VDG JAHRBUCH 2002
Margareta MATIJEVI]
Franz Pfanner (1825. – 1909.) - ili kratko o doprinosu njema~kih trapista gospodarskom razvitku banjalu~kog kraja Franz Pfanner, ~ovjek zahvaljuju}i kome je nakon tri i pol stolje}a zazvonilo zvono u banjalu~kom kraju, koji je Bosni darovao prvu vjetrenja~u, a da nikad do kraja nije shvatio kompleksnost nastanka moderne hrvatske nacije, pisac prvog englesko-zulu rje~nika, rodio se kao Wendelin Pfanner 21. rujna 1825. u Langenu u Voralbergu, gotovo na samoj granici Austrije prema Njema~koj i [vicarskoj. [kolovao se je u Langenu i Feldkirchu, filozofiju je studirao u Innsbrucku i Padovi, a teologiju u Brixenu. 1850. zare|en je za sve}enika i kao `upnik devet godina je `ivio u Haselstaudenu gdje si je sagradio i grobnicu. Okolnosti i zna~aj ovog svjetskog putnika u~inile su da nije ondje pokopan, ve} da je po`ivio jo{ pet desetlje}a, preporodio dijelove Bosne i Afrike, te bio pokopan u ju`noj Africi.1 1859. poslan je, premda mu je to te{ko palo, kao pastoralni suradnik i ispovjednik sestara milosrdnica koje je biskup Juraj Haulik doveo u Zagreb. Od tud je djelovao i u Lepoglavi dr`e}i pu~ke misije me|u ka`njenicima onda{njeg zatvora. U Zagrebu tri godine kasnije susreo je prvog trapista2 {to ga je ponukalo da im se priklju~i. Zna~ilo je to odlazak iz Hrvatske u Njema~ku u samostan Mariawald kod Heimbacha gdje je pristupio trapistima 1863. Oci su ga uputili neka poku{a osnovati samostan u Ugarskoj kamo je s bratom Zaharijem krenuo 1867., ali bezuspje{no, zbog o{trog protivljenja ugarskih biskupa uvo|enju novog reda. Bez i~ijeg odobrenja i ovlasti zaputio se iz Ma|arske u Zagreb nakaniv{i provesti u djelo svoje nemale organizatorske sposobnosti. To je izazvalo lavinu objeda na njegov ra~un uslijed ~ega je morao po}i u Rim opravdavati se, budu}i da su ga ve} proglasili izop}enikom iz reda i o~ito ~udakom kojem ne prili~i stega. Ondje se kratkotrajno zadr`ao ure|uju}i dotad zapu{teni cistercitski samostan sv. Vicencija i Anastazije "alle tre Fontane" {to mu s trojicom bra}e trapista dobro uspijeva.3 Nalazio je na~ina da dopre do pape i ishodi novo dopu{tenje kojim mu Pio 1
2
3
Biografski podaci se uglavnom svugdje sla`u. Ovdje su uzeti prema studiji dobrog poznavaoca trapista, Rudolfa Zaplate. On u citatu navodi da mu je te podatke dao trapiski prior o. Kilian Krämer. Usp. ZAPLATA R., Trapisti u Bosni za turske vlade (1869.-1878.), Croatia sacra, 5, Zagreb 1933. str. 218. Pripadnik reda reformiranih cistercita ~ija su pravila oblikovana u 17. stolje}u. Ime im potje~e od opatije la Trappe u Francuskoj. Ra{irili su se uglavnom po zemljama njema~kog i francuskog govornog podru~ja. Ne predaju i nemaju `upe. Ustrojeni su na razini opatija. Ova je 1910. imala 219 redovnika. 1973. opatija je ukinuta, a samostan "Marija Zvijezda" postao je `upa banjalu~ke biskupije za vrijeme biskupovanja poznatog liturgi~ara, va`nog sudionika Drugog vatikanskog koncila i ekumenista Nijemca Alfreda Pichlera (1959-1989). To je jedini slu~aj na svijetu da trapisti imaju `upu. Danas (travanj 2002.) u samostanu obitavaju 4 redovnika. O pravilima, na~inu `ivota i rada te o ure|enju zajednice jo{ uvijek je korisna uvodna studija: Ivank VLA[I]AK, Povijest Trapiskog mananstira "Marije Zvijezde" kod Banja Luke, Virje 1924., str. 1-25.
279
