ske(Pri log prou~avan ju go spo dar ske po vi je sti na po dru~ju @upa ni je Sre i me

Zdenka BA@DAR

Ulo ga gro fa Kar la Eltza u po di zan ju go spo dar skih pri li ka na po dru~ju Vu ko va ra 1848.-1900.

(Pri log prou~avan ju go spo dar ske po vi je sti na po dru~ju @upa ni je Sre i me ske)

1.

Slavonija i hrvatsko Podunavlje1 jo{ su u XVIII stolje}u zbog svojih gospodarskih mogu}nosti predstavljali va`no privredno podru~je za cijelu Monarhiju. Brojne promjene koje su uslijedile u politi~kom `ivotu Habsbur{ke Monarhije polovinom XIX stolje}a dovele su i do prodora novih inicijativa u poljoprivredi, trgovini, obrtu, prometu i industriji. Na slavonskom gospodarskom prostoru nalazimo ~itav niz specifi~nosti koje je u velikoj mjeri do nagodbe usmjeravala austrijska dr`avna uprava. Nakon sklapanja Austro-Ugarske nagodbe 1867. i Hrvatsko-Ugarske nagodbe 1868. nadle`nost u tzv. zajedni~kim poslovima pripala je ma|arskom saboru, a Nagodbom su bile uklju~ene u ugarsku upravu i sve oblasti privrednog `ivota: industrija, obrt, kreditne ustanove, vanjska politika, promet i `eljeznice tj. financijski i gospodarski poslovi stavljeni su u nadle`nost ma|arskih ministarstava. Za razliku od Austrijske, Ugarska prometna politika nagodbenog razdoblja zasnivala se na radijalnom, zvjezdolikom sustavu pruga, koje su imale ishodi{te u Budimpe{ti i s njom povezivale susjedne zemlje.2

Na podru~ju isto~ne Slavonije uz Osijek, kao gospodarski centar isti~e se trgovi{te Vukovar po svom polo`aju, prirodnim bogatstvima i trgovini. Prirodna bogatstva “Podunavlja”, a uz njih trgovina i obrt predstavljali su veliko privredno bogatstvo koje je Austrija htjela razviti tako da bi povezala Podunavlje s Jadranskim morem. Tijekom XVIII stolje}a trgovina je iz Banata i{la starim prirodnim putovima od Podunavlja prema Rijeci. Za proizvode iz Podunavlja bile su otvorene u tom razdoblju sve talijanske, {panjolske i francuske luke.3 U razdoblju neposredno prije ukidanja feudalnih odnosa podru~je hrvatskog Podunavlja predstavljalo je va`no prometno podru~je za cijelu Habsbur{ku Monarhiju. Gra|anstvo Vukovara je sve do 1848. ostalo u svojim cehovskim i trgova~kim granicama, tj., zbog ograni~enog lokalnog tr`i{ta, skromnog kapitala i lo{e carinske

1 Pod navedenim suvremenim pojmom obra|ujem isto~nu Hrvatsku (isto~nu Slavoniju i Srijem) u navedenom razdoblju. 2 I.Beuc, Povijest institucija dr`avne vlasti kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dlamacije, Zagreb, 1985., str.276-278. 3 Denkschrift über die Notwendigkeit und die Bedeutung einer Eisenbahn von Semlin nach Fiume mit Abzweigungen nach Zeng,

Essek und Brod (Mit einer Eisenbahnkarte und mehreren Situationsskizzen), Wien, Aus der kaiserlich - königlichen Hof- und

Staatsdruckerei, 1864., str.11.

politike, imu}niji gra|ani nisu osnivali manufakture nego su sredstva ulagali u zemlju ili ku}e. U Slavoniji i Vukovaru, proces industrijalizacije nije bio nastavak djelovanja obrtni~kih ili manufakturnih pogona zbog velikog utjecaja uvozne robe, a gradovi su se razvijali kao trgovinsko-prometna ili upravna sredi{ta.

U ovakvim okolnostima do~ekao je Vukovar revolucionarna zbivanja 1848. koja su dovela do ~itavog niza promjena u gospodarskom i politi~kom `ivotu trgovi{ta. Nakon smrti Huga Filipa Karla Eltza (1817.-1848.), koji je stradao u revolucionarnim zbivanjima 1848. naslijedio je vukovarski posjed njegov brat Karlo Eltz, koji je upravljao vukovarskim posjedom punih pedeset godina sve do svoje smrti 1900. godine. 4

2.

Vukovarski posjed, bio je dobro be~ke krune sve do 1728. godine kada je car Karlo darovao grofu Joh. Ferinandu Küffsteinu kao zamjenu za posjed u Ma|arskoj. Godine 1731. car Karlo je potvrdio ~itav vukovarski posjed zajedno sa Tovarnikom i Sotinom grofu Küffsteinu i time je formiran veliki feudalni posjed u isto~noj Slavoniji i Srijemu na po~etku XVIII stolje}a pod nazivom Vukovarsko vlastelinstvo.5

Godine 1736. grof Küffstein prodao je cijelo vukovarsko vlastelinstvo izbornom knezu nadbiskupu Mainza grofu Karlu Filipu von Eltz za 175. 000 rajnskih guldena. Grof Eltz je zadu`io cara Karla u ratu protiv Francuske, tako se be~ka kruna obvezala na isplatu godi{njeg iznosa od 5000 guldena sve dok se ne na|e slobodno vlastelinstvo. Od godine 1736. grofovi Eltz bili su vlasnici vukovarskog vlastelinstva (Osim pojedinih mjesta na jugu posjeda koja su potpala pod Vojnu Krajinu, te kasnije kupljenog posjeda Gabo{ i Ada) sve do kraja feudalnog razdoblja, te nakon prijelaza u kapitalisti~kom razdoblju u veleposjed sa novo utemeljenim ekonomijama sve do 1945. godine. 6

Eltz (von Eltz), njema~ka plemi}ka obitelj, javlja se ve} u XII stolje}u, a nazvana je prema dvorcu Eltz na donjem toku istoimene rijeke. Nalazimo vrijedan podatak u Prvoj hrvatskoj enciklopediji tiskanoj u Osijeku 1890. u kojoj se nalazi navod: “Eltz, velika{ka, grofovska doma}a znamenita obitelj, nu njema~kog porijekla, koja ima svoja posjedovanja u Srijemskoj `upaniji, ogromno vlastelinstvo Vukovarsko, a osim toga posjeduje u njema~koj vite`ku gospo{tiju i grad Eltz na rije~ici Eltz, u kotaru Mayen, okru`ju Koblenz u Pruskoj, zatim majoratsku gospo{tiju Elteville, u okru`ju Wiesbaden u Porenskoj”.7 Iz gore navedenog vidi se odnos stanovni{tava prema pozitivnim tekovinama koje je obitelj Eltz unijela na hrvatsko podru~je pa je kao

4 Godine 1848. nakon umorstva Huga Filipa Karla (1817-1848) kojeg su umorili iz pobunjenici pred njegovim dvorcem 26.listopada 18148. Vidi o tome Prva hrvatska enciklopedija, Osijek, 1890.,Tom II., Pretisak,Osijek, 1996., str.384.-385.;

Hrvatski biografski leksikon, Zagreb, 1998., sv.4, str.35.; S.Sr{an, Arhivska gra|a vukovarskog vlastelinstva 1719.-1945.,

Arhivski vjesnik, Zagreb, 1985., br.28., str.149. 5 S.Sr{an, Arhivska gra|a vukovarskog vlastelinstva 1719.-1945., Arhivski vjesnik, Zagreb, 1985., br.28., str.147. 6 S.Sr{an, Arhivska gra|a vukovarskog vlastelinstva 1719.-1945., Arhivski vjesnik, Zagreb, 1985., br.28., str.147. i prema

HAO, Vukovarsko vlastelinstvo, kut. br.2 i 3 7 Prva hrvatska enciklopedija, Osijek, 1890., Knjiga II, Pretisak – Osijek 1996., str.384-385.

takva nazvana “velika{ka, grofovska doma}a znamenita obitelj, nu njema~kog porijekla”.8

Prema rodoslovlju grofova Eltz, vlasnika vukovarskog vlastelinstva, na sedmom mjestu nalazi se Karlo Emerik Ivan Nepomuk (Carl, Dragutin) Eltz, posjednik (Aschaffenburg, 29. sije}anj 1823. – Vukovar 26. svibanj 1900.) Najmla|i sin Johana Filipa Jakoba i Marije Ane barunice Wamboldt od Umstatta. U njegovoj biografiji razlikujemo nekoliko zasebnih razdoblja.

U ranim godinama `ivota bio je upu}en na vojno obrazovanje kako u izvoru stoji “bija{e opredieljen za vojni~ki stali{”, te je ve} u rujnu 1837. godine primljen u vojnu in`enjerijsku akademiju u Be~u, slu`io je od godine 1839. u kirasirskoj pukovniji grofa Ignatza Hardegga, te je godine 1840. dobio ~in poru~nika. U vojnoj je slu`bi napredovao, osobito u vrijeme revolucije 1848-49. Sudjelovao je u borbama u Schleswig-Holsteinu kao pobo~nik generala L.von der Tanna, gdje je 21. travnja 1848. kod Altenhofa ranjen. Nakon oporavka do kraja rata bio je u svojstvu ordonanz-~asnika, a od 8. rujna 1848. nakon primirja uzeo je svoj otpust kao konjani~ki satnik, a patentom od 16. rujna 1848. stupio je kao second – poru~nik u kr.prusku Ziethensku husarsku pukovniju. U tom svojstvu sudjelovao je grof Karlo Eltz u vojni u Badenu do godine 1852. kada je napustio vojnu slu`bu.9

Nakon vojne slu`be tj. jo{ godine 1844. naslijedio je obiteljske posjede na Rajni u Njema~koj, a 1848. nakon smrti brata Huga Filipa Karla i vukovarsko vlastelinstvo. O veli~ini i vrijednosti posjeda koje je Karlo Eltz naslijedio govori nam podatak da je “slovio kao jedan od ja~ih feudalaca u Europi”. Nakon {to je preuzeo upravu nad vukovarskim vlastelinstvom o`enio se je 15. listopada 1853. u Wiesentheidu za udovu svoga brata Huga, groficu Ludvinu Peja~evi}.10

Vukovsko vlastelinstvo do{lo je u posjed Karla Eltza 1848. pod vrlo te{kim okolnostima, neposredno nakon unutarnjih nemira u Monarhiji. Nakon 1848. vlastelinstvo se bitno smanjilo tj. od 87 000 jutara seljacima je pripalo ukupno 55 000 jutara, a ostatak od 32 000 jutra pripalo je vlastelinstvu ( od toga se 10 000 jutara odnosilo na oranice i {ume, a ostalo su ~inile poku}nice, livade, pa{njaci, vinogradi i dr.) Najve}i kompleks od 5 000 jutara zemlje nalazio se je na Pala~i. Pove}ao je posjed 1891. kada je kupio posjede Gabo{ i Adu tj. posjed je obuhva}ao ukupno 33 000 jutra ( 13 728 jutara odnosilo se na poljoprivredni kompleks, a 12 000 jutara na {ume)11

U vrijeme uprave Karla Eltza do{lo je do velikih ekonomskih promjena tj. vlastelinstvo je pre{lo iz feudalnog u kapitalisti~ki veleposjed. Ovakve promjene zahtijevale su brojne napredne mjere u gospodarenju, koje je Karlo Eltz postupno i

8 Vidi o tome Hrvatski biografski leksikon, Zagreb, 1998., sv.4, str.34-35.; I.Karaman, Vjekovni hrvatski grad na

Dunavu,Zagreb, 1994., str.164.; S.Sr{an, Arhivska gra|a vukovarskog vlastelinstva 1719.-1945., Arhivski vjesnik, Zagreb, 1985., br.28., str.147-150. 9 Vidi Hrvatski biografski leksikon, Zagreb, 1998., sv.4, str.36-37.; “Sriemske novine” Vukovar, Te~aj XIII, br.43 od 27. svibnja 1900., str.2. (Nekrolog); S.Sr{an, Arhivska gra|a vukovarskog vlastelinstva 1719.-1945., Arhivski vjesnik, Zagreb, 1985., br.28., str.151. 10 “Sriemske novine” Vukovar, Te~aj XIII, br.43 od 27. svibnja 1900., str.2. (Nekrolog) i O.Placido Belavi},Crtice iz pro{losti

Vukovara, Vukovar 1927. (Pretisak), str. 18. 11 I.Karaman,Vukovar, vjekovni hrvatski grad na Dunavu, Zagreb, 1994., str.185.

planski tijekom dugog razdoblja provodio i od vrlo zapu{tenog posjeda stvorio je veleposjed, koji je vremenom postao uzor za brojne posjednike i okolno stanovni{tvo. Uveo je racionalno gospodarstvo na vukovarski posjed i ~itav niz mjera me|u kojima je odustajanje od dvopoljnjog i tropoljnog na~ina obrade zemlje i uz pomo} agro-tehni~kih mjera prijelaz na intenzivno obra|ivanje zemlje; nabavio je ~itav niz naprednih strojeva, umjetnih gnojiva, sjemenja i sl.. Nalazimo u izvoru opis u kojem stoji : “Postepeno preuzeo je kao uman gospodar svekolika zemlji{ta u vlastitu re`iju; u~inio je silne investicije podignu}em mnogobrojinh majura te nabavom skupocienog `ivog i mrtvog fundus instructusa; zapo~eo je gojiti sto~arstvo sa najplemenitijimi pasminama; podigao je konjarstvo u kod nas neobi~noj mjeri; uveo je racionalno {umsko gospodarstvo i podigao je lovstvo na moredni niveau, tako, da se vlastelinstvo vukovarsko danas punim pravom mo`e smatrati uzornim gospodarstvom”.12

Promjene u sto~arstvu bile su brojne. U Slavoniji i Srijemu je tijekom XVIII i XIX stolje}a osnovano vi{e od 50 ergela konja. Po~eo je uzgajati najplemenitije pasmine, a konjogojstvo je podigao na europsku visinu. Godine 1868. osnovana je ergela nonijusa (vrsta ~vrstog konja za te{ke poljoprivredne i druge radove). Vremenom se uzgoj nonijusa toliko razvio da je ergela bila zadu`ena za uzgoj u cijeloj zemlji. U navedenom razdoblju sa vukovarskog veleposjeda izvozili su konje. Izuzev ergele nonijusa godine 1871. osnovana je ergela lipicanaca ( izdr`ljivi i brzi konji za jahanje ili vu~u ko~ija). Uz brojne uspjehe sa razvojem konjogojstva, podigao je i lov na moderan na~in. 13 Unutar arhivskog fonda vukovarskog vlastelinstva ~uvaju se Mati~ne knjige pastuha i kobila, registri porijekla konja (npr. ergela Lipova~a za razdoblje 1863.-1934. u kojima se nalaze podaci o konjima, rasama, rasplodu, prodaji i sl.)14

Zna~ajan doprinos dalo je vlastelinstvo Vukovara tijekom druge polovine XIX stolje}a u unapre|enju svinjogojstva tj. uzgojem mesnatih pasmina, koje su daleko uspje{nije izvozili i plasirali na stranim tr`i{tima. Postupno selja{tvo preuzima uzgoj naprednijih pasmina, a izgradnjom `eljeznica i transport postaje lak{i.

U razvijenije privredne grane na podru~ju vukovarskog posjeda spadalo je i vinogradarstvo. Kao va`noj gospodarskoj grani posebnu pa`nju posvetili su uzgoju doma}ih vrsta i vukovarska i ilo~ka vina izlagana su na doma}im i europskim sajmovima ve} od pari{ke izlo`be 1855. godine. Zna~ajno je napomenuti da je sve na{e krajeve do 1880. zahvatila filoksera i uni{tila vinograde, a njihova obnova provodila se narednih 2-3 desetlje}a.

Ve} u vrijeme turske uprave zabilje`eni su podaci o prihodima koje su dobivali od ko{nica. Karlo Eltz je na vukovarskom podru~ju zatekao 2 500 ko{nica p~ela, a godine 1891. osnovano je i p~elarsko dru{tvo u Vukovaru, a uz p~elarstvo bilo je zastupljeno i svilarstvo u neznatnoj mjeri.15

12 “Sriemske novine”, Vukovar, Te~aj XIII, br.43 od 27.svibnja 1900., str.1. (Nekrolog) 13 I.Karaman,Vukovar vjekovni hrvatski grad na Dunavu, Zagreb, 1994., str.186. 14 S.Sr{an, Arhivska gra|a vukovarskog vlastelinstva 1719.-1945., Arhivski vjesnik, Zagreb, 1985., br.28., str.157. 15 I.Karaman,Vukovar vjekovni hrvatski grad na Dunavu, Zagreb, 1994., str. 186 -187.

Unapre|enjem svih privrednih grana na vukovarskom posjedu grof Karlo Eltz javljao se kao izlaga~ svojih proizvoda na brojnim doma}im i inozemnim sajmovima i izlo`bama npr. u Osijeku i Zagrebu. Godine 1864. u Zagrebu bio je jedanaesti izlaga~ po koli~ini proizvoda, izlagao je u Budimpe{ti, u Be~u je dobio vi{e nagrada za vino 1866., u Parizu je 1855. dobio nagrade za vino, a sudjelovao je kao prvi dioni~ar Prve osje~ke dioni~ke {tedionice 1861. godine. Godine 1891. poklonio je Vukovaru zemlji{te na kojem je 1894. sagra|ena gimnazija.16

Posebno zalaganje za izgradnju `eljeznice na prostoru Vukovara i pobolj{anje prometnih prilika u velikoj mjeri obilje`ilo je razdoblje upravljanja vukovarskim posjedom. Iako grof Karlo Eltz nije sudjelovao aktivno na politi~kom podru~ju, u velikoj mjeri se zalo`io da `eljezni~ki priklju~ak dobije Vukovar i to brojnim podnescima upu}enim Zemaljskoj vladi u kojima svjedo~i o potrebi pro{irenja `eljezni~ke mre`e na podunavski prostor i sam u vi{e navrata daje zajedno sa jo{ nekim istaknutim vukovarskim gra|anima prijedlog i nudi zemlji{ne parcele u cilju izgradnje prometnice. U vrijeme njegove uprave vukovarskim veleposjedom izgra|en je i `eljezni~ki kolodvor Vukovar-Borovo 1879. kada je krak putni~ke `eljeznice od Vinkovaca proveden od Borova do Vukovara-kolodvor Priljevo, tj. do dunavske obale, a do samoga grada `eljeznica je produ`ena 1891. godine.17

Izuzev unapre|enja u gospodarstvu i prometu grof Karlo Eltz je kako nalazimo u izvorima pomagao kulturu, umjetnost i katoli~ku crkvu. Nalazimo podatak O.Placida Belavi}a u kojem stoji da je:”Za pro{irenje i ukras vukovarske franjeva~ke crkve darovao je 5000 for., te je u velike volio i po{tovao svoje franjevce”.18

Tijekom svoje dugogodi{nje uprave nad vukovarskim veleposjedom grof Karlo Elzt bio je vi{e puta odlikovan i to: za svoje brojne zasluge bio je vi{e puta odlikovan od Zemaljske vlade u Zagrebu.19 Odlikovan je i nagra|en vi{e puta dvorskim po~astima (npr. pruski kraljevski tajni savjetnik 1880., tajni savjetnik Franje Jospa I. 1886.) 20 Od 1857. obna{ao je dostojanstvo ces. i kr. komornika, a 22. travnja 1875. dobio je naslov dvorskog kapetana grada Homburga. Dne 27. travnja 1879. podieljen mu je kr.pruski krunski red II. razreda sa zviezdom, a 24. travnja 1880. podieljen mu je bavarski veliki comthur reda sv Gjurgja. Godine 1896. odlikovalo ga je Njegovo c. i kr. apostolsko Veli~anstvo redom `eljezne krune I. razreda. 21

Uvidom u vukovarski tisak s kraja 19. st. “Sriemski Hrvat” i “Sriemske novine”, a i izvorni materijal ukazuje da je aktivno djelovanje grofa Karla Eltza uklju~ivalo podru~je vukovarskog vlastelinstva, kasnije veleposjeda i da je njegovo djelovanje obilje`ila samostalnost. Prema podacima o radu javne uprave u Vukovaru, `upanije i drugih organa vlasti nalazimo malobrojne navode o djelovanju grofa Karla Elzta u politi~kom `ivotu trgovi{ta. Me|u zna~ajnijim nalazimo u Unutarnjem odjelu

16 Hrvatski biografski leksikon, Zagreb, 1998., sv.4, str.36-37. 17 “Sriemske novine” Vukovar, od 12. rujna 1891., br. 37, Godina IV, 18 O.Placido Belavi}, Crtice iz pro{losti Vukovara, Vukovar 1927. (Pretisak), str. 18. 19 S.Sr{an, Arhivska gra|a vukovarskog vlastelinstva 1719.-1945., Arhivski vjesnik, Zagreb, 1985., br.28., str.150. 20 Hrvatski biografski leksikon, Zagreb, 1998., sv.4, str.36-37. 21 “Sriemske novine” Vukovar, Te~aj XIII, br.43 od 27. svibnja 1900., str.2. (Nekrolog)

Zemaljske vlade spise koji se odnose na izgradnju `eljezni~ke pruge. Arhivsko gradivo vukovarskog vlastelinstva danas je pohranjeno Dr`avnom arhivu u Osijeku i u njemu se nalaze brojni podaci i o gospodarenju vlastelinstvom, posebice iz navedenog razdoblja uprave Karla Eltza kada je u organizacijskom i privrednom smislu posjed dosegao vrhunac. Navedeno arhivsko gradivo predstavlja vrijedan izvorni materijal u prou~avanju gospodarske problematike vukovarskog vlastelinstva tijekom du`eg vremenskog razdoblja.22

Grof Karlo Eltz je uvo|enjem brojnih novina na vukovarski veleposjed i cjelokupnim djelovanjem na promicanje gospodarskih, kulturnih i inih vrijednosti djelovao i na okolne gospodare i da je kako stoji “te~ajem nekoliko decenija znatno uplivo na podignu}e narodnoga gospodarstva u ovim krajevima”.23

Stanovni{tvo Vukovara je iskazalo brojnim izrazima po{tovanja svoju naklonost prema grofu Karlu Eltzu. Nakon njegove smrti u Nekrologu od 27.svibnja 1900. stoji: “ Vukovar oplakuje u Dragutinu grofu Eltzu ne samo najodli~nijega svoga `italja, ve} i mu`a, koji je vazda te~ajem svoga `ivota podupirao sve {to je dobro i plemenito”, a “Sriemske novine prenose: “... da Vukovar tu`i i `ali za svojim prvim `iteljem i najve}im svojim dobro~initeljem”.24

Doba njegove uprave vukovarskim veleposjedom predstavlja razdoblje najintenzivnijeg razvoja i procvata trgovi{ta Vukovar koje se poslije vi{e u ovoj mjeri nije ponovilo sve do 1945. kada grofovi Eltz gube zemlji{ni posjed na podru~ju Vukovara.

Grofa Karla Eltza je 1900. nakon smrti naslijedio sin Jakob Petar August Ivan Nepomuk. 25

3.

Vukovarsko vlastelinstvo smje{teno je na podru~ju sa brojnim geografskim, demografskim i gospodarskim specifi~nostima, koje je grof Karlo Eltz u razdoblju od 1848.-1900. uspio objediniti i primjerenim postupcima u velikoj mjeri oplemeniti, {to ujedno predstavlja njegovu osobnu veliku zaslugu, da je svojim nesebi~nim ulaganjem i djelovanjem na unapre|enju hrvatskog gospodarskog prostora proveo reforme i postupno promijenio odnos kako pojedinca tako i ve}e grupe seoskog i gradskog stanovni{tva prema ekonomiji i vremenom postao kako u izvoru stoji “jedan od najuglednijih velika{a na{e domovine” i “prvi `itelj i najve}i dobro~initelj Vukovara” tijekom druge polovine XIX stolje}a.

22 Vidi o tome S.Sr{an, Arhivska gra|a vukovarskog vlastelinstva 1719.-1945., Arhivski vjesnik, Zagreb, 1985., br.28., str. 143- 175. 23 “Sriemske novine” Vukovar, Te~aj XIII, br.43 od 27. svibnja 1900., str.1. (Nekrolog) 24 “Sriemske novine”, Vukovar, Te~aj XIII, br.44 od 30. svibnja 1900., str.1. 25 Hrvatski biografski leksikon, Zagreb, 1998., sv.4, str.34-35.

Li te ra tu ra:

• Be la vi}, O.Pla ci do, Crti ce iz pro{lo sti Vu ko va ra, Vu ko var 1927. (Pre ti sak) • Beuc, Ivan, Po vi jest in sti tu ci ja dr`avne vla sti kral je vi ne Hrvat ske,

Sla vo ni je i Da lma ci je, Za greb, 1985. • Denkschrift über die Not wen dig ke it und die Be de u tung ei ner Ei sen bahn von Sem lin nach Fiu me mit Abzwe i gun gen nach Zeng, Essek und Brod (Mit ei ner Ei sen bah nkar te und meh re ren Si tua tion sskiz zen), Wien,

Aus der ka i ser lich-kö ni gli chen Hof- und Sta at sdruc ke rei, 1864. • Hrvat ski bio graf ski lek si kon, Za greb, 1998., sv.4. • Ka ra man, Igor, Vu ko var, vje kov ni hrvat ski grad na Du na vu, Za greb, 1994. • Prva hrvat ska en cik lo pe di ja, Osi jek, 1890.,Tom II., Pre ti sak,Osi jek, 1996. • Sr{an, Stje pan, Arhiv ska gra|a vu ko var skog vla ste lin stva 1719.-1945.,

Arhiv ski vje snik, Za greb, 1985., br.28. • Sr{an, Stje pan, Arhiv ska gra|a vu ko var skog vla ste lin stva 1719.-1945.,

Arhiv ski vje snik, Za greb, 1985., br.28. • “Sriem ske no vi ne” Vu ko var, br.43 od 27. svib nja 1900., (Nek ro log)

Die rol le des Gra fen Karl Eltz in der Er he bung von Wirtschaf tli chen umständen auf dem Ge biet von Vuko var von 1848-1900

(Be i la ge der Erfor schung der Wirtschaftsge schic hte auf dem Ge biet der Ge spannschaft von Syrmium)

Die Wirkung von Graf Karl Emerik Ivan Nepomuk (Carl, Dragutin) Eltz, (Aschaffenburg, den 29. Januar 1823 - Vukovar den 26. Mai 1900) auf dem Gebiet von Vukovar während der zweiten Hälfte des 19. Jahrhunderts wurde von zahlreichen wirtschaftlichen Änderungen gekennzeichnet, bzw. der Großgrundbesitz ging aus dem feudalen in den kapitalistische Großbesitz über. Graf Karlo Eltz beerbte nach dem Tode seines Bruders Hugo Filip Karl den Großgrundbesitz von Vukovar. Die angegebenen Änderungen forderten zahlreiche fortschrittliche Maßnahmen in der Verwaltung, die Karlo Eltz stufenweise und plangemäß während des langen Zeitraumes durchführte und aus einem vernachlässigten Besitztum ein Großgrundbesitz schuf, das mit der Zeit zum Vorbild für zahlreiche Besitzer und das benachbarte Bürgertum wurde. Er führte eine rationelle Verwirtschaftung auf den Vukovar Besitz als auch zahlreiche Maßnahmen, unter denen auch das Ablassen von einer zweifeldrigen und dreifeldrigen Bebauung des Erdbodens war, ein, und ging mit Hilfe von agrotechnischen Maßnahmen auf den Übergang einer intensiven Bebauung des Erdbodens über. Er begann die edelsten Rassen zu züchten und brachte die Pferdezucht auf ein europäisches Niveau. Im Jahre 1868 wurde das Gestüt Nonijusa gegründet. Mit der Zeit entwickelte sich die Zucht von Nonijus so stark, dass das Gestüt für die Zucht im ganzen Lande verantwortlich war. Außer des Gestütes Nonijus wurde 1881 auch das Gestüt der Lipizzaner gegründet. Neben zahlreichen Erfolgen in der Pferdezucht hob er auch die Jagd auf ein modernes Niveau, wobei er die Schweinezucht durch die Zucht von fleischigen Rassen förderte. Mit der Förderung allen wirtschaftlichen Zweigen auf dem Besitz in Vukovar erschien Graf Eltz als Aussteller seiner Produkte auf zahlreichen heimischen und ausländischen Messen und Ausstellungen, als auch in Osijek und Zagreb, und nahm als erster Teilhaber an der Ersten osijeker Aktiensparkasse im Jahre 1861 teil. Während seiner langjährigen Verwaltung des Großgrundbesitzes in Vukovar, wurde Graf Karlo Eltz mehrmals ausgezeichnet. Die Zeit in der er den Großgrundbesitz in Vukovar verwaltete stellt den Zeitraum der intensivsten Entwicklung und des Aufblühens des Marktfleckes Vukovar dar, das sich in diesem Masse bis 1945, als die Grafen Eltz den Grundbesitz auf dem Gebiet Vukovars verlieren, nicht mehr wiederholte.