Zlat ko VIRC maVin ko va~ki Ni jem ci u hrvat skim dru{tvi

Zlat ko VIRC

Vin ko va~ki Ni jem ci u hrvat skim dru{tvi ma

Nakon oslobo|enja isto~ne Slavonije od Turaka 1687. godine, vinkova~ki kraj bio je, kao i cijela Slavonija, relativno slabo napu~en. Carska komora, koja je htjela oja~ati gospodarski ovaj kraj, podr`avala je doseljavanje stanovni{tva iz drugih krajeva. Podru~je ju`no od Vinkovaca, uklju~uju}i i Vinkovce bilo je uklju~eno u Vojnu granicu pa je tu vojna vlast postavljala neka ograni~enja vezana uz doseljavanje. Do 1747. godine doseljavanje nije imalo nekih posebnih ograni~enja, ali iza te godine vojna vlast vi{e ne dopu{ta useljavanje ako nije u funkciji ja~anja obrambene mo}i Vojne krajine.

Nijemci su zapo~eli doseljavanje u Vinkovce u vrijeme Vojne granice koje je zavr{eno do kraja 19. stolje}a. Bilo je to najve}e pojedina~no doseljavanje porodica.

Postturski Vinkovci formirali su se u dva ve}a zemljoradni~ka naselja. To su Ervenica isto~no i Krnja{ zapadno od sredi{ta koje je izgra|eno iza 1747. godine. Izme|u tih dvaju naselja nastala je Duga ulica ili Lange Gasse. Tu su se naseljavali Hrvati, manje Nijemci, dok su Krnja{ i Ervenica bila hrvatska naselja. Tijekom 18. stolje}a Nijemci su se prete`ito naseljavali u ulici koja je nastajala od sredi{ta mjesta prema selu Nu{tru. To je bila Njema~ka ulica ili Deutsche Gasse. No u toj ulici po~eli su se naseljavati i Hrvati.

U pravilu su se Nijemci naseljavali po ulicama, ve} prema tome gdje su uspijevali na}i slobodno zemlji{te za gradnju ku}e, ili su se naselili u ulici gdje su kupili ku}u. Na taj na~in Nijemci nisu mogli formirati ~vr{}u zajednicu koja bi na jednom u`em prostoru bila dovoljna samoj sebi. S druge strane, `ivot u urbanoj sredini tjerao ih je na veoma brzo uklapanje u nju. U prvoj polovici 19. st. tu `ivi druga ili ~ak tre}a generacija obitelji koja je tu ro|ena. Sve zajedno to je utjecalo na razvijanje osje}aja pripadnosti novoj domovini Hrvatskoj. Do 1861. godine, kad je hrvatski ban Josip [ok~evi} uveo hrvatski jezik u javnu uporabu, postupno, i u podru~ju Vojne granice njema~ki jezik gubi vode}u poziciju u dru{tvu. Ukidanje Vojne granice i njezino priklju~enje civilnoj Hrvatskoj (1881.) ozna~ilo je daljnje slabljenje utjecaja njema~kog jezika. Nijemci, dolaze}i iz znatno ja~eg kulturnog okru`enja, sa znatno razvijenijom kulturom (u po~etku su to bili vojni slu`benici, ~asnici i obrtnici) uspijevali su utjecati na okolinu u pozitivnom smislu. Tek iza ukinu}a Vojne granice doseljavaju se i Nijemci slabijeg imu}nog stanja. Saznanje da su Nijemci bilo je nagla{avano samo u popisima stanovni{tva ili kad se trebalo posebno izja{njavati. Sklapanje brakova s pripadnicima drugih nacionalnosti, redovito je i{lo nau{trb slabljenja uporabe njema~koga jezika u rodnom domu. Jezik, obi~aji i tradicijska kultura `ivjeli su samo u me|usobnom dru`enju unutar obitelji i me|u ro|acima.

Nijemci dugo nisu imali svojih dru{tava, nego su se veoma brzo uklju~ili u rad postoje}ih dru{tava, naro~ito hrvatskih. @ive}i me|u Hrvatima, bilo je posve logi~no da su se postupno udru`ivali u njihova dru{tva, tako da }e to imati znatan utjecaj na njihovo prihva}anje hrvatskih rodoljubnih osje}aja.

Ovaj proces potpunoga prilago|avanja `ivljenja u novoj sredini bio je znatno usporen u novoosnovanom Vinkova~kom Novom selu ili Neudorfu. Tu se 1819. godine doselila njema~ka sirotinja kojoj je trebalo puno vremena i rada da se uzdigne u napredni i imu}ni sloj seljaka. Selo naseljeno isklju~ivo Nijemcima bila je zatvorena cjelina, radilo se o Nijemcima evangelicima, gdje nije moglo do}i do procesa pribli`avanja o kojem je prije bilo rije~i.

Tek od 1929. godine, kad nastaje prva njema~ka gospodarstvena udruga, Nijemci se po~inju polako izdvajati. Taj proces izdvajanja bio je toliko spor da tek pred Drugi svjetski rat imamo ne{to vi{e njema~kih udruga. Do tada }e oni biti ~lanovi mahom hrvatskih dru{tava, no najve}i dio Nijemaca ostat }e i dalje u hrvatskim dru{tvima. U popisu ~lanova hrvatskih dru{tava bit }e njema~ka imena kroatizirana, dok je s prezimenima ta pojava ne{to bla`a. Proces kroatizacije toliko se bio razvio da smo se u prikupljanju gradiva za obradu ove teme i sami iznenadili brojno{}u ove pojave. Njihova odanost radu na probitku tih hrvatskih dru{tava bila je poznata i priznata, tako da su neki od njih, u vrijeme najve}ih srpskih presija, bili na njihovom ~elu, kao Dragutin Basler i Ivan Hoge.

Vinkova~ki Nijemci, premda su ~inili zna~ajnu gospodarsku, kulturnu i etni~ki brojnu cjelinu, u hrvatskoj historiografiji nisu posebno istra`ivani.1

Pred pripajanje Vojne granice civilnoj Hrvatskoj (1880.) u Vinkovcima je `ivjelo 34,71 posto Nijemaca, a deset godina kasnije ve} ih je bilo 40 posto.

Na po~etku dvadesetoga stolje}a, zbog znatnijeg doseljavanja drugih nacionalnosti, taj }e se postotak smanjiti, ali }e i dalje Nijemci biti po brojnosti odmah iza Hrvata. Bit }e drugi i nakon 1918. godine, kada je zasigurno jedan manji dio odselio. Stanovito smanjenje njihova broja, u popisu 1921. godine, realnije je protuma~iti porastom broja drugih entiteta, naro~ito Hrvata. Razloge drasti~noga smanjenja broja Nijemaca u popisu 1948. godine ne treba posebno nagla{avati.

Na cio nal na struk tu ra i broj Vin kov~ana Go di na Ukup no Hrva ta % Ni je ma ca % 1880. 5.277 2.441 46 1.832 34,71 1890. 5.946 3.004 50,5 2.383 40 1900. 9.411 3.007 32 2.896 30,7 1921. 10.160 5.248 52 2.667 26 1948. 15.076 11.715 78 72 0,47

1 Jedino cjelovito djelo o vinkovackim Nijemcima nastalo je u Njemackoj: HEIMATBUCH DER DEUTSCHEN AUS

VINKOVCI UND UMGEBUNG, (vi{e autora, dalje samo Heimatbuch), Biberach, 1975.

Zgra da d.d. "Hrvat ski dom" bila je dru{tve no i kul tur no sre di{te dje lo van ja mno gih hrvat skih dru{tava.

Vinkovci su u razdoblju izme|u dvaju svjetskih ratova bili grad s neobi~no dobro razvijenim gospodarstvom. Zaposleno je bilo 47 % stanovnika od kojih je ~ak 51 % radilo u industriji i obrtu, 19 % je bilo namje{tenika, 4 % se bavilo poljoprivredom, dok je gra|anskoga stale`a bilo 26 %. Poljoprivredom se bavilo 19 %, stanovni{tva, industrijom i obrtom 32,5 %, trgovinom, bankarstvom i `eljezni~kim prometom 28 %, ~inovnika u upravi je bilo 10 % te rentijera i u~enika 10,5 %. Ovakva raspodjela stanovni{tva po djelatnostima ukazuje na veoma povoljnu strukturu gospodarstva koje je stalno napredovalo. Istina, taj je razvoj povremeno usporavan zbog svjetskih gospodarskih kriza.2

Dru{tveni `ivot u Vinkovcima u vrijeme Vojne granice nije se mogao organizirati jer to vojna vlast nije dopu{tala. No, ukinu}em Vojne granice nestalo je i te zabrane te se postupno osnivaju dru{tva. Njih u po~etku, naravno, nije bilo puno i mogu se podijeliti, prema djelatnosti i prema svojem ~lanstvu, na nacionalna, kao npr. hrvatska, srpska i `idovska. No neka, naro~ito hrvatska, iako su u svom nazivu imala oznaku svoje etni~ke pripadnosti, nisu bila usko zatvorena, tako da u njihovim redovima susre}emo pripadnike drugih nacionalnosti, me|u kojima se po brojnosti naro~ito isti~u Nijemci.

Spomenut }emo samo najzna~ajnija vinkova~ka dru{tva. Po dugotrajnosti djelovanja, ali i po postignutom umjetni~kom dometu, na prvo mjesto moramo

2 Mira KOLAR-DIMITRIJEVIC, Socijalne prilike i klasna borba u Vinkovcima meduratnog razdoblja, Vinkovci, 1977., ? ?

staviti Hrvatsko pjeva~ko i glazbeno dru{tvo (dalje HPiGD) “Relkovi}” (1901.). Za razliku od toga dru{tva, “Hrvatska ~itaonica” (1875.) imala je posve drugi na~in rada. Osim u izuzetnim slu~ajevima njezina djelatnost bila je tiha i li{ena oka javnosti. ^itaonica je bila okupljali{te svih onih koji su bili zainteresirani za pisanu rije~, tako da je ona bila mjesto gdje su nicale razne ideje za razne dru{tvene i kulturne aktivnosti, kao {to su bile organizacije likovnih izlo`bi ili koncerata ozbiljne glazbe. ^itanje novina i knjiga unaprje|ivalo je kulturne i druge domete pojedinaca, profiliralo njihovu svijest i tako utjecalo na potrebu kulturnoga rada. ^itaonica je stoga ubrzo postala, naro~ito iza 1900. godine, mjesto gdje se stvarala potrebna dru{tvena klima za cijeli niz dru{tvenih aktivnosti. Jasno je da je ^itaonica bila rasadnik kulturnih pregalaca koji su se anga`irali u radu drugih dru{tava.

Naro~ito je bila zna~ajna aktivnost njezina ~lanstva u ostvarivanju ideje osnivanja i (kasnije) djelovanja dioni~arskoga dru{tva Hrvatski dom. Zbog njegove specifi~nosti njemu }emo posvetiti pa`nju na kraju.

Ovdje }emo spomenuti i prvo vinkova~ko dru{tvo nastalo u vrijeme pred ukidanje Vojne granice, 1872. godine. Bilo je to Pjeva~ko i glazbeno dru{tvo “Sloga” me|u ~ijim osniva~ima nalazimo Ivana Pakostu kao predsjednika i ~lanove Alberta von Bergera, Floriana Kremera, Nikolu Scheibla i Franza Spiesa.3

Prvo poznato njema~ko dru{tvo bilo je Pjeva~ko dru{tvo “Veselje” (Gesangsverein “Frohsinn”). Osnovano je 1892. godine. Osnovali su ga u~itelj glazbe Nikola Lutz i zlatar Kasper. Djelovalo je do Prvoga svjetskoga rata.4

Hrvatsko pjeva~ko i glazbeno dru{tvo (HPiGD) “Relkovi}” osnovano je 1900. godine. Me|u osniva~ima su Feliks [vagel - prvi tajnik i Dragutin Heger, njegov zamjenik. U prvom Upravnom odboru nalazimo Stjepana [vagela i \uru Ferderbera kao odbornike. Stoga }e kasnije oba [vagela biti po~asni ~lanovi.5 Prvi zborovo|a Dru{tva bio je Josip Eppner, dok je Stjepan Metzinger bio dirigent u 1922. godini.6 Me|u solistima, dakle istaknutijim ~lanovima “Relkovi}a”, 1932. godine imamo Petera Spreitzera.7 U vrijeme najve}ega “Relkovi}evog” uspona, ali i naj`e{}ega protuhrvatskoga pritiska, predsjednik je bio ing. Dragutin Basler. (Izabran je za predsjednika 1935. godine.) Bio je osvjedo~eni borac za pravedniji polo`aj Hrvata u Kraljevini Jugoslaviji, zastupnik u Gradskom vije}u, ~lan hrvatskoga bloka. Do ukidanja Hrvatskoga sokola (1929. godine) bio je u njemu veoma aktivan. Izborom Baslera za predsjednika mo`e se govoriti o otvorenosti i povjerenju ~lanova “Relkovi}a” prema drugim nacionalnostima, ali je na tom primjeru najo~itije prilago|avanje Nijemaca sredini u kojoj dugo `ive.

Me|u utemeljiteljima Dru{tva, dakle onima koji su dali ve}e nov~ane priloge za rad, nalaze se: Stjepan Auman, Martin Balling, Anica Bauer, Hedviga Brunnsmid, Mato Dill, Eugen Friedmann, Rikard Fischler, Aleksander Glaser, Viktor Glaser, Adolf

3 CIBALAE - VINKOVCI, spomen spis (dalje: Spomen spis), Vinkovci, 1938., 68 4 Ne{to op{irnije o njemu vidi u Heimatbuch, 55. 5 Spomen spis, 140-147. 6 Vladimir REM, Vinkovacka kronika, (dalje: Rem), Vinkovci, 1983., 35 7 Rem, 51.

Hecht, Ivan Hoge, Vladimir Huber, Hugo Kathrein, Jelka Kremer, Rudolf Kuhner, Julio Laufer, Ivan Lehner, Melhior Leicht, Milan Leutgeb, Antun Mayer, Mi{o Neuberger, Franjo Pischl, Josip Reisz, Rudolf Riesel, Filip Roth, Ervin Roscher, Antun Rückert, \uro Stock, Adam Scharnbeck, Emil Schlimp, Josip Schmidt, Zdravko Stefan, Slavoljub Stengl, Ladislav Ulrich, Pavao Vi}.

Prigodom posvete zastave 1908. godine u Dru{tvu su u zboru i tambura{kom orkestru nastupala ~ak 92 ~lana. Obzirom na tako veliki broj izvr{nih ~lanova najvjerojatnije popis sadr`i sve ~lanove bez obzira jesu li bili aktivni te godine ili su bili aktivni u prethodnim godinama. Me|u izvr{uju}im ~lanovima navodi se ~ak 31 Nijemac, {to bi bila tre}ina ~lanova. To su: Rudolf Boltauzer, Manda Bossert, Terezija Bossert, Mato Dill, Roza Drescher, Ljudevit Felger, \uro Ferderber, Sofija Ferderber, Kata Galli, Lenka Galli, Katica Henn, Jelisava Herner, Terezija Herner, Ivan Hoge, Katica Kuhmann, Ivanka Leichinger, Ivan Marks, Katica Matesz, Franjo Messinger, Terezija Pest, Rudolf Riester, Matilda Schrott, Antun Seger, Andrija Seiler, Anka Ulman, Hinko Ulman, Ladislav Ulrich, Katica Unbehendt, Pavao Vi}, Adolf Werzak i Wilma Werzak.

Od 103 potpoma`u}a ~lana, 28 je Nijemaca. To su: Adolf Albrecht, Josip Ams, Katarina Anderle, Stjepan Auman, Josip Basler, Josip Bauer, Franjo Becker, Edvin Beer, Ivan Bogner, Josip Henn, Iso Herzog, Franjo Kögl, Stjepan Kirschwenng, Dragutin Kremer, Viktor Kren, Andrija Krimer, Josio Lehrener, Rudolf Leib, Josip Müller, Stjepan Mundinger, Ivan Papp, Franjo Prag, Dragutin Pruckmayer, Antun Rott, Lavoslav Schön, Josip Schmidt, Feliks Schwagel, Dragutin Ulrich, Dragutin Vilfan.8

U pjeva~kom zboru, koji je tridesetih godina pro{loga stolje}a bio me|u vode}ima u zborskom pjevanju Hrvatske, a kao izvr{uju}e ~lanove nalazimo 68 pjeva~a, me|u kojima je 20 % Nijemaca. Njegovi su ~lanovi bili: Marko Adler, [tefica Albrecht, Mato Beer, Aleksa Buday, Franjo Buschbacher, Pavo Dill, Ivan Dörner, Petar Fischer, Ivan Hoge, Svetomir Kren, Lavoslav Loger, Leopold Mayer, Mejo Mezinger i Andrija Schnur.9

Hrvatska ~itaonica osnovana je u Vinkovcima 1875. godine nakon ukinu}a Vojne granice. Nijemce zati~emo me|u ~lanstvom od samoga po~etka. Do 1900. godine njezino se ~lanstvo moralo osloboditi vojno-grani~arskoga mentaliteta koji se o~itovao u nabavnoj politici novina, ~asopisa i knjiga. Iza te godine, kada se prozvala Hrvatskom ~itaonicom, zati~emo i dalje u njoj Nijemce kao ~lanove. Oni su veoma dobro znali da bitka za pretplatu na hrvatska izdanja nije bila uperena protiv njih, niti protiv Nijemaca u cjelini. Stoga }e oni ostati i dalje ~lanovi knji`nice. Od prvih po~etaka Nijemci }e imati u njoj zna~ajnu ulogu. Tako je me|u njezinim osniva~ima Pavle Kuhn koji je, kao okru`ni pristav, bio saziva~ sastanka 1874. godine, i koji, na`alost, nije uspio u svojoj nakani osnivanja. ^lanovi njezine uprave u razdoblju do 1918. godine bili su: Josip Ams (blagajnik 1906.), dr. Josip Brunnschmid (blagajnik

8 Andelko TOMERLIN, Spomen spis Hrvatskog pjevackog i tambura{kog dru{tva “Relkovic” u Vinkovcima, Vinkovci, 1908., 73.-75. 9 Spomen spis, 164-165.

1888. i 1906., tajnik 1908., potpredsjednik 1909.), Josip Basler (tajnik 1892./93., predsjednik 1906./07.), svi profesori na vinkova~koj gimnaziji.10 Me|u redovnim ~lanstvom spominju se ne{to kasnije: Stjepan Senz, staroklasi~ni filolog i Anica Khun, Irma Tropsch te Marija Schir. U razdoblju izme|u dvaju svjetskih ratova ~itaoni~ki ~lanovi su i sveu~ili{ni profesori dr. Josip Hoffiller, dr. Ivan Tropsh i dr. Stanko Hondl.11

Prema bilje`nici u kojoj je skuplja~ ~lanarine vodio evidenciju iz 1922. godine, Hrvatska je knji`nica brojala 360 ~lanova. Me|u njima je i 90 ~lanova Nijemaca, {to iznosi 1/4 ~lanstva.

Njezini su ~lanovi: Stjepan Aumann, Martin Balling, Silvester Baumschabel, Josip Basler, Marijana Brandecker, Adolf Beck, Josip Bruckner, Antun Buschbacher, Franjo Buschbacher, Josip Buschbacher, Hugo Deitelbamm, Mato Dill, Ivan Dulkay, Adalbert Engel, Emanuel Engel, Ljudevit Engel, Vitomir Engel, Eugen Felger, Stjepan Felkl, Iso Füzsy, Ferdo Gerard, Aleksander Glaser, Viktor Glaser, Miroslav Goldner, Franjo Gürst, Ivan Habermann, Adolf Hecht, Ignjat Heksch, Engelbert Helbich, Ernest pl. Henn, Rudolf Henn ml., Stjepan pl. Henn, Eliza Hirschfeld, Adolf Hirtweil, Ivan Hoge, Ljudevit Kaiser, Hugo Kathrein, Lavoslav Keller, Vinko Kemper, Adela Klein, Adam Klein, Aleksander Kleinrath, Josip Kolbert, Janika Kögl, Gabriel Krasznay, Jelka Kremer, Viktor Krenn, Svetomir Krenn, Ivan Krisch, Josip Kuhner, Julio Laufer, Ivan Lehrner, Josip Lehrner, Rudolf Leib, Ana Lewitzky, Stjepan Mandl, Antun Matais, Stjepan Matheny, Heinrich Mechner, Martin Menrath, dr. Stjepan Metzger, Josip Mezinger, Andrija Pichler, Franjo Pischl, Viktor Podvinetz, Adolf Preisz, Karlo Richter, Dragutin Riesel, Rudolf Riester, Antun Rock, Stjepan Rott, Mosin Schäfer, An|elko Schliff, Marija Schir, Petar Siegler, Josip Schmidt, Martin Schwab, \uro Stock, Marko Tepesch, Rikard Trischler, Ivan Tropper, Aleksander Tropsch, Dragica Ulrich, Lavoslav Ulrich, Ja{o Urbicha, Paula Verzak, Vilma Verzak, Pavao Vi}, Ivan Werner, Rudolf Zeitler.

Me|u dru{tvima koja nisu igrala zna~ajniju dru{tvenu ulogu, ali ipak ~ine ukupnu sliku sredine, moramo pridodati “Veselog pustinjaka” i “Hrvatsku `enu”.

“Veseli pustinjak” je dobrotvorno dru{tvo osnovano 1887. godine. To je najpoznatije karitativno vinkova~ko dru{tvo koje je skrbilo za najugro`enije dijelove vinkova~koga stanovni{tva. Njegov prvi predsjednik je bio obrtnik Gustav Ulrich. Kasniji su predsjednici: Kasper Stefan, Filip Rott, \uro Dill, Aleksander Glaser, sve obrtnici. Jedan od dobrotvora bio je Johan Stefan, tvorni~ar, tajnik je bio i Emil Heger, Antun Rott, ali i Josip Glaser te Aleksander Glaser. Blagajnik je bio Mato Dill, koji je 1936. bio i potpredsjednik. ^lanovi Upravnoga odbora bili su Sebastijan Hubert i Rudolf Piry.12

“Hrvatska `ena”, nekad Gospojinsko dobrotvorno dru{tvo, osnovana je 1891. godine. Dru{tvo je bilo nezaobilazan faktor u organiziranju najve}ega broja

10 Spomen spis, 173-176. 11 Spomen spis, 119-121. 12 Spomen spis, 129-131.

priredaba. Okupljaju}i `ene u akcijama pozitivno je djelovalo me|u njima populariziraju}i hrvatske ideje. I u tom Dru{tvu zati~emo Njemice. Neke od njih su bile predsjednice, kao Nelly Riesel i Stefanija Balling. Oko 1903. godine pokroviteljica njihove javne kuhinje bila je grofica Johana Khuen-Belassy (1903.).13

U “Hrvatskom radi{i”, osnovanom u Vinkovcima 1903. godine, koji je skrbio o nezbrinutoj mlade`i iz Bosne, Hercegovine, Like i Dalmacije, omogu}avalo se obu~avanje za obrtnike i na taj se na~in mijenjala nacionalna struktura obrtnika. U prvom radnom odboru nalazimo kapelana Stjepana Ranzingera. Kasnije, 1918. godine, u Upravnom odboru su sudski pristav dr. N. Koler i kova~ Pavle Vi}. U dugogodi{njem radu Dru{tva, kao darivatelji su se isticali `upnik dr. Mijo Kuhner i Ivan Felker.14

Me|u mnogim sportskim klubovima prema postignutim rezultatima treba spomenuti Hrvatski gra|anski {portski klub “Cibaliju” (1919.) gdje je 1940. godine predsjednik Ballint i gdje su ~lanovi uprave Aco Reinhofer, Ivan Schmidt i Essert, i to u vrijeme kad je u Vinkovcima aktivna “Germania”. Kasnije }e se u “Cibaliji” susretati (1919.) Laufer, Herner, Lacko Barto{, Rajner, Milhofer, Nemet i presjednici Kuman, Baling (1940.) sa ~lanovima uprave Acom Reinhoferom, Ivanom Schmidtom i Essertom, i to u vrijeme kad je u Vinkovcima aktivna “Germania”. 15(Ivan Zagorac, Trideset godina nogometnog kluba “Dinamo” Vinkovci, Vinkovci, 1978., 12-13.

“Vinkova~ki teniski klub” je osnovan 1933. godine. Prvi po~etci tenisa padaju u vrijeme po~etka dvadesetoga stolje}a. Tada se me|u malobrojnim igra~ima spominju posjednik Ernest Henn, upravitelj pilane Mirko Bro{, gradski gra|evinski in`enjer Josip Ulses i Ana Lehrner. Organizirano se igrao tenis u Vinkovcima ve} 1919. godine. Tada su igrali Pavao Dill, Martin Balling i Beba Lehrner-Vladarski. Kasnije u Gradskom sportskom klubu “Cibalija” (1933.) bio je klupski prvak Pavao Dill.16

Hrvatski sokol osnovan je 1905. godine i bio je prvo vinkova~ko sportsko dru{tvo. Bave}i se gimnastikom, podr`avaju}i ideje panslavizma i protive}i se germanizmu i ma|arizaciji, ne bi se trebalo o~ekivati da u Dru{tvu do 1918. godine bude Nijemaca. Ipak, u njemu nalazimo gimnazijskoga profesora Josipa Baslera kao podstarje{inu (1905.), bravara Franju Kregera kao spravara, klobu~ara Franju Praga, Miju Neubergera i tiskara Antuna Rotta (1905.) - kao odbornike. U prvim godinama kao vje`ba~i isti~u se: Springer, Rudolf Pyru (kasnije vo|a), ml. Kreger, Ljudevit Felger te trgova~ki pomo}nik Ivan Grieser i vje`benik Josip Becker, dok me|u prednjacima nalazimo A. Seilera, Krstu Pfaffa, i Antuna Rocka.

U vrijeme Dr`ave Srba, Hrvata i Slovenaca “Hrvatski sokol” je odigrao neobi~no zna~ajnu ulogu okupljanja svih hrvatskih snaga koje se nisu smjele organizirati u hrvatske stranke. Hrvatski je sokol postao, bave}i se gimnastikom, atletikom, jahanjem i drugim sportovima, te okupljaju}i dramske amatere, stvaraju}i tambura{ke i duha}e orkestre te pjeva~ke zborove, odr`avaju}i predavanja,

13 Spomen spis, 134, 138, 164. 14 Spomen spis, 169-170. 15 Ivan ZAGORAC, Trideset godina nogometnog kluba “Dinamo” Vinkovci, Vinkovci, 1978., 12-13. 16 Zlatko VIRC, Poceci tenisa u Vinkovcima, 11.

okupljaju}a snaga koja je sokolila i ja~ala nacionalnu hrvatsku svijest. Mora se naglasiti da hrvatsko sokolstvo nikad nije bilo isklju~ivo i da je uvijek isticalo pravo pojedinca na svoju nacionalnu osobnost. Stoga je razumljivo da u redovima Hrvatskoga sokola zati~emo Nijemce koji prihva}aju Hrvatsku kao svoju jedinu domovinu.

Nakon ponovna osnivanja Hrvatskoga sokola (1924. godine) u njemu zati~emo kao vo|u (trenera) bankovnoga ~inovnika Aleksandera Tropscha. Tu su odbornici Gabrijel Krasnaj, Ivan Khuman, koji je jedno vrijeme i tajnik, Dragutin Basler, Antun Rock. Posebno se isti~e kao starje{ina geodet Ivan Hoge, koji je veoma uspje{no vodio vinkova~ke hrvatske sokole ~itavo vrijeme do njihova prisilnoga ukidanja. Svetomir Kren vodio je fanfaru (duha}i orkestar), a Ga{o Krasnaj bicikliste. Me|u vje`ba~ima nalazimo: Josipa Schöna, Franju Amstadta, Petra Schauera, Antona Kellera, Josipa Himelreicha Josipa Dreschera, Jakoba Dienera, Ivana Hayera, \uru Stefana, Franju Böhma, Gertrudu Horn, Anicu Ringwald i Tereziju Wezl. Tu su jo{ Drago Miler, Franjo Sendbach, Antun Sikinger, Martin Drach, Antun Suer i Josip Bauer.

Ideju za gradnju sokolskoga doma iznio je i upravljao samom gradnjom (1926.) ing. Dragutin Basler, dok je trgovac Balling bio glavni skuplja~ dobrovoljnih darivanja.

Aleksander Kleinrath bio je predsjednik konjani~koga odjela u kojem su jo{ Ivan Kessler, Ivica Khuman, Jochan Nett, A. Rückert i J. Schmidt. Kleinrath }e zbog svoje aktivnost u Hrvatskom sokolu izgubiti dobro mjesto gradskoga veterinara.

Svi ovi podaci ukazuju da su Nijemci u Hrvatskom sokolu bili veoma cijenjeni, da su ih Hrvati prihvatili kao svoje prijatelje.17

Ideja o osnivanju Hrvatskoga doma kao budu}ega okupljali{ta svih hrvatskih dru{tava ponikla je na glavnoj skup{tini Hrvatske ~itaonice (1901.). Donijeta je odluka o pokretanju inicijative za udrugu predstavnika svih hrvatskih dru{tava. Skup{tina je odlu~ila izdvojiti 1.000 kruna kao po~etak glavnice, s tim da nadalje petinu mjese~ne ~lanarine izdvaja za tu namjenu. Taj izdvojeni novac Hrvatska ~itaonica ~uvala je kao zakladu kod sebe. Inicijativu je prihvatilo i HPiGD “Relkovi}”, a pripomogla je Hrvatska eskomptna banka, no glavni pokreta~ je ipak bila Hrvatska ~itaonica. Tijekom godina, zahvaljuju}i i drugima, narastao je ~uvani iznos toliko da se 1910. moglo pri}i pregovorima s Rudolfom Helbichom, vlasnikom “Crnog konji}a”. Tra`enu svotu od 80.000 kruna tada nisu imali.

Sve je ubrzano na sjednici upravnoga odbora Hrvatske ~itaonice, odr`anoj 20. lipnja 1911., na koju su pozvani svi predsjednici hrvatskih dru{tava, gdje se Odbor koji je preuzeo skrb oko privo|enja pregovora kraju i skupljanju preostale razlike novca da bi se mogao kupiti dom. Na toj sjednici uz predsjednike dru{tava u odbor su u{li ugledniji gra|ani me|u kojima nalazimo ravnatelja gimnazije Josipa Bayera, ekonomista Rudolfa Henna, suca Ivana Imma, bankovnoga ~inovnika Edvina Beera,

17 Zlatko VIRC, Hrvatski sokol u sjeveroistocnoj Hrvatskoj, Vinkovci, 1998., 44-133

trgovca Viktora Krena, op}inskoga na~elnika Adolfa Albrechta i kotar. in`injera Vilima Ulsesa.

Prema zaklju~ku sastanka formirana je glavnica od 120.000 kruna koje su razdijeljene na dionice u vrijednosti od 100 kruna. Odaziv me|u Vinkov~anima bio je toliki da je skoro svih 1.200 dionica bilo prodano.18 Na samom po~etku kao utemeljitelji javljaju se Antun Rott, Albrecht Adolf i Viktor Kren. Takvom akcijom zgrada je kupljena 19. prosinca 1912. godine.

U prvom Ravnateljstvu Hrvatskoga doma nema Nijemaca jer su u Ravnateljstvo ulazili samo predstavnici dru{tava osniva~a. Kasnije (do 1937. godine) u upravi se nalaze Aleksander Glaser, S. Aumann, J. Schmit, ing. Dragutin (Karl) Basler, Josip Khuman, Franjo Rock, A. Rock i Svetomir Kren.

Veoma se brzo pokazalo da zgrada nije dovoljno prostrana za sve zainteresirane pa se 1922. godine pri{lo izgradnji dvorane koja se gradila prihodima iz nove emisije dionica, zaradom od najma i dobrotvornim prilozima. Me|u donatorima nalazimo Ivana Stefana, Franju Beckera, Khumana, Aumanna, Henna i Aleksandra Glasera.

Va`no je napomenuti da je zgrada Hrvatskoga doma bila sjedi{te Hrvatske ~itaonice, HPiGD “Relkovi}” i da su u njegovim prostorima sva hrvatska dru{tva odr`avale svoje sastanke. Zakupom dvorane za kino predstave i zakupom za razli~ite vrste predstava i zabava stjecala se dobit, pa je Dom bio profitabilan za razliku od sli~nih domova koji su tavorili. Upravo ta profitabilnost najrje~itije govori i o dinamici djelatnosti, tako da se slobodno mo`e re}i kako je Hrvatski dom bio sredi{te dru{tvenoga `ivota ne samo Hrvata, nego i drugih, jer su se u njemu odr`avale priredbe srpskih i `idovskih dru{tava.

Nakon uspostave Demokratske Federativne Jugoslavije u gradu su se sastali, krajem 1945. godine, preostali dioni~ari i donijeli odluku o poklanjanju svojih dionica, odnosno cjelokupne imovine Hrvatskoga doma vinkova~koj Narodnoj fronti. Vjerojatno je ovo poklanjanje uslijedilo nakon saznanja da }e im Dom biti oduzet.

Hrvatski je dom 1945. godine imao ukupno 5.156 dionica u apoenima od 25 dinara. Sa~uvani su popisi dioni~ara prve, druge i tre}e serije dionica.

Prva emisija od 1.200 dionica nastala je, kako smo naveli, na po~etku akcije skupljanja novca za kupovinu Hrvatskoga doma i bila je najva`nija. Kako je to bio pionirski posao za koji se nije moglo sa sigurno{}u tvrditi da ne}e biti uludo utro{en kapital, za sve dioni~are moramo pretpostaviti da su se iz domoljublja odlu~ili na taj korak. Od toga broja konfiscirano je 548 komada (vrijednosti 89.104,80 din) koje su bile vlasni{tvo Nijemaca.19 Odluci o konfiskaciji prilo`en je popis svih dioni~ara. Me|u tim dioni~arima nalazimo i Nijemce. To su:

18 Spomen spis, 100-101., 19 DAO-ASC Vinkovci, br. 2589/1946. Odluka Gradske komisije za konfiskaciju i izvr{enje konfiskacije pri odjelu unutra{njih poslova Gradskog narodnoga odbora Vinkovci.

Kata Anderle 1; Marija Auman 1; Stjepan Auman 2; Josip Basler 2; Martin Basler 1; Josip Bauer 1; Edvin Beer 1; Josip Bever 1; Mirko Brosch 3; dr. Josip Brun{mid 4; Julka Brun{mid 1; Anton Buschbacher 1; Mato Dill 2; Alojz Dinagel 2; Ivan Dulkay 1; Franjo Gerard, (Nu{tar) 1; Aleksander Glaser 2; Ljudevit Hamper 1; Emil Heger 1; Rudolf Helbich 1; Rudolf Hen 1; Stjepan Hen 1; Ernest Hen 1; Vilim Hes 1; Jakob Hirt 1; dr. Viktor Hoffiller 1; Oto Hofman 1; Rudolf Hostonsky 1; Lovro Huber 1; Ivan Im 1; Franjo Kamerer 1; Hugo Katrein 1; Stjepan Kirscveg 1; Ivan Klemer 1; Ivan Klet 1 (Ivan.); Josip Kohn 1; Antun Koprinski 1; Rudolf König 1; Viktor Kren 1; Ivan Khuman 1; dr. Antun Kuhn 1; Josip Kuhn 1; Hinko grof Khuen 20; Josip Kuhner 1; dr. Mijo Kuner 3; Zvonimir Leib 1; Josip Lehrner 1; Stjepan Mandl 2; Hinko Mechner 1; Terezija Meringer 2; Franjo Miler 1; Andrija Noper 1; Stanislav Papista 1; Apolonija Pest 1; Ivan Ples 1; Dragutin Rauch 1; Ignac Reinhofer 1; Maroja Riesel 1; Rudolf Riesel 5; Mijo Rock 2; Ante Rott 1; Katica Rott 1; Sigmund Rott 1; Stjepan Rott 1; Filip Schen 1; Josip Schmidt 5; \uro Schvager 2 (Nu{tar); Mijo Schvager 1 (Nu{tar); Franjo Schwel 1; Franjo Stelzer 1; Slavoljub Stengl 1; dr. Stjepan Tropsch 2; Pavao Vi} 1. Nijemci su sa svojih 156 dionica ~inili 13 % dioni~ara.

Druga emisija dionica, njih 3.800, poslu`ile su izgradnji dvorane. Taj krug dionica zaklju~ila je izvanredna skup{tina 20. o`ujka 1921. Me|u njima zati~emo opet Nijemce. To su: Ivan Abel 2; Adela Aumann 2; Slavoljub Aumann 2; Stjepan Auman 3; Antun Baling 10; Martin Baling 10; ing. Dragutin Basler 28; Josip Basler 2; Mato Basler 6; Feliks Baumschabel 1; Silvester Baumschabel 6; Stjepan Baumschabel 4; Franjo Becker 3; Marija Becker 3; bra}a Bohn 80; Josip Bohr 3; Ivan Bogner 2; Marijana Brandeker 5; Josip Brickher 18; Josip Brislinger 5; Julka Brunschmid (Zagreb) 1; Josip Brunschmid (Zagreb) 4; Antun Buschpacher 9; Franjo Buschpacher 10; Josip Buschpacher 10; Jelisaveta Dill 1; Ljubica Dill 1; Pavao Dill 3; Josip Dold 1; Ivan Drach 2; Mijo Eckert 1; Rozina Eckert 1; Emanuel Engel 40; Ljudevit Engel 29; Ivan Felder 3; Zvonimir Felder 3; Josip pl. Fizy 10; Vladimir pl. Fizy 10; Stjepan Figernagel 2; Ignjat Fischer 2; Barbara Fuks 3; Aleksander Gertner 5; Filip Getl 2; Aleksander Glaser 24; Viktor Glaser 5; Gaspar Hecl 10; Adolf Hecht 6; Rudolf ml. Hen 3; Rudolf pl. Hen 11; Stjepan pl. Hen 11; Josip Hesner 5; Adolf Hirtveil 24; Ivan Hoge 5; Rudolf Hostonsky 3; Lovro Huber 3; Sebastijana Hubert 2; \uro Hum 3; Ivan Hurm 2; Dragutin Jung 1; Ivan Kaspar 1; Stjepan Kir{veng 6; Aleksandar Kleinrath 3; Josip Kleinrath (Osijek) 2; Roza Kleinrath 1; Sofija Kleinreth 2; Josip Knebl 20; Dragutin Kohn 1; Makso Kohn 1; Rudolf König 1; Cecilija Kremer 2; Svetomir Kren 1; Viktorija Kren 3; Hinko grof Khuen st. (Nu{tar) 20; Karl Kuhn 1; Ivan Khuman 9; Josip Khuman 2; Josip Kuner 1; Josip Lauber 10; Josip Leib 1; Ivan Lehner 3; Stjepan Mandl 15; Mijo Martin 3; Antun Matajs 1, Franjo Mates 6; Ivan Mates 1; Mayer i Prill 2; Stefa Mehraer 1; Olga Mencin 2; Martin Menrat 3; Gregor Michler 1; Dragutin Murk 1; Mi{o Najburger 15; Ivan Net st. 13; Adolf Oberiter 1; Josip Opitz 2; Franjo Pe~ner 1; Ivo Pap 1; Franjo Pfaf 1; Ivan Pfaf 1; Stanislav Papista 5; Apolonija Pest 1; Marija Pfeinfenrot 1; Josip Pfeinfesrot 4; Vebel Pichard 1; Andrija Pichler i drug 3; Franjo Pischl 4; Adolf Preis 6; Vendelin Prill 10; Josip Polak 1; Antun Recl 4; Josip Reis 4; David Reks 2; Gustav Remlinger 2; Dragutin Richter 3; Andrija Riesel 5; Rudolf Riesel 20; Anica Rock 9; Antun Rock 12; Franjo Rock 1; Mijo Rock 2;

Petar Seiler 1; Filip Schen 9; Franjo Scheiring 1; Katica Slif 1; Emil Schlips 2; Georg Schmidt 3; Filip Schmidt 3; Ivan Schmidt 33; Josip Schmidt 23; Ivan Schmituz 1; Adolf Sohr 1; Johan Stefan 15; Dragutin Stock 1; \uro Stock 1; Ivan Stock 1; Iulio Stock 4; Mica Stock 1; Pavica Stock 1; [tefica Stock 1; Josip Schauer st. 2; \uro Schvager (Nu{tar) 5; Ivan Schvandtner st. 1; Ivan Schvandtner ml. 1; Pulherija Tepesch 1; Franjo Trisler 1; Aleksander Tropsch 4; Martin Ulmer 3; Adolf Verzak 1; Anka Verzak 1; Franjo Verzak 2; Josip Verzak 1; Marija Verzak 1; Slavko Verzak 3; Hinko Vendling 3; Jakob Vendling; Pavao Vi} 4. Od ukupno 3.800 dionica Nijemci su kupili 966 komada, {to je 25,42 posto.

Za tre}u emisiju dionica, koja je iznosila tek 156 komada, ne znamo u kojoj je prigodi izdana. Ovdje se kao dioni~ari Nijemci navode: Ignjat Arnold 6; Josip Freiman 5; Ivan Hoge 5; Ljubica Hubej 2; Mihajlo Mayer 10; Marija Menrath 1; Stjepan Menrath 1; Vera Menrath 1; Georg Obrad 1; Branko Obrst 1; Franjo Rock 4; Franjo Scherning 3: An|elka Schlif 2; Katica Schlif; Reinhard Weber 2. To je ukupno 53 dionice ili 34 %. Iz popisa dioni~ara vidljivo je da je me|u njima na prvom mjestu dr. Viktor Urbich koji je sam kupio 141 dionicu.

U vrijeme procesa konfiskacije dio dioni~ara je umro, njihove dionice su nestale ili su pre{le u tu|e vlasni{tvo, tako da svi ti slu~ajevi nisu bili obuhva}eni Odlukom o konfiskaciji. U toj odluci, koja je izdana 24. travnja 1946., obuhva}eni su isklju~ivo Nijemci. Kao razlog konfisciranja navodi se: “Napred navedeni su lica njema~ke narodnosti, ~lanovi kulturbunda nisu se borili u redovima Narodno oslobodila~ke vojske i Partizanskih odreda Jugoslavije, niti su podanici neutralnih dr`ava”. U popisu nalazimo i pojedince koji, barem po prezimenu, ne bi spadali me|u Nijemce.20

Komisija za utvr|ivanje i popisivanje imovine MNO Vinkovci u Zapisniku od 24. travnja 1946. od dioni~ara njema~ke narodnosti uzima HD. Tu je nejasna formulacija jer oduzimaju Nijemcima, {to bi zna~ilo da ostalim dioni~arima ne oduzimaju. Kao privremeni staratelj imenovan je Martin ^upi} ~inovnik uprave NO. Navodi se dalje da se oduzima imovina osobama: njema~ke narodnosti, ~lanovima kulturbunda, iseljenima i umrlima itd. Kao kapital navodi se 548 dionica po 25 din = 13.600 din.

Slijedi popis dioni~ara: Kata Anderle 1; Josip Bauer 2; Silvester Baumschabel 6; dr. Marija Bla`ecki 4; Bra}a Bohn 80; Josip Bohr 3; Josip Brisslinger 5; Josip Brun{midt 8; Julka Brun{midt 2; Antun Buschpaher 10; Franjo Buschpaher 10; Josip Buschbaher 10; Vinko Cihak 2; Alojz Dinagel 2; Ivan Drach 2; Josip Dold 1; Josip Eiseman 2; Rozina Eckert 1; Ivan Felder 3; Stjepan Fingernagel 2; Josip Freiman 5; Franjo Gerard (Nu{tar) 1; Viktor Glaser 5; Emil Heger 1; Rudolf pl. Hen 12; Stjepan pl. Hen 12; Vilim Hess 1; Josip Hesner 5; Gaspar Hezl 10; Petar Hofman (Ivankovo) 1; Petar Horn 3;Lovro Huber 4; Sebastijan Hubert 2; Franjo Janc 1; Dragutin Jung 1; Franjo Kamerer 1; Ivan Kaspar 1; Stjepan Kir{veng 7; Ivan Klemer 1; Ivan Klet (Ivankovo) 1; Josip Knebl 20; Rudolf König 4; Lovro Kri`ak 2; Khuen grof Hinko 20; Khuen grof Hinko st. 20; Ivan Kuman 1; Karl Kuhn 1; Josip Kuhner 2; dr. Mijo

20 Dopis Okru`nog NO Slavonski Brod Odjela za narodnu imovinu br. 16251/12.616-1946.

Kuhner (Nu{tar) 3; Josip Josip Lauber 10; Josip Lehrner 1; Stjepan Mandl 17; Antun Matajs 1; Ivan Mates 1; Franjo Mates 6; Hinko Mehner 1; Martin Menrath 3; Terezija Meringer 2; Franjo Miler 1; Gregor Michler 1; Ivan Net st. 13;Andrija Noper 1; Adolf Oberiter 1; Georg Obrad 1; Franjo Pe}ner 1; Franjo Pfaf 1; Ivan Pfaf 1; Josip Pfeifenroth 4; Marija Pfeifenroth 1; Apolonija Pest 2; Franjo Pi{l 4; Ivan Ples 1; Ignac Reinhofer 1; Josip Reis 4; Dragutin Richter 3; Andrija Riesel 5; Marija Riesel 1; Rudolf Riesel 25; Antun Rock 4; Franjo Rock 5; Mijo Rock 3;

Josip Schauer st. 2; Petar Seiler 1; Franjo Scheiring 1; Emil [limp 2; Filip Schmidt 3; Georg Schmidt 3; Ivan Schmidt 33; Josip Schmidt 6; Ivan [mituc 1; \uro Schvager (Nu{tar) 6; Franjo Tiesler 1; Pavao Vi} 5.

Konfiscirano je 584 kom. (vrijednost 89.104,80 din) od ukupno 5.156 kom., {to bi iznosilo svega 10,62 % ukupne vrijednosti. Naravno da je i hrvatskim dioni~arima oduzeto vlasni{tvo nad Hrvatskim domom.

Iz navedenih primjera ~lanstva vinkova~kih Nijemaca u hrvatskim dru{tvima vidljiva je njihova `elja da se sa`ive sa svojom novom domovinom. Ujedno je uo~ljiva njihova revnost u aktivnostima tih dru{tava. Stoga se slobodno mo`e zaklju~iti da su dosezi u kvaliteti rada i uspjesi tih dru{tava bili rezultat dobrim dijelom njihovih nastojanja. Njihov doprinos razvoju kulture sredine, kao i istinsko prijateljevanje s Hrvatima bilo je toliko sna`no da su se poslije 1945. godine, kad su Nijemci pro{li te`ak kalvarijski put, Hrvati o Nijemcima izra`avali blagonaklono. Takav priznavaju}i stav oni su sami izborili.