nadnacionalna dr`ava. Nacionalne organizacije ne}e biti sukladne upravim podjelama koje }e po~ivati na ekonomiji. Mjesna uprava stvorit }e homogene nacije s upravom na materinjim jezicima. Ne}e se obnoviti stare kraljevine nego }e se osnovati unutarnja Austrija, Sudeti, Obala, Karpatske pokrajine. Ovakva podjela bila je bliska austrijskom proletarijatu, a ovako bi nastale nove nacije kao kulturne udruge i velika Austrija s unutarnjom njema~kom hegemonijom. Me|utim 1909. do{lo je do `estoke borbe izme|u austrijskih i ~e{kih socijalista.

Industrijalizaciji smetaju prometne te{ko}e jer Dunav utje~e u gospodarski periferno Crno More, Be~ je vi{e upu}en na Hamburg preko Labe, odijeljen je od Jadrana, Dalmacija je izolirana zbog ma|arske `eljezni~ke politike, slobodna trgovina nailazi na velike te{ko}e.

Velika{i se protive napretku poljodjelstva. Austrijski kapitalizam je primitivan i lihvarski zbog nedostatka kapitala. Gospodarski je Austro-Ugarska ve} 1913. bila pora`ena.

Ma|arsko plemstvo {ovinisti~ko je, mrzi Slavene, ~este su izborne prevare i nasilja, korupcija je pro{irena, seljaci `ive u velikoj bijedi.

ê{ko plemstvo iskorijenjeno je na Bijeloj Gori, ali uspomena na krunu sv. Vjenceslava nije ugasla, kao ni uspomena na Zvonimirovu krunu. Joszef Eötvös pi{e o povijesno-politi~kim individualnostima. Povijesni narodi traè potpunu dràvu, a Slovaci, Ruteni, Slovenci, Rumunji, Nijemci u Ma|arskoj traè samo autonomiju. Nacionalno ugnjetavanje prije~i dru{tveni razvitak.

Ma|ari sebe smatraju predzi|em kr{}anstva, Poljaci zastupnicima Zapada pred ruskim carskim barbarstvom, Hrvati predstraòm protiv bizantinizma, Rumunji potomcima Rimljana pa im s te strane prilaze Talijani, êsi se pozivaju na Jana Husa. Svaki narod traì u pro{losti izgubljeni raj i poziva se na drvnu pismenost pa je W. Hanka ~ak krivotvorio Kraljodvorski rukopis da pokaè kako su êsi bili kulturni, a Nijemci barbari. Vuk St. Karadì} apostol je velikosrpstva i nalazi da su Srbi najve}i narod na zemlji, njihova kultura najdrevnija je, ~ak i Isus je bio Srbin. Svi narodi u po~etku se bore za jednakopravnost, a kasnije za dominaciju. Narodnosti Translajtanije na nièm su stupnju kulture nego one u Cislajtaniji, a Ma|arska nema kraljevina koje bi mogle pobuditi svijest pojedinih naroda, osim Hrvatske, u Ma|arskoj nema ni nacionalnih manjina koje èle svoju dràvu kao êsi, Poljaci ili Talijani, ali zato u Ma|arskoj ima samo 48,1% Ma|ara, dvije hegemoni~ke nacije ~ine u svoj Austro-Ugarskoj samo 47,09% pu~anstva, ali oni su bogatiji i pla}aju vi{e poreza.

U Austriji nema germanizacije ni dogme o jednom vladaju}em narodu kao u Ma|arskoj, njema~ka je inteligencija jednojezi~na, ~e{ka dvojezi~na. Kossuth Lajos u po~etku govori o vi{e narodnosti, ali samo o jednom narodu u Ma|arskoj {to ga dovodi u sukob s Hrvatima. Kossuth vidi u ilirizmu spletku Be~a. Ma|ari su uvjereni da je poma|arivanja isto {to i demokratizacija. Déak i Eötvös rje{avaju nacionalno pitanje u Ma|arskoj zakonom kojim narodnosti dobivaju pu~ke i srednje {kole, te udio u sveu~ili{nom obrazovanju, ali taj zakon ne po{tuje vlada grofa Kolomana Tisze od 1890. pa se u Ma|arskoj {iri uvjerenje da }e Ma|arska propasti ako ne asimilira narodnosti. U Ma|arskoj se prezire austrijska mnogojezi~nost a ìdovske banke oru|e su poma|arivanje gradskog proletarijata. Ono je uspjelo za razliku od poma|arivanja seoskog pu~anstva koje nije uspjelo. U XIX. st. su mnoge dràve vjerovali i poku{avali odnaroditi nacionalne manjine putem {kole i drugih institucija dràvne vlasti, ali nisu imali uspjeha. Me|utim u Antici i ranom srednjem vijeku mnogi narodi napustili su svoje jezike i prihvatili latinski, gr~ki ili arapski. Zadnja nacija koja je napustila svoj jezik bili su vjerojatno Irci koji su prihvatili engleski, ali time nisu postali Englezi. Vladaju}i krugovi u Be~u smatraju da Austriji treba savez sa ma|arskim feudalizmom, a i car je naklonjen Ma|arima, @idovi su àrki ma|arski nacionalisti. U Austriji vaì na~elo jednakopravnosti nacija, u Ma|arskoj dogma o ma|arskoj nadmo}i {to je izazvalo èstoka trvenja s Hrvatima. Ma|arski parlamentarizam zbog ve}inskog na~ela postaje oru|em u rukama habsbur{kog apsolutizma. Hrvatska nije nezavisna, ali postoji nepromijenjena svijest hrvatskog plemstva i Hrvati tvrde da su oduvijek bili regnum socium, te da je Sabor donosio nezavisno zakone. Te{ko}e nastaju za Khuena i Ma|are 1903… kad je na vlast u Srbiji do{ao Petar Kara|or|evi}, u

Makedoniji je planuo ustanak. Vlast reagira montiranjem veleizdajni~kog procesa u Zagrebu, pa Friedjungova procesa. Bio je to ~as da se Austrija konfederalizira, onda bi privukla susjedne dr`ave. Umjesto toga ona je po~ela izigravati balkanske dr`ave jedne protiv druge da se one ne bi ujedinile.

Austrijski Nijemci sentimentalno su vezani uz Njema~ku jer se boje Slavena, ali vojska i dinastija ne èle bliè vezivanje uz Njema~ku, a to ne promi~e ni Bismarck da ne izazove austrijske Slavene. Osim toga Austrija zastupa njema~ke interese na jugoistoku. êsi èle ujedinjenje svojih zemalja, njihova je kultura zapadna, mali slavenski narodi traè federalizaciju i demokratizaciju, austrijski Poljaci, koji nisu ugnjetavani kao njema~ki ipak sanjaju o obnovi Poljske, Ruteni privla~e ukrajinsku bra}u koju ugnjetavaju Rusi, neutraliziraju ustani~ko poljsko plemstvo, ali ruski car drì se kao za{titnik austrijskih pravoslavnih Rutena, a pred rat je po~eo i sudski proces protiv grkokatoli~kih Rutena koji su se htjeli vratiti na pravoslavlje. Talijani traè Trst, Rijeku i Trentino, prevlast na Jadranu, talijansko sveu~ili{te koje im se ne daje da iredenta ne bi oja~ala, njihov imperijalizam nemoralan je jer je daleko od narodnih osje}aja, a u iredenti jako je djelatan Gabriele D'Annunzio. Da se Austrija federalizirala Transilvanija bi postala rumunjski Piemont jer su transilvanski Rumunji na vi{em stupnju razvitka od njihove bra}e u Rumunjskoj. Ovako su Ma|ari sa svojim {ovinizmom bacili Rumunjsku u naru~aj Antanti zbog ~ega su Wilhelm II. i Franjo Ferdinand prekorili grofa Istvana Tiszu.

Za Austro-Ugarsku je najopasnije nastojanje ju`nih Slavena da se ujedine {to je neizbje`no, a taj proces sukladan je ujedinjenju Njema~ke i Italije. Od svih ju`nih Slavena samo su Hrvati sa~uvali dràvu s povijesnim kontinuitetom. Sredi{ta ju`nog Slavenstva su Zagreb i Beograd, ali Srbi smatraju Hrvate i Slovence skutono{ama Be~a, smatraju da je Jela~i} htio ujediniti ju`no Slavenstvo pod habsbur{kim èzlom. Ali i Kara|or|e je htio u Austriju.58Vladan \or|evi} napisao je ~lanak da je kao ministar vanjskih poslova Srbije ponudio Aehrenthalu da }e u}i u Austro-Ugarsku, a i Nikola Pa{i} je pred rat predlagao Toma{u Masaryku austro-srpsko gospodarsko zbliàvanje, ali grof Berchtold nije htio slu{ati Masaryka. Ma|arska se tome opirala i traìla je Dalmaciju. Austro-Ugarska drì Srbiju u embrionalnom stanju u kojem ona nije u stanju voditi nezavisni gospodarski i politi~ki ìvot. Car i Ma|ari se protive stvaranju Jugoslavije, a 1876., kad se spremala okupacija Bosne ma|arsko je javno mnijenje bilo na strani Turske. Ta okupacija oneraspoloìla je sve ju`ne Slavene {to je kasnije iskoristila Rusija, a 1882. do{lo je ~ak i do ustanka u Krivo{ijama.59Bosna je austrijska kapitalisti~ka kolonija gdje se vlast oslanja na muslimanske feudalce. Onda je Jászi prikazao atentate, prevratni~ke srpske organizacije koje su bliske Trotzkom, ju`noslavenske studente u Pragu pod utjecajem Masaryka, carinski rat protiv Srbije zbog kojeg u Be~u rastu cijene mesa. Srbija vidi u Austro-Ugarskoj neprijatelja koji

58 U Austriju je htio i Petar I. Petrovi} Njego{ 1822. Ivan Pederin, Balkan u doba gr~kog ustanka (1821-1829), Kolo, obn.te~aj god. IV(CLII)(1994)br.7/8.str.703-727; 59 Ovaj ustanak organizrao je tada ve} stari Giuseppe Garibaldi, Ivan Pederin, I tentativi di Garibaldi di sollevare i Balcani contro l’Impero Asburgico, La Cultura nel Mondo, XLVII(1993) N.4. str.8-19;

ho}e da je ugu{i, a Konrad von Hötzendorf tra`i preventivni rat protiv Srbije. Engleska i Francuska sklapaju savez protiv njema~kog imperijalizma. Austrija je stvorila Albaniju da sprije~i Srbiji izlaz na more.

Tako je do{lo do rata koji je pokrenula Austro-Ugarska, a Njema~ka je nije zaustavila.

Deset naroda Carevine bili su potpuni stranci jedan za drugog, u ma|arskim ud`benicima narodnosti su izdajnici koji su u stalnom dosluhu s Be~om, njihova individualnost i kultura ne spominju se, ma|arski |ak nikad ne u~i njihove jezika i kod njega se razvija uvjerenje da je Ma|arska okruèna neprijateljima. General Görgey je izdajnik zato {to se predao, da se nije predao ma|arska bi revolucionarna vojska pobijedila Ruse i Austrijance. Ne-ma|arska prezimena ma|ariziraju se, a mnogi to rade da izraze svoju lojalnost prema godinama 1848. i 1867.Zanimljivo je, to isti~e Jászi da Nijemci nemaju svoje nacionalne himne, ve} samo himnu caru. Austrija je bila amalgam nacija bez zajedni~ke dràvne ideje i zato je propala, narodna svijest mnogih naroda ja~ala je jer su bili izloèni gospodarskim pritiscima feudalne klase s lihvarskim kapitalizmom, dinasti~ka Austrija i feudalna Ma|arska nisu bile u stanju stvoriti kohezivnu dràvnu ideju.

Jászijev prikaz Carevine u mnogome je blizak Steedovu i Gaydinom. Ali dok su ova dvojica prikazala Carevinu kao jedinstvo suprotnosti, Jászi, koji je pisao poslije propasti Austro-Ugarske prikazao je Carevinu i analizirao uzroke njezine propasti, to je bio u prvom redu ma|arski feudalni {ovinizam koji je odale~io od Carevine Rumunje i ju`ne Slavene, u drugom redu to je bio unutarnji nacionalizam kojem dinastija nije umjela dati zajedni~ki nazivnik, a onda su to bili gospodarski razlozi jer Austro-Ugarska nije imala geografiju koja bi sugerirala gospodarsko jedinstvo. Kao i ve}ina ranijih pisaca Jaszi ne osu|uje Carevinu kao nedemokratsku, dapa~e, Crkva, vojska, ~inovni{tvo nadnacionalni su elementi, nositelji obrazovanja, suvremenosti i kohezione snage. U njegovoj knjizi nema ~ak ni osude Metternicha i Franje I., sve ako on i pi{e kako je Metternich razvio politi~ku policiju i dou{ni{tvo. Nema osude Alexandera Bacha kojem priznaje posuvremenjenje Austrije, ali isti~e da ipak nije do kraja rije{io austrijske probleme.

Vrlo velika opasnost za Carevinu bile su èlje ju`nih Slavena da se ujedine koje je on vidio sukladno njema~kom i talijanskom ujedinjenju i nije uo~io da je hrvatska orijentacija prema Srbiji izraz hrvatskog straha od Ma|ara i Talijana koje Jászi jedva i spominje, nije uo~io nedostajanje èlje za ujedinjenjem kod Srba niti je uop}e spomenuo velikosrpsku ideologiju koja se razbujala u doba oko balkanskih ratova. Me|utim, Jászi je sli~no kao i Wendel opazio privla~nost Carevine za balkanske narode koji su ~ak i u predve~erje rata mislili na mogu}nost da u|u u Carevinu i ta je mogu}nost za njih bila ne mnogo manje va`na nego obnova njihovih ranosrednjovjekovnih dràva.

Austrijski diplomat ma|arski barun J. von Szilassy napisao je knjigu o propasti Carevine pod naslovom Der Untergang der Donau-Monarchie, Diplomatische Erinnerungen (Beroin, 1921), u kojoj se predstavio kao osoba koja se nije slagala s politi~kim kursom u Ma|arskoj. Bio je odgojen u Francuskoj, [vicarskoj i Engleskoj.

Jednim od razloga propasti Carevine smatra Ma|arsku koja je 800 godina bila povijesna dràva a onda je odjednom htjela postati nacionalnom. Povijesnu dràvu vezivao je latinski jezik, ma|arski ju je razorio. Dràla ju je jo{ jedino zajedni~ka vojska protiv koje je ustajalo ma|arsko plemstvo. Nova ma|arska politika bila je put u propast. Erdelj se odvojio pod turskom vla{}u od Ma|arske, ali su Ma|ari u njemu mirno ìvjeli 150 godina, sada vi{e ne mogu jer to podru~je zbog etni~kih razloga mora postati Rumunjska. Dualizam je zna~ilo da dva naroda tla~e sve ostale narode {to je u dana{nje vrijeme nemogu}e. Najbolje rje{enje bio bi federalizam s njema~kim jezikom koji b i vezivao sve. Onda je ovaj diplomat pre{ao na opisivanje europske politike i situacije koja nije bila Austriji u prilog, a zapravo je to bila situacija neprestanih saveza dràva protiv svojih susjeda. Njema~ka je bila ili nastojala postati najve}om silom na kontinentu, a Engleska je uvijek ustajala protiv takve sile. Suparni{tvo na moru bilo je va`nije. Nijemci su pak vjerovali da ih Engleska ho}e okruìti i ugu{iti. Prosje~ni Englez vjerovao je da Njema~ka ho}e potisnuti Englesku sa svjetskih mora. Spretna austrijska diplomacija uspjela je sli~ne zabune ukloniti u odnosima Austrije, Francuske i Rusije, no onda su se rasplamsali nesporazumi izme|u Njema~ke i Engleske, pa Austro-Ugarske i Rusije, pojavio se francuski revan{izam, srpski, talijanski i rumunjski iredentizam, suparni{tvo Njema~ke i Rusije na istoku, no najva`nije je bilo suparni{tvo Njema~ke i Engleske, Austro-Ugarske i Rusije koja je ustala u obranu ugnjetavanih Slavena pa se Austro-Ugarska po~ela oslanjati na Njema~ku, SAD i Njema~ke, Srbije i Bugarske, Rumunjske i Bugarske, Turske i Bugarske, Gr~ke i Bugarske, Turske i Bugarske, uop}e u Europi je svatko sa svakim ìvio u nekom suparni{tvu, a soldateske pojedinih dràva htjele su rat, narodi i oru`je postali su igra~ke u njihovim rukama. Bilo je to doba procvata imperijalizma i militarizma koji je Europu okuìo mr`njom. Rat je krivnja sviju, a najmanje Francuske ~ija je politika uvijek bila velikodu{na. Kobno je bilo Austro-Ugarsko suparni{tvo s Italijom u Albaniji i Balkanu zbog popre~nih èljezni~kih smjerova koje je traìla Italija. Albanija je ambicija za Italiju, a ìvotni interes za Austro-Ugarsku. Onda je austro-ugarska diplomacija po~ela trpjeti poraze, pa su Ma|ari sa svojim {ovinizmom pokvarili odnose Austro-Ugarske i Rumunjske ~ija je iredenta bila mnogo mirnija od talijanske. U Austro-Ugarskoj su kr{}anski socijali i ma|arski nacionalisti bili za rat. Autor je u ovoj knjizi potraìo Austro-Ugarsku kao ~imbenik europske politike i orijentirao je u toj politici pa u njoj nalazimo podatke o odnosima Austro-Ugarske s drugim silama. Autor, koji je pripadao ma|arskom plemstvu, umio je to plemstvo kritizirati, i uop}e pisati s europskih zrenika bez utjecaja nacionalnih i ideolo{kih strasti.

Toma{ Garrigue Masaryk , profesor na pra{kom sveu~ili{tu i osoba znatnog ugleda u znanosti i politici napisao je knjigu o Friedjungovom procesu pod naslovom Vasi} –Forgach – Aehrenthal, Einiges Material zur Charakteristik unserer Diplomatie Mit 5 Faksimile (Prag, 1911) . Ovaj profesor, koji je utvrdio da je znameniti Kraljodvorski rukopis krivotvorine, utvrdio je da je dokument kojim se slu`io Heinrich Friedjung za pitanje ~lanka u listu Reichspost tako|er krivotvoren, a u ~lanku je Friedjung optu`io Pribi}evi}a, Lukini}a, Poto~njaka i Supila da su primili mito od Srbije. Taj ~lanak bio je uvod u sudbeni proces u Be~u na kojem je odjelni predstojnik austrijskog

ministarstva vanjskih poslova nastupio kao svjedok. Masaryk je vrlo potanko opisao montiranje tog procesa i njegovom zaslugom kompromitiran je grof Aehrenthal, grof Forgach, austrijski poklisar u Beograd, nadvojvoda Franjo Ferdinand, dakle vrhovi austrijske dr`ave. Na kraju je Masaryk utvrdio da je velikosrpski pokret bio izlika za aneksiju Bosne, ali takvog pokreta nema, nikad ga nije ni bilo, a nepostojanje takvog pokreta dokazuje i bijedni ishod Friedjungova procesa. Velikosrpskog pokreta je ipak bilo, on je nadahnut od Rusije po~eo u Crnoj Gori u Napoleonskim ratovima, potkraj 1860-ih godina te`i{te tog pokreta pre{lo je u Srbiju, a on se razbujao ba{ u doba kad je Masaryk pisao, o ~emu na drugom mjestu.60

Nekoliko godina kasnije, 1915. Masaryk je kao izbjeglica u Kijevu napisao knjigu Borba za samoopredjeljenje koja je izi{la na engleskom i francuskom, a prevedena je na hrvatski u Zagrebu 1920. Masaryk je po~eo s konstatacijom da je u ratu nastao pojam me|unarodnosti koji u~vr{}uje demokraciju i koja sada stupa na mjesto pangermanizma kao povijesti Nijemaca koja po~inje s J. G. Herderom. Razvija se i znanost o dru{tvu, Nijemci se isti~u u svim znanostima, osobito u ekonomiji, politi~koj znanosti, pravu. Industrijalizam je poslije 1870. vezao uz Njema~ku mnoge zemlje koje daju sirovine njema~koj industriji, Wilhelm uo~ava va`nost mora i izgra|uje mornaricu. Bismarck je uklonio Austriju iz Njema~ke, ali je {tedio osobu Franje Josipa, ali su s dualizmom Ma|ari prionuli uz Njema~ku, pa je Austro-Ugarska postala njema~ki privjesak, a austrijski Nijemci gorljivi pangermanisti, njema~ki most prema Balkanu, Aziji i Africi. Pangermanizmu se dodaje jo{ Skandinavija i narodi zapadno od Rusije pa Masaryk ustaje za slobodu malih naroda srednjoisto~ne Europe od pruskog militarizma, jednakost svih naroda, obnovu Poljske, izlazak Srbije na more. Integritet Austro-Ugarske kao vazala Njema~ke zna~i njema~ku pobjedu.61Masaryk je rat prikazao kao rat demokratskih dràva protiv militaristi~kih monarhisti~kih dràva srednje Europe koje su neka vrst nove teokracije. Masaryk je vjerovao da narodi imaju svoja fizi~ka i duhovna svojstva, a tako i rase, odnos naroda i rase nije rije{io, ali se okomio na pangermaniste koji su u dràvi vidjeli vrhunac dràvne organizacije i pritom nije spomenuo Hegela, ali je dodao da drugi vide taj vrhunac u proletarijatu, a tre}i u Crkvi. Dràva je prema Masaryku samo sredstvo do cilja, a to je narod. Zato su Austrija i Njema~ka neprihvatljive jer u njima manjina vlada nad ve}inom pomo}u vojske i dinastije. Te su dràve dakle ugnjeta~ke i nedemokratske. Masaryk traì da se jezi~na prava ozakone, a tu se krila jedna opasnost jer je knjièvni, standardni, nacionalni ili uredovni jezik vlasni{tvo obrazovanog sloja i ako ga se ozakoni onda to zna~i diktaturu tog sloja nad sveukupnosti naroda. U djelima Gerharta Hauptmanna ili Huga von Hofmannsthala svaki lik govori svojim jezikom i ti se jezici jako razlikuju i dovode u pitanje postojanje njema~kog kao jedinstvenog jezika pod jednim od navedenih imena. Dràva je organ uprave, a ne aristokracije, sredstvo kulturnih nastojanja

60 Ivan Pederin, Pravoslavlje i velikosrpski imperijalizam, Zadarska smotra, god.XLIV(1995) br.1-2.str.283-290. isti, Poku{aj prodora na zapad Crne Gore, Srbije i pravoslavlja u XIX. stolje}u, Croatica Christiana Periodica god.XVI(1992) br.30. str.183-223; 61 Nekoliko pisaca o Austro-Ugarskoj smatrali su da je Njema~ka vezana uz Austro-Ugarsku, a ne obratno. To su pokazala i suvremena istra`ivanja, Ivan Pederin, Austro-ugarska nagodba (1867) kao nagodba austrijske policije sa zapadnom masonerijom, Hrvatska obzorja, V(1997) br.3.str.627-648.

naroda, Austro-Ugarska pak ugnjetava sve narode, a Pruska Poljake, demokracija ima ljudsko, a ne boànsko porijeklo i temelj u vjeri i }udorednosti. Masaryk je vrlo o{troumno uo~io da velike nacionalno mje{ovite dràve, kakva je Austro-Ugarska pripadaju pro{losti dok je budu}nost za male narode s nacionalnim dràvama koji su svakako sposobni izgraditi vlastitu kulturu kao êsi koji su na~eli srednjovjekovnu teokraciju i mnogi drugi koji dokazuju da se kulturne vrijednosti ne mogu mjeriti ~etvornim kilometrima. Masaryk nije poveo ra~una o svjetskim jezicima koji su, osim gr~kog uvijek bili jezici osvaja~a i kolonijalista62 Turska pogibelj dovela je êhe u uniju s Habsburgovcima koji su zlorabili njezino povjerenje. Zada}a novog doba je za{tita slabih. Tu se Masaryk pokazao prevelikim optimistom jer je bliska budu}nost pokazala da su mali narodi ~esto bili sitni{ za potkusurivanje velikih, a ve} sredinom XX. stolje}a pojavio se i pojam ograni~enog suvereniteta nalik na onaj u Austro-Ugarskoj. Za Karla Marxa, nastavlja Masaryk, narodnost je prije 1848. bila pitanje borbe protiv apsolutizma, pa je u Austriji, Pruskoj i Turskoj liberalizam narodan, Marx je prosu|ivao neki narodni pokret po stupnju liberalnosti. Tu je Masaryk opet smetnuo s uma da je Marx malim narodima Austro-Ugarske naprosto negirao pravo postojanja i nazivao ih otpadom koji mora nestati pred revolucionarnim narodima kakvi su njema~ki i ma|arski.63Dodao je ipak da je Marx u Austriji priznavao samo Ma|are jer su bili protiv Austrije i Rusije. Austrija je prema Masaryku zemlja narodnih sporova u kojoj Be~ izigrava jedan narod protiv drugoga. Metternich i Bach su ubojice duha, a papa ~uvar ove posljednje katoli~ke zemlje, klerikalizam je vo|a austrijskog imperijalizma koji je okrenut protiv Rusije i pravoslavlja na Balkanu. Masaryk nadalje zamjera Austriji {to se nije priklonila Palackom koji je traìo njezinu federalizaciju pa je Austrija postala negacijom suvremene dràve koja vlada s vojskom i isusovcima ~iji je proces propasti davno po~eo pa je dioba Austrije postala nu`na {to }e biti udarac Njema~koj. Slaba a Rusija postati }e plijen Njema~ke ako se ne razdijeli Austrija. Ma|ari su postali saveznicima Be~a, oni i danas politi~ki ìve od revolucije 1848., a ve} onda su ugnjetavali ne-ma|arske narode {to je shvatio Cavour kad je kazao da se Ma|ari bore samo za svoju slobodu. Ma|arska uprava nasilna je i ne}udoredna, a nasilje nastaje kao savez plemstva i kapitala. Ma|ari su osobito protiv Slavena, a be~ki tisak ih podupire. Pangermanizam traì nasilnu germanizaciju i kolonizaciju istoka i za to treba jedinstvenu Austriju,64koja je politi~ko nedono{~e i srednjovjekovna mumija. ê{ki narod nikad nije zaboravio husitske ratove i rekatolizaciju, nikad nije priznao austrijski centralizam i dualizam. Potom je Masaryk prikazao izborna nasilja uz asistenciju vojske u Ma|arskoj. Masaryk je zavr{io da su Austrija i Njema~ke odgovorne za rat, osobito Austrija koja je osobito poslije aneksije Bosne vodila agresivnu politiku spram Srbije i to ne pod pritiskom Berlina, jer se nije von Tirpitz, nego Burian odlu~io za podmorni~ki rat.

62 Ivan Pederin, Geschichte des Dolmetschens im Westen bis zur Aufklärung, Textcontext, Translation, Theorie - Didaktik - Praxis,

Vol.12 = NF 2(1998) Heft 2, str.106. 63 Ivan Pederin, K. Marx i F. Engels o pitanju panslavizma, Hist. zbornik, Zagreb, 35(1982) STR. 279-291. 64 O toj politici prema istoku vidi Ivan Pederin, Njema~ki zavi~ajni roman i knji`evna povijest kao lektira Adolfa Hitlera, Gledi{ta, 28(1987) br. 1-2, str.89-104.

Masaryk se okomio na Austro-Ugarsku kao stoèr nedemokrati~nosti i nacionalnog ugnjetavanja. Nacija je za nj pitanje demokracije ne{to sli~no pojmu nacije u ranijim djelima Karla Marxa. U tome se njegovo djelo dosta razlikuje od djela ranijih koji Austro-Ugarskoj nisu zamjerali nedemokrati~nost, a nisu uvijek ni zamje}ivali ugnjetavanje njezinih naroda, osim hrvatskog, odnosno naroda pod krunom sv. Stjepana. Masaryk vidi u Austriji ostatak srednjovjekovlja {to Austrija nije bila jer je nastala u XVI. st. kao udruga dràva za obranu od Turaka, dakle ne{to vrlo sli~no NATO-u koji je postao nadnacionalni vojni savez za za{titu od komunisti~ke opasnosti. Njegova nesklonost srednjovjekovnosti karakteristi~na je i za povijesnu znanost doba koja se promijenila u drugoj polovici XX.st. kad se pojavilo ja~e zanimanje za srednji vijek. Masaryk je bio ugledni znanstvenik, ali njegova knjiga ipak nije znanstvena u punom smislu te rije~i jer se on nije mogao sluìti svojim bilje{kama koje su mu ostale u Pragu odnosno odnijela mu ih je austrijska policija. Tako je politika prerasla znanost u njegovoj knjizi, a politi~ku prosudbu strast jer on je ipak pisao u jeku rata.

Vladan \or|evi} napisao je i u vlastitoj nakladi izdao u Leipzigu, 1913. djelo pod naslovom Quo vadis Austria? \or|evi} je bio politi~ar, knjièvnik i znanstvenik, vrlo svestrana li~nost, bio je ministar i poklisar. Studirao je u Be~u i bio austrofil. Svoje djelo po~eo je s pitanjem za{to je Austrija omraèna na Balkanu i uz to pitanje dodao je da mu je Be~ druga domovina. Onda je zamjerio {to je Austro-Ugarska ostavila na cjedilo kralja Milana, zamjerio joj je aneksiju ~isto srpske Bosne i Hercegovine i upozorio da moè na jugoistok samo kao prijatelj Srba i Srbohrvata. Spomenuo je i mogu}nost ulaska Srbije u Austriju, ali je Austriji zamjerio da je zajedno s Italijom Srbiji otela Skadar koji je sedam stolje}a ~isto srpski grad i stvorila Albaniju koja nije sposobna za samostalni dràvni ìvot. Austrijsku politiku vidi kao samoubila~ku i neprijateljsku prema Srbima i Hrvatima {to je posljedica sanstefanskog mira koji je uspjeh ruske diplomacije, ali je otvorio o~i Srbima pa su se oni orijentirali prema Austriji. \or|evi} zaboravlja ili ne zna da je Srbija prema Berlinskom kongresu bila austrijska interesna sfera kako smo vidjeli naprijed. Me|utim Rusija i Austrija odsjekle su Srbiju od mora i ugu{ile Crnu Goru. Pobjede srpske vojske u balkanskim ratovima pokazale su da Srbija ne treba ni Austriju ni Rusiju pa }e Srbija stati na ~elo balkanskog saveza koji }e postati velika sila. Balkanski narodi vjerovali su da }e Rusi osloboditi pravoslavne Slavene u Turskoj, odu{evili su se Francuskom revolucijom, nadali su se da }e austrijski car kao najpozvaniji staviti kri` na sv. Sofiju u Carigradu. No Austrija i ulju|ena Europa ~uvale su Tursku, Rusija nije mislila o osloba|anju pravoslavnih Slavena u Turskoj, nego o osvajanju sjevernih obala Crnoga Mora i tjesnaca. Poslije Francuske revolucije do{la je Napoleonova tiranija, a onda jaram sv. Alijanse. Europa nastoji oslabiti Tursku, ali ne na korist balkanskih naroda. Rumunji su bili prvi Balkanci koji su to shvatili, a fanarjotski knezovi bili su lopta u rukama ruske i austrijske diplomacije, one su politi~ki i gospodarski opadale pa je bilo pitanje dana kada li }e ih anektirati Rusija ili Austrija. Ujedinio ih je Alexander Cusas i po~eo se oslanjati na jezi~no srodnu Francusku. Kad je sposobni i obrazovani Hohenzollern postao rumunjski kralj Rumunjska se emancipirala od Rusije, Austrije i Francuske, kralj je pomogao Rusiji kod Plevne, a Rusija mu je za uzvrat otela Besarabiju.

Berlinski kongres podjarmio je Rumunjsku u `idovskom pitanju, ona je postala austrijskom saveznicom, ali joj Austrija nije bila zahvalna, ve} je pomagala Bugarsku.

Crna Gora se najprije oslanjala na perfidnu Veneciju, a onda na Rusije kojoj je pomagala u ratu, ali je ruska nezahvalnost natjerala Crnu Goru u naru~aj Austriji. Crna Gora se bila spremna podlo`iti Austriji, ~ak ju je molila da je okupira. Austrija je poslala pukovnika Paulicha odjevenog kao slagara i on je javio da bi okupacija Crne Gore i organizacija ~inovni{tva u toj zemlji ko{tala 20 000 dukata {to je caru bilo previ{e. Kad su Katarina II. i Josip II. navijestili Osmanskoj carevini rat Austrija je poslala na Cetinje majora Vukasovi}a s novcem i streljivom. Zakasnio je i na{ao na Cetinju rusku misiju koja je donijela samo pravoslavlje. Crnogorci su za rata osvojili Boku, ali ih je Rusija prisilila da odu i u Boku puste Francuze, pa Austrijance. Austrija je ~itavo stolje}e odgajala Crnu Goru da je mrzi tako da joj Crna Gora nije mogla biti zahvalna kad ju je Austrija za{titila od Omer pa{e Latasa.

Austrija je pozvala Arsenija III. Crnojevi}a u ju`nu Ma|arsku, naselila je tamo srpske izbjeglice, ali nije odràla obe}anje da }e po{tovati pravoslavlje, {kole i dati Srbima vojvodu, iako da su se Srbi 160 godina borili za Austriju. Arsenije u ju`noj Ma|arskoj nije vi{e bio patrijarh nego mitropolit, a Srbi su ugnjetavani kao shizmatici, isusovci su ih progonili {panjolskom inkvizicijom i nastojali pokatoli~iti pa su se oni rado iseljavali u Rusiju gdje su `rtvovali naciju da bi mogli zadràti staru vjeru. God. 1848. branili su cara od Ma|ara pa je general [upljikac postao vojvodom, a mitropolit patrijarhom, ali ne zadugo, kad je [upljikac umro, veliki vojvoda postao je car koji je Srbe izru~io Ma|arima. Kad su se Srbi 1804. digli protiv Turaka obratili su se Austriji, ponudili [abac, Beograd i Smederovo i traìli da im car po{alje princa za namjesnika, ali Austriji je bilo pre~e da o~uva Tursku pa se Kara|or|e obratio Rusiji, ali je uvijek ostao privrèn Austriji. Srbi nisu htjeli potpasti pod Austriju, ve} pod vlast carevih ~asnika s crkvenom autonomijom. Rusko-srpski savez trajao je onoliko koliko su Rusi trebali Srbe protiv Turaka. Rusi nikad nisu oprostili Milo{u Obrenovi}u {to ga je Porta priznala nasljednik knezom, mrzili su Aleksandra Kara|or|evi}a jer je bio naklonjen Austriji. Suparni{tvo Rusije i Austrije na Balkanu bolno se odraàvalo u Srbiji koju su razdirale unutarnje dinasti~ke borbe. Austrija pak nikad nije znala {to ho}e na Balkanu, a naàlost je sultan bolje po{tovano prava srpske pravoslavne Crkve nego Austrija. Potom je Austro-Ugarska zaposjela Sandàk da onemogu}i izgradnju pruge od Beograda do Jadrana, pokrenula je carinski rat protiv Srbije, osnovala Albaniju.

Knjiga Vladana \or|evi}a knjiga je razo~aranja dràvnika male Srbije s velikim silama koje su se prema njoj sve odnosile nemoralno i nezahvalno. To bi mogla biti opomena Toma{u Masaryku koji je u me|unarodnosti {to nastaje u ratu vidio na~elo po{tovanja malih naroda i nastanak pravednosti prema njima. Me|utim, ako se ovo djelo usporedi sa zapadnim djelima o Austriji onda je Vladan \or|evi} razo~arani zaljubljenik u Austriju i njegovo djelo proìmlje iznevjerena èlja da na dostojan na~in s nacionalnim suverenitetom u|e sa svojom zemljom u Austriju. Austrija je bez svake sumnje bila vrlo velika privla~na snaga za male narode na Balkanu.

Srpski pisac Spiridon Gop~evi} napisao je jedno neobi~no djelo o Austriji pod naslovom Oesterreichs Untergang – Die Folge von Franz Josefs Missregierung (Berlin,

1920). Austrijska policija opisala ga je kao vrlo neobi~nog srpskog agenta, povratnika iz Amerike koji je u Americi navodno imao bogate ro|ake {to su u San Franciscu osnovali parobrodarsko dru{tvo. Gop~evi} je bio sin tr{}anskog Srbina, trgovca koji je bio daleki ro|ak crnogorske dinastije. On se navodno borio kao mladi} protiv Turaka, govorio je da je igrao i neku ulogu kod borbe za Bar 1878., a 1882. je po nekim podacima napisao i ~lanak u Deutsche Heereszeitung zbog ~ega je odleào neko doba u tamnici. Napisao je i jedno pismo Gladstoneu, engleski poklisar intervenirao je i on je po toj intervenciji oslobo|en iz tamnice. [rile su se vijesti da je bio srpski vojni ata{e u Berlinu. Za svoje spise o etnografiji Balkana dobio je pohvale Gladstona i Moltkea, najpoznatiji mu je spis bio Altserbien und Mazedonien u kojem je makedonsko pitanje prikazao u srpskom svjetlu. God. 1890. bio je urednik ilustriranog tjednika Die Welt pa dnevnika Wiener Tagespost. Ovi listovi svi su zastupali srpske interese pa su napokon zabranjeni. Gop~evi} se onda najednom pojavio na Malom Lo{inju gdje se bavio astronomijom. Sprijateljio se sa dvorskim savjetnikom Gel~i}em koji je na Lo{inju bio ravnatelj pomorske {kole, a kasnije je dobio mjesto u ministarstvu nastave. Gel~i} je upitan o njemu pa je odgovorio da Gop~evi}a ne valja ozbiljno uzimati, opisao ga je kao ta{tog i beskrupuloznog megalomana. Gop~evi} je napisao jo{ jednu bro{uru o gospodarskom unapre|enju Dalmacije u kojoj se trudio da prikaè svoje zasluge u tom unapre|enju. Njegovi prijedlozi za unapre|enje gospodarstva Dalmacije sastojali su se u zahtjevima za razvitkom turizma, prometa i obrazovanja. Zastupao je ideju osnivanja Jugoslavije kao nezavisne dràve. Trudio se da bude izabran za zastupnika u Boki, ali je tamo bio nepoznat pa je za nj agitirao njegov ro|ak Boò Gop~evi} i kotorski episkop Dositej Jovi}. Gop~evi} nije uspio i mjesto njega izabran je odvjetnik dr. Kveki}, koji je ipak ve}inom ìvio u Trstu. Gop~evi} je bio ne{to izme|u hoh{taplera i diletanta, ali su ga Srbi prihva}ali kao svoju perjanicu i di~ili se s njime. Tako s Gop~evi} hvalio da je pomogao kralju Nikoli da osvoji Bar, da ga je neki portugalski pisac spomenuo kao najznanijeg pisca Crne Gore, da mu je Nardelli osobni prijatelj, {to nije bila istina, ali su se oni ipak poznavali iz {kolskih klupa u Dubrovniku. Kotorski kotarski poglavar Mane von Budisavljevi} opisivao je Gop~evi}a kao {arlatana koji pri~a o svom velikom bogatstvu, hvali se da mu je nadvojvoda Franjo Ferdinand osobni prijatelj, da mu je prijatelj i grof Johannes Harrach, princ Liechtenstein-Lobkowitz, barun Chlumecky. U Boki se predstavljao kao kandidat kojeg sugerira vlada. U spisu Alt-Serbien und Mazedonien Gop~evi} je pateti~no pisao kako se borio za dva izgubljena imena krune Nemanji}a, sebe je proglasio potomkom srpskog kralja Dese koji je umro 1162. Makedonce je proglasio Srbima, a sebe Srbinom svjetskog glasa, prijateljem knjaza Danila i kneza Mihajla, poliglotom koji je znao 28 jezika. Dopisivao se i s Garibaldijem koji mu je obe}avao talijansku legiju, oru`je i novce.65

Gop~evi} je po~eo svoju knjigu s citatom Franti{eka Palackog da je Austrija europska nu`nost koju bi valjalo stvoriti kad ne bi postojala. Onda je opomenuo talijanske iredentiste da bi Trst, koji je luka Austrije, propao kad bi ga anektirala Italija. Slovence da }e u Jugoslaviji igrati jo{ neznatniju ulogu nego u Austriji.

65 Pismo Nardellija ministru predsjedniku barunu Becku od 6.o`ujka 1907. Dr`avni arhiv u Zadru,Tajni spisi sv.563(1906)14.

Ma|arima je dobacio da su surovo ugnjetavali svoje narodnosti i na kraju najgore pro{li, Transilvaniju da je malo dobila sjedinjenjem s Rumunjskom kao i Austrijski Talijani ulaskom u Italiju. Banatski [vabe dobili su ulaskom u Jugoslaviju jer ih Srbi ne}e denacionalizirati, a oni su, kao i Hrvati nadmo}ni po svojoj kulturi. Vojvo|anski Srbi oslobodili su se Ma|arskog ugnjetavanja. Austrija je propala zbog borbe njezinih nacionalizama, a austrijski car imao je mnogo bogatiju civilnu listu nego li predsjednik bogate Francuske i SAD. Franju Josipa opisao je kao sitni~avog birokrata, a njegovo dràvno umije}e bilo je kako susjedu oteti komad zemlje, {to je bilo i karakteristi~no za doba. Metternich je grobar Carevine, glup, a njegova najve}a gre{ka je {to nije htio primiti Srbiju u Austriju, omrazio je Austriju u svijetu, odràvao je na ìvotu trulu Tursku i Rusiji prije~io prodor na Balkan. Na kraju je morao nedostojno preobu~en pobje}i iz Be~a, Austrija je zaostala i nije pravna dràva (!), puna dou{nika i cenzora, plja~ka porezne obveznike. Josip II. Je germanizator pa su se obrazovani Slaveni stidjeli svog jezika, Palacki je savjetnik ~e{kog plemstva, oslanjao se na nacionalizam da bi tom plemstvu priskrbio povla{teni poloàj. êsi traè nacionalnu upravu i demokratske reforme, Srbohrvati su oslobodili Ma|arsku od Turaka protiv volje ma|arskog plemstva koje traì autonomiju i prava na svoj jezik zbog straha od ne-ma|arskih naroda, Kossuth Lajos je Slovak koji je iz razloga financijske prirode postao Ma|ar isto kao i Srbin Aleksandar Petrovi} koji je postao Sandor Petöfi. General u ma|arskoj revolucionarnoj vojsci Damjani} bio je Srbin, pa je izjavio da bi pobio sve Srbe i sebe samog da ne ostane ni jedan. Obje{en je 1849. Gop~evi} je nastavio u tom stilu koji je niì ~ak i od revolvera{kog novinstva opisuju}i dvorske skandale, ljubavne pustolovine Franje Josipa, prijestolonasljednika Rudolfa i sl. Njegova knjiga va`na je kako zbog niskog stupnja srpske austrologije tako i zbog neskrivenog àljenja za Austrijom koje je istakao ve} u po~etku da bi predbacivao Franji Josipu da je svojom nesposobno{}u uni{tio Austro-Ugarsku.

Ante Trumbi} napisao je memoare pod naslovom Iz mojih politi~kih uspomena, Suton Austro-Ugarske i Rije~ka Rezolucija (Zagreb, 1936). Tu je optuìo Austro-Ugarsku da je poku{ala izazvati rat 1908. s aneksijom Bosne kojom je pogazila odluke Berlinskog kongresa, a to je bilo nepotrebno jer nitko nije osporavao njezin mandat u Bosni, a onda je 1914. nepotrebno navijestila Srbiji rat. Carevina je konglomerat razli~itih naroda, ali svaki narod ima svoju povijesnu individualnost. Na~elo narodnosti zasnovano na jeziku dovelo je Austro-Ugarsku u krizu. U Nijemaca je jaka èlja za narodnim ujedinjenjem, u Ma|arskoj su feudalci nositelji nacionalizma, vladaju narodom u ime nacionalne samostalnosti i obrane od be~kog centralizma, 1848. se ma|arsko plemstvo ~ak diglo na oru`je na obranu te samostalnosti. Franjo Josip je uzalud poku{avao centralizirati pa je 1866. poraèn, prisiljen na Nagodbu i na gubitak talijanskih pokrajina i ulogu predsjedavaju}eg u njema~koj konfederaciji. Habsburgovci su obi~no dobro znali i rado govorili talijanski, a Franjo Josip je s dalmatinskim zastupnicima govorio talijanski. I poslije odlaska iz Italije Austrija je zadràla talijanski kao slu`beni u Istri i Dalmaciji.66Talijanska pravna literatura bila je

66 Trumbi}u nije jasan pojam slu`benog jezika, dakle jezika koji je dekretom odre|en kao obvezatan za sve javne isprave. Austrija takvog jezika nije poznavala, usp. Ivan Pederin, Be~ki dogovor o hrvatskom jeziku u Dalmaciji 1909. te uloga njema~kog i talijanskog jezika, Mostarski dani hrvatskog jezika, Mostar, 1999. str. 185-207

na glasu u Austriji, rje{idbe milanskog suda bile su uzorom, Talijani su obavljali najvi{e ~inovni~ke funkcije, kraljevina Lombardo-veneto gospodarski je cvala, a Mleci su prije Trsta i Rijeke bili glavna austrijska luka, Trst je to postao tek poslije gubitka Mletaka. Trumbi} je sa simpatijama pisao o radinosti i veselom karakteru talijanskog gra|anstva. îtaju}i ove Trumbi}eve retke ne moèmo se oteti dojmu da je ovaj politi~ar, koji se na Konferenciji mira tako uporno borio da Dalmacija ne pripadne Italiji bio zapravo zaljubljen u oblike talijanskog gra|anskog ìvota u Austriji.

Pi{u}i o dualisti~kom preure|enju Carevine on gorko primje}uje da su 1867. nastale dvije samostalne dràve u kojima Hrvatska nije imala udjela. Ma|arska je imala povla{ten poloàj, ali je ipak bila zavisna, pa se kod objave rata rije~ grofa Istvána Tisze nije uop}e ~ula. Ma|arska je dobila slobodu ugnjetavanja ne-ma|arskih naroda, pa i Hrvatske koja je bila kraljevina, ali su za uzvrat Ma|ari morali biti poslu{ni Be~u, a Franjo Josip je u doba Rije~ke rezolucije prijetio Ma|arima uvo|enjem op}eg prava glasa koje bi bilo kraj ma|arskoj hegemoniji. Hrvatska je ipak bila povijesna kraljevina, s njom se nije moglo postupati kao s Transilvanijom, ve} je s njom valjalo 1868. sklopiti nagodbu. Trumbi} je onda opisao drànje unionista koji su smatrali da se Hrvatska samo zajedno s Ma|arskom moè oprijeti be~kom centralizmu i tu se oni dodiruju sa Eugenom Kvaternikom i Antom Star~evi}em. Me|utim unionisti su za Nagodbu koja je 1867. sklopljena bez njih, a Hrvatska nije bila ni zastupljena kod krunidbe Franje Josipa krunom svetog Stjepana. Upori{te za Hrvatsku je bio njezin izborni zakon koji je donio Jela~i}. No onda je Hrvatskoj oktroiran nov izborni zakon kraljevim ukazom pa su pravo glasa dobili samo zavisni ljudi ~inovnici.

Ma|ari su Nagodbom stekli Rijeku, ali je nisu uspjeli poma|ariti. Osnovali su ma|arsku pomorsku akademiju, ali su se pitomci te akademije svi vratili u Ma|arsku i tra`ili ~inovni~ke slu`be. Hrvati su imali samo pomorske {kole u Bakru i Dubrovniku, ali su na parobrodima na Jadranu svi pomorci Hrvati. Onda su Ma|ari po~eli otvarati talijanske {kole s ma|arskim kao jednim predmetom, ali je pomorsko dru{tvo Ungaro-Croata po kapitalu, personalu i upravi posve hrvatsko. Talijanski ostaje na povr{ini, hrvatski je doma}i jezik. Sve {to je ostalo od Ma|arske na Rijeci je velika luka izgra|ena novcem svih zemalja krune sv. Stjepana.

Trumbi} je potom opisao premo} Ma|arske nad Hrvatskom jer je Ma|arska imala ve}inu u zajedni~kom parlamentu, naveo je i druga sredstva ma|arske hegemonije, bijedan poloàj unionista. Poslije opisa inferiornosti hrvatskog poloàja dodaje da Hrvatske u toj dràvnoj zajednici ipak nije izgubila svoj identitet jer je jedna od najstarijih ustavnih kraljevina u Europi koja je od 1102 do 1918. izborom primala tu|e dinastije i nije se jednom dogodilo da je Hrvatska poslije izumiranja Arpadovi}a na svoju ruku izabrala jednog kralja, dok su Ma|ari izabrali drugog, ona je na svoju ruku priznala pragmatica sanctio. Apsolutizam je germanizatorski, ali s druge strane inteligentan sa sposobnim osobljem u javnoj upravi, aktivan i objektivan, ali omraèn jer nije demokratski. Donio je pravnu sigurnost, a Carevina je napredna. Slaveni su mnogo nau~ili od njema~kog intelektualnog napretka, ali su i propatili zbog nacionalne neravnopravnosti u Carevini. Bitka kod Kralji~ina Graca je pobuda njema~kog nacionalizma, Bismarck je pobijedio, ali je {tedio Austriju, nije joj

oduzeo Sudete da ne oslabi njema~ki element u Austriji, a ona mu se i oduìla pa ga nije napala kad je on napao Francusku. Austrija je na Be~kom kongresu sprije~ila ujedinjenje Njema~ke. No Bismarck je na{ao oslonca u Ma|arima i sklopio savez s Be~om. Wilhelm II. ga je otpustio i time otvorio vrata ratu. Ne-ma|arski narodi u Ma|arskoj na nièm su stupnju razvitka nego Slaveni u Austriji i nisu povijesni narodi, politi~ki su Ma|ari, a Ma|ari su ih poku{avali poma|ariti, kr{ili su Nagodbu kad su isticali ma|arsku zastavu na èljeznicama u Hrvatskoj, ali Franjo Josip nikad nije zbog toga opomenuo ma|arske dràvnike.

Austrija je trebala postati oaza mira u Podunavlju da bi se odr`ala, ali ona nije napustila svoje militaristi~ke tradicije koje je dugovala hrvatskim Kraji{nicima. Nastojala je izbiti na Solun, tla~ila je svoju saveznicu Italiju na Jadranu, rivalizirala je s Rusijom na Balkanu i zbog toga se morala nasloniti na Njema~ku i Ma|are. Star~evi} i Kvaternik o~ekivali su pomo} izvana i nisu se uzdali u svoje snage, a ra~unali su s Carevinom kao s trajnom ~injenicom. Hrvatska je zavisna od Carevine u op}im pitanjima, a od Ma|arske u gospodarskim pitanjima, dobila je napokon Vojnu Krajinu, ali ne Dalmaciju i Me|imurje jer Ma|arska nije htjela da se pove}a broj ne-Ma|ara pod krunom sv. Stjepana, a Austrije Dalmacija bila potrebita da odr`i premo} na Jadranu. Franjo Josip je 1906. raspustio ma|arski parlament samo zato da sprije~i zajedni~ku konferenciju hrvatske i ma|arske delegacije.67

Trumbi} je zavr{io svoj prikaz Austro-Ugarske s uvjerenjem da za Hrvatsku nije bilo nade u Carevini i tu se nije prevario jer nijedan drugi narodu u Carevini nije bio toliko razjedinjen kao hrvatski. Hrvati su osim u kraljevini Hrvatskoj-Slavoniji ìvjeli jo{ u Bosni, Ma|arskoj, Dalmaciji, Istri (das Küstenländische Gubernium, Governo marittimo). Trumbi}eva slika Austro-Ugarske slika je politi~ara oskudne knjièvne i umjetni~ke kulture, ali velikog iskustva pa je on dobro poznavao politi~ke mehanizme Carevine, bolje nego li ve}ina pisaca knjiga o Austriji. On ipak nije uskogrudan u osudi Carevine i nipo{to je ne gleda sa stajali{ta svog malog naroda, dakako, on je pun po{tovanja prema njema~koj intelektualnosti i znanosti, a i pun ljubavi prema oblicima ìvota u neko} talijanskom dijelu Carevine. Njegova slika Carevine ipak je svedena na Hrvatsku. Ovaj politi~ar koji je vi{e od ikoga pridonio stvaranju Jugoslavije i na Konferenciji mira u Parizu govorio o jednom troimenom narodu pokazao se u svojim memoarima kao integralni Hrvat poku{avaju}i dokazati hrvatsku dràvnost u povijesti koja je nejasna u kaoti~nim prilikama srednjeg vijeka i turskih ratova, ali u koju nitko nije vjerovao poslije 1790. Pa ipak, hrvatska povijesna individualnost nikom nije upitna.

Najnegativniji prikaz Austro-Ugarske potje~e od Staljina. On je o Austro-Ugarskoj pisao u ~lanku pod naslovom Vfrcbpv b yfwbjyfkybq djghjc68 U tom ~lanku Staljin je pisao kako kapitalizam tjera ljude u Austriji u velike gradove gdje se nacije sva|aju, nacionalna autonomija suprotstavlja se klasnoj borbi, pa tako u Austriji umjesto jedne internacionalne partije imamo {est nacionalnih, pa ~e{ki radnici lome {trajk njema~kim. Kulturno-nacionalna autonomija ne rje{ava nacionalno pitanje.

67 Ivo Petrinovi} opisuje raspu{tanje ma|arskog parlamenta kao kapitulaciju Kossuthove stranke pred Dvorom, , Ante Trumbi},

Politi~ka shva}anja i djelovanje, Zagreb, 1986. str. 92. 68 Cjxbytybz 2. 1907-1913., 1946. str. 323, 328, 331, 332.

Austro-Ugarska je dakle uzor zemlje u kojem je nacionalno na {tetan na~in nadvladalo klasno na~elo.

Ve}ina pisaca opisuje Austriju kao nadnacionalnu Carevinu kojom je upravljala dinastija sa velika{ima, vojskom, ~inovni{tvom i Crkvom. Svi su bili nadnacionalni. Austriji se zamjera klerikalnost, ali nema zadovoljavaju}e definicije {to je to klerikalnost, a neki pisci isti~u da je katoli~ka Crkva bila suzdràna prema nacionalizmu, osobito nacionalizmu velikih naroda Carevine. Neki pisci isti~u @idove kao element napretka, mjesnih nacionalizama i posuvremenjenja ~iji utjecaj ja~a prema kraju XIX. st., opaàju antisemitizam, ali ne kao temeljni problem Carevine koji Carevinu vodi u propast. Svi primje}uju da su velika{i manje ili vi{e va`ni u Carevini, da imaju mnoge pogodnosti, ali da nisko porijeklo nije zapreka napredovanju u slu`bi. Pisci obi~no opaàju da je Austrija djelovala uljudbeno kod zaostalih i feudalnih naroda srednjoisto~ne Europe i tu obi~no isti~u povoljnu ulogu njema~kog jezika. Svi opaàju da Carevina nije bila demokratska, ali joj to zamjera jedino Masaryk i svakako Staljin. Tu valja zamijetiti da pitanje slobode u XX. st. zaokuplja politiku, ali ne i filozofiju u onom smislu kako ju je zaokupljao u Prosvjetiteljstvu. Kao glavni problemi i suprotnosti Carevine spominje se ma|arski problem odnosno jugoistoka, li se rijetko spominje da je austrijsko prodor prema jugoistoku zapravo smetao Engleskoj i Francuskoj. Kod srpskih pisaca, ne kod hrvatskih, zamje}uje se nostalgija kad oni pi{u u Austriji i opaà da je Austrija imala jaku privla~nu snagu za male balkanske narode. Ve}ina pisaca opaà da Austrija nije ugasila dràvnost svojih naroda, kao {to je to u~inilo Osmansko carstvo, da ih je Ma|arska nemilosrdno tla~ila, ali da njezini narodi osim Hrvatske nisu imali svoju povijesnu individualnost. Tu se ne isti~e dovoljno da Ma|arska nije nametala svoj jezik Hrvatima u onoj mjeri u kojoj ga je nametala Rumunjima ili Slovacima. Metternich je negativno prikazan, a tako i Franjo II., vi{e razumijevanja ili bolje puno razumijevanje za Metternicha pokazao je tek Henry Kissinger kad je pisao o blagotvornom djelovanju sredi{nje vlasti koja je decentralizirala i na taj na~in izlazila ususret kulturnim razli~itostima69. Jela~i} je reakcionar jedino za Marxa, za ve}inu ostalih pisaca on je istodobno hrvatski domoljub i caru odani ~asnik. S njim i s Gajem Hrvatska je postala jednim od temeljnih pitanja Carevine utoliko {to se o nju spotaknuo ma|arski nacionalizam 1848. Kasnije je Dvor izru~io Hrvatsku Ma|arima i time obvezao Ma|arsku da bude lojalna Dvoru, ali se Njema~ka obra}ala Ma|arskoj onda kad je èljela izvr{iti neki pritisak na Austriju. Takva uloga Hrvatske u Carevini ne ocjenjuje se negativno, to~nije jedino Alessandro Dudan opisuje Hrvatsku kao austrijsku Vendée, dakle kontrarevolucionarnu kraljevinu, a tako|er i Marx. Me|utim pisci obi~no prikazuju ma|arski plemi}ki nacionalizam kao najreakcionarniji u Europi. Ve}ina pisaca opaà da su se dualizam i prodor na jugoistok uzajamno isklju~ivali. Ve}ina pisaca isti~e ulogu Austrije u katoli~koj reformaciji i gu{enju protestantskih pokreta, osobito husitskog, pa ma|arskoj protestantizma. Oni se slaù da su mjesni nacionalizmi rasto~ili Austriju.

Ako se izuzmu Masaryk koji je zapravo osudio austro-njema~ki blok u srednjoj Europi, vi{e nego li Austriju, i Staljin, sud velike ve}ine pisaca o Austriji prije i poslije

69 A World Restored, Metternich, Castlereagh and the Problems of Peace 1812 – 1822. Boston, 1973. str. 260.

rata povoljan je, pa ~ak i vrlo povoljan, a srpski i hrvatski pisci tu ne ~ine izuzetak, iako isti~u njezine gre{ke prema njihovim narodima. Sud ovih pisaca o Austriji sveden je na odnos Austrije prema njihovim vlastitim narodima.

Austrija je nastala kao zajednica dràva za obranu od Turaka i tu moè podsjetiti na NATO ili europsku zajednicu u na{e doba. Ona je bila imperijalisti~ka, ali ne i osvaja~ka, jer svoje kraljevine nije stjecala osvaja~kim ratovima, nego ènidbama kao [panjolsku ili Belgiju ili slobodnim udruìvanjem kao Hrvatsku, Ma|arsku ili ê{ku. Ekspanzivna snaga Osmanske Carevine prestala je, ali je u Francuskoj izbila revolucija. Austrija je onda postala stoèrom kontrarevolucije i za{titnicom Turske, to~nije element stabilnosti Europe. Kissinger je kasnije istakao da Metternich nipo{to nije bio protiv posuvremenjenja i reformi, ve} za pa`ljivo odvagnute reforme, a Austriji se ne moè pore}i naprednja{tvo u XIX. st. I sve povijesne nacije, tako|er i mnoge nepovijesne ustrojile su u Austro-Ugarskoj svoju suvremenu nacionalnu uljudbu, a to }e re}i vlastiti tisak, suvremeno ~inovni{tvo i sudstvo, {kolstvo, znanost, kulturu, gospodarstvo, ali ne vojsku, {pijunaù i diplomaciju. Centralizam Be~a zna~io je posuvremenjenje i europeizaciju zaostalog i feudalnog istoka Carevine, ali se ta centralizacija doìvljavala kao smanjivanje starih povlastice koje su bile feudalne. Ustroj suvremene uljudbe u ve}ini kraljevina Carevine te{ko se moè zamisliti bez be~ke centralizacije. Tijekom 1860-ih godina njezina se politika po~ela preslojavati, ona se povukla iz Italije i Njema~ke, dopustila je njihovo ujedinjenje, ali je obje sile vezala savezom i usmjerila se prema prodoru na Balkan {to je smetalo Englesku i Francusku, a po~etkom XX. st. i Rusiju pa dovelo do rata. Me|utim Austrija je na Be~kom i Berlinskom kongresu bila mjerodavna sila u Europi, na oba kongresa od nje je potekla inicijativa za politi~ki preustroj Europe i tu nije nimalo smetalo {to je ona u gospodarskom pogledu uvijek bila relativno zaostala prema zapadnoeuropskim zemljama.

Prikazana literatura pokazuje da je Austrija bila etatisti~ka pa je nadnacionalna dinastija sa svojim instrumentima imala gotovo nadzemaljski rang, bila je militaristi~ka, birokratska i policijska {to joj gotovo nitko od razmotrenih pisaca ne zamjera, ali mi moèmo primijetiti da je ona u tom smislu sudjelovala u nastanku komunisti~kog totalitarizma, dok je svojim antisemitizmom i opreznim socijalizmom Karla Luegera sudjelovala u nastanku fa{isti~kog totalitarizma. I napokon – Austrija je bila uzor katoli~ke zemlje u svim razdobljima svog postojanja, pa ~ak i u prosvjetiteljstvu, ali je njezin katolicizam bio razborit, umjeren i bojovan u isto doba, ublaàvao je nacionalizam i nacionalna trvenja, a istodobno bio na strani potla~enih slavenskih naroda. Austrija je suzbila protestantizam, koji je u XIX. st. u Ma|arskoj, gdje se jo{ jedino odrào bio jedan od dva stupa nacionalizma, pravoslavlju se suprotstavljala tek zadnjih nekoliko godina pred rat, a pravoslavlje je bilo oru|e velikosrpske odnosno ruske subverzije u Galiciji. No bilo je protestanata kao Gerhart van Swieten koji su ìvo sudjelovali u razvitku austrijske znanosti i politike. Austrija je u svako doba, a osobito c.k. vojska, bila otvorena inozemcima. O sukobu katolicizma s masonerijom ili liberalizmom, kakav je u XIX. st. razdirao Italiju i Francusku, malo se moè re}i, nije bilo ni sukoba katolicizma s nacionalizmom kakav je potresao Njema~ku u doba Kulturkampfa. Nacionalnih trvenja bilo je vi{e nego li u ve}ini

europskih zemalja i ona su stvarala ozra~je zagu{ljivosti i o~aja, ali nije bilo nasilnog ponjem~avanja, ~ak ni u poku{ajima, ali je bilo nasilnog poma|arivanja.

Austrija je bila zemlja u kojoj je ìvio velik broj @idova koji su u njoj odigrali znatnu i pozitivnu ulogu, osobito u prosvjetiteljstvu, kao Justi i Sonnenfels, a potom u drugoj polovici XIX. st. kad su @idovi ìvo sudjelovali u razvitku industrijalizma, bankarstva, trgovine, znanosti, knjièvnosti, novinstva, liberalizma i socijalizma. Pritom oni nisu nailazili na neprijateljstvo Dvora, ve} sitnog gra|anstva, to~nije obrtnika. Me|u @idovima je bilo mnogo austrijskih domoljuba kakav je npr. bio Heinrich Friedjung, grof Aehrenthal bio je sin @idova i to mu nije smetalo da postane barun i kasnije grof, hrvatskih domoljuba kao Josip i Ivo Frank (Josip se pokrstio i bio dobar katolik), pa ma|arskih i drugih domoljuba. @idovi su ~ak i cionisti bili manje od svih ostalih bili centrifugalna ili protudràvna snaga.

Prikazana literatura pokazuje da raspad Austro-Ugarske pravo nitko nije èlio ni o~ekivao, sve ako je narodnosno na~elo stjecalo sve {iru podr{ku u Europi. O odnosu Europe prema Austro-Ugarskoj moè pokazati zaklju~ak Hermanna Wendela, koji nije volio Austriju. On pi{e ovako: Engleska je za{titnik Habsburgovaca , a njima su isto tako naklonjeni laburisti kao i konzervativci. Oni su protiv podjele Austro-Ugarske kao Lord Cecil, a Lloyd George preporu~a njezinu federalizaciju. Ni francusko novinstvo nije protiv Austro-Ugarske, Italija èli smanjenu i oslabljenu Austro-Ugarsku, mrzi Slavene, a svi su slo`ni u tome da je Austro-Ugarska potrebita kao protuteà Njema~koj. Francuski mar{al Pétain tako|er je smatrao da Austro-Ugarsku valja federalizirati, ali odràti da bi ona odràvala red me|u malim i zava|enim narodima na jugoistoku Europe. On je vjerovao u savez Engleske, Francuske i Austro-Ugarske u budu}nosti. 70 Taj raspad bio je popra}en raspadom Turskog Carstva i Njema~kog Reicha, a potom raspadom kolonijalnih carstava, SSSR-a i napokon SFR Jugoslavije. Doba je bilo protiv velikih nadnacionalnih carstava. Me|utim literatura o Austriji pokazuje temeljnu bolest europskih nacionalizama. Europa je postala svijetom zatvorenih i neprijateljskih nacija koje su neprestano sklapale saveze jedne protiv drugih i napokon raspalile dva rata u kojima je poginulo preko 70 milijuna ljudi. Grof Carlo Sforza opisao je kako se u ratu Austro-Ugarska bori za opstanak i za svoj feudalni, neliberalni poredak, Njema~ka je strahovala od usamljenosti, Rusija se borila za budu}nost Slavenstva, Italija da dovr{i svoje ujedinjenje, Engleska protiv njema~ke hegemonije na kontinentu, Francuska se branila od Njema~ke, a svima je vladao strah.71 Europa je time pokazala da je nesposobna za nezavisnost, te da je narodnosno na~elo, a to je bio bojni krik protiv Austrije njezin zator. Europa je reagirala tako da je prema ameri~koj inicijativi otpo~ela proces nadnacionalnog udruìvanja, stvaraju}i savez nacija koje su se malo po malo odrekle dijela svog suvereniteta {to moè jako podsjetiti na Austriju kao savez povijesnih nacija s ograni~enim suverenitetom.

70 Der Kampf der Südslaven um Freiheit und Einheit, Frankfurt am Main, 1925. str. 694. 71 Bra}a a neprijatelji (Problemi mira poslijeratne Evrope), Split, 1933. str. 70.

Öster re ich in der eu rop äi schen Pu bli zi stik in der Zeit um den 1. Weltkrieg

Diese Arbeit ist ein Überblick und eine Analyse der europäischen politischen Publizistik über die Monarchie in der Zeit um den ersten Weltkrieg. Die meisten Beurteilungen der Habsburger Monarchie sind positiv, darunter auch das Buch von Henry Wickham Steed, den englischen Publizisten und Agenten, der lange in Wien lebte und als erklärter Feind der Monarchie wirkte. Sein Buch ist geradezu ein Lob der Monarchie und dieses Buch erschien in der Zeitspanne von 1913 bis 1919 in vier Auflagen. Positiv sind die serbischen Österreichbücher, negativ sind die Beurteilungen von Stalin, Thomas Massaryk und Ernest Denis, den französischen Professor, der aber mitten im Krieg schrieb. Aus diesen Österreichbüchern ergibt sich nicht, dass die Auflösung der Monarchie in der Absicht der Alliierten war.

Ivan PEDERIN skog rataAu stri ja u eu rop skoj pu bli ci sti ci u doba oko Prvog svjet

Next Article

Mar ga re ta MATIJEVIĆ Franz Pfan ner (1825. – 1909.) - ili krat ko o do pri no su nje ma~kih tra pi sta jago spo dar skom raz vit ku ban ja lu~kog kra

Ivan PE DE RIN

Au stri ja u eu rop skoj pu bli ci sti ci u doba oko Prvog svjet skog rata

More articles from this publication:

Mar ga re ta MATIJEVIĆ Franz Pfan ner (1825. – 1909.) - ili krat ko o do pri no su nje ma~kih tra pi sta jago spo dar skom raz vit ku ban ja lu~kog kra

Vla di mir GEIGER njeFOLKSDOJ^ERI - Fa tum ko lek tiv ne kriv

Ivan ĆOSIĆ-BUKVIN Po sli je rat na sud bi na Ni je ma ca Cvel fe ri je u Izvje{}ima op}in skih Ko mi si ja za rat ne zlo~ine

Vla do OBAD In me mo riam: Mar ko Le it ner (Ro man Ale xan dra Sa che ra-Ma so cha: "Die Ölgärten bren nen

Bran ko OSTAJMER Bi blio gra fi ja Godi{nja ka Nje ma~ke na rod no sne za jed ni ce / VDG Jah rbuch 1994.-2002

Su za na LEČEK ka i Folksdoj~eri“Fre ies Heim” – Hrvat ska re pu bli kan ska sel ja~ka stran

Ma ti ja PIGLER maNi jem ci u Ban kov ci

Mi lan VRBANUS Pri log prou~avan ju pi var stva u Osi je ku u prvoj po lo vi ci 18. stol je}a

Bog dan MESINGER Ri ta u li za ci ja sje}anja ma(Antro po lo{ki ogled o o~uvan ju znan ja o umi nu lim kul tu ra

This article is from:

Godišnjak - Jahrbuch 2002