Vla di mir GEIGER njeFOLKSDOJ^ERI - Fa tum ko lek tiv ne kriv

from Godišnjak - Jahrbuch 2002

Ivan ĆOSIĆ-BUKVIN Po sli je rat na sud bi na Ni je ma ca Cvel fe ri je u Izvje{}ima op}in skih Ko mi si ja za rat ne zlo~ine

Vla di mir GE I GER

FOLKSDOJ^ERI Fa tum ko lek tiv ne kriv nje

Kolektivna krivnja jednog naroda ili jedne skupine unutar naroda ne mo`e postojati izvan okvira politi~ke odgovornosti, ni kao krivi~na odgovornost, ni kao moralna ili metafizi~ka krivnja Karl Jaspers, Pitanje krivnje, 1946.

Tijekom Drugoga svjetskog rata Komunisti~ka partija Jugoslavije i partizanski pokret izri~ito su tvrdili da im je strano svako nasilje i nezakonitost. U poslijeratnoj Jugoslaviji komunisti~ke vlasti iskazuju iste stavove. Na Drugom zasjedanju Antifa{isti~kog vije}a narodnog oslobo|enja Jugoslavije (AVNOJ) 29. studenoga 1943. godine, donesena je “Odluka o izgradnji Jugoslavije na federativnom principu” koja uz isticanje pune ravnopravnosti svih naroda Jugoslavije, nagla{ava: “Nacionalnim manjinama u Jugoslaviji obezbedi}e se sva nacionalna prava.”1

Ravnopravnost i sva manjinska prava u Jugoslaviji, na temelju odluka Drugoga zasjedanja AVNOJ-a, zajam~ena su i Folksdoj~erima. Partizanski pokret je o tome u prolje}e 1944. godine njema~koj manjini uputio i proglas na njema~kome jeziku (“Die Beschlüsse der II. Tagung des AVNOJ und die deutsche Minderheit in Kroatien”).2

“Deklaracija o osnovnim pravima nacija i gra|ana Demokratske Federativne Jugoslavije”3, nacrt koje donose Nacionalni komitet oslobo|enja Jugoslavije (NKOJ) i Predsjedni{tvo AVNOJ-a uz zemaljska i pokrajinska antifa{isti~ka i narodno oslobodila~ka tijela u travnju 1944. godine, napominje: “Demokratska Federativna Jugoslavija je demokratska, jer temelji na najpotpunijim demokratskim pravima gra|ana /…/”, stoga “Gra|ani Demokratske Federativne Jugoslavije jednaki su u svim pravima i du`nostima bez obzira na narodnost, rasu i veroispovest”, a “Svako neposredno i posredno ograni~avanje prava gra|ana na osnovu nacionalne, rasne ili verske pripadnosti, i svako propovedanje nacionalne, rasne ili verske netrpeljivosti,

1 Slu`beni list Demokratske Federativne Jugoslavije, god. I, br. 1, Beograd, 1. velja~e 1945., str. 4.; Slobodan Ne{ovi}, Stvaranje nove Jugoslavije 1941 – 1945, Partizanska knjiga Ljubljana–OOUR Izdava~ko-publicisti~ka delatnost Beograd – Mladost

Zagreb, Beograd, 1981., str. 228. 2 Usp. Nacionalna i sveu~ili{na knji`nica, Zagreb, R V Hk - 81 220a, Die Beschlüsse der II. Tagung des AVNOJ und die deutsche Minderheit in Kroatien, Izdanje Prop-odjela Oblasnog NOO-a za Slavoniju, s.l., s.a. /1944./. 3 Usp. S. Ne{ovi}, Stvaranje nove Jugoslavije 1941 – 1945, str. 305.-314.

mr`nje ili omalova`avanja, ka`njava se zakonom” 4, itd., isti~u}i na vi{e mjesta samo pojedina~nu odgovornost i predvi|ene sankcije.

Zemaljsko antifa{isti~ko vije}e narodnog oslobo|enja Hrvatske (ZAVNOH) na Tre}em zasjedanju, 9. svibnja 1944. godine, donijelo je “Deklaraciju o osnovnim pravima naroda i gra|ana demokratske Hrvatske”, u kojoj je istaknuto: “Nacionalnim manjinama u Hrvatskoj osigurat }e se sva prava na nacionalni `ivot”, te: “Svi gra|ani federalne dr`ave Hrvatske jednaki su i ravnopravni pred zakonom bez obzira na narodnost, rasu i vjeroispovijest” i “Svakom gra|aninu zajam~ena je sigurnost li~nosti i imovine /…/”.5

Sporazumom postignutim 1. studenoga 1944. godine izme|u predsjednika Nacionalnog komiteta oslobo|enja Jugoslavije mar{ala Josipa Broza Tita i predsjednika Kraljevske vlade dr. Ivana [uba{i}a, dogovoreno je da }e nova vlada objaviti deklaraciju “/…/ koja }e sadràvati osnovna na~ela demokratskih sloboda i garancija za njihovo sprovo|enje. Li~na sloboda, sloboda od straha, sloboda veroispovesti i savesti, sloboda govora, {tampe, zbora i udruìvanja, naro~ito }e biti nagla{ene i garantovane, kao i pravo vlasni{tva i privatne inicijative. Suverenost narodnih individualiteta unutar dràvne zajednice bi}e u punoj ravnopravnosti po{tovana i ~uvana kako je to re{eno na Drugom zasedanju Antifa{isti~kog ve}a narodnog oslobo|enja Jugoslavije. Svaka prevlast jednog naroda nad drugim bi}e isklju~ena”.6

Predsjedni{tvo AVNOJ-a “U cilju za{tite ravnopravnosti naroda kao i ravnopravnosti gra|ana DFJ bez obzira na njihovu nacionalnu, rasnu ili versku pripadnost” na Trinaestoj sjednici, 24. svibnja 1945. godine, na prijedlog Zakonodavnog odbora jednoglasno je usvojilo “Zakon o zabrani izazivanja nacionalne, rasne i verske mr`nje i razdora”7, koji navodi: “Svako ograni~avanje gra|anskih prava kao i svako pru`anje povlastica i prednosti (privilegija) gra|anima DFJ u zavisnosti od njihove nacionalne, rasne ili verske pripadnosti, ka`njivo je i kao krivi~na radnja kojom se ide na to da se naru{i na~elo ravnopravnosti naroda i gra|ana i bratstvo i jedinstvo naroda DFJ kao osnovna tekovina narodnooslobodila~ke borbe.”8

U obrazlo`enju prijedloga “Zakona o zabrani izazivanja nacionalne, rasne i verske mr`nje i razdora”, potpredsjednik Predsjedni{tva i predsjednik Zakonodavnog odbora AVNOJ-a Mo{a Pijade, isti~e: “Na~elo ravnopravnosti svih naroda Jugoslavije

4 S. Ne{ovi}, Stvaranje nove Jugoslavije 1941 – 1945, str. 607., 609. 5 Zemaljsko antifa{isti~ko vije}e narodnog oslobo|enja Hrvatske. Zbirka dokumenata 1944 (od 1. sije~nja do 9. svibnja), Institut za historiju radni~kog pokreta Hrvatske, Zagreb, 1970., str. 666.-667. 6 S. Ne{ovi}, Stvaranje nove Jugoslavije 1941 – 1945, str. 556.; Branislav Ili}, Ljubinka [ukovi}, Ljiljana Janjetovi} (prir.), Od

AVNOJ-a do delegatske skup{tine: Ve}nici-Poslanici-Delegati-Dokumenta, Radni~ka {tampa, Beograd, s.a., str. 82. 7 Slu`beni list Demokratske Federativne Jugoslavije, god. I, br. 36, Beograd, 29. svibnja 1945., str. 298.; Slobodan Ne{ovi} (prir.), Zakonodavni rad Predsedni{tva Antifa{isti~kog vije}a narodnog oslobo|enja Jugoslavije i Predsedni{tva Privremene narodne skup{tine (19. novembra 1944 - 27 oktobra 1945) po stenografskim bele{kama i drugim izvorima, Izdanje Prezidijuma

Narodne Skup{tine FNRJ, Beograd, 1951., str. 264.-267.; S. Ne{ovi}, Stvaranje nove Jugoslavije 1941 – 1945, str. 609.-611. 8 Slu`beni list Demokratske Federativne Jugoslavije, god. I, br. 36, str. 298.; S. Ne{ovi} (prir.), Zakonodavni rad Predsedni{tva

Antifa{isti~kog vije}a narodnog oslobo|enja Jugoslavije i Predsedni{tva Privremene narodne skup{tine, str. 265.; S. Ne{ovi},

Stvaranje nove Jugoslavije 1941 – 1945, str. 609.

i na~elo ravnopravnosti svih gra|ana Jugoslavije, bez razlike narodnosti, rase i veroispovesti jest jedno od temeljnih na~ela na kojima po~iva izgradnja Demokratske federativne Jugoslavije.”9

“Deklaracija Ustavotvorne skup{tine Demokratske Federativne Jugoslavije o progla{enju Federativne Narodne Republike Jugoslavije”, donesena u Beogradu 29. studenoga 1945. godine, napose isti~e da je FNRJ “zajednica ravnopravnih naroda”.10

Prema Ustavu Federativne Narodne Republike Jugoslavije od 31. sije~nja 1946. godine: “Svi gra|ani Federativne Narodne Republike Jugoslavije jednaki su pred zakonom i ravnopravni su bez obzira na narodnost, rasu i vjeroispovijest”, {tovi{e: “Protivan je ustavu i ka`njiv svaki akt kojim se gra|anima daju privilegiji ili ograni~avaju prava na temelju razlike u narodnosti, rasi i vjeroispovijesti i svako propovijedanje nacionalne, rasne ili vjerske mr`nje i razdora”.11

Uza sve, sudbina Folksdoj~era u Jugoslaviji tijekom i nakon zavr{etka Drugoga svjetskog rata jednostrano je i isklju~ivo, od strane partizanskog pokreta i komunisti~ke vlasti, vezana uz propast Tre}eg Reicha.

NKOJ i Predsjedni{tvo AVNOJ-a u travnju 1944. godine u “Nacrtu deklaracije o osnovnim pravima nacija i gra|ana Demokratske Federativne Jugoslavije”, odlu~ili su da “U interesu obezbe|enja i u~vr{}enja demokratskog poretka i bratstva naroda Demokratske Federativne Jugoslavije, u interesu obezbe|enja svih tekovina narodnooslobodila~ke borbe, zabranjuju se, progone i uni{tavaju od strane vlasti sve fa{isti~ke i profa{isti~ke organizacije i delatnosti, kao uperene protiv slobode, nezavisnosti i bratske zajednice naroda Jugoslavije. Sva imovina ovakvih udru`enja konfiskuje se u korist naroda.”12 Proglasiv{i Folksdoj~ere kolektivnim krivcima i neprijateljima, komunisti~ka vlast im je konfiscirala imovinu i oduzela nacionalna i gra|anska prava. Folksdoj~eri su progonjeni, uhi}ivani i zatvarani u logore.

Predsjedni{tvo AVNOJ-a 21. studenoga 1944. godine donosi “Odluku o prijelazu u dràvno vlasni{tvo neprijateljske imovine, o dràvnoj upravi nad imovinom neprisutnih osoba i o sekvestru nad imovinom koju su okupatorske vlasti prisilno otu|ile” 13, kojom se odre|uje i poloàj Folksdoj~era ~lanom 1.: “Danom stupanja na snagu ove Odluke prelazi u dràvno vlasni{tvo: /.../ 2. sva imovina osoba njema~ke narodnosti, osim Nijemaca koji su se borili u redovima Narodno-oslobodila~ke vojske

9 S. Ne{ovi} (prir.), Zakonodavni rad Predsedni{tva Antifa{isti~kog vije}a narodnog oslobo|enja Jugoslavije i Predsedni{tva

Privremene narodne skup{tine, str. 266. 10 S. Ne{ovi}, Stvaranje nove Jugoslavije 1941 – 1945, str. 702. 11 Ustav Federativne Narodne Republike Jugoslavije, Slu`beni list Federativne Narodne Republike Jugoslavije, s. l. /Beograd/, 1946., str. 12. 12 S. Ne{ovi}, Stvaranje nove Jugoslavije 1941 – 1945, str. 311. 13 Slu`beni list Demokratske Federativne Jugoslavije, god. I, br. 2, Beograd, 6. velja~e 1945., str. 13.-14.; S. Ne{ovi} (prir.),

Zakonodavni rad Predsedni{tva Antifa{isti~kog vije}a narodnog oslobo|enja Jugoslavije i Predsedni{tva Privremene narodne skup{tine, str. 17.-20.; S. Ne{ovi}, Stvaranje nove Jugoslavije 1941 – 1945, str. 579.-581.

i partizanskih odreda Jugoslavije ili su podanici neutralnih dr`ava a nisu se dr`ali neprijateljski za vrijeme okupacije /.../”.14

Postupak kojim se provodila konfiskacija, bio je prema Odluci Predsjedni{tva AVNOJ-a od 21. studenoga 1944. godine vi{e nego jednostavan. Pitanje njema~ke imovine u Jugoslaviji rije{eno je bez kompromisa. Naime, nije postavljena razlika izme|u njema~ke dràvne i privatne imovine, jer su doma}i Nijemci, jugoslavenski dràvljani, izjedna~eni potpuno sa Nijemcima iz Tre}ega Reicha i progla{eni neprijateljima jugoslavenskih naroda. Predvi|eni postupak je zahtijevao samo da se utvrdi da je odre|ena imovina na dan stupanja na snagu Odluke Predsjedni{tva AVNOJ-a pripadala osobama njema~kog dràvljanstva ili njema~ke narodnosti. Utvr|ivanje da neki zemlji{ni posjed dolazi pod udar obavljao je kotarski ili okru`ni Narodnooslobodila~ki obor u suradnji sa nadle`nim mjesnim narodnooslobodila~kim odborima. Odbori su postupali po svojim saznanjima, ili po prijavi ili nalogu Dràvne uprave narodnih dobara.15

Jednostran odnos prema imovini pripadnika njema~ke manjine ponovo je potvr|en 9. lipnja 1945. godine “Zakonom o konfiskaciji imovine i o izvr{enju konfiskacije” 16, u najve}oj mjeri ~lanom 30.: “1 ) Svugdje gde postoji imovina Nema~kog Rajha i njegovih dr`avljana ili imovina lica nema~ke narodnosti iz ta~ke 1 i 2 Odluke Antifa{isti~kog ve}a narodnog oslobo|enja Jugoslavije od 21. novembra 1944. godine koja dolazi pod udar konfiskacije, odluku o konfiskaciji donosi sreska komisija od tri lica koju postavlja sreski narodni odbor /.../; 2) /.../ Protiv rje{enja ovih komisija nezadovoljnoj stranci pripada pravo `albe u roku od osam dana /.../; 5) Komisije su du`ne svr{iti sav svoj posao nadalje do 15. septembra 1945. godine”.17

“Uputstvo za provedbu Zakona o konfiskaciji imovine i o izvr{enju konfiskacije od 9. lipnja 1945. (Slu`beni list D.F.J. br. 40. od 12. lipnja 1945.) izdano u sporazumu s Ministarstvom unutra{njih poslova i Zemaljskom upravom narodnih dobara”18, navodi: “10. Prema dr`avljanima Jugoslavije koji su njema~kog podrijetla ili imaju njema~ka prezimena ima se postupiti po tuma~enju izdanom od Predsjedni{tva AVNOJ-a pod br. 1817 od 6. lipnja 1945., dostavljenom svim oblasnim i okru`nim narodnim odborima okru`nicom Ministarstva unutra{njih poslova br. 2240 od 22. lipnja 1945. i objavljenim u Slu`benom listu DFJ br. 39. od 8. lipnja 1945. pod br. 347.”19

U Hrvatskoj je od potkraj 1945. do potkraj 1947. godine odr`ano preko dvadeset tisu}a rasprava o objektima agrarne reforme. Za posjede njema~ke i austrijske manjine, kao i za posjede narodnih neprijatelja, nisu odr`avane rasprave. Za njih su

14 Slu`beni list Demokratske Federativne Jugoslavije, god. I, br. 2., str. 13., S. Ne{ovi} (prir.), Zakonodavni rad Predsedni{tva

Antifa{isti~kog vije}a narodnog oslobo|enja Jugoslavije i Predsedni{tva Privremene narodne skup{tine, str. 17.; S. Ne{ovi},

Stvaranje nove Jugoslavije 1941 – 1945, str. 579. 15 Usp. Nikola Ga}e{a, Agrarna reforma i kolonizacija u Jugoslaviji 1945-1948, Matica srpska, Novi Sad, 1984., str. 78.-79. 16 Slu`beni list Demokratske Federativne Jugoslavije, god. I, br. 40, Beograd, 12. lipnja 1945., str. 345.-348.; S. Ne{ovi},

Stvaranje nove Jugoslavije 1941 – 1945, str. 617.-624. 17 Slu`beni list Demokratske Federativne Jugoslavije, god. I, br. 40, str. 348.; S. Ne{ovi}, Stvaranje nove Jugoslavije 1941 –1945, str. 623 18 Usp. Zbornik zakona, uredaba i naredaba. Stvarno kazalo za godinu 1945. Svezak I.–XII., Izdanje “Narodnih novina”

Slu`benoga lista Narodne Republike Hrvatske, Zagreb, s.a., str. 90.-94. 19 Isto, str. 93.

kotarske komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju donosile odluku o utvr|ivanju objekata agrarne reforme na osnovu presuda kotarskih narodnih sudova.20

Konfiskacija folksdoj~erske zemlji{ne imovine u Jugoslaviji iznosila je 97.720 posjeda povr{ine 637.939 hektara . Od toga u Sloveniji je oduzeto 5703 posjeda povr{ine 114.780 hektara, u Hrvatskoj 20.457 posjeda povr{ine 120.977 hektara, u Bosni i Hercegovini 3523 posjeda povr{ine 12.733 hektara, u Vojvodini 68.035 posjeda povr{ine 389.256 hektara i u Srbiji 1 posjed povr{ine 193 hektara. Od ukupnog zemlji{nog fonda agrarne reforme i kolonizacije, folksdoj~erski posjedi su zastupljeni sa 59%, a povr{inom zemlji{nih pojeda sa 37%.21

Na Tre}em zasjedanju AVNOJ-a i Privremene narodne skup{tine DF Jugoslavije u kolovozu 1945. godine, dono{eni su brojni zakoni, koji su bili u neposrednoj vezi s izborima i konstituiranjem Ustavotvorne skup{tine, za Folksdoj~ere dalekose`ni i sudbonosni, koji su doprinijeli “normalizaciji” unutarnjeg ìvota dràve, tj. u~vr{}enju neposredne dominacije komunista u ime svenarodne vlasti. Kona~no je utana~ena “krivi~na odgovornost” Folksdoj~era, te je omogu}en i na kraju ostvaren “zakonit” progon Nijemaca i Austrijanaca u Jugoslaviji.22 Odre|enih vanjskopoliti~kih obzira, ako ih je bilo, nestaje nakon osnivanja privremenih dràvnopoliti~kih tijela.

Kao svojevrsna predigra ovih zasjedanja mo`e se protuma~iti i “Ukaz o op}oj amnestiji i pomilovanju” Predsjedni{tva AVNOJ-a od 3. kolovoza 1945. godine, u kojem postoje, unato~ naslovu, i skupine koje se izuzimaju od amnestije, a me|u takve spadaju i ~lanom 2.: “3 ) osobe koje su bili ~lanovi Kulturbunda, /.../ 5 ) osobe koje su pobjegle u inostranstvo od odgovornosti pred narodnim vlastima”, a ~lanom 7. od pomilovanja se izuzimaju: “/.../ 2 ) osobe navedene u to~ki 1, 3, 4 i 5 ~lana 2. ovog Ukaza”.23

Prvom nadopunom Sporazuma izme|u Nacionalnog komiteta oslobo|enja Jugoslavije i Kraljevske vlade, 7. prosinca 1944. godine, oduzeto je aktivno i pasivno bira~ko pravo za Ustavotvornu skup{tinu “svima onima za koje se doka`e da su sara|ivali s okupatorom”.24

Po{to je na samom po~etku Tre}eg zasjedanja AVNOJ-a i Privremene narodne skup{tine DF Jugoslavije prihva}en prijedlog o hitnom postupku dono{enja “Zakona o bira~kim spiskovima”25, ovaj je zakonski prijedlog stavljen odmah na dnevni red,

20 Usp. N. Ga}e{a, nav. dj., str. 218.-219. O agrarnoj reformi i kolonizaciji u Hrvatskoj nakon Drugoga svjetskog rata, op{irnije usp. Marijan Maticka, Agrarna reforma i kolonizacija u Hrvatskoj 1945 - 1948, [kolska knjiga - Stvarnost, Zagreb, 1990. 21 Usp. N. Ga}e{a, nav. dj., str. 362. 22 Usp. Vladimir Geiger, Ivan Jurkovi}, Folksdoj~eri. Sudbina Nijemaca u Jugoslaviji nakon rata. “U logor su i{li oni koji su ne{to posjedovali”, Zatvorenik, Glasilo Hrvatskog dru{tva politi~kih zatvorenika, god. II, br. 12-13, Zagreb, travanj-svibanj 1991., str. 31.-32.; Vladimir Geiger, Ivan Jurkovi}, [to se dogodilo s Folksdoj~erima? Sudbina Nijemaca u biv{oj Jugoslaviji, Njema~ka narodnosna zajednica / Volksdeutsche Gemeinschaft, Zagreb, 1993., str. 86.-87.; Ivan Jurkovi}, Status njema~ke nacionalne manjine i udio njene oduzete imovine u ostvarenju agrarne reforme i kolonizacije (1944-1948) ili Ogledni primjer fenomena isklju~ivosti, Nijemci u Hrvatskoj ju~er i danas. Zbornik, Njema~ka narodnosna zajednica / Volksdeutsche Gemeinschaft, Zagreb, 1994., str. 108. 23 Slu`beni list Demokratske Federativne Jugoslavije, god. I, br. 56, Beograd, 5. kolovoza 1945., str. 509.-510. 24 Vojislav Simovi}, AVNOJ. Pravno politi~ka studija, Kultura, Beograd, 1958., str. 104.-105. 25 Usp. Slu`beni list Demokratske Federativne Jugoslavije, god. I, br. 59, Beograd, 11. kolovoza 1945., str. 541.-543.

bez prethodne rasprave u Zakonodavnom odboru, te unato~ nesuglasicama usvojen 10. kolovoza 1945. godine.26 U obrazlo`enju “Prijedloga zakona o bira~kim spiskovima”, potpredsjednik Privremene vlade DF Jugoslavije i ministar za konstituantu, Edvard Kardelj izjavljuje da je osnovno na~elo Zakona osiguranje bira~kog prava “svakom gra|aninu Jugoslavije bez obzira na socijalni polo`aj, na narodnost, na rasu, veru i pol ako je ispunio 18 godina, ako nije postao u toku ovog rata izdajnik svoga naroda i ako nije u~estvovao u ukidanju demokratskih prava naroda. /.../ Iz tih razloga, dakle, Predlog Zakona o bira~kim spiskovima u svome ~l. 4. predvi|a da nemaju bira~ko pravo: /…/ 3) ^lanovi “Kulturbunda”, italijanskih fa{isti~kih organizacija i ~lanovi njihovih porodica, ukoliko ne mogu dokazati da su radili u korist antifa{isti~ke i narodnooslobodila~ke borbe; /…/ Razume se, ukoliko su se ljudi, navedeni u gornjim kategorijama, u toku rata ispravili, u{li u borbu protiv okupatora i njihovih pomaga~a i na taj na~in iskupili svoju krivicu, oni mogu da dobiju i bira~ko pravo”.27

Na êtvrtoj sjednici Privremene narodne skup{tine DF Jugoslavije, takve stavove iznosi i Mo{a Pijade, na koje u ime Demokratske grupe istupa predsjednik Ministarskog savjeta Demokratske Federativne Jugoslavije Milan Grol primjedbom da “u dana{njem vremenu, taj zakon ostavljen je tuma~enjima izbornih vlasti i njihovoj ocjeni o onima koji su eventualno pod sumnjom za svoje drànje, a to je rastegljivo, naro~ito u ovom vremenu posle svih doga|aja, koji su protekli za sve ~etiri godine, i danas kada jo{ postoje tendencije, da se fa{izam i reakcija identifikuju sa normalnim razlikama u slobodi mi{ljenja, ili sa povremenim zabludama mase, specijalno u periodu nadraènih nacionalnih ose}anja. /.../ Prema tome, ovaj zakon ne bi se mogao sa razlogom primiti sam i pre drugih zakona, koji obezbe|uju slobodu, a sem toga ovaj zakon, kao jedan uì politi~ki zakon, koji ograni~ava gra|anska prava, ne bi se mogao primiti bez prethodnog dono{enja {irih zakona koji obezbe|uju gra|anska prava”.28

Stavovi komunista ubrzo nalazi potvrdu u zakonima koji slijede. Naime, vrlo ~esto je kori{tena op}a formulacija ~lana 4. “Zakona o bira~kim spiskovima”.29 Primjerice, u “Zakonu o izboru narodnih poslanika za Ustavotvornu skup{tinu”, izglasanom 22. kolovoza 1945. godine, ~lan 6. zapo~inje odredbom: “Za narodnog poslanika moè biti izabran svaki gra|anin koji uìva bira~ko pravo”30. U “Zakonu o agrarnoj reformi i kolonizaciji”, izglasanom 23. kolovoza 1945. godine , ~lan 33. glasi: “Nemaju pravo na dodijeljivanje zemlje osobe, koje po Zakonu ne uìvaju bira~ko pravo”.31 “Zakon o {tampi”, izglasan 24. kolovoza 1945. godine, to~kom 1. ~lana 6. oduzima pravo da budu izdava~i, urednici ili stalni ~lanovi uredni{tva ~asopisa ili novina, osobama koje:

26 Usp. V. Geiger, I. Jurkovi}, Folksdoj~eri, str. 32.-33.; V. Geiger, I. Jurkovi}, [to se dogodilo s Folksdoj~erima?, str. 88.-89.; I.

Jurkovi}, nav. dj., str. 108. 27 B. Ili}, Lj. [ukovi}, Lj. Janjetovi} (prir.), nav. dj., str. 117.-118. 28 Isto, str. 116. 29 Usp. V. Geiger, I. Jurkovi}, Folksdoj~eri, str. 33.; V. Geiger, I. Jurkovi}, [to se dogodilo s Folksdoj~erima?, str. 88.-89.; I.

Jurkovi}, nav. dj., str. 109. 30 Slu`beni list Demokratske Federativne Jugoslavije, god. I, br. 63, Beograd, 24. kolovoza 1945., str. 599. 31 Slu`beni list Demokratske Federativne Jugoslavije, god. I, br. 64, Beograd, 28. kolovoza 1945., str. 623.

“ne uìvaju politi~ka i gra|anska prava”32 , a “Zakon o udruènjima, zborovima i drugim javnim skupovima, izglasan 25. kolovoza 1945. godine predvi|a ~lanom 5. da: “U osnivanju odnosno radu politi~kih stranaka (udruènja) ne mogu u~estvovati niti biti njihovi ~lanovi strani dràvljani, i oni koji nemaju bira~ko pravo”, te ~lanom 24. da: “Strani dràvljani i lica koja nemaju bira~ko pravo ne mogu sazivati javne skupove i rukovoditi njima”33 .

Ove odredbe izazvale su vrlo polemi~ne rasprave.34 M. Grol u vezi ~lana 33. “Zakona o agrarnoj reformi i kolonizaciji” postavlja pitanje “za{to jedna takva antisocijalna, antihumana odredba da se unosi u Zakon kada je to nepotrebno?”. Zatim nagla{ava da je to “jedan termin koji ne mo`e da se baci na porodicu i decu za sva vremena. Izbri{imo bar iz re~nika takvu re~. Oni ve} ne}e do}i na red zato {to }e biti masa pre njih, ali nemojte kazati da nemaju pravo na `ivot”.35

U poprili~noj `urbi, da se {to prije definiraju temeljna na~ela na kojima bi se mogli oblikovati i zakonski akti, donesen je i “Zakon o agrarnoj reformi i kolonizaciji” na prijedlog ministarstva poljoprivrede Savezne vlade DF Jugoslavije 23. kolovoza 1945. godine, koji potvr|uje Privremena narodna skup{tina DF Jugoslavije. Zakona ostvaruje na~elo da “zemlja pripada onima koji je obra|uju”. U zemlji{ni fond agrarne reforme i kolonizacije, ulazi i prema ~lanu 10., izme|u ostalog: “a) obradiva zemlja dr`avljana Njema~kog Reicha i osoba njema~ke narodnosti konfiscirane prema Odluci Antifa{isti~kog vije}e narodnog oslobo|enja Jugoslavije od 21. studenoga 1944. godine; /…/”.36

Pored navedenih zakonskih odredaba, Privremena narodna skup{tina DF Jugoslavije potvr|uje i odredbe “Zakona o dràvljanstvu”, od 23. kolovoza 1945. godine, ~lan 16. “Jugoslovensko dràvljanstvo se moè oduzeti svakom narodnosnom pripadniku onih naroda ~ije su dràve bile u ratu protiv Jugoslavije, a koji se dràvljanin, za vrijeme ovog rata ili u vezi toga prije rata, svojim nelojalnim postupcima protiv narodnih i dràvnih interesa Jugoslavije, ogrije{io o svoje du`nosti jugoslovenskog dràvljanina /…/”, ~lan 18. “Oduzimanje po prvoj re~enici st. 1 ~lan 16. proteè se i na bra~nog druga i djecu doti~ne osobe, ukoliko ne dokaù da su bili bez veze s nelojalnim biv{im dràvljaninom i da je njihovo li~no vladanje bilo besprijekorno, ili da oni po narodnosti pripadaju kome od naroda Jugoslavije /…/” i ~lan 35. “Na dan stupanja na snagu ovog Zakona smatraju se jugoslavenskim dràvljanina sve osobe koje su toga dana bile jugoslovenski dràvljani prema postoje}im propisima /…/”.37

Na Potsdamskoj konferenciji (17. srpnja do 2. kolovoza 1945.) savezni~kih velesila pobjednica u ratu, zaklju~eno je (XII “Uredno iseljavanje njema~kog stanovni{tva”38)

32 Slu`beni list Demokratske Federativne Jugoslavije, god. I, br. 65, Beograd, 31. kolovoza 1945., str. 633. 33 Isto, str. 635.-637. 34 Usp. V. Geiger, I. Jurkovi}, Folksdoj~eri, str. 33.-34.; I. Jurkovi}, nav. dj., str. 109. 35 Aleksandar Petkovi}, Politi~ke borbe za novu Jugoslaviju. Od drugog AVNOJ-a do prvog Ustava, Jugoslovenska revija,

Beograd, 1958., str. 221.-222. 36 Slu`beni list Demokratske Federativne Jugoslavije, god. I, br. 64, str. 622. 37 Slu`beni list Demokratske Federativne Jugoslavije, god. I, br. 64, str. 624.-628. 38 Usp. Ujedinjene nacije. Zbirka dokumenata 1941-1945, Arhiv za pravne i dru{tvene nauke, Beograd, 1947., str. 124.-125.

da se preostalo njema~ko stanovni{tvo iz Poljske, ^ehoslova~ke i Ma|arske ima preseliti na podru~je Njema~ke. Preseljenje (etni~ko ~i{}enje) legalizirano je kao najtrajnije i zadovoljavaju}e rje{enje, i trebalo se je obaviti organizirano i na human na~in. 39 Oni koji se nisu na{li u zaklju~cima Potsdamske konferencije, rije{ili su problem Nijemaca na jo{ drasti~niji na~in (ponajprije Jugoslavija).40

Komunisti~ke vlasti u Jugoslaviji namjeravale su {to vi{e Nijemaca i Austrijanaca protjerati iz zemlje. Folksdoj~ere nisu vi{e smatrali dr`avljanima Jugoslavije, i zauzele su stav o zabrani povratka izbjeglih i protjeranih Nijemaca i Austrijanaca iz Jugoslavije. To je najjednostavnije otvaralo mogu}nost radikalne promjene vlasni~kih odnosa i etni~ke slike, napose Banata, Ba~ke, Baranje, Slavonije i Srijema.

Predsjedni{tvo Ministarskog savjeta DF Jugoslavije, Beograd, izvijestilo je 11. lipnja 1945. godine (Br. 122 Pov.): “Vlada Jugoslavije stoji na stanovi{tu da sve Njemce koji se nalaze u okviru granice Jugoslavije raseli i uputi u Njema~ku, ~im se zato stvore povoljni tehni~ki uslovi.”41 O tome je, iznose}i podrobne upute, “Zemaljska komisija za repatriaciju Nijemaca” pri Ministarstvu unutra{njih poslova Federalne dr`ave Hrvatske, Zagreb, 7. srpnja 1945. godine izvijestila (Broj 1/45.) oblasne i okru`ne Narodne odbore.42

Ministarstvo vanjskih poslova DF Jugoslavije u dopisu (Pov. Br. 2362) Predsjedni{tvu Ministarskog savjeta DF Jugoslavije, Beograd, od 19. srpnja 1945. godine , iskazuje nadu “/…/ da }e se najkasnije na mirovnoj konferenciji, a mo`da ve} i pre, pojaviti pitanje na{ih nema~kih manjina u medjunarodnoj relaciji.

Radi toga je potrebno da se ta~no odredi na{e stanovi{te po tom pitanju. Ako èlimo da Nemcima oduzmemo na{e dràvljanstvo, onda treba odrediti odgovor na slede}a pitanja: 1. Koga }emo smatrati Nemcem: naro~ito obzirom na Austrijance. 2. Dali }emo dràvljanstvo oduzeti svim Nemcima ili samo izvesnoj kategoriji, te uz koje izuzetke /n. pr. partizanski borci, me{oviti brakovi/.

U ugovor o miru bi}e potrebno uneti klauzulu o du`nosti Nema~ke da prizna svojim dr`avljanima lica koja mi smatramo Nemcima /podrazumevaju}i eventualno i Austrijance/ i kojima mi oduzmemo na{e dr`avljanstvo. To je potrebno da ne bi posle do{lo do pote{ko}a u pogledu iselenja tih ljudi. /.../

39 Usp. Fritz Krotz, Das Potsdamer Abkommen und seine völkerrechtliche Bedeutung, Frankfurt/M.-Berlin, 1969. 40 O sudbini Nijemaca u Jugoslaviji nakon Drugoga svjetskog rata brojni su radovi. Najuputnije konzultirati: Leidensweg der

Deutschen im kommunistischen Jugoslavien, Band I-IV, Donauschwäbische Kulturstiftung, München-Sindelfingen, 1991.-1995.

I tamo navedeni izvori i literatura. O sudbini Nijemaca i Austrijanaca u Hrvatskoj nakon Drugoga svjetskog rata, usp.

Vladimir Geiger, Nijemci i Austrijanci u Hrvatskoj od 1945. do danas, ^asopis za suvremenu povijest, god. 28, br. 1-2,

Hrvatski institut za povijest, Zagreb, 1996., str. 227.-233. I tamo navedeni izvori i literatura. 41 Arhiv Jugoslavije (AJ), Beograd, fond 50, fasc. 35, spis 73. 42 Hrvatski dr`avni arhiv, Zagreb, Ostav{tina Svetozar Ritig, kut. 1, fasc. 5 “Protjerivanje Nijemaca iz FNRJ” -Zemaljska komisija za repatriaciju Njemaca pri Ministarstvu unutra{njih poslova Federativne dr`ave Hrvatske, Broj 1/45., Predmet:

Njemaca na{ih dr`avljana repatriacija (iselenje Njemaca) -upute-, Zagreb, 7. VII. 1945.

Za mirovnu konferenciju treba}emo da imamo izradjeno stanovi{te i u pogledu toga, kako }emo postupati sa Nemcima i posebno sa Austrijancima na teritorijama koje }e nam se priklju~iti. /…/”.43

Kako su savezni~ke okupacijske vlasti u Austriji i Njema~koj izbjegle i protjerane Folksdoj~ere smatrali jugoslavenskim dr`avljanima, upu}ivale su ih i omogu}ivali im povratak u Jugoslaviju.

O tome je izvje{}en i ministar kolonizacije DF Jugoslavije Sreten Vukosavljevi}, o ~emu 26. srpnja 1945. godine iznosi svoje mi{ljenje Predsedni{tvu Ministarskog savjeta DF Jugoslavije, Beograd: “Kada im se koji od ovih Nemaca javi za repatrijaciju u Jugoslaviju oni ga primaju i preko Ma|arske upu}uju nama. Da nam se ne bi infiltrirao jedan pove}i broj Nemaca u Vojvodinu, ili, da nam se ne bi na na{im granicama u Ma|arskoj nagomilao ve}i broj Nemaca mislim da bi bilo potrebno obavestiti Sovjetske vojne vlasti i vlasti Zapadnih saveznika i umoliti ih da nam ove Nemce vi{e ne upu}uju. Na{im pak vlastima trebalo bi obratiti pa`nju, da o{tro paze da ko od ovih Nemaca ne u|e u na{u zemlju”.44

Pitanje tzv. raseljenih osoba (displaced persons), napose Folksdoj~era, kojih je u Austriji potkraj rata i u pora}u bilo najvi{e, bilo je za Austriju veliki gospodarski, dru{tveni i politi~ki problem. Od ljeta 1945. godine problem raseljenih osoba u Austriji po~eo se je izrazito zao{travati. ^ehoslova~ka, Ma|arska i Jugoslavija otpo~ele su tada masovno protjerivati preostale Folksdoj~ere. Austrijska je vlada tada prosvjedovala kod saveznika i ustrajala na tome da neodgodivo zatvore austrijske granice.45 Iz tog razloga, odjeli unutarnjih poslova pri Kotarskim narodnim odborima ili Gradski narodnooslobodila~ki odbori, na temelju Odluke Predsjedni{tva AVNOJ-a od 21. studenoga 1944. godine, donosili su rje{enja o podr`avljenju imovine Folksdoj~era i protjerivanju u Njema~ku, uz napomenu: “Dok ne budu postojale mogu~nosti za njihov transport isti }e se nalaziti u logoru na prisilnom radu”.46

Ministarstvo unutra{njih poslova DF Jugoslavije, Beograd, uputilo je 3. o`ujka 1946. godine okru`nicu (Pov. br. 228) republi~kim i pokrajinskim ministarstvima unutra{njih poslova, koju su ona zatim proslijedila podre|enim odjelima unutra{njih poslova s uputama tko sve potpada pod udar Odluke AVNOJ-a od 21. studenoga 1944. godine, i o na~inu provo|enja internacije Folksdoj~era, u skladu s autenti~nim

43 AJ, Beograd, fond 50, fasc 35, spis 73. 44 AJ, Beograd, fond 50, fasc. 35, spis 73 /list 732/. 45 Usp. Du{an Ne}ak, O problemu “razseljenih oseb” (D.Ps.) in jugoslovanskih “Volksdeutscherjev” v Austriji ter o britanski ideji njihove zamenjave s koro{kimi Slovenci (1945-1947), Zgodovinski ~asopis, letnik 50, {t. 4 (105), Glasilo Zgodovinskih dru{tev

Slovenije, Ljubljana, 1996., str. 561.-564.; Zoran Janjetovi}, odlazak vojvo|anskih [vaba – proterivanje ili iseljavanje, Tokovi istorije, br. 3-4, Beograd, 1997., str. 113.; Isti, Between Hitler and Tito. The disappearance of the Vojvodina Germans,

Belgrade /Beograd/, 2000., str. 296.; Vladimir Geiger, Nijemci u \akovu i \akov{tini, Hrvatski institut za povijest – Dom i svijet, Zagreb, 2001., str. 173.-174. 46 Usp. Vladimir Geiger (prir.), Radni logor Valpovo 1945.-1946. Dokumenti, Njema~ka narodnosna zajednica Zemaljska udruga

Podunavskih [vaba u Hrvatskoj / Volksdeutsche Gemeinschaft Landsmannschaft der Donauschwaben in Kroatien, Osijek, 1999., str. 10.; V. Geiger, Nijemci u \akovu i \akov{tini, str. 174.

tuma~enjem Odluke od strane Predsjedni{tva AVNOJ-a, “/…/ a u cilju da se izbegne svaka pogre{na primena zakona, kao i nepravda”.47 @rtve kolektivne odmazde nisu bili Folksdoj~eri koji su mogli dokazati svoje sudjelovanje u partizanskoj borbi ili bar njezino potpomaganje. Od oduzimanja imovine i protjerivanja (repatrijacije) i interniranja u logore bili su izuzeti oni pojedinci njema~kog prezimena koji su uspjeli dokazati da se nisu iskazivali Nijemcima. Po{te|eni su bili, Folksdoj~eri iz mje{ovitih brakova. Tako|er, i oni koji su bili dràvljani neutralnih zemalja, ako njihovo drànje za vrijeme rata nije procijenjeno kao neprijateljsko. Odjeljenje za repatrijaciju Ministarstva socijalne politike DF Jugoslavije u dopisu od 16. listopada 1945. godine Predsedni{tvu Ministarskog savjeta DF Jugoslavije, Beograd, napominje: “Licima nema~ke narodnosti, ranije jugoslovenskim dràvljanima, koji su izbegli zajedno sa okupatorskom fa{isti~kom silom ne dopu{ta se povratak u na{u zemlju. I Dràvna komisija za repatriaciju, uz saglasnost Pretsedni{tva Ministarskog saveta DFJ i Ministarstva inostranih poslova, donela je zaklju~ak o zabrani povratka tim licima, izuzimaju}i samo ona koja dokaù da su za vreme rata i okupacije na{e zemlje aktivno pomagala na{ pokret”.48

Nakon {to je u kolovozu 1947. godine Vlada SSSR-a odbacila prijedlog Jugoslavije da se preostalih 110.000 jugoslavenskih Folksdoj~era iseli u sovjetsku okupacijsku zonu Njema~ke, Ministarstvo vanjskih poslova FNR Jugoslavije iznijelo je Predsjedni{tvu Vlade i Ministarstvu unutarnjih poslova FNRJ mi{ljenje: “Obzirom na ovaj negativan odgovor Vlade SSSR i obzirom na poznati negativan stav Zapadnih Sila po pitanju iseljenja na{e nema~ke manjine, nema izgleda da bi se ovo pitanje u dogledno vreme moglo re{iti na legalan na~in, ma da }e se ono mo}i ponovo pokrenuti i pred Kontrolnim savetom u Berlinu i prilikom raspravljanja o mirovnom ugovoru sa Nema~kom. No od svega toga ne mogu se o~ekivati neki prakti~ki rezultati”.49

Naime, ve} je “Nacrt deklaracije o osnovnim pravima nacija i gra|ana Demokratske Federativne Jugoslavije”, NKOJ-a i Predsjedni{tva AVNOJ-a iz travnja 1944. godine, predvi|ao: “Svakom gra|aninu Jugoslavije koji je za vreme rata napustio otad`binu i u inostranstvu radio protiv interesa naroda, vodio propagandu protiv oslobodila~ke borbe naroda Jugoslavije ili organizovao i pomagao u zemlji bande za borbu protiv Narodnooslobodila~ke vojske /…/, oduzima se dr`avljanstvo Demokratske Federativne Jugoslavije, a u slu~aju nedozvoljenog povratka u zemlju bi}e uhap{eni i osu|eni za izdajstvo naroda i otad`bine, ukoliko nadle`ni sudovi ne budu tra`ili njihovo izru~ivanje sudu.”50

Ustav FNRJ iz 1946. godine navodi: “Nijedan dràvljanin Federativne Narodne Republike Jugoslavije ne moè biti prognan iz dràve”, uz napomenu “Samo u slu~ajevima propisanim zakonom moè gra|anin biti protjeran iz svog prebivali{ta”,

47 Narodna Republika Hrvatska Ministarstvo unutra{njih poslova Odjel za izvr{enje kazni, Pov. br. 421-1946. Predmet: na~elno uputstvo vrhu logorisanja osoba njema~ke narodnosti, U Zagrebu dne 12. o`ujka 1946. Preslik okru`nice u posjedu autora. 48 AJ, Beograd, , fond 50, fasc. 35, spis 73. 49 AJ, Beograd, fond 50, fasc. 35, spis 73. 50 Usp. S. Ne{ovi}, Stvaranje nove Jugoslavije 1941 – 1945, str. 311.

te poja{njava “Saveznim zakonom se odre|uje u kojim slu~ajevima i na koji na~in se mo`e gra|anima Federativne Narodne Republike Jugoslavije oduzeti dr`avljanstvo”.51

Kona~no, “Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o dràvljanstvu FNRJ” od 1. prosinca 1948. godine, pripadnicima njema~ke manjine koji se ne nalaze u Jugoslaviji, koji su do tada izbjegli ili protjerani, oduzeto je jugoslavensko dràvljanstvo: “U ~lanu 35., iza prve stavke dodaje se nova stavka 2. /.../ Ne smatraju se dràvljanima FNRJ u smislu prethodne stavke osobe njema~ke narodnosti koje se nalaze u inozemstvu, a koje su se za vrijeme rata ili prije rata ogrije{ile o svoje du`nosti dràvljanina nelojalnim postupcima protiv narodnih i dràvnih interesa naroda Federativne Narodne Republike Jugoslavije.” 52

Unato~ {to je “Op}a deklaracija o pravima ~ovjeka” usvojena na Generalnoj skup{tini Ujedinjenih naroda 10. prosinca 1948. godine, izme|u ostalog, isticala da svatko ima pravo na dràvljanstvo i da nitko ne moè biti proizvoljno li{en svog dràvljanstva, niti prava da promijeni dràvljanstvo53, oduzimanje dràvljanstva Folksdoj~erima u Jugoslaviji jednostrano je provedeno.

Nakon svega, Vladimir Dedijer, predstavnik FNR Jugoslavije na Tre}em zasjedanju Ujedinjenih naroda, u raspravi prilikom sastavljanja Deklaracije o pravima ~ovjeka, 15. listopada 1948. godine, je izjavio: “Jugoslavenska delegacija je od samog po~etka rada komisije za ljudska prava zauzimala ~vrst stav protiv svake vrste diskriminacije i progona”.54

Prvi je poslijeratni popis 1948. godine zabilje`io u Jugoslaviji 55.337 (u Hrvatskoj 10.144) pripadnika njema~ke manjine. Austrijanci su na popisu 1948. godine uklju~eni, zbog neznatnog broja iskazanih pripadnika, u skupinu “Ostali”.55

Polo`aj njema~ke manjine u Jugoslaviji donekle }e se pobolj{ati nakon {to je 1951. godine FNR Jugoslavija donijela ukaze o ukidanju ratnog stanja sa Saveznom Republikom Austrijom i sa Njema~kom.56

Iseljavanje Folksdoj~era iz Jugoslavije, bilo je tada jo{ uvijek mogu}e samo preko liste Crvenog kri`a u sklopu programa spajanja obitelji. Od 1952. godine, nakon dogovora jugoslavenske i njema~ke vlade da se preostali Folksdoj~eri mogu iseliti u Njema~ku, odobravalo se i pojedina~no iseljavanje. Nakon {to je 1953., odnosno 1954. potpisan i sporazum izme|u austrijske i jugoslavenske vlade o otpustu Folksdoj~era iz jugoslavenskog dr`avljanstva i mogu}nosti stjecanja austrijskog (“Odobrenje Sporazuma u pogledu teksta potvrde koje }e izdavati Austrisko

51 Ustav Federativne Narodne Republike Jugoslavije, str. 15. 52 Usp. Slu`beni list Demokratske Federativne Jugoslavije, god. IV, br. 105, Beograd, 4. prosinca 1948., str. 1. 53 Usp. Ujedinjene nacije i prava ~oveka, Informativni centar Ujedinjenih nacija, Beograd, 1968., str. 19.-24.; 32.-33. 54 Usp. Zasjedanje Generalne skup{tine OUN. Jugoslavenska delegacija `eli da se izradi deklaracija o ljudskim pravima koja }e pomo}i milijunima ljudi da ta prava dobiju. Govor jugoslavenskog delegata Vladimira Dedijera u Komitetu za socijalna pitanja,

Borba, Organ Komunisti~ke partije Jugoslavije, god. XIII, br. 251, Zagreb, 16. oktobra 1948., str. 3. 55 Usp. Kona~ni rezultati popisa stanovni{tva od 15. marta 1948. godine, knj. IX, Stanovni{tvo po narodnosti, FNRJ, Savezni zavod za statistiku, Beograd, 1954., str. XIV.- XVI., 1.-183. 56 Usp. Slu`beni list Demokratske Federativne Jugoslavije, god. VII, br. 4, Beograd, 17. sije~nja 1951., str. 68.-69.; Slu`beni list

Demokratske Federativne Jugoslavije, god. VII, br. 35, Beograd, 1 kolovoza 1951., str. 1.

veleposlanstvo u Beogradu licima nema~ke narodnosti u cilju dobijanja otpusta iz jugoslovenskog dr`avljanstva, zaklju~en putem razmene nota izme|u Federativne Narodne Republike Jugoslavije i Republike Austrije od 1 decembra 1953 godine i 12 marta 1954 godine”57), od 1955. godine iseljavanje njema~ke i austrijske manjine iz Jugoslavije znatno je pojednostavljeno.58

Popis stanovni{tva iz 1953. godine zabilje`io je u Jugoslaviji 69.536 (u Hrvatskoj 11.242) Nijemca i 852 (u Hrvatskoj 749) Austrijanca. Broj Nijemaca i Austrijanaca u Jugoslaviji i Hrvatskoj i dalje se je smanjivao, {to pokazuju i popisi stanovni{tva koji su slijedili.59

Postupak “narodnih vlasti” prema njema~koj manjini u Jugoslaviji nakon Drugoga svjetskog rata, naj~e{}e je u jugoslavenskoj (i hrvatskoj) politici, promid`bi, historiografiji i publicistici opravdavan ~injenicama: jugoslavenski su se Nijemci jo{ u Travanjskom ratu 1941. godine u cjelini pona{ali na tipi~an petokolona{ki na~in, tijekom Drugoga svjetskog rata su se borili (mahom dobrovoljno) u vojnim postrojbama Tre}ega Reicha protiv Narodnooslobodila~ke vojske i Partizanskih odreda Jugoslavije, po~inili su mno{tvo zlo~instava, ~ak i nad civilnim stanovni{tvom Jugoslavije, te su na takav na~in sami onemogu}ili svoj dalji opstanak u “dr`avnoj zajednici jugoslavenskih naroda”.

Pri lo zi:

Elaborat prof. dr. Vase ^ubrilovi}a (3. studenoga 1944.) o protjerivanju Nijemaca, Ma|ara, Albanaca i Rumunja iz Jugoslavije upu}en Prezidijumu Narodne skup{tine Narodne Republike Srbije

Man jin ski pro blem u no voj Ju go sla vi ji

Dana{nji rat me|u ostalim mnogobrojnim pitanjima postavio je u Jugoslaviji i problem njenih manjina. Sve manjine sna`no su od samog po~etka 1918. g. bile protiv stvaranja dràve, ne zbog svog broja u odnosu prema nama Ju`nim Slovenima, koliko zbog mesta gde su bile naseljene, i svoje povezanosti sa sebi srodnim narodima u susednim dràvama. Geopoliti~ki poloàj jugoslovenskih zemalja na raskr{}u civilizacija, imperija i naroda, na prelazu izme|u istoka i zapada, severa i juga, delovao je u toku vekova, da su se u njih naselili ili poku{ali u ve}im masama naseliti i drugi narodi osim Ju`nih Slovena. Svojom ìlavom vekovnom borbom mi smo uspevali da suzbijemo Italijane od na{eg Jadrana, da zadràvamo Nemce na Karavankama, da uspe{no vodimo borbu s Ma|arima i Nemcima u ravnicama Ba~ke, Banata i Srema, da zadràvamo {irenje albanskog talasa od Drine prema Moravi i Vardaru.

57 Usp. Slu`beni list Federativne Narodne Republike Jugoslavije. Me|unarodni ugovori i drugi sporazumi, god. III, br. 5,

Beograd, 15. srpnja 1955., str. 56. 58 Usp. Du{an Ne}ak, Nekaj osnovnih podatkov o usodi nem{ke narodnosne skupnosti v Sloveniji po letu 1945, Zgodovinski ~asopis, letnik 47, {t. 3, Ljubljana, 1993., str. 444.; V. Geiger, Nijemci u \akovu i \akov{tini, str. 191.-192. 59 Usp. Popis stanovni{tva, doma}instava, stanova i poljoprivrednih gospodarstava 31. o`ujka 1991. Stanovni{tvo prema narodnosti, po naseljima. Dokumentacija 881, Republika Hrvatska, Republi~ki zavod za statistiku, Zagreb, 1992.

Me|utim, za vreme vladavina Venecije, Austrije i Turske ovi narodi ipak su uspeli, da se infiltriraju u na{e zemlje, stvaraju}i negde ve}a, negda manja svoja etni~ka ostrva u na{im najbogatijim pokrajinama. U 18. i 19. veku, Austrija je prelila Vojvodinu, Hrvatsku i Slavoniju sa nema~kim i ma|arskim kolonijama. Od seobe Srba pod Arsenijem ^arnojevi}em 1690. u Ugarsku, Arbanasi sistematskim pusto{enjem srpskih sela preplavili su Kosovo i Metohiju; niz padine [ar-planine, oni se u to doba spu{taju u gornji tok reke Vardara u Makedoniji. U to vreme poja~ava se italijanska civilizacija po na{im gradovima na Jadranu. Kad je 1918. g. do{lo do stvaranja Jugoslavije, mi smo Jugosloveni dobili razgrani~enje sa susednim narodima na na~elu narodnosti. Iako smo izgubili zbog toga velik deo zemalja, kojim smo etni~ki vladali jo{ pre 100 god, mi smo dobili u okviru svoje dr`ave velik deo stranih naroda, koji su sa~injavali takozvane narodne manjine. Njih je bilo u svemu (...) Nemaca, Ma|ara, Arnauta, Rumuna, Italijana.

Mi smo posle osloba|anja 1918. g. prema nacionalnim manjinama zauzeli stanovi{te najve}e {irokogrudosti, tako su neke od njih ve} u ratovima 1912. - 1918. g. tako se prema nama pona{ale, da su opravdano zasluìvale i drugi postupak. Mirovni ugovori sklopljeni izme|u nas i pobe|ene Nema~ke, Austrije i Ma|arske, pored toga su nam naturali ~itav niz obaveza kako da postupamo sa nacionalnim manjinama. Mi smo te obaveze savesno i potpuno ispunjavali. Kod nas su manjine uìvale sva gra|anska prava, imale potpunu prosvetnu autonomiju i pravo odràvanja kulturnih veza sa sebi srodnim narodima. Posebice sve povlastice iskori{}avali su jugoslovenski Nemci. Oni su imali svoje osnovne, srednje i stru~ne {kole, preko Kulturbunda bili su kulturno usko povezani me|u sobom, ~itav niz privrednih ustanova, po~ev od zadru`nih saveza do banaka, sluìo je privrednom unapre|ivanju nema~kog ~oveka u Jugoslaviji. I politi~ki su Nemci bili organizovani i zastupljeni preko Nema~kog kluba u Narodnoj skup{tini. Ne tako svestrano i ~vrsto, ali ipak dosta jako bili su organizovani i Ma|ari u vojvodini. Arnauti u Staroj Srbiji i Makedoniji uspeli su, preko autonomije islamske verske zajednice, da dobiju u ruke jednu organizaciju, koja }e svestrano sluìti njihovim kulturnim i nacionalno-politi~kim ciljevima.

Kako su jugoslovenske manjine iskori{}avale ovu na{u {irokogrudost i trpeljivost? Kod nas, kao i svugde u Evropi, pokazalo se da nikakva popustljivost nije u stanju da odvrati te`nje pojedinih manjina, da se preko granica dràva veù sa svojim maticama zemljama. Nasuprot, jo{ pre rata zapaèno je ja~anje separatisti~kih te`nji nacionalnih manjina u svima dràvama pa i u na{oj. Sve povlastice kulturne i privredne, posluìle su im zato, da ih iskoriste, kao sredstvo za razbijanje dràva u kojima su uìvale. Posle pojave nacional-socijalisti~kog pokreta u Nema~koj, njene manjine prednja~e ostalim manjinama u tom pitanju. Vo|i Tre}eg Rajha svesno i sa planom su iskori{}avali svoje manjine kao minu za razbijanje njima neprijateljskih dràva. Nema~ki teoreti~ari nema~kog Nacional-socijalizma oti{li su tako daleko, da su izgradili i novu teoriju o pripadnosti narodnoj. Po toj teoriji, ose}anje nacionalne svesti ja~e je od ose}anja lojalnosti prema dràvi. Zato svaki Nemac, bez obzira u kojoj dràvi ìvio i ~iji gra|anin bio, pre svega je Nemac, duàn na poslu{nost Rajhu i njegovom vo|stvu. [ire}i ovu novu nauku o gra|anskim obavezama, nema~ki Nacional-socijalizam je od manjine svoga naroda po raznim dràvama, stvorio jedno mo}no sredstvo za borbu protiv svih

tih dràva. On je nemilosrdno iskoristio te svoje manjine protiv dràva. Godine pre po~etka ovog rata, agenti Tre}eg Nema~kog Rajha razmileli su se bili i po na{oj dràvi, organizuju}i kulturno-politi~ki, privredno i vojni~ki na{u nema~ku manjinu na ovoj osnovi. Neki uvi|avniji i trezveniji jugoslovenski Nemci poku{ali su tome da se odupru, ali su bili pregaèni talasom nacionalnog odu{evljenja, koga je Adolf Hitler umeo da ulije u du{e nema~kih ljudi, naro~ito nema~ke omladine. Tako su sve manjinske povlastice nema~kog naroda u Jugoslaviji bezobzirno iskori{}ene od vo|e Tre}eg Rajha, da od svojih sunarodnika u Jugoslaviji, jo{ pre po~etka rata sa nama izgrade jednu mo}nu petokolona{ku armiju. Daleko bi odvelo opisivanje tog rada u na{oj zemlji, svi znamo koje su bile posledice. Na{i merodavni faktori u to doba bili su o svemu ta~no obave{teni, ali nisu imali moralne smelosti, da na vreme preduzmu mere. Naàlost mnogi i od njih su bili i sami petokolona{i, a jo{ vi{e ih je bilo, koji su svesno zatvarali o~i pred ~injenicama iz straha pred mo}nim Nema~kim Rajhom. Vide}emo, dalje od kakvih je posledica to bilo.

Sli~no dr`anju Nemaca bilo je i dr`anje Ma|ara. Oni su bili mnogo slabije organizovani od Nemaca, siroma{niji su i kulturno zaostaliji, ali zato su imali neposredan naslon na susednu Ma|arsku. U poslednjim godinama pred rat, naglo otvaranje ma|arskih privrednih preduze}a, pokretanje ~asopisa i listova i osnivanje mnogih kulturnih organizacija po Vojvodini, sve snabdeveno sa velikim nov~anim sredstvima, govorilo je da iza sve te poja~ane aktivnosti stoji ma|arska vlada sa svojim dispozicionim fondovima.

Arnautska separatisti~ka akcija naro~ito je bila jaka na Kosovu i Metohiji. Tu je oduvek bio aktivan Kosovski komitet, obilno pomagan i politi~ki i nov~ano od fa{isti~ke Italije. Kada je izbornim sporazumom sa Stojadinovi}em, preko Mehmeda Spahe, Ferhat beg Drugi uspeo da pro{iri autonomiju islamske verske zajednice i na staru Srbiju i Makedoniju, sa sedi{tem u Skoplju, albanski separatisti dobili su mo}no oru`je u ruke. Oni su ga za dve do tri godine, tako spretno iskoristili, da su u svoje ruke dobili celokupnu versku i prosvetnu organizaciju Muslimana na Jugu. Preko nje, oni su se politi~ki organizovali, i pre{li u napad, tako da je vlada u Beogradu u jesen 1939. godine bila prisiljena da tu autonomiju ukine.

Kao {to se vidi jo{ pre po~etka rata, jo{ 1941. godine na{e nacionalne manjine manje vi{e neskriveno su pokazivale svoju te`nju da iskoriste prvi ratni sukob, iza|u iz okvira na{e dr`avne zajednice i priklju~e se susednim dr`avama. Kako se u upu}enim politi~kim krugovima o tome dosta znalo, niko nije ni slutio da se kod tih manjina nagomilala tako velika koli~ina mr`nje prema nama. Ta mr`nja i neobuzdana te`nja za na{im uni{tenjem izbila je kod njih svom snagom posle 6. aprila 1941. godine.

Ve} prvog dana rata i vojnik i gra|anin osetio je, da Nemci, Ma|ari i Arnauti ~ine glavni kadar petokolona{ke vojske, koja se pojavila tako organizovana svugde i na svakom mestu, da je bilo jasno da se ta organizacija morala stvarati sistematski i dugo vremena jo{ pre po~etka rata. Izli{no bi bilo navoditi primere za njihov petokolona{ki rad. Pomenu}u samo glavne stvari. Ve} prvog dana rata celokupna nema~ka manjina u Jugoslaviji zaboravila je na gra|ansku lojalnost i zakletvu vernosti dràvi u kojoj je ìvela i stavila se na raspoloènje vojsci Tre}eg Nema~kog Rajha. Kulturbund se preko

no}i pretvorio u politiku organizaciju folksdoj~era. Privremene organizacije Nema~ke u Jugoslaviji smesta su se ukop~ale u nema~ku ratnu privredu. Nema~ka manjina organizovala se ~itavim nizom naredaba odozgo, odvojeno od ostalih naroda, privilegovana i isticana, kao vladaju}a rasa. Svi mu{karci folksdoj~eri stavili su se na raspolaganje nema~koj vojnoj upravi. Jedan deo stupio je odmah u SS odrede i Gestapo i sluìo kao policijska vojska po raznim zemljama. Svi mi znamo da su ti folksdoj~eri iz Gestapoa i SS odreda bili gori i od najgorih rajhsdoj~era. Ko ne zna u Beogradu folksdoj~ere dèlate, Rihtera, Krigera, Hana i ~itav niz sli~nih be{tija u ljudskom obliku, koji su tri godine ubijali i pusto{ili ovu zemlju. Princ Eugenova divizija sastavljena od folksdoj~era pro~ula se ne po juna{tvu u borbi s narodnooslobodila~kom vojskom, nego po svireposti, paljenju pusto{enju na{ih sela u Srbiji, Crnoj Gori, Bosni i Hercegovini. Drugi folksdoj~eri koji nisu bili u vojnoj slu`bi, radili su u organizaciji Tot, bili u privrednim preduze}ima komesari i eksperti za sva mogu}a pitanja, samo gde se mogla prigrabiti koja para. Od na{eg Banata, napravljena je bila posebna upravna oblast, u kojoj su folksdoj~eri imali celokupnu vlast. Treba priupitati ljude iz tog kraja, da pri~aju kakva je bila ta uprava, kakvu je pravdu delila. Mi smo bili gra|ani drugog reda, ~esto izjedna~avani sa progonjenim Jevrejima, {ikanirani, plja~kani i za najmanju sitnicu u masama streljani. Ovakvo pona{anje folksdoj~era u Jugoslaviji izazvalo je ogromno ogor~enje kod svih Jugoslovena. Mi se moèmo slagati i ne slagati u pojedinim pitanjima dràvne politike, ali smo danas svi slo`ni u jednom, da sa folksdoj~erima u Jugoslaviji treba jednom za uvek pre~istiti ra~une. Oni su to zasluìli svojim nelojalnim drànjem prema dràvi u kojoj su ìveli, svojom svirepo{}u i verolomno{}u, svojom grabljivo{}u i bezobzirno{}u.

Kad je Ma|arska u prole}e 1941. g. propustila nema~ku vojsku da nas napadne sa severa, ona je za nagradu dobila Ba~ku. Ve} u ratu 1914. do 1918. Ma|ari su se pro~uli zbog svojih zverstava po~injenih po Srbiji i nasilja izvr{enih nad Srbima u Vojvodini. Pored svega toga, kad je Vojvodina pripojena Jugoslaviji 1918. g. pre{lo se preko svega. Ni jedan glava ma|arska nije pala, kad je srpska vojska u{la u Vojvodinu. Me|utim, kad je ma|arska vojska 1941. g. prodrla u Ba~ku, bez borbe i krvi, ona je odmah po~ela sa sistematskim istrebljivanjem na{eg `ivlja u Ba~koj. Ve} u aprilu 1941. g. ma|arska vojska izvr{ila je pokolje u Novom Sadu, Somboru i titelskom srezu. Glavni potkaziva~i i hu{ka~i bili su doma}i Ma|ari. Koncem 1941. g. i po~etkom 1942. g. pokolji nad Srbima u Ba~koj su ponovljeni. Nove hiljade ljudi, i dece pobijeno je iz pu{aka ili pobacano u zamrznute Dunav i Tisu. Na hiljade dobrovolja~kih porodica, {to nije pobijeno odvedeno je u koncentracione logore u Ma|arsku, gde ih je veliki deo propao. Ra~una se, da je u toku okupacije Ba~ke pobijeno 20-25.000 Srba. Ne malu ulogu pri tom je igrala i ma|arska manjina u Ba~koj. Ma|ari u Banatu veruju}i u po~etku da }e i oni pripasti Ma|arskoj i{li su listom sa Nemcima. Docnije, kad su videli da se tamo u~vrstila folksdoj~erska vlast oni su skrenuli protiv. Bez sumnje, da je ma|arska manjina u Ba~koj, mnogo manje kriva nego folksdoj~eri za pokolj nad Srbima; od njih se docnije branila i Salajeva vlada u Pe{ti i tovarila odgovornost na le|a ma|arskih fa{ista, ali ipak, objektivno uzev{i njihovo u~e{}e u tome je bilo tako veliko, da se ne mogu oprati. Kad su u prole}e 1941. g. prodrle nema~ke motorizovane

divizije na Kosovo i Metohiju, ceo arnautski svet sko~io je na oru`je i pritekao im u pomo}. Naoruàni od Nemaca, Arnauti su po~eli besomu~no da pusto{e srpska sela po tim predelima. Na hiljade ku}a je popaljeno, narod bez i~ega najuren i ko je u to doba bio u Crnoj Gori i Srbiji, mogao je videti reke izbeglica kako beè prema severu ili jugu, da spasu samo goli ìvot. Italijanske i nema~ke trupe i{le su u svemu na ruku arnautskoj te`nji, da uni{te na{ ìvalj u Staroj Srbiji One su Arnautima dale oru`je i celokupnu spremu, i kad su u susednim zemljama Srbiji, Crnoj Gori, Albaniji i Makedoniji po~eli ustanci narodnooslobodila~kog pokreta i partizana protiv okupatora, Arnauti iz ovih krajeva sluìli su kao glavna pomo}na snaga okupatoru u borbi protiv tih ustanika. Metohijski i kosovski Arnauti i{li su sa Nemcima i Italijanima u takve pohode protiv partizana u svima okolnim zemljama. Njihovi odredi zbog svoje svireposti i grabljivosti bili su strah i trepet za stanovni{tvo tih zemalja. Oni i kad je nema~ka snaga na izdisaju, sluè kao glavni oslonac nema~koj vojsci, koja se iz Gr~ke i Makedonije, preko Kosova i Metohije, povla~i prema severu. Oni su u toku cele narodnooslobodila~ke borbe bili glavna smetnja spajanju narodnooslobodila~kog pokreta iz Crne Gore, Bosne i Srbije, sa pokretom u Albaniji i Makedoniji. Ljudi koji su upravljali operacijama narodnooslobodila~ke vojske, najbolje to znaju.

Govore}i o drànju Arnauta u Staroj Srbiji i Makedoniji u ovom ratu, izuzimam ~asne izuzetke. Posebice treba da se oda priznanje juna~kom drànju pravih Albanaca iz Albanije. Oni su od samog po~etka poveli borbu protiv fa{isti~kih osvaja~a njihove otad`bine, drugarski i lojalno sara|ivali sa narodnooslobodila~kim pokretom u Crnoj Gori i Makedoniji, stavljaju}i se sami na raspoloènje i pod vo|stvo mar{ala Tita. Narodi Jugoslavije ne smeju to nikad zaboraviti, i {to god bude u njihovoj mo}i mogu se truditi da im vrate vernost za vernost, pomaù}i siroma{ne br|ane s ove strane Drima, da i ovi {to pre privrednim i kulturnim napretkom stanu u red kulturnih naroda u Evropi. Ali, simpatije koje mi ose}amo prema narodu u Albaniji, ne smeju nas omesti da ras~istimo ra~une se kvislin{kim razbojnicima Kosova i Metohije.

Iz gore napisanih redaka vidi se, da su se tri glavne manjinske grupe u Jugoslaviji, same odrekle svojih gra|anskih prava i stupaju}i otvoreno neprijateljski prema dràvi u kojoj ìve. Zato su izgubili pravo da se i dalje zovu na{i gra|ani. Njih treba ukloniti iz na{e dràve, jer su to i zasluìli.

Osim nelojalnog drànja ima i drugih dubokih dràvnih razloga, koji nas prisiljavaju da iskoristimo ovaj rat i da re{imo pitanje iseljavanja manjina. Na{e manjine, ve} smo podvukli, nisu za nas opasne zbog svoga broja, koliko zbog svoga geo-politi~kog poloàja i zbog svoje povezanosti sa sebi srodnim susednim narodima. Zato su one iskori{}avane od tih naroda u borbi protiv nas, a sluìle su ujedno kao kamen spoticanja izme|u na{e dràve i susednih naroda. Demokratska Federativna Jugoslavija moè imati mira i osiguran razvitak samo onda, ako bude etni~ki ~ista, i ako re{enjem manjinskog pitanja jednom za uvek ukloni uzroke trvenjima izme|u sebe i susednih dràva.

Kad pogledamo na priloène karte, treba da vidimo, da su se na{e manjine skupile na vrlo va`nim privrednim i strategijskim poloàjima na{e dràve. Na primer Vojvodina, koja vlada u{}ima reka srednjeg Podunavlja i Dunavom i gospodari

pristupom iz Srednje Evrope na Balkan, geo-politi~ki uzev{i, strategijski je klju~ Balkana. Bez nje glavne jugoslovenske zemlje Srbija i Hrvatska izgubile bi svoj oslonac na Dravi, Savi, Dunavu i Moravi i opet postale bezna~ajne periferijske pokrajine neke nove Austrije ili Turske. Vojvodina je ìtnica cele Jugoslavije, i da u njoj nema ni jednog Srbina i Hrvata, morali bi se za nju boriti, zbog ishrane miliona na{ih gra|ana u pasivnim krajevima ju`no od Save i Dunava. Kad ~ovek poku{a da stvara plan za budu}u privrednu izgradnju jugoslovenskih zemalja, on ga ne moè ni zamisliti bez Vojvodine, kao ìtne rezerve. Zemlje ju`no od Save i Dunava sa svojim rudnim bogatstvom, sa bogatim {umama i velikom hidroelektri~nom energijom, pruàju sve uslove za izgradnju savremene industrije. Ali, ona }e se mo}i tamo podi}i, samo u tom slu~aju, ako vojvo|anske ravnice pruè dovoljno ìvotnih namirnica za ishranu radni~kih masa po tim novim industrijama. Me|utim, u toj Vojvodini, mi Srbi i Hrvati ~inimo samo relativnu ve}inu, zato nam se moglo i desiti u ovom ratu da Ma|ari uzmu Ba~ku, a Nemci preko svojih manjina u Banatu, da od njega naprave mali Rajh.

Sli~an je poloàj zemalja oko [ar-planine, naseljenih sada prete`no Arnautima. Ti predeli su razvo|e balkanskih reka, {to odatle teku u tri mora, zato su Kosovo i Metohija oduvek smatrani kao strategijski centar Balkana. S druge strane, drè}i centralni deo Balkana, ovi predeli razdvajaju Crnu goru od Srbije, a njih obadve od Makedonije. Ove zemlje Demokratske Federativne Jugoslavije, sve dotle ne}e biti ~vrsto me|u sobom povezane, dok ne dobiju i neposrednu etni~ku granicu. Ovo je pitanje naro~ito va`no za Makedoniju. Od reke Vardara njegov gornji tok drè Arnauti, njegov donji tok imaju u svojim rukama Grci. Mi Ju`ni Sloveni drìmo samo njegov srednji tok. Pozicije su suvi{e slabe, a da ne bi mogle biti dovedene u pitanje onako, kako je to napravila Italija u ovom ratu, pripajaju}i Albaniji ne samo Kosovo i Metohiju, nego i Debar, Ki~evo, Gostivar i Tetovo. Mi ne smemo da imamo iluzija o pitanju budu}eg razvitka odnosa u Evropi. Ovaj stra{ni rat te{ko da }e biti poslednji. Mi }emo i dalje ostati na raskrsnici svetova, zato i opet izloèni prvom udarcu, u nekom novom ratu. Stoga je du`nost ljudi, koji upravljaju sudbinom svih zemalja, da sada ve} predvi|aju sve mogu}nosti i osiguraju ih od ponavljanja doga|aja iz ovog rata. Dràvnici stare Jugoslavije nisu to imali u vidu 1918. g. kad su zadràli nacionalne manjine. Jo{ vi{e, iz partijsko-politi~kih razloga oni su te manjine pomagali, a mi smo u ovom ratu platili to desetinama hiljada glava. To se vi{e ne sme ponoviti. I privredno va`ne su za nas plodne kotline Pologa, Kosova i Metohije. Oko njih nalaze se na{e siroma{ne zemlje, kao Crna Gora, Sandàk novopazarski severno od [ar-planine i siroma{na pe~albarska naselja Makedonaca ju`no od [ar-planine. Oni s pravom traè, da im se natrag vrate zemlje odakle su ih Arnauti najurili poslednjih 150 godina.

Ja namerno u ovom referatu usredsre|ujem pa`nju na Vojvodinu i Staru Srbiju, jer smatram da je tu ~vor na{eg manjinskog problema. Pri re{avanju ovog pitanja, nas ne sme da vodi nekakva èlja za osvetom, zbog po~injenih nasilja od njihove strane nad na{im narodima. Samo hladan dràvni ra~un, mora da upravlja na{om politikom po ovom pitanju. Mi imamo tih manjina rasutih i po drugim pokrajinama. Bez sumnje posle ovih stra{nih nasilja, {to ih uz pomo} doma}ih Nemaca po~ini{e Nemci iz Rajha po slovena~kim zemljama, Slovenci imaju puno pravo, da traè ~i{}enje svojih zemalja od folksdoj~era. Nova politi~ka granica izme|u nas i Austrije, mora biti i

etni~ka granica izme|u Slovenaca i Nemaca. Samo, tu je u pitanju koja desetina hiljada Nemaca, i posao }e mo}i svr{iti sami Slovenci, bez velikih komplikacija. Nema~ke i ma|arske manjine po Hrvatskoj i Slavoniji, Bosni i Hercegovini, rasuta su ostrvca u etni~kom moru jugoslovenskih naroda, i da}e se ili proterati ili pretopiti bez velikog otpora. Za nas je glavni problem, kako razbiti manjinske blokove, na va`nim geo-politi~kim polo`ajem. Tu }e morati prisko~iti u pomo} snaga celokupne dr`ave preko Federalne vlade.

Po{to smo izneli razloge za{to je potrebno o~istiti dràvu od manjina, da vidimo ima li mogu}nosti za izvo|enje toga plana. Objektivno uzev{i, uslovi za taj posao vrlo su povoljni. Ako se 1918. god. prilikom izgra|ivanja Evrope, polazilo sa stanovi{ta, da se manjinsko pitanje moè re{iti preko povlastica tim manjinama, iskustva iz ovog rata su pokazala celoj Evropi, da to nije ta~no. Bezobzirno iskori{}avanje nema~kih manjina od strane Tre}eg Rajha dovelo je do saznanja da je jedino pravilno re{enje toga pitanja, preseljavanje manjina. Sam Tre}i Rajh poveo je jednu brutalnu kolonizatorsku politiku, prebacuju}i milione, s jednog kraja Evrope na drugi. [ta vi{e, on je spremao planove za iseljavanje ~itavih naroda, i putem jedne smi{ljene kolonizacione politike, teìo je da zavlada jugo-isto~nom i srednjom Evropom. Da je on pobedio u ovom ratu, nas Ju`nih Slovena, posebice Srba, nestalo bi sa lica zemlje. Ovaj na~in re{avanja manjinskog pitanja, primili su bili i nema~ki saveznici Italija i Ma|arska. Zato je razumljivo da su i na{i saveznici stali na stanovi{te, da se u ovom ratu manjinsko pitanje re{i putem preseljavanja. Prvi bratski Sovjetski Savez primenjuje jo{ pre rata ovu metodu u re{avanju manjinskih problema. On je, ve} davno raselio Karelce na granicama Finske. Iz primorskih oblasti na Dalekom istoku iseljeni su Koreanci i Kinezi ~ak u Turkenstan. Kad je Sovjetski Savez jo{ 1940. zaposeo Besarabiju, on je iselio iz nje 150 hiljada besarabskih Nemaca. îtav grad od baraka izgradili su te godine Nemci na u{}u Save u Dunav, u Zemunskom polju. Mi Beogra|ani imali smo tada prilike da gledamo transporte tih Nemaca pri odlasku za nema~ki Rajh. I sada Sovjetski Savez jo{ u toku rata vr{i izmenu stanovni{tva, preseljavaju}i Poljake iz Ukrajine i Bele Rusije, preko nove sovjetsko-poljske granice, a dovode}i otud Ukrajince i Beloruse u Sovjetski Savez. Pozivaju}i se na ove primere i mi }emo imati pravo, da traìmo od na{ih saveznika, da se i na{e manjinsko pitanje re{i na isti na~in, iseljavanjem.

Traè}i od na{ih saveznika da nam dozvoli iseljavanje manjina mi }emo na to imati vi{e pravo, nego i jedan drugi narod u Evropi. Nijedan narod u Evropi nije toliko podneo, od naroda srodnih svojim manjinama, kao mi. Preko milion ljudi, èna i dece izginulo je u ovom stra{nom ratu kod nas, i to tri puta vi{e poklano je neja~i, nego {to je ljudi palo na bojnom polju sa pu{kom u ruci. Veliki deo krivice za te pokolje nose na sebi kao {to smo videli na{e manjine. To na{im saveznicima treba kazati i dokazati. Duboko sam uvereni, da }e nas oni razumeti i iza}i u susret na{im èljama. Naro~ito, veliko uzdanje polaèm u bratski Sovjetski Savez. Mi smo bili jedini narod pregaèn od nema~kog okupatora, {to je digao ustanak Nemcu iza le|a onda, kad je Hitler u leto 1941. poveo nema~ke horde na Lenjingrad, Moskvu i Staljingrad.

Tri godine mi smo se preko narodnooslobodila~kog pokreta borili pod najte`im uslovima. Zato se s pravom mo`emo nadati, da }e nas bratski Sovjetski Savez pomo}i, da onako re{imo manjinsko pitanje kod nas, kako ga je on re{avao i re{ava kod sebe.

Manjinsko pitanje putem iseljavanja najlak{e se vr{i za vreme ratova kakav je ovaj. Narodi na ~iju }e {tetu to i}i, na{i su protivnici u ovom ratu. Oni su napali nas, ne mi njih. Oni su pusto{ili na{e zemlje, i sami svesno iskoristili svoje manjine u borbi protiv nas. Mi nemamo prema njima nikakvih teritorijalnih zahteva, izuzev prema Italiji u pitanju Istre, Gorice i Gradi{ke. zato, s tim ve}im pravom moèmo traìti kao pobednici, da prime svoje manjine iz na{e dràve.

Ovaj rat, sa svojim pokretima masa stvorio je i prethodno psiholo{ko raspolo`enje za iseljavanje. Na{e manjine, svesne su {ta su po~inile, zato se ne}e dugo ni braniti, ako ih poteramo. Op}enito uzev{i, kad se imaju u vidu svi elementi o kojima smo govorili, mi nikad nismo imali povoljnije uslove za re{enje manjinskog pitanja, nego u ovom trenutku. Ovisi od {irine pogleda, uvi|avnosti i energije ljudi, {to odlu~uju sudbinom na{ih naroda, ho}e li se to pitanje pravilno re{iti. Duboko sam uveren da oni shvataju zna~aj celog problema, i da }e znati pristupiti njegovom re{avanju. Zato i pi{em ove redove. Na~in re{enja man jin skog pi tan ja u no voj Ju go sla vi ji

Kad se stane na stanovi{te, da je jedino pravilno re{enje manjinskog pitanja za nas, iseljavnje, name}e nam se ~itav niz zadataka, koji se pritom moraju re{iti. Da li seliti sve manjine, ili samo pojedine narode, iz kojih pokrajina prvenstveno isterati manjinski elemenat, kako organizovati iseljavanje, a jo{ va`nije kako naseliti napu{tena sela i gradove. Da}u o tome nekoliko napomena.

Po pitanju va`nosti naroda koje treba iseliti, mi{ljenja sam, da treba uzeti red: Nemci, Ma|ari, Arnauti, Italijani, Rumuni. Ve} smo izneli, {ta su sve u toku rata po~inile kod nas nema~ke, ma|arske i arnautske manjine. Na~elno gledaju}i, oni su, svi zasluìli da izgube gra|anska prava u ovoj zemlji. Me|utim, politi~ki obziri zahtevaju diferencijaciju. Posle ovih strahota, {to ih po~ini{e Nemci po na{im zemljama i po celoj Evropi, oni su izgubili svako pravo, zato ih treba sve nemilosrdno goniti. Ma|arski narod i kod nas, kao i u Ma|arskoj, i pored pokolja u Ba~koj, i pandurske slu`be Nemaca po Rusiji ipak zasluùju ne{to obzira. Na njih ne bi trebalo primeniti sve one mere, koje }e se primeniti protiv Nemaca. To isto vaì i za Arnaute u Staroj Srbiji i Makedoniji. Me|utim, prilikom re{avanja manjinskog problema, mi moramo po svaku cenu etni~ki osvojiti Ba~ku, Kosovo i Metohiju, izbacuju}i tom prilikom koju stotinu hiljada Ma|ara i Arnauta iz na{e dràve. Fa{isti~ki reìm u Italiji strahovito je postupao sa na{im svetom u Istri, Gorici i Gradi{ci. Kad dobijemo te zemlje natrag, mi se moramo potruditi da ih ponovo etni~ki osvojimo, iseljavaju}i iz njih sve one Italijane, koji su se tamo naselili posle 1. decembra 1918. god. Sa Rumunima stvar }e biti najlak{a. Nekoliko desetina hiljada Rumuna ìvi u Banatu na{em, a ne{to manje na{eg svet ima u rumunskom Banatu. Jednim politi~kim sporazumom sa vladom u Bukure{tu, dala bi se izvr{iti razmena.

Drugo va`no pitanje je, koje zemlje prvenstveno treba o~istiti od manjina. Ve} sam podvukao, za{to za nas nije glavno koliko isterati manjina, nego odakle ih poterati. One manjine, koje su rasute po na{im zemljama, kao pojedina~ne porodice i manja naselja, nisu za nas opasne. Za nas predstavljaju opasnost veliki manjinski blokovi u strategijski i privredno va`nim grani~nim pokrajinama. Posebice ti etni~ki manjinski blokovi su opasni onda kad grani~e sa sebi srodnim susednim narodima. Polaze}i sa ovog stanovi{te, za nas je va`no o~istiti Nemce, Ma|are iz Vojvodine, a Arnaute iz Stare Srbije i Makedonije. Isto tako, treba potisnuti Nemce iz Ko~evja, Maribora i drugih grani~nih oblasti. Ovim pitanjem }emo se zabaviti podrobnije.

Po~e}emo sa Vojvodinom. Kad uzme ~ovek predase etnografsku kartu ove na{e zemlje, vide}e da je tako {arena, kao najlep{i pirotski }ilim. Ali, pa`ljivi posmatra~ }e vrlo brzo da izdvoji pojedine etni~ke blokove, koji daju osnovnu potku ovom }ilimu. Zapazi}e na primer, da je glavna masa ma|arskih etni~kih naselja sme{tena u severo-isto~noj i srednjoj Ba~koj. Tu se nalazi po~ev{i od Horgo{a i Subotice na severu, preko Sente, Ba~ke Topole, Kule i Novog Sada glavni etni~ki ma|arski blok u na{oj zemlji. Od pola miliona Ma|ara, koliko ih je bilo od prilike 1941. god. u Jugoslaviji, skoro 300.000 `ivi u Ba~koj. Ostalih 200.000 hiljada rasuto je po Banatu, Sremu, Hrvatskoj i Slavoniji, kao bezna~ajne manjine. Ukloniti iz Ba~ke 200.000 Ma|ara, zna~ilo bi re{iti ma|arski manjinski problem kod nas.

Problem nema~ki nije tako jednostavan. Nemci ìve rasuti po celoj dràvi, ali i oni su uglavnom naseljeni po bogatim ravnicama Ba~ke, Banata i Srema. Ako Ma|ari zauzimaju srednju i severo-isto~nu Ba~ku (vidi priloène karte) Nemci zauzimaju jugo-zapadnu. Srezovi: Apatin, Novi Vrbas, Odàci, Stara Palanka i dobrim delom Novi Sad i Sombor, naseljeni su Nemcima. Ako èlimo da stvorimo svoju apsolutnu ve}inu u Ba~koj, mi te srezove moramo o~istiti od Nemaca. Uop{te, Ba~ka je klju~ na{ih poloàja u Vojvodini. Na nekih pola miliona Ma|ara i Nemaca u toj oblasti, dolazi ne{to vi{e od 300.000 svih Slovena: Srba, Hrvata i Slovaka. Zato, prilikom re{avanja manjinskog pitanja na ovu oblast treba naro~ito obratiti pa`nju.

U Banatu polo`aj je mnogo bolji. Ova oblast nije tako pusto{ena u ratu kao Ba~ka. Mi imamo u njoj apsolutnu ve}inu, a kao nacionalnu manjinu od ve}eg zna~aja samo Nemce. Oni su sme{teni u srezovima: Pan~evo, Bela Crkva, Vr{ac, Be~kerek, Itebej i odatle ih treba isterati. U Sremu naseljeni su Nemci u srezovima: Zemun, Stara Pazova, Ruma, [id. Oni dr`e najbolje i najplodnije zemlje, i te srezove treba od njih o~istiti. U Sloveniji predeli oko Ko~evja i Maribora, moraju biti oslobo|eni od Nemaca. U ostalim na{im pokrajinama, treba po mogu}nosti razbiti i raseliti nema~ka i ma|arska naselja, ali nabrojane srezove treba od njih o~istiti. Ako bi mi uspeli, da izbacimo iz Ba~ke, Banata i Srema, iz ozna~enih srezova 5-600.000 Nemaca i Ma|ara, i na njihovo mesto da naselimo na{ svet, Vojvodina bi jednom zauvek postala na{a.

Po{to u pitanju Arnauta Stare Srbije i Makedonije, moramo i da etni~ki zavladamo Kosovom i Metohijom, a da izbegnemo sukob sa susednim albanskim narodom, tu treba jo{ smi{ljenije i takti~nije raditi nego u Vojvodini. Zato, treba dobro prou~iti, koje predele moramo raseliti od Arnauta i naseliti svojim narodom, ne diraju}i ni jedno selo, ni jednu ku}u arnautsku vi{e nego {to je potrebno. Ako se `eli da se postigne cilj

me|usobnog povezivanja Crne Gore, Srbije i Makedonije, Kosovo i Metohija moraju iz temelja izmeniti svoj etni~ki sastav. Pre svega, treba o~istiti Metohiju kao grani~nu oblast, susednu Crnoj Gori, zato najzgodniju za kolonizaciju Crnogoraca. Pored toga, metohijski i dreni~ki Arnauti najvernije su sluge danas Nemaca, kako su ju~e bili fa{isti~ke Italije. ^uda i pokora po~inili su Arnauti sa makedonskim selima na gornjem Vardaru. Zato Makedonci imaju pravo, da tra`e njihovo iseljavanje. Prilikom detaljnijeg izra|ivanja plana, treba ta~no utvrditi koja sela i koje srezove u Staroj Srbiji i Makedoniji treba o~istiti, i prema tome postupati.

Na~elno ~ovek ne bi imao ni{ta protiv toga, kad bi mi mogli sve manjine da uklonimo iz svojih zemalja. Zato treba na tome i raditi. Ali ovo {to navodimo za Vojvodinu, Sloveniju, Staru Srbiju i Makedoniju, to je minimum, {to se mora posti}i, ako `elimo da osiguramo sebi za budu}nost posed tih zemalja.

Ako smo na~elno slo`ni, da se manjinsko pitanje kod nas mo`e re{iti samo putem iseljavanja i na na~in koji smo naveli, postavlja se problem, kako to izvesti.

Prvo {to moram da kaèm po tom pitanju, to je ovi ratovi su najzgodniji za razre{avanje tih problema. Oni kao kakva bura, huje}i preko dràva ~upaju korene i raznose narode. Ono, za{to bi u mirno doba trebale decenije i vekovi, za vreme ratova svr{ava se za koji mesec i za koju godinu. Ne treba da se varamo, èlimo li da re{imo to pitanje, moèmo ga re{iti samo sad dok je rat. Ljudi , koji su posle 1918. god. vodili staru Jugoslaviju, mislili su da putem kolonizacije mogu razbiti manjinske etni~ke blokove u na{im zemljama. Mi smo potro{ili milijardu dinara naseljavaju}i dobrovoljce i druge koloniste po Vojvodini, Kosovu i Metohiji. U Vojvodini pomerili smo u roku od 20 god. razmer snaga u na{u korist za nekoliko procenata, ali i pored toga u Ba~koj je ostala nema~ka i ma|arska ve}ina. Na Kosovu i Metohiji, Arnauti su od 1918. god. do 1938. god. porasli vi{e prirodnim prira{tajem, nego {to smo mi iselili kolonizacijom.

Zato je bez po muke uspelo Ma|arima i Arnautima, da i to malo rezultata poni{te isteruju}i na{e koloniste iz Ba~ke, sa Kosova i Metohije. Da nam se to ne bi desilo i drugi put, vojska jo{ u toku ratnih operacija, mora planski i nemilosrdno da o~isti od nacionalnih manjina ove krajeve, koje `elimo da naselimo svojim, nacionalnim elementom. Ne}u da ulazim u detalje, kako to treba izvoditi. Ako bi se ovo stanovi{te na~elno usvojilo, od sveg srca bih stavio na raspolo`enje svoje znanje i svoja iskustva Vrhovnoj komandi narodno-oslobodila~ke vojske i partizanskih odreda za izradu detaljnih planova po tom pitanju. Zasad, samo napominjem, da bezuslovno treba o~istiti Nemce i Ma|are iz srezova u Vojvodini, koje sam naveo, a Metohiju, Kosovo i Polog od Arnauta.

Pored ~i{}enja od strane vojske u toku operacije, treba primeniti i druga sredstva, da bi se narodne manjine prisilile na iseljavanje. Pre svega, zbog njihovog drànja u ovom ratu, treba im oduzeti sva manjinska prava. Nemilosrdno treba staviti pred ratni sud sve one ~lanove narodnih manjina, koji su se stavili na bilo koji na~in u slu`bu okupatorima. Za njih treba stvoriti koncentracione logore, njihova imanja zapleniti, a porodice im isto poslati u logore, pa prvom prilikom prebaciti u njihove nacionalne dràve. U tom pitanju mnogo nam moè pomo}i u odnosu Ma|ara i Nemaca bratska sovjetska vojska. Prilikom ~i{}enja manjina naro~ito treba obratiti pa`nju na

inteligenciju i bogatije dru{tvene slojeve. Oni su i ina~e bili prema nama najgori, najvernije sluìli okupatorima, najopasniji su kad ostanu na svom mestu. Radni~ka i selja~ka sirotinja ina~e nije mnogo simpatisala nema~ki i ma|arski fa{izam, zato je ne treba ni goniti. Isto ovo vaì i za arnautske begove, i arnautsku ~ar{iju. Oni isti ljudi, koji su sluìli za vreme stare Jugoslavije svima reìmima, zara|ivali pare na prljavim poslovima, bili su na{i najve}i krvnici posle 1941. god.

Ima jo{ niz pitanja u vezi sa iseljavanjem manjina, ako se tome pristupi. O njima }emo govoriti docnije. Ko lo ni za ci ja napu{te nih ze mal ja

Od neobi~no velike va`nosti je naseljavanje napu{tenih sela i gradova od strane na{eg sveta. Evo za{to. Interesi dràvni zahtevaju da se napu{tene zemlje od manjina {to pre nasele, da bi i njih i celu Evropu {to pre stavili pred gotov ~in. Privredni interesi dràve traè da se ovo etni~ko pomeranje izvr{i sa {to manje {tete za privredni ìvot na{e dràve. Zato, napu{tene zemlje ne smeju ostati neobra|ene, fabrike moraju dalje da rade, a zanatske radionice da se ne zatvaraju. Sve to nije tako lako izvesti. Koliko god uneli volje, smisla za organizaciju i ve{tine za izvo|enje ovih poslova, mi ne}emo mo}i izbe}i privremene privredne {tete zbog iseljavanja narodnih manjina. To nas ne sme da odvrati od glavnog cilja, ali upravo stoga moramo preduzeti sve {to je u ljudskoj snazi, da te {tete svedemo na najmanju mogu}u meru. Ovo je pitanje tim va`nije, {to su na{e manjine, naseljene po bogatim poljoprivrednim oblastima Vojvodine, Slovenije, Stare Srbije i Makedonije. Naro~ito Nemci drè u svojim rukama proizvodnju industrijskog bilja. Ako èlimo da odrìmo na{u {e}ernu, lanenu i konopljenu industriju, mi }emo se morati pobrinuti da brzo zamenimo proteranog nema~kog proizvo|a~a. Isti slu~aj je sa zanatstvom i industrijom. Preko 80% svih zanata u Vojvodini, nalazi se u rukama Nemaca! Mnogo manji procenat zanata u Hrvatskoj i Slavoniji, ali opet vrlo vaàn nalazi se u njihovim rukama. Nemci gospodare mlinarskom, pivarskom i konopljenom industrijom u Vojvodini, Ma|ari {e}ernom. Sve to moramo imati u vidu, i unapred spremiti aparat, koji }e to sve preuzeti i osigurati pravilno funkcionisanje privrednog ìvota i posle odlaska Nemaca i Ma|ara iz na{ih zemalja.

Da bi napu{tene zemlje od manjina bile {to pre obra|ene, njih treba odmah naseliti na{im svetom. Posle 1918. g. kod nas se kolonizacija izvodila sa dobrovoljcima i doma}im kolonistima. Dat im je zemlji{ni posed 5 hektara, ne{to alata i po negde zidane ku}e. Posedi su bili i suvi{e mali, alat slab, nedostajala je stoka i zato su na{e kolonije sporo napredovale. To tim pre, {to su planinci iz Crne Gore, Hercegovine, Krajine i Like svo|eni u barovite ravnice Vojvodine, i te{ko se privikavali novoj klimi, novom na~inu rada na zemlji, zato su mnogi od njih po~eli rasprodavati svoje posede, i pred rat 1941. g. dr`ava je morala posredovati, da spre~i da te zemlje putem kupnje ponovo ne do|u u ruke narodnih manjina. Sad treba pristupiti poslu kolonizacije mnogo temeljnije, sa vi{e ozbiljnosti i nau~nih metoda.

Prilikom kolonizacije Narodnooslobodila~ki pokret nalazi}e se pred istim zadatkom kao i vlada stare Jugoslavije posle 1918. god. Najbolji borci pokreta regrutovali su se iz pasivnih krajeva ju`no od Save i Dunava i od siroma{nog sveta severno od tih reka.

Seljaci iz hiljada popaljenih sela Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Dalmacije, Like, Banije, Hrvatske i Srbije, zahteva}e od svojih vo|a nagradu za svoje patnje, od{tetu za svoja popaljena imanja. I oni }e im morati ne{to dati. Njihova kolonizacija po napu{tenim nema~kim, ma|arskim i arnautskim selima bi}e im najbolja nagrada. Ali, pritom se ne smeju praviti pogre{ke ra|ene posle 1918. god. Na~elno, zemlje i imanja napu{tane od manjina, treba prvenstveno davati partizanskim borcima i svima ~lanovima Narodno-oslobodila~kog pokreta uop{te. Ali, pritom se mora po}i od stanovi{ta, da zemlju uzme samo onaj, koji je voljan sam da je obra|uje. Zemlja je alatka, s njom se ne sme spekulisati. Zato, ona ne sme slu`iti kao nagrada ni najboljem borcu, ma koliko bio ina~e zaslu`an, ako je ne}e sam da obra|uje. U novoj Jugoslaviji, ne sme da bude ni malih ni velikih spahija.

Prilikom naseljavanja Vojvodine, Kosova i Metohije, treba po}i od jednog pravilnog stanovi{ta: ne re{ava se problem agrarnog proletarijata u Jugoslaviji na taj na~in, {to }e se jedan mali njegov procenat pretvoriti u sitnog posednika. Taj se problem moè re{iti, samo putem ubrzane industrijalizacije. Zato vojvo|anske ravnice trebaju da posluè, ne kao smesti{te za koju stotinu hiljada gladnih Crnogoraca, Hercegovaca i Krai{nika, nego kao poljoprivredna osnova za ishranu celokupne dràve, za njenu industrijalizaciju. Polaze}i sa ovog stanovi{ta, mi vi{ak hrane u Vojvodini za ishranu ostale dràve moèmo dobiti na dva na~ina: 1) da stvaramo putem kolonizacije ve}e seoske posede od 5 hektara, koji }e veliki deo svojih proizvoda izvesti na pijacu. Dugi je na~in, da dràvna vlast zadrì dobar deo zemalja napu{tenih od manjina za sebe, i da ih obradi u svojoj reìji. Da se kombinovati i jedno i drugo re{enje, i to bi moè biti bilo najzgodnije. Ne mogu dovoljno da podvu~em zna~aj ovog pitanja, prostor mi ne dozvoljava da u njega ulazim podrobnije.

Pitanje industrije i zanatstva je isto tako va`no kao i poljoprivredno, samo to }e se mnogo lak{e re{avati. Poljoprivrednu industriju u Vojvodini treba etatizovati. Isto to uraditi sa svima velikim neprijateljskim preduze}ima po dr`avi. Sa zanatima ne}e i}i tako lako, ali bi se i tu dalo mnogo u~initi, poma`u}i doma}e zanatlije i njihove pomo}nike, da preuzmu napu{tene zanatske radnje.

Neobi~no je va`no pitanje u vezi napu{tenih zemalja od strane nacionalnih manjina, da kolonizacija bude vr{ena po svima propisima me|unarodnih obi~aja i prava. Zato, treba {to pre potraìti odobrenje saveznika i ve} sad se potruditi, da nam se dade pravo konfiskovanja imanja neprijateljskih manjina. Dràvna komisija za ratne krivce morala bi staviti na raspoloènje materijal kojim bi mogli svetskom javnom mnjenju i saveznicima dokazati, {ta su sve po~inili narodne manjine po na{im zemljama u ovom ratu. Ovaj predlog sam trebao staviti ranije, ali sam izostavio, pa ga ovde ubacujem. Orga ni za ci ja po sla

Ve} smo podvukli zna~aj ~i{}enja manjina jo{ u toku ratnih operacija. Zato je uloga vojske u ovom poslu najzna~ajnije. Ona je ta, koja ima da primeni oru`anu silu pri izbacivanju manjina iz na{e dr`ave. Zato je od prvoklasne va`nosti, da na{i vojni komandanti, u predelima naseljenim Ma|arima dobiju precizna uputstva, {ta i kako da

rade. Jo{ bi najbolje bilo osnovati pri Vrhovnoj komandi narodno-oslobodila~ke vojske i partizanskih odreda poseban odsek, koji bi imao zadatak da se brine o ~i{}enju manjina jo{ u toku rata. Taj odsek skupio bi oko sebe jedan mali broj stru~njaka, poznavaoca manjinskog problema u pojedinim na{im zemljama. Oni bi Vrhovnoj komandi davali potreban stru~ni materijal i u detalje izra|ivali predloge, kako da se postupa sa raznim manjinama po na{im zemljama, jo{ u toku rata. Vojska bi u prvo vreme dok se ne stvore civilne vlasti, osim proterivanja manjina, morala preuzeti na sebe i ~uvanje napu{tenih objekata i instalacija. Ona bi morala, moè biti, da se pobrine i za jesenju setvu. Sve se to moè izvr{iti samo onda, ako se stvori poseban aparat preko koga }e se to raditi. Njega treba zadràti kod vojske i onda, kad celo pitanje pre|e u nadle`nost nekog ministarstva ili povereni{tva.

Zamr{enost poslova oko iseljavanja koga miliona nacionalnih manjina iz na{e dràve i naseljavanje stotina hiljada na{eg sveta po napu{tenim selima i gradovima, zahtevaju stvaranje jedne posebne ustanove, koja }e sve te poslove voditi. Tu ustanovu, ministarstvo ili povereni{tvo, treba {to pre stvoriti. Mi smo posle 1918. g. imali Ministarstvo agrarne reforme. Ono je imalo zadatak, da putem agrarne reforme zadovolji glad jednog dela na{eg seljaka za zemljom. U osnovi uzev{i, organizacija tog Ministarstva nije bila hr|ava, ako ono nije ispunilo kako treba svoj zadatak, to je krivica do njegove birokratije i do nesposobnosti na{ih partijskih politi~kih vo|a. Sve od 1918. g. imao sam prilike, da pratim rad ~inovnika toga ministarstva. Ono se vrlo brzo korumpiralo, birokratisalo, i Ministarstvo je godinama postojalo ne zbog kolonista, ve} zbog svojih ~inovnika. Od 1,000.000.000 din. koliko je stara Jugoslavija izdala na agrarnu reformu po prora~unima poznavaoca, samo 200.000.000 oti{lo je za koloniste, a oko 800.000.000 progutale su ~inovni~ke plate. Pri organizovanju novog Ministarstva za kolonizaciju, ovo se mora izbe}i. Zato se ovaj posao ne sme poveriti starim ~inovnicima Ministarstva poljoprivrede Odeljenja za Agrarnu reformu. U njega se moraju potraìti i dovesti ljudi, koji }e shvatiti zna~aj pitanja i biti spremni da svo svoje vreme i energiju utro{e na ovaj veliki posao. Zato, prilikom osnivanja ovog Ministarstva, koje }e ina~e biti privremeno, treba putem posebne Uredbe omogu}iti izbor ~inovnika iz privatnih i javnih preduze}a za taj posao. Njima treba dati dobre plate, osigurati napredovanje, ali zato nemilosrdno se obra~unati sa svakim od njih, koji podlegne korupciji. A korupcije u ovoj vrsti poslova, gde se raspolaè sa milionima tu|eg imanja, uvek je bilo, pa }e i biti.

Podrobnije izlaganje kako da se organizuje ovo Ministarstvo odvelo bi daleko. Zasad napominjem, da pored strogog izbora ~inovni{tva treba poja~ati nadzor nad njegovim radom preko Narodno-oslobodila~kih odbora. Ovi odbori, mogu igrati vrlo veliku ulogu u re{avanju pitanja kako da se isele manjine i kako da se nasele novi kolonisti. Federalna vlada i onako }e morati po ovom pitanju da veliki deo poslova prepusti Narodno-oslobodila~kim odborima u pojedinim pokrajinama. To treba imati u vidu, kad se izra|uju smernice na{e kolonizacione politike. Samo ve} unapred treba ograni~iti delokrug rada ovakvoj ustanovi. Sukob kompetencija u ovakvim pitanjima mo`e da zako~i svako pravilno otpravljanje poslova. U ovom trenutku, za nas su pored vojske, najva`niji ~inilac Narodno-oslobodila~ki odbori na terenu. Ono ogromno ogor~enje, {to se nakupilo u du{i na{ih naroda u toku ovog rata, protiv narodnih manjina zbog njihovih zlo~ina, po~injenih nad nama, dolazi do izraza u svim na{im

pokrajinama u neodoljivom naletu na{eg sveta protiv tih manjina. Tu mr`nju i neutoljivu èlju na{ih masa da ra{~iste sa manjinama, treba konstruktivno iskoristiti. Ona ne sme da se izvrgne u anarhiju i plja~ku, nego ima da posluì dràvnim ciljevima, koje smo naveli. Zato, treba {to pre uputiti precizna uputstva Narodno-oslobodila~kim odborima po celoj zemlji, {ta i kako imaju da rade. Ti odbori, imaju da organizuju proterivanje manjina, ali isto tako i da se pobrinu, da se napu{tena imanja o~uvaju, zemlje obrade, radionice i fabrike o~uvaju. Moè biti, da bi bilo dobro, po~ev od seoskih odbora, do zemaljskih stvoriti svugde posebne sekcije za ovo pitanje. Od samog po~etka treba naviknuti na{e ljude, da se zna ko za {ta ima pravo, ali ko i za {ta odgovara. Ovo pitanje je tako va`no, da bi moè biti bilo vrlo korisno, da Mar{al Tito, kao Vrhovni komandant Narodno-oslobodila~ke vojske izdaju}i uputstva vojsci, izda {to pre i posebna uputstva Narodnooslobodila~kim odborima, kako da se postupa po ovom pitanju. Pitanje je vrlo hitno, a osnivanje posebnog Ministarstva i stvaranje njegove organizacije traì dosta vremena.

Isto toliko mogu biti korisni Narodno-oslobodila~ki odbori i za dovo|enje kolonista u napu{tena sela, koliko i pri ~i{}enju manjina iz njih. Ve} sam podvukao da je jedan od glavnih razloga neuspjeha na{e kolonizacije od 1918 - 1941. g. bio taj, {to su zemlju dobijali ljudi, koji je sami nisu hteli obra|ivati. Ovaj put ta se pogre{ka mora izbe}i. Mi moramo prona}i puta i na~ina da za kolonizaciju pridobijemo seljake, doma}ine. Ti se vrlo te{ko kre}u, ali kad se jednom presele u novo mesto, brzo se ukorene. Narodno-oslobodila~ki odbori po na{im zemljama odakle }emo dobijati koloniste, imali bi zadatak, da vrbuju ovu vrstu kolonista za iseljavnje. Oni bi isto tako morali da se pobrinu, kako popuniti nedostatak zanatlija i stru~nog radni{tva po Vojvodini posle proterivanja Nemaca. Tome poslu mnogo bi moli pripomo}i razna stru~na i stale{ka udru`enja, komore, zadruge, sindikati. Preko njih bi naro~ito bio olak{an posao preseljavanja gradskog stanovni{tva.

Pitanje organizacije celog posla oko iseljavanja narodnih manjina i nove kolonizacije, nabacio sam ovde samo u glavnim crtama. Ima jo{ mnogo stvari o kojima }e se morati razmisliti, ali oti{lo bi se suvi{e u pojedinosti. Ostavi}emo to za slu~aj detaljnijeg prou~avanja celog problema. Re}i }u nekoliko re~i o neposrednim zadacima po ovom pitanju, koji se sad ve} name}u. Dok mi raspravljamo, treba li iseljavati ili ne manjine, kako bi i na koji na~in naselili opustele zemlje, vihor rata, huji preko na{ih zemalja. Iz svih krajeva, gde se vode ratne operacije, sti`u izve{taji da se na{e narodne mase nemilosrdno obra~unavaju sa onim narodnim manjinama, koje su u ovom ratu bile protiv nas. Tu narodnu bujicu, treba {to pre kanalisati. Najva`nije, {to bi sad odmah trebalo uraditi bilo bi: 1) Izdati uputstva vojsci, Narodnooslobodila~kim odborima {ta da rade, 2) Kod bratske sovjetske vojske preduzeti korake, da nam pomogne u ~i{}enju Nemaca i Ma|ara, 3) Preduzeti sve mere da se napu{tene zemlje jo{ jesenas urade, a fabrike i radionice o~uvaju, 4) Po~eti odmah sa naseljavanjem opustelih sela i gradova sa na{im svetom, zabraniti svaku plja~ku i raspolaganje sa imovinom neprijateljskih naroda pod pretnjom smrtne kazne.

To bi bile prve mere, koje bi se morale odmah preduzeti. Ostale poslove, zapo~eti {to pre. Zaboravio sam da napomenem, da je vrlo va`no ona imanja po gradovima i selima, koja }emo dati kolonistima, odmah i preneti na njih. U staroj agrarnoj reformi,

~inovnici, politi~ki korte{i terali su ~itavu trgovinu sa sirotim kolonistima, sad im daju}i, sad im oduzimaju}i zemlje. To sad treba izbe}i. One zemlje, koje se dadu seljacima, treba na njih i preneti, isto tako ku}e i zanatske radionice. Drugo je pitanje da li se tom prilikom seljaci mogu vezati, da moraju pristupiti zadrugama za zajedni~ka obra|ivanja zemlje. Mislim, da bi to bilo najbolji na~in, kako da se pomo}u savremenih poljoprivrednih ma{ina zemlji{ta bolje obrade. I o tom bi trebalo vi{e govoriti, jer je pitanje vrlo zna~ajno. Napominjem samo, da bi se zajedni~ko obra|ivanje zemlji{ta kod nas dalo najlak{e uvesti, ba{ u onim krajevima, gdje se bude vr{ila ova kolonizacija. Zak lju~ak

Moj referat o manjinskom problemu ispao je moè biti preop{iran. Me|utim, pitanje je od tako velikog zna~aja za na{ dràvni ìvot, da se sve bojim da nisam {ta ispustio. Moè biti nikad ne}e nam se pruìti ovakva prilika da svoju dràvu napravimo etni~ki ~isto na{u. Svi veliki problemi dana{njice u na{oj dràvi, bili oni od nacionalno-politi~kog, socijalnog ili privrednog zna~aja, mogu neki manje, neki vi{e i da pri~ekaju na svoje re{avanje. Me|utim, manjinski problem, ako ne re{imo sad, ne}emo ga nikad re{avati. Uzdam se, da }e ljudi, koji vode Narodno-oslobodila~ki pokret isto tako znati oceniti zna~aj ovog pitanja kao ja, i da }e pristupiti njegovom re{avanju s istom energijom i samopo`rtvovanjem, sa kojim su 1941. god. ugazili u stra{nu borbu za oslobo|enje i stvaranje nove Demokratske Federativne Jugoslavije. Ako ovaj referat ma i malo doprinese tome cilju, on je ispunio svoj zadatak.

Beograd, 3. novembar 1944. godine

profesor Univerziteta Vasa ^ubrilovi}

(Arhiv Srbije, Beograd)

Odluka Predsjedni{tva Antifa{isti~kog vije}a narodnog oslobo|enja Jugoslavije (21. studenoga 1944.) o oduzimanju i podr`avljenju imovine pripadnika njema~ke manjine

ODLUKA

O PRIJELAZU U DR@AVNO VLASNI[TVO NEPRIJATELJSKE IMOVINE, O DR@AVNOJ UPRAVI NAD IMOVINOM NEPRISUTNIH OSOBA I O SEKVESTRU NAD IMOVINOM KOJU SU OKUPATORSKE VLASTI PRISILNO OTU\ILE ^lan 1

Danom stupanja na snagu ove Odluke prelazi u dràvno vlasni{tvo: l. sva imovina Njema~kog Rajha i njegovih dràvljana koja se nalazi na teritoriju Jugoslavije; 2. sva imovina osoba njema~ke narodnosti, osim Nijemaca koji su se borili u redovima Narodno-oslobodila~ke vojske i partizanskih odreda Jugoslavije ili su podanici neutralnih dràva a nisu se dràli neprijateljski za vrijeme okupacije;

3. sva imovina ratnih zlo~inaca i njihovih pomaga~a, bez obzira na njihovo dràvljanstvo, i bez obzira na dràvljanstvo, imovina svake osobe koja je presudom gra|anskih ili vojnih sudova osu|ena na gubitak imovine u korist dràve.

Imovina jugoslovenskih dr`avljana pada u tom slu~aju pod udar ove Odluke, bez obzira da li se nalazi u zemlji, ili inozemstvu. ^lan 2

Imovina otsutnih osoba koje su u toku okupacije nasilno odvedene od strane neprijatelja ili su same izbjegle, prelaze u Dr`avnu upravu narodnih dobara i njome }e se upravljati kao sa povjerenim dobrom do kona~nog rje{enja o vlasni{tvu.

Imovina koja je pod pritiskom okupacionih vlasti pre{la u vlasni{tvo tre}ih lica pada do daljeg rje{enja pod sekvestar dr`ave. ^lan 3

Pod imovinom u smislu ove Odluke imaju se smatrati nepokretna dobra, pokretna dobra i prava, kao zemlji{ni posjedi, ku}e, namje{taji, {ume, rudarska prava, poduze}a sa svima postrojenjima i zalihama, papiri od vrijednosti, dragocjenosti, udjeli, dionice, dru{tva, udruènja svake vrste, fondovi, prava uìvanja, svakovrsna plate`na sretstva, potraìvanja, u~estvovanja u radnjama i poduze}ima, autorska prava, prava industrijskog vlasni{tva, kao i sva prava na naprijed pomenute predmete. ^lan 4

Svaka imovina koja potpada pod ~lan 1 i 2 Ove Odluke, i za koju ve} postoji presuda gra|anskih ili vojnih sudova, ili je ve} prije dono{enja ove Odluke pre{la u dràvno vlasni{tvo ili pod dràvnu upravu, ili sekvestar u pojedinim federalnim jedinicama demokratske federativne Jugoslavije, stavlja se pod upravu i nadzor Dràvne uprave narodnih dobara kod Povjereni{tva za trgovinu i industriju. Ovo se odnosi na imovinu koju Povjereni{tvo za trgovinu i industriju oglasi za imovinu od op}eg dràvnog zna~aja.

U slu~aju da presuda jo{ ne postoji ili jo{ nije pokrenut postupak protiv vlasnika, predloìt }e privremeni prijelaz imovine pod upravu i nadzor Dràvne uprave narodnih dobara Dràvna ili Zemaljska komisija za utvr|ivanje zlo~ina okupatora ili njihovih pomaga~a. Ove komisije du`ne su istodobno pokrenuti postupak kod gra|anskih ili vojnih sudova. Na isti na~in postupit }e se sa imovinom osoba protiv kojih je kod sudova pokrenut postupak zbog krivi~nog djela koje povla~i gubitak imovine, a po izvje{taju suda.

^lan 5

Cilj postavljanja sve podràvljene ili sekvestirane imovine pod udar i nadzor Dràvne uprave narodnih dobara jeste maksimalno iskori{}avanje te imovine za plansku proizvodnju radi {to brèg i {to uspje{nijeg dobivanja pobjede u oslobodila~kom ratu i za stvaranje uvjeta za uspje{nu ekonomsku obnovu i izgradnju Jugoslavije kao cjeline i svih njenih federalnih jedinica. Pitanje dràvnog vlasni{tva, kao vlasni{tva Jugoslavije ili vlasni{tva pojedinih federalnih jedinica uredit }e se

kasnije posebnom odlukom Antifa{isti~kog vije}a narodnog oslobo|enja Jugoslavije, odr`avaju}i i poslije toga na~elo upravljanja i proizvodnje po jednom op}em dr`avnom planu.

^lan 6

Pravni poslovi osoba i poduze}a iz ~lana 1 ove Odluke koji su zaklju~eni od 6 travnja 1941 godine do obnarodovanja ove Odluke ili se zaklju~e poslije dono{enja ove Odluke s namjerom da se izbjegnu posljedice ove Odluke i sankcije predvi|ene Moskovskom i Teheranskom konferencijom, ogla{uju se ni{tavnim.

Do sudske odluke o poni{tenju takvih pravnih poslova imovinom upravlja Dr`avna uprava narodnih dobara kao u ~lanu 4, stav 2. ^lan 7

Prijelazom imovine u vlasni{tvo dr`ave, odnosno pod njenu upravu, prestaje pravo raspolaganja dosada{njih vlasnika, odnosno posjednika. ^lan 8

Uprava nad imovinom podr`avljenom ili sekvestiranom po ovoj Odluci spada u djelokrug Povjereni{tva za trgovinu i industriju.

Povjerenik za trgovinu i industriju izdavati }e bli`e odredbe i uputstva za izvr{enje ove Odluke. Ukoliko su u pitanju interesi drugih resora sporazumjet }e se sa nadle`nim Povjereni{tvima.

^lan 9

Upravu i nadzor nad imovinom koja u smislu ove Odluke prelazi u vlasni{tvo, odnosno pod upravu dràve, vr{i Dràvna uprava narodnih dobara u koju ulaze i pretstavnici federalnih jedinica. Broj ~lanova ove uprave odredit }e Povjerenik za trgovinu i industriju. ^lanovi uprave postavljaju se rje{enjem Povjerenika za trgovinu i industriju, u sporazumu sa Povjerenikom za ekonomsku obnovu i Povjerenikom za financije. U Dràvnoj upravi narodnih dobara ustrojit }e se potreban broj otsjeka prema glavnim privrednim granama.

^lan 10

Dr`avna uprava narodnih dobara ovla{}ena je da preuzima sve pravne radnje koje iziskuje uredno upravljanje preuzetih dobara.

U djelokrug Dr`avne uprave narodnih dobara ulazi naro~ito: l. da na temelju rje{enja i uputa Povjerenika za trgovinu i industriju postavlja kod preuzetih dobara uprave, odnosno sekvestre i da im daje direktive za racionalno iskori{}avanje tih dobara; 2. da utvrdi imovno stanje, aktivu i pasivu dobara koja prelaze u upravu Dr`avne uprave narodnih dobara; 3. da odlu~uje na koji }e se na~in preuzeta dobra iskori{}avati na op}e dobro naroda kao cjeline.

^lan 11

Bli`e odredbe o djelokrugu i organizaciji Dr`avne uprave narodnih dobara propisat }e Povjerenik za trgovinu i industriju posebnim pravilnikom. ^lan 12

Ova Odluka stupa na snagu danom obnarodovanja. 21 studena 1944 godine

Beograd

Antifa{isti~ko vije}e narodnog oslobo|enja Jugoslavije

Tajnik Pretsjednik Rodoljub ^olakovi}, s. r. Dr. Ivan Ribar, s. r.

(Slu`beni list Demokratske Federativne Jugoslavije, god. I, br. 2, Beograd, 6. velja~e 1945.)

Upravni odjel Oblasnog Narodno oslobodila~kog odbora za Slavoniju u Osijeku dostavlja (6. srpnja 1945.) upravnim odjelima Okru`nog i Gradskog Narodno oslobodila~kog odbora tuma~enje odluke o konfiskaciji imovine Folksdoj~era

Oblasni NOO za Slavoniju Prepis! Upravni odjel

Broj: 6931-953-945.

Osijek: dne 6. VII. 1945.

Predmet: Konfiskacija imovine lica Njema~ke narodnosti, tuma~enje. Okru`ni NOO - Upravni odjel 1 - 4 Gradski NOO - Upravni odjel Osijek

Ministarstvo unutra{njih poslova F. D. Hrvatske op}e upravni odjel, pod brojem 2240/45. od 22. VI. 1945. dostavilo je u gornjem predmetu okru`nicu slijede}eg sadr`aja:

“Pretsjedni{tvo Antifa{isti~kog vije}a narodnog oslobodjenja Jugoslavije pod br. 1317 od 6 juna 1945. dostavilo nam je svoje tuma~enje pod ta~. 2. ~l. 1 odluke od 21. novembra 1944 (Slu`beni list br. 2 od 6 februara 1945.) koje glasi:

S obzirom da u vi{e mjesta naro~ito u Vojvodini i Slavoniji lokalne vlasti pri sprovadjanju oduzimanja gradjanskih prava licima njema~ke narodnosti ne postupaju uvijek prema odredbama odluke AVNOJ-a od 21. novembra ni po dobivenim uputstvima, te ne vode dovoljno ra~una ni o mje{ovitim brakovima, niti o ljudima koji se, ma da su Njema~kog porijekla ili imaju njema~ka prezimena, odavno asimilirali i osje~aju se kao Hrvati, Slovenci ili Srbi, a pored toga nisu za vrijeme okupacije pomagali okupatora i u `elji da se izbjegne svaka pogre{na primjena

zakona i izbjegne nepravde, Pretsedni{tvo AVNOJ-a daje slijede}e tuma~enje za t. 2 ~l. 1 odluke AVNOJ-a od 21. novembra 1944. godine, a koje glasi: 1. Pod udar odluke AVNOJ-a od 21. novembra 1944. god. (~l. 1 t. 2.) dolaze oni dràvljani Jugoslavije Njema~ke narodnosti, koji su se pod okupacijom deklarisali ili vaìli kao Njemci, bez obzira, da li su prije rata kao takvi istupili ili su vaìli kao asimilirani Hrvati, Slovenci ili Srbi. 2. Ne oduzimaju se gradjanska prava i imovina dràvljanima Jugoslavije Njema~ke narodnosti ili Njema~kog porijekla ili prezimena: a) koji su u~estvovali kao partizani i vojnici u narodno oslobodila~koj borbi ili su radili aktivno u narodno oslobodila~kom pokretu. b) koji su prije rata bili asimilirani kao Hrvati, Slovenci ili Srbi, a za vrijeme rata nisu pristupili Kulturbundu niti su istupali kao ~lanovi njema~ke narodnosne grupe. v) koji su pod okupacijom odbili da se na zahtjev okupatorskih vlasti deklariraju kao pripadnici njema~ko narodnosne grupe. g) koji su (bilo mu{ko ili ènsko lice) i ma da su njema~ke narodnosti stupali u mje{ovite brakove sa licima jedne od ju`no-slovenskih narodnosti ili sa licima jevrejske, slova~ke, rusinske, madjarske, i rumunjske ili koje druge priznate narodnosti. 3. Ne}e uìvati za{titu od prednjeg ~lana: a) b) v) g) ona lica koja su se svojim drànjem pod okupacijom ogrije{ila prema oslobodila~koj borbi naroda Jugoslavije i bili pomagali okupatora. 4. Sve vlasti imaju se ta~no pridràvati ovih tuma~enja.”

Dostavlja se prednje radi znanja i ta~nog pridr`avanja.

Okru`ni NOO-i dostavi}e prepis ove okru`nice svim podru~nim kotarskim i gradskim NOO-ima i kontrolirati, da li su oni prema njoj ta~no postupali.

Treba u roku od 5 dana potvrditi primitak ove okru`nice, a okru`ni odbori ujedno }e izvje{tavati da li su prepis iste dostavili podru~nim kotarskim i gradskim NOO-ima.

Smrt fa{izmu - Sloboda narodu! Pro~elnik: M. P. u. z. Sudarevi} v. r. (Hrvatski dr`avni arhiv, Zagreb)

Zemaljska komisija za repatriaciju Nijemaca pri Ministarstvu unutra{njih poslova Federalne dr`ave Hrvatske u Zagrebu izvje{}uje (7. srpnja 1945.) Upravne odjele Oblasnih, Okru`nih i Gradskih Narodnih odbora o postupku repatriacije (iseljavanja / protjerivanja) Folksdoj~era

ZEMALJSKA KOMISIJA ZA REPATRIACIJU NJEMACA Prepis: PRI MINISTARSTVU UNUTRA[NJIH POSLOVA FEDERATIVNE DR@AVE HRVATSKE Broj 1/45. Zagreb 7. VII. 1945.

Predmet: Njemaca na{ih dr`avljana repatriacija (iselenje Njemaca) - upute.1) Oblasnom N. O.-u za Istru, Dalmaciju i Slavoniju 2) Okru`nom N. O.-u za Liku, Kordun, Banija, Gorski Kotar, Hrv. Primorje, Vara`din, Zagreb i Bjelovar. 3) Gradskom N. O.-u za grad Zagreb

Za sve Upravni odjel

Predsjedni{tvo Ministarskog savjeta D.F.J. svojim aktom broj 122 Pov. od 11. VI. 1945. dostavilo je slijede}e:

“Vlada Jugoslavije stoji na stanovi{tu da sve Njemce koji se nalaze u okviru granice Jugoslavije raseli i uputi u Njema~ku, ~im se zato otvore povoljni tehni~ki uslovi.-

Mi na ovo imamo pravo iz slijede}ih razloga: 1) [to su Njemci, koji se danas nalaze u Jugoslaviji kolonizirani od strane Njema~kih osvaja~a na zemlji{te koje je pripadalo Jugoslavenima.2) [to su Njemci njema~ke manjine od dana naseljavanja u na{u zemlju, a sve do danas radili protiv interesa naroda Jugoslavije, stavljaju}i se u slu`bu Njema~kih imperijalista. To se naro~ito ispoljilo u toku ovoga rata, kada su oni sa svim sredstvima aktivno angaòvali se u borbi protiv na{e vojske i Narodno-oslobodila~kog pokreta uop}e.3) [to su njema~ke manjine u Jugoslaviji u toku ovoga rata po~inile toliko zla narodima Jugoslavije, da bi njihovo daljnje zadràvanje u okvirima granice Jugoslavije smetalo sre|ivanju i izgradnji na{e dràvne zajednice.

Na osnovu izno{enog u obzir za iseljavanje dolaze svi Njemci i Njemice po slijede}em kriteriju: 1) Kome je materinski jezik Njema~ki (potje~e iz braka Njemca ili Njemice).2) Tko poti~e iz braka u kome je otac Njemac.-

Od ovoga se izuzimaju: l. Tko je aktivno pomagao narodno-oslobodila~ku borbu (ostaje zajedno sa svojom u`om porodicom-djeca otac i majka).-

Pod nazivom aktivno podrazumjeva se slede}e: a. Koji su u~estvovali kao partizani ili vojnici u narodno-oslobodila~koj vojsci ili su radili aktivno u Narodno-oslobodila~kom pokretu.b. Koji su bili prije rata asimilirani kao Hrvati, Slovenci ili Srbi, a za vrijeme rata nisu pristupili Kulturbundu niti istupili kao ~lanovi njema~ke narodne grupe.c. Koji su pod okupacijom odbili da se na zahtjev okupatorskih ili kvislin{kih vlasti deklariraju kao pristalice njema~ke narodnosne grupe.2. Njemice udane za Jugoslavene sa djecom.3. Djeca do uklju~ivo 16 godina iz braka Jugoslavenke sa Njemcem, u koliko se takova Jugoslavenka odlu~i da ostane u zemlji i napusti muà Njemca. @eni Jugoslavenki udatoj za Njemca ostaje slobodno da bira da li }e po}i sa muèm ili }e ostati u zemlji sa djecom do 16 godina. U koliko se radi o ènskom bra~nom partneru nejugoslavenske narodnosti takva je èna du`na da slijedi muà Njemca.4. Ona lica koja nedvojbeno dokaù da su austrijski dràvljani ili austrijske narodnosti nemaju se seliti. Pri tome treba budno paziti da se kao takovi ne iskaù lica njema~kog dràvljanstva ili narodnosti. Ovo se odnosi na ona lica koja su se ogrije{ila kao i pripadnici Njema~ke odnosno Njemci, jer u tom slu~aju za njih vaì isti kriterij repatriacije. Ako su Austrijanci bili u Kulturbundu du`ni su se iseliti.

U svrhu rapatriacije Njemaca sa strane nadle`nih Ministarstava obrazovana je Zemaljska komisija pri Ministarstvu unutra{njih poslova, koja je du`na da organizira i rukovodi, nadzire i dr. rad oko repatriacije Njemaca, pa se radi toga za taj rad daju slijede}e direktive: I. OBRAZOVANJE KOMISIJE I NADLE@NOST

Pri svim Oblasnim, Okru`nim, Kotarskim i Gradskim narodnim odborima IMAJU SE ODMAH OBRAZOVATI KOMISIJE iz slijede}ih nadle{tava: Upravnog odjela, socijalnog odjela, organa OZNE. Svako nadle{tvo daje po jednog ~lana. Komisije djeluju pri Upravnom odjelu koji im je du`an dati potreban personal, kancelarije i drugo.-

Oblasne, Okru`ne, Kotarske i Gradske komisije du`ne su odmah da na svom teritoriju provede u ìvot repatriaciju Njemaca u suradnji zainteresiranih odjela. Socijalni odjel duàn je starati se o ishrani, sanitetu i dr. a Upravni odjeli pomo}u svojih organa i uz pomo} organa Narodne odbrane organizirati i izvr{iti sakupljanje, logorisanje i dr. Oblasne odnosno Okru`ne komisije rukovode poslovima repatriacije na svom teritoriju i nadle`ne su rje{avati sve sporne slu~ajeve oko iselenja, a u iznimnim odnosno teìm i kompliciranijim slu~ajevima naro~ito ako su masovnijeg karaktera dostavljati na rje{enje ovoj Zemaljskoj komisiji.-

Za transportovanje i prebacivanje putem èljeznice obratiti se na podru~ne èljezni~ke ustanove, koje }e u svemu izlaziti u susret, jer su o tome sa strane Ravnateljstva dràvne èljeznice u Zagrebu obavje{tene.II. NAÎN IZVO\ENJA REPATRIACIJE

Oblasne odnosno Okru`ne komisije preko Kotarskih i Gradskih komisija ODMAH }e izvr{iti popis Njemaca i to: posebno oni koji se imaju repatrirati a posebno oni koji }e ostati u zemlji. Popis treba da sadrì ove rubrike: redni broj, prezime i ime te o~evo ime (kod udatih èna djevoja~ko prezime) rodjenja: godina, mjesto, op}ina i kotar, stanovanja: mjesto, op}ina i kotar, od kada ìvi u zemlji, dràvljanstvo zanimanje, da li je bio ~lan organizacije njema~ke narodne skupine (Kulturbund) ili bilo koje druge organizacije, opaska (primjetba).-

U spisku Njemaca koji ostaju i dalje u zemlji u primjetbi kod pojedinog detaljno obrazlo`iti na osnovu ~ega se isti zadr`ava.-

Na osnovu ovakovog popisa t.j. popisa onih koji dolaze u obzir za iselenje pristupiti prikupljanju istih (u koliko to ve} do danas nije u~injeno) i sme{tanju u prihvatne stanice (privremene logore). Prikupljanje ovih Njemaca imaju izvr{iti organi Upravnih odjela uz asistenciju Narodne milicije, a u nedovoljnom broju Milicionera i sa organima Narodne obrane. Prigodom prikupljanja dozvoliti pojedinoj osobi da sobom ponese: 2 para odje}e i obu}e, (`ene imaju pravo na 3 do 4 haljine), 3 para ve{a, pokriva~, kaput te li~ne dokumente i potreb{tine kao {to su ~etkice za zube, pasta i sl. Nadalje je dozvoljeno ponijeti sa sobom vjen~ani prsten (burma), nau{nice, li~ni sat, nalivpero, a kod neo`enjenih i neudatih i obi~ni prsten u koliko na njemu nema burme, nadalje obiteljsku uspomenu u koliko je ima i hrane za 8 dana.-

Prigodom prebacivanja iseljenika i njihovih porodica po mogu}nosti koristiti prevozna sredstva, a obavezno to ~initi za nemo}ne, starce te sitnu djecu.-

Kod ovog posla ne slu`iti se metodama koje bi mogle naru{iti ugled i autoritet na{ih Narodnih vlasti i organa, ve} u provo|enju ovih mjera rukovoditi se principima ~ovje~nosti i biti dovoljno elasti~an, no unato~ toga biti neumoljiv i energi~an i rukovoditi se principima iseljavanja. U dvojbenim slu~ajevima t.j. da li netko ostaje ili ide radje neka ide-nego li ostane.-

Najstro`ije se zabranjuje maltretiranje (plja~ka, ubijanje i sl.) osoba, koje se iseljavaju. Za svaki ovakov ~in po~initelji }e biti pozvani na odgovornost.III. PITANJE IMOVINE

Iseljenici od svoje imovine imaju pravo ponesti samo ono {to je u predhodnoj ta~ki nazna~eno. Sva ostala imovina ima se konfiskovati u smislu Zakona o konfiskaciji koji je Zakon od{tampan u Slu`benom listu D.F.J. broj 40 od l2. VI. 1945.-

Komisije za rapatriaciju nemaju ni{ta zajedni~koga sa imovinom prigodom rapatriacije jedino {to su du`ne kod svakog iseljevanja obavjestiti Upravne vlasti kako bi iste mogle za vrijeme osigurati imovinu. IV. RAZNO

Oblasne, a gdje ovih nema Okru`ne komisije du`ne su u roku od 8 dana dostaviti ovoj Zemaljskoj komisiji u 2 primjerka popis Njemaca koji se iseljavaju sa odnosnim

podacima, te u 1 primjerku popis onih Njemaca koji se ne iseljavaju t. j. ostaju u na{oj zemlji.-

Odmah po prijemu ovih direktiva najhitnije (bilo kurirom ili depe{om) dostaviti ovoj komisiji ukupan broj lica za iselenje te gdje su sada smje{teni u logore. Ovo nam je `urno potrebno kako bi imali pregled i poduzeli dalnje. potrebne mjere.-

Oblasnim odnosno Okru`nim komisijama prepu{ta se upotreba radne snage iseljenika dok se nalaze u logorima.-

Sve ove poslove savjesno i odmah izvr{iti, jer }e odmah iza toga uslijediti transportovanje iseljenika sa cijele teritorije Hrvatske u Njema~ku.-

U koliko ovim direktivama nisu obuhva}eni svi momenti oko repatriacije mogu Oblasne, Okru`ne ili ostale komisije rje{iti po svom vlastitom nahodjenju, a samo u kompliciranijim i teìm slu~ajevima najkra}im putem traìti uputstva od Zemaljske komisije. Isto tako najhitnijim putem zatraìti tuma~enje ovih direktiva u koliko bilo {to nije jasno.-

SMRT FA[IZMU SLOBODA NARODU! Za zemaljsku komisiju: P. Müller v.r.

Da je prepis vjeran originalu tvrdi: (Hrvatski dr`avni arhiv, Zagreb)

Odjel za izvr{enje kazni Ministarstva unutra{njih poslova Narodne Republike Hrvatske u Zagrebu dostavlja (12. o`ujka 1946.) Okru`nim Odjelima unutra{njih poslova na~elno uputstvo o upu}ivanju u logore osoba njema~ke narodnosti

NARODNA REPUBLIKA HRVATSKA MINISTARSTVO UNUTRA[NJIH POSLOVA Odjel za izvr{enje kazni Pov. br. 421-1946. U Zagrebu, dne 12. o`ujka 1946. Predmet: na~elno uputstvo vrhu logorisanja osoba njema~ke narodnosti ODJELU UNUTRA[NJIH POSLOVA OKRUGA ...........................

Od saveznog Ministarstva unutra{njih poslova pod Pov. br. 228-od 3. marta 1946. g. primili smo slijede}e uputstvo:

“Obzirom na nepravilan postupak lokalnih organa u primeni odluke AVNOJ-a od 21. XI. 1944. g. a u cilju da se izbegne svaka pogre{na primjena zakona, kao i nepravda, Pretsedni{tvo AVNOJ-a donijelo je autenti~no tuma~enje u kome su navedeni slu~ajevi u kojima lica njema~ke narodnosti ne potpadaju pod udar pomenute odluke. Pretpostavljaju}i da se u logorima jo{ nalaze pojedina lica njema~ke narodnosti, koja ne potpadaju pod Odluku AVNOJ-a od 21. XI. 1944. i koja su trebala biti otpu{tena iz logora prema pomenutom tuma~enju pretsjedni{tva AVNOJ-a skre}emo pa`nju na slijede}e:

1) pod udar Odluke AVNOJ-a od 21. XI. 1944. g. (ta~. 2. ~l. 1.) ne potpadaju Jugoslavenski dràvljani njema~ke narodnosti koji su u~estvovali kao partizani i vojnici u narodno oslobodila~koj borbi, ili su radili aktivno u narodno oslobodila~kom pokretu, kao ni lica njema~ke narodnosti, dràvljani neutralnih dràva, ako se nisu dràla neprijateljski za vrijeme okupacije.

Pri oceni gornje odredbe treba imati u vidu da pod Odluku AVNOJ-a od 21. XI. 1944. g. ne potpadaju, pored partizana i vojnici koji su u~estvovali u narodno oslobodila~koj borbi. Pri odlu~ivanju o prednjem nije bitno na koji su na~in oni postali vojnici (dobrovoljno ili putem mobilizacije) i koliko vremena su ostali na vojnoj du`nosti.

Nadalje pod udar Odluke AVNOJ-a od 21. XI. 1944. ne potpadaju ni oni Njemci koji su radili aktivno u narodno oslobodila~kom pokretu. Ima se uzeti da postoji aktivna saradnja samo u slu~ajevima ako je lice u pitanju bilo organizovano i stvarno stalno povezano bilo sa narodno oslobodila~kom akcijom izvr{avanjem povjerenih mu zadataka. Ne mo`e se prema tome smatrati da je netko radio aktivno u narodno oslobodila~kom pokretu, ako je sporadi~no i povremeno u~inio neku uslugu koja se ne mo`e podvesti pod aktivnu saradnju u narodno oslobodila~kom pokretu.

Izuzetak iz ta~. 2. ~l. 1. odluke AVNOJ-a od 21. XI. 1944. odnosi se i na ~lanove uè porodice njemaca Jugoslavenskih dràvljana koji ne potpadaju pod udar ove Odluke. Ako se neki ~lan uè porodice za vrijeme okupacije neprijateljski drào prema oslobodila~koj borbi na{ih naroda ili je pomagao neprijatelja, protiv njega ima se povesti postupak i on se ima predati nadle`nom sudu na osudu za dela u~injena protivu na{ih naroda, ali to ne moè biti povod da se on i dalje zadràva u logoru.

Na Njemce dràvljane neutralnih ili savezni~kih zemalja ne odnosi se takodjer odluka AVNOJ-a od 21. XI. 1944. Takva lica imaju se otpustiti iz logora. Ako su neka od njih za vrijeme okupacije dràla neprijateljski prema na{im narodima, to moè biti povod da se protivu njih pokrene krivi~ni postupak i da se predadu neposredno nadle`nom sudu, u kome slu~aju }e Pretstavni{tvo njihove zemlje biti u mogu}nosti da se obavjesti o toku krivi~nog procesa koji se protivu njih vodi. U koliko bi takovi pojedinci bili nepoèljni na na{oj teritoriji, treba zatraìti saglasnost Ministarstva Unutra{njih poslova FNRJ. da se proteraju iz na{e zemlje. 2) Iz logora treba otpustiti i one Njemce, jugoslavenske dràvljane, koji su pre rata bili asimilirani kao Hrvati, Slovenci ili Srbi, a za vrijeme rata nisu pristupili Kulturbundu, niti su istupali kao ~lanovi njema~ke narodne grupe. Smatraju se da su bila pre rata asimilirana ona lica njema~ke narodnosti: a) Koja su rodjena na podru~ju Jugoslavije, b) koja su redovno u ku}i i van ove sluìla nekim od jezika na{ih naroda i koja se nikad nisu deklarisala da pripadaju njema~koj narodnoj grupi i g) koja su rodbinski (po krvi ili braku) povezana sa pripadnicima na{ih naroda. 3) Iz logora se treba otpustiti i Njemce koji su pod okupacijom odbili da se na zahtjev okupatorskih ili kvislinskih vlasti deklariraju kao pripadnici njema~ke narodnosne grupe. Nije dovoljno da se Njemac nije sam prijavio kao pripadnik Njema~ke narodnosne grupe, potrebno je da je bio pozvan od okupatorskih ili kvislinskih vlasti, da se prijavi kao pripadnik njema~ke narodnosne skupine, pa da je on taj poziv odbio.

4) I najzad iz logora se imaju otpustiti lica njema~ke narodnosti (bilo mu{ka ili ènska) koja su stupila u mje{ovite brakove sa licima jedne od jugoslavenske narodnosti, ili sa licima jevrejske, slova~ke, rusinske madjarske, rumunjske ili koje druge priznate narodnosti. Pod drugim priznatim narodnostima treba razumeti sve druge narodnosti naroda koji su bili u bloku ujedinjenih nacija, kao i onih koji su se tokom oslobodila~kog rata dràli neutralno. ^lanovi uè porodice u slu~ajevima navedenim pod 2, 3 i 4 ovog Uputstva u koliko li~no ne ispunjavaju uslove, treba da dele sudbinu ostalih pripadnika njema~ke narodnosti (t.j. ne mogu biti pu{teni iz logora).”

Da bi se to~ka 1. predmetnog Uputstva pravilno shvatila i u praksi pravilno primjenila nu`no je naglasiti, da se ista ima shvatiti tako, da se moraju pustiti iz logora na slobodu svi ~lanovi porodice iz koje je netko bio u POJ. NOV ili JA-i. bez obzira kada je stupio, na koji na~in i koliko je vremena bio u istoj. Prema tome glede ovog osnova za otpust iz logora potpuno je izmjenjen kriterij, te dosadanje motivacije pojedinih odjela unutra{njih poslova da je stupio u J.A-u u 1944 i 1945. g. i bio mobiliziran nakon najnovijeg stava nisu ispravne.

Isto tako mijenja se i dosadanje gledanje vrhu osnova mje{oviti brakovi. Naime moraju se pustiti iz logora na slobodu svi oni koji su u mje{ovitom braku (bilo mu{ko, bilo ènsko) {to zna~i, da lica njema~ke narodnosti, bilo sa mu{ke, bilo sa ènske strane, koja su stupila u mje{oviti brak sa licem od jedne jugoslavenskih ili priznatih narodnosti ne moè biti logorisano, prema tome repatrirano u Njema~ku ve} se, prema istome mora postupiti u smislu na{e okru`nice Pov. broj 12/46. od 5. sije~nja 1946. t.j. mora se protiv istoga pokrenuti krivi~ni postupak zbog upisa u Kulturbund, Volksgruppu, itd, itd.

Da bi se navedeno shvatanje ispravno o`ivotvorilo poslana je jedna komisija za pregled logora koja }e u duhu odnosnog uputstva, raspraviti i preispitati slu~ajeve lica njema~ke narodnosti te odvojiti one, koji ne dolaze, obzirom na izlo`eno, u obzir za repatriaciju i popis takvih lica dostaviti nadle`nom odjelu unutra{njih poslova na postupak u smislu na{e okru`nice Pov. broj 12/46. od 5. sije~nja 1946. g.

Da na{e obja{njenje na~elnog stava Saveznog Ministarstva ne bi izgledalo u suprotnosti sa istim, budu}i da je u njemu rije~ o pu{tanju na slobodu odnosnih osoba, a mi govorimo da se prethodno mora pokrenuti krivi~ni progon protiv istih, pa potom otpust, dodajemo da smo zbog stanovitih razloga morali isto izmjeniti, te da smo i komisiji za pregled logora dali takva naredjenja, a sve u saglasnosti sa Saveznim Ministarstvom, objasnili im prakti~ne posljedice potpune primjene njihova stava.

Ovo se uputstvo dostavlja na znanje i strogo pridr`avanje.

SMRT FA[IZMU - SLOBODA NARODU!

Na~elnik: M.P. Petar Müller

(Privatno vlasni{tvo)

Zakon o izmjenama i dopunama zakona o dr`avljanstvu Federativne Narodne Republike Jugoslavije (1. prosinca 1948.) kojim se oduzima jugoslavensko dr`avljanstvo pripadnicima njema~ke manjine koji se nalaze u inozemstvu Z A K O N

O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O DR@AVLJANSTVU FNRJ ^lan 1.

U ~lanu 35., iza prve stavke, dodaje se nova stavka 2. koja glasi:

“Ne smatraju se dràvljanima FNRJ u smislu prethodne stavke osobe njema~ke narodnosti koje se nalaze u inozemstvu, a koje su se za vrijeme rata ili prije rata ogrije{ile o svoje du`nosti dràvljanina nelojalnim postupcima protiv narodnih i dràvnih interesa naroda Federativne Narodne Republike Jugoslavije.”

Stavka 2. ~lana 35. postaje stavka 3., a stavka 3. postaje stavka 4. ^lan 2.

Iza ~lana 35. dodaje se novi ~lan 35a koji glasi:

“Ministar unutra{njih poslova FNRJ moè odrediti da se izvr{i revizija dràvljanstva osobama iz ~lana 35. stavka 1. ovog zakona, koje su do dana stupanja na snagu ovog zakona naturalizirane, njihovim suprugama i djeci, ènama udatim za osobe bez dràvljanstva, kao i djeci osoba bez dràvljanstva.

Osobe za koje je odre|ena revizija dràvljanstva po prethodnoj stavci smatrat }e se dràvljanima FNRJ u smislu ~lana 35. stavka 1. ovog zakona, ako im dràvljanstvo FNRJ potvrdi Ministar unutra{njih poslova FNRJ.” ^lan 3.

Ovaj zakon stupa na snagu danom objavljivanja u “Slu`benom listu Federativne Narodne Republike Jugoslavije”.

U. br. 1642 Beograd, 1. prosinca 1948.

Prezidijum Narodne skup{tine Federativne Narodne Republike Jugoslavije

Tajnik, Predsjednik, Mile Peruni~i}, s. r. dr Ivan Ribar, s. r.

(Slu`beni list Federativne Narodne Republike Jugoslavije, god. IV, br. 105, Beograd, 4. prosinca 1948.)

DIE VOLKSDEUTSCHEN - Das Fa tum der kol lek ti ven Schuld

Während des Zweiten Weltkrieges behaupteten die Kommunistische Partei Jugoslawiens und die Partisanenbewegung, dass ihnen jede Gewalt und Ungesetzlichkeiten fremd waren. Im nachkriegszeitlichen Jugoslawien nimmt die kommunistische Herrschaft die gleichen Stellungnahmen ein.

Neben allem ist das Schicksal der Volksdeutschen in Jugoslawien während und nach dem Ende des Zweiten Weltkrieges von Seite der Partisanenbewegung einseitig und ausschließlich von der kommunistischen Herrschaft mit dem Untergang des Dritten Reiches verbunden.

Indem man die Volksdeutschen als Feinde mit einer kollektiver Schuld bezeichnete, beschlagnahmte ihnen die kommunistische Regierung ihren Besitz und nahm ihnen alle National- und Bürgerrechte. Die Volksdeutschen wurden vertrieben, festgenommen und in Lager gesperrt.

Aufgrund gesetzlicher Bestimmungen der Partisanenbewegung und der kommunistischen Herrschaft ist es möglich zu verfolgen und zu rekonstruieren, wie in Jugoslawien während und besonders nach dem Zweiten Weltkrieg, die Frage der Volksdeutschen „gelöst“ wurde.

Die Arbeit bringt eine ausführliche Darstellung der Beziehung der Partisanenbewegung und der kommunistischen Regierung in Jugoslawien gegenüber der Volksdeutschen.

Vla di mir GEIGER njeFOLKSDOJ^ERI - Fa tum ko lek tiv ne kriv

Next Article

Ivan ĆOSIĆ-BUKVIN Po sli je rat na sud bi na Ni je ma ca Cvel fe ri je u Izvje{}ima op}in skih Ko mi si ja za rat ne zlo~ine

Vla di mir GE I GER

FOLKSDOJ^ERI Fa tum ko lek tiv ne kriv nje

More articles from this publication:

Ivan ĆOSIĆ-BUKVIN Po sli je rat na sud bi na Ni je ma ca Cvel fe ri je u Izvje{}ima op}in skih Ko mi si ja za rat ne zlo~ine

Vla do OBAD In me mo riam: Mar ko Le it ner (Ro man Ale xan dra Sa che ra-Ma so cha: "Die Ölgärten bren nen

Bran ko OSTAJMER Bi blio gra fi ja Godi{nja ka Nje ma~ke na rod no sne za jed ni ce / VDG Jah rbuch 1994.-2002

Su za na LEČEK ka i Folksdoj~eri“Fre ies Heim” – Hrvat ska re pu bli kan ska sel ja~ka stran

Ma ti ja PIGLER maNi jem ci u Ban kov ci

Mi lan VRBANUS Pri log prou~avan ju pi var stva u Osi je ku u prvoj po lo vi ci 18. stol je}a

Bog dan MESINGER Ri ta u li za ci ja sje}anja ma(Antro po lo{ki ogled o o~uvan ju znan ja o umi nu lim kul tu ra

Ivan PEDERIN skog rataAu stri ja u eu rop skoj pu bli ci sti ci u doba oko Prvog svjet

Mar ga re ta MATIJEVIĆ Franz Pfan ner (1825. – 1909.) - ili krat ko o do pri no su nje ma~kih tra pi sta jago spo dar skom raz vit ku ban ja lu~kog kra

This article is from:

Godišnjak - Jahrbuch 2002