Mi lan VRBANUS Pri log prou~avan ju pi var stva u Osi je ku u prvoj po lo vi ci 18. stol je}a

Mi lan VRBA NUS

Prilog prou~avan ju pivarstva u Osi je ku u prvoj polovici 18. stol je}a

Autor je poku{ao na temelju objavljene i neobjavljene arhivske gra|e prou~iti razvoj pivarstva u Osijeku u prvoj polovici 18. stolje}a. Nastojao je utvrditi imena pivara koji su `ivjeli i radili u samom gradu, koli~ine proizvedenog i prodanog piva te njegovu cijenu. Tako|er je poku{ao utvrditi u kakvim su dru{tvenim prilikama radili pivari u gradu Osijeku.

Poslije odbijanja Husein-pa{ine opsade Osijeka 1690. god. i oslobo|enja Slavonije u listopadu 1691. god.1, zapo~elo je naseljavanje novih stanovnika. Prvo su se nastanili carski vojnici, ali su se brzo po~eli naseljavati i civili s podru~ja Monarhije, ali i izvan nje. Ve}ina doseljenog civilnog stanovni{tva bila je njema~ke narodnosti, a uz njihove je navike bilo vezano pijenje piva pa su u Osijek do{li i pivari.

Prvi pivar u mati~nim knjigama grada Osijeka javlja se 1694. god. Bio je to Joseph Hammerl koji se spominje 3. sije~nja 1694. god. u mati~noj knjizi vjen~anih.2 Ne{to kasnije iste godine (28. o`ujka 1694) u mati~noj knjizi kr{tenih spominje se pivar i trgovac Johann Conrad Stehr.3 Johann Conrad Stehr spominje se i slijede}ih godina u mati~noj knjizi kr{tenih, od toga posljednji put 1698. godine.4 Polovicom 1694. god. zabilje`eni su u mati~noj knjizi vjen~anih pivar Vitus Casper i njegov vjen~ani kum pivar Joseph Hammerl.5

1 O borbama za oslobo|enje Slavonije od osmanske vlasti vidi u: Tadija Smi~iklas, Dvijestogodi{njica oslobo|enja Slavonije, I dio:

Slavonija i druge hrvatske zemlje pod Turskom i rat za oslobo|enje, Djela JAZU, knj. XI, Zagreb 1891., 110-111, 115-116 i 126, (dalje: Smi~iklas, Slavonija); Radoslav Lopa{i}, Dva hrvatska junaka Marko Mesi} i Luka Ibri{imovi}, Zagreb 1888., 149-150 i 152, (dalje. Lopa{i}, Dva hrvatska junaka); Ive Ma`uran, «Rat za oslobo|enje od osmanske vladavine od 1684. do 1691. godine i stanovni{tvo Slavonije krajem 17. stolje}a», Popis naselja i stanovni{tva u Slavoniji 1698. godine, Radovi

Zavoda za znanstveni rad JAZU, knj. 2, Osijek 1988., 27, 30-32, 34 i 38 (dalje: Ma`uran, «Rat»); Josip Bösendorfer, Crtice iz slavonske povijesti s osobitim obzirom na pro{lost `upanija: Kri`eva~ke, Viroviti~ke, Po`e{ke, Cisdravske Baranjske, Vukovske i

Srijemske te Kraljevskog i slobodnog grada Osijeka, Pretisak izdanja objavljenog u Osijeku 1910., Vinkovci 1994., 336-337, (dalje: Bösendorfer, Crtice); Othmar Pickl, «Udio [tajerske u pobjedi nad Turcima kod barda Harsany godine 1687. Prilog logistici «Velikog turskog rata», Historijski zbornik XLI/1988., Zagreb 1989., 188, (dalje: Pickl, «Udio»); Rudolf Horvat,

Slavonija - povijesne rasprave, crtice i bilje{ke I, Pretisak izdanja iz 1936., Vinkovci 1994., 5, 8 i 134, (dalje: Horvat,

Slavonija I) i Rudolf Horvat, Slavonija - povijesne rasprave, crtice i bilje{ke II, Vinkovci 1994., 189-190 (dalje: Horvat,

Slavonija II), O vojnim operacijama za oslobo|enje Slavonije vidi op{irnije u: Lajos Szita, «Oslobo|enje Slavonije i Osijeka od

Turaka», Glasnik Arhiva Slavonije i Baranje I, Osijek 1991., 189-198, 202 (dalje; Szita, «Oslobo|enje») i Josef Matuz,

Osmansko carstvo, Zagreb 1992., 117 (dalje: Matuz, Carstvo); 2 Ive Ma`uran, Stanovni{tvo Osijeka 1693-1703. Liber baptizatorum, copulatorum et mortuorum Essekini ab anno 1693. usque ad 1703., Gra|a za historiju Osijeka i Slavonije, knj. 5, Historijski arhiv u Osijeku, Osijek 1974., 241. (dalje: Ma`uran,

Osijek) 3 Ma`uran, Osijek, 107. 4 Isto, 125, 133 i 162. 5 Isto, 242.

U mati~noj knjizi kr{tenih spominje se u Osijeku 1695. god. i predstojnik pivovare Georg Altaner6, ali nije poznato gdje je bila njegova pivovara. Vjerojatno je bila ili u Gornjem gradu ili na Otoku preko Drave. Tako|er nije poznato kada je napustio pivovaru jer se ne spominje u popisima Caraffine komisije iz 1698. i 1702. godine.7

Tijekom 1695. god. spominje se prvi put u mati~noj knjizi umrlih i Mathias Holzleithner8. Osim njega u mati~noj knjizi kr{tenih, vjen~anih i umrlih spominju se jo{ neki pivari. U mati~noj knjizi vjen~anih javljaju se 1697. god.9 Andreas Miesgang10 i Michael Prelescki11. U mati~noj knjizi kr{tenih po~inje se 1698. god. vrlo ~esto javljati i Johann Georg Printzer12. U mati~noj knjizi vjen~anih zabilje`eno je da se 30. sije~nja 1701. god. pivar Joannes Brunauer o`enio s Barbarom Wolffin.13 Posljednji pivar koji se javlja u mati~noj knjizi bio je Johan Georg Unterberger14 koji se 2. srpnja 1702. god. o`enio Agnetom, udovicom Kristofora Helda.15

Samo za nekoliko pivara poznato je odakle su do{li u Osijek. Naime, u mati~noj knjizi vjen~anih za tri pivara zabilje`eno je njihovo biv{e mjesto podrijetla. Na temelju tih podataka mo`e se re}i da je pivar Vitus Casper do{ao je iz Trostberga u Bavarskoj16, Andreas Miesgang iz Salzburga17, a pivar Johann Georg Unterberger iz Graza18. Za ostale pivare u mati~noj knjizi kr{tenih, vjen~anih ili umrlih nema podataka odakle su do{li u Osijek, ali je mogu}e na temelju njihovih imena pretpostaviti da su i oni do{li s podru~ja dana{nje Njema~ke i Austrije.

U popisu Caraffine komisije iz 1698. god. ne spominje se ni jedan pivar19 jer popis ne navodi zanimanja stanovnika u ovom gradu. Me|utim, me|u stanovnicima ne spominju se osobe koje se javljaju u mati~noj knjizi kr{teni, vjen~anih i umrlih. U

6 Isto, 116. 7 Hofkammer archiv, fond Hoffinanz Ungarn, fasc. 391, fol. 405-409 te 528-531 (dalje: HKA, HFU); Ive Ma`uran, Izvje{taji

Caraffine komisije o ure|enju Slavonije i Srijema nakon oslobo|enja od osmanske vladavine 1698. i 1702. godine, Gra|a za historiju Osijeka i Slavonije, knj. 7, Sveu~ili{te u Osijeku, Historijski arhiv u Osijek, Osijek 1989. (dalje: Ma`uran, Izvje{taji) i

Ive Ma`uran, «Popis stanovni{tva i njegove imovine u Osijeku 1737. godine», Anali Zavoda za znanstveni rad JAZU, knj. 2,

Osijek 1982. i 1983., 129-132 (dalje: Ma`uran, «Popis stanovni{tva»). 8 Ma`uran, Osijek, 280. 9 Stjepan Sr{an navodi da se 1697. god. u mati~noj knjizi kr{tenih, vjen~anih i umrlih spominje pivar Nikola Schmidt. (Stjepan

Sr{an, «Najstarija zanimanja u Osijeku», Glasnik arhiva Slavonije i Baranje, br. 3, Osijek 1995., 194 (dalje: Sr{an,

«Zanimanje») U mati~noj knjizi kr{tenih spominje se 16. listopada 1697. god. Nikola Schmidt, ali nije zabilje`eno njegovo zanimanje. (Ma`uran, Osijek, 146) 10 Ma`uran, Osijek, 255. 11 Isto, 255. 12 Isto, 156, 185, 196-197, 210, 215, 216, 221, 233, 236 i 276. 13 Isto, 268. 14 Isto, 274. 15 Stjepan Sr{an navodi da je Nikola Kosanovi} napravio na temelju knjige Stanovni{tvo u Osijeku 1693-1703. godine prikaz broja pivara u Osijeku. U Osijeku je, prema Kosanovi}evoj analizi, bilo sedam pivara (dva u Tvr|i, tri u Gornjem gradu i dva u

Donjem gradu). (Stjepan Sr{an, «Obrtnici u Osijeku u 18. i njihovo zna~enje», Osje~ki zbornik, br. XVIII-XIX, Osijek 1987., 143 (dalje: Sr{an, «Obrtnici» i Nikola Kosanovi}, «Osje~ki cehovi i cehovski spomeni~ki predmeti», Osje~ki zbornik, br. XIV-XV,

Osijek 1973.-1975., 245 (dalje: Kosanovi}, «Cehovi»)) U mati~noj knjizi kr{teni, vjen~anih i umrlih spominje se deset pivara (Joannes Brunauer, Vitus Casper, Joseph Hamerl, Mathias Holzleitnner, Andreas Miesgang, Michael Prelescki, Johann Georg

Prinzer, Johan Conrad Sterer, Peter Steyer i Johann Georg Unterberger). (Ma`uran, Osijek, 99-284) 16 Ma`uran, Osijek, 243. 17 Isto, 255. 18 Isto, 274. 19 HKA, HFU, fasc. 391, fol. 405-409 te 528-531 i Ma`uran, Popis stanovni{tva, 129-132.

izvje{taju Caraffine komisije iz 1698. god. spominju se dvije pivovare u Osijeku, ali se ne navode njihovi vlasnici, radnici i pomo}nici.20 U popisu Caraffine komisije iz 1702. god. samo se spominju u Gornjem gradu Hans Georg Prinzer, a u Donjem gradu Mathias Holzleithner. U ovom se popisu tako|er ne navode zanimanja gra|ana pa se samo za Prinzera i Holzleithnera mo`e pretpostaviti da su bili pivari.21 Nije mi poznato koji su razlozi izostanka Hansa Georga Prinzer i Mathiasa Holzleithnera iz popisa Caraffine komisije. Obojica se u razdoblju od 1698. do 1702. god. javljaju u mati~noj knjizi kr{tenih, vjen~anih i umrlih grada Osijeka pa su sigurno bili u gradu i u vrijeme popisa Caraffine komisije.

Prilikom preseljenja stanovni{tva s Otoka u Donji grad preseljena je i pivovara pa je Donji grad dobio vlastitu pivovaru. Njen prvi vlasnik postao je Mathias Holzleitner22. O njegovom se `ivotu zna ne{to vi{e, a njegova je pivovara radila du`e vrijeme. Mathias Holzleitner rodio se 1675. god.23, ali na`alost nemogu}e je re}i odakle je do{ao u Osijek. Prema mati~noj knjizi kr{tenih mo`e se re}i da je u Osijek do{ao sa svojom suprugom Marijom Elizabetom. Holzleitner se prvi put javlja 1695. god. u mati~noj knjizi umrlih kao sluga i oporu~ni svjedok Leonarda Stehra brata po`unskog pivara Ivana Stehra.24 U travnju 1699. god. u mati~noj knjizi kr{tenih prvi put je zabilje`en kao pivar.25 Vjerojatno je u razdoblju od 1695. do 1699. god. izu~io pivarski zanat te je postao vlasnik pivovare u Donjem gradu. Tome u prilog govori i ~injenica da ga ve} 1697. god. u mati~noj knjizi kr{tenih oslovljavaju kao gospodina pa ju je vjerojatno ve} tada posjedovao.26

Prema mati~noj knjizi kr{tenih do 1703. god. Holzleitner je imao sina Josepha (ro|enog 1701.), te k}erke Mariju Katarinu (ro|ene 1702.) i Anu Barbaru (ro|ene 1703.). 27 U Zapisniku osje~ke Tvr|e spominju se sin Paul, k}erka Tereza te jo{ dva maloljetna sina.28 Njegova dva maloljetna sina o~ito su 1719. god. bila jako mala kad gradsko poglavarstvo zaklju~uje da im se odrede skrbnici kako bi im se sa~uvala pivovara budu}i ju jo{ dugo ne}e mo}i voditi. U Zapisniku osje~ke Tvr|e navode se skrbnici Holzleitnerovih nasljednika sina Paula i k}erke Tereze.29

20 Ma`uran, Izvje{taji, 68. 21 Tadija Smi~iklas, Dvijestogodi{njica oslobo|enja Slavonije, Spomenici o Slavoniji, u XVII vijeku (1640.-1702.), knj. 2, Djela

JAZU, knj. XI, Zagreb 1891., 85-87 (dalje: Smi~iklas, Spomenici). 22 Ive Ma`uran navodi da je pivovara na Otoku s druge strane Drave preseljena 1697. god. u Donji grad. Me|utim, to vjerojatno nije to~no budu}i je pivovara na Otoku radila i pla}ala porez 1697. i 1698. god., a popisiva~i Caraffine komisije utvrdili su njeno postojanje na Otoku 1698. godine. Stoga je vjerojatno preseljena poslije popisa Caraffine komisije iz 1698. god.. (Od turskog do suvremenog Osijeka, Osijek 1996., 39 (dalje: Osijek) i Smi~iklas, Spomenici, 67) 23 Kamilo Firinger navodi da je Mathias Holzleitner umro u 1711. god. u 36 godini `ivota. Iz tog se podatka mo`e izra~unati da je

Mathias Holzletner ro|en 1675. god. (Kamilo Firinger, «Po~eci manufakture i industrije u Osijeku», Osje~ki zbornik, br. VI,

Osijek 1958., 144 (dalje: Firinger, «Po~eci»)) 24 Ma`uran, Osijek, 280 i Firinger, «Po~eci», 144. 25 Ma`uran, Osijek, 171. 26 Isto, 144. 27 Isto, 203, 219 i 235. 28 Ive Ma`uran, Najstariji zapisnik op}ine Osijek – Tvr|a od 1705. do 1746. god., Gra|a za historiju Osijeku i Slavonije, knj. I,

Historijski arhiv u Osijek, Osijek 1965., 95 i 114. (Ma`uran, Zapisnik). 29 Ma`uran, Zapisnik, 95 i 114.

Na temelju popisa Caraffine komisije iz 1702. god. mo`e se pretpostaviti da je Mathias Holzleitner posjedovao u Donjem gradu ku}u.30 Tako|er se 1703. god. spominje, zajedno s pivarom Hansom Georgom Prinzerom, u predstavci stanovnika Donjeg i Gornjeg grada kapucinskom provincijalu prilikom dolaska kapucina u Osijek.31 Mathias Holzleitner umro je 1711. god. u 36 godini `ivota te je pokopan 25. kolovoza na groblju u Donjem gradu.32

Poslije njegove smrti pivovara je nastavila raditi. O tome svjedo~e i zaklju~ci op}ine Osijek iz 1719. i 1730. god. kada su odre|eni skrbnici njegovim maloljetnim nasljednicima te je odre|eno da vode pivovaru do njihove punoljetnosti.33 Ivan Adam Holzleitner, nasljednik pivara Mathiasa Holzleitnera, kupio je 1730. god. ku}u Buecher u Tvr|i koju je kasnije prodao Ivanu Casparu Mutzu.34 Ivan Adam Holzleitner popisan je 1736. god. prilikom popisa Slavonije u Crkvenoj ulici u Donjem gradu.35

Nasljednici Mathiasa Holzleitnera spominju se kasnije i u zaklju~cima Zemaljske uprave za Slavoniju. Julijana Holzleitner imala je za vrijeme rata izme|u Habsbur{ke Monarhije i Osmanskog Carstva 1738. god. problema s vojskom koja joj je oduzela sijeno iako je od 1720. god. bila oslobo|ena tog podavanja.36 Tako|er problemi u radu pivovare za koje znamo dogodili su se tijekom 1739. i 1740. god. zbog epidemije kuge u Slavoniji i mjera za sprje~avanje {irenja bolesti na ovom podru~ju (boravak u karanteni i ograni~eno kretanje).37

Osim Holzleitnera, ku}u u Gornjem gradu 1702. god. posjedovali su pivari Hans Georg Prinzer i Petar Steyer. U popisu Caraffine komisije iz 1702. god. nisu navedena zanimanja stanovnika pa nije mogu}e utvrditi koliko je u gradu `ivjelo i radilo pivara.38 Me|utim, za ovu trojicu (Holzleitner, Prinzer i Steyer) mogu}e je utvrditi zanimanje na temelju mati~ne knjige kr{tenih i vjen~anih.

Osim obitelji Holzleitner pivovaru su u Osijeku 1730-tih godina imali Caspar Renner, Joseph Videman te Joannes Sterner. Caspar Renner i Joseph Videman imali su pivovare u Gornjem, a Joannes Sterner i obitelj Holzleitner u Donjem gradu.39 U popisu Slavonije iz 1736. god. spominju se u Donjem gradu pivar Adam Holzleitnera, a u Gornjem gradu Caspar Renner.40 U tom se dokumentu ne spominje se zanimanje Caspara Rennera, ali se na temelju zaklju~aka Zemaljske uprave za Slavoniju mo`e pouzdano utvrditi njegovo zanimanje. Osim navedenih u Donjem se

30 Hrvatski dr`avni arhiv, Acta urbaria et Conscriptiones bonorum, fasc. 130, spis br. 17 (dalje: HDA, AUCB). 31 Stjepan Sr{an, Osje~ki ljetopis 1686.-1945., Povijesni arhiv u Osijeku, Osijek 1993., 307. 32 Firinger, «Po~eci», 144. 33 Ma`uran, Zapisnik, 95 i 114. 34 Stjepan Sr{an, Zemlji{na knjiga grada Osijeka (Tvr|a) 1687.-1821. godine (Grundbuch der Stadt Osijek 1687.-1821.),

Povijesni arhiv Osijek 1995., 26. (dalje: Sr{an, Knjiga). 35 Ive Ma`uran, Stanovni{tvo i vlastelinstva u Slavoniji 1736. godine i njihova ekonomska podloga, Radovi Zavoda za znanstveni rad u Osijeku, HAZU, knj. 6, Osijek 1993., 113 (dalje: Ma`uran, Stanovni{tvo). 36 Ive Ma`uran, Rje{enja Zemaljske uprave za Slavoniju 1738.-1742., Gra|a za historiju Osijeka i Slavonije, knj. 3, Historijski arhiv u Osijeku, Osijek 1970., 41 (dalje: Ma`uran, Rje{enja). 37 Ma`uran, Rje{enja, 41, 107, 116, i 128. 38 Smi~iklas, Spomenici, 85-87. 39 Ma`uran, Rje{enja, 116, 143, 151, 167, 173, 181, 183, 190, 195, 199, 201, 223, 236, 277, 325, 429 i 433. 40 Ma`uran, Stanovni{tvo, 98.

gradu pojavljuje i pivarski sluga Joannes Michael Breindel. U Osijeku je 1736. god. bilo 1.084 ku}anstva. Na temelju zaklju~aka Zemaljske uprave Slavonije i popisa stanovnika iz 1736. god. mo`e se zaklju~iti da je u gradu `ivjelo i radilo ~etiri pivara. Iz toga slijedi da je u ovom gradu potro{nja piva morala biti prili~no velika jer je udio pivara u ukupnom broju ku}anstava bio prili~no velik. On se 1740. god. `alio Zemaljskoj upravi Slavonije na «nekr{}anski odnos donjogradskog pivara». No, u zaklju~cima Zemaljske uprave za Slavoniju ne navodi se ime donjogradskog pivara koji se «nekr{}anski odnosio» prema njemu.41 Osim njega u konceptnoj knjizi donjogradske komorske gradske op}ine spominje se 1742. god. preminuli pivarski sluga Ivan Siber s nadimkom Kugerl.42

Zbog epidemije kuge Caspar Renner i Joseph Videman imali su 1739. god. problema oko dobivanja putnih isprava. Oni su `eljeli oti}i u Beograd nabaviti meso i hmelj potreban za rad njihovih pivovara.43 Ovakva je mjera Zemaljske uprave za Slavoniju razumljiva budu}i da su Beograd i Srijem bili `ari{te epidemije pa je postojala opasnost {irenja zaraze. Iste su godine Caspar Renner i Joseph Videman tako|er imali problema prilikom dopreme piva u tvr|avu Osijek.44

U Slavoniji su 1745. god. obnovljene Viroviti~ka, Po`e{ka i Srijemska `upanija. Prilikom obnove Viroviti~ke `upanije izvr{en je 1746. god. popis stanovnika i njihove imovinske snage. Prema njemu u Osijeku je 1746. god. bilo tri pivara. U Donjem gradu `ivio je i radio Joannes Stemer, a u Gornjem gradu Josephus Videman i Joannes Fajerstein.45 Vidljivo je da u Donjem gradu vi{e nisu `ivjeli i radili Caspar Renner i obitelj Holzleitner. Nije poznato da li je obitelj Holzleitner izumrla ili se odselila iz Osijeka, dok je Caspar Renner vjerojatno pobjegao. Naime, Andreas Fehier `alio se Zemaljskoj upravi Slavonije da je kr~mar Johan Molck 1742. god. odvezao drva Casparu Renneru, ali ih Johan Molck nije platio nego je pobjegao iz grada. Mo`e se pretpostaviti da je to u~inio i sam Caspar Renner.46

Komorski administrator Johann Paul Passardy popisivao je od 22. do 26. sije~nja 1753. god. sve tri op}ine grada Osijeka. Iz tih je popisa vidljivo da su u Gornjem gradu `ivjeli pivari Josephus Videman i Josephus Villi, a u Kraljevskoj ulici u Donjem gradu Joannes Stemer.47 Viroviti~ka `upanija popisala je godinu dana ranije poimeni~no porezne obveznike te iznos njihovog poreza.48 Iz tog je popisa vidljivo da u gradu vi{e nije bilo Joannesa Fajersteina. Na`alost, na ovom stupnju istra`enosti problematike nemogu}e je re}i da li je on preminuo ili je prodao svoju pivovaru Josephu Villiju i napustio grad.

41 Ma`uran, Rje{enja, 288. 42 Firinger, «Po~eci», 144. 43 Isto, 128. 44 Isto 143, 151, 167, 173, 181, 190, 195 i 201. 45 HDA, AUCB, fasc. 130, br. 1. 46 Ma`uran, Rje{enja, 429. 47 HDA, AUCB, fasc. 130, spis br. 2 i 17; Ivan Erceg, «Presjek kroz imovno stanje i obaveze stanovnika Osijeka (po~etkom 2. polovice 18. stolje}a», Zbornik Historijskog instituta JAZU, vol. 7, Zagreb 1974., 42-46 (dalje: Erceg, «Presjek»); Ivan Erceg,

«Passardijev popis stanovni{tva i njegovih obaveza u Osijeku», Acta historico-oeconomico Iugoslaviae, vol. 8, Zagreb 1981., 141, 147 i 150 (dalje: Erceg, «Popis») i Sr{an, «Obrtnici», 144-145. 48 HDA, V@, Spisi, kut. 7, spis br. 78.

Koliko su pivari proizvodili piva u Osijeku? Na to je pitanje vrlo te{ko odgovoriti budu}i da postoji vrlo malo podataka o njegovoj proizvodnji. Tako|er se vrlo malo mo`e re}i o potro{nji piva u Osijeku. U popisu Caraffine komisije iz 1698. god. navodi se da je pivovara u Gornjem gradu pla}ala godi{nje 100 forinti poreza.49 Druga je pivovara podignuta dozvolom komorskog inspektora Gerolda von Leya 13. kolovoza 1695. god. na Otoku s druge strane Drave.50 Ova je pivovara 1696. god. platila 150, a 1697. i 1698. god. po 100 forinti poreza. Ovaj iznos poreza bio je prili~no visok pa se mo`e pretpostaviti da je proizvodnja i prodaja piva bila prili~no velika. U pivovari na Otoku proizvedeno je 1695. god. 24, a 1696. god. 56 akova51 piva.52 U popisu Caraffine komisije nema podataka o koli~ini potro{enog piva. U Osijeku je 1698. god. bilo 98 ku}anstava bez osje~ke tvr|ave. Budu}i se u popisu Caraffine komisije ne javljaju svih stanovnici koji se spominju u mati~noj knjizi kr{tenih, vjen~ani i umrlih, broj ku}anstava u gradu vjerojatno je bio ve}i, ali mi na`alost nije poznato koliko je obitelji `ivjelo u gradu. Na temelju broja pivara i broja ku}anstava u gradu mo`e se pretpostaviti da je proizvodnja i potro{nja piva bila prili~no velika. O tome svjedo~e i podaci o proizvodnji piva 1695. i 1696. god. te o visini pla}enog poreza. Naime, porez se pla}ao na prodano pivo, a 200 forinti poreza godi{nje bio je veliki iznos u ono vrijeme. Ve}inu piva vjerojatno su popili vojnici koji su boravili u tvr|avi u Osijeku.

Prihode od piva prikupljao je pisar prihoda od tro{arine piva, vina, mesa i mitnice. Podatke o tome donosi zapisnik osje~ke Tvr|e samo za 1706. god., ali na`alost ne donosi podatke o veli~ini prireza od tro{arine na pivo.53 U Arhivu Slavonije i Baranje u Osijeku, u fondu Valpova~kog vlastelinstva ~uva se popis poreznog optere}enja stanovni{tva u Slavoniji iz 1720. godine. Ovaj dokument donosi i podataka o prikupljenom prirezu na pivo. Pivari su od svakog prodanog vedra piva pla}ali 15 denara prireza. U Osijeku je 1720. god. prikupljeno 301 forinti prireza. Iz tog iznosa prireza mo`e se utvrditi da je u Osijeku prodano 2.006,67 vedara piva, a u Slavoniji 2.606,67 vedara piva54 te se mo`e zaklju~iti da je u Osijeku bilo prodano vi{e od : (76, 98%) piva proizvedenog u Slavoniji.55

49 HKA, HFU, fasc. 391, fol. 530-531 i Smi~iklas, Spomenici, 66. 50 Isto, 67 i Osijek, 39. 51 Akov je stara mjera za teku}ine i `itarice. U 18. stolje}u istovjetan je vedru i sadr`i 32 pinte ili 64 holbe slu`bene po`unske mjere, odnosno 54,4 litre. Ne{to je ve}e bilo be~ko vedro (akov) te je iznosilo 56,6 litara. Postoje i druge vrijednosti za vedro, odnosno akov. (Op}a enciklopedija, Jugoslavenski leksikografski zavod, Zagreb 1977., 64 (dalje: Enciklopedija) Budu}i da mi nije poznato da li popisiva~i 1698. god. koriste be~ko ili po`unsko vedro (akov) nije mogu}e prera~unati proizvodnju piva u litre.

Mo`e se pretpostaviti da su se koristili be~kim vedrom (akovom) budu}i je popisiva~e poslao Be~ki dvor. Me|utim, nemogu}e je dokazati ovu tvrdnju pa nisam prera~unao proizvodnju piva. 52 Smi~iklas, Spomenici, 67. 53 Ive Ma`uran, «Uvod u historiju Osijeka XVIII stolje}a», Najstariji zapisnik op}ine Osijek – Tvr|a od 1705. do 1746. godine,

Gra|a za historiju Osijeka i Slavonije, knj. I, Historijski arhiv u Osijeku, Osijek 1965., 41 (dalje: Ma`uran, «Uvod») i

Ma`uran, Zapisnik, 66. 54 Prodaja piva izra~unata je na temelju podatka o iznosa prireza na prodaju piva te iznosa prireza po prodanom vedru piva. U

Slavoniji je 1720. god. prikupljeno je 391 forintu. Iz ovog se podatka mo`e izra~unati koli~ina prodanog piva. (Stjepan Sr{an,

«Slavonija i Srijem 20-ih i 30-ih godina 18. stolje}a», Anali Zavoda za znanstveni rad JAZU u Osijeku, knj. 7, Osijek 1990., 84 (dalje: Sr{an, «Slavonija»)) 55 Sr{an, «Slavonija», 84.

Na`alost, ne postoje podaci o proizvodnji piva u kasnijem razdoblju. Mo`e se pretpostaviti da je 1746. god. Joseph Videman proizvodio velike koli~ine piva budu}i je platio arendu od 283 forinte. Podjednake koli~ine piva proizvodili su Stemer i Fajerstein budu}i su platili podjednaku arendu.56 Nije poznat na~in odre|ivanja arende pa je u to vrijeme nemogu}e utvrditi koli~inu proizvedenog i prodanog piva.

Na temelju popisa izvanrednog `upanijskog poreza Viroviti~ke `upanije iz 1752. god. mo`e se pretpostaviti da su gornjogradski pivari Videman i Vili proizvodili prili~no veliku koli~inu piva. Tako|er se mo`e pretpostaviti da je ona bila ve}a od proizvodnje donjogradskog pivara Stemera. Naime, gornjogradski pivari pla}ali su svaki po 12,6 forinti, a donjogradski samo 8,4 forinte izvanrednog `upanijskog poreza.57 Budu}i nije poznat na~in obra~una ovog poreza ne mo`e se izra~unati koli~inu proizvedenog i prodanog piva.

Vrlo se malo mo`e re}i i o cijenama piva u Osijeku. Naime, poznato je da su osje~ki pivari tra`ili 1738. god. da se cijena piva pove}a za 2 forinte pravdaju}i svoj zahtjev te{kim prilikama. Zemaljska uprava za Slavoniju dozvolila je ovo pove}anje pod uvjetom da proizvode dobro pivo i da opskrbljuju gradsku upravu kvalitetnim pivom.58 Iz jednog drugog zahtjeva vidljivo je da je centa hmelja u Beogradu ko{tala 150 forinti.59 Na temelju zaklju~ka Zemaljske uprave za Slavoniju iz 1739. god. mo`e se re}i da je ba~va piva 1739. god. ko{tala 4 forinte60 {to zna~i da je prije poskupljenja 1738. god. njena cijena iznosila 2 forinte. Na temelju ovih podataka mo`e se zaklju~iti da je piva 1738. god. poskupjelo 100%. Cijena piva o~ito je ponovno smanjena 1742. god. budu}i je pivar Stemmer naveo u svojoj `albi donjogradskoj op}ini da mu za tri akova piva nije pla}eno 6 forinti, {to zna~i da je jedan akov prodao za 2 forinte.61

Zanimljive podatke daje uvid u imovinsko stanje pivara u Osijeku u prvoj polovici 18. stolje}u. Pivari Holzleitner i Renner posjedovali su 1736. god. na svojim imanjima samo nekoliko konja, po jednu kravu i par komada svinja.62 Pivari su i 1746. i 1753. god. na svojim imanjima posjedovali samo po nekoliko komada stoke, a jedino je Videman 1746. god. obra|ivao 4 jutra oranica i posjedovao 4 jutra neobra|enih oranica. Pivar Videman nije obra|ivao 1753. god. oranice niti ih je posjedovao.63 Pivarima je vu~na stoka slu`ila za dopremu drva i sirovina za pivovaru te otpremanje proizvedenog piva do potro{a~a.

Pivarstvo je u Osijeku u prvoj polovici 18. stolje}a imalo zna~ajnu ulogu. Naime, u Osijeku je u ovom razdoblju uvijek `ivjelo nekoliko pivara koji su proizvodili i prodavali zna~ajnije koli~ine piva. Oni nisu napustili Osijek ni u najve}im nevoljama u vrijeme ratova izme|u Habsbur{ke Monarhije i Osmanskog Carstva te epidemije

56 HDA, V@, Spisi, kut. 1, spis br. 193. 57 HDA, V@, Spisi, kut. 7, spis br. 78. 58 Ma`uran, Rje{enje, 18. 59 Isto, 128. 60 Isto, 143. 61 Firinger, «Po~eci», 144. 62 Ma`uran, Stanovni{tvo, 98 i 113. 63 HDA, AUCB, fasc. 130, spis br. 1, 2, 16 i 17.

kuge od 1739. do 1740. godine. Dostupno arhivsko gradiva otkriva uvjete `ivota u Osijeku u nepovoljnim razdobljima. Na`alost, vrlo se malo mo`e re}i o koli~inama proizvedenog i prodanog piva jer dostupno arhivsko gradivo ne donosi podatke o koli~ini proizvedenog i prodanog piva. Daljnja istra`ivanja u komorskom arhivu u Be~u omogu}it }e bolje poznavanje razvoja pivarstva u Osijeku i Slavoniju u 18. stolje}u. Naime, u fondu Hoffinanz Ungarn u Hofkammer archivu u Be~u postoji arhivsko gradivo za razdoblje od oslobo|enja Slavonije od osmanske vlasti do 1762. godine te }e analiza tih dokumenata omogu}iti bolje upoznavanje razvoja pivarstva na ovom podru~ju u prvoj polovici 18. stolje}a.

Be i trag den For schun gen über die Bier bra u e rei in Osi jek in der er sten Hälfte des 18. Jah rhun derts

In diesem Werk versuchte der Autor, die Entwicklung der Bierbrauerei in Osijek in der ersten Hälfte des 18. Jahrhunderts darzustellen. Die grösste Aufmerksamkeit konzentrierte sich auf die Forschung den Lebensumständen, in denen die Brauereiarbeiter lebten und arbeiteten, aber auch auf das Vermögen der Arbeiter. Man versuchte festzustellen, woher sie nach Osijek gekommen sind und wie sie im öffentlichen Leben der Stadt Osijek teilnahmen. In diesem Werk benutzte man die veröffentlichten und die noch nicht veröffentlichten Archivstoffe, als auch, die bis jetzt veröffentlichten historiographischen Werke.