Vla sta ŠVOGER tungNi jem ci i Nje ma~ka na stra ni ca ma li sta Südsla wi sche Ze i

Vlasta [VOGER

Ni jem ci i Nje ma~ka na stra ni ca ma li sta Südsla wi sche Ze i tung

I. Südsla wi sche Ze i tung – ju`no sla ven ske no vi ne na nje ma~kom je zi ku

List Südslawische Zeitung izlazio je od 3. sije~nja 1849. godine do po~etka 1852. godine u Zagrebu. U po~etku je list izlazio tri puta tjedno, od srpnja 1849. godine izlazio je svakodnevno, osim nedjeljom i praznikom, a od po~etka listopada 1951. ponovno tri puta tjedno. Ove su novine pokrenuli Dimitrije Demeter1 kao izdava~ i Josip Praus2 kao urednik. Od lipnja 1849. Praus je i izdava~ i odgovorni urednik lista. Privremeni urednik lista tijekom Prausova boravka u ^e{koj 1850. godine bio je Imbro Ignjatijevi} Tkalac.3 Isprva su se ove novine tiskale u Gajevoj tiskari, a od sredine 1849. u tiskari bra}e @upan (Suppan) u Zagrebu.

Südslawische Zeitung su bile vrlo kvalitetne, moderne oporbene novine liberalne orijentacije s vrlo velikim tematskim rasponom. Otprilike polovica tekstova odnosila se na politi~ku problematiku, u sklopu vanjskopoliti~ke problematike redovito su se donosile vijesti iz europskih zemalja, ali i posebno zanimljive informacije s drugih kontinenata, primjerice iz Amerike i Kine. Dru{tvena i kulturna problematika bile su tako|er vrlo dobro zastupljene, a to posebice vrijedi za {kolstvo i jezi~no pitanje u Monarhiji. Gospodarska problematika u ovome je listu bila ne{to slabije zastupljena, {to se donekle mo`e objasniti relativno slabo razvijenim gospodarskim potencijalima zemlje te vrlo dinami~nim zbivanjima na politi~kom polju tijekom revolucije 1848./1849. godine i neposredno nakon nje, koja su pobu|ivala ve}e zanimanje javnosti. U ovome su listu tako|er prisutne medicinska i ekolo{ka problematika. U oglasnome dijelu prevladavaju, dakako, oglasi u kojima se reklamiraju tiskarski proizvodi, me|utim, ogla{avali su se i proizvodi iz svakodnevnog `ivota, primjerice modni detalji namijenjeni `enama te razne usluge.

1 Dimitrije Demeter (Zagreb, 21. VII. 1811. - Zagreb, 24. VI. 1872.), knji`evnik i kazali{ni djelatnik, jedan od najzna~ajnijih pripadnika hrvatskog narodnog preporoda. Nakon studija filozofije i medicine vratio se u Zagreb i posvetio utemeljenju hrvatskog nacionalnog kazali{ta. Pisao je pripovjetke, pjesme, drame, feljtone, ~lanke u raznim doma}im ~asopisima i novinama te kazali{ne i knji`evne kritike. Najva`nija su mu djela poema “Grobni~ko polje” (1842.) i drama “Teuta” (1844.). 2 Josip Praus (Rychnov, ^e{ka, 2. V. 1819. - Sisak, 11. XI. 1874.), publicist, jo{ tijekom studija prihvatio je ideje hrvatskog narodnog preporoda, a nakon zavr{enog studija filozofije do{ao u Zagreb, gdje je sura|ivao kao novinar u nekoliko listova.

Ure|ivao je listove Agramer Zeitung i Südslawische Zeitung. 3 Imbro Ignjatijevi} Tkalac (Karlovac, 6. V. 1824. – Rim, 4. I. 1912.), publicist, knji`evnik i politi~ar, studirao je filozofiju i pravo, govorio je gotovo sve va`nije europske jezike. Sura|ivao u brojnim doma}im i inozemnim novinama, bio je tajnikom

Trgova~ko-obrtni~ke komore u Zagrebu, zbog politi~kih je stajali{ta bio progonjen i morao je emigrirati. Objavio je vi{e djela u kojima se bavio sudbinom ju`noslavenskih naroda u Habsbur{koj Monarhiji.

Südslawische Zeitung trebao je biti „organ nove epohe kod Ju`nih Slavena“ i kao takav je trebao dosljedno zastupati interese i te`nje Ju`nih Slavena. Postavljeni cilj uredni{tvo je vrlo uspje{no ostvarilo, pa je sve aktualne politi~ke, dru{tvene ili gospodarske probleme promatralo i procjenjivalo kroz prizmu slavenskih, odnosno ju`noslavenskih interesa, premda je nastojalo, barem u ograni~enoj mjeri, sveobuhvatno informirati ~itateljstvo, pa je ponekad pru`ilo priliku i drugoj strani da iznese vlastita stajali{ta. Tijekom izla`enja list je zadr`ao oporbenu orijentaciju i kriti~ki odnos prema autoritetima, u obrazlaganju razli~itih shva}anja autori su logi~ki i racionalno argumentirali vlastita stajali{ta izbjegavaju}i objede i isklju~ivo subjektivan pristup. List je zastupao temeljne liberalne dru{tvene i politi~ke koncepcije kao {to su primjerice gra|ansko dru{tvo, op}e politi~ke i gra|anske slobode, parlamentarizam i ustavna monarhija, {irenje obrazovanja i sl.

U grafi~kom pogledu – prijelom u tri stupca na ~etiri stranice – i strukturi Südslawische Zeitung je slijedio tada suvremena dostignu}a europske publicistike. List je bio strukturiran u rubrike po geografskome klju~u, pri ~emu se na prvome mjestu nalazio uvodnik (problemski ili programatski ~lanak poznatog ili anonimnog autora koji nije tiskan u svakome broju, {to je bilo u skladu s onodobnim trendovima u europskoj publicistici), a zatim su slijedile doma}e vijesti, vijesti iz Austrijskog Carstva, a vijesti iz inozemstva poredane su u rubrike nazvane imenima pojedinih dr`ava i to u smjeru od zapada prema istoku i od sjevera prema jugu. ^lanci su uglavnom bili bez naslova, a naslovljeni su bili tek najzna~ajniji ~lanci koji su izlazili u nekoliko nastavaka. ^lanci su naj~e{}e objavljeni anonimno ili su potpisani pseudonimom ili {ifrom autora, a takav je na~in ozna~avanja ~lanaka bio uobi~ajen u europskoj publicistici tijekom 19. stolje}a, a bio je, naravno, povezan i s politi~kim i zakonskim uvjetima u kojima je djelovao tisak u pojedinim razdobljima.4 List je pisan goticom, a izlazio je na njema~kom jeziku. Premda je njema~ki jezik sredinom 19. stolje}a bio vrlo nepopularan me|u nacionalno orijentiranom hrvatskom inteligencijom, malogra|anstvom i sve}enstvom, a to su dru{tvene skupine iz ~ijih su redova uglavnom bili ~itatelji ovoga lista, uredni{tvo lista izabralo je njema~ki jezik kao jedini op}erazumljivi jezik me|u obrazovanim slojevima u Monarhiji na kojemu su Ju`ni Slaveni trebali iznijeti svoja stajali{ta o, kako su po~etkom 1849. godine pokreta~i lista vjerovali, predstoje}em preure|enju Habsbur{ke Monarhije u zajednicu ravnopravnih naroda na federalisti~koj osnovi. Pokreta~i lista su na prijelazu iz 1848. u 1849. godinu vjerovali da temeljna dostignu}a hrvatskog politi~kog pokreta 1848./1849. u nacionalnom pogledu, me|u kojima je svakako jedno od najva`nijih bila uporaba hrvatskoga jezika kao slu`benoga u upravi, sudstvu i {kolstvu, vi{e nisu ugro`ena te da u takvim okolnostima njema~ki jezik kao jezik komunikacije u novinama vi{e nije opasan za hrvatske nacionalne interese. Stoga se s pravom Südslawische Zeitung mo`e po temeljnoj politi~koj orijentaciji nazvati ju`noslavenskim listom koji je izlazio na njema~kome jeziku.5

4 O tiskovnim prilikama sredinom 19. stolje}a u Hrvatskoj usp. Vlasta [VOGER, “Novinstvo kao javni medij sredinom 19. stolje}a u Hrvatskoj”, ^asopis za suvremenu povijest (^SP) 32., br. 3., Zagreb 2000., 451.-462. 5 O ovome listu usp. Vlasta [VOGER, Zagreba~ki list Südslawische Zeitung i njegov krug (1849.-1852.), magistarski rad u

Nacionalnoj i sveu~ili{noj knji`nici, Zagreb 2000. i Josip HORVAT, Povijest novinstva Hrvatske 1771-1939., Zagreb 1962., 170.-172.

II. „Sänger und Flö ten spie ler“ – ste re o tip ne pre dod`be o Ni jem ci ma u li stu Südsla wi sche Ze i tung

Slika nekog naroda koju je stvorilo javno mnijenje drugog naroda uglavnom je svojevrsna sinteza posredno i neposredno ste~enih iskustava i stereotipnih predod`bi o nekome narodu koje je stvorila kultura drugoga naroda. Da li }e u toj slici prevladavati posredno ili neposredno ste~ena iskustva ovisi o tome radi li se o susjednim narodima ili o narodima koji `ive na me|usobno udaljenijim podru~jima. Pozitivni i negativni elementi stereotipnih predod`bi o nekome narodu u javnome mnijenju drugoga naroda ovise o mnogobrojnim individualnim i kolektivnim ~imbenicima kao {to su, primjerice, bilateralne politi~ke, dru{tvene, kulturne i gospodarske veze izme|u dvaju naroda koje se mijenjaju tijekom vremena, a njihove mijene utje~u i na promjene nacionalnih stereotipa, zatim koli~ina informacija s kojima pojedinac raspola`e, neposredno iskustvo i pseudookolina pojedinca, javna mnijenja, stupanj obrazovanosti i socijalni status pojedinca, nadalje stupanj razvoja komunikacijskih sredstava i dru{tva te drugi ~imbenici.6

Nacionalna karakterologija, omiljena u 19. stolje}u, stvarala je “nacionalni karakter” pojedinih naroda generalizacijom, a pri tom su se, ovisno o trenuta~nim politi~kim potrebama, prenagla{avale stereotipizirane pozitivne ili negativne osobine pojedinaca koje su se zatim pripisivale cijeloj naciji ili barem ve}ini njezinih pripadnika. Tvorci javnoga mnijenja uvjeravali su javnost da ovako generalizirane osobine neke nacije u velikoj mjeri odre|uju njezino djelovanje na raznim podru~jima `ivota. Premda je ovakvo generaliziranje u suvremenoj socijalnoj psihologiji neprihvatljivo, mo`e se pretpostaviti da pojedini narodi imaju odre|ene kulturne specifi~nosti, koje, dakako, nisu konstantne i nepromjenjive u prostoru i vremenu, a tako|er da }e pripadnici pojedinih naroda u odre|enim situacijama u skladu s vlastitim nacionalnim kulturnim kodom sli~no reagirati. 7

Istra`iva~ javnoga mnijenja u pro{losti, posebno ako istra`uje predod`be jednoga naroda o drugome, mora biti svjestan toga da, ovisno o dostupnosti izvora, mo`e istra`iti uglavnom samo stereotipnu sliku koju je dio javnosti jednoga naroda imao o drugome narodu. U istra`ivanju javnoga mnijenja u pro{losti naj~e{}e se koriste pisani izvori, ponajprije razli~ite tiskovine koje su uglavnom bile namijenjene obrazovani(ji)m slojevima stanovni{tva. Me|u takve se izvore ubraja i list Südslawische Zeitung. U ovome }u radu prikazati kakvu je sliku o Nijemcima svojim ~itateljima nudio ovaj list.

Slika Nijemaca na stranicama lista Südslawische Zeitung bila je stereotipna, ali ne i jednozna~na. U predod`bama o Nijemcima koje je svojim ~itateljima nudio ovaj list ispreplitali su se pozitivni i negativni elementi. Sredinom 19. stolje}a, odnosno u vrijeme izla`enja novina Südslawische Zeitung, u hrvatskoj je javnosti slika Nijemaca

6 Usp. Walter LIPPMANN, Javno mnijenje, Zagreb 1995.; Tomasz KAMUSELLA, “The Upper Silesian’s Stereotypical

Perception of the Poles and the Germans”, East European Quarterly, XXXIII, No. 3, September 1999, 395.-410. 7 Dinko [OK^EVI], “Slika Ma|ara u Hrvata i Hrvata u Ma|ara 1848. godine”, Hrvatska 1848. i 1849. Zbornik radova, gl. ur. Mirko Valenti}, Zagreb 2001., 315.-330., ovdje str. 315.

bila prete`ito negativno obojena, a takva je bila i u navedenim novinama. Razlozi za to su vi{estruki: to je posljedica hipoteke pro{losti i nametanja njema~koga jezika kao administrativnoga jezika u pojedinim razdobljima vladavine Habsburgovaca, odnosno prili~no negativnih iskustava iz njema~ko-slavenskog su`ivota, zatim germanizatorske politike u slovenskim i ~e{kim pokrajinama, to je tako|er posljedica razli~itih vi|enja budu}nosti Habsbur{ke Monarhije, ali i rezultat podr{ke koju je njema~ki nacionalni pokret tijekom revolucionarnih godina 1848./1849. pru`ao ma|arskome revolucionarnome pokretu protiv kojega su se borili slavenski narodi Monarhije. Negativnoj slici u hrvatskoj javnosti doprinijeli su i sami Nijemci zbog ra{irenog uvjerenja da ujedinjenje Njema~ke jo{ nije ostvareno ponajprije zbog unutar-njema~kih sukoba i partikularisti~kih interesa pojedinih interesnih skupina. Budu}i da je uredni{tvo novina Südslawische Zeitung aktualna politi~ka zbivanja procjenjivalo ponajprije iz perspektive (ju`no)slavenskih nacionalnih interesa mo`e se razumjeti njegov ambivalentan odnos prema njema~kome narodu i problemu njegova ujedinjenja.

Na temelju na~ela prirodnoga prava uredni{tvo novina Südslawische Zeitung priznavalo je Nijemcima pravo da se bore za vlastitu nacionalnost i pravo na ujedinjenje, ali u okviru njihovih prirodnih etni~kih granica. Me|utim, zala`u}i se za po{tivanje na~ela ravnopravnosti naroda uredni{tvo je tra`ilo da Nijemci priznaju Slavenima ista prava. Na temelju na~ela ravnopravnosti za koje se uredni{tvo ovoga lista dosljedno zalagalo, ono je osu|ivalo aspiracije Nijemaca da postanu vode}a nacija u Europi te ideje o {irenju njema~ke kulture i civilizacije na Istok. Netrpeljivost prema Nijemcima mo`da je najja~e do{la do izra`aja upravo u osu|ivanju te`nji o {irenju njema~ke kulture i civilizacije na Istok. Sna`no izra`enom ironijom i sarkazmom odi{u dijelovi ~lanaka u kojima se govori o njema~koj kulturi i civilizaciji, a ponekad se dovode u pitanje njema~ka kultura i civilizacija uop}e, a to se grafi~ki izra`avalo stavljanjem tih pojmova u navodnike. Njema~koj se kulturi odricala samosvojnost i originalnost i navodilo se, primjerice, da je njema~ka knji`evnost prije Johanna Wolfganga Goethea bila „francusko-engleski parazit i nije nikada prodrla me|u narod“, da je suvremeni dru{tveni `ivot Nijemaca tek „ru{evina nekada{njega 'njema~koga duha'“, da je njema~ki moral potpuno uni{ten intrigama stotine tisu}a njema~kih stran~ica i sl. Nijemcima se predbacivalo slijepo obo`avanje vlastite kulture i civilizacije, ukazivalo se na to da su ~ak i pojedini slojevi njema~kog naroda, primjerice obrazovano gra|anstvo, njema~ke spisatelje, koje se obi~no naziva „nositeljima kr{}ansko-njema~ke civilizacije“, raskrinkali kao ideologe i doktrinare. Imbro Ignjatijevi} Tkalac prednja~io je u ironiziranju njema~ke kulture na stranicama lista Südslawische Zeitung. Tijekom studija u Njema~koj on je zacijelo bolje od ostalih autora u ovome listu upoznao specifi~nosti dru{tvenog `ivota raznih slojeva njema~koga dru{tva, stoga je svojim ~itateljima mogao prikazati fine nijanse u me|usobnim odnosima pojedinih dru{tvenih slojeva. Tako je, primjerice, ukazivao na omalova`avaju}i odnos njema~kih vode}ih dru{tvenih slojeva prema obrazovanome gra|anstvu kojemu su predbacivali nedostatak morala i na~ela te potkupljivost. Odnos dru{tvene elite prema „obrazovanome seljaku“ bio je jo{ negativniji: njema~ke seljake koji znaju ~itati i pisati ta je elita nazivala „glupima,

sirovima, podlima, nalik `ivotinjama“. Zbog takvoga odnosa njema~ke dru{tvene elite prema vlastitome narodu autori u listu Südslawische Zeitung postavljali su pitanje {to su to zapravo njema~ka kultura i civilizacija i savjetovali su Nijemcima da prije nego poku{aju drugim narodima nametati vlastitu kulturu i civilizaciju moraju upoznati te narode, ali tako|er moraju i sami postati ljudima, po{tenima i pravednima. Nijemci moraju prestati neprestano isticati vlastitu veli~inu i povijest, jer to nije povijest njema~kog naroda, nego povijest vladara. Pri spomenu njema~ke povijesti ne-njema~ki narodi asociraju uglavnom samo negativne strane te povijesti, primjerice kmetstvo, koje su drugi narodi upoznati preko Nijemaca i koje je „prirepina va{e kr{}ansko-njema~ke slobode“.8 Krug oko lista Südslawische Zeitung shva}ao je civilizaciju kao usavr{avanje narodnog `ivota iz unutarnje jezgre duha naroda u tri smjera – u moralu, dr`avi i knji`evnosti. Razvoj kulture i civilizacije jednoga naroda tijesno je povezan s geografskim, gospodarskim, politi~kim, dru{tvenim i kulturnim uvjetima u kojima taj narod `ivi, stoga se kultura i civilizacija jednoga naroda ne mogu „ucijepiti“ drugome narodu. Sukladno tome Südslawische Zeitung poziva Nijemce da odustanu od svoje fiksne ideje o historijskoj misiji Nijemaca u {irenju vlastite kulture na Istok, jer na Istoku `ive slavenski narodi koji imaju vlastitu drevnu kulturu, a koju bi njema~ka kultura samo mogla otrovati. Zbog razli~itoga geografskog polo`aja te politi~kih i dru{tvenih prilika europski Zapad i Istok providencijalno su upu}eni na razvoj razli~itih gospodarskih grana – industrije i trgovine na Zapadu, a zemljoradnje na Istoku – te izme|u njih postoji harmonija nadopunjavanja. Njema~ke te`nje za prodiranjem na Istok putem {irenja civilizacije samo bi mogle ugroziti tu harmoniju.9

Tijekom 19. stolje}a njema~ko-slavenski odnosi bili su optere}eni sna`no izra`enim negativnim tonovima i me|usobnom netrpeljivo{}u. Stoga su suradnici ovoga lista istra`ivali uzroke mr`nje Nijemaca prema Slavenima. Korijen te mr`nje autori u listu Südslawische Zeitung prona{li su u interpretaciji da budu}nost Habsbur{ke Monarhije le`i u rukama Slavena koji su nositelji budu}nosti nove, reformirane Austrije. U vrijeme nastanka ove interpretacije krug oko ovoga lista jo{ je pri`eljkivao preure|enje Austrijskog Carstva u zajednicu ravnopravnih naroda u skladu s koncepcijom austroslavizma10, premda zbog protivljenja vladaju}ih krugova Monarhije ta koncepcija tada vi{e nije imala realnih izgleda za uspjeh. Zagreba~ki list savjetuje Nijemcima neka ostave Slavene na miru pa }e jo{ stolje}ima `ivjeti „kao mirni uku}ani“ u „zajedni~koj ku}i 'Austriji'“.11

Premda je Südslawische Zeitung bio dnevni politi~ki list njegov stil pisanja nije karakteriziralo isklju~ivo trijezno i argumentirano raspravljanje te kratko}a i preciznost u izra`avanju. Na stranicama ovoga lista, a to je ujedno i temeljna karakteristika onodobne europske publicistike, prevladavali su pou~ni ~lanci,

8 S-., “Schleswig-Holstein und die Moral davon”, Südslawische Zeitung (dalje: SZ), 179./6. 8. 1850.; [I. I. Tkalac], „Politische

Rundschau V.“, SZ, 111./2. 8. 1849.; [I. I. Tkalac], „Politische Rundschau VII.“, SZ, 118./10. 8. 1849. 9 [I. I. Tkalac], “Politische Rundschau VIII.”, SZ, 119./11. 8. 1849. 10 O austroslavizmu usp. Der Austroslavismus – Ein verführtes Konzept zur politischen Neugestaltung Mitteleuropas, ur. Andreas

Moritsch, Wien-Köln-Weimar 1996. 11 [I. I. Tkalac], “Politische Rundschau XIV.”, SZ 200./19. 11. 1849.

deskriptivni stil izra`avanja, ~esta uporaba metaforike i pozivanje na asocijacije kod ~itatelja, a ~esti su bili i slu~ajevi primjene razli~itih filozofskih teorija i u~enja pri obja{njavanju pojava i doga|aja iz stvarnog `ivota. Jedan od takvih slu~ajeva bila je interpretacija politi~ko-teritorijalnoga ustrojstva njema~koga etni~kog prostora. Po~etna premisa ove interpretacije bila je da svaki narod ima, odnosno mo`e prihvatiti, samo onakvo dr`avno ure|enje koje je u skladu s duhom toga naroda. Teritorijalna rascjepkanost njema~koga naroda proizvod je stoljetnoga povijesnog razvoja, odnosno pobjede feudalnog partikularizma u borbi protiv sredi{nje carske vlasti i takvo ure|enje o~ito odgovara duhu i karakteru njema~koga naroda. Zbog teritorijalne rascjepkanosti Nijemce se naziva „Helenima Novoga vijeka“. Nakon zbacivanja francuske vladavine na razvalinama Njema~koga carstva 1815. godine nastao je Njema~ki Savez kao dr`avna tvorevina koja je u skladu s duhom njema~koga naroda. Tezu da centralisti~ko ure|enje nikada ne}e uspjeti na njema~kome tlu potkrepljuje se navo|enjem neuspje{ne politike ujedinjenja Njema~ke koju je tijekom revolucionarnih godina 1848./1849. poku{ao ostvariti Svenjema~ki parlament u Frankfurtu na Majni. Premda je izabrani frankfurtski parlament bio pravi predstavnik njema~koga naroda, zbog politi~ke nezrelosti i nesposobnosti njema~kih politi~ara te zbog partikularisti~kih interesa pojedinih interesnih skupina on je svojim neuspjehom pokazao je da snovi o ujedinjenju i svjetskoj veli~ini ne odgovaraju stvarnim potrebama njema~koga naroda. Postojanje vi{e njema~kih dr`ava, odnosno konfederalno ure|enje, neki su autori u listu Südslawische Zeitung dr`ali jedinim mogu}nim i u odre|enoj mjeri prirodnim oblikom dr`avnog `ivota njema~koga naroda, jer je nastao povijesnim razvojem, zbog toga se ~ak upozoravalo da nastojanja oko ujedinjenja Nijemaca mogu krenuti i u krivome smjeru. Budu}i da nastojanja oko ujedinjenja Njema~ke nisu urodila plodom, izra`avala se skepsa u pogledu mogu}nosti ujedinjenja pa se citiralo i „vragoljana Heinea“ koji je ve} odavna spoznao domete „njema~ke politike“ i tvrdio je: „Rusima i Britancima pripadaju zemlja i more, a Nijemcima plavi zrak.“12

Romanti~arsko shva}anje o duhu naroda krug oko novina Südslawische Zeitung primijenio je na Nijemce i u pozitivnom smislu. Tako se, primjerice, izra`avalo shva}anje da je njema~ki duh usmjeren prema idealnome i prema svijetu misli pa je preuzeo drugu va`nu funkciju u svjetskoj povijesti – „upravljanje `ezlom m i s l i“. Nijemcima su se priznavala vrijedna ostvarenja na polju knji`evnosti, kulture, umjetnosti i ideja, gdje duh njema~koga naroda mo`e ostvariti jedinstvo, koje ne mo`e stvoriti u stvarnosti zbog slabe utemeljenosti u prakti~nome `ivotu. Duhu njema~koga naroda pripisivala se i velika uloga razuma. Tako se primjerice tuma~ilo da je Pruska osnovana na sustavu razuma i u njoj je njema~ka sposobnost sistematizacije razvijena par excellance. Upravo je sposobnost sistematiziranja pomogla Pruskoj da izbjegne zamke revolucije i stvori „a p s o l u t i s t i ~ k i ustav i u s t a v n u policijsku dr`avu“ (istaknuto u izvorniku, V.[.) {to je tako|er njema~ki specifikum.13

12 Usp. [I. I. Tkalac], “Politische Rundschau. V.”, SZ, 111./2. 8. 1849.; ..x.., “Die Lage Deutschlands”, SZ, 254./5. 11. i 255./6. 11. 1850. i [I. I. Tkalac], “Politische Rundschau. V.”, SZ, 10./14. 1. 1850. 13 Usp. ..x.., “Die Lage Deutschlands”, SZ, 254./5. 11.; 255./6. 11. i 256./7. 11. 1850.

Na temelju iznesenoga mo`e se zaklju~iti da su u stereotipnoj slici Nijemaca, koju je svojim ~itateljima predstavljao list Südslawische Zeitung, svakako prevladavale negativne predod`be. Tako se, primjerice, govorilo o njema~kome „ulagivanju i nepredvidljivoj lukavosti“, Nijemce se pogrdno nazivalo „kriti~arima ~istog i prakti~nog uma“ kojima nedostaje „obi~ni zdravi razum“. Zacijelo vrhunac tih negativnih predod`bi predstavljala je svojevrsna inverzija. Naime, pogrdni naziv koji su Nijemci dali Slavenima – „pjeva~i i svira~i frule“ - u ovome su listu po~eli pridjevati i Nijemcima. Na temelju uvida u najva`nija zbivanja na europskoj politi~koj sceni u prvim desetlje}ima 19. stolje}a krug oko zagreba~koga lista zaklju~io je da je spomenuti pogrdni naziv za Slavene sredinom 19. stolje}a adekvatniji za Nijemce, koji su izgubili nekada{nju ulogu u svjetskoj povijesti, a ne uspijevaju okon~ati proces vlastitoga ujedinjenja nego grade „carstvo u oblacima“ (Luftreich). Zbog neuspjeha u ostvarivanju vlastitih temeljnih politi~kih ciljeva i Slaveni i Nijemci nazivaju se „pjeva~ima i svira~ima frule“. Umjesto sukobljavanja i neprijateljstva trebali bi si pru`iti ruke, jer vlastitu politiku i povijest ionako ne stvaraju sami, nego to ~ine „bra}a Rusi i Englezi“, a oni sami bi to tek trebali nau~iti.14

III. Nje ma~ko pi tan je na stra ni ca ma li sta Südsla wi sche Ze i tung

Jedno od najva`nijih politi~kih pitanja sredinom 19. stolje}a koje je zadiralo u me|usobne odnose europskih velesila i u ravnote`u snaga me|u njima bilo je tzv. njema~ko pitanje, odnosno pitanje ujedinjenja Njema~ke. Budu}i da je o rje{enju njema~koga pitanja ovisila i budu}nost Austrijskog Carstva, jer su pokrajine Carstva naseljene njema~kim stanovni{tvom ulazile u sastav Njema~kog Saveza, razumljivo je zanimanje s kojim je ovaj zagreba~ki list pratio nastojanja oko ujedinjenja Njema~ke. Na stranicama ovoga lista pozorno su se registrirala sva zbivanja vezana uz njema~ko pitanje i svi obrati i faze u nastojanjima oko ujedinjenja njema~koga naroda.15 Osim informacija o rje{avanju njema~koga pitanja u ovome su listu objavljivali i problemske ~lanke o pitanju ujedinjenja Njema~ke u kojem su s razli~itih aspekata razmatrali problem i mogu}nosti njegova rje{avanja. Takvi su ~lanci bili razli~ito intonirani, od kriti~kih, argumentiranih trijeznih rasprava do ironi~nih pa ~ak i sarkasti~nih ~lanaka. Ironi~no-sarkasti~an ton u izra`avanju o njema~kome pitanju, ali uz navo|enje valjanih argumenata, naj~e{}e je koristio Imbro Ignjatijevi} Tkalac. Iz njegova pera potje~e i jedna od lucidnih sa`etih definicija njema~koga pitanja iz slavenske perspektive: „Njema~ko pitanje jest zada}a u~initi Nijemce jednom nacijom, Njema~ku koja se sastoji od tridesetosam tridesetosmina pretvoriti u jedno carstvo, a njega u~initi velikim na ra~un Slavena, Talijana, Danaca i Nizozemaca, {iriti njema~ku civilizaciju na Istok i zatrovati ga njome, a granice ujedinjene Njema~ke protegnuti do Crnoga mora.“16

14 [I. I. Tkalac], “Eine unpolitische Rundschau. V.”, SZ, 10./14. 1. 1851; [I. I. Tkalac], “Politische Rundschau. VIII.”, SZ, 119./11. 8. 1849. 15 Informacije i vijesti o njema~kome pitanju vrlo su brojne na stranicama SZ, a ovdje }u navesti samo zna~ajnije ~lanke. Usp., primjerice, ~lanke u rubrici Njema~ka: SZ 3./8. 1.; 14./2. 2.; 42./7. 4.;47./20. 4.; 48./23. 4.; 195./13. 11.; 216./7. 12. 1849.; 2./3. 1.; 50./1. 3.; 299./30. 12. 1850.; 3./4. 1.; 4./7. 1.; 16./21. 1.; 22./28. 1.; 24./30. 1.; 68./22. 3. 1851. 16 [I. I. Tkalac], “Politische Rundschau VII.”, SZ, 118./10. 8. 1849.

Uredni{tvo lista Südslawische Zeitung pozorno je pratilo i komentiralo sve faze njema~koga pitanja. Kao {to je na temelju prirodnog prava zahtijevalo ujedinjenje svih hrvatskih zemalja, tako je i Nijemcima na temelju prirodnog prava priznavalo pravo na ujedinjenje, ali je nagla{avalo da to treba biti u njihovim prirodnim, tj. etni~kim granicama. Uredni{tvo ovoga lista dosljedno se zalagalo za ravnopravnost naroda u Habsbur{koj Monarhiji, ali je tra`ilo da se to na~elo primjenjuje i u me|unarodnim odnosima. Na~elo ravnopravnosti podrazumijevalo je da jedan narod ne mo`e ostvariti neka prava na {tetu drugih naroda, stoga je krug oko lista Südslawische Zeitung neprestano upozoravao da ujedinjenje Nijemaca ne smije biti na {tetu ne-njema~kih naroda Monarhije, odnosno protivilo se priklju~enju ^e{ke i slovenskih pokrajina Njema~koj, a tako|er i ulasku cijele Habsbur{ke Monarhije u Njema~ki Savez. Zbog ovakvih je polazi{ta list o{tro kritizirao politiku austrijske vlade u njema~kome pitanju, odnosno nastojanja vladaju}ih krugova Habsbur{ke Monarhije da cijeli teritorij Monarhije u|e u ujedinjenu Njema~ku. Austrijska vlada se upozoravala da bi trebala vi{e voditi ra~una o `eljama i interesima slavenskih naroda, jer oni imaju snagu koja mo`e razoriti Monarhiju. Ukazivalo se na to da bi se, ako austrijska vlada prizna austrijskim Nijemcima pravo na ujedinjenje sa sunarodnjacima u Njema~koj, stvorio opasni presedan, jer bi Slaveni i ostali narodi Monarhije mogli tra`iti pravo na zbli`avanje sa sunarodnjacima izvan Monarhije, a to bi dovelo do raspada Habsbur{ke Monarhije. Austrijsku vladu se upozoravalo da nastojanja oko ulaska cijelog teritorija Monarhije u ujedinjenu Njema~ku zna~e `rtvovanje Slavena, Ma|ara, Romana i Talijana „na oltaru njema~kog jedinstva“. Austrijskoj se vladi nije odricalo pravo sudjelovanja u rje{avanju njema~koga pitanja zbog geografskih, povijesnih i politi~kih razloga. Naime, njema~ki nacionalni element postao je kristalizacijsko sredi{te Habsbur{ke Monarhije i to ponajprije zbog njema~ke carske krune koju su nosili Habsburgovci. Budu}i da je Habsbur{ka Monarhija bila konglomerat zemalja i da su sve zemlje Monarhije imale te`i{te unutar sebe, te`i{te cijele Monarhije moralo je biti negdje drugdje – bilo je u Njema~koj. Me|utim, Austrija nije bila i ne mo`e biti njema~ka, jer njema~ki element u Austriji ne mo`e postati dovoljno jakim da apsorbira sve ostale narode koji `ive u zajedni~koj dr`avi. Nikada nije bila upitna te`nja austrijske vlade da igra va`nu ulogu u Njema~kome Carstvu. Me|utim, nakon ukidanja Njema~kog Carstva doveden je u pitanje polo`aj Austrije u Njema~koj. Da se Njema~ko Carstvo raspalo na vi{e suverenih malih dr`ava koje bi mogle nositi teret o~uvanja europskoga sustava ravnote`e, Austrija bi se mogla povu}i iz Njema~ke. Me|utim, nakon {to je osnovan Njema~ki Savez kao svojevrsna nova Njema~ka, Austrija se nije mogla povu}i iz Njema~ke i prepustiti svoje mjesto Pruskoj. Ujedinjena Njema~ka pod vodstvom Pruske ugrozila bi opstanak Austrije, jer bi Pruska u svojoj te`nji za {irenjem sigurno posegnula za njema~kim zemljama Monarhije, a kod ne-njema~kih naroda u Monarhiji poticala bi te`nje za samostalno{}u da bi se lak{e domogla njema~kih pokrajina i dijelova ^e{ke u kojima `ive Nijemci. Zbog toga njema~ko pitanje predstavlja `ivotno pitanje za Habsbur{ku Monarhiju, jer se ona nije mogla odre}i svog polo`aja u Njema~koj, a da ne dovede u pitanje vlastiti opstanak. Izra`avalo se mi{ljenje da nije mogu}e mirno rje{enje njema~koga pitanja, ukoliko se ono ne bi

temeljilo na ugovorima iz 1815. godine te da Njema~ka mora postojati kao savezna dr`ava i na taj na~in ostvariti jedinstvo.17

Osim tzv. velikonjema~kog rje{enja postojalo je i tzv. malonjema~ko rje{enje njema~koga pitanja, odnosno ujedinjenje njema~kih zemalja pod vodstvom Pruske, ali bez Austrije. Südslawische Zeitung je sve do potkraj 1850. godine u suparni{tvu Austrije i Pruske u poku{ajima rje{avanja njema~koga pitanja podr`avao napore Pruske, jer se stjecao dojam da su oni iskreni i ozbiljni, a tako|er i zbog za{tite slavenskih interesa, jer bi priklju~enje pojedinih dijelova Monarhije ujedinjenoj Njema~koj predstavljalo vrlo veliku realnu opasnost za opstanak Monarhije. Me|utim, zbog nedosljednosti njema~ke politike Pruske, koja „previ{e ovisi o trenuta~nim nadahnu}ima kralja“, potkraj 1850. godine ovaj je list prestao podr`avati Prusku u rje{avanju njema~koga pitanja. Nakon dvoli~ne i neodlu~ne politike Pruske na zasjedanjima frankfurtskoga parlamenta i „komedije oko izbora cara i nu|enja krune koja se odigravala izme|u Berlina i Frankfurta“, zatim nakon raspu{tanja svenjema~kog parlamenta u Frankfurtu, nakon {to je Pruska pokrenula sazivanje njema~kog parlamenta u Erfurtu te iznijela planove za osnivanje njema~ke unije pod svojim vodstvom, Pruska je krajem 1850. godine po~ela i dezinterpretirati ugovore o stvaranju Njema~kog Saveza iz 1815. godine i pozivati se na legitimitet koji na temelju tih ugovora ona uistinu nije imala, umjesto da je na temelju nacionalne pripadnosti pozvala Nijemce na ujedinjenje. Südslawische Zeitung ukazuje na propu{tenu priliku Pruske da ujedini Njema~ku – da je 1848. ili 1849. do sloma ma|arske revolucije Pruska stala na ~elo njema~kog nacionalnog pokreta, mogla je ostvariti ujedinjenje Njema~ke i staviti Austrijsku Monarhiju i europske velesile pred svr{en ~in. Krajem 1850. godine ovakav rasplet doga|aja vi{e nije bio realan. Tada su pred Pruskom, po mi{ljenju uredni{tva zagreba~koga lista, bile otvorene dvije mogu}nosti: prikloniti se Austriji ili paktirati s njema~kom revolucijom i smiono raditi na raskidanju Be~kih ugovora iz 1815. te ma~em osigurati svoju poziciju u Njema~koj.18

Me|utim, do vojnog raspleta njema~ke krize nije do{lo, nego je krajem 1850. i po~etkom 1851. godine odr`ana konferencija u Dresdenu na kojoj se trebalo rije{iti pitanje ujedinjenja Njema~ke. Zbog mnogobrojnih faza i preokreta u njema~kome pitanju Südslawische Zeitung je konstatirao pad zanimanja javnosti za njema~ko pitanje. ^ak i u trenutku kad se u Dresdenu raspravlja o tome ho}e li samo dio ili cijeli teritorij Habsbur{ke Monarhije u}i u sastav Njema~kog Saveza zanimanje javnosti u Hrvatskoj za rje{avanje njema~koga pitanja je samo malo pove}ano. Prema pouzdanim izvorima informacija ovaj je list pisao da se navodno raspravljalo o dva mogu}a rje{enja. Prvo od njih predvi|alo je da }e u Njema~ki Savez u}i tzv. austrijske nasljedne zemlje ve}im dijelom naseljene Nijemcima, ali u koje se ubrajaju tako|er slavenske zemlje ^e{ka, Slova~ka, [lezija, [tajerska, Koru{ka, Kranjska i Istra. Drugo je mogu}e rje{enje predvi|alo ulazak i dijela ostalih slavenskih zemalja u Njema~ki

17 Usp. “Die deutsche Frage”, SZ, 161./3. 10. 1849.; uvodnik, SZ, 34./11. 2. 1850.; (S. – Wien.), “Oestreich und die deutsche

Freiheit”, SZ, 65./19. 3. 1850.; “Die Lage Deutschlands”, SZ, 257./8. 11. 1850. i 258./9. 11. 1850. 18 Usp. “Die deutsche Frage”, SZ, 262./14. 11. 1850.; [I. I. Tkalac], “Eine unpolitische Rundschau V.”, SZ, 10./14. 1. 1851.

Savez da bi Austrija mogla dr`ati ravnote`u s Pruskom. Ako se ne mo`e izbje}i priklju~enje dijelova Monarhije Njema~kome Savezu, tada je za Slavene bolje da cijela Monarhija u|e u Njema~ki Savez, jer bi barem ostali u istoj dr`avi i mogli bi produbljivati me|usobne veze. Osim {to je upozoreno na neprihvatljiv odnos prema Slavenima u tim planovima, jer se raspravlja o njima bez njihova pristanka, na stranicama zagreba~koga lista upozoreno je i na to da bi bilo koje od ova dva rje{enja zna~ilo kr{enje austrijskog ustava, jer je Oktroiranim ustavom progla{eno jedinstvo i nedjeljivost Monarhije. Iznenadni obrat izazvao je zahtjev Habsbur{ke Monarhije i Pruske da cijelim svoji teritorijem u|u u Njema~ki Savez za {to su zatra`ile jamstva Saveza. Tako|er su zatra`ile da u pitanjima rata i mira izvr{na tijela Saveza ne mogu donijeti odluku suprotnu onoj koju su donijele dvije njema~ke velesile. I nezavisni komentari i komentari lista Südslawische Zeitung bili su jedinstveni u ocjeni da se zapravo radi o `elji obaju dr`ava za pove}anjem vlastita utjecaja na izvr{nu vlast Saveza, odnosno o te`nji za isklju~ivanjem malih njema~kih dr`avica iz procesa odlu~ivanja te da je glavni cilj konferencije u Dresdenu uspostaviti status quo ante 1848. Isti su komentari upozoravali i na izjave predstavnika obaju dr`ava koji su izabrani parlament nazvali „krajnje uznemiruju}im i opasnim“ te na tendencije koje su poticale obje dr`ave, a koje su smjerale prema ukidanju temeljnih dostignu}a revolucije iz 1848. godine kao {to su, primjerice, temeljna gra|anska i politi~ka prava, op}e pravo glasa i ograni~enja vladarevog prava veta. Stavljanje tih pitanja na dnevni red zna~ilo je obra~un konzervativnih re`ima s ustupcima danima pod pritiskom revolucije 1848./1849. i ponovno ja~anje monarhijskog na~ela u dr`avnoj upravi.19

Kakve je rezultate dresdenske konferencije o~ekivao krug oko lista Südslawische Zeitung, ali tako|er kako je uop}e ocjenjivao tada aktualnu njema~ku politiku mo`da najzornije mo`e pokazati sljede}i citat: „Pa to su n j e m a ~ k i diplomati koji vije}aju u Dresdenu, - a oni }e u najboljem slu~aju stvoriti krhki provizorij za potrebe trenutka, koji ili uop}e ne}e stupiti u `ivot ili }e se slomiti pri sljede}em udarcu. Za `ivot sposobni, trajni, definitivni, jedinstveni savez za n j e m a ~ k i n a r o d oni uop}e ne mogu stvoriti; to im ne dozvoljavaju njihov vlastiti interes, posebni interesi i 'legitimna prava' tri ili ~etiri tuceta njema~kih vlada, - a ~ak i kad bi im oni dozvolili, to im ne dozvoljavaju Engleska, Francuska i – Rusija!“20 Stjecajem okolnosti predvi|anja iznesena u ovome listu pokazala su se to~nima. Ujedinjenje njema~koga naroda ostvareno je tek dvadeset godina kasnije pod vodstvom Pruske i isklju~enjem Austro-Ugarske Monarhije iz ujedinjene Njema~ke.

19 Usp. uvodnik, SZ, 299./30. 12. 1850.; [I. I. Tkalac], “Eine unpolitische Rundschau I.”, SZ, 6./9. 1. 1851.; 22./28. 1. 1851.; 24./30. 1. 1851.; 68./22. 3. 1851. 20 Uvodnik, SZ, 299./30. 12. 1850.

IV. Zak lju~ak

Slika koju je svojim ~itateljima nudio Südslawische Zeitung, ju`noslavenski list na njema~kom jeziku, stvorena je na temelju posrednih i neposrednih iskustava u bilateralnim odnosima izme|u Ju`nih Slavena i Nijemaca, a o~itovala se u ispreplitanju pozitivnih i negativnih predod`bi o pojedincima ili odre|enim grupama koje su se generalizacijom pripisivale njema~kome narodu u cjelini. Na temelju tih generalizacija stvoreni su odre|eni stereotipi: Nijemci su idealisti i fantasti koji svoje vrhunce dosti`u u svijetu ideja, kulturi i umjetnosti, ali se ne snalaze u prakti~nome `ivotu; oni su „pjeva~i i svira~i frule“ koji sami ne odlu~uju o vlastitoj sudbini i ne mogu ostvariti `eljeno ujedinjenje; politi~ka rascjepkanost Nijemaca posljedica je povijesnog razvoja i takvo ure|enje najbolje odgovara duhu njema~koga naroda; njema~koj kulturi i civilizaciji odricala se originalnost i kvaliteta, a njema~ki dru{tveni `ivot ocjenjivao se kao ru{evina nekada{njeg „njema~kog duha“.

Zagreba~ki list Südslawische Zeitung pozorno je pratio nastojanja oko ujedinjenja Njema~ke i analizirao je razli~ite aspekte tog procesa. Njema~ko pitanje analizirao je iz perspektive interesa njema~kog naroda, zatim slavenskih nacionalnih interesa te u odnosu na onodobnu me|unarodnu konstelaciju snaga. Njema~kome narodu se na temelju modernoga prirodnog prava priznavalo pravo na ujedinjenje u granicama njema~koga etni~kog podru~ja. Uredni{tvo je zagovaralo na~elo ravnopravnosti naroda u unutardr`avnim i me|unacionalnim odnosima pa je na temelju toga od Nijemaca zahtijevalo da odustanu od svojih teritorijalno-politi~kih pretenzija prema slavenskome Istoku koje su maskirali idejom o {irenju njema~ke kulture i civilizacije na Istok. Predvi|anja uredni{tva ovoga lista o mogu}nostima skorog rje{enja njema~koga pitanja nisu bila optimisti~na zbog unutarnjema~kih partikularisti~kih sukobljavanja interesa, zbog suparni{tva Habsbur{ke Monarhije i Pruske oko uloge vode}e sile u Njema~kom Savezu, zbog uvjerenja o nezrelosti i nesposobnosti njema~ke politike da u stvarnome `ivotu ostvari ono {to je njema~ki duh ve} odavno stvorio u svijetu ideja i u kulturi, ali i zbog odnosa snaga me|u europskim velesilama, koje ne bi dopustile naru{avanje sustava europske ravnote`e u kojoj je Njema~ki Savez bio jedan va`an element. Ova su se predvi|anja ostvarila i njema~ki je narod jo{ dvadeset godina morao ~ekati ujedinjenje.

De ut sche und De utschland auf Se i ten der Südsla wi schen Ze i tung

In diesem Artikel schildert die Autorin das Bild der Deutschen, das ihren Lesern das Zagreber Informationsblatt Südslawische Zeitung darstellte und das Verhältnis dieser Zeitung zur damals aktuellen deutschen Frage, d. h. zur Frage der Einigung Deutschlands. Die Redaktion der Südslawischen Zeitung ging vor allem von slawischen (südslawischen) Standpunkten und Interessen aus und in diesem Kontext sowie im Rahmen der internationalen Machtverhältnisse urteilte sie über mögliche Lösungen der deutschen Frage. Wegen solcher Standpunkte der Redaktion war das Verhältnis der Südslawischen Zeitung zu Deutschen und Deutschland nicht eindeutig, bzw. in diesem Verhältnis mischten sich positive und negative Elemente, wobei allerdings die negativen Elemente überwogen. Deswegen war das stereotype Bild der Deutschen in dieser Zeitung überwiegend negativ. Auf Grund des Naturrechtes erkannte man den Deutschen das Recht auf Einigung im Rahmen ihrer ethnischen Grenzen an, jedoch auf Grund des Prinzips der Gleichberechtigung forderte man, dass die Deutschen ihre Prätensionen in Osten aufgeben. Die Redaktion dieser Zeitung verurteilte die deutsche Politik der Habsburgermonarchie und zu Beginn unterstützte sie die Bemühungen Preußens um die Einigung Deutschlands. Aber wegen seiner inkonsequenten Politik verlor Preußen Unterstützung der Redaktion der Südslawischen Zeitung, die sich skeptisch gegenüber der Möglichkeit der baldigen Einigung Deutschlands aüßerte. Der spätere Verlauf der Geschehnisse zeigte, dass die Redaktion in dieser Hinsicht Recht hatte.